8/13/2019 POZORINA PRODUKCIJA V

1/3

1

POZORINA PRODUKCIJA V

04.11.2013. DRUTVENO-POLITIKI OKVIR UMJETNIKE I KULTURNE PRODUKCIJE SA

FOKUSOM NA POZORINU

Osim termina politiki teatar koji je poseban anr, moe se rei da je svaka vrsta izvedbene produkcijena neki nain i politika izvedba. Svaka javna izvedba osim to je umjetniko djelo, ona je i javnookupljanje graana koje po svojoj prirodi ima politiki karakter. Da bi uope bilo mogue okupitigraane na jedno mjesto mora postojati politiki kontekst u kom se to deava.

Za bilo koju izvedbu potreban je izvedbeni prostor, sredstva za produkciju i doputenje da se na tommjestu izvede neka predstava. Doslovno je svaka predstava politiki uvjetovana, ako nema dozvole nema ni izvoenja, ako nema granta/sredstava, nema ni elemenata za produkciju. S obzirom nainjenicu da se esto govori o neovisnim teatrima i grupama, i dalje su one neeljeno ovisne opolitikom kontekstu jer mogu biti ugroene politikim okolnostima.

Vrlo esto odreena vrsta pozorine aktivnosti moe ukazivati na politiki kontekst u kojem se dogaa,te uvidjeti koja vrsta produkcije je podrana i kakva je kulturna politika podruja na kome se nalazi.Zbog prirode pozorine produkcije, producenti su nuno uvjetovani politikim faktorima i politikimokolnostima. Odreeni modeli pozorine produkcije upuuju na to u kakvim politikim okolnostima sepozorina produkcija odvija. Npr, socijalistika/konzervativna/totalitarna disperzija infrastrukture ilikapitialistiko/liberalno investiranje u ljude i ekonomsku/produkcijsku opravdanost.

Drutveno-politki okvir najee generira odreene politike, vjerske vrijednosti ili drutvene rituale.Ovi elementi bitno odreuju vrstu i oblik pozorine produkcije i neto je o emu producent mora voditirauna. U najirem smislu ove vrijednosti predstavljaju ideologijukoja postoji u svakom drutvu i kojaje neminovna po prirodi drutva. Teatar je ili u slubi ili u protivljenju sa ideologijom ali je uvijek u

nekom odnosu s njom. ak i potpuno apolitine predstave su odreeni politiki izraz sameprodukcijske kue ne elimo uestvovati u politici.

Njemaki studenti su proveli istraivanje u cijeloj Njemakoj kako djeca u protestantskim i katolikimdjeijim teatrima prate predstavu Ivica i Marica. Sva djeca doivljavaju bajku na drugaiji nain, ovisnood vjerskog okruenja. U protestantskim dijelovima su najvie primijetili set protestantskih drutvenihvrijednosti individualizma, samostalnosti, vjetine i znanja. Katolika djeca su najee doivljavalapad u zamku vjetice kao kaznu za grijeh pohlepe i prodrljivosti. Dakle, ve u predkolskom uzrastu,djeca ideoloki i politiki itaju jednu naizgled benignu bajku. Ovo samo dokazuje da niti jedanteatarski/umjetniki in nije osloboen ideologije jer ga publika ita kroz svoje ideoloko-politikevrijednosti.

Ne postoje dakle u potpunosti univerzalne vrijednosti koje umjetnost komunicira, one su vrlo male i

ograniene a svako drutvo ima svoje diferencijalne korpuse vrijednosti. Svako gostovanje izazivadrugaiju vrstu interpretacije i itanja predstave, onako kako publika to razumije. Ideologija je zapravokompleks koji odreuje proizvodnju, recepciju i itanje predstava i ne postoje ideoloki iste predstave.Setovi vrijednosti su uvijek drugaiji.ak i unutar jedne grupacije, kako se ideologije mijenjaju mijenjase i itanje istih djela, istih tekstova. (Engleska, rasizam - Otelo, Ukroena goropadnicafeminizam)

Ovo je posebno problem u vierasnim zajendicama. U USA krajem 80ih je postojalo veliko pitanje iproblem rasnog mijeanja glumaca. Ako se prave rasno iste predstave (realistinost) ansambli sedijele, a ako se mijeaju publika ne doivljava predstavu realno. Problem je rijeen tvrdnjom da publika

i onako zna da su ve glumci na sceni i da je sve iluzija, te da glumac predstavlja lik a ne samog sebe.Na filmu se rase ne mijeaju bez uvjerljivosti i realnosti. Time se izlazi u susret politikom

8/13/2019 POZORINA PRODUKCIJA V

2/3

2

razumijevanju publike koja je svjesna drutvene/ideoloke promjene u kontekstu rasnejednakopravnosti.

Antika drama Antigona je napisana cca 450 g.pr.n.e. Meutim, kada se izvodila u Grkoj 1958.godine u apsolutno klasinoj izvedbi, nije se razumjelo da publika predstavu ita kontekstualno ipolitiki. Gotovo svako je u publici imao isti problem koji je Antigona prikazivala na sceni te se u sredpredstave desilo kontekstualno tumaenje publika je izala na ulicu, priitavi svoj vlastiti problem,zapoela velike demonstracije u Ateni.

Produkcija se obraa konkretnim ljudima u konkretnom vremenu na konkretnom mjestu i nemogue jeizbjei injenicu politikog tumaenja. Veliki dio produkcije u prolosti je upravo s ovim raunao isvjesno zloupotrebljavao ovu injenicu s ciljem nametanja odreenih sistema vrijednosti, ideolokihporuka. Primjer: crkvena produkcija u srednjem vijeku, njemaki nacisti, staljinizam, ali i sva drutvana svijetu manje ili vie.

Sa druge strane, javlja se politiki aktivizam, teatar otpora koji se protivi slubenoj ideologiji ali jetakoer ideologija. Teorijski i praktino je nemogue zamisliti istu predstavu, ak i ako je u pitanju

djeija bajka. Afirmativna i subverzivna ideologija uvijek postoji.

Graanski teatar kakav se danas poznaje u mainstream proudukciji nastala je nakon francuskerevolucije i esto se govori o demokratskom komuniciranju graana i publike te otvorenosti. Ipak,postoji kategoriziranje publike samim pozicijama unutar dvorane i cijenama ulaznice po zonama. Zbog

toga se od 80-ih godina izbjegavaju loe u teatarskim zgradama i da se arhitektonski postave mjestakako bi svi uli i vidjeli te kako bi cijena ulaznice bila ista. Takoer, poznato je da ne moe svako doina premijeru te da postoji stratifikacija publike po redovima u kojima se sjedi. Pozorina zgradapokazuje zato je odreenom drutvu bilo u odreenom vremenu potrebno pozorite. (ComedieFrances tri vei foajei i pratei prostori od dvorane, teatar je zabavno okupljalite za socijalneaktivnosti a ne samo za gledanje predstave). Tako analiza politike situacije i teatra poinje na

blagajnicijene i mogunosti; gdje se nalazi zgrada, kako do nje doi. Sve ovo crta odnos politike iteatra, oslikava drutveno-politiki kontekst.

Dva osnovna modela mainstream i alternativa su dva koncepta o kojima se danas govori usavremenoj zapadnoj produkciji. Mainstream i alternativa zavise od drutva i nije svugdje isto iako usvakom drutvu postoji ova osnovna podjela. Drava finansira mainstream iz budeta i drugih oblikafinansiranja i puno manji alternatovnu produkciju. Stoga se avangarda i eksperiment esto deava narubu studenti, subkulturne grupe, amateri. Mainstream je u velikoj mjeri konzervativne estetike ipoetike kako bi mogao zadovoljiti iroke ciljne grupe. Zato se danas graanski teatar smatrakonzervativnim iako je na poetku bio alternativa plemiko-aristokratskom teatru.

Pierre Bourdier, veliki teoretiar produkcije i sociolog, upravo je prouavao koliko je jezik kritike razliitna lijevoj i desnoj strani obale Seine u Parizu. Isti jezik znai pogrdno ili afirmatovno na razliitimstranama (lijeva alternativna i progresivna, desna konzervativna). Uoio je da je temelj svake kulturneprodukcije da ona ne samo da ne moe pobjei od drutveno-politikog ureenja nego da je i dubokoodreena njime. Dokazao je da se djeca ve od najranijeg obrazovanja stratificiraju po klasama ovisnood toga da li idu u javne ili privatne kole.

Kulturni proizvod nije samo kulturni nego je itekako drutveni i politiki proizvod. Politici koja ne elipromjene svojstveno je da producira repertoar koji je dosadan ili zabavan ali standardan i nepromjenjiv

u izrazu i obliku produkcije i konzumacije. Stvara ljude koji su neskloni promjenama i koji zadravajusituaciju kakva jeste. Svakoj vlasti je u cilju da se ovakav repertoar proizvodi kako bi opstala. Meutim,

koliko god se svaka vlast trudi, uvijek dolaze nove generacije mladih studenata koje potiu promjenu iiznose na scenu nove ideje i nove oblike produkcije.

8/13/2019 POZORINA PRODUKCIJA V

3/3

3

Sam razvoj teatra prati se kroz ove rubne grupacije i ideje koje su poticale promjene, postajale

mainstream i proizvodile nove subverzivne promjene. Sve do pronalaska radija i televizije teatar je

komunicirao mainstream ideje vlasti i ideologije i imao alternativne elemente. Isti model je preuzet u

televiziji i filmu.

U drugoj polovici 20. stoljea teatar se intenzivno koristi za neke drutveno korisne svrhe i potrebe uonom segmentu koji se naziva primijenjeni teatar (u kolstvu, bolnicama, zatvorima, socijalizacijimarginalnih grupa i manjina, dodatnom uenju i olakavanju nastavnog procesa). Najprije u UK/USApoeo se intenzivno koristiti upravo zbog toga jer je zanimljiv, komunikativan, ne pretpostavljaprethodno obrazovanje, obraa se svakome i masovan je. Otvara se ovdje jedna produkcijska niakoja postaje zanimljiva i iskoristiva jer je trite gotovo neogranieno.

Sami poeci ove vrste primijenjenog teatra nalaze se u tzv. teatru potlaenihAugusta Boala koji krozteatar rjeava neke probleme brazilskog drutva i dobija fascinantne rezultate. Okuplja djecu s ulice iradi s njima igraonice kojima se pridruuju roditelji, susjedi, ljudi iz drugih dijelova grada koji priaju osvojim problemima i rjeavaju ih. Grupe i pojedinci koji se osjeaju potlaenim, kroz teatarskepredstave progovaraju o svom problemu i rjeavaju ga.

Problemi postaju jasniji i na iri nain se kanaliu i rjeavaju. Boal je svoje metode koristio i za vrijememandata u gradskoj skuptini Ria de Janeira, a danas je tetara potlaenih uvrijeen metod zakanalisanje problema marginalnih grupa. U Britaniji se razvija metoda drama terapije kojom se

pomae u rjeavanju razliitih psiholokih problema od djeijih do kompleksnih psihijatrijskih stanja ibolesti to otvara velike mogunost i daje fascinantne rezultate. (Robert Randy) Rjeavaju se psihikiproblemi, pomae socijaliziranjuzatvorenika u zatvorima.

Uoeno je da autistina djeca jako dobro i paljivo prate predstavu i dobro memoriraju i ue gledajuipredstavu ili film. Djeca sa posebnim potrebama vrlo dobro ue ako pored nastave imaju radionice iigraonice koje se usvajaju kao nastavni metodi. Ove radionice rjeavaju probleme neprilagoenosti,

neprihvaanja, stida i drutvenog straha. Modelima primijenjenog teatra upravo se pravi kontrastideolokom zloupotrebljavanju teatra. Ovdje se zakljuuje da se u kontekstu ideologija-politika-drutvo-teatar ne mora govoriti o iskljuivo negativnim kontekstima nego o ogromnom neistraenompodruju aktivistikog teatra koji je znaajan za iru drutvenu zajednicu.

Ispit:

Predavanja

ei-Stojkovi, Luki: o odnosima s javnou