BIOGEOGRAFIJA Predavanja 7

Filozofski fakultet, Univerzitet Crne Gore GEOGRAFIJA – Osnovne – 2

BIOGEOGRAFIJA Semestar, 2, ECTS, 4, Status, Obavezan, Fond, 3+1+0

Područja na planeti Zemlji su primarno

distribuirana na osnovu klimatskih faktora

Od ekvatora ka polovima temperatura na

svakih 100km ( 1 stepen GŠ) opada 0,5 °C

Takođe na svakih 100m nadmorske visine

opada 0,5 °C

Biocenoze se smjenjuju u pojasevima

Biom je veća klimatski i geografski definisana

teritorija ili akvatorija, koja obuhvata slične

ekosisteme i predjele.

Ukoliko se biom određuje preko klimaksne

vegetacije u ekosistemima određene klimatske

zone, kao i načinima ekološke sukcesije,

govorimo o zonobiomu. Ukoliko je tip bioma

određen nadmorskom visinom govorimo o

orobiomu.

Tip bioma je određen

• makroklimatskim karakteristikama teritorije,

• rasporedom kopna i velikih vodenih površina i

• nadmorskom visinom.

Razlikujemo: akvatičke i terestričke biome

Tropske kišne šume Tropske savane Pustinje

Lišćarsko -listopadne

šume

Makije

Stepe Tundra Tajga

KOPNENI BIOMI

Kopno na Zemlji zauzima

oko 3/8 ukupne površine. U

pojedinim biogeografskim

područjima razvijene su

različite životne zajednice

zavisno o abiotičkim i

biotičkim faktorima. Grupe

različitih ekoloških sistema

koji pokrivaju velike

prostore na Zemlji nazivaju

se biomi.

Glavni kopneni biomi su:

tundra, tajga, šume

umjerenog pojasa, tropske

šume, travnjaci i pustinje.

Kopneni biomi

Pojasni raspored kopnenih bioma

Raspored bioma

Tropske vlažne šume

Tropska savana

Pustinja

Mediteranska makija

Stepe

Listopadne šume umj. pojasa

Tajga

Tundra

Raspored bioma

Vertikalna i horizontalna raspodjela

bioma

Crnjuša Erica carnea

TUNDRA

Lišajevi Polarna vrba Salix polaris

Alpska kokoš Lagopus mutus

Mošusno goveće

Ovibus moschatus Karibu Tieteellinen luokittelu

Polarni zec

Lepus arcticus

Polarni medvjed

Ursus maritimus

Najmlađi biom, nastao prije 10 000 godina

Obuhvata ogromna područja između 55º i 70º sjeverne geografske širine

Zauzima oko 20% površina kopna

Prosječne zimske temperature iznose -34ºC

Ljetnje temperature u prosjeku ispod 10ºC

Količina padavina mala, između 15-25 mm

Tlo vlažno zbog niske evaporacije

Zime duge

(šest do deset mjeseci, srednje mjesečne temperature ispod 0ºC)

Sniježne padavine pogoduju očuvanju biljnog pokrivača

tundra (arktička) – nalazi se u arktičkom području Sjeverne Amerike i

Evroazije, oko samog Arktika

vegetacijsko razdoblje traje kratko od 60 do 80 dana

zime su duge i oštre s temperaturama do -65°C, stalni hladni vjetrovi

isušuju tlo

vegetacija se sastoji od niskog bilja, mahovina i lišajeva, bez drveća

fauna je vrlo oskudna, uglavnom obitavaju životinje koje imaju niz

prilagođenosti za očuvanjem tjelesne temperature u vidu gustog krzna,

perja, debelih masnih naslaga

alpska tundra nalazi se na visokim planinama iznad gornje granice

šuma, s temperaturama oko -20°C

Tundra ljeti

Tundra zimi

Bijeli bor Pinus silvestris

TAJGE

Jela

Jela Abies alba Smreka Picea abies Ariš Larix decidua

Ris Felis lynx Gorska kuna Gulo gulo Kuna zlatica Martes martes Leming Lemmus lemmus

tajga – pojas šuma četinara rasprostire se od istočne Kanade preko

Aljaske, nastavljajući se preko Sibira i cijele Rusije sve do

Evrope

glavne šumske sastojine u tajgi sačinjavaju: sibirska smrča, sibirski

ariš, sibirska jela i bor

klima – zime su vrlo hladne, samo 1 do 4 mjeseca, imaju temperaturu

iznad 10°C , vegetacijsko razdoblje je kratko, isparavanje vode je

slabo i tla su vrlo često močvarna s pojavom tresetišta

fauna je raznolikija i bogatija vrstama nego što je u tundri, glavna

hrana većini vrsta su sjemenke četinara

Tajga-ruska riječ za borealnu šumu

Pokriva oblasti koje su nekad bile pod ledom

Duge oštre zime (temperature do šest mjeseci sa srednjom

temperaturom ispod 0º)

Kratka ljeta (50 do 100 dana bez mraza)

Područja u Rusiji sa velikim oscilacijama temperature -35ºC do

+35ºC

Srednje godišnje padavine su između 40-50 cm

Javlja se u vidu kontinuiranog pojasa koji se pruža preko Sjeverne

Amerike i Evroazije, između 50º i 60º sjeverne geografske širine

Tajga zimi Tajga ljeti

Hrast lužnjak Quercus robur

Javor-klen Acer pseudoplatanus

Bukva Fagus sylvatica Kesten Castanea sativa

Lipa Tiliaicordata Lišajevi

Šume umjerenog pojasa - LIŠĆARI

Brijest Ulmus laevis

šume umjerenog pojasa – rasprostiru se u umjerenim

geografskim širinama, koje karakterizira veliki raspon

temperature

rasprostranjene su u Sjevernoj Americi, Evropi i Aziji, uz

četinare prisutno je i listopadno drveće: bukva, breza, javor,

jasika, lipa, jasen, brijest, hrast, vrba, joha...

Klima umjerena, temperature se kreću između

-30ºC i + 30ºC

Prosjek padavina od 75 cm do150 cm

Zimi snijeg

Vegetacijska sezona traje oko šest mjeseci

4 godišnja doba

fauna je vrlo raznolika, Bogatstvo biljnog i

životinjskog svijeta, hiljade vrsta insekata

Maslina Olea europaea Planika Arbutus unedo

Čempres Cupressus sempervirens Mirta Myrtus communis

Lasica Mustela nivalis Divokoza Rupicapra rupicapra Veliki cvrčak Cicada plebeia

Obični cvrčak

Lyristes plebejus

MEDITERANSKI BIOM

(Makija)

Nalazi se između 32º i 40º geografske širine na

zapadnim obalama kontinenata

Odlikuje se dugim vrućim i suvim ljetima i blagim,

kišovitim zimama

Količina padavina između 350 mm i 750mm,

obično zimi

Ljeta nepredvidiva, postoje sušna razdoblja

Srednje godišnje temperature između 16ºC i 18ºC

Česti požari, dovode do porasta nutrijenata u tlu

Razvoj pionirskih vrsta

Zimzeleno grmlje (tvrdi listovi),

životinja prilagođene na sušu

Tropske vlažne šume

7% površine Zemlje, 80% biomase Zemlje

Preko 1500 mm padavina, stalno iznad 20C

Vertikalna stratifikacija života

područje s najvećom flornom i faunističikom

raznolikošću na Zemlji

2500 vrsta drveća

Hidrofilne vrste

Brza izmjena materije

Teško se postiže klimaks nakon sječe.

Uništava se 3 ha / min!!!

U epifitskim cvjetovima na stablima uz

vodu,

12 m iznad tla nađene

22 nove vrste Vertebrata uključujući i

2 vrste riba!

Orinoko-Amazona, Kongo-Niger,

Indo-Malaja-Inodnezija

Predstavljaju najstariji tip vegetacije

Razvijaju se u području Amazona,

centralne Amerike, centralne Afrike,

Madagaskara, Indopacifika......

Prisutno oko 50% svih živih vrsta

Travnjaci A) Prerija / stepa

/ pampasi B) Savana

250-700 mm/god (umjereni pojas)

Trave različitih visina

Preživari: divlji - domaći

1000 mm/god (tropski pojas)

Suva sezona + vatra

Pojedinačna stabla (baobab, akacija)

Def

icit

vla

žno

sti

Duži periodi suše prekinuti su

s obilnim kišama Drveće odbacuje lišće i

prestaje rasti kad je suša, ima

duboko korijenje Prirodni požari su česti, drže

pejzaž otvorenim Tlo je plodnije jer mora čuvati

nutrijente u razdoblju suše,

manje insekata

savane - tropski travnjaci

travna vegetacija ispremješena s drvećem i grmljem,

drveće u savani ima karakteristične ravne vrhove krošanja

zbog specifične raspodjele svjetla i vlage

savane zauzimaju najveće površine u istočnoj Africi i južno

od Sahare, u Južnoj Americi sjeverno i južno od tropskih

šuma u dolini rijeke Amazone, dok se u Australiji nalaze u

unutarnjem dijelu kontinenta

u fauni prevaladavaju vrste sa grupnim načinom života,

fauna trkača i migrirajuće populacije

pustinje - zauzimaju više od trećine kopna, dijele se na

tople i hladne

tople pustinje - vegetacija je oskudna, prevladavaju

kserofiti, karakterizira ih nedostatak vode i visoka

temperatura (fizička suša),

hladne pustinje - karakterizira fiziološka suša, zbog niskih

temperatura otežano je primanje vode, fauna je vrlo

oskudna

Pustinje

Manje od 250 mm/god.

Kserofilne vrste:

sukulenti (kaktusi),

ciklus iza kiše

gmizavci, insekti

Ekoton Prelazna područja dva bioma

Zauzimaju velika područja Zemlje

VODENI BIOMI

Mora i okeani

mora obuhvataju oko 11,5%, a okeani oko 86% ukupne vodene mase

mora i okeani grade kontinuirano i međusobno povezano vodeno

prostranstvo, ta povezanost omogućuje nesmetano kretanje morskim

organizmima, dok su glavne barijere njihovog rasprostiranja:

temperatura, salinitet i dubina

• salinitet je osnovni parametar mora i okeana, veći je u morima koja

primaju manju količinu slatke vode i kod kojih je isparavanje

intenzivnije (Jadransko more 36-38‰ , Sredozemno more 37-40‰ ,

Crveno more 45,4 - 46,5 ‰ ) i obrnuto, salinitet je znatno manji u

morima u koja se ulivaju veće količine slatke vode (Crno more 18,6‰ ,

a Baltičko more 12,06 ‰ )

• srednja količina otopljenih soli u svim morima i okeanima iznosi oko

35 ‰ ili 35 g/l

• pored slanosti temperatura vode predstavlja osnovni ekološki

faktor u morima i okeanima, srednja godišnja temeperatura

površinskih slojeva opada od ekvatora prema polovima (u polarnim

morima iznosi od -1,3° C do - 1,7° C ), ispod 4000 m iznosi bez obzira

na geografsku širinu oko 2° C

• u morima i okeanima prisutan je slojeviti raspored i ostalih ekoloških

faktora: svjetlost, koncentracija otopljenih gasova O2 i CO2, kao i

koncentracija soli N i P

• od posebnog značaja za morsku životnu sredinu su morske struje:

horizontalne (površinske i dubinske) i vertikalne

horizontalne struje potaknute su djelovanjem vjetra, mjenjaju

hemijska i toplinska svojstva vode

vertikalne struje uslovljene su razlikama u gustoći vode

morske struje omogućuju cirkulaciju morske vode i prozračivanje

vodene mase, jer odnose kiseonik iz gornjih slojeva u dubinske slojeve,

a donose hranjive soli N i P u površinske slojeve

• slojeviti raspored ekoloških faktora u horizontalnom i

vertikalnom smjeru u morima i okeanima uzrokuje zonalni

raspored životnih zajednica

• dva su osnovna okeanska područja: pelagijal (slobodna vodena

masa) i bental (okeansko dno)

• pelagijal se u horizontalnom smjeru dijeli na dvije zone:

neretička do 200 m dubine i

okeanska od 200 m do 11028 m

• bental uključuje:

• litoral a) supralitoral - pojas rasprskavanja mora

b) eulitoral - pojas plime i oseke

c) sublitoral - do 200 m dubine ( kontinentalni šelf )

• batijal - pojas kontinentalne strmine između 200 m i 3000 m

(bez svjetla i primarnih producenata)

• abisal - zauzima kontinentsko podnožje od 3000 m do 6000 m (niska

temperatura i visoki pritisak)

• hadal - dubine veće od 6000 m

razlikuju se tri osnovna tipa morskog dna: kamenito, pjeskovito i

muljevito, koja se odlikuju različitim životnim zajednicama

u pelagijalu se organizmi održavaju pasivnim lebdenjem (planktonski

organizmi) ili aktivnim plivanjem (nektonski organizmi)

većina morskih životinja ima isti unutrašnji pritisak kao i more, to su

izoosmotski organizmi (bez riba koštunjača, pliskavica i kitova)

vrste koje ne podnose promjene slanosti vode ispod 35 ‰ (rakovi,

bodljikaši, plaštenjaci i neke vrste žarnjaka) su stenohaline vrste

• vrste koje se mogu prilagoditi promjeni saliniteta vode postupkom

osmoregulacije, bez štetnih posljedica za organizam su poikiloosmotske

vrste

• vrste koje održavaju stalni osmotski pritisak tjelesnih tečnosti, bez obzira

na promjene saliniteta mora od 6 do 30 ‰ su eurihaline vrste (dagnja)

• morski sisari (pliskavice i kitovi) su hipoosmotski organizmi, njihove

tjelesne tečnosti su manjeg osmotskog pritiska

• granicu naseljenosti mora biljkama uslovljavaju svjetlost i prozirnost

mora

Kopnene vode

najočitija razlika između mora, okeana i kopnenih voda je u njihovom

hemijskom sastavu, koncentracija soli je oko 100 puta manja nego u

moru

u kopnenim vodama dominiraju karbonati, a u moru hloridi i sulfati

kopnene vode su oštro izolovane, plitke i uglavnom su mali ekološki

sistemi

životinje koje žive u kopnenim vodama imaju veću koncentraciju

tjelesnih tečnosti od okolne vode (hiperosmotski organizmi)

• kopnene vode se dijele na tekućice i stajaćice

• stajaće kopnene vode (lentički sastavi) su:

bare, lokve, jezera i močvare

• bare su plitke udubine ispunjene vodom gdje svjetlo prodire do dna

• lokve su plitke udubine ispunjene vodom koje redovno presušuju

• jezera su veće i dublje akumulacije sa osvijetljenim gornjim slojem

(eufotički, trofogeni) i neosvijetljenim donjim slojem (afotički,

trofolitički)

• močvare su skup različitih vodenih (bare, lokve, kanali),vlažnih

(vlažne livade) i kopnenih staništa (livade, šikare, grmlje, šumarci)

u stajaćicama postoji vertikalna stratifikacija temperature vode

jezera se dijele prema:

geografskom položaju (suptropska, tropska, umjerena, subpolarna i

polarna)

postanku (ledenjačka, vulkanska, riječna, umjetna)

hemijskom sastavu (slana i slatka)

intenzitetu produkcije (oligotrofna, eutrofna i distrofna)

• prema fizikalno - hemijskim parametrima (brzina vode,

supstrat, temperatura vode, količina otopljenih gasova)

• razlikuju se gornji, srednji i donji tok

• u gornjim tokovima žive stenotermni organizmi, a u srednjim

tokovima euritermni organizmi

• u tekućicama nema pravih planktonskih zajednica zbog brzine

vode,