AKAVSKO NARJEJEKombinacijom razliitih kriterija hrvatski su jezikoslovci akavsko narjeje podijelili na est dijalekata. buzetski (gornjomiranski) dijalekt jugozapadni istarski dijalekt sjevernoakavski dijalekt srednjoakavski dijalekt junoakavski dijalekt lastovaska oaza

Skupina dijalekata ak. narjeja hrvatskoga jezika koji su se razvili i udomaili u Istri. Prije migracija izazvanih prodorom Osmanlija na Balkan u XIV.st u Istri su postojala dva autohtona ak. dijalekta: ekavski, u kojem se razlikuju sredinjoistarski i sjeveroistoni istarski, s pazinskim, labinskim, minjskim i boljunskim govorima, te buzetski dijalekt. Na kraju XV. st. i u XVI. st. pojaavaju se seobe. Uz potporu mlet. vlasti mnogi migranti dolaze u Istru, opustoenu unutranjim ratovima i poastima. Doseljenici, ugl. iz junijih dijelova Hrvatske te Like i Krbave, koji su se naselili na prostore bez stanovnitva ili na one s manjim brojem starosjedilaca, prenijeli su u Istru nove dijalekte junije provenijencije. Meu tima: 1) ikavsko-ekavski dijalekt, odn. sjeverozap. istarski poddijalekt ju. ikavskoga dijalekta 2) u jugozap. Istri i u Vodicama novi je istarski ikavski takavsko-akavski postmigracijski dijalekt sloene strukture BUZETSKI (GORNJOMIRANSKI) DIJALEKT Buzetski ili gornjomiranski dijalekt jedan je od pet akavskih dijalekta koji su zastupljeni na istarskom podrju. Prostire se u zoni oko Buzeta u sjevernoj Istri, a ovome dijalektu pripadaju govori Svetog Martina, Nugle, Sluma, Raica, Vrha, kuljara, Velog Mluna, Roa, Erkovia itd. Povijesni spomenici 15. i kasnijih stoljea upuuju na akavsku jezinu prevlast na buzetskom podruju no dugo supostojanje dvaju dijalektnih tipova akavskog i slovenskih utjecaja, imalo je svoje posljedice. Uz to valjda dodati i zajedniku upravu, civilnu i crkvenu, tijekom dugog trajanja te prometnu i drugu povezanost koja nam objanjava formiranje dijalekta s akavsko-slovenskim prijelaznim osobinamaNo, iako ga neki smatraju dijelom kajkavskoga narjeja zbog uporabe zamjenice kaj umjesto a po ostalim jezinim i toponomastinim zanaajkama moemo u postpunosti zakljuiti da ovaj dijalekt pripada akavskom narjeju. Najekstremnija kajkavska inaica buzetskog dijalekta se nalazi na visoravni zapadno od Buzeta, u brdskom trokutu sela Mlun Zrenj Sovinjak, iji se govor, leksiki i fonetski najvie istie od veine dijalekata u Istri i susjednoj Sloveniji

JUGOZAPADNI ISTARSKI DIJALEKTTim se dijalektom govori u dvije zone u Istri, jednoj veoj na jugu i zapadu Istre i u drugoj manjoj na sjeveru Istre, u iariji.. Jugozapadni istarski dijalekt je najrasprostranjeniji dijalekt na istarskom podruju te je njegova glavna znaajka ikavski ostvaraj jata. Protee se od krajnjega juga (Premantura), zapadnom obalom Istre sve do ua rijeke Mirne (Tar), istono na crti MuntriljKringaSv. Petar u umiKanfanar do Sv. Ivana, uza zapadnu obalu rijeke Rae do Barbana, zatim crtom RakaljMaranaMuntiValtura te juno crtom JadrekiianLinjanMedulin. U najjunijim mjesnim govorima toga dijalekta (Vintijan, Vinkuran, Banjole i Premantura) ima vie tokavskih sastojaka. Tomu dijalektu pripada i vodika oaza u sjeveroist. Istra. A iznimka je na ovim junim podrujima mjesto Peroj pored Pule. U Peroju su govornici tokavskoga zetsko-junosandakoga tipa. Od 1675. crnogorski su doseljenici uz potporu Mletake Republike u kugom opustoeni Peroj naseljavali u tri navrata te su u tom podruju prisutni izraziti tokavski elementi. Ovaj je dijalekt nastao u Istri nakon seoba do kojih je dolo uglavnom u 16. stoljeu. Migracije su potekle iz Dalmacije, ali njihovo ishodino mjesto nije na sjevernodalmatinskom podruju. Rije je o tome da je zadarsko ili ibensko podruje premigracijskog doba bilo sasvim akavsko te stoga taj dijalekt nije oformljen na ovim prostorima. On je oformljen istonije, vjerojatno u zaleu Makarskog primorja. To je teren na kojem se govorilo preteno tokavski, a glavno je obiljeje takavizam odnosno uporaba zamjenica ta. Iseljenici su se na putu zadravali na ibensko-zadarskom podruju na kojemu su primili neto akavskih crta,a daljnja akavizacija slijedila je u Istri gdje su ve bili prisutni akavski elementi. Iseljavanje su uzrokovali turski napadi, a na oblikovanje jugozapadnog istarskog dijalekta utjecali su i starosjedioci i naseljenici a krajnji je rezultat da u tom dijalektu uglavnom prevladavaju akavske crte svagdje osim na podruju istarskog juga tj. Premanture i okolice. Govorei o podjeli jugozapadnog istarskog dijalekta na manje cjeline, izdvojili bismo glavninu dijalekta te jo dvije jedinice, vodiku oazu i premantursko podruje je podrijetlom preteno tokavski govorni tip koji je putem do Istre i u Istri u nekoj mjeri akaviziran. Kada govorimo o ovome dijalektu svakako je bitno spomenuti da su neka mjesta u znatnoj mjeri govorno romanska. Istriotski ili istroromanski jezik, skupina je predmletakih autohtonih govora istarskog poluotoka koji su se sauvali samo u est mjesta: Rovinju, Vodnjanu, Balama, Faani, Galiani i ianu, iako su u prolosti bili raireniji. Nezaustavljivo izmiu pred istromletakim te je u njegovoj strukturi vidljiv i utjecaj susjednih hrvatskih govora. U bliskoj e budunosti postupno biti posve zamijenjeni istromletakim, jer nee imati snage za opstanak, i to prije svega zato to se istriotofoni osjeaju Talijanima, pa im istromletaki i tal. nisu tui, ne osjeaju da im je identitet na bilo koji nain ugroen i nemaju ga potrebe braniti vlastitim idiomom. tovie, mnogi istriotofoni dre istriotski samo jednom od inaica istromletakoga.

SJEVERNOAKAVSKI DIJALEKTPrije velikih migracija, na kraju XV. i po. XVI. st., predmigracijski ak. govori prostirali su se na cijelom istar. prostoru (izuzev Buzetinu), na najsjevernijem dijelu Hrvatskoga primorja do Bakra te na Cresu i sjevernoloinjskom podruju. Nakon migracija te unutranjih ratova i razliitih poasti koji su poharali domae stanovnitvo, podruje ekavskih govora u Istri sueno je na njezin sredinji i sjeveroist. dio.Sjeverno se akavski dijalekt govori na otocima Cres i Loinj te u petnaestak mjesta od Trsata na Meje te u sjeveroistonoj Istri od Zagora i Brea do Rijeke (Moenice, Lovran, Ika, Iii, Volosko, Matulji, Srdou, Kastav itd.), a u sredinjoj je Istri pedesetak je ekavskih naselja u Labintini (Plomin, Neeina, Vine, Breg, Raa, Labin, Ravac itd.), dvadesetak na minjtini (Debeljuhi, Orbanii, Vidulini, minj), desetak na Pazintini (Pazin, Lindar, Graie, Beram, Trvi, Tinjan) nekoliko u Motovuntini (Brka, Kaldir) i devet na Boljuntini(Lupoglav, Dolenja Vas, Boljun, Paz, Boljunsko Polje itd.). Najvanija je znaajka ovog dijalekta ekavski refleks jata koji je zabiljeen u svakoj poziciji. Ekavski su akavski govori autohtoni idiomi svoga dijalektnog podruja te su okarakterizirani izrazitom individualnosti. SREDNJOAKAVSKI DIJALEKT Srednjoakavski ili ikavsko-ekavski akavski dijalekt nekada je zauzimao velik prostor, ali je taj prostor smanjen migracijama. Ovaj je dijalekt prisutan na gotovo svim kvarnerskim otocima te na rijekom i grobnikom podruju te na akavskom podruju Like i Gorskog kotra. U sredinjoj Istri ovi su govori prisutni u epikoj skupini. Najsjevernija je toka epikoga poddijalekta Cerovlje, od kojega granica kree istonije prema epikomu polju i zahvaa mjesta Pazinski Novaki, Gologorica i dio zaselaka Gologorikoga Dola (Lukaii, Kuebari, Sepii, Bratiii), Gradinje, Grobnik, Krbune i unjevica; oko epikoga polja mjesta epi, Polje, Zatka i Purgarija, a juno Podpian i oko njega Blakovii, Kran, Koljak, Veljaki, Boljevii, ambarelii i Lazarii. Od umbera granica kree prema zapadu u pravcu naselja: Sveta Katarina, Montovani, Jakaii i Milotski Breg, zatim sjeverno prema naseljima Mandalenii, usi i Zareje. Tome poddijalektu pripadaju i mjesta oko Pina: Kukurini, Zajci, Jakomii.. Za ovaj je dijalekt tipian ikavsko-ekavski ostvaraj jata. JUNOAKAVSKI DIJALEKTOvaj je dijalekt zastupljen na otocima svim od Pamana do Korule (zapadni Peljeac, jug otoka Paga, otoci ibenskog arhipelaga, otoci Hvar i Bra itd.) a na sjevernom podruju akavski su idiomi sjeverno od Rijeke u Klani i Studeni. Tom dijalektu pripada i sjevereozapad Istre (Marija na Krasu, Babii, Materada, Brtonigla, Nova Vas, Katelir, Karojba, Grdoselo, Martinii, Momjan itd.) Ovaj dijalekt karakteriziraju ikavizmi koji se javljaju svugdje i u svakoj poziciji, a ekavizmi su uglvnom vrlo rijetki. Ovaj je dijalekt oformljen po prilici u 13. stoljeu kada je dobiven ikavski reflesk jata. Poput jugozapadnog dijalekta niti junoakavski nije autohtoni istarski dijalekt jer se on na podruju Istre pojavio zahvaljujui doseljavanjima ikavaca s podruja izmeu ibenika, Knina i Zadra koji su se doselili na ove prostore bjeei pred Osmanlijama. ISTRORUMUNJSKI GOVORIPovijesni dijalekt rumunjskog jezika kojim govore stanovnici u ejanama na iariji i u naseljima u dolini Boljunice unjevici, Novoj Vasi, Jesenoviku, Brdu, Kostranima, Letaju, te neto osoba u Rijeci, Opatiji, Trstu i iseljenika u Australiji i SAD-u. Procjenjuje se da njime u Istri govori oko 250 st. (2004). Nazivistrorumunjskiuenoga je podrijetla (u romanistici je u uporabi od XIX. st.) i sami ga govornici ne upotrebljavaju, ve svoj idiom nazivaju pridjevom nainjenim od imena mjesta stanovanja:ejnski, susevskiiliuevski, novonski, brijnskiitd. U Istri se pojavio na kraju XV. i po. XVI. st. s doseljenicima iz Dalmacije. Stoga u njem ima dosta starih ak. elemenata kojih nema u autohtonim istarskim akavskim idiomima, a koje mnogi, preteito rumunjski autori esto bez dublje provjere pripisuju posuenicama iz okolnih slov. dijalekata. Na istrorumunjskom nema pisanih spomenika. Ti su se govori razvijali izvan bilo kakvih institucija i to je, uza stoljetnu istrorumunjsko-hrvatsku dvojezinost, nedostatak izvornoga folklora i osjeaja pripadnosti rum.unjskom etnikumu, kao i trajno smanjivanje broja govornika, uzrokom da se jezina slika tih govora bitnije mijenjala ve od prvih desetljea nakon doseljenja. Ti intervali mijene postupno se smanjuju, te postoji opasnost i da nestane iz uporabe; moe se pretpostaviti da e se due odrati u prekomorskim zemljama.