PREDESTINACIJA I REPROBACIJAPojam predestinacija (hrv. predodreenost) u teolokom govoru oznauje vjenu Boju odluku koja se odnosi na konanu (ili vjenu) nadnaravnu sudbinu racionalnih bia, posebno ovjeka, a to je ulazak u blaenstvo ili silazak u pakao. U uem smislu predestinacija oznaava samo Boju odluku o priputanju nekih racionalnih bia blaenom gledanju u nebo.Odluka o vjenoj osudi nekoh racionalnih bia naziva se reprobacija.Uenje Katolike Crkve u vezi predestinacije jasno navodi kako je Bog, svojom vjenom odlukom, predodredio odreene ljude na vjeno blaenstvo. Tako sinoda u Quierciju 853. kae.Katoliko uenje nasuprot krivovjernim stavovimaPojam predestinacije u katolikoj teologiji je vrlo suptilan (izotren, lukav, vjet, profinjen) i male ne preciznosti mogu ga dovesti do zapadanja u krivovjerje. Predestinacija ostaje kao to je Tridentski koncil nazvao skriveno otajstvo, tako da je ne moemo u potpunosti shvatiti. Katoliko uenje o predestinaciji lei negdje u sredini izmeu dva krivovjerna uenja. Prvi razlog Boje vjene odluke na vjeno blaenstvo vidi iskljuivo u ovjeku, njegovoj slobodnoj volji i naravnim dobrim djelima. Drugi razlog motiv vidi iskljuivo u Bogu, posve iskljuujui suradnju slobodne ljudske volje s Bojom milou. Prvo krivovjerje zastupali su pelagijanci[footnoteRef:1]. Drugo krivovjerje su zastupali kalvinisti[footnoteRef:2] i jansenisti[footnoteRef:3]. Po njima sve lei u aspolutnoj Bojoj volji. Po ovome ovjek zapravo nema slobodnu volju. Katoliko uenje izmeu ova dva dri sredinu: blaenstvo u nebu shvaa primarno kao djelo Boga i Njegove milosti i sekundarno kao plod i nagradu za osobno zasluna dobra djela ovjeka, uinjena suradnjom njegove slobodne volje s Bojom milou. [1: Pelagijanizam je vjersko uenje nazvano po Pelagiju. On smatra da istoni grijeh ne pomrauje ljudsku prirodu i da je ovjek i dalje sposoban birati izmeu dobra i zla. Tako da je Adamov i Evin grijeh samo lo primjer potomcima ali nema drugih posljedica.] [2: Kalvinizam je teoloki pristup kranskom ivotu koji naglaava vladavinu Boga nad svim stvarima. Ova vrsta protestantizma nazvana je po francuskom reformatoru Jeanu Calvinu on je nauavao apsolutnu predestinaciju.] [3: Jansenizam naglaava nemogunost da se ovjek spasi ako nije predodreen. Tvorac jansenizma bio je belgijski biskup Cornelius Jansen.]

Predestinacija i zasluna djelaPostavlja se pitanje je li Bog svoju vjenu odluku o predodreenju ovjeka donio uzimajui u obzir njegove zasluge ili ne? Ovo pitanje je do dan danas ostalo otvoreno u KC. Imamo dva pokuaja rjeenja ovog pitanja; 1) teorija o predestinaciji antepraevisamerita, koju su zastupali svi tomisti i neki molinisti, kae da Bog od vjenosti, bez obzira na njegova zasluna djela, odreuje neke ljude za vjeno blaenstvo.2) teorija o predestinaciji post praevisamerita koju su zastupali veina molinista i sv. Franjo Saleki; kae da Bog po svome srednjem znanju (scientia media) zna ili vidi kako e ovjek reagirati na razne vrste Njegove milosti, pa u svjetlu tog znanja izabire slobodno milosti koje e dati ovjeku. Bog za vjeno blaenstvo odabire one ljude koji e suraivati s Njegovom milou.

Neka svojstva predestinacijeOdluka o predestinaciji, kao in Bojeg znanja i volje, jest nepromjenjiva. To se svojstvo nepromjenjivosti temelji na nepogreivom Bojem znanju koji e tono pojedinci umrijeti u stanju milosti. Zato je broj odreenih za vjeno blaenstvo, odreen od vjenosti. Taj broj zna samo Bog. ovjek ne moe znati hoe li biti spaen. Ali ipak postoje neki znakovi; istoa srca, strpljivost u patnji, ljubav prema Kristu i Crkvi, ljubav prema blinjemu, pobona molitva, esto primanje sakramenata, tovanje Djevice Marije....Vjena osudaIako postoji vjeno predodreenje ne postoji vjena osuda. Bog surauje s ovjekom po svojoj milosti za vjeno blaenstvo dok s druge strane priputa grijeh koji vodi do vjene osude. Uzrok vjene osude je ljudska zloa, a ne apsolutna Boja volja. Tridenstski koncil je osudio uenje da su neki ljudi Bojom moi predodreeni na zlo. Bog nikoga ne predodreuje na pakao; za to je potrebno odvraanje od Boga i ustrajanje do kraja. KKCZakljuakSv. Ivan Pavao II. govorio je o predestinaciji u kontekstu vjenog poziva ovjeka da sudjeluje u Bojem ivotu. O tome je i govorio papa Benedikt XVI.

2