PP rr oo jj ee kk tt uu kk uu pp nn oo gg aa

rr aa zz vv oo jj aa

zz aa oo pp ćć ii nn uu

HH uu mm nn aa SS uu tt ll ii

ii gg rr aa dd

PP rr ee gg rr aa dd uu

22.. SSvveezzaakk:: RRaazzvvoojj ggoossppooddaarrssttvvaa,, oossnnoovvaa iizzrraaddee žžuuppaanniijjsskkiihh rraazzvvoojjnniihh ssppiissaa

PPrroojjeekktt uukkuuppnnooggaa rraazzvvoojjaa iizzrraaddiioo::

PP RR OO VV EE NN TT UU SS dd.. oo.. oo.. DDuuggoo SSeelloo

22000077.. ggooddiinnee

2

Lijepe ti je, lijepe ti je

Zagorje zelene, …

Hrvatsko Zagorje je oduvijek pratio pridjev “zeleno”. „Zagorje zelene“ (ili „Zeleno Zagorje“) je u današnje vrijeme odličan

predložak, a ujedno i sjajan, naslijeđen naziv za očuvano područje, čistu zemlju, zdrave vode i čisti zrak, prirodno očuvane krajobraze i vizure, a unutar svega toga proizvodnju zaista zdrave, pa i ljekovite hrane, razvoj ekološke poljoprivrede.

Kolika područja u svijetu ulažu goleme napore i sredstva, kako bi ih proglasili zelenim područjima, zelenim oazama, …? A, da bi se uvriježio pojam zeleno ovo ili zeleno ono područje, uz golem novac i trud, treba i puno vremena.

Hrvatsko Zagorje to već ima. Koliko je bogatstvo, samo taj naslijeđeni naziv! Ali, svo naslijeđe su samo mrtvi kapitali, ako kraj njih prolazimo, a da ih ne primijetimo, ako ih susrećemo, a ne koristimo ih.

Zato, prvo moramo u naše svijesti vratiti zadovoljstvo i ponos, što smo iz takvoga, zelenoga područja, a ne iz nekoga slabije razvijenoga područja u blizini Zagreba. Ali svijest, zadovoljstvo i ponos naslijeđem, ne smiju zaustavljati razvoj. Hrvatsko Zagorje se mora razvijati i ponovno postati mjesto i izvor zdravoga rada i zdravoga života svih hrvatskih obitelji, koje su ovdje i koje će još doći.

Ono mora zauvijek ostati i zauvijek slijediti naslijeđenu viziju:

Zagorje zeleno!

3

Kazalo

Str.

1. Naslovnica 3. Lijepe ti je, lijepe ti je Zgorje zelene 4. Kazalo 10. Republika Hrvatska u Europi 11. Županije 12. Krapinsko-zagorska županija s označenim područjima sedam gradova 13. Područje grada Pregrada i općine Hum na Sutli 14. Projekt ukupnoga razvoja 15. Razvojni koraci užih i širih zajednica 16. Drugi svezak Projekta ukupnoga razvoja 18. Poljoprivreda 23. Kako do visokih profita iz poljoprivrede i proizvodnje hrane? 25. Poboljšavanje tla - EKO - RAST

25. Zaštita od erozije tla 25. Oživljavanje pjeskovitoga tla 25. Zaštita biljaka 26. Kako koristiti EKO-RAST 28. EKO-RAST u presađivanju 28. Rezultati primjene 28. Zašto koristiti EKO-RAST

29. Natapanje ili navodnjavanje 31. Kako natapati? (ili navodnjavati) 34. Uređaji za navodnjavanje kišenjem 39. Manji sustavi navodnjavanja za obiteljska poljoprivredna gospodarstva

45. S T O C K O S O R B 46. Poboljšivać tla koji čuva vodu i hranjiva 47. Visoka moć upijanja 48. Kako se koristi 48. Korištenje za proizvodnju poljoprivrednih kultura 49. Korištenje pomoću turbo-lance injektora 50. Cvatući travnjaci 50. Sadnja plantaža šuma 51. Zaštita od tuče, ptica, mraza, ... 53. Buhač 53. Humus

4

Kazalo

Str.

54. Informacijama do viših profita u poljoprivredi - T I S U P 57. Marketing poljoprivrednih proizvoda 58. Ustroj marketinga – marketinška zadruga 59. Profitnija proidvodnja voća i povrća – Skladištenjem i čuvanjem do većih profita 63. Koliko treba hladnjača 65. Tehnološki projekt hladnjače / Studija izgradnje hladnjače za voće i povrće - Jedinični modul hladnjače od 500 t 67. Uvod 69. Tehnološka rješenja 80. Tehnološka oprema 83. Potrebna radna snaga 83. Sanitarna zaštita objekta, opreme i proizvoda 84. Nacrt zgrade hladnjače s rasporedom tehnološke opreme 87. Voćarstvo

87. Podizanje voćnih nasada 91. Priprema tla i sadnja 91. Zimska zaštita voćaka

93. Jabuka, uzgoj i rezidba 94. Šljiva, uzgoj i rezidba 96. Kruška, uzgoj i rezidba 98. Višnja, uzgoj i rezidba 102. Uzgoj lijeske i proizvodnja lješnjaka 105. Odabir odlike

107. Istarski duguljasti 107. Tonda Romana 107. Tonda di giffoni 108. Tonda gentile delle langhe 108. Hallesche riesen 108. Romische Zelernuss 109. Negret 109. Mortarella 109. Ludolfov 109. Cosford 109. Gunslebert 110. Imperial de Trebizonde

5

Kazalo

Str.

110. Istarski okruglasti 110. Barcelona 110. Nocchione 111. Camponica 111. San Giovanni 111. Ricia di Talanico 111. Sustav uzgoja

118. Uzgoj pitomoga kestena 122. Kalkulacija podizanja nasada kestena 123. Jagoda 133. Kupina 136. Glavni tehnološki projekt, Vinarija za proizvodnju kupinovoga vina 138. Uvod 139. Tehničko tehnološka koncepcija zgrade 140. Procesno tehnološka rješenja 148. Opis funkcionalne povezanosti prostorija 149. Specifikacija tehnološke opreme 150. Potrebna radna snaga 150. Energetička bilanca 150. Sanitarno tehnički i higijenski uvjeti proizvodnoga pogona 152. Cijene tehnološke opreme 153. Prilog – nacrti 159. Vinsko grožđe, proizvodnja i prerada 159. Podizanje vinograda 165. Glavni tehnološki projekt Vinarija za proizvodnju vina od vinskoga grožđa 167. Opis tehnoloških postupaka – tehnologija proizvodnje crnoga i bijeloga vina 175. Specifikacija tehnološke opreme 176. Potrebna radna snaga 177. Sanitarno tehnički i higijenski uvjeti proizvodnoga pogona 178. Cijene tehnološke opreme 178. Prilog – nacrti 185. Buća golica, Uzgoj za proizvodnju bućinoga ulja 189. Tehnološki projekt - Postrojenje za prooizvodnju bućinoga ulja 191. Uvod

6

Kazalo

Str.

199. Projektni zadatak 200. Prijedlog i opis tehnološke koncepcije 210. Materijalna bilanca 212. Opis zgrade pogona i raspored strojeva u pogonu 214. Energetička bilanca 216. Potrebna radna snaga 217. Raspored uređaja u tlocrtu i presjek postrojenja 221. Uzgoj gljiva 221. Bukovače 226. Šampinjoni 227. Povrtlarstvo 227. Plodored 229. Preporučeni plodored u plasteničkom uzgoju povrća 230. Plastenička proizvodnja 232. Povrće u plastenicima po rokovima sjetve 232. Uzgoj zdravoga povrća u plastenicima 233. Uzgoj presadnica u plastenicima 234. Matovilac – uzgoj u plasteniku 236. Luk – uzgoj u plasteniku 238. Mladi luk cijele godine – uzgoj u plasteniku 241. Salata – uzgoj u plasteniku 242. Riga – uzgoj u plasteniku 243. Uzgoj povrća na otvorenom i povrća za preradu 244. Cikla 246. Zelje 250. Postrna ili bijela repa 252. Hren 254. Crna rotkva ili povrtnica 256. Grah zrnaš i grah mahunar 264. Bolesti povrća i štetnici na povrću 279. Proizvodnja krmnih kultura 281. Lucerna 287. Crvena djetelina 291. Druge vrste djetelina 292. Trave 297. Ljulj, talijanski ili mnogocvjetni

7

Kazalo

Str.

298. Ljulj utrinac 299. Vlasnjača livadna 300. Vlasulja nacrvena 301. Klupčasta oštrica 302. Livadna vlasulja 303. Mačji repak 304. Smiljkita 311. Razvoj kozarstva 319. Zašto poljoprivredna gospodarstva ostvaruju gubitke? 324. Puran 328. Uzgoj puževa - Vinogradarski puž 333. Uzgoj jelena lopatara 337. Ekološka poljoprivreda 338. Kako postati eko proizvođač 339. Propisi vezani uz ekološku proizvodnju 347. Hrana, proizvodnja hrane 348. Hrana kao lijek 349. Profitna proizvodnja hrane 350. Kakvoća rane 351. Uvjerenje o kakvoći 352. Sigurnost hrane, Bijela knjiga Europske komisije o sigurnosti hrane 352. Program nadzora razine pesticida 353. Zakoni, propisi i standardi vezani uz proizvodnju i promet hranom 354. HACCP - Kodeks jamstva neškodljivosti namirnica u ugostiteljstvu 359. Turizam

361. Uvod 361. Marketing u turizmu 363. Definiranje turističkoga proizvoda 364. Formiranje turističkoga proizvoda 364. Životni vijek turističkoga proizvoda 365. Cijena 365. Strategija segmentacije i diferencijacije 366. Analiza vlastitoga turističkoga proizvoda 366. Istraživanje tržišta 366. Akcije za privlačenje korisnika u turizmu 367. Sajmovi i izložbe u RH

8

Kazalo

Str.

369. Sajmovi turizma u Europi 369. Sajmovi na drugim kontinentima 369. Zakoni i pravilnici u turizmu

373. Grad Pregrada 373. Uvod 374. Sakralni spomenici i spomenici kulture 375. Prirodno naslijeđe 376. Oblici turizma za grad Pregradu 376. Vinoteka, kušaonica vina i meda 377. Muzej u rudniku

378. Općina Hum na Sutli 379. Prirodno i kulturno naslijeđe 381. Sadašnje stanje 382. Turistička infrastruktura

383. Oblici kontinentalnoga turizma za Pregradu i Hum na Sutli 383. Povijesni turizam 385. Seoski turizam 385. Uvod 385. Povijesni razvoj seoskoga turizma

386. Poljoprivredno zakonodavstvo – Seoski turizam 387. Poljoprivredno zakonodavstvo – Krediti i poticaji

388. Ciljevi razvoja seoskoga turizma 389. Cijene 389. Ocjena mogućnosti pokretanja seoskoga turizma 390. Zaključak

391. Vinske ceste 391. Razvoj vinskih cesta u Hrvatskoj 393. Obilježja vinske ceste

394. Izletnički turizam 395. Trekking - pješačenje 396. Eko turizam 396. Obilježja eko turizma 397. Organiziranje eko turizma

398. Zaključak 399. Program razvoja poslovne zone Pregrada

9

Republika Hrvatska

u Europi

srednjoeuropska, mediteranska, panonska i podunavska država

10

Županije – Counties of the Republic of Croatia

I. Zagrebačka županija II. Krapinsko-zagorska županija III. Sisačko-moslavačka županija IV. Karlovačka županija V. Varaždinska županija VI. Koprivničko-križevačka županija VII. Bjelovarsko-bilogorska županija VIII. Primorsko-goranska županija IX. Ličko-senjska županija X. Virovitičko-podravska županija XI. Požeško-slavonska županija XII. Brodsko-posavska županija XIII. Zadarska županija XIV. Osječko-baranjska županija XV. Šibensko-kninska županija XVI. Vukovarsko-srijemska županija XVII. Splitsko-dalmatinska županija XVIII. Istarska županija XIX. Dubrovačko-neretvanska županija XX. Međimurska županija

Grad Zagreb

I. County of Zagreb II. County of Krapina-Zagorje III. County of Sisak-Moslavina IV. County of Karlovac V. County of Varaždin VI. County of Koprivnica-Križevci VII. County of Bjelovar-Bilogora VIII. County of Primorje-Gorski Kotar IX. County of Lika-Senj X. County of Virovitica-Podravina XI. County of Požega-Slavonia XII. County of Slavonski Brod-Posavina XIII. County of Zadar XIV. County of Osijek-Branja XV. County of Šibenik-Knin XVI. County of Vukovar-Srijem XVII. County of Split-Dalmatia XVIII. County of Istria XIX. County of Dubrovnik-Neretva XX. County of Međimurje

City of Zagreb

11

Krapinsko-zagorska županija

s označenim područjima gradova

Krapinsko–zagorska županija ima sedam gradova i dvadeset i pet općina

12

Područje grada Pregrade i

općine Hum na Sutli

obrađeno u zajedničkom Projektu ukupnoga razvoja

13

Projekt ukupnoga

razvoja?

To je zaokret!

Sva hrvatska područja mogu postati značajni nositelji ukupnoga razvoja hrvatske države jednako kao i ona najbogatija.

Međutim, dugo su u bivšim državama naša područja zanemarivana, te namjerno ili neosmišljenom gospodarskom politikom uništavana.

Ono što su mogla dati nemilice se iskorištavalo do iscrpljivanja. Održivi razvoj je bio strani pojam, jer se iz Hrvatske crpilo sve što je mogla dati, a od svega nam se vraćalo malo ili gotovo ništa. Uz svu urođenu i stečenu marljivost našega pučanstva, Hrvatska su područja postala područja gospodarskoga nazadovanja i iseljavanja.

Zato danas, osobito manja mjesta, osjećaju nedostatak vlastitih visoko obrazovanih ljudi. Umjesto da budu nositelji razvojnih programa završne prerade proizvoda iz poljoprivrede, šumarstva, ..., te boljega života vlastitoga kraja, ti ljudi postaju zamašnjak razvoja u većim središtima i u inozemstvu.

Ova kretanja moramo prekinuti! Prvi korak u tomu jest tvorba niza recepata za različite vidove života, rada i

gospodarskih ulaganja, koji zajedno skupljeni i usklađeni čine projekt cjelovitoga razvoja jednoga područja – Projekt ukupnoga razvoja.

Upravo na nama, upravo sada, velika je odgovornost. Na iskustvima prijeđenih putova i stranputica moramo izgraditi novi put u budućnost!

Vremena više nema!

Zato početi moramo mi - sada!

To je novi put, kojim svaki grad i svaka općina moraju krenuti!

14

Razvojni koraci

užih i širih zajednica

Prvi razvojni korak užih zajednica, općina i gradova, je izrada projekta ukupnoga razvoja za jednu jedinicu lokalne samouprave

ili, što je bolje, izrada zajedničkoga Projekta ukupnoga razvoja za više njih, ili što je najbolje, izrada zajjedničkoga Projekta ukupnoga razvoja

za više susjednih, od kojih je jedna središte, obično i grad, na koji se sve okolne jedinice lokalne samouprave naslanjaju!

Drugi razvojni korak užih zajednica je

početak provedbe vlastitih projekata ukupnoga razvoja vlastitim sredstvima, i u sklopu toga iniciranje prvoga razvojnoga koraka šire zajednice.

Prvi razvojni korak širih zajednica, županija, je

da usklađeni i objedinjeni Projekti ukupnoga razvoja jedinica lokalne samouprave jedne županije postanu županijski razvojni program.

Drugi razvojni korak širih zajednica je

da županije počnu provedbu županijskih razvojnih programa vlastitim sredstvima, a iniciraju treći razvojni korak šire zajednice - države.

Treći razvojni korak širih zajednica, ovaj puta države, je da usklađene i objedinjene županijske razvojne programe

usvoji kao državne ili nacionalne programe razvoja.

Ovakav slijed razvojnih koraka užih i širih zajednica je oživotvorenje osnovnoga razvojnoga načela - razvoja odozdo.

To je temelj svakoga provedivoga i dugoročno održivoga razvoja.

Završni razvojni korak ukupnoga razvoja je treći razvojni korak užih zajednica uz pomoć najšire zajednice.

To je planska, usklađena pomoć najšire zajednice, države

jedinicama lokalne samouprave u njihovom razvoju – u provedbi njihovih projekata ukupnoga razvoja

izravnim transferima, poticajnim mjerama, zakonskom i podzakonskom regulativom.

15

Drugi svezak

Projekta

ukupnoga razvoja

Uvijek je pitanje, koja je to razina društvenih zajednica, koja je prva u izradi svojih razvojnih spisa. Odgovor je jedno-stavan. To je ona najniža razina, koja ubire iz poreza ili drugih oblika davanja određene vlastite prihode, te ih prikupljene usmjerava za zadovoljenje različtih zajedničkih potreba svojih građana. Pučanstvo svake takve zajednice nema jednake potrebe, a osim toga, potrebe nisu svuda jednako velike. Zato će negdje većina pučanstva željeti više ulagati u gradnju cesta, a potom više u drugo. Drugdje će većina prvo htjeti što gušću mrežu vodovoda, ...

Tako na toj najnižoj razini prikupljanja poreza i drugih davanja, građani demokrat-ski odlučuju o trošenju ubranih novaca, a podmirujju obveze, koje propišu predstav-nička i zakonodavna tijela širih zajednica.

Međutim, da bi mogli zrelo odlučivati o trošenju, oni moraju, ne samo sudjelovati u odlučivanju o visini prihoda, nego moraju donijeti i određene planove trošenja. Kako donijeti plan trošenja, ako ni njima, a niti njihovim izabranim predstavnicima nije sasvim jasno u kojem smjeru, kakvom brzinom bi se što trebalo razvijati? Što razvijati prvo, a što slijedeće? Iz razvoja koje proizlazi razvoj neke druge djelatnosti?

Ne pozna li se ukupnost planiranja razvoja, ne provodi li se osmišljeni razvoj,

ubrzo će sigurno dolaziti do preklapanja djelatnosti, do usporednoga trošenja na više mjesta za zadovoljenje iste potrebe, dakle do suvišnoga trošenja napora, vremena i sredstava. Sve će to dovesti do postupnoga ukupnoga zaostajanja takvoga područja.

Zato su osnovne razvojne jedinice u Hrvatskoj jedinice lokalne samouprave. To su općine i gradovi. Oni ubiru vlastite prihode, te oblikuju svoje proračune, kao planove trošenja prikupljenih sredstava, a na razini općina i gradova građani putom svojih predstavnika odlučuju o prikupljanju i trošenju sredstava.

Kako su potrebe i mogućnosti općina i gradova različiti, svatko od njih će morati oblikovati svoj, nešto drugačiji, dugoročniji razvojni plan ili program. Iako će se oni u nekim stvarima dijelom poklapati, a neki njihovi dijelovi biti čak i jednaki dijelovima razvojnih spisa susjednih jedinica lokalne samouprave, ipak bi svaki grad i općina morali imati razrađen svoj program razvoja ili Projekt ukupnoga razvoja.

Projekt ukupnoga razvoja općine ili grada se u konačnici sastoji od onoliko dijelova, koliko osnovnih djelatnosti u odvijanju života građana postoji.

Nemoguće je u isto vrijeme obraditi razvojne projekcije za sve djelatnosti, te za svaki segment od njih odjednom izraditi

16

potpune programe razvoja. Međutim, od nečega treba krenuti. Drugim riječima treba odrediti razvojne prioritete.

Za zadržavanje postojećega, kao i za privlačenje novoga pučanstva, za zadovo-ljenje njihovih pojedinačnih i zajedničkih potreba, kao i za povećanje ukupne kakvoće života bilo kojega područja, presudnu ulogu ima razvoj gospodarstva. Stoga je prioritet u izradi Projekta ukupnoga razvoja, osmišlja-vanje i provedba gospodarskoga razvoja.

Projekt ukupnoga razvoja mora odrediti razvojne pravce za slijedeće kraće, ali i dugoročnije razdoblje, jer svaki razvoj mora biti dugoročno održiv.

Projekt ukupnoga razvoja je novi odnos prema vlastitom razvoju jedinica lokalne samouprave. To znači što potpuniju odgovornost za vlastiti razvoj.

Ipak, potpunu odgovornost za uspjeh svojega razvoja ne mogu uvijek imati samo općine i gradovi. Odgovorne su i županije I država. Ali, imajući vlastitu razvojnu viziju i osmišljenu njegovu provedbu, općina ili grad imaju temelj za traženje pomoći i otvaranje mogućnosti provedbe zacrtanoga.

Polazišta za osmišljavanje i provedbu projekta ukupnoga razvoja su sadašnje stanje, zacrtani razvojni pravci i djelatnosti. Najvažniji je u tomu područni kapital.

U Županiji je broj stanovnika u puno sela bitno smanjen. To stvara značajne probleme u upravljanju prostorom, jer je Županija pretežito ruralna, a poljoprivreda je na niskom stupnju, pa onemogućuje visoke koristi iz drugih djelatnosti, primje-rice turizma. Tako se ukupno gospodarstvo ne razvija po mogućim stopama, jer se prostor ne koristi dobro ni za poljoprivredu, niti za razvoj turizma, dvije osnovne djelat-nosti ovoga područja. Struktura sadnje i sjetve pokazuje iznimno slabu tržišnu usmjerenost, uz premali udio voćnjaka i povrtnjaka s obzirom na mogućnosti.

U turizmu nedostaje smještaja, a u zdravstvu i socijalnoj skrbi ima premalo domova za zbrinjavanje na selima.

Niska obrazovanost rezultira nedostat-

kom inicijativa. Ulaganja u ljude, u razvoj njihovih poslovnih vještina i veza s inozem-stvom su preduvjet povećanja zaposlenosti i ujednačavanju gospodarske razvijenosti. Intenzivno treba raditi na stvaranju boljega poduzetničkoga ozračja. Javnim i privatnim partnerstvom, horizontalnim i vertikalnim povezivanjem nositelja razvoja treba osigurati paralelan, usklađen i dopunjujući razvoj prioritetnih djelatnosti, osobito razvojnih gospodarskih subjekata, koji će generirati razvoj svih pratećih gospodarskih subjekata i njihovih djelatnosti.

Uravnoteženi i održivi razvoj treba temeljiti na tradicijama, koje će uključivati turizam, profitnu poljoprivredu, čistu Indus-triju, te preradu poljoprivrednih proizvoda.

Budući da razvojni stupanj nije onakav kakav bismo željeli u nizu djelatnosti, a razvoj se ne odvija željenom brzinom, opći-ne i gradovi se poglavito moraju uključiti u razvoj gospodarstva na svojem području, jer samo ono stvara nove vrijednosti potrebne za održanje svih funkcija samouprave. Slijedom toga je najvažniji dio svakoga projekta ukupnoga razvoja općine ili grada onaj, koji obrađuje gospodarski razvoj, te ulogu općine ili grada u tom razvoju.

U razvoj se mora uključiti što više građana. Njihov stupanj obrazovanosti je temeljni preduvjet za:

- uspjehe lokalne samouprave, te nje-zino djelatno kreiranje vlastitoga razvoja,

- trajan, održivi razvoj društvenoga života i demografski napredak područja,

- razvoj uspješnoga gospodarstva, čije će se djelatnosti nadovezivati, a ljudima da-ti trajnu društvenu i gospodarsku stabilnost.

Tako ovo područje, nudeći izvanrednu krajobraznu ljepotu i trajan gospodarski prosperitet vlastitom pučanstvu i turistima, postane jedinstvo radne i životne sredine po mjeri današnjega i svih budućih naraštaja.

To je osobito stoga, što stupanj onečiš-ćenja nije visok, pa ništa neće ugroziti

projekt Z Z (Zeleno Zagorje).

17

Poljoprivreda

Poljoprivreda je izvor života i razvoja!

Hrvatska poljoprivreda će biti izvor

hrvatskoga razvoja

Stara istina postaje nova istina!

18

Svjedoci smo, da stoljećima vladajući režimi na našim prostorima nisu imali razvojne programe za hrvatska sela, pa stoga niti za poljoprivredu. Bilo im je stalo do izvlačenja nameta, a ne do razvoja sela. Nije se razmišljalo o mogućoj trajnosti takve politike. Zato se narod sve više grupirao u veće gradove i oko njih, a dobrim dijelom i iseljavao. Tada su demografske gubitke nadoknađivali doseljenici iz nerazvijenih planinskih krajeva.

Tako su hrvatski krajevi uvijek bili preopterećeni davanjima državama i velika-šima, koji su se u rastrošnosti natjecali s daleko bogatijima iz Europe. Seljak je stoljećima živio na isti način, napredujući malo ili nimalo. Kad je i proizveo dovoljno hrane za sebe i tržište, za svoje je proizvode dobivao malo, a u državnim službama rijetko se mogao zaposliti. Vladajući režimi su te službe koristili za naseljavanje tuđinaca.

Putom državnih željeznica i pošta, poreznih i geodetskih uprava, milicije i vojske, ... tu su naseljavani pripadnici hege-monističkih naroda (Austrijanci, Mađari, Srbi). Uz njih su dolazili svakakvi nakupci bez osjećaja za dobro, ali s osjećajom kako što jeftinije iskoristiti hrvatska bogatstva: drvo, krzno, žito, meso, ... Neizmjerna stoljetna bogatstva su nestajala, a pučanstvo, bez obzira koliko radilo i prodavalo, nije osjećalo razlike u svom imovnom stanju.

Režimi su smišljenim gospodarskim mjerama pokušavali ovjekovječiti sebe, a onemogućiti bilo kakvu hrvatsku samostal-nost. Osobito zapostavljajući krajeve s čistim hrvatskim pučanstvom, nastojali su na njihovom raseljavanju i iseljavanju.

Gledajući kako golema dobra samo prolaze kroz njegove ruke, a dobit donose drugima, mlađe pučanstvo, bez izgleda za pravom zaradom i napretkom, koji ona donosi, počelo se iseljavati. Sela su starila, kuće postupno ostajale prazne, pa se čak i zemlja postupno zapuštala. Osobito se to

osjetilo u mjestima udaljenijima od glavnih prometnica. To su postajala područja sve slabije organiziranoga života, sve siromaš-nija i sve nerazvijenija. Šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća se masovno počelo odlaziti u inozemstvo. Od tada pučanstvo stari, pa se ne dostiže ni obična obnova broja pučanstva.

Vraćamo li se starim istinama, vraćamo se hrvatskom selu, ruralnim prostorima. Jer, očito je da su životni tijekovi išli u krivom smjeru. Da bismo znali kamo sada ispravno krenuti, moramo se vratiti u ono vrijeme i tamo gdje je misao još bila slobodna. Selo, gospodarski neovisno, može misliti slobod-no. Zato su jugounitaristi, u namjeri da ljude pretvore u potpuno ovisne, te da nadziru čak i misli, uništavali hrvatsku kulturu i hrvatsko selo kao njezinoga nositelja.

Seljaka se razvlaščivalo, gospodarski uništavalo, višestruko pritiskalo, promicalo bolji život izvan njegovoga prirodnoga okruženja. Tako su se ubrzano razvijali gradovi, urbane cjeline, koje zarobljavaju, umjesto da oslobađaju. Zemlja se zapuštala, a čovjek u gradu nije postao sretniji. One, koji nisu slijedili „brzi socijalistički razvoj” čekalo je niz teškoća.

Sve što je seljak ranije izrađivao kod kuće, tvornice izrađuju jeftinije. Zarada se nije povećavala, a sve se više toga moralo kupovati. Niske cijene proizvoda sela omogućile su da i nadnice radnika budu niske, da bi se ubrzala industrijalizacija. Srednje i stručne škole, kulturne i ustanove za poduku, zdravstvo, zabavu, knjižnice, tisak i svi uredi smješteni su u gradove, a hrvatski krajevi kolonizirani su nehrvatima.

„Svjetske“ ideje, promicane od došljaka i sredstava javnoga priopćavanja uzdrmale su vjekovno naslijeđe i sigurnost hrvatskoga doma. Sve je više promicana utrka za brzom zaradom, koja tjera ljude u grad gdje se brže stječe, ali i brže troši. To je glad za promjenama, privremenošću, a zapuštanje stalnosti koju jedino pruža zemlja.

19

Utrka za novim, uništila je uzajamnost i zajedništvo. To se dobro vidi u izbjegavanju ulaska u zajedničke poslove i zadruge. Nitko ne bi ulagao u štedne zadruge, ali bi svi od njih htjeli zajmove.

Svi znamo da samo zajedništvo može održati narod. Izvor zajedništva je uvijek bilo selo. Kada i na selu nestane, jedinstvo naroda nestaje.

Izrabljujući počeci kapitalizma ranijih stoljeća, ubijali su u pojedincu, a kasnije u cijelom društvu, vjeru u pravdu i društvenu povezanost, a komunizam je zanijekao i sam duh i dostojanstvo čovjeka. Sve se to odvijalo u nekim neprirodnim zajednicama i državama u kojima je hrvatski narod brojio godine svojega preživljavanja.

No, došlo je vrijeme da i Hrvat ima svoju državu. Stoga je došlo vrijeme da se obnovimo na izvorima svojega naslijeđa, da odbacimo stare zablude i oživimo još starije istine, da stare istine naših predaka prilagodimo novim potrebama današnjice.

Novi društveni red može biti samo suradnja i međusobno pomaganje, jer nitko se ne rađa, ne živi, ne napreduje i ne radi sam. Samo zajedno možemo stvarati svoju budućnost. Društvo je jedinstvo ljudi upućenih jedni na druge, sa svrhom stvaranja onih dobara, koje svi trebaju, a koje pojedinci sami ne mogu ostvariti. To opće dobro nadzire i ostvaruje država.

Gospodarstvo služi općem dobru samo onda, ako ga vode ljudi prožeti odgovorno-šću prema općem dobru.

Mi sada krećemo u novo doba. Na žalost, to doba dobiva u naslijeđe ruševine na svim životnim područjima. Selo je obezvrijeđeno i zapostavljeno. Njegova obnova je dugoročan i važan zadatak, te jedan od bitnih preduvjeta samostalnosti Hrvatske i njezinoga gospodarstva.

Ne samo država, nego osobito lokalna samouprava mora stvarati povoljne uvjete za razvoj obiteljskih gospodarstava, da seljak bude osobito častan član zajednice s čvrstom sviješću o svojoj vrijednosti. Ali, u

tomu mora sudjelovati i sam seljak, poljoprivredni proizvođač.

Upravo on ne smije dopustiti da cijene hrane budu ovisne isključivo o ponudi i potražnji, jer bi svaki dobar urod mogao dovesti do povremenih uništavanja cijelih grana poljoprivrede. Seljak, skromnijim životom može amortizirati slabi urod, ali ne može opći pad cijena zbog inozemne konkurencije, koja viškove daje ispod svake cijene. Ostvariti željeno mogu zdrave zadruge, kao oblici uključivanja seljaka u tržišno gospodarstvo, te kao najkraći, naj-bolji put od proizvođača do kupaca hrane.

Poljoprivreda, izvor bogatstva prvih ljudskih zajednica i izvor moći država još u starom vijeku, ponovno postaje test uspješ-nosti odnosa unutar država i između njih. Nema stabilnoga gospodarstva bez stabilne poljoprivrede. Neovisnost i uspješnost nacionalnih gospodarstava možemo mjeriti i sposobnošću proizvodnje dovoljno proizvo-da za opstanak naroda po prihvatljivim cijenama na svjetskom tržištu, pa se i vrijed-nost valuta mjeri potrebitom količinom novca za kupnju košare hrane potrebne za život prosječne obitelji.

Seljak je mnogo složeniji pojam od čistoga gospodarskoga pojma. Rođen na zemlji svojih djedova, na grudi drage zemlje, uz koju ga vežu najmilije uspomene, on se suživljava sa zemljom. Građan se ne veže za kuću ili grad. On se seli, ostavlja raniji dom i roditelje, gube mu se tragovi i podrijetlo. Nema povezanosti naraštaja kao u seljaka, gdje djeca naslijeđuju dobar ili zao glas od roditelja.

Radnik se poglavito promatra gospodar-ski, da li je proizvodan. Seljački dom ne isključuje svoje članove nesposobne za rad. Djecu se voli kao radost, nadu i budućnost doma, a starce se poštuje. To nisu gospodar-ske, već obiteljske, duhovne i ljudske veze.

Nitko se tako duhovno ne veže sa svojim zvanjem kao seljak. On radi s ljubavlju i savješću, ne gleda na sat. Radnik jedva čeka da odradi radno vrijeme, jer mora od nečega živjeti, pa da počne svoj

20

drugi život. On seli iz poduzeća u poduzeće. Zemlja traži čovjeka, ne pojedinca, nego seljački dom, u kojemu čovjek prima vjeru, čudoređe, odgoj, ljubav prema Domovini i svu lijepu i slavnu predaju svojega naroda. Bez njega seljak ne bi bio ono što jest.

Živeći prirodnim životom, seljak je više od svih upućen na prirodu, a žrtvuje se nesebično: sadi šumu za koju zna da će ju moći sjeći tek unuk. Često je zbog svog morala bio izrugivan, a danas se i državne vlade upiru da mladeži usade barem malo ćudoređa koje je selo čuvalo. Sve više građana kupuje komadić zemlje da bi radili nešto na zemlji. Većina nije svjesna urođene težnje za sjedinjenjem s prirodom. Samo svjesni toga, ostvare unutarnji sklad da mogu i u gradu donekle normalno raditi. Drugi, nezadovoljni, traže ono što seljak ima već na početku.

“Vrhunski izraz svake osobe je kulturno stvaranje. Pod kulturom podrazumijevamo sve ono čime čovjek izgrađuje i razvija mnogostruke svoje duševne i tjelesne darove, … sve što čini društveni život čovječnijim, u obitelji kao i u cijelom građanskom društvu, moralnim napretkom i napretkom institucija; konačno, sve što tijekom vremena izražava, priopćuje i čuva u svojim djelima velika duhovna iskustva i težnje da služe napretku mnogih, dapače cijeloga čovječanstva. U tom smislu kultura se mora smatrati zajedničkim dobrom svakog naroda, izrazom njegova dostojan-stva, slobode i stvaralaštva; svjedočanstvom njegovoga povijesnoga putovanja. Kultura pruža odgovore na pitanja o istini i dobru.” (Ivan Pavao II. Christifideles laici - Vjernici i laici).

Kulturni život zajednice produbljuje ra-zumijevanje života i postaje mjerilo njezine slobode. Najbolji čuvar tisućugodišnje kulture je bio seljak. Ostale skupine bile su malobrojne, često pod utjecajom tuđinskih poslodavaca. Seljak, ukorijenjen na rodnoj grudi i izrastao iz nje, bio je čuvar svega onoga što čini hrvatski duh, svega onoga. po čemu je Hrvat, Hrvat.

Stoga, kultura nije svjetonazor. Ona je okružje, koje cijeli narod stvara i udiše, a velikani su plodovi kulture cijeloga naroda, vrhunci daleko vidljivi zahvaljujući masivu. Kada Hrvat naslijeđuje tisuću godišnju kulturu, to znači da naši preci već tisuću godina napreduju u duhu, ćudoređu, znano-sti i umjetnosti, stvarajući sve uzvišeniji stupanj života. Bez toga, napredak i razvoj zarobljavaju i rađaju nepravdom.

Ako naše selo bude i dalje čuvar duha i vrlina, koje su nam namrli pradjedovi, onda možemo s pouzdanjem u budućnost. Za nas je to životno pitanje, jer novi napredak, koji moramo ostvariti, neće se ostvariti vanjskim čudom, nego obnovom čovjeka, zdravim ljudskim i poslovnim odnosima.

Oslonjeno samo na vlastite sposobnosti, hrvatsko obiteljsko poljoprivredno gospo-darstvo, zatečeno raspadom prošle države bilo je gotovo pred propašću. Kad je ostvarivalo tržišne viškove cijene su rapidno padale, ali samo u otkupu, a ne i na tržištu. Otkupljivači i prodavači su tako stalno ujed-načavali svoju zaradu, a seljak nije mogao u rodnim godinama ostvarivati viškove za pokriće gubitaka u nerodnim godinama.

Desetljećima se izvlačila akumulacija sa sela, a novostvorene vrijednosti prelijevane su u skupe bezperspektivne investicije u nerazvijenim republikama, krajevima gdje je živjela srpska manjina, a posebice još policiji, vojsci, državnom i partijskom aparatu, kao čuvarima postojećega sustava.

Prepušten otkupljivačima, neprestano varan u otkupu, na masnim jedinicama, hektolitarskoj težini, vlažnosti, postotku šećera, ..., seljak nije ni izdaleka koristio sve mogućnosti svojega posjeda, bojao se raditi pokuse s bilo čim novim, staro zapuštao, nije se specijalizirao, svaštario i dalje, ali sa sve manjim količinama. Cijele grane proiz-vodnje su se zapuštale. Odlaskom mladih, gospodarstva su se oslanjala na sve manje, ali starijih ljudi. Zato su prvo zapuštene djelatnosti u kojima

21

je potrebno puno rada, zatim prerada, a naposlijetku i zemlja.

Djelatnosti se nisu dopunjavale i kom-binirale.Organizirane djelatnosti su iz godi-ne u godinu u toj mjeri oscilirale da se ništa dugoročno nije moglo planirati. Povratnici bi uložili u farme, radili godinu ili dvije, propali i vratili se u inozemstvo. Poticajima je država mogla napuštanje poljoprivrede i pražnjenje sela zaustaviti, ali to nije bio cilj.

Hrvatska obiteljska gospodarstva su među najmanjima u Europi, a često se sastoje od više udaljenih malih parcela. Na njima, povremeno zaposleni ljudi, ne mogu ostvarivati veću proizvodnju sposobnu za tržišnu utakmicu. Male količine bilo kojih, a osobito poljodjeljskih proizvoda, mogu se prodavati samo blizu mjesta proizvodnje, jer dodamo li cijeni duži prijevoz, proizvod nije konkurentan. Otkupljivači za tržište, prera-du ili proizvodnju, ne dolaze po male količine.

Zato, kao ni ranije, pojedino gospodar-stvo ni u budućnosti neće moći opstati samo. Proizvodnja i plasman moraju se objediniti. Rješenje je zadruga.

Uz neke dodatke, naša poljoprivredna gospodarstva se moraju temeljiti na starim, poznatim djelatnostima, koje su stoljećima obilježavale te krajeve, a njihove proizvode činile posebnim, zanimljivim i inozemnim tržištima. No, moraju se razvijati na suvre-mene, profitne načine. Tako ćemo ostvariti cilj svakoga gospodarstva: održivi razvoj.

Veliki pogoni i lanac manjih pogona za preradu poljoprivrednih proizvoda blizu sela i sirovina će uspjeti, jer smanjuju troškove prijevoza sirovina, a otpatke vraćaju za gnoj ili stočnu hranu.

Hrvatska, u sredini Europe, dobro pro-metno povezana, klimatski pogodna, s puno dobre vode, bogatim prirodnim naslijeđem, privlačnih krajobraza, prilično očuvane čistoće, pogodna za ekološku proizvodnju "zdrave hrane", ima sve uvjete za izniman razvoj poljoprivrede, od koje njezino pučan-stvo može odlično živjeti i razvoj sela.

Ipak, razvoj neće uspjeti tamo, gdje ne bude ljudi. Najveće ograničenje svakoj djelatnosti i rastu kakvoće života, je manjak radno sposobnoga pučanstva. Dodatno ograničenje je premali broj novorođenih. Zato je cilj svakoga razvoja takva naselje-nost, pri kojoj će broj ljudi, njihova dobna, spolna i stručna struktura, te osobito kakvo-ća i način življenja, tvoriti tako privlačnu zajednicu, da trajno zadrži što više svojih članove, ali i privlači nove, bez izravnih državnih mjera. Bez toga svaki projekt razvoja nema izgleda za uspjeh.

Nigdje nije poželjan razvoj pod svaku cijenu, koji na poslijetku smanjuje kakvoću života. Zato moramo utvrditi provedbu zaštite okoliša i održivi razvoj, u skladnom suglasju čovjeka i prirode, u kojemu će se prirodna bogatstva koristiti samo do razine koja ih ne ugrožava i ne iskorijenjuje.

Zemlja, potoci, rijeke i jezera su primatelji i skupljači svih otpadnih voda. Većina naselja nema kanalizaciju, a otpadne vode i nove gradnje, čak i neke turističke, ispuštaju bez dovoljno pročišćenja. Ni tekući niti čvrsti otpad se ne zbrinjavaju pravilno, osobito zbog nedovoljnoga nadzora. Složena odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda morali bi biti obvezni za sva, a osobito veća naselja, a uređaji ovise o vrsti tla, njegovoj propusnosti, podzemnim vodama i izvorima pitke vode.

Niti komunalni otpad se ne skuplja svuda organizirano. Mnoga naselja i doma-ćinstva nisu uključena u sustav skupljanja, a privatni poduzetnici, pogotovo u manjim naseljima, ne nalaze interes u tom poslu. Industrijski i poseban otpad skupljaju se neorganizirano, neekonomično i štetno za okoliš. Zbog održanja čistoće i turističke privlačnosti krajobraza, podzemlja i pod-zemnih voda, čvrsti otpad se mora skupljati u prolaznim postajama i zatim odvoziti u reciklažne postaje s kompostanama.

Želimo li očuvati Domovinu lijepom za život i nas i budućih naraštaja, uvijek mora-mo razmišljati o našem utjecaju na okoliš.

22

Posebice kada pokrećemo neku djelatnost, ali razmišljati čak i kada smo na odmoru.

23

Kako do

visokih profita

iz poljoprivrede i

proizvodnje hrane?

Ulaskom u međunarodne integracije

morat ćemo otvoriti tržište poljoprivrednim proizvodima i hranom. Ipak rijetki hrvatski proizvođači pokreću izvoz, a većina brine kako zaustaviti inozemnu konkurenciju. Proizvođači, koji će i dalje tako djelovati, propast će, iako bi iz poljoprivrede mogli ostvarivati visoke dobiti.

U RH su obiteljska imanja prosječne veličine 2,9 ha, podijeljena na 7 parcela. Na takvim površinama jeftina proizvodnja žitarica, uljarica i drugih masovnih kultura ne donosi zadovoljavajuću dobit. Ali i na manjim parcelama visoku dobit donosi proizvodnja voća, povrća, cvijeća, grožđa, ... gdje se manjak zemlje nadoknadi radom.

Veća i organizirana imanja pogodna su

za stočarstvo. Međutim, svaka proizvodnja traži

tržišnu infrastrukturu, kako bi proizvođači izbjegli prekupce i špekulante. Prerada poljoprivrednih proizvoda omogućuje stalan otkup po stabilnim cijenama manjih i većih količina, te time stabilne prihode obi-teljskim poljoprivrednim gospodarstvima, planiranje njihovoga rasta i razvoja na predvidivim temeljima. Jednako to proizv-ođačima omogućuju sabirno distributivna i aukcijska središta. Razvoj takvih tržišnih središta mora pomoći jedinica lokalne samouprave sama ili u zajednici s okolnim jedinicama.

23

U razvoj ulaganja u poljoprivredu, za svoja područja, županje, gradovi i općine bi se morale djelatnije uključiti. To znači utemeljiti svoj Poljoprivredni račun, kao dio proračuna, poglavito za pomoć novim farmama i okrupnjavanje posjeda u službi većih prerada, za pomoć u plasmanu osobito prerađenih poljoprivrednih proizvoda na tržište.

U razvoju poljoprivrede na svom području, bitan posao jedinice lokalne samouprave je pomoć u ustrojstvu poljo-privrednih zadruga, jednako pri osnivanju, kao i kasnije tijekom razvoja njihovih djelatnosti. To može biti ustupanje zgradai zemljišta na korištenje i vlasništvo, pa i izravna novčana pomoć za djelatnosti usmjerene u korist većega broja građana ili poljoprivrednih proizvođača. Dakle, općine i gradovi moraju na svom području izravno sudjelovati u razvoju poljoprivrede!

Rezultati bilo kojega posla urađenoga onako, kako se to radilo prije jednoga ili čak više stoljeća na tržištu se mogu plasirati samo iznimno, ali nikada u većim količinama. Jednako je tako u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda i proizvodnji hrane. Dakle, starinski tehnološki postupci neće proizvođačima donijeti zadovoljava-juće prihode, osobito ne onima, koji se žele razvijati.

Radeći kao nekada, poljoprivredni proizvođači prodaju neprerađene proizvode, a suvremeni potrošači traže proizvode već napola pripremljene za uporabu. Tu se proizvođačima otvaraju odlične mogućnosti, jer im svaki stupanj prerade bitno povećava dobit, a proizvođači sirovina zarađuju sve manje.

Osobito je važno napomenuti da je poljoprivreda, koja ovisi isključivo o prirodnim uvjetima i slučajnim vremenskim uvjetima, suncu, kiši, mrazu, potpuno neodrživa u suvremenom svijetu.

Više je činitelja, koji umanjuju visinu uroda i priroda, te time zarade proizvođa-čima. Svi se oni mogu izbjeći.

Prije svega tu mislimo na kakvoću tla. Ograničavajući činitelj je veličina posjeda. Nekih godina mogu suše nanijeti goleme štete, a nekih godina tuče, napad insekata, ptica, kasni proljetni i rani jesenski mrazovi.

Ograničavajući činitelji su i male količine i često nepoznavanje tržišta.

Međutim, svaki problem ima svoje rješenje!

Za slabije proizvodna tla koristimo poboljšivače tla. Na malim poljoprivrednim površinama uzgajamo voće, povrće i cvijeće, osobito u zatvorenim prostorima.

Ako postoje rizici od suša, uspo-stavljamo sustave natapanja i navodnjavanja ili u zemlju zaoravamo tvari, koje čuvaju vodu padalina.

Štete od tuče, ptica, insekata, pa i mra-zova spriječavamo postavljanjem zaštitnih mreža. Proizvodne troškove smanjujemo udruživanjem u zadruge, u svrhu zajedničke nabave i nastupa na tržištu, te utemeljenja sabirno distribucijskih središta, sajmova, veletržnica i aukcijskih središta, kao i utemeljenjem viših stupnjeva prerade poljo-privrednih proizvoda u zadrugama.

Dohodovnost proizvodnje uvećavamo poznavanjem tržišta, koristeći tržišni infor-macijski sustav TISUP i marketing.

Također dohodovnost povećavamo ču-vanjem sezonskih proizvoda do trenutka, kada se mogu postići najbolji prodajni uvjeti, ali u suvremenim skladištima.

Sve spomenuto opisati će ovaj Projekt ukupnoga razvoja, kako bi poljoprivreda obrađivanoga područja postala

Visoko

profitna

poljoprivreda

24

Poboljšavanje tla

EKO - RAST

EKO-RAST je prirodno, multikom-ponentno hranjivo, dodatak gnojivu i oplemenjivač tla. Njegovim korištenjem smanjujemo potrebu za drugim gnojivima i do 50 %.

EKO-RAST je dobio brojne domaće i međunarodne nagrade.

Nije štetan ljudima i životinjama, nije zapaljiv, a rok trajanja je neograničen.

Proizveden je od holocenskih minerala, iz posebno odabranih šljunčanih valutica i prirodnih mineralnih stimulatora.

Primjenjuje se u ratarstvu, uzgoju voća, povrća, cvijeća, trava, crnogorice i bjelo-gorice.

Zaštita od erozije tla

EKO-RAST se može iznimno uspješno koristiti u zaštiti od erozije tla.

Erodirana zemljišta na nagibima, višestruko slabije upijaju vodu, pa se voda s njih slijeva. Dodavanjem EKO-RAST-a stvara se deblji sloj humusa. Time se tlo oporavlja u dubini.

Ako se ne može spriječiti štetno slijevanje vode, tada valja napraviti konturnu brazdu plugom ili posebnim diskom. U tom slučaju se EKO-RAST dodaje prije obrade tla, te se mora pokriti brazdom.

EKO-RAST se rabi u različitim oblicima. Može se koristiti kao otopina, ali i u obliku fino ili krupno mljevenoga kamenoga brašna.

U svrhu stvaranja novoga i očuvanja postojećega humusnoga tla, primjenjuje se u obliku mješavine finoga i krupnoga kamenog brašna. Oživljavanje pjeskovitoga tla

EKO-RAST dobro upija i zadržava vodu, spriječava ispiranje u dublje slojeve tla, te dulje vlaži čestice pijeska vezanih oko sebe. To omogućuje stvaranje humusa.

EKO-RAST sadrži magnezij i željezo, koji listu daju zelenu boju.

Omogućuje razvoj zdravoga lišća, što smanjuje biljci potrebu za vodom. Zaštita biljaka

EKO-RAST pozitivno djeluje u borbi protiv štetočina i nametnika, kao što su lisne uši, puževi, gliste, ...

Rasut ili poprskan kao sredstvo za zaštitu, sljepljuje fine dijelove završetaka živaca i oči kukaca, te im začepljuje otvore za disanje.

Sredstvo ne ubija, ali štetnici bježe s biljaka.

Kao što smo već spomenuli, sredstvo pozitivno djeluje na lišće, koje postaje tvrdo, te ga lisne uši ne napadaju. Svojim lužnatim djelovanjem protjeruje štetnike, i šteti gljivicama, tako da se one niti ne stvaraju.

Za prskanje se koristi 1 do 2 postotna mješavina EKO-RAST-a i vode.

25

Miješati ovo sredstvo s vodom treba dan prije uporabe, zbog boljega rastvaranja elemenata.

EKO-RAST je također učinkovit u zarastanju rana na oštećenim biljkama ili zarastanju oštećenja na plodovima nastalim djelovanjem tuče.

Iznimno je učinkovit i u rastjeravanju mrava, žohara, te livadnih komara i klisnjaka. Za vrijeme rastjerivanja štetnika,

zaprašivati treba svakih 8 do 10 dana, te nakon svake jače kiše ponovno. Kako koristiti EKO-RAST?

Svaka biljka nema jednake potrebe za hranjivima i drugim uvjetima za razvoj. EKO-RAST je univerzalan, ali na razli-čitosti biljaka treba paziti. Stoga su preporuke slijedeće:

Kultura koncentracija kg/300 l vode nanošenje po vegetaciji Vinogradi: Mladi nasadi 3 5 do 8 puta Vinski nasadi 3 4 do 6 puta Konzumni nasadi 3 6 do 8 puta Voće: Koštičavo voće (sve vrste) 3 5 do 8 puta Jezgričasto voće (sve vrste) 4 3 do 5 puta Jagodasto voće 3 4 do 6 puta Jagode 3 5 do 8 puta Povrće: Salata, Zelje 3 3 do 5 puta Rajčica 3 5 do 8 puta Krastavci 4 4 do 6 puta Prokulica, Cvjetača, kelj 3 4 do 6 puta Korjenasto povrće 3 4 do 6 puta Zeljaste biljke 3 3 do 4 puta Krumpir, Gljive 3 3 do 4 puta Ratarstvo: Kukuruz, Uljarice, Soja 3 3 puta Pšenica, Ječam 3 3 do 4 puta Mahunarke (grahorica, soja) 3 3 do 4 puta Šećerna repa 3 3 do 5 puta Mak, Lan 3 3 do 4 puta Lucerna, Djetelina 3 3 puta Livada, Pašnjak 3 3 do 4 puta Zelene površine: Grmlje, ukrasno drveće 4 3 do 4 puta Šume 3 4 puta Povrtnjaci, Cvjetne gredice 5 4 do 6 puta Uzgoj cvijeća 5 5 do 8 puta Rasadnici 4 5 do 8 puta

Prvi puta se tretira 8 do 15 dana nakon početka vegetacije, a zatim ovisno o kulturi, u

razmacima od 2, 3 ili 4 tjedna.

26

Kod intenzivnih kultura (povrće, cvijeće) vrijeme između tretiranja može biti

kraće. Djetelinu (livadu) se prska tri puta, od čega dva puta u razmaku od 4 tjedna prije prve košnje. Treći puta se prska poslije prve košnje. Koristi se 1 % otopina. Grožđe, ribizl, bobičasto voće se prvi put prskaju prije cvata. Nakon cvata prskati bi trebalo 2 do 3 puta u razmacima od 3 tjedna. Koristi se 1 % otopina. Vinovu lozu treba prskati 5 do 6 puta s 2,5 do 3 kg EKO-RAST-a po hektaru. Ostala sredstva se mogu smanjiti za 50 %. Korijenje presadnica prije sadnje treba umočiti u otopinu EKO-RAST-a. Prskanje jednom mjesečno štiti od nametnika, plijesni i povećava prinos. Zelenu salatu posljednji put treba prskati 3 tjedna prije berbe, jer će se inače na vanjskim listovima vidjeti bijelo sive točkice EKO-RAST-a. One nisu štetne, no narušile bi izgled i time smanjile cijenu

proizvoda, pa se dva dana prije berbe treba zaliti čistom vodom. Drveće voćaka treba prskati prije cvata. Prska se i dva puta poslije cvata, te dva do tri tjedna prije berbe. Time se poboljšava okus voća i postojanost. Povrće koje se prije sadi (sjeme) prije sadnje treba obložiti (posipati) EKO-RAST-om (luk, rotkvica). Cvijeće (ruže, pelargonije, astere, cinije, gladiole) EKO- RAST štiti od nametnika i poboljšava mu kakvoću i veličinu. Travnjak se prska, odnosno zalijeva 8 dana nakon košnje. Na Bolesno drveće se EKO-RAST nanosi kao 1 % suspenzija. Za crnogoricu do 2 metra visine koristi se 8 kg/ha, a za visoku 10 m i više, 16 kg/ha. Za bjelogoricu u vrijeme zelenoga lista, do 2 m visine koristi se 10 kg/ha, a za 10 m i višu 20 kg/ha.

Posipavanje, ukopavanje i miješanje:

VRIJEME PRIHRANE Posipavanje ručno ili strojno

u dubinu 5 do 10 cm

KULTURA

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Količina g/m²

Povrće X X X X X X X X 100 do 300

Voće X X X X X X X X X 150 do 300

Vinova loza X X X X X X 150 do 250

Poljoprivredne kulture X X X X X X 50 do 100

Travnjaci X X X X X X X X 100 do 150

Sobno i vrtno cvijeće X X X X X X X X X X X X 100 do 150

Ukrasno drveće X X X X X X X X X X 100 do 200

Začinsko, ljekovito bilje X X X X X X X X 150 do 250

27

Različito povrće zahtijeva različite količine. Za velike potrošače hranjivih tvari (zeljarice, rajčica, bundeva) dodaje se u zemlju 300 g kamenoga brašna/1 m², a za srednje potrošače 200 g/1m².

Količina ovisi i o vrsti tla. Glinastom tlu se mogu umanjiti količine

za jednu trećinu, dok se kod kiselih, jako humusnih tala količina mora povećati za jednu trećinu.

Tretiranje sjemena - oblaganje sjemena

SJEME Kg/ha Ječam (ozimi, jari) 3 Pšenica (ozima, jara) 3 Raž 3 Triticale 3 Zob 2 Kukuruz 0,5 Soja 2 Suncokret 0,3

Na 100 kg sjemenskoga krumpira se

dodaje 1 kg EKO -RASTA-a i promiješa. Sjeme treba zaprašiti izvan sijačice.

EKO-RAST u presađivanju

Pri presađivanju treba 5 % zemlje, isko-pane iz rupe za sadnju, nadomjestiti EKO-RAST-om, te dodati 10 % staroga humusa. U sadnu rupu mogu se po potrebi ubaciti i druge vrste uobičajenih gnojiva. Rezultati primjene

EKO-RAST se pokazao učinkovit na otvorenim i u zatvorenim prostorima, na različitim vrstama tla, te u različitim podnebljima i konfiguracijama terena.

Uz veće prinose (od 30 do 50 %) povećava se i biološka kakvoća hranjivih dijelova biljke (slad, vitaminsko mineralni kompleks, ...).

Ostvaruje odlične rezultate u otklanjanju štetnih ostataka umjetnih gnojiva, pesticida i insekticida u plodovima, i to od 30 do 60%. Spriječava gnjilenje i zadržavanje vlažnosti tla, te se koristi u proizvodnji komposta. Koristi se i u zaprašivanju sjemena prije sadnje (sjeme se samo umoči u EKO-RAST).

EKO-RAST se koristi kao 1 % otopina (1 kg/100 l vode) uobičajenim prskalicama.

Može se miješati i s drugim sredstvima, ali ako ona ne daju kiselu reakciju.

Zašto koristiti EKO-RAST? Uz sve do sada spomenute razloge,

treba naglasiti da ovo sredstvo štiti hranjive tvari od ispiranja, štedi i više od 30 % količine gnojiva, osobito umjetnih, potiče potpuno reaktiviranje života u svim dijelovima tla, pomaže zagrijavanju tla, a teška tla čini rahlijima. Nije moguće krivo doziranje, jer sav višak odlazi u tlo i tamo nastavlja svoje pozitivno djelovanje.

Pri skladištenju plodova tretiranih EKO-RAST-om, zbog otpornosti ploda, gubici su minimalni.

EKO-RAST nema rok uporabe. Koristi li se kao zamjena za druga

umjetna gnojiva, smanjuje troškove već u početku proizvodnje od 35 do 45 %, a negdje i više od 50%, te se konačna dobit uz količinu i kakvoću proizvoda povećava višestruko (do 300 %). Zato ga možemo slikovito usporediti s vrijednošću vitamina u prehrani čovjeka.

28

N a t a p a n j e

i l i

n a v o d n j a v a n j e

Profitna poljoprivreda, dakle djelatnost koja svojim djelatnicima osigurava stalne prihode, ne može ovisiti o slučajnostima. Drugim riječima, ne može ovisiti o tomu da li će, primjerice pasti dovoljno kiše ili ne. Poznato je koliko bilo koji usjev ili nasad treba u kojem vremenu svojega razvoja vode, da bi dao najbolji urod po kakvoći i količini. Svu nedostajuću vodu usjevima i nasadima treba osigurati.

Na taj način će proizvođači moći planirati svoje prihode, planirati svoju proizvodnju, planirati svoj život i standard života.

To je način da očuvamo hrvatska sela, da ljudi na tim prostorima ostvaruju zadovoljavajući standard, da ne sele u gradove, gdje će morati teško rješavati stambeno pitanje, zaposlenja, smještaj djece u vrtiće, škole, ... gdje će u konačnici živjeti lošije nego u svojim prirodnim sredinama iz kojih su potekli.

Dakle, stalni prihodi iz profitne poljoprivrede omogućiti će pučanstvu ruralnih područja da ostaju u područjima u kojima mogu lijepo i zdravo živjeti, da ostaju tamo gdje su naviknuli živjeti i raditi.

Zato profitna poljoprivreda mora odgovoriti na stalno pitanje:

K a k o d o v i š i h p r i h o d a i z r a t a r s t v a , v o ć a r s t v a , p o v r t l a r s t v a ?

Profitna poljoprivreda odgovoriti će na to pitanje:

S t a l n i m , v e ć i m u r o d i m a t r e b a o s i g u r a t i v i š e p r i h o d e !

Slijedeće pitanje na koje profitna poljoprivreda mora odgovoriti je: "Kako do stalnih većih uroda, koje se može čak i planirati s priličnom točnošću?" Profitna poljoprivreda će odgovoriti: "Poboljšanjem tla, pravilnim odabirom sjemena, sadnica i presadnica, plodoredom, zaštitama, ..." Ali, svakako će jedan od glavnih odgovora biti:

s t a l n e , v e ć e u r o d e i v i š e p r i h o d e p r o i z v o đ a č a

o s i g u r a v a

natapanje i l i navodnjavanje!

29

Mnoge biljke svojom građom, a osobito građom listova smanjuju hlapljenje vode, a korijenska mreža i struktura omogućuju im da i u škrtim uvjetima rastu i rode.

Zato se stoljećima neke kulture ne zalijevaju i ne natapaju vjerujući da to nije potrebno. Ono što se ipak provodilo, osobito na izrazito suhim tlima, bilo je pokrivanje (zastiranje, mulchiranje) tla pokošenom travom, granama, listinom ili kamenjem, da bi se u tlu sačuvala vlaga. U novije vrijeme uz drvne industrije ili prerade drva, tamo gdje se intenzivno koriste šume, utemeljuju se pogoni za proizvodnju mulcha - zastirača za poljoprivredne površine, koje ne želimo da se pretjerano suše pod utjecajom sunca, topline ili vjetra. Od otpadaka drva, iverja, granja, ... radi se mulch, pakira i iznosi na tržište.

Želimo li redovite, obilne urode, krupnije i bogatije plodove, nužno je natapati ili navodnjavati, osobito ljeti, kada kiše redovito izostaju, a plodovima treba vode za fotosintezu, respiraciju, količinu i razinu ugljikohidrata, ...

U voćnjacima i vinogradima, proizvod-nja stolnih odlika je nemoguća bez natapa-nja, a kod svih vrsta pri cvatnji omogućuje bolje zametanje plodova. Kada počinjemo s korištenjem vode, potpunu korist kod nekih kultura nećemo osjetiti iste sezone, nego će se ono očitovati druge i treće godine.

Postoji više jednostavnih i jeftinih sustava natapanja ili navodnjavanja. Uglavnom im nije potreban jaki tlak vode, a jednostavni su za postavljanje i rukovanje.

Sustav natapanja kapanjem donio je zaokret u korištenju vode, jer se može provoditi na svakom terenu. Ipak nije preporučljiv za tla siromašna sitnim česticama, jer se na njima voda procjeđuje u dubinu, umjesto da se vodoravno širi.

Kap po kap voda iz cijevi kroz kapaljke vlaži tlo neposredno uz biljku.

Dva su osnovna načina ovoga natapanja: s kapaljkama izvan i unutar cijevi. U prvom slučaju na rupama izbušenim u cijevima postavljamo kapaljke, a u drugom kapaljke unutar cijevi možemo po želji otvarati i zatvarati.

Sustav natapanja kapanjem omogućuje nam, osim točnoga doziranja vode, dodavanje gnojiva istim cijevima.

Pri navodnjavanju raspršivačima, potrošnja vode je veća nego kod natapanja kapanjem, ali niža nego kod kišenja. Nije potreban jaki tlak vode, a raspršivači vodu raspoređuju ravnomjerno terenom. Domet raspršivača je ovisan o tlaku.

Navodnjavanje kišenjem je odavno poznato. Primjenjuje se u uzgoju kultura, koje traže visoku vlažnost zraka. Raspršivači mogu raditi i pri manjim tlakovima vode s dometom i do pedesetak metara. Za ovakav su sustav potrebite veće količine vode. Na nosače poviše vrhova bilja (krošanja), izdignu se raspršivači koji proizvode kišu po cijeloj površini nasada.

Padaline, tijekom godine neravnomjer-no raspoređene, najrjeđe su ljeti, kada su najpotrebitije. Kako sačuvati vode zimskih i proljetnih kiša? Gradnja većih cisterni je skupa. Često po terenima ima neiskoristivih rupa. Prekrijemo li im dna i stranice nepro-pusnom plastičnom folijom dobit ćemo niz jeftinih pričuva padalinskih voda za sušna razdoblja. Prekrijemo li ih istom takvom folijom kada kiše prestanu, sačuvat ćemo vodu od hlapljenja u toplijim razdobljima.

Zaključimo: Voda "povećava posjede", jer

omogućuje veće prinose. Gustoća sadnje na natapanim ili

navodnjavanim površinama može biti i do nekoliko puta veća.

Stoga je, osim okrupnjavanja, jedan od odgovora na usitnjenost poljopriv-rednih parcela:

natapanje i l i navodnjavanje! 30

Kako natapati?

( i l i navodnjavat i ) Navodnjavanje je preduvjet visokih

uroda i dobre kakvoće poljoprivrednih proizvoda. Povrtlarstvo pripada najintenziv-nijim radovima u poljoprivredi, pa moramo zadovoljiti sve preduvjete za ostvarenje maksimalnih rezultata. To su agrotehnički zahvati, koje moramo obaviti za obilniju proizvodnju proizvoda visoke kakvoće.

Mnoga područja imaju odlične uvjete za proizvodnju povrća, ali im u određenom razdoblju nedostaje potrebna količina vode. To se obično događa u ljetu, kada je i inače u tlu najmanje vlage, dakle baš kada je uzgajanoj biljci najpotrebnija. Tada voda najviše isparava iz tla, a biljke ju najviše crpe za svoj rast i razvoj, te za stvaranje suhe tvari. Voda se mora nadoknaditi i tlu i biljci, pa je za proizvodnju visoke kakvoće, osobito povrća, navodnjavanje jedna od najprioritetnijih agrotehničkih mjera. Ni najkraće vrijeme ne smije proizvodnja povrća patiti zbog nedostatka vlage u tlu. Ono što je izgubljeno u proizvodnji tijekom suše, više se ne može nadoknaditi nikakvim natapanjem. Pravodobnim održavanjem optimalne vlažnosti tla, ovisno o vrsti, urodi mogu porasti od 50 do 200 %.

Svaka biljka, cijeloga svojega života, troši vodu u svakom trenutku, a količina potrebne vode ovisi o vrsti biljke i razdoblja njezinoga razvoja. Povrće treba više vode od drugih kultura, jer plodovi povrća imaju veći sadržaj vode, u odnosu na suhu tvar, nego drugi poljodjeljski proizvodi. Plod krastavca ili rajčice ima od 93 do 94 % vode, a samo između 6 i 7 % suhe tvari. Bijeli luk ima oko 65 %, a pastrnjak oko 77 % vode. Korijen mrkve sadrži oko 88 % vode u tehnološkoj zriobi. Navedeni

sadržaji vode se odnose na dijelove biljaka koje beremo. Ako je veći prosječni postotak vode u biljci, veći je i transpiracijski kojeficijent te biljne vrste.

Transpiracijski koeficijent je količina vode potrebna biljci za stvaranje jedinice suhe tvari. Za 1 gram suhe tvari, koju biljka rajčice stvori u plodu, ispariti će između 500 i 800 grama vode. Toj količini vode treba dodati vodu, koja se koristi za rast i razvoj drugih dijelova biljke i njihovih životnih funkcija, te vodu, koja neposredno ispari iz tla. Ovo nam govori kakvu ulogu u proizvodnji povrća ima optimalna količina vode na proizvodnim površinama. Ako nema dovoljnih količina prirodnih voda, nadzemnih i visokih podzemnih voda, tada ih moramo mi dodati iz prirodnih vodotoka, prirodnih ili umjetnih jezera, iz vodovoda, običnih ili arteških bunara.

Izvori moraju davati sigurne količine i kakvoću vode. U proizvodnji povrća, koje se koristi svježe, voda mora biti potpuno zdrava, osobito ona, koja se raspršuje površinski po tlu i lišću. U protivnom, potrošači koji nedovoljno peru povrće prije uporabe, mogu imati štetne posljedice.

Svaka biljna vrsta najviše treba vode onda, kada ima najveću masu i kada je u najjačem razvoju. Korisnije je natapati povrće obilnijom količinom vode, ali rjeđe.

Najjeftinija prirodna voda se u znatnoj količini osigurava pravilnom pripremom tla. Pravovremena jesenska duboka brazda pohrani od jesenskih, zimskih i djelimice proljetnih prirodnih padalina u tlu zalihe veće od 50 % maksimalnih potreba vode do dubine od 60 cm najaktivnijega sloja tla. Čini se da je ovoliko vlage u tlu dovoljno.

31

Ali, ostale padaline, koje će još pasti su nepravilno raspoređene, pa povrću može manjkati vlage baš onda, kada ju najviše treba. Povrće se ne smije proizvoditi ako postoji i najmanji rizik suše.

Padaline imaju najmanje štetnih minerala. Vode iz prirodnih vodotoka mogu imati štetne minerale, ali ne toliko da izazovu štete. Ove vode mogu sadržavati manji postotak otopljenih organskih tvari, koje mogu koristiti povrtlarstvu. Najlošije vode za navodnjavanje povrća su iz arteških bunara. One na svom dugom putu nailaze na različite minerale (željezo, aluminij, bor, kalcij, kalij, natrijev karbonat, natrijev klorid i natrijev sulfat), djelimice ih otapaju ili ih razrijeđene donose na obradive površine i zaslanjuju ih. Kada se oni nalaze u tragovima, tada mogu biti korisni razvoju biljki. Ali, u većoj koncentraciji postaju toksični za biljke u razvoju. Primjerice količina bora u prirodnim vodama varira između 0,01 i 5,00 mg/l. Povećana količina bora iznad 1,00 mg/l je toksična za biljke. Smanjeni sadržaj kalcija i kalija u vodi za navodnjavanje povrća, povećava toksičnost bora na vegetativnim dijelovima biljke.

Siguran je nedostatak i prehladna voda, kojom se navodnjava izravno iz bunara. Zato treba izbjegavati uporabu hladne vode pri visokim toplinama zraka. Tlo je tada vruće, pa doticaj s hladnom vodom toliko šokira biljku, da ona jednostavno uvene. Najbolje je navodnjavati vodom približne topline tla. Zato se hladnijom vodom navodnjava kasnije pred večer ili noću, bez obzira na sustav navodnjavanja.

Postoje dvije metode navodnjavanja: nadzemna i podzemna. Najdulje se koristilo nadzemno natapanje pomoću otvorenih kanala. Ovaj način, iznimno rastrošan, koristili su još stari Babilonci i Asirci. Primjenjuje se tamo, gdje ima neogra-ničenih količina vode. Ovaj način korištenja vode, u pravilu se najmanje kontrolira.

U sušnim područjima ili u prostorima umjerene klime, ali za vrijeme sušnih razdoblja, korištenjem vode, urodi će se

znatno povećati. Ali, veće količine vode pogoršavaju strukturu tla, ostavljaju na obradivom tlu štetne minerale i njihove soli, koje će u budućnosti pokazati značajne negativne posljedice. Uz to, veće količine vode ispiru korisne elemente u veće dubine tla, pa oni postaju nedostupni korijenu biljke i propadaju zauvijek.

Ovo navodnjavanje se koristi na ravnim ili slabo nagnutim površinama. Najvažnije je vodu od izvora dići do glavnoga kanala. Za to se koriste različite crpke. Iz glavnoga kanala voda se razvodi u razvodne kanale, pa u mrežu za natapanje. Sve to zauzima puno površina, čie se gubi obradivo tlo. Navodnjavanje pripremljenim gredicama i brazdama je našim proizvođačima poznato.

Natapanje podrazumijeva vlaženje tla oko biljke, a navodnjavanjem se vlaži cijela površina zajedno s biljkom (kišenje).

Umjetna kiša je najbolji način uporabe vode za postizanje najboljih količina i kakvoće. Postižemo ujednačen raspored vode, prema potrebi postupno vlaženje tla, a zbog relativno maloga tlaka, ne kvari se struktura tla, jer se ono ne gazi i prekomjerno se ne zbija. Konfiguracija tla ne utječe na kakvoću navodnjavanja. Hladnija voda se na putu kroz cijevi i zrak grije, pa ne šteti usjevu, iako se koristi i za vrijeme jakoga sunca. Nedostatak ovoga načina je taj, što zbog veće vlage na čitavoj površini tla, biljke mogu stvoriti mikro uvjete za razvoj gljivičnih ili bakterijskih bolesti u tolikoj mjeri da nastaju štete. Za vrijeme sunčanoga vremena, kapljice vode, koje se zadržavaju na lišću, mogu odigrati ulogu leće, kroz koju se sunčane zrake fokusiraju i lome, te tako izazivaju palež na zdravom lišću. Nedostatak ovoga načina tretiranja vodom je i taj, što je pri jakom vjetru rad gotovo onemogućen.

Gdje je to moguće, treba koristiti nadzemnu vodu ili vodu iz plitkih bunara (gdje je relativno visoka podzemna voda, ali da je izvan dometa korjenovoga sustava.

U povrtlarstvu je sustav kap po kap najučinkovitiji. Troši se najmanje vode,

32

biljke na lišću nemaju previše vlage, ostaju dugo zdrave, jer se smanjuje mogućnost infekcije, pa daju visoke urode i odlične plodove. Međutim, to je najskuplji način korištenja vode, jer ju treba pojedinačno dovesti svakoj biljci, štititi tlo od isparavanja, a treba puno radne snage. Ovaj sustav nije za guste sklopove. Proizvod mora imati visoku cijenu da pokrije proizvodne troškove i dade dobit, pa se u Hrvatskoj koristi samo u voćarstvu i to rijetko (jabuka, kruška, stolno grožđe). U voćarstvu je mali broj biljaka po hektaru, pa je lako razvesti mrežu, kojom se dovodi voda i troši se vrlo ekonomično. Čim je sklop biljaka gušći od 25.000 kom/ha, to znatno povećava troškove. Optimalni sklop biljaka u proizvodnji industrijske mrkve je iznad 650.000 kom/ha, pa je tu optimalniji svaki drugi sustav natapanja.

Novije tehnologije, kompleksnije zaštite bilja, prinosnije odlike i hibridno sjeme, znatno su povećali mogućnosti proizvodnje svake biljne vrste. Zato su optimalne količine vode, za postizanje visokih priroda još značajnije. U pravilu, jedna norma zalijevanja mora osigurati od 250 do 400 m³ vode po hektaru, što ovisi o vrsti i namjeni usjeva, vremenu primjene, količini uroda bilja koje proizvodimo, strukturi tla i položaju zemljišta. Najpovoljnija je vlažnost tla između 60 i 70 % od njegovoga kapaciteta i ne smije se dopustiti da padne ispod 20 %. Najbolji pokazatelj vlažnosti je stanje usjeva (izgled biljaka). Prema vlažnosti tla i stanju usjeva određuje se vrijeme navodnjavanja. Količinu dnevno potrebite vode daje umnožak: broj hektara x norma jednoga zalijevanja x postotak vlage u tlu, koji moramo dodati za optimalan sadržaj od 60 %.

Prema tomu treba prilagoditi količinu vode u izvorištu, kapacitet crpke, topa ili kišnih krila, a zatim sve to prilagoditi potrebitom vremenu, koje ćemo utrošiti za postizanje optimalnih proizvodnih rezultata. Tako, primjerice, poriluk treba stalnu

količinu vode tijekom cijele vegetacije, a na crvenom i bijelom luku u trećem dijelu vegetacije voda može izazvati štetu, prekidajući normalan tijek sazrijevanja glavica luka, stvarajući mogućnost razvoja gljivičnih ili bakterijskih bolesti i smanjujući kakvoću proizvoda.

U proizvodnji plodovitoga povrća je osobito u vrijeme sjetve sjemena, ili sadnje presadnica neophodna optimalna količina vlage u tlu. Ovdje osobito treba poštivati pravilo: navodnjavati obilnije, a rijeđe, osobito pri oblikovanju prvih cvjetova, nakon zametanja plodova i nakon berbe plodova. Kod proizvodnje paprike, rajčice i patliđana mora se vrlo pažljivo koristiti voda, osobito u drugoj trećini vremena proizvodnje, kako se ne bi produžila vegetacija i usporilo sazrijevanje plodova. Korjenasto povrće (mrkva, pastrnjak, peršin i celer) tijekom cijele vegetacije trebaju optimalnu količinu vode. Kod proizvodnje graška i graha treba optimalna količina vode u tlu neposredno prije cvatnje i nakon formiranja mahuna. Više vlage u tlu često uzrokuje različite bolesti lišća, mahuna i plodova, koje je teško štititi zbog vrlo kratkoga vremena od tretiranja fungicidom, do berbe, pa nije moguće imati berbu mahuna bez ostataka zaštitnoga preparata.

Lakša tla imaju manje, a teža tla veće aktivne pričuve vlage. Lakša tla treba češće navodnjavati, jer brže ostaju bez optimalnih količina vode, ali su bolja za povrtlarstvo, jer se brže zagrijavaju i ranije se mogu pripremiti za sjetvu ili sadnju. Na njima usjevi ranije dolaze u tehnološku ili fiziološku zriobu. Ako je podzemna voda blizu površine, navodnjavati treba plići sloj tla, po mogućnosti samo onaj sloj, u kojem se razvija korijenov sustav. Ljeti se za svaki stupanj C topline troši 2 m³ vode/ha.

Na temelju zbroja srednjih dnevnih toplina tijekom vegetacije i padalina, izračunavamo potrebitu količinu vode.

33

Uređaji za navodnjavanje kišenjem

Iznimno su praktični za manja

poljoprivredna gospodarstva, posebno za povrtlarstvo i voćarstvo. Prednost im je u tomu, što se izmjenom mlaznica na raspršivaču kiši onoliko, koliko treba za zalijevanje mladih sadnica. Svaki uređaj je kompletiran odgovarajućom traktorskom crpkom na vlastitom postolju, te spojnim cijevima i ručnom crpkom.

Traktorska crpka može uzimati vodu iz potoka, rijeke, jezera ili iz bunara s time da usisna visina nije veća od 8 metara (razina vode na 5 do 6 m).

Prije rada se nosač s mlaznicom odvuče na krajnju točku, uz odmatanje crijeva s osnovnoga stroja. Pri prolazu vode kroz turbinu, kotač osnovnoga stroja se okreče i namata crijevo. Količina vode, jačina mlaza i brzina namatanja se određuju pomoću upravljačkoga mehanizma. Kada se crijevo namota do kraja uređaj se sam isključuje, te se seli.

Tip: MINI 50/200 (dužina crijeva 200 m)

MATERIJALI OD OPREME LUDBREG

34

Model Mini 50/200

Pro-mjer dize

Tlak na dizi

Tlak na stroju

Pro-tok

Širina zalije-vanja

Količina vode kod zalijevanja prema brzini povlačenja u l/m2

Površina zalijevanja u jednom povlačenju uređaja

brzina povlačenja m/h

mm

bar bar m3/h m 10 15 20 30 40 50 ha

10,00

2,00

2,45

5,32

31

17

11

8

6

4

3

0,65

10,00

2,50

3,04

5,94

34

17

12

9

6

4

3

0,70

10,00

3,00

3,64

6,51

37

18

12

9

6

4

4

0,76

10,00

3,50

4,24

7,05

39

18

12

9

6

5

4

0,80

12,00

2,00

2,87

7,70

34

23

15

11 8

6

5

0,70

12,00

2,50

3,56

8,60

36

24

16

12 8

6

5

0,75

12,00

3,00

4,24

9,40

39

24

16

12 8

6

5

0,80

12,00

3,50

4,94

10,2

42

24

16

12 8

6

5

0,86

14,00

2,50

4,31

11,6

39

30

20

15 10 7

6

0,80

14,00

3,00

5,16

12,8

42

31

20

15 10 8

6

0,86

35

Uređaji za navodnjavanje kišenjem - MAXI 75/300 Promjer cijevi 75 mm, dužina cijevi 300 m Standardna oprema: - turbina s reduktorom, - mjenjač s četiri brzine, - sigurnosni prekidač na mjenjaču, - poluga za ručno namatanje, - glicerinski manometar, - digitalni brojač metara, - zaštita od nesreće, - mehanički podupirači i mehaničko podizanje postolja, - mehanički prijenos energije, - struktura s 360° zakretnim postoljem, - pocinčano postolje, konstrukcija i bubanj za namatanje, - pocinčano postolje raspršivača na dva kotača, sa stražnjim kotačićom i mogućnošću određivanja razmaka između kotača.

36

Model Maxi 75/300

Pro-mjer dize

Tlak na dizi

Tlak na stro-ju

Pro-tok

Širina zali-jevanja

Količina vode kod zalijevanja

prema brzini povlačenja u lit/m2

Povr-šina zalije- vanja u jed-nom povla-čenju ure- đaja

brzina povlačenja u m/h

mm

bar

bar m3/h m 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 ha

16,0

4,9

3,5

18,4

59

31,4

15,7

10,5

7,8

6,3

5,2

4,5

3,9

3,5

3,1

1,77

16,0

6,3

4,5

20,9

65

32,3

16,2

10,8

8,1

6,5

5,4

4,6

4,0

3,6

3,2

1,95

16,0

7,6

5,5

23,1

70

33,1

16,6

11,0

8,3

6,6

5,5

4,7

4,1

3,7

3,3

2,10

18,0

5,6

3,5

23,3

63

37,2

18,6

12,4

9,3

7,4

6,2

5,3

4,7

4,1

3,7

1,89

18,0

7,1

4,5

26,4

69

38,3

19,2

12,8

9,6

7,7

6,4

5,5

4,8

4,3

3,8

2,07

18,0

8,7

5,5

29,2

74

39,3

19,7

13,1

9,8

7,9

6,6

5,6

4,9

4,4

3,9

2,22

20,0

6,6

3,5

28,8

66

43,5

21,7

14,5 10,9

8,7

7,2

6,2

5,4

4,8

4,3

1,98

20,0

8,4

4,5

32,6

73

44,8

22,4

14,9 11,2

9,0

7,5

6,4

5,6

5,0

4,5

2,19

20,0

10,1

5,5

36,0

79

45,9

22,9

15,3 11,5

9,2

7,6

6,6

5,7

5,1

4,6

2,37

37

Pregled povećanja prinosa navodnjavanjem

Navodnjavane kulture % povećanja prinosa pri navodnjavanju

umjerena suša jaka suša Kukuruz 20 – 30 50 - 80 Šećerna repa 10 – 30 60 Krumpir 20 50 - 60 Paprika, rajčica, kupus obvezno navodnjavanje Travno legum. smjese 20 – 30 60

Zalijevači MINI 50/200 i MAXI 75/300 se mogu kompletirati odgovarajućim kišnim krilom

38

M a n j i s u s t a v i n a v o d n j a v a n j a

za obiteljska poljoprivredna gospodarstva

Da li čekati izgradnju zajedničkoga

sustava za navodnjavanje ili sam, kao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, izgraditi vlastiti sustav.

Čekanje na izgradnju cijeloga sustava za šire područje može biti iznimno skupo, jer se može produžiti na više godina, a za to vrijeme su prinosi stalno nesigurni. Naime, Republika Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u Europi, koja nema još ni približno riješen sustav navodnjavanja poljopriv-rednih površina, pa se ne treba čuditi niskim prihodima iz poljoprivrede, a s druge strane i nekonkurentnosti dijela proizvoda. Za nekonkurentnost se uvijek krivi Vlada, a rijetko tko od proizvođača ističe potrebu navodnjavanja, te vlastitoga udjela u njegovoj provedbi, što bi prinose količinski i po kakvoći povećalo upravo toliko da bi svi proizvodi bili konkurentni inozemnim.

U praksi se primjenjuju različiti sustavi navodnjavanja, što ovisi o vodnoj bilanci, to jest o vrsti sadnih kultura, količini potrebite vode, godišnjem dobu, vrsti tla, zemljopisnom položaju, ... U primjeni bilo kojega sustava, najvažniji je ipak izvor i dobava potrebite količine vode. Vode mogu biti površinske (rijeke, potoci, kanali, jezera, močvare, izvori) i podzemne. Za crpljenje bilo koje vrste vode mora se uložiti energija za pogon crpki. Najčešće se koriste crpke s diesel ili benzinskim moto-rom, te agregati za pogon elektromotornih crpki. Crpke podižu vodu u spremnik, koji se nalazi na višoj razini, radi potrebitoga

pritiska ili neposredno prskaju vodu u okolinu, što ovisi o crpilištu vode.

Koriste li se rijeke ili jezera, kao crpilišta vode, navodnjava se izravno prskalicama ili se voda odvodi dugim cjevovodima do mjesta navodnjavanja.

Koriste li se podzemne vode, tada se mora prvo vodu dovesti u spremnik na višoj razini od poljoprivrednih površina, koje moramo natapati, radi potrebitoga pritiska. Podzemne vode se mogu koristiti i za prskanje, ali je za to potrebit tlačni sustav za crpljenje vode.

U nekim zemljama se navodnjava pomoću mreža kanala, u koje se povremeno propušta voda iz riječnih korita. U tom slučaju za dovod vode ne treba ulagati dodatnu energiju.

Dok se još nisu poznavali učinci nafte i električne energije, uspješno se koristila energija vjetra. Vjetrenjače su davale pogon mehaničkim crpkama. To su bile višekrilne i sporohodne vjetrenjače, poznatije pod nazivom "vjetrene turbine", a koristile su se za navodnjavanje podzemnim vodama. Voda se prvo morala dovesti do spremnika na veću visinu, kako bi se ostvario dovoljan pritisak. Nedostatak ovoga sustava je nemo-gućnost nadzora punjenja spremnika bez nazočnosti čovjeka, pa se spremnik i prepu-nio. Ovaj nedostatak imaju i agregati i motorne crpke, jer ih je teško prilagoditi da rade automatizirano, bez nadzora čovjeka. Osim toga, oni troše energiju, stvaraju buku i onečišćuju okoliš.

39

40

Uočivši sve ove probleme, Društvo inženjera i tehničara grada Samobora je predložilo svoj način crpljenja vode za navodnjavanje, koji je jeftin, lako izvediv, svima dostupan, ne troši dodatnu energiju, te ne onečišćuje okoliš. U izvedbi se koristi domaća oprema, a može raditi bez nadzora. Koristi se kinetička energija vjetra i toplinska energija Sunca.

Ovaj prijedlog sadrži najjednostavniju (niskotlačnu) inačicu crpljenja podzemnih voda i dovoda u spremnik, pogodnu za navodnjavanje manjih površina, a osobito za postupak "kap po kap".

Uređaj se sastoji od: - potopne crpke za vodu (1), - kučišta za aku - baterije (2), - nagibnoga stupa (3), - fotonaponskoga modula (4), - aerogeneratora - vjetrenjače (5), - presostata spremnika za vodu (6), - spremnika za vodu (7), - presostata za potopnu crpku (8), - temelja spremnika (9) i - temelja stupa (10). Vjetrenjača i fotonaponski modul pune

aku - bateriju električnom energijom napona 12 V. Potopna crpka za vodu je priključena na napon aku - baterije preko obadva presostata.

Kada se spremnik napuni vodom, presostat spremnika (6) isključi crpku, te ju ponovno uključi kada razina vode u spremniku padne na određenu visinu.

Presostat za potopnu crpku također ukopčava i iskopčava crpku kada se razina vode u bušotini (bunaru) spusti ispod dopuštene razine.

Time je osiguran automatički nadzor količine vode u spremniku i bušotini bez ikakvoga nadzora čovjeka. Prema tomu, crpka je uključena samo ako su uključena obadva presostata.

Vizualno se može nadzirati razina voda u bušotini i spremniku pomoću svjetlećih dioda smještenih u kućištu za aku - baterije.

Energiju za pogon crpke dobivamo pomoću fotonaponskoga modula i vjetrenja-

če, jer se aku - baterija stalno nadopunjuje. Padne li napon baterije ispod dopuštenoga, ugrađeni zaštitni uređaj isključi crpku tako dugo, dok napon aku - baterije ne dostigne nazivni napon, to jest, dok se aku - baterija ponovno ne napuni električnom energijom pomoču vjetrenjače i fotonaponskoga mo-dula. Time je osigurana i aku - baterija od dubokoga pražnjenja.

Stup je izveden tako da se može lako okrenuti, postaviti vjetrenjaču i fotona-ponski modul, te ponovno podignuti i vijkom zategnuti.

Potopna crpka ima električni pogon nazivnoga napona 12 V i promjera za cijev od 1,25 cola. Snaga crpke odabire se prema dobavi količine vode i visinskoj razlici, odnosno prema potrebitom pritisku. Domaće je proizvodnje.

Kučište za aku - bateriju je izrađeno iz ČE profila i lima, dvoslojno lakirano. Domaće je proizvodnje.

Aku - baterija u solarnoj izvedbi je domaće proizvodnje.

Nagibni stup je dvoslojno je lakiran. Visine je od 4 do 6 metara. Domaće je proizvodnje.

Fotonaponski modul, određene snage je domaće proizvodnje.

Aerogenerator - vjetrenjača određene snage je domaće proizvodnje.

Presostati su s električnim kontaktima i zaštićeni od kapajuće i prskajuće vode.

Spremnik za vodu je domaće proizvod-nje, a na kraju ćemo dati njihov pregled.

Nosači za spremnik vode su izrađeni iz ČE profila, dvoslojno lakirani i prilagođeni spremniku. Domaće su proizvodnje.

Temelji stupa i spremnika za vodu su betonski MB 200. Moguća je izvedba u samogradnji.

Bušenja izvode domaće tvrtke. Iz svega je vidljivo da su svi dijelovi

domaće proizvodnje, te ih je lako nabaviti. Pri samoj izvedbi prvo treba utvrditi

dubinu, količinu i kakvoću podzemnih voda, te broj sunčanih dana i vjetrovitost,

41

po godišnjim dobima na utvrđenoj lokaciji. Nakon toga se utvrđuje snaga crpke (u W) i tip s obzirom na dubinu, te moguću ili potrebitu količinu vode. Zatim se utvrđuje snaga fotonaponskih modula i vjetrenjače, kako bi energetička bilanca bila uravnotežena s potrošnjom. Zatim se određuje kapacitet aku - baterije (u Ah), visina i jačina stupa, veličina spremnika za vodu, te visina smještaja spremnika. Tada se konačno utvrđuje ukupna cijena.

Slijedeći korak je potpuno uređenje bušotine, izrada temelja za stup i spremnik za vodu. Slijedi postava stupa i spremnika. Stup se izvodi tako da se može lako nagnuti i prethodno na njega učvrstiti vjetrenača i fotonaponski modul. Potom se izvode priključci cijevi, postavi se aku - baterija u kućište, te priključi crpka za vodu prema el. shemi. Kada su ovi radovi obavljeni, slijedi probno puštanje u rad, prigodom čega treba podesiti presostate tako, da ukopčavaju i iskopčavaju crpku kada voda u bušotini i spremniku dosegne nižu, odnosno višu razinu od potrebite.

Na izlazu vode iz spremnika se može priključiti sustav za navodnjavanje "kap po kap" ili neki drugi sustav.

Nakon probnoga puštanja u rad, neko vrijeme se mora cijeli sustav pratiti, te obaviti moguće korekcije.

Slijedi primjer proračuna mogućega korištenja energije vjetra i Sunca za navodnjavanje.

Pretpostavimo da je na jednom mjestu potrebito osigurati dnevno 3 m³ vode za navodnjavanje. Na raspolaganju je izdašna podzemna voda, odnosno bunar. Spremnik se nalazi na visini od 2 m, a razina vode u spremniku je na visini od 3 m.

Ispitivanjem je utvrđeno da je voda na dubini od 10 m. Radi gubitaka u cijevima i spojnicama (fitinzima) mora se računati s 15 % većom visinom, pa slijedi izračun: Hu = (13 m x 15 %) : 100 + 13 m = 14,95 m Teorijska snaga crpke, prema tomu, iznosi:

Nt = (Q x Hu) : (24 x 3.600) x 1.000 x g = (3 x 15) : (24 x 3.600) x 1.000 x 9,81 = 5,1 W

Q su kubični metri, Hu su metri, 1 litra vode je približno 1 kg

S obzirom na gubitke u motoru i samoj crpki, koji su prosječno 60 %, stvarna snaga crpke mora iznositi: Ns = (5,1 x 60) : 100 + 5,1 = 8,2 W

Ako je zadana dnevna količina vode (Q je 3 m³ = 3.000 l), crpka mora biti uključena 24 sata ili manje, ali tada crpka mora biti veće snage. Za osiguranje rada crpke snage 8,2 W i to 24 sata, potrebito je osigurati dnevno (8,2 x 24) 196,8 Wh električne energije.

Prema tablicama u prilogu za prosječno moguću dobijenu električnu energiju putom fotonaponskih modula i vjetrenjače za kontinentalno područje u ljetnim mjesecima proizlazi da će 166 Wh električne energije dnevno osigurati jedan modul snage 60 W i najmanje 120 Wh vjetrenjača snage 120 W. Dakle je moguće prosječno dnevno osigurati oko 280 Wh električne energije, što je više nego dovoljno za ovaj primjer. U proljetnim i jesenskim mjesecima će vjetrenjača osiguravati više električne energije od fotonaponskoga modula, što je također vidljivo iz tablica.

Iz ovoga primjera vidimo da će se na opisani način iscrpsti do 720 m³ vode, pa možemo zaključiti da će vjetrenjača i fotonaponski modul zadovoljiti potrebe navodnjavanja između šest i osam mjeseci, što je za vegetaciju i dozrijevanje sadnih kultura dovoljno.

Prema izračunatoj potrebitoj električnoj energiji treba odrediti kapacitet i vrstu aku - baterije.

Kapacitet se odredi izračunom potrebite električne energije podijeljene s 12 V, to jest u ovom primjeru: 280 Wh : 12 V = 23,33 Ah

To je teorijski kapacitet u koji nisu uračunati gubici pri punjenju i pražnjenju. Za aku - baterije, koje se mogu nabaviti kod

42

nas, treba računati s gubicima od 15 do čak 40 %, što ovisi o vrsti baterije. Aku - baterije s najvećim gubicima su starterske baterije, koje se koriste u automobilima i drugim vozilima, pa su stoga i najjeftinije. Osim toga, takve baterije gube kapacitet na niskim toplinama i stajanjem, ne podnose duboko pražnjenje, gube vodu, kratkoga su vijeka trajanja i otvorene su izvedbe. Za prikupljanje električne energije putom vjetra i sunca treba koristiti solarne aku - baterije, koje imaju znatno manje gubitke, zatvorene izvedbe, ne gube vodu, a vijek trajanja je višestruko dulji. Osim spomenutih aku - baterija, na našem tržištu se mogu nabaviti i mnogo bolje, koje uz karakteristike solarne baterije podnose još i duboka pražnjenja, ne gube kapacitet na niskim toplinama, a jako ga malo gube prilikom stajanja. To su aku - baterije pod nazivom "Optima", a na tržištu se pojavljuju samo kapaciteta 55 Ah. Cijena im je dvostruko viša od solarnih za isti kapacitet. Spomenute aku - baterije su olovne, ali se mogu koristiti i druge, bolje i skuplje vrste.

Prema izračunatom kapacitetu dobro je predvidjeti solarnu bateriju kapaciteta 60 Ah, što je gotovo trostruko više od izračunatoga potrebnoga kapaciteta. To nije

samo zbog gubitaka, već i zbog pričuvnoga kapaciteta, koji je nužan u slučaju duljega oblačnoga vremena ili vremena bez vjetra. Koristiti se može po kapacitetu i veća aku - baterija, ali ne veća od 90 Ah, jer su u ovom primjeru predviđeni dobavljači električne energije, vjetrenjača i fotonaponski modul, premalih snaga da bi bateriju potpuno napunili u kraćem vremenu.

Crpka može biti i veće snage od izračunate, jer će ona samo zadanu količinu vode dopremiti u puno kraćem vremenu za istu dnevno dobijenu električnu energiju.

Ako treba dobaviti veću količinu vode, tada se mora predvidjeti veći fotonaponski modul ili brojčano povećati.

Ako je potrebna veća količina vode, na veću visinsku razliku (veći pritisak), tada je potrebna crpka veće snage, a time i jači fotonaponski modul, te aku - baterija većega kapaciteta.

Što su proračuni točniji, to je ukupna izvedba jeftinija.

Potrebite količine vode za navodnja-vanje pojedinih kultura mogu se izračunati uzimajući u obzir srednje klimatske vrijed-nosti mjesečnih toplina zraka, relativnu vlažnost zraka, insolaciju i brzinu vjetra.

Spremnike za vodu, koji se izdvajaju svojom trajnošću, te neutralnošću u odnosu na utjecaj na kakvoću vode koju sadrže proizvodi "Građevinsko proizvodna zadruga Molve", Molve, Braće Novakovića 12 (tel. 048 280 457).

PE spremnik 3 m³ 3.450,00 kn PE spremnik 4 m³ 4.920,00 kn PE spremnik 5 m³ 5.880,00 kn PE spremnik 10 m³ 9.540,00 kn PE spremnik 15 m³ 17.940,00 kn

PE spremnik 20 m³ 21.780,00 kn PE spremnik 25 m³ 25.320,00 kn

Proizvođač može po naručbi

napraviti spremnik bilo koje veličine (i oblika). U navedene cijene nije uračunat PDV. Cijene su obračunate Fco Molve (mjesto proizvodnje, bez dostave). Rok isporuke od naručbe bilo kojega spremnika je najviše deset dana. Garancija na proizvod je pet godina. Plaćanje: 50 % avans, 50 % po isporuci.

43

Električna shema spajanja

43

S T O C K O S O R B

45

Poboljšivač tla koji čuva vodu i

hranjiva

STOCKOSORB je organska polimerna smjesa sa skupinama koje veže vodu Prednosti, koje STOCKOSORB pruža korisnicima, poljoprivrednim proizvođačima, u

njihovim nastojanjima da svoje poljoprivredne proizvodnje učine visoko dohodovnima: - osigurava stalnu vlažnost zemlje, - smanjuje količinu potrebne programirane vode za zalijevanje, - maksimalno povećava količine uroda, - poboljšava kakvoću nasada, - omogućuje rast nasada u ekstremno vrućim i sušnim klimatskim uvjetima, - povećava poroznost tla i smanjuje stvaranje pokorice na zemlji, - ne povećava bitno troškove, pa je nizak trošak uporabe prema koristi koju daje, - ekološki je prihvatljiv.

STOCKOSORB služi kao spremnik vode i hranjiva dostupnih po zahtjevima nasada. Bez STOCKOSORBA - voda se izravno gubi cijeđenjem i ispa-ravanjem, - dolazi do nedjelotvornoga korištenja i ispiranja hranjiva Sa STOCKOSORB-om voda i hranjiva su dostupni u području korijena.

STOCKOSORB je poliakrilamid djelo-mično neutraliziran kalij hidroksidom i amonijačnom vodom, koja je nužna za rast biljaka. U doticaju s vodom, granule Stockosorba brzo nabubre, tvoreći čvrsti gel. Tako spriječava propadanje vode i topivih hranjiva u dublje slojeve zemlje.

46

Akrilamid povećava dulje vrijeme stabilnost STOCKOSORB-a za vrijeme miješanja akrilne kiseline i kalij hidroksida stvarajući veliki kapacitet bubrenja.

Dodatak amonijačne vode dovodi do ekološki sigurnoga proizvoda, slobodnoga od štetnih ostataka akrilne kiseline.

Nakon vlaženja ili navodnjavanja, gra-nule STOCKOSORB-a bubre oblikujući čestice gela u kojima je spremljena voda.

Početne granule bubrenjem poveća-vaju volumen do 100 puta, a pH vrijednost otopine je od 7,0 do 7,8

Kapacitet apsorpcije je: - destilirane vode najmanje 250 ml/g - 0,125% NPK 14-12-14 najmanje 100

ml/g. Dostupna voda biljci iz granula je 95 %. Rok trajnosti u zemlji je dulji od 2

godine. Nema toksičnosti za biljke, organizme u

zemlji i okolne vode, pa je preparat usklađen s testovima OECD.

Visoka moć upijanja Jedan kg STOCKOSORB-a ima moć

absorpcije najmanje 250 l destilirane vode (kišnice). 1 kg STOCKOSORB-a pomiješan sa zemljom uobičajeno absorbira 150 litara otopine zemlje.

Soli i ioni u zemlji, koja se navodnjava vodom smanjeni su na količinu manju od korisničkih uvjeta.

Sav gel je osjetljiv na nazočnost soli. U zemlji se soli i više valentni kationi, poput magnezija i kalcija, absorbiraju u gel. Kationi djeluju kao dodaci smjesama od koji polimerna mreža postaje sužena. To je rezultat smanjenja moći upijanja.

Unesen u zemlju na dubinu od 20 cm 1 kg STOCKOSORB-a absorbira 130 l vode stvarajući smjesu zemlje i vode.

Glavna osobina STOCKOSORB-a je

jako brza sposobnost vlaženja nakon što se potpuno osuši.

Brzim vlaženjem zemlje i smjesa za lončanice nakon razdoblja suše osigurava i ubrzava stvaranje stalnih uvjeta za rast i razvoj biljaka.

STOCKOSORB osigurava sposobnost ponavljanja absorpcije vode više godina.

Tako omogućuje stalnu nazočnost vodenoga spremnika, pa biljka ima potrebnu vodu u području korijena.

STOCKOSORB smanjuje isparava-nje vode za 20 %. Povećanje vlažnosti u zemlji ne prati ujedno i više isparavanja.

STOCKOSORB podržava kapilarni tok vode u području korijena oslobađajući vodu u okolnu zemlju, izjednačavajući gradijent vlažnosti. Nakon velike kiše ili jakoga navodnjavanja mikro pore u zemlji su potpuno popunjene vodom, lako dostupnom biljci. Količina vode spremljena u mikro pore u zemlji se zove maksimalni kapacitet natapanja. Kapacitet natapanja unutar makro pora zemlje isušuje se gravitacijski. Suvišna voda se isušuje kroz zemljin profil.

STOCKOSORB smanjuje količinu vode, koja odlazi kao odvođena voda.

40 dana poslije navodnjavanja pjeskovi-ta zemlja je sadržavala 1 l vode, a zemlja tretirana STOCKOSORB-om je imala 1 l vode tek nakon 80 dana. Dakle, vlažnost zemlje je očuvana dulje vrijeme.

Navodnjavanje može biti manje za 50%.

STOCKOSORB poboljšava poroz-nost i propusnost zemlje

Određena ekspanzija gela za vrijeme upijanja vode u zemlji mijenja volumen, Rezultat toga je smanjenje kompaktnosti tla, te poboljšavanje njegove poroznosti i propusnosti. Tako mlohava zemlja je nepromijenjena za vrijeme rasta korijena.

Erozija zemlje se smanji 50 % upo-

rabom STOCKOSORB-a 3 g/l zemlje. Smanjivanjem erozije se očuva površin-

ski sloj tla, koji daje najbolje uvjete za razvoj korijena zbog najbolje strukture, obilja organske materije i biljnih hranjiva.

47

Kako se koristi Koristi se u obliku suhih granula. Njih

treba miješati sa zemljom ili supstratom. Smještaju se u područje korijena biljaka.

Sadi se uobičajeno. Površina na kojoj je korišten STOCKOSORB navodnjava se količinom vode potrebnom da nastane gel (10 g STOCKOSORB x 2 l vode).

Recept za 100 litara: U 80 l vode za piće dodati 1 kg suhoga

STOCKOSORB-a. Promiješati i pričekati 15 min. da se učvrsti. Opet se promiješa svakih 15 min. dok ima slobodnih granula, koje nisu prešle u gel. Dodati 80 g tekućega gnojiva (primjerice NPK 8-8-6 s elemen-tima u tragovima, pH ~ 4,5) i 20 g drugih aditiva u smjesu (primjerice Fe-Chelate) i miješati još 15 min.

Korištene količine STOCKOSORB-a

Suhe granule HC80-Formulacija Rupe za sadnice 30 do 50 g/10 l 2 do 3 l/10 l (drveća, grmlja) ponovno punjenje ponovno punjenje Smjesa sa STOCKOSORB zemljom zemljom za punjenje zemljom Vrtne gredice i tratina 5 do 7 kg/100 m² 250 do 400 l/100 m² (rezano cvijeće, povrće, trave) Posijat STOCKOSORB jednoliko po cijeloj površini sadnje, onda zakopati u zemlju Dodatni organski materijali - stajski gnoj, kompost, treset 1 do 3 kg/m³ 20 do 30 % - uzgojni dodaci 2 do 4 kg/m³ 15 do 25 %

Upozorenje: Kod svake upotrebe, količina navodnjavanja mora pružati optimalnu vlažnost u području korijena. Kada se koriste tekuća gnojiva, treba smanjiti broj navodnjavanja i količine vode, što rezultira trošenjem dodanog STOCKOSORB-a.

Korištenje za proizvodnju poljoprivrednih kultura Uporaba naširoko

Razbacujemo STOCKOSORB 500 medium ručno ili miješan prije sijanja ili sađenja s gnojivom. Preorati zemlju treba do dubine od 15 cm.

Koristi se od 80 do 100 kg/ha. Uporaba po brazdi

Mora se izmiješati suhe granule zajedno s gnojivom i sjemenom po brazdama.

Koristi se od 20 do 25 kg/ha.

Korištenje pomoću Turbo-Lance-Injektora

48

Turbo-Lance-Injektor se koristi kao

novi tehnološki način unošenja granuliranih materijala injektiranjem u područje korijena već zasađenih stabala.

Injektor pod visokim pritiskom injektira STOCKOSORB u zemlju na točnu dubinu

(od 20 do 120 cm). On nježno dodaje teške soli bez oštećenja korijena.

Unos više vode i hranjiva osigurava opskrbu korijena za rast, pa rezultira višom produktivnošću stabala i poboljšava kakvo-ću plodova.

Tehnički podaci: Volumen zraka 300 litara/minuti Tlak 6 do 8 bara Težina 10 kg Visina 120 cm Dubina injektiranja 20 do 120 cm Promjer injektiranja 22 mm Radijus djelovanja 150 cm STOCKOSORB injektiran u zemlju je jedinstveni način poboljšanja rasta drveća.

Komprimirani zrak stvara mrežu pu-kotina i kapilara u zemlji. Poboljšava se dovođenje zraka, hranjiva, i vode. U isto vrijeme smanjuje se kompaktnost tla.

Smanjuje se količina navodnjavanja. Štedi se od 30 do 60 % vode za navodnjavanje.

Održavanje stabla Turbo-Lance-injektorom 4 injektiranja s 2,5 l HC80-FFormulacije

Gel štiti nezaštićeni korijen pri presađi-vanju. Nezaštićeni korijen prenašane biljke se uroni duboko u gel otopinu STOCKOSORB-a, pa voda ostaje oko korijena. Čestice gela prekrivaju korijen opskrbljujući ga s dovoljno vlage da spriječi dehidriranje korijena za vrijeme prijenosa i skladištenja.

Preživljavanje i rast biljke se poboljšava, pa se brže razvijaju fine dlačice korijena nakon sadnje.

Umakanje korijena je skupa ali uspješna operacija: 100 l otopine za umakanje priprema se od 1 kg STOCKOSORB-a što je dovoljno za oko 2.000 sadnica.

100 g STOCKOSORBA–a pomiješano-ga s 10 do 20 l vode se lagano napuhava i

raste od dna prema gore vežući vodu. Nakon 20 min. Stvori se gusta otopina, koja

49

se najbolje drži za korijenje. Korijen se umače ili prska gelom pojedinačno ili skupno. Izvađena biljka se sadi na ustaljeni način.

Još neke prednosti: - ovaj gel produljuje život biljaka za

trgovanje i u vazama, - povećava mogućnost zadržavanja

vode - poboljšava opskrbu kisikom, - povećava rast i broj cvjetova, - produljuje život biljka uzgajanih u

kontejnerima, - mogućnost višeslojnoga slaganja sad-

nica uzgojenih u posudama, - uklanjanje vodenoga stresa i zaštita

protiv oštećenja biljaka je značajna vrijed-nost za uzgajanje i prodaju na malo.

Hidro-gel za povrtlarske kulture

povećava kakvoću kulture i ploda. Posebno je na pjeskovitoj zemlji

vidljivo kada su voda i hranjiva duboko ispod područja korijena.

Korištenje STOCKOSORB-a, čije česti-ce nabubre rezultira linearnim smanjenjem odvodnih pora, a linearno povećanje pora zadržava vodu u zemlji.

Dodatni vodeni potencijal smanjuje gubitak vode isparavanjem i propadanjem vode u dublje slojeve.

Poznato je da povećavanje sadržaja vlage u zemlji poboljšava nicanje sadnica, količinu primljenih sadnica, rast i razvoj biljke, uzimanje hranjiva i količine plodova.

Cvatući travnjaci (sa STOCKOSORB-om)

Održavanje travnjaka je jako skupo. Trećinu troškova čini održavanje nasada, što uključuje dosađivanje u slučaju gubitka biljaka, utrošak vode za vrijeme i nakon sadnje.

STOCKOSORB smanjuje troškove odr-žavanja travnjaka, jer poboljšava stvaranje korijena, te preživljavanje trave, posebno na pjeskovitoj zemlji, djelujući kao tampon zona između kišnih razdoblja.

Sadnja plantaža šuma (STOCKOSORB poboljšava uspješnost presađivanja sadnica)

Nedostatak vode smatra se jednim od glavnih ograničenja rastu i preživljavanju biljaka za vrijeme komercijalne sadnje. STOCKOSORB u sadnji plantaža šuma povećava količinu preživjelih zasađenih sadnica.

Količina vode korištena za sađenje se znatno smanjuje, čime se smanjuje vanjski negativni utjecaj na kakvoću sadnice. Sezona sađenja se može protegnuti i na sušne mjesece, bez većih uginuća, pa su sađenje i dosađivanje smanjeni za 25 %.

50

Z a š t i t a o d t u č e ,

p t i c a , m r a z a , . . .

Suša, mraz, tuča i snažni vjetrovi mogu uništiti cijele urode. Osobito se to odnosi na voćarstvo i povrtlarstvo. Blizina velikih vodenih površina i izrazito brze toplinske promjene, znatno povećavaju učestalost mrazova i tuča.

Kako su baš voćarstvo i povrtlarstvo rješenje za poljoprivredne proizvođače s manjim površinama, upravo ove proizvod-nje treba učiniti neovisnima o elementarnim nepogodama. Uz obvezno natapanje i zaštitu od mraza (orošavanjem), obvezna postaje i zaštita nasada postavljanjem mreža. To poskupljuje proizvodnju, ali su jedino rješenje.

Razvijene države zapadne Europe su nakon Drugoga svjetskoga rata razvile sustav osiguranja svih poljoprivrednih površina protiv elementarnih nepogoda, ali su mreže protiv tuče redovita mjera pri podizanju ili obnovi voćnjaka i povrtnjaka. Sustav osiguranja može nadomjestiti nastale štete od tuče, ali ne može vratiti izgubljeno tržište zbog gubitka uroda! Veći kupci se okreću nabavljačima, koji im svake godine osiguravaju jednaku kakvoću i stalne ugovorene količine, a izbjegavaju one koji imaju robu u ovisnosti o vremenskim uvjetima, koji su bili te godine.

Protutučne mreže na drvenim ili kovinskim konstrukcijama u voćarstvu i vinogradarstvu ujedno pojačavaju armaturu nasada. Većina nasada je pokrivena "krov-nom" konstrukcijom mreže, uz primjenu tehničkih normativa za nosivu konstrukciju

(visina i promjer nosivih stupova, njihova dubina ukopavanja).

Postavljanje zaštitne mreže ne trpi improvizacije. Kakvoća izrade i preciznost postavljanja jamče da će sustav izdržati sva opterećenja olujnih ljetnih vjetrova.

Ispitivanja utjecaja zaštitne mreže na smanjenje fotosintetički aktivnoga dijela spektra osvjetljenja na obojenost plodova, visinu uroda, intenzitet razvoja štetočina, ... nisu pokazala nikakva značajna negativna odstupanja u odnosu na nasade bez mreže.

Protugradne mreže uspješno čuvaju nasade, osim od tuče i od ptica i mraza.

Moguća je izrada mreža u veličinama, koje naruči kupac. Boju također odabire kupac.

Mreža se pakira u bale. Uobičajene (standardne) dužine mreža u balama su 105 metara, a uobičajene širine su: 7,20 m, 3,6 m, 2,5 m i 1,8 m,

Protugradna mreža je načinjena od polietilena visoke gustoće s dodatkom stabilizatora, koji ju štiti od štetnoga djelovanja ultra ljubičastih zraka (UV zraka). U proizvodnji se postupkom ekstruzije proizvodi monofil debljine 0,027 mm, koji se tka u mrežu težine oko 57 grama po kvadratnom metru. Mreža ima rastezljivost oko 20 %.

Prednosti protugradne mreže u zaštiti od tuče:

1. Čuva urod pa stabilizira prihode poljoprivrednim proizvođačima. Štete jedne

51

godine mogu prouzročiti velike gubitke uroda u slijedećim godinama (oštećenje pupova, izboja, ...).

2. Smanjuje trajne štete na biljkama, jer udarci tuče stvaraju ulazno mjesto za moguće zaraze mnogim bolestima (rak grana i debla, palež, ...).

3. Smanjuje opasnosti od moguće alter-nativne rodnosti prouzročene štetama od tuče.

4. Neovisnost od osiguravajućih kuća. 5. Stalni urodi osiguravaju stalne ugo-

vorne odnose s kupcima, pa pojeftinjuju izlazak na tržište.

Prednosti protugradne mreže, osim što štiti od tuče:

1. Štete od ptica svodi na najmanju mjeru.

2. Bitno smanjuje dostup štetnim insektima (sustavi s bočnom zaštitom).

3. Ublažava udare vjetra i bitno smanjuje brzinu vjetra.

4. Razbija velike kapi kiše. 5. Iznad nasada stvara povoljnu mikro

klimu, koja pospješuje rast ranih kultura. 6. Ispod natkrivenih površina se sma-

njuju toplinske razlike, mraz se kondenzira na strukturi mreže, a ne na sadnicama, pa možemo reći da mraz zaobilazi takve kulture.

7. Bijela ledena kora od inja se zadrži na zaštitnoj mreži, a ne na sadnicama.

8. Mreža s očicama oko 4 x 10 mm je idealna za naše podneblje (štiti nasade od najjačih udara sunca bez zadržavanja prolaza svjetlosti, pa smanjuje sunčane ožegotine na biljkama).

9. Osigurava jednakomjernu obojenost, jer pod mrežom dolazi do nešto kasnije obojenosti plodova, pa je boja intenzivnija i jednakomjernija (na tržištu i mali nedosta-tak u kakvoći ploda, bitno smanjuje moguću zaradu, a daje šansu konkurenciji).

10. Povećava stabilnost armature u voćarstvu poprečnom povezanošću.

Ova zaštita pruža velike prednosti hladnjačama i proizvodnim pogonima:

1. Stalna zaposlenost hladnjača, sortir-nica, pakirnica, proizvodnih pogona, ...

2. Stalna opskrba tržišta robom visoke, ujednačene kakvoće.

3. Zbog prethodna dva razloga bitno smanjenje fiksnih i varijabilnih troškova.

4. Očuvanje vlastitoga dijela tržišta. 5. Proboj na tržište konkurencije u

godinama s tučom.

Slabosti ovoga sustava zaštite: 1. Visoko ulaganje (uključujući sve

potrebite materijale oko 10.000 E po hektaru).

2. Dodatan rad svake godine između 20 i 30 radnih sati po hektaru.

3. Utjecaj na osunčanost (zasjenjuje kod kristal mreže 8 %, a kod crne mreže 16 %).

Voćare obično plaši trošak viših stupova, no tu nema bitnijega odstupanja u odnosu na klasične stupove. Stupovi su kod protugradne zaštite bolje povezani i mnogo čvršći, pa ih treba brojčano manje od klasičnih – otprilike na razmaku od 10 m.

Zaštitne mreže visoke kakvoće proizvodi TVORNICA MREŽA d.d. BIOGRAD N/M,

23210 BIOGRAD, Ulica dr. F. Tuđmana 82

TEL-+385 23 383 222 +385 23 383 302. 386 793 +385 23 383 202

FAX +385 23 383 533 E-mail: tmb@tvornicamreza.hr

Mreža, koju proizvodi navedeni domaći proizvođač i kakvoćom i cijenom konkurira uvoznim proizvo-dima (cijena Fco Tvornica = 2,20 kn/m²).

Mrežu se može kupiti ili naručiti izravno u Tvornici, a kupcu se dos-tavlja po dogovoru (poštom, željezni-com, ...).

52

B u h a č ekološka zaštita bilja i životinja

Buhač je nevelika autohtona, samonikla

biljka, lijepe bež boje. Prirodni je insekticid, neškodljiv za ljude, okoliš i životinje. Kako je brzo razgradljiv, sasvim je bezopasan za površinske, podzemne, tekuće i stajaće vode, dakle potpuno je ekološki prihvatljiv.

Za branje dozrijeva u lipnju. Beru se samo zreli cvjetovi, najbolje ručno, jer se tada može birati. Veliki svjetski proizvođači buhača beru strojno.

Ubrani cvjetovi se osuše i melju u fini prah. Odmah potom služe kao insekticid (za životinje i sve biljke). Djeluje trenutno, što znači da nakon razgradnje ne ostavlja trag. Istraživanja pokazuju da na njega kukci ne postaju otporni, kao na druge insekticide.

U Hrvatskoj se ne proizvodi. U Australiji i Kanadi se posljednijh godina proizvodnja jako širi. Najveći proizvodači su Francuska, Japan i Kenija, ali nigdje ne postiže takvu kakvoću kao u sredozemnom dijelu Hrvatske. Od četiri odlike dvije imaju vrhunske osobine i mogu biti isplative u velikoj proizvodnji. Nisu zahtjevne u pogledu vode. Uspijevale bi odlično na pravoj, masnoj zemlji, gdje bi davale dobar prinos i osiguravale od 0,8 do 2 % piretrina, njihove osnovne tvari.

Suvremenom tehnologijom se buhač može prerađivati u ulje, čiji je glavni sastojak piretrin. Zemlje, koje su veliki proizvođači hrane, koriste buhač za zaštitu svojih usjeva. Zbog njegove neškodljivosti, pokušava se uporabom buhača popravljati tla posipavana agresivnim kemijskim spojevima. Oporavak zemlje je dugotrajan, pa ipak u Hrvatskoj, nema poticaja za uzgoj buhača, čije bi korištenje očuvalo čistoću tla i voda.

H u m u s

iz komunalnoga i drugih otpada, poboljšanje uzgojnih površina,

obogaćenje humusom siromašnih tala

Pulsko poduzeće "Help" proizvodi

organsko biološko gnojivo Supervit. Ono odlično hrani ratarske kulture, voće, povrće, žitarice, vinovu lozu, cvijeće, obnavlja siromašna, prljava i intenzivno korištena tla, suzbija ispiranje tala siromašnih humusom. Rezultat su bitno veći prinosi, zdraviji, biološki sadržajniji, veći i ukusniji plodovi, ranije dozrijevanje, veća otpornost na štetnike, sušu i zimu.

Po jedinici površine potrebne su male količine (20 % potrebnoga stajnjaka). To je osobito značajno tamo gdje stajnjaka nema.

Za zaštitno prskanje lišća voća i povrća rabi se svakih tjedan dana 2 % otopina, za liječenje 3 % otopina svakih tjedan dana, a za biološku dezinfekciju i dezinsekciju tla 5 % otopina svakih tjedan dana. Koristi se za sve biljne kulture, za gnojenje tla prije sadnje ili sjetve, gnojenje putom korijena, prihranu putom lista.

Proizvodni postupak omogućuje zbri-njavanje organskoga otpada (komina grož-đa, ostaci pivovara, vune, pamuka, ostaci u poljoprivredi, stari papir, karton, komunalni organski otpad) pretvorbom u gnoj. Omogućuje se sanacija kontejnera za skupljanje kućnoga otpada i održavanje septičkih jama. Postupak kompostacije se odvija bez neugodnih mirisa, nametnika i muha. Za 24 sata se gubi miris, metabolizira se i humificira. Nema opasnosti širenja zaraznih bolesti, a dobijeno gnojivo je bez patogenih nakupina, poglavito kolibakterija, bez sjemena korova i nametnika.

53

Informacijama

do viših profi ta

u pol joprivredi

T I S U P

Središnji hrvatski tržišni Informacijski sustav

U suvremenom svijetu je najbitnija

pretpostavka gospodarskoga uspjeha točna, pravodobna informacija, posebice o cijena-ma, ponudi i potražnji.

To vrijedi i za tržište poljoprivrednh proizvoda, koje ima niz posebnosti i čije se cijene ovisno o sezoni i području bitno razlikuju i često mijenjaju. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva pokrenulo je Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi – TISUP. To je sustav središnjega redovitoga prikupljanja i obrade podataka o tržištu poljoprivredno prehrambenih proizvoda, te distribuciji bitnih obavijesti sudionicima na tržištu. Naglasak je (za sada) na podacima o cijenama poljoprivredno prehrambenih proizvoda.

TISUP je počeo radom 1996. godine, vežući svoj početak uz Agronomski fakul-tet. Razvijao se u sklopu međunarodnoga projekta "Razvitak službi za potporu obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvi-ma" unutar jedne od šest sastavnica spomenutoga projekta.

Od lipnja 2002. godine TISUP je sastavni dio Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, sada Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. Danas je obujmom djelatnosti znatno premašio razinu koja je sa stručnjacima Svjetske banke za njega predviđana kao realna. Tim ovoga sustava čini grupa stručnjaka, koja od oko pet stotina suradnika i stručnjaka na terenu redovito prikuplja obavijesti o stanju,

54

cijenama i prognozama zbivanja na poljo-privrednom tržištu.

Pokretanjem ovoga tržišnoga informa-cijskoga sustava Republika Hrvatska se priključila velikom broju razvijenih zema-lja, koje imaju slične tržišne informacijske sustave. Zapadno europske zemlje su ih počele izgrađivati odmah nakon Drugoga svjetskoga rata.

Kreirajući TISUP, njegovi su autori predvidjeli da mu glavni zadaci budu praćenje tržišta poljoprivrednih proizvoda na razini Hrvatske, po regijama (župa-nijama), u nekim slučajevima i na međunarodnoj razini, te izrada nepristranih i aktualnih izvješća o cijenama i kretanjima na tom tržištu. Izvješća, zamišljeno je, trebaju biti zanimljiva različitom krugu korisnika, od udruga do obiteljskih gospo-darstava, te svakako zadrugarima i mena-gerima u poljoprivrednim gospodarskim subjektima.

Kako bi izvješća i analize bile što više kakvoće i aktualniji, određeno je da će se poljoprivredni proizvodi podijeliti (i pratiti) u pet skupina:

- stoka, meso i mesni proizvodi, - voće i povrće, - žito, uljarice, krumpir, perad, jaja i

med, - mlijeko i mliječni proizvodi i - agrarni inputi: gnojiva, sjeme, sadnice,

stočna hrana, koncentrati, sredstva za zaštitu bilja.

Rad Sustava uvjetno se može podijeliti

na tri osnovne djelatnosti: - prikupljanje, - obradu i - distribuciju podataka. Prati se i stanje, te aktualnosti i

kretanja na inozemnim tržištima, kao i obavijesti i mjere koje vrijede u Europskoj uniji, kako bi svi, poglavito domaći, sudionici agro tržišta bili obaviješteni o djelovanju i toga dijela svjetskoga tržišta.

Podaci o cijenama stoke, mesa i mesnih prerađevina se prikupljaju dvotjedno na oko 80 % stočnih sajmova u Hrvatskoj, od mesnih industrija, mesnica, otkupnih mjesta, poljoprivrednih zadruga i veterinara.

Podaci o cijenama voća i povrća prikup-ljaju se tjedno na veletržnicama i tržnicama, te od prodavaonica.

Cijene žitarica, uljarica, riba i ribljih prerađevina se prikupljaju mjesečno. Ana-liza grupe proizvoda od žitarica i uljarica obuhvaća informacije o kretanju cijena žitarica i uljarica na svjetskom tržištu (burze u Londonu, Chicagu i Budimpešti), pona-šanje okolnih tržišta (osobito u susjednim zemljama), odraz tih događanja na naše tržište, subvencije u poljoprivredi okolnih država, te ponudu i potražnju na domaćem tržištu.

Podaci o cijenama agrarnih inputa (sjeme, sadnice, gnojivo, stočna hrana i sredstva za zaštitu bilja) se prikupljaju polu-godišnje.

Podaci se prikupljaju i grupiraju i po županijama. Temeljom prikupljenih obavi-jesti redovito se izrađuju izvješća o stanju na poljoprivrednom tržištu u svrhu izda-vanja pravodobnih, pravovaljanih obavijesti za sve moguće korisnike. Izvješća prate i lako razumljiva grafička rješenja, brojne tablice i grafikoni.

Ova izvješća su nezaobilazan temelj izrade bilo kojih marketinških i poslovnih planova, proizvodnih i prodajnih kalkula-cija, cost benefit analiza, investicijskih elaborata, te studija izvodljivosti i ispla-tivosti.

Čelništva gospodarskih subjekata ili zadruga mogu pomoću ovih obavijesti provjeriti vlastitu konkurentnost i konku-rentnost svojih dobavljača.

Jednako tako mogu planirati vlastite isplative djelatnosti, njihov početak i kraj proizvodnje, kako bi tempirali dospijeće proizvoda ili finalizaciju proizvoda upravo u razdoblju kada mogu ostvariti najviše prodajne cijene.

55

Pomoću ovih obavijesti stručnjaci i rukovoditelji mogu ocijeniti kada trebaju prodati urod (sav ili dio), gdje se mogu postići najviše cijene, dakle mogu odabrati najisplativije tržište za svoje proizvode, te u skladu s tim planirati čuvanje, doradu i prijevoz.

TISUP surađuje i sa sličnim inozemnim organizacijama. Ujedno je i dio međuna-rodne baze podataka (Agri-Misnet), putom koje se razmjenjuju podaci o cijenama poljoprivrednih proizvoda u srednjoj i istočnoj Europi, a prati osobito žitarice, uljarice i meso na inozemnim burzama, posebno u Europskoj uniji.

Tako TISUP postaje sustav centralizi-ranoga, redovitoga prikupljanja i obrade podataka o tržištu poljoprivredno prehram-benih proizvoda, te distribucije dobivenih tržišnih obavijesti svim zainteresiranim su-dionicima na tržištu.

Zamišljeno je da se izdaje i bilten jednom, a u sezoni žetve dva puta mjesečno. Kada je 2002. godine TISUP izradio novu Internet stranicu, omogućio je svima ugodnu ophodnju virtualnim prostorom mnoštva podataka, prije svega o cijenama, a potom i o ostalim informacijama s tržišta poljopriv-rednih proizvoda u Hrvatskoj i svijetu.

Sve ponude i potražnje, te detaljne obavijesti o ponudi i potražnji može se besplatno preuzeti na web stranici www.tisup.hr pod opcijom AgroBurza. Ujedno se može besplatno objaviti svoju ponudu i potražnju svih poljoprivrednih proizvoda samostalnim unosom na web stranici ili na telefone, koji su u funkciji ovoga Sustava: 01/610-66-35, 85.

Unošenjem ponude i potražnje poljo-privrednih proizvoda na Internet stranice stvoreni su začeci virtualnoga robnoga tržišta, kojemu ni vrijeme ni prostorna udaljenost nisu ograničavajući činitelji. Stvorena je mogućnost poslovnih kontakata bilo koga s bilo kim u svijetu. Drugim riječima, stvoreni su preduvjeti hrvatskoga sudjelovanje na globalnom tržištu.

Tržište je dovoljno veliko za sve koji se žele uključiti, bilo kao proizvođači, bilo kao kupci, distributeri ili prerađivači poljopriv-rednih proizvoda.

Web stranica TISUP, koju se besplatno može koristiti nudi svojim korisnicima:

- dnevno svježe obavijesti o stanju na hrvatskom i inozemnim tržištima poljopriv-rednih proizvoda,

- trenutne maloprodajne, veleprodajne i proizvođačke cijene oko 350 poljopriv-rednih proizvoda i inputa (stoka, meso i mesne prerađevine, voće i povrće, gnojiva, sjeme, sadnice i zaštitna sredstva, stočna hrana, ribe i riblje prerađevine, žitarice i uljarice, ...),

- arhivu cijena i izvješća, - kretanja (trendovi) cijena proizvoda

tijekom posljednjih sedam godina, - podatke o uvezenim i izvezenim vrsta-

ma i količinama poljoprivrednih proizvoda, - godišnja izvješća s nizom podataka, - cijene poljoprivrednih proizvoda i

inputa na inozemnim tržištima, - mogućnost pretraživanja TISUP baze

podataka, - mogućnost djelatnoga korištenja

Agro-Burze, što znači predaju vlastite ponude i potražnje, pretraživanje ponude i potražnje uz preuzimanje podrobnih obavijesti (adresa, telefon, telefax, cijena, količina specifikacija, ...), uparivanje podataka o ponudi i potražnji, te dobivanje ponude i potražnje na zaslon mobilnoga telefona ili na e-mail adresu,

- omogućuje oglašavanje i reklamiranje (dakle dio marketinga gospodarskim subjek-tima u poljoprivredi i zadrugama),

- pruža i druge obavijesti o linkovima drugih stranica, kalkulacijama, anketama, ...

Na kraju treba reći, da onaj, tko nije dovoljno obaviješten, ne može trajno profitno opstati na tržištu. Zato je TISUP nezaobilazan alat svih upravitelja zadruga, agro menagera i svih ulagatelja u bilo koju poljoprivrednu proizvodnju, preradu i distri-buciju poljoprivrednih proizvoda.

56

Marketing

poljoprivrednih

proizvoda

Na obrađivanom području u uvjetima

podneblja, vlasničke strukture zemljišta, dosta zatvorene proizvodne strukture u odnosu na tržište, gdje prevladava mali posjed, potrebito je pratiti dosadašnji plodored i postupno ga otvarati u određenim proizvodnjama prema okruženju, to jest tržištu i potrošaču.

Postojeću strukturu treba mijenjati: - u proizvodnom dijelu, - u ustrojstvenom dijelu. U proizvodnom dijelu treba planirati i

postupno ubacivati nove proizvode u postojeću proizvodnu strukturu. Primjerice, u proizvodnji mlijeka sve više mlijeka treba prerađivati na vlastitom području u proizvode, koji mogu ponijeti ime i kakvoću obrađivanoga područja.

Ovdje treba iskoristiti marketinški izazov, kako posebna ishrana krava domaćim hranjivima proizvedenim na malim posjedima u ekološkim uvjetima daje posebnu kakvoću mlijeka s više bjelan-čevina i suhe tvari, koje se u siru očituju kao aroma posebnih livada bogatih aromatičnim biljem.

Takvi sirevi, od svježih, polusuhih do suhih se mogu pojaviti pod zajedničkom znamkom „Proizvodi zelenoga Zagorja“ ili jednostavno „Zeleno Zagorje“.

Ovdje ćemo kratko razjasniti što je znamka na primjeru sira.

Znamka je znak, koji utjelovljuje očekivanja potrošača od proizvoda kojega troši i kojega je naumio kupiti. Ili, na stranom jeziku to je marka ili brand.

I upravo to! Ne smijemo razočarati potrošače u njihovom razumijevanju proizvoda i vrijednosti, odnosno korisnosti proizvoda za cijenu koju plate.

Znamka je čuvar potrošačkih želja i zahtjeva u svezi s proizvodom i uslugom. Ona je obveza i zakon proizvođaču, slijepa vodilja na putu služenja potrošaču. Znamku je, kad se ona već stvori, moguće doraditi, ali vrlo teško ju je prerađivati bez zadiranja u njenu bit. Bit znamke je sadržaj proizvoda koji je ona upila, a unosi se trudom i radom proizvođača.

Mlijeko, kao sirovina za sir, je zajed-ničko djelovanje podneblja, agrotehnike, biologije i genetike. Veliki dio vrijednosti proizvoda je u rukama proizvođača. On određuje koju će pasminu ili kulturno bilje u određenom podneblju primjenom određene agrotehnike i načina proizvodnje prevesti u znamku.

Načini i kakvoća ishrane krmnoga bilja i domaćih životinja jako utječe na vrijednost proizvoda. To je u rukama proizvođača.

57

Tržišna znamka to sve bilježi i pred potrošača izlazi s činjenicama, koje on prihvaća ili odbija. Ako ih potrošač prihvati, znamka postaje zakon, koji se ne smije povrijediti.

Upravo je to put stvaranja proizvoda određenoga područja. Treba utkati dodane vrijednosti u domaće proizvode toga područja i podneblja. Treba to učiniti preko poznatih tržišnih znamki koje su prihvatili domaći potrošači. Valja dotjerati znamke i na taj način učiniti ih vjerodostojnim.

Ustroj marketinga marketinška zadruga

Ustroj marketinga poljoprivrednih pro-

izvoda nije moguć bez utemeljenja tržišne, marketinške zadruge. Tržišna zadruga može stvoriti od stotine malih proizvođača jedinstveni proizvod.

Upravo je jedinstveni proizvod glavna spona držanja zadrugara zajedno, kako bi se ostvarila dovoljna količina proizvoda, koja bi mogla pokriti određeni tržišni odsječak i zadovoljiti željenu potrošačku skupinu.

Na suvremenom tržištu gotovo je nemoguće pojedinačno prodavati. Tržišta za pojedinačne proizvođače je sve manje.

Malim proizvođačima je jedini izlaz za trajnu opstojnost u proizvodnji u seoskim

prostorima i ostvarenje zadovoljavajućih prihoda, zadrugarstvo. Zadružni proizvod je skup pojedinačnih proizvoda dobijenih istim postupcima u proizvodnji. Primjerice, uporaba iste pasmine ili odlike, ista agrotehnika (zaštita, gnojidba, obrada, njega), način držanja i ishrana životinja.

Veličina površina nije bitna. Moguća je proizvodnja i na najmanjoj, ako poljodjelac prihvati pravila ponašanja u proizvodnji i prodaji zajedničkoga proizvoda. Međutim, proizvedeni proizvod na polju, tek je pola dovršenoga proizvoda. Dodajmo mu ostale pojedinosti, kao zajedničku pripremu za tržište (sortiranje, kalibracija, pakiranje) pod zajedničkim znakom i imenom. Sve to čini zajednički proizvod.

Ono što pojedinac dobiva u tržišnoj (marketinškoj) zadruzi je istraženo tržište, na temelju kojega zadruga propisuje zadru-garima koje proizvode trebaju proizvoditi, koliko i u kojim rokovima, koje kakvoće i asortimana i po kolikim cijenama.

Međutim, nužno je uvesti znatno više nadzora u proizvodnji. Marketinška zadruga nudi veće mogućnosti prodaje nego ukupno pojedinci, što znači veću zaposlenost i veći ukupni dohodak i po svakom gospodarstvu zasebno.

Ciljevi svake poljodjelske politike su ne gasiti poljodjelstvo malih proizvođača, nego zapošljavati ljude, te ih zadržati na njiho-vom prirodnom i nacionalnom prostoru.

Državni interes iskazuje se putom ulaganja nepovratnih sredstava u zadruge, prije svega u marketinšku potporu tržišnih zadruga i putom kreditiranja proizvodnje i prodaje.

Za uzvrat cijelom nacionalnom gospo-darstvu, marketinška zadruga omogućuje da nema suvišnih lutanja proizvođača poje-dinaca i slučajnoga nalaženja kupaca na tržištu, već planska, pripremljena, unaprijed poznata proizvodnja odlazi unaprijed poz-natom kupcu.

Upravo takav pristup proizvodnji i plasmanu proizvoda slijedi jasno izražen interes potrošača i cijele zajednice.

58

Profitnija proizvodnja

voća i povrća

Skladištenjem i čuvanjem do većih profita

Cijela kontinentalna Hrvatska ima odlične proizvodne uvjete za uzgoj voća. Međutim, Hrvatska nikada nije imala, pa nema niti danas, dovoljno uvjetnih skladišta za čuvanje voća i povrća niti za vlastite potrebe, a da ne govorimo o mogućnostima čuvanja proizvedenih plodova za potrebe izvoza.

Proizvodnja povrća prije dvadesetak godina bila je značajnija u izvozu nego u domaćoj preradi. Veliki prerađivači, kao što je Eta (Kamnik), Petovija (Ptuj), Vitaminka (Banja Luka), prerađivali su povrće uglavnom proizvedeno u Hrvatskoj, osobito paprike, feferone, krastavce, grašak i mahune.

Ratne godine uništile su puno toga. Na okupiranim područjima propadali su vrlo značajni voćnjaci kao što su: Borinci kod Vinkovaca - voćnjak u Lovasu - proizvodnja kruške u Vukovaru voćnjak Poljoprivredno-ga instituta Osijek (na okupiranom području), … Potpuno su propali voćnjaci Dugo Selo, Donja Zelina i najvećim dijelom Jasinjski voćnjaci u Slavonskom Brodu.

Danas je Hrvatska prva zemlja u Europi po obradivim površinama po stanovniku, te gotovo najvećim postotkom stanovnika koji žive isključivo od poljoprivrede. Ipak u određenim trenucima na tržištu nedostaju neke količine proizvoda, koje traži tržište i trgovci jednostavno te robe uvoze. Tako godišnje uvezu voća, povrća i njihovih prerađevina više od 200 tisuća tona u vrijednosti znatno većoj od ukupne vrijednosti sve pšenice proizvedene u Hrvatskoj.

Novi voćnjaci se sade na manjim površinama obiteljskih gospodarstava u svim županijama.

Nekada je Hrvatska pokrivala svoje potrebe za voćem vlastitom proizvodnjom, jer je voća u pravilu više izvozila nego uvozila. Uz značajnu preradu određenih vrsta voća i povrća, bio je također značajan izvoz, trešnje i višnje, osobito ranijih godina, a nešto kasnije jabuka i krušaka.

Jedan od najvećih razloga ovolikoga uvoza, osobito voća i povrća je nedostatak odgovarajućih skladišta u kojima bi se pravovremeno mogla preuzeti proizvedena roba, koja se brzo kvari ili ona, koja se treba dulje čuvati. Takva roba mora imati nadzirane uvjete skladištenja (osobito

59

toplinu i vlagu zraka). Voće i povrće su u vrijeme berbe u pravilu najjeftiniji samo zato, što ih proizvođači prodaju po bilo kojim uvjetima, da im ne propadnu, ako ih nemaju gdje odgovarajuće čuvati.

Kakvoća tla je sigurno dobra, jer su gotovo svuda kukuruzi dobri, a oni su indikator mogućega uspjeha uzgoja bilo kojega voća i povrća. Gdje je dobar kukuruz, tu sve ratarske, povrtlarske i voćarske kulture moraju biti dobre. Međutim, svaki proizvođač, za svaki veći zahvat na obradivoj površini, mora analizirati tlo.

Nerijetko se događa da hrvatski proizvo-đači, pa i trgovci, u jesen proizvedenu robu prodaju u Sloveniju, a zatim ju ponovno kupuju na proljeće, kada je zapravo najskuplja. Skladišno rashladni prostor za,

primjerice, 2.000 tona robe treba biti maksimalan broj dana u funkciji tijekom godine. Radi optimalizacije uvjeta, kakvoće i troškova čuvanja, za skladišta s kontroliranim uvjetima čuvanja moramo osmisliti strukturu proizvodnje, kako bi se, primjerice, hladnjača što bolje koristila.

Uvoze se luk i češnjak u vrijednosti većoj od 3,5 milijuna dolara godišnje, rajčica, mrkva i cikla, smrznuto povrće (uglavnom grašak, mahune, paprike i mrkve), kupusnjače, prerađevine voća i povrća (konzervirani proizvodi, voćni sokovi, đemovi, voćni želei, privremeno smrznuti ili privremeno čuvani proizvodi u konzervansu), jabuke i kruške, marelice, trešnje i višnje, dinje i lubenice, …

Sijati treba što veće površine povrćem i uvoditi proizvodnju voća, poglavito jabuka, krušaka, višanja, trešanja, kupina, ... Kod povrća spomenimo paprike, mahune, krastavce, feferone, mrkvu i luk. Gotovo je nemoguće proizvoditi intenzivne vrste povrća i voća bez odgovarajućih skladišta. Skladišno rashladni prostori su uglavnom zamišljeni kao uslužna pomoć proizvođaču da čuvanjem robe u odgovarajućem prostoru ostvare daleko veću vrijednost od vrijednosti same proizvodnje uobičajenih ratarskih kultura.

Zar je potrebno hrvatskim proizvo-đačima tražiti tržište izvan Hrvatske, jer su primjerice:

- jabuke plaćene po prosječnoj cijeni od 2,52 kn/kg,

- dinje i lubenice plaćene po 1,63 kn/kg, - luk je plaćen po 2,00 kn/kg, - mrkva i cikla plaćene su po 2,06

kn/kg. Ovomu treba dodati vrlo visoke

troškove prije uvoza: carinu, špediterske troškove, prijevoz, utovare, istovare, ...

U proizvodnji jabuka dobro obučena osoba može gotovo bez ičije pomoći lako obrađivati 4 ha jabučnjaka u punom rodu. U 1 ha jabuka treba uložiti 500 sati ljudskoga rada. Dobrim ustrojom rezidbe, zaštite, berbe i ostalih radova, sve to obavi jedna osoba. Samo kod berbe treba ispomoć, koju može vratiti kada u voćnjaku ima manje posla. 1 ha voćnjaka jabuka će u prvom rodu davati urod od 40 do 45 tona/ha. Računajući s većim postotkom prve. klase, vrijednost proizvodnje je veća od 100.000 kuna.

Ako znamo da naši trgovci ne uvoze prvu klasu voća i povrća, očito je da ono, dok dođe u trgovinu, puno više košta nego što bi koštalo da je proizvedeno u Hrvatskoj.

Svakim danom povećavat će se potrebe za proizvodnjom voća i povrća zbog otvaranja prema svijetu, izmjene strukture ishrane i zbog potreba naše i europske prehrambene industrije. U budućnosti će proizvoditi oni koji će postizati bolje rezultate uz ista ulaganja. Naš proizvod po kakvoći može biti puno bolji, a po cijeni i jeftiniji od inozemnoga.

Podizanje voćnjaka se kreditira s poče-kom od 2 do 3 godine, a otplata kredita počinje dolaskom voćnjaka u puni rod, s kamatnom stopom od 5 %. Postoje i državni poticaji, kao nepovratna sredstva. Hrvatska ima dosta sunca, dosta vode,

plodnu zemlju i vrijedne ljude.

60

Za izgradnju skladišno rashladnih prostora zakon je predvidio dio bespovratnih sredstava (za kapitalna ulaganja), kojima Ministarstvo sudjeluje u ukupnoj vrijednosti ulaganja, za koje je jedna od banaka odobrila kredit. Odluku o odobrenju i njihovom iznosu donosi Ministar.

I u tuđim trgovačkim lancima moraju biti hrvatski proizvodi. Nametnuti se možemo izborom dobrih odlika, dobrim radom i domaćinskim odnosom prema svakoj kulturi.

Sadi se relativno veliki broj voćaka, što odgovara površini od cca 800 hektara. Međutim voćne sadnice najviše kupuju "vikendaši". Rijetko koji proizvođač uzima više od dvadesetak komada voćnih sadnica.

Najbolje bi bilo da gospodarski subjekt, vlasnik skladišta i hladnjača, bude dioničko društvo, a dioničari da su proizvođači, jer oni mogu dobiti poticaje za kapitalna ulaganja. Odmah treba naći proizvođače i obučiti ih, a proizvodnju uskladiti s moguć-nostima svakoga proizvođača, kako niti jedan ne bi ušao u proizvodnju koju neće moći svladati.

Prema prihvaćenoj Strategiji, na temelju koje će se napraviti Nacionalni program razvoja poljoprivrede, projekti skladišta i rashladnih prostora naglašeno se uklapaju u Strategiju. Prema procjeni stručnjaka, autora Strategije, neophodno je čim prije početi podizati intenzivne voćnjake za podmirenje domaće potrošnje u svježem stanju i djelomično za preradu. Sve opisano govori nam da će skladišta i hladnjača neprekidno nedostajati, pogotovo u ranijim godinama.

Upravo učenju proizvođača novim proizvodnjama ili starim na nove načine treba posvetiti punu pozornost. Tu glavnu ulogu mora preuzeti ili područno razvojno središte ili jedinica lokalne samouprave u suradnji s poljoprivredno savjetodavnom službom.

Kako koristiti rashladni prostor? Za intenzivno povrtlarstvo moraju biti dobre predkulture. To su uglavnom žitarice (isključivo kao predkultura). Dobri rezultati u povrtlarstvu se postižu dobrim radom, i velikim prirodima po hektaru. Primjerice, navodimo proizvodnju luka. Ako se prijeđe prag priroda od 40 t/ha, a to nije veliki problem, onda se može i s nešto nižom cijenom postići zadovoljavajuća dobit.

Ako smo se odlučili investirati u

izgradnju skladišta i rashladnih prostora moramo skladišta i hladnjače napuniti. To nije složen posao, ali niti sasvim jednostavan. U svakom slučaju svaki posao treba znati. Pođimo redom.

Za skladište s rashladnim prostorom od 2.000 tona robe u turnusu predlažemo slijedeću proizvodnju, koja bi se realizirala putom toga skladišta i hladnjače:

Lakše će biti podići skladišta s rashladnim prostorima nego voćnjake, jer voćnjake moramo čekati da dođu u puni rod.

kultura površina količina mjesec uporabe jabuka 25 ha 1.000 t listopad - ožujak kruška 6 ha 200 t listopad - siječanj višnja 20 ha 500 t 15.lipanj - kolovoz luk 14 ha 500 t kolovoz - ožujak paprika 20 ha 500 t kolovoz - rujan špinat* 20 ha 200 t ožujak - travanj špinat* 10 ha 100 t studeni uslužno čuvanje 200 t veljača - ožujak

61

*Špinat treba smrzavati na mjestu proiz-vodnje radi manjih troškova prijevoza, koji su velika stavka, jer list špinata u rasutom stanju zauzima velik prostor u prijevozu (relativno veliko vozilo prevozi malo kilograma).

Do sada se špinat uglavnom uvozio. Počela je proizvodnja i u Hrvatskoj, ali u nedovoljnim količinama. Proizvodi se u Vinkovcima, a prerađuje u Zagrebu. Predlažemo preradu špinata zbog visoke dobiti.

Treba odrediti troškove ulaza robe, cijene čuvanja i izlaza zbog povrata ulaganja. Spomenuto voće i povrće je različito zahtjevno, pa i te cijene moraju biti različite. Najbolje je cijene svesti na kunsku vrijednost po toni za ulaz, izlaz i čuvanje za određeno vrijeme, osobito za robe koje će se uslužno čuvati.

Za voće i povrće, koje će hladnjača kupovati za svoj račun, moraju vrijediti tržišni uvjeti. Zato ćemo napraviti proračun na temelju kojega će se vidjeti sve mogućnosti, dobre i loše strane ulaganja, koje predlažemo.

Kalkulacija stvarnih troškova mora sadržavati dogovoreni iznos akumulacije, ali bez izmišljenih troškova. Budu li se neopravdano gradile cijene proizvođači će i dalje davati svoje proizvode na jeftinije uslužno čuvanje izvan Hrvatske.

Zbog svega spomenutoga, potrebito je čim prije osigurati proizvodnju krastavaca, paprika, feferona, eventualno mahuna i graška, za potrebe inozemnih tržišta.

Već nekoliko godina naše povrće u inozemstvu postiže bolju cijenu nego na domaćem tržištu (povrće za preradu). Za krastavce i feferone cijene su veće za 20 % nego kod domaćih prerađivača za istu kakvoću (fco utovareno u vozilo kupca). Ovo je osobito važno zbog proteka vremena do punoga roda voća (jer predlažemo kombinirano skladištenje voća i povrća).

Preuzimanjem povrća u ista skladišta, povećavat ćemo zaposlenost ljudi i u polju i

u zatvorenom prostoru, što je svakako najveći interes, zbog troškova i dobiti.

U poslovima prometa, osobito voća, voćari se moraju organizirati i međusobno povezati kako si ne bi međusobno konkurirali dok se voće uvozi. Treba stvoriti takvu organizaciju proizvodnje i prodaje da svakom proizvođaču bude interes da i njegov susjed ima proizvodnju više kakvoće, kako bi jedan drugomu mogli pomoći, makar i samo savjetom. Udruženi proizvođači lakše podnose teret uvoza, lakše mu se suprotstave, bolje su prihvaćeni od donositelja zakona i propisa, a lakše se izbore za određene standarde prilagođene Europi.

Međutim, uvijek moramo imati na umu da će naše robe biti više kakvoće od Europskih.

Svjedoci smo kakvoće uvoznoga povrća usporedbom bilo koje povrtlarske kulture iz uvoza s našom. Toga svaki naš proizvođač mora biti svjestan. Zato s Europskim standardima mi možemo profitirati.

Međutim, ako i dođe do zastoja u poslovnim odnosima domaćih proizvođača s domaćim distributerima i prerađivačima, uvijek ostaje mogućnost izvoza. Ta moguć-nost se može dobro koristiti samo ako su proizvođači udruženi. Tu opet ima veliku ulogu zadrugarstvo.

Veliki je broj primjera da su naši proizvodi i prerađevine ocjenjivani u inozemstvu vrlo visokim ocjenama. Zato se događa da inozemni kupci plaćaju naše proizvode na proizvodnim površinama čak više od maloprodajnih cijena takvih uvoznih proizvoda u našim trgovačkim lancima.

Dio voćara i povrtlara treba početi organski proizvoditi. To je skuplja proizvod-nja zbog više uloženoga ljudskoga rada. No, manje se ulaže repromaterijala (gnojidba i zaštita). Zato više cijene proizvoda nadoknade manje količine uroda. Ovakvu proizvodnju nije teško organizirati, ali treba znati da je skuplju robu teže prodati, pa je tržište za organske proizvode uže.

62

Koliko treba hladnjača? Čini se da se preporučuje u Hrvatskoj preveliki broj hladnjača.

Neki daju prednost velikim hladnjačama. One svakako imaju određenih prednosti, nalaze li se u blizini zaista velikih uzgoja povrća i velikih voćnjaka.

Međutim, treba li prikupljati voće i povrće iz udaljenijih područja, tada prednost imaju male hladnjače, koje pokrivaju potrebe jedne jedinice lokalne samouprave ili čak i dijela jedne jedinice lokalne samouprave.

Naime, svaki posao moramo gledati prije svega s troškovne strane. Prikuplja li se voće i povrće i iz udaljenijih područja, tada treba organizirati kamionski prijevoz već od voćara do hladnjače. Da li će uvijek biti dovoljnih količina za kamionski prijevoz, pri tomu mislimo na tegljače, gdje je prijevoz po jedinici težine najjeftiniji, dakle najisplativiji? To je teško moguće ostvariti u većini hrvatskih područja.

U većini hrvatskih područja, pogotovo na početku intenzivnije proizvodnje voća i povrća, trebalo bi imati neko sabirno mjesto na koje će dolaziti tegljači po robu za prijevoz do hladnjače.

Međutim i do toga mjesta treba voće i povrće prevesti. Dakle, na parcelama, u voćnjacima i povrtnjacima se prvo utovaruje u traktorske prikolice, traktorima se preveze do sabirnoga mjesta, ondje se istovaruje, možda čak i skladišti koji dan, a zatim se utovaruje u tegljač i prevozi do hladnjače. Ovo skladištenje i čekanje na dovoljnu količinu za tegljač se može i produljiti, radi li se o počecima standardiziranoga, suvremenoga, planiranoga uzgoja osobito voća, gdje voćke polagano dolaze u rod.

Računa li se samo s nekoliko većih hladnjača, a ne s gušćom mrežom manjih hladnjača, tada na početku razvoja voćarstva imamo visoke troškove i male zarade, dakle upravo onda, kada su najveći financijski tereti. To odvraća obiteljska gospodarstva od jačega ulaska u nove suvremene proizvodnje.

Tu vrlo lako dolazimo do zatvorenoga kruga. Imamo velike hladnjače, koje se teško pune, a s druge strane zbog velikih troškova proizvođači slabije i sporije ulaze u proizvodnju.

63

Tako hladnjače posluju bitno manje profitno, a s druge strane i

proizvođači posluju manje profitno, zbog slaboga ili sporijega ulaska većega broja proizvođača u proizvodnju, zbog znatnih troškova prijevoza.

Dakle, razvoj voćarstva i povrtlarstva je na taj način s dvije strane usporen.

Stoga treba izaći iz toga kruga slabije profitnosti i primijeniti drugu koncepciju:

koncepciju mreže malih hladnjača.

Imamo li gušću mrežu manjih hladnjača, voće i povrće utovareno u traktorske prikolice na proizvodnim površinama, odmah se traktorima preveze u obližnju hladnjaču, jer nije daleko. Nema pretovara niti bilo kakvih dodatnih troškova prijevoza.

Manja hladnjača se brže napuni, pa prije dolazi u punu isplativost, jer samo puna hladnjača daje punu isplativost ulaganja u nju, a na početku razvoja standardiziranoga, suvremenoga voćarstva neće biti velikih količina voća za skladištenje.

Mala hladnjača može, već na početku razvoja standardizira-noga, suvremenoga voćarstva i povrtlarstva, pratiti njihov razvoj na svom području, jer za male količine osigurava proizvođačima najbolje uvjete skladištenja, čuvanja, te time i punu profitnost po jedinici proizvoda, kao i za velike količine. Ostvarenje pune profitnosti već na početku ulaganja, dakle s prvim urodima, bitno ohrabruje buduće proizvođače da ulaze u uzgoj, jer im skraćuje vrijeme od ulaganja do ostvarenja prvih zarada.

Zato - što hitnije treba u Hrvatskoj izgraditi mrežu manjih, standardnih hladnjača, koje se mogu dodavanjem novih rashladnih komora lako proširivati.

Treba li zadovoljiti veće tržišne količine, više manjih hladnjača se lako može udružiti i ponuditi velikom kupcu ili distributeru i mnogo veće količine od onih s kojima raspolaže jedna hladnjača.

Dakle, u dilemi da li graditi nekoliko velikih hladnjača ili puno manjih, odgovor je - mreža malih, standardnih hladnjača.

To je razlog, da se izgradnja hladnjača predvidi u gospodarskom razvoju većega broja hrvatskih jedinica lokalne samouprave.

64

Tehnološki

projekt

hladnjače

Studija

izgradnje hladnjače za voće i povrće

Jedinični modul hladnjače od 500 t

Projektni zadatak Idejni (tehnološki) projekt za hladnjaču s kontroliranom (nadziranom) atmosferom za

voće i povrće. U komore treba ugraditi kompletnu opremu za kontroliranu atmosferu, (razina kisika 1 %, ugljičnog dioksida od 1 do 3 %), za održavanje temperature od -1° C do 4° C. Treba osigurati takve uvjete u komorama, da je gubitak mase voća i povrća minimalan.

Kapacitet hladnjače je 500 t jabuka (jedinični modul, koji se kasnije nastavlja s po dvije komore). Dnevni unos robe je između 30 i 50 tona. Skladišti se u plastičnim box paletama, dimenzija 1.200 x 1.000 x 750 (h) mm. One se slažu jedna na drugu (najviše 8 paleta). Programirano razdoblje skladištenja je cca 8 do 10 mjeseci.

Nakon skladištenja voće se razvrstava po kakvoći, pa treba predvidjeti opremu za razvrstavanje i pakiranje, te prostor za svu potrebitu opremu.

Uz voće hladnjača će koristiti za skladištenje povrća, također u kontroliranim uvjetima (pri sniženim temperaturama i eventualno u CA). Treba predvidjeti mogućnost pakiranja u modificiranoj atmosferi (MA).

Hladnjača se izvodi na praznom, još ne određenom gradilištu, računajući na mogućnost njezinoga proširenja. Sva potrebita proširenja će se riješiti prilikom izrade glavnoga, odnosno izvedbenih projekata.

Cijeli idejni projekt (tehnološki projekt) treba izraditi u duhu propisa i pravno snažnih normi, dakle u skladu sa slijedećim hrvatskim zakonima i pravilnicima:

1. Zakon o gradnji NN broj 52/99. 2. Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati prostorije za proizvodnju i promet

namirnica i predmeta opće uporabe NN broj 118/99. 3. Zakon o zaštiti na radu NN broj 55/96. 4. Pravilnik o kvaliteti voća, povrća i gljiva Sl broj 29/79. 5. Zakon o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i

predmetima opće uporabe NN broj 1/97. 6. Zakon o mjernim jedinicama NN broj 58/93.

Sadržaj: 1. Uvod - Potreba za hladnjačom

2. Procesno - tehnološka rješenja

2.1. Uvodne napomene

2.2. Tehnologija konzerviranja hlađenjem i u kontroliranoj atmosferi

(CA)

3. Specifikacija tehnološke opreme

4. Potrebna radna snaga

5. Sanitarna zaštita objekta, opreme i proizvoda

6. Nacrt objekta s dispozicijom tehnološke opreme

1. U v o d

1.1. Potreba za hladnjačom Bez odgovarajućih čuvanja svojih proizvoda za tržište i preradu, poljoprivreda se

suočava s čitavim nizom ograničenja i vrlo slabom valorizacijom vlastitih proizvoda. Čuvanje i prerada donose nove vrijednosti, povećavajući postojeće, te rezultiraju povećanom zaposlenošću, što je od iznimne važnosti za hrvatska ruralna područja.

Četiri su osnovna pravca razvoja prerade poljoprivrednih proizvoda: - osnovna prehrambena industrija (mokra i suha prerada kukuruza, prerada uljarica i

proizvodnja biljnih ulja, namjenskih tipova pšeničnoga brašna visoke kakvoće, proizvodnja mesa, prarada soje),

- prehrambena industrija s višim stupnjem finalizacije (proizvodnja smrznute hrane, prerada voća i povrća, prerada biljnih ulja, prerada brašna, prerada mesa i mlijeka, proizvodnja polugotovih proizvoda),

- prerada poljoprivrednih proizvoda na malim i srednjim obiteljskim gospodarstvima, - ekološka proizvodnja i prerada biološki vrijedne hrane. U Hrvatskoj je potrošnja smrznute hrane po stanovniku deset do petnaest puta manja

nego u razvijenim zemljama, pa je jasno da će ta potrošnja trajno rasti, a osobito rastom standarda i razvojom turizma. Sada se takva hrana uvozi najviše iz Italije i Mađarske, koje imaju slabije prirodne potencijale za proizvodnju hrane. Na europskom i svjetskom tržištu je moguće plasirati ogromne količine smrznutoga voća i povrća: smrznute paprike, maline, kupine, ribiza, jagoda, ....

Jedan od prioriteta bi trebala biti tvornica smrznutoga povrća i pogon za skladištenje i preradu krumpira u smrznuti pomfrit i čips. Hladnjača za skladištenje smrznutoga povrća i pomfrita je zajednička.

U pogonu za preradu povrća, kakav je uobičajen u svijetu, prerađuju se grašak, mahune, špinat, paprika, cvjetača, mrkva, pastrnjak, peršin, celer i kelj pupčar. Takav se pogon sastoji od višenamjenskih linija prerade sa zajedničkim dijelovima za preradu više vrsta povrća i zasebnim dijelovima za svako povrće posebno. Vrste povrća treba tako odabrati da se njihovim kombiniranjem dobiju mješavine koje odgovaraju jelovničkim rješenjima u skladu s navikama potrošača.

Hrvatska ima samo jedan pogon za proizvodnju dehidriranoga povrća i voća, pa se uvoze gotovo sve količine koje se troše. I na domaćem i na svjetskom tržištu postoji velika i stalno rastuća potražnja za ovim proizvodima. U takvoj tvornici može se prerađivati korjenasto i lisnato povrće, gotovo sve vrste voća, a zbog boljega korištenja kapaciteta ljekovito bilje i krmne smjese za stočnu hranu.

Poslije jake stagnacije voćarstva, početkom devedesetih godina prošloga stoljeća u Hrvatskoj se obnavljaju zapušteni i zasnivaju novi intenzivni voćnjaci. Najčešći su voćnjaci površine od 0,5 do 1,5 ha, a vrlo rijetki su veći, koji opravdavaju primjenu novih tehničko tehnoloških rješenja i koji najpovoljnije koriste sve radno sposobne u obiteljskim gospodarstvima. Na nestabilnom i nerazvijenom domaćem tržištu voća veliki broj neorganiziranih proizvođača teško plasira svoju ukupnu proizvodnju. Veći dio uroda, zbog nedostatka odgovarajućih skladišta, ne mogu očuvati 2 ili 3 mjeseca nakon berbe.

Do polovice osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća smještajni prostori, osobito hlađeni, su se u Hrvatskoj značajno povećavali. Nakon toga im se broj smanjivao, a kapaciteti se nisu povećavali. Zato, u odnosu na proizvodnju i potrebe, bilježimo stalan nedostatak prostora za voće i povrće.

Povećanje proizvodnje voća i povrća na obiteljskim gospodarstvima posljednjih nekoliko godina i nedovoljna razvijenost tržišnih institucija (aukcije, veletržnice i burze) uzrokuju veće zanimanje ulagača za smještajne kapacitete opremljene rashladnim komorama, jer se upravo najveće razlike u cijeni ostvaruju nekoliko mjeseci nakon tehnološkoga dospijevanja plodova. Tu razliku, u pravilu, zadržavaju oni, koji imaju hladnjače.

Veći kapaciteti su relativno skupi, pa je realno pretpostaviti povećanje broja manjih hladnjača, te ustrojavanje većih postrojenja u vlasništvu zadruga i udruga voćara i povrćara.

Za duže čuvanje važna je kakvoća plodova (zreli, bez oštećenja i oboljenja), te stalna toplina i vlažnost zraka u prostoru za čuvanje, ovisno o zahtjevima voćne ili povrtne vrste.

Neke vrste voća se (posebice mekih plodova), prije skladištenja hlađenjem, prethlađuju nekoliko sati na temperaturi iznad 0° C. Odvodeći toplinu iz svježe ubranoga voća prije skladištenja usporava se kvarenje i spriječava gubitak svježine plodova. Povoljna vlažnost zraka održava kakvoću plodova tijekom čuvanja. Previsoka vlažnost zraka uzrokuje pojavu plijesni, a nedovoljna smežuranje i gubitak svježine voća i povrća. Podjednake uvjete u cijelom prostoru za čuvanje postižemo strujanjem zraka. Toplinu ne spuštamo ispod granica, koje djeluju na tkivo plodova (oštećenja) i zaustavljanje procesa metabolizma.

Samo u hlađenim skladištima sa stalnom povoljnom toplinom, vlažnošću i sastavom zraka (ovisno o vrsti i odlici voća) moguće je dulje čuvanje voća. Ovisno o načinu proizvodnje i održavanju hladnoće, izražene u frigorijama, postoje dva tipa komora za hlađenje (hladnjača). U jednima se hladi pomoću isparljivih tekućina (freon, amonijak), koje se strujeći pretvaraju u paru u hladnjacima ili isparivačima, u drugima kruži nezalediva tekućina (najčešće glikolizirana voda), koja se hladi u dodiru s isparivačima rashladnoga postrojenja smještenoga izvan komore. Zrak se miješa ventilatorima i snažno potiskuje od hladnjaka prema uskladištenom voću.

Osnovna obilježja hlađenih skladišta za čuvanje voća su: cjeloviti, jedinstveni blokovi (komore) minimalnih dodirnih ploha u odnosu na vanjsko okruženje i atmosferske uvjete, dobra toplinska izolacija, dobra međusobna povezanost prostorija, izolacijski prazni tavanski prostor, koji se može koristiti za smještaj ambalaže i sličnih potrepština.

Konstrukcijski, prostor hlađenih komora treba izvesti bez unutarnjih stupova i potpornja, što se postiže podupiračima ugrađenim u zidove i poprečnim gredama velike nosivosti, dužine do 25 m. Grede i bočni podupirači su kovinske konstrukcije ili od armiranog betona. Za zidove se koristi opeka, beton s mrežom, te plastični materijali s dobrom izolacijom (staklena pjena). Krov se izvodi od zasvođenoga armiranoga betona, valovitoga aluminijskoga lima s izolacijskim slojem ili se izvodi obični krov dvostrukih stijena s izolacijskim slojom. U manipulativnom prostoru se pod obično oblaže pločicama od armiranoga betona ili smjesom cementa i bituminiziranih materijala. Zidovi, pod i svod ili tavanski prostor su dobro izolirani s nekoliko slojeva bitumenskoga kartona ili polivinilske pjene i pjene od stakla. Debljina izolacijskoga sloja može biti i do 8 cm. Vrata hlađenih skladišta moraju biti velika (visine 2,5 do 3,5 m, širine 1,7 do 2,5 m) i potpuno izotermična, a zatvarati se klizno. Prostor treba biti dobro osvijetljen (površina za osvjetljenje iznosi oko 20% površine poda).

Osvjetljuje se električnom rasvjetom.

2. Tehnološka rješenja

2.1. Uvodne napomene

Suvremeni život i potreba za opskrbom hranom tijekom cijele godine nameće potrebu izgradnje velikoga broja hladnjača za hlađenje i zamrzavanje živežnih namirnica.

Smrzavanjem i primjena niskih temperatura se najpotpunije očuva prehrambena vrijednost, izvoran okus, aroma, boja, tekstura i izgled osobito voća, povrća, mesa, riba, jaja, mliječnih i drugih proizvoda, primjerice pekarskih proizvoda, pa i cvijeća.

Danas se sve više, poglavito za konzerviranje voća i povrća, primjenjuju kontrolirana i modificirana atmosfera.

Hladnjače s kontroliranom atmosferom (CA) u pravilu se smještaju u područjima intenzivne proizvodnje voća i povrća. Uz skladišta one postaju sabirno distributivna središta.

Tako i na obrađivanom području hladnjača mora postati središnja točka sabirno distributivnoga središta voća i povrća s gravitirajućih područja. Time će dodatno poticati daljnji razvoj voćarstva i povrtlarstva.

Uz hladnjaču se predviđa i čuvanje, a prema potrebi i primarna obrada povrća. Nabavom odgovarajuće opreme (za što postoji raspoloživi prostor) bilo bi uputno pakirati povrće u modificiranoj atmosferi (MA).

Raspored pojedinih funkcija u projektiranom objektu omogućuje daljnje povećanje kapaciteta izgradnjom novih komora nadogradnjom na one obrađene ovim projektnim rješenjem. Također je u sklopu predviđenoga rješenja dana i mogućnost pakiranja u modificiranoj atmosferi (poglavito povrća), kao što je prije rečeno.

2.2. Konzerviranje hlađenjem i u kontroliranoj atmosferi (CA)

Sniženjem topline usporavaju se kemijske promjene u namirnicama, bez obzira da li

su one posljedica aktivnosti autohtonih enzima, drugih kemijskih agensa ili nastaju djelovanjem mikroorganizama.

Sniženjem topline za 10˚ C većina kemijskih i biokemijskih reakcija usporava se za 2 do 3 puta. Usporavaju se:

- metabolizmi živih tkiva, - različiti procesi, primjerice dozrijevanje, - procesi katalizirani enzimima u mrtvim tkivima, - smanjuje se aktivnost i rast mikroorganizama. Nikada nije u pitanju samo jedna reakcija. Sastav proizvoda mijenja se različito,

ovisno o toplini kojoj je izložen. Primjerice, krumpir ili kesten postaju slatki kod produženoga skladištenja pri niskim temperaturama. Naime, disanje je, pri čemu se troše šećeri, u većoj mjeri usporeno nego hidroliza škroba u jednostavnije ugljikohidrate (slatkoga okusa), što rezultira povećanjem njihove koncentracije. Različito ponašanje pojedinih sastojaka hrane relativno malo utječe na konačni rezultat, pa je dovoljno brinuti o jednom ili manjem broju činitelja karakterističnih za ukupnu kakvoću proizvoda.

Konzerviranjem hlađenjem najmanje se negativno mijenjaju izvorna svojstva hrane, a povećava se trajnost na ograničen period, iako i u tom pogledu postoje velike razlike između pojedinih vrsta namirnica (primjerice između ribe i mesa, povrća i voća, pa i odlika kod voća - vidi tablice 1. i 2.). Tablica 1. Uvjeti skladištenja i trajnost voća i povrća u skladištu

Vrsta Toplina (º C)

Relativna vlažnost

(%)

Trajnost u skladištu

Limuni Grape-fruit (grejpfrut) Naranče Valencia Jaffa

12…14 3…5

10…11 6…8 8…9

- - -

4…5 mjeseci

3 mjeseca 6…8 tjedana 2…3 mjeseca

Banane

Gros Michel Lacatan Poyo Grande Naine

12 14.4 12 12

12 dana 11…13 dana

14 dana 14 dana

Jabuke

Crveni i zlatni delicious (delišes) Jonatanka Kanatka, Ontario Bellfleur (Belfler) Cox's Orange

-0.5 1…2

3…4

90…95 -

1…9 mjeseci

Kruške

Krasanka (Passe Crassane) Dekatkinja(zimska) Viljamovka Konferans (Conference)

3…4

0

90…95 -

1…7 mjeseci Grožđe Koštuničavo voće Celer, mrkva, kupus Krumpir Crveni (crni) luk Grašak Rajčica

-0.5…0 0

-0.5 4 -2

0…2 5

85 85 - -

75…80 -

85…90

2…6 mjeseci 1…5 tjedana 6…9 mjeseci 6…9 mjeseci 6…8 mjeseci

- 7…10 dana

Kao što je već prije rečeno, daljnje povećanje rokova čuvanja nekih namirnica može

se postići hlađenim skladištenjem u kontroliranoj atmosferi, u atmosferi sa sniženom koncentracijom kisika i povećanom koncentracijom CO2 u odnosu na zrak.

Hlađenjem se konzervira na toplinama do iznad točke smrzavanja staničnoga soka. Optimalna toplina hlađenoga skladištenja se utvrđuje prema vrsti namirnice (kod voća i prema odlici), eventualno prema fiziološkom stanju i svojstvima, namjeni i roku uporabe.

U pravilu treba provesti ohlađivanje pokvarljivih namirnica što brže na odgovarajuću toplinu, to jest nakon branja, ulova ili klanja i održavati (po potrebi) tu toplinu tijekom prijevoza, skladištenja i prodaje do krajnje uporabe. Ponekad je dovoljno relativno kratko vrijeme između branja i ohlađivanja za pojavu nepoželjnih promjena (primjerice kod nekih vrsta voća i povrća dolazi vrlo brzo nakon berbe do pretvorbe pojedinih metabolita i degradacije kakvoće).

Tablica 2. Uvjeti skladištenja i trajnost jabuka

Sorta Preporučeno t (º C)

Trajanje čuvanja (mjeseci) Opažanja

Klasa I Pramenka min 4 3 Ispod 2º C unutrašnje tamnjenje

Koksoranž 3 i 4 4 (5) Ispod 3º C osjetljiva prema pjegama i unutrašnjem tamnjenju

Boskopka 3 5 (6) Ispod 3º C osjetljiva prema ožegotinama i unutrašnjem tamnjenju

Jonatan 3 i 4 2

4 (5) 5 (6)

Na niskoj toplini se javljaju unutarnje tamnjenje i jonatanove pjege

Kanatka 4 7

6 (7) 7

Osjetljiva prema plutastim pjegama, tamnjenju uslijed niske topline i unutarnjem tamnjenju

Ričared 0 6 (7) Osjetljiv prema ožegotinama

Zlatni delišes 0 i 1 7 Osjetljiv prema ožegotinama i truleži

Klasa II Stejman vajnsep 0 i 2 3 (5) Poslije 3 mjeseca vrlo osjetljive

prema ožegotinama Crveni delišes 0 i 2 5 (6)

Starking 0 i 2 5 (6)

Bijela Kalvilka 3 i 4 3 (5)

Osjetljiva prema pjegama i truleži pa je trajanje čuvanja različito prema podrijetlu

Ontario 4 5 (6) Vrlo osjetljiv prema ožegotinama, a na temperaturi ispod 2º C osjet-ljiv prema unutarnjem tamnjenju

Tablica 3. Toplina disanja nekih vrsta voća kod različitih toplina

Disanjem razvijena toplina u kJ7kg za 24 sata Vrsta voća

0º C 2º C 15º C 20º C Jagoda 2,93-4,01 3,47-5,43 14,38-21,42 15,05-25,92 Breskva 0,90-1,45 1,51-1,88 7,61-11,87 12,12-16,30 Kruška (rana) 0,67-1,25 1,13-2,26 8,78-13,79 10,03-23,00 Jabuka (rana) 0,96-1,59 1,21-1,80 4,60-7,94 9,20-10,45 Jabuka (kasna) 0,46-0,92 0,92-1,17 2,38-5,02 3,76-6,27 Šljiva 1,17-1,84 1,55-3,01 6,27-15,88 10,45-20,06 Grožđe 0,42-0,84 1,00-1,46 1,96-4,18 4,18-6,69

Kod voća i povrća često se primjenjuje prethlađenje, to jest brzo ohlađivanje, kako bi

se postigla veća trajnost prilikom prijevoza i rukovanja, te izbjegla fluktuacija topline pri unošenju robe u rashladne komore. Prethlađuje se strujom hladnoga zraka, prskanjem ili uranjanjem u hladnu vodu, suhim ledom ili kratkotrajnom primjenom vacuuma.

Kod voća i povrća (koje nastavlja disati i nakon branja) hlađenje uključuje odvođenje osjetne topline i topline metabolizma (vidi tablicu 3.), što se uzima u obzir pri proračunu rashladnoga učinka.

Osim topline, tijekom hlađenja je važno održavati i određenu relativnu vlažnost zraka. Pri niskoj relativnoj vlažnosti dolazi do dehidratacije, gubitka mase, smežuravanja i slično. Previsoka relativna vlažnost pogoduje razvitku plijesni i drugih mikroorgani-zama. Najčešće se primjenjuje relativna vlažnost zraka između 85 i 95 %:

- za jaja od 80 do 85 %, - za meso od 85 do 90 %, - za voće od 85 do 90 %, ponekad i više, - za povrće od 90 do 95%. Specifični režimi topline i relativne vlažnosti zraka osobito su značajni za voće i

povrće. Za brojne vrste i odlike voća i povrća optimalna toplina skladištenja je nekoliko stupnjeva iznad točke smrzavanja. Pri nižim toplinama može doći do nisko temperaturnih oštećenja (oštećenje hladnoćom), što se očituje u posmeđivanju i promjeni teksture tkiva. Kod nekog voća su kritične topline znatno više.

Radi poboljšanja učinaka hlađenja, ovisno o vrsti namirnice, rabe se različita sredstva za reduciranje mikrobiološke aktivnosti (fungicidi, ozonizacija, zračenja, …), ili spre-čavanje dehidratacije (obrada površine voća voskom, uranjanje jaja u mineralno ulje, omatanje u zaštitne folije), što se u nekim zemljama određuje pravilnicima ili normama.

Kontrolirana i modificirana atmosfera (CA, MA) znače dodavanje ili uklanjanje plinova iz prostorija, spremnika za prijevoz ili ambalaže manjih veličina, kojim se određuje razina (udio) kisika, ugljičnoga dioksida, dušika, etilena, …, kako bi se postigao sastav atmosfere različit od onoga u normalnoj atmosferi (zraku).

Pojam modificirane atmosfere se koristi kada sastav atmosfere nije u potpunosti «kontroliran», primjerice pri pakiranju u plastične filmove (folije), dok se pojmom kontrolirana atmosfera označava upravljanje i održavanje sastava plinova u određenim granicama koncentracije.

Primjena kontrolirane atmosfere za skladištenje i pakiranja prehrambenih proizvoda je usmjerena na usporavanje fizioloških procesa (disanje, dozrijevanje, kvarenje) i smanjenje oštećenja pri rukovanju, te mikrobne kontaminacije, kako bi se postigla što bolja kakvoća i trajnost proizvoda.

Sniženjem koncentracije kisika u zraku (od 21 % na 2 do 3 %, ponekad i manje), a povećanjem koncentracije ugljičnog dioksida (na 2 do 5 % ili više) usporavaju se disanje i drugi procesi (primjerice dozrijevanje) u živim tkivima, kao što su plodovi voća ili povrće. Optimum topline, relativne vlažnosti i sastav plinova vidi u tablicama 4. i 5.

Prema udjelu triju osnovnih plinovitih sastojaka (N2, O2, CO2) uobičajena je klasifikacija kontrolirane atmosfere u tri kategorije ili tipa.

Tip I - atmosfera relativno bogata kisikom (od 11 do 16%) i više ili manje obogaćena s CO2 (od 5 do 10 %), tako da je zbroj koncentracije O2 + CO2 = 21 %, odnosno N2 = 79 %. Tip II – atmosfere ovog tipa su znatno siromašnije kisikom (od 2 do 3 %) i umjereno obogaćene s CO2 (od 2 do 5 %), a N2 = 92 %. Atmosfere ovoga tipa u praksi se najčešće primjenjuju. Tip III – atmosfere niskoga sadržaja kisika, ali vrlo siromašne s CO2 (od 0 do 2%). Primjenjuju se kod vrsta (ili sorti) osjetljivih na nazočnost CO2

(primjerice jabuka Cox' s Orange, Pippin i Spartan u Engleskoj, Boskoop u Nizozemskoj i slično).

Tablica 4. Režimi i trajanje čuvanja jabuka

Hlađenje (obično) Hlađenje u kontr. atmosf. Sorta

t (ºC) Trajanje (mjes.) t (ºC) %CO2 %O2

Trajanje (mjes.)

Zemlja

Boskopka 3-4 3-4

4-5 5-6

4 3-4

3 0-3

3 3-5

6-8 5-7

Švicarska Nizozem-

ska Blenhajm 3,5 2-3 Ne može se čuvati Njemačka Kanatka -2

4 5-5,5 4-5

- -

- -

- -

- -

Rusija Francuska

Šampanjka -2 9-9,5 - - - - Rusija Kokos oranž 3,5

4-5 3-4 3-4

3,5 4,5

5 0-5

2,5 4

4-5 4-5

Njemačka Nizozem-

ska Delišes (zlatni) -2-3

3-3,5 - -

4-5 5-6 - -

- 3,5 0-3 1-2

- 9

3-5 5

- 12 2-3 3

- 7-8 6-8 7-8

Francuska Nizozem-

ska Francuska Švicarska

Grafenštajn 3,5 - 3,5 9 12 - Danska Jonatan -1 do -0,5

2-2,5 4,5

- 3-4 5

4 -1 4,5

6 - 6

15 -

15

- - 7

SAD Njemačka Nizozem-

ska Parmenka

4 3 - - - - Francuska

Rel. vl. 90%

Vajnsep -1-0 - -0,5 1-2 2-3 - SAD Granny Smith - - -0,5-0 1-3 2-3 - SAD McIntosh - - 2,2 2-3 2,5-3 - SAD

Tablica 5. Primjer uvjeta skladištenja pojedinih vrsta i sorti voća u promijenjenoj atmosferi

Sorta t (ºC) RV (%) CO2 O2

Vrijeme skladištenja

(dani) Jonagold +0,5 do +1,5 95 2 1-1,5 do 240 Elstar +1,5 do +2,5 95 2 1,5 do 240 Zlatni delišes +0,5 do +1,5 95 2 1-1,5 do 270

Gloster +0,5 do +1,5 95 2 1,5 do 240 Idared +0,5 do +1,5 95 2 1,5 do 270 Viljamovka -0,5 95 0,8-1,0 2,0-2,5 do 90 Konferans -0,5 95 2 1,5 do 120 Breskve -1,0 do -0,5 95 do 40 Jagode brzo ohl. -0,5 95 do 10

U početku se je kontrolirana atmosfera (siromašna kisikom) uspostavljala biološkim putom, s tim da se suvišak CO2 uklanjao ventilacijom ili češće skrubiranjem (sredstvima koja reverzibilno ili ireverzibilno vežu CO2). Kasnije se prešlo na uporabu automatskih plinskih generatora, koji su radili na načelu katalitičke oksidacije propana ili butana, i skrubera (pretežito reverzibilnih poput onih na bazi aktivnog ugljena). U novije vrijeme uvedeni su difuzijski izmjenjivači, koji rade na načelu diferencijalne difuzije kisika, dušika i ugljičnoga dioksida kroz membrane silikonskih elastomera, odnosno svojevrsni filtri s istim učinkom ili generator dušika.

(Na sličnom načelu temelji se i uporaba ambalaže od plastičnih filmova, koji selektivno propuštaju ili zadržavaju pojedine plinove, čime se omogućava povećanje trajnosti proizvoda. To je tako zvano pakiranje u modificiranoj atmosferi).

U suvremenoj tehnologiji primjene kontrolirane atmosfere sve se više preporučuje uvođenje postupka dinamičke atmosfere, koji se sastoji u prilagođavanju sastava atmosfere (tijekom skladištenja) fiziološkom stanju plodova. Pri niskom udjelu kisika u atmosferi može doći do anaerobnog disanja i tvorbe etanola, što uzrokuje potrebu kontinuiranoga uravnoteženja udjela O2 i CO2 u atmosferi. Bitan činitelj ove tehnologije čine senzori za detekciju niskih udjela etanola (od 0,01 ppm do 1 ppm) u atmosferi. Dinamička atmosfera je prikladna i za sprječavanje fizioloških oštećenja plodova (primjerice paleži jabuka pri skladištenju u ULO – Ultra Low Oxygen – atmosferi, to jest pri udjelu O2 i Co2 < 1).

Optimalan kapacitet rashladnih komora za skladištenje u dinamičkoj atmosferi je između 100 i 150 tona, uz optimalnu visinu, pri primjeni paletizacije, od 8,5 m.

Komore za dinamičku atmosferu trebaju zadovoljavati slijedeće osnovne uvjete: • održavanje topline ~ 0º C, • visoka relativna vlažnost, • uspostavljanje i održavanje odgovarajuće koncentracije O2, CO2 i etilena • za održavanje tražene atmosfere potrebni su generator dušika, uređaj za

pranje CO2 i uređaj za katalitičko sagorijevanje etilena, • površina isparivača mora biti najmanje 15 m2 za 10 tona voća, dok razlika

između topline isparavanja rashladnoga sredstva i toplina prostorije ne bi smjela prelaziti 3º C,

• u plinotijesnim (hermetičkim) komorama mora se provoditi miješanje (cirkulacija) zraka u dva stupnja, s time da ventilatori miješaju zrak i kada nema hlađenja,

• održavanje svih procesnih parametara provodi se s pomoću računala. Danas se postupak hlađenja u pravilu ostvaruje pomoću rashladnih uređaja (sustava).

Rashladni uređaji omogućuju prijelaz topline iz hlađenoga prostora na mjesto gdje se ta toplina može lako odvesti. Prijelaz topline se postiže pomoću rashladnoga sredstva faznim prijelazom iz kapljevitog u plinovito stanje, to jest isparavanjem. Za razliku od vode, ta sredstva imaju vrelište pri niskim toplinama. Tako, primjerice, amonijak, koji se vrlo često koristi u industrijskim postrojenjima, ima vrelište pri –3,3º C. Vrelište rashladnoga sredstva se može mijenjati promjenom tlaka. Da bi se povisilo vrelište amonijaka na 0º C, potreban je tlak od 430,43 kPa.

Do danas je u uporabi znatan broj rashladnih sredstava, od kojih se neka temeljom Montrealskoga protokola (1987. godine) moraju prestati koristiti. To se poglavito odnosi na halogene ugljikovodike (kao što su freoni 12 i 22) i metil bromid.

Izbor rashladnoga sredstva se temelji na nekoliko značajki (svojstava), između kojih su najvažnije:

1. latentna toplina isparavanja (što veća), 2. tlak kondenzacije (što niži), 3. toplina smrzavanja (niža od topline isparivača),

4. kritična toplina (što viša), 5. toksičnost (nepoželjna, posebice u otvorenim sustavima), 6. zapaljivost, 7. korozivnost, 8. kemijska stabilnost, 9. mogućnost detekcije istjecanja, 10. cijena, 11. utjecaj na okoliš. Tlak i entalpija rashladnoga sredstva se mijenjaju njegovim prolazom kroz sastavne

elemente (uređaje) rashladnoga postrojenja (kompresor – kondenzator - ekspanzijski ventil - isparivač). Termodinamička svojstva pojedinih rashladnih sredstava mogu se naći u literaturi (u odgovarajućim priručnicima) u vidu dijagrama (vrijednosti za entalpiju i tlak, odnosno entropiju i toplinu) ili u tablicama.

Rashladni učinak pri hlađenju prehrambenih proizvoda uključuje nekoliko elemenata. To su:

- toplina hlađenja proizvoda (na traženu toplinu), - transmisija topline kroz zidove, pod i svod, - toplina razvijena radom ventilatora, - osvjetljenja, - manipulacije (ulaz i izlaz ljudi, viličara, otvaranje vrata….), - kod skladištenja voća i povrća toplina disanja (respiracije). Tehnika konzerviranja u kontroliranoj atmosferi zahtijeva, uz termičku izolaciju

komora i hermetičnost, što se može postići oblaganjem unutarnjih stijena, svoda odnosno poda, kovinskim pločama, izolacijskim pločama nepropusnim za plinove i poliesterskim, poliamidskim ili epoksi-smolama, armiranim staklenim vlaknima.

Danas su najviše u uporabi tako zvane sendvič ploče izrađene s vanjske strane od profiliranog lima (aluminijskoga ili pocinčanoga željeznog lima), izolacije (toplinske), primjerice od ekspandiranoga poliuretana prevučene s unutarnje strane nepropusnim slojem poliesterske smole, odnosno laminatom poliesterske smole ojačanim staklenim vlaknima.

Svakako treba osigurati plinotijestnost (hermetičnost) vrata komora i ostalih otvora. Za normalno funkcioniranje cjelokupnoga sustava u pogonima s CA i ULO i

održavanje traženoga sastava atmosfere, potreban je uređaj za analizu plina, koji je povezan s uređajima za uklanjanje CO2 i O2.

Mjerenja koncentracije plinova moraju se provoditi u 5 ciklusa dnevno, kako bi se održavala stalnost traženih uvjeta. U mjernom instrumentu je mikroprocesor, koji omogućuje upravljanje uvjetima u pojedinim komorama.

Osim toga, mogućnost povezivanja s računalom daje potrebite podatke o trenutnom režimu u komorama i omogućuje automatsku korekciju sastava atmosfere, odnosno topline.

Rad u hladnjačama s kontroliranom atmosferom predstavlja za radno osoblje opasnost ukoliko se ne poduzimaju određene mjere opreza, odnosno zaštite, posebice pri ulaženju u komore, za što se koristi odgovarajuća oprema za disanje.

Kakvoća svježega voća namijenjenoga tržištu, nakon čuvanja u kontroliranim uvjetima, u velikoj mjeri ovisi o rokovima berbe i načinu rukovanja (i obrade) prije i nakon skladištenja.

Ocjena rokova berbe voća ima veliko značenje za kakvoću plodova i zahtijeva veliku pozornost, jer plodovi ubrani u pravo vrijeme osiguravaju jednoobraznost u prometu i bolju prijevoznu i skladišnu prilagodljivost. Prijevremena ili prekasna berba nepovoljno

utječu, ne samo na senzorička svojstva i prehrambenu vrijednost, nego i na stupanj oštećenja i kontaminacije pri rukovanju i prijevozu.

Rokove berbe, s obzirom na stadij zrelosti (fiziološka - botanička, tehnološka, konzumacijska zrelost) treba prilagoditi namjeni i rokovima stavljanja u promet, odnosno uporabe, te sortnim odlikama.

Određivanje optimalnih uvjeta skladištenja ubranih plodova ovisi o njihovom prosječnom stanju i svojstvima (tablica 6., 7. i slika 1).

Tablica 6. Pokazatelji zrelosti jabuka

Sorta º Brix

Tvrdoća (kg/cm2)

Kiselost (g/L)

Gala 11,5-12,5 6,8-7,0 3,1-4,2 Elstar 11,5-12,5 6,3-6,6 5,8-6,8 Crveni delišes 11,0-12,0 6,6-7,5 2,6-3,8 Jonagold 12,0-13,5 5,9-6,6 3,8-5,1 Zlatni delišes 11,5-13,0 6,6-7,0 3,8-5,1 Florina 11,5-12,5 6,5-7,5 3,0-3,8 Braeburn 11,5-12,5 7,8-9,5 5,3-6,5 Granny Smith 10,0-11,0 6,8-7,7 6,4-8,0 Stejman 11,0-12,5 6,6-7,3 5,7-6,2 Imperatore 11,0-11,5 6,3-7,3 3,7-6,0 Fuji 12,0-15,0 7,2-7,6 3,5-4,3

Tablica 7. Preporučena tvrdoća za berbu i skladištenje nekih odlika krušaka

Odlika

Tvrdoća

(N)

Trajnost

(mjeseci, pri -1° C)

Anjou 58 - 67 6 - 7 Bartlett 67 - 85 2,5 - 3 Bosc 62 - 71 3,5 - 4 Comice 49 - 58 4 - 4,5 El Dorado 58 - 67 5 - 7 Hardy 40 - 49 2 - 4 Kieffer 53 - 67 2,5 - 3 Pacham's Triumph 58 - 67 5 - 6 Seckel 58 - 67 3 - 3,5 Winter Nells 58 - 67 7 - 8

Prikladnost voća za skladištenje (prema namjeni) i rok berbe može se utvrditi subjektivnim metodama i objektivnim metodama. Subjektivna procjena se temelji na senzoričkim svojstvima (tvrdoća, obojenost ploda karakteristična za pojedinu odliku, stupanj zrelosti). Svakako su pouzdanije objektivne metode:

- određivanja tvrdoće plodova penetrometrom, - određivanje stupnja zrelosti reakcijom na škrob (otopinom jod - kalijev jodid), - određivanje boje kolorimetrom.

U novije vrijeme uvedene su i usavršene još neke metode: - za praćenje promjene boje digitalizacijom, - računalna analiza slike uzorka, - utvrđivanje promjene čvrstoće jabuka metodom odziva zvučnoga impulsa i brzom

Fouierovom transformacijom snimljenoga signala. Primijenjene računalne i kolorimetrijske metode su nedestruktivne, te ne narušavaju

svojstva analiziranoga ploda, a temelje se na primjeni elektromagnetičkih valova iz područja vidljivoga i čujnoga dijela spektra i spektralnoj analizi odzivnog signala.

Spomenute metode omogućuju i praćenje promjena u voću tijekom skladištenja. Uspješnost rada hladnjače u velikoj mjeri ovisi od dinamike dospijeća voća i povrća i

stavljanja u komore, te otpreme na tržište. Slijed ulaska robe u komoru određen je vremenom dozrijevanja pojedinih odlika, odnosno klonova. Način berbe (ručni ili mehanički) i prijevoza do ulaska u hladnjaču imaju veliku ulogu u određivanju konačne kakvoće i uspješnosti sustava čuvanja proizvoda u hladnjači.

Vremenski razmak između vremena berbe i uskladištenja voća treba biti što manji. Kod preuzimanja robe pri ulasku u hladnjaču potreban je nadzor izgleda i zdravstvene ispravnosti plodova. Prije stavljanja u komore, plodove treba probrati, odnosno obaviti inspekciju (plodova), dok se u suvremenim hladnjačama u pravilu primjenjuje i prethlađenje. Prethlađenje se može provesti, primjerice pomoću ledene vode. Taj postupak zovemo hydrocooling.

Sortiranje po masi (kalibriranje) u pojedine klase prema važećim pravilnicima i normama, te boji plodova, može se provesti prije ili poslije uskladištenja.

Kalibriranje plodova prije skladištenja omogućuje ujednačenije uspostavljanje odgovarajućega režima u komorama zbog jednake mase ili veličine plodova u pojedinim box – paletama.

Kalibriranje, koje se provodi nakon vađenja robe iz komora, odnosno prije pakiranja, nalazi opravdanje u pojednostavljenju rukovanja s obzirom na potrebu probiranja, odnosno izdvajanja oštećenih i nagnjilih plodova, prije stavljanja u komercijalnu ambalažu.

Nakon prihvata voća ili povrća i provjere količine i kakvoće u za to predviđenom prostoru, roba se unosi u komore u plastičnim box paletama 1.200 x 1.000 x 750 mm. One moraju biti takve čvrstoće i otpornosti, da podnose teret svih onih, koje će se pune tereta slagati na njih u prostorima za hlađenje.

Prije unošenja u komore prska se sredstvom za dezinfekciju. U komorama se uspostavlja odgovarajući režim (temperatura i sastav atmosfere) u roku od 24 sata.

U obrađenoj hladnjači dnevni unos robe (voća ili povrća) je između 30 i 50 tona. Za kratkotrajno uskladištenje može se koristiti pretkomora ili servisni hodnik. Ti

prostori, stoga osim za potrebne manipulacije, služe i za povećanje ukupnoga kapaciteta hladnjača. Roba, koja je uskladištena u pretkomorama ili servisnim hodnicima je ona koja ulazi u hladnjaču zadnja, a izlazi prva.

Prije pakiranja i otpreme, voće se u box - paletama dovodi do stroja za sortiranje po

krupnoći (masi) i boji. Nakon depaletizacije provodi se slijedeći postupak: - voće se istresa u spremnik (bazen) s vodom (1 - 10), - transporterom dolazi na traku za ocjeđivanje (11) i sušionik (12), - slijedi probiranje (13) - razvrstavanje plodova po krupnoći i boji (14 - 17), - razvrstani plodovi u pojedine klase, pakiraju se na odgovarajućim trakama (18 -

21) u normiranu ambalažu (22 - 24), - nestandardni (mali) plodovi se odvode posebnom trakom (25).

U tablici 8. dani su podaci za uvjete čuvanja (toplina, relativna vlažnost atmosfere, optimalno vrijeme čuvanja u danima, postotak ugljičnoga dioksida i kisika) pojedinih vrsta povrća hlađenjem i u kontroliranoj atmosferi (CA).

Tablica 8. Uvjeti čuvanja povrća hlađenjem i u kontroliranoj atmosferi (CA)

Skladištenje hlađenjem Skladištenje u kontroliranoj atmosferi

Povrće Temp. (º C)

Relat. vl. (%)

Vrijeme u danima

Temp (º C)

CO2 (vol %)

O2 (vol %)

Vrijeme u danima

Mrkva 1 92 - 95 150 - 180 1 3 2 - 3 150-180 Celer 0 92 - 95 120 - 150 0 2 - 3 4 180-210 Peršin -2 do –1 do 95 55 0 10 oko 11 55 Rotkvica - s lišćem 0 92 - 95 7 0 5 2 14 - bez lišća 0 92 - 95 40 0 5 2 40 Paprika 8 - 9 90 - 93 max 20 7 - 9 2 - 3 2 20 Krastavac 7 - 10 92 - 95 10 - 14 7 - 10 5 2 14 - 20 Rajčica - zelena 12 - 15 85 - 90 15 - 60 - - - - - nepotpu-no zrela 8 - 10 80 - 95 7 14 - 15 3 4 max 14

- crvena 0 - 10 85 - 90 7 - 14 - - - - Cvjetača 0 92 - 95 20 - 30 0 5 3 40 Mahune 7 - 8 92 - 95 1 7 - 8 3 - 5 2 14 Kupus 0 do 90 210 - 240 0 4 2 - 3 210 - 240 Salata 0 92 - 95 7 - 20 0 4 1 - 2 max 20 Šparoge 0 - 3 85 - 90 10 - 30 0 - 3 5 - - Brokula 0 90 - 95 14 - 22 0 15 0,3 - Špinat 0 92 - 95 max 7 - - - - Crveni luk 0 70 - 75 150 - 240 - - - - Bijeli luk 0 71 - 75 180 - 240 - - - - Rani krumpir 10 - 15 85 - 90 15 - 20 - - - -

Kasni krumpir 4 - 5 85-90 150 - 240 - - - -

Patliđan 10 - 12 85 - 90 15 - 20 - - - - Artičoke 0 90 - 95 15 - 30 - - - - Buća 10 - 13 70 - 75 90 - 180 - - - - Tikvice 0 - 4 85 - 90 10 - 15 - - - - Lubenica 2 - 5 85 - 90 15 - 20 - - - - Dinja -1 - 0 85 - 90 12 - 150 - - - - Cikorija 0 90 - 98 15 - 30 - - - - Endivija 0 90 - 98 15 - 30 - - - - Grašak 0 90 - 95 10 - 15 - - - - Peršin -1 - 0 80 - 90 60 - 75 - - - - Radič 0 90 - 98 30 - 40 - - - -

Ako se, zbog potreba tržišta i osiguranjem odgovarajućih sirovina, usvoji pakiranje u modificiranoj atmosferi (povrća), postupak se provodi prema priloženoj shemi (slika 1.) na opremi prikazanoj u dispoziciji (rasporedu opreme).

Shema pripreme svježega povrća i pakiranje u modificiranoj atmosferi Ispuštanjem pojedinih operacija (opreme) moguće je odabrati stupanj obrade i način

pakiranja, odnosno prilagoditi postupak traženoj vrsti i tipu proizvoda.

3. Tehnološka oprema

Tablica 9. Specifikacija i opis tehnološke opreme

Redni broj Pozicija Komada Naziv i opis 1 1 1 Valjkasti transporter za prihvat punih paleta 2 2 1 Istovarivač - podizač paleta 3 3 1 Prihvatni spremnik 4 4 1 Valjkasti transporter za prazne palete 5 5 1 Tampon spremnik 6 6 1 Zakretni spremnik 7 7 1 Tampon spremnik 8 8 1 Usmjerivač 9 9 1 Izlazni lijevak 10 10 1 Bazen iste visine 11 11 1 Vrpca za ocjeđivanje 12 12 1 Sušionik 13 13 1 Vrpca za probiranje 14 14 1 Dobavna vrpca 15 15 1 Uređaj za sortiranje s četkama 16 16 1 Prostor za kameru 17 17 1 Računalo + ekran 18 18 1 Vrpca za pakiranje 19 19 1 Vrpca za pakiranje 20 20 1 Platforma 21 21 2 Vrpca za pakiranje 22 22 1 Stol za pakiranje 23 23 1 Produžna vrpca 24 24 1 Punilica za male kutije 25 25 1 Izlaz za nestandardne plodove 26 26 1 Bazen za namakanje jabuka 27 27 1 Viličar na električni pogon (visina dizanja 7.000 mm) 28 28 2 Viličar na ručni pogon (visina dizanja 130 mm) 29 31 2 Podna vaga 30 32 1 Vrpca za inspekciju 31 33 1 Stroj za pranje povrća (univerzalni) 32 33a 1 Stroj za pranje korijenastog povrća 33 34 1 Centrifuga za lisnato povrće 34 35 1 Stroj za guljenje korijenastog i gomoljastog povrća 35 36 1 Vrpca za dočišćavanje 36 37 1 Univerzalni stroj za narezivanje povrća 37 38 5 Prihvatne posude (plastične) po 300 l 38 39 1 Uređaj za miješanje povrća (rotacijski) 39 40 1 Stroj za pakiranje u MA (ili u vakuumu) 40 41 1 Valjkasti transporter

4. Potrebna radna snaga Tablica 10. Specifikacija radne snage

Redni br. OPIS OPERACIJE POTREBNA STRUČNA SPREMA

BROJ POTREBNIH

IZVRŠITELJA

1 Dodavanje punih box paleta na valjkasti transporter NKV 2

2 Prihvat praznih sanduka s valjkastog transportera NKV 1

3 Pakiranje na vrpci NKV 1 4 Pakiranje na vrpcama NKV 4 5 Rad na stolu za pakiranje NKV 1 6 Rad na punilici za male kutije NKV 1

7 Prihvat na izlazu nestandardnih plodova NKV 1

8 Nadgledanje postupka sortiranja KV 1 9 Upravljanje električnim viličarom KV 1 10 Upravljanje ručnim viličarom NKV 2 11 Prijevozni poslovi NKV 2 12 Upravljanje hladnjačom VSS 1

UKUPNO 18

Osoblje predviđeno za rad na sortiranju, pakiranju i otpremi jabuka i krušaka radit će i na liniji za konfekcioniranje povrća u modificiranoj atmosferi pošto obje linije ne će biti u uporabi istovremeno.

5. Sanitarna zaštita objekta, opreme i proizvoda

U proizvodnji namirnica moraju se osigurati prostorije za: - skladištenje sirovina, - skladištenje ambalaže, - skladištenje gotovih proizvoda, - privremeno skladištenje krutoga otpada, - zaposlenike,

83

- pripremu i obradu sirovina, - završnu obradu proizvoda, - pranje i dezinfekciju ambalaže, - pakiranje. Podovi moraju biti izrađeni od kiselootpornoga materijala, a moraju biti otporni na:

toplu i hladnu vodu, kiseline, deterđente, mehanička oštećenja i prijevoz. Osim toga pod mora biti protuklizan, ali se mora dobro i lako prati, te biti svijetle

nijanse. Pod se može izvesti u dvije inačice: keramičke pločice ili monolitno izliven na bazi epoksi smola ili sličnih materijala.

Kod obje izvedbe potrebno je napraviti hidroizolaciju i toplinsku izolaciju. Ako se postavljaju pločice, fuge između pločica trebaju biti popunjene kiselootpornim kitom.

Na zid se stavljaju kiselo otporne keramičke pločice. Potrebno je osobito obraditi kolker ispod kojega mora biti napravljena hidroizolacija najmanje 40 mm. Svi spojevi od poda do zida i uglovi moraju biti zaobljeni od 50 mm. Keramičke pločice trebaju biti popunjene kiselo otpornim kitom koji mora biti trajno elastičan.

U prostorima hladnjača i proizvodnih odjela, ako se rabe poliuretanski paneli, opločenje nije potrebno. Poliuretanski paneli moraju biti vodo nepropusni, kiselo otporni.

Na prozorima i otvorima u prostorijama moraju biti postavljene zaštitne mrežice ili na drugi način osigurano učinkovito spriječavanje ulaska insekata i glodavaca. Mrežice moraju biti postavljene tako da se mogu lako skidati radi njihova održavanja. Na slivnicima moraju biti osigurani sifoni radi spriječavanja ulaska insekata i glodavaca.

Zaposlenici moraju imati zaseban ulaz u proizvodni pogon, prostor za dnevni odmor, sanitarni čvor, prostor za sredstva za čišćenje, dezinfekciju i osobnu higijenu, te posebne prostorije za povremeno zagrijavanje.

Sanitarni čvor (garderoba, kupaonice ili tuš kabine po potrebi i zahodi s predpros-torima) mora imati odgovarajući broj umivaonika sa sredstvima za pranje i uređajima za sušenje ruku, tuševa i zahoda s predprostorima posebno za muškarce i žene, kao i dvodijelne garderobne ormare, te mora biti smješten ispred proizvodne prostorije.

U sastavu garderobe moraju biti osigurani prostori za: - čuvanje i izdavanje čiste radne odjeće, - za primanje prljave radne odjeće.

4. Nacrt zgrade hladnjače s rasporedom

tehnološke opreme

84

V o ć a r s t v o

Podizanje

voćnih nasada

Gospodarska učinkovitost i profitnost Svako ulaganje treba osloboditi svih

suvišnih troškova, dakle treba ga svesti samo na ono što je nužno. U suvremenom gospodarstvu to se postiže studijom proizvoda. Razmatraju se sve funkcije i osobine proizvoda, koje on nužno mora imati, razmatraju se svi radovi koje se obvezno mora obaviti da bi se proizveo proizvod zadovoljavajuće kakvoće i uporabne vrijednosti, koje traži tržište. Tada se ustanove mnoge suvišnosti, kako u radnim postupcima, tako i u opremi. Sve ono što nije potrebno, tijekom postupka studiranja se odbacuje. Osim što se time bitno smanjuje cijena gotovoga proizvoda, smanjuju potrebna ulaganja, smanjuje potreban ljudski i strojni rad, dobrom studijom se može poboljšati i kakvoća gotovoga proizvoda.

To ne znači da neke poslove ne treba obaviti ili neku opremu ne treba kupiti, ako bi to smanjilo učinkovitost. Troškove treba smanjiti štednjom. Zamjenom skupljih načina jeftinijim.

Obavljajući samo veliki dio poslova u poljoprivredi, umjesto da koristi tuđi, pla-ćeni rad, obiteljsko poljoprivredno gospo-darstvo može uštediti značajna sredstva, te tako ostvariti ili jeftinije ulaganje ili istim sredstvima posaditi i zasijati veće površine. Ako ipak treba uračunavati i tuđi rad, tada treba probati odraditi tu uslugu drugom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, čiji su im članovi obavili neki od poslova.

Ne radeći tako, obiteljsko poljopriv-redno gospodarstvo može doći u stanje da neko ulaganje ne može uopće izvesti ili ga može izvesti do one mjere koja još nije isplativa ili ne osigurava zadovoljavajuće prihode za život gospodarstva.

87

Razmišljajući tako, uvidjet ćemo da je često domaća oprema jeftinija od inozemne, osobito na dulji rok, zbog bolje mogućnosti nabave dijelova i bržega servisiranja. Domaće sjeme i sadni materijal su redovito jeftiniji, jer daju u konačnici bolje rezultate, pa ne treba u tolikoj mjeri obnavljati nasade, kao što je to slučaj kada se koriste uvozne sadnice.

Sve to osobito dolazi do izražaja u podizanju dugogodišnjih nasada.

Nije uputno uzimati kredite za ono što ulagač može sam napraviti (kopanje rupa za stupove zaštitne ograde, podizanje zaštitnih ograda ili vjetrobrana, osobito od živice).. Uračunaju li se u kalkulacije i troškovi svega onoga, što obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo može napraviti samo, tada dolazimo do visokih potrebitih iznosa, koji unaprijed obeshrabruju moguće ulagače u nove proizvodnje.

Potrebne površine

Za proizvodnju voća, a osobito povrća

se moraju odlučivati osobito vlasnici čije su ukupne obradive površine manje. Pravi odgovor na pitanje malih i usitnjenih površina je intenzivan uzgoj voća, povrća, cvijeća, ...

U poljoprivredi malim površinama smatramo one ispod 10 hektara, što je upravo slučaj na obrađivanom području. Proizvodnja voća i povrća dopušta i veću rasparceliranost površina obiteljskoga poljo-privrednoga gospodarstva. Naime, na jedan hektar pšenice sa 6.000 kg priroda vrijednost proizvodnje je ispod 6.000 kuna, a na jedan hektar jabuka sa 45.000 kg uroda vrijednost proizvodnje je viša od 100.000 kuna. Živi rad se u tim proizvodnjama itekako isplati.

Odabir vrsta nasada i odlika

Osobito kod trajnih nasada moramo

dobro utvrditi njihovu dinamiku dospijeća, jer posađen voćnjak, ostaje u proizvodnji

najmanje 15 godina. Dinamika je osobito važna zbog onih poslova, koje treba obaviti u kraćem roku. To se posebno odnosi na berbu, gdje u pravilu nedostaje radne snage, ako sav urod dospijeva u kraćem vremenu.

Iako je praktičnije uzgajati jednu odliku (i moguće oprašivače), gospodarski je učinkovitije napraviti kombinaciju odlika. Razlog je uvijek nedostatak vlastite radne snage, osobito za berbu. Uzima li se tuđa, to bitno poskupljuje proizvod, jer je berba gotovo uvijek najskuplji dio proizvodnje. Različito dospijevanje u zrelost i za berbu, različitih odlika istoga voća, omogućuje puniju zaposlenost radno sposobnih članova obiteljskoga poljoprivrednoga gospodarstva tijekom što većega dijela godine.

Stoga treba uvijek nastojati saditi različite odlike, od najranijih mogućih do najkasnijih mogućih. Pri tomu treba osobito uzeti u obzir klimatske uvjete svojega područja, kako nasadi ne bi stradavali od kasnih proljetnih ili od ranih jesenskih hladnoća. U svakom slučaju, sve zahvate u nasadima, od obrezivanja i prskanja do berbe, treba po mogućnosti rastegnuti na što više dana, kako bi se što manje koristio tuđi rad. Naravno, ovo rastezanje ne smije ići na štetu kakvoće i pravovremenosti učinjenih radova, jer bi to umanjilo količinu i kakvoću plodova, te time i ukupan prihod.

Odlučimo li se za ulaganje u liniju za smrzavanje, tada izbor i dinamika dospijeća moraju biti stalni tijekom više godina, kako bi osiguravali ujednačenu, stalnu proizvod-nju, u kojoj su troškovi proizvodnje niži, pa nam omogućuju bolju konkurentnost na tržištu. Osobito proizvodnje jagoda, kupina i malina omogućuju bolje korištenje linija za smrzavanje.

Već prije same sadnje novoga nasada ili obnove staroga, treba razmisliti i o ulaganju u sustave natapanja, ali i na oblike i načine zaštite nasada. Moramo se odlučiti ili za ekološki ili za konvencionalni uzgoj. Međutim i konvencionalni uzgoj moramo što više približiti ekološkom, kako nas u skoro vrijeme ne bi pogodile nove mjere,

88

koje zabranjuju uporabu nekih štetnih tvari u suzbijanju bolesti ili štetnika u nasadima.

Zaštita od bolesti i štetnika - pesticidi?

Zaštita i kontrola bolesti i štetnika u

voćarstvu su puno osjetljivije od zaštite i kontrole u drugim poljoprivrednim proiz-vodnjama. Zaštita voćaka je temelj uspjeha I isplativosti u ekološkom voćarstvu. Zaštita voćaka u ekološkoj proizvodnji je slabo razvijena u odnosu na druge proizvodnje. Jednako je i s prihranom kompostom, prirodnim mineralnim gnojivima, ...

Danas se uobičajeno sve vrste biljaka u poljoprivredi štite pesticidima. Početkom prošloga stoljeća bolesti i štetnici nisu bili ozbiljniji problem u poljoprivredi. U prirodi je postojala ravnoteža među patogenim organizmima i predatorima. Dakle postojala je ravnoteža između organizama koji napadaju i organizmima koji štite voćke. Postojalo je ravnovjesje, o kojemu danas puno govorimo - ravnoteža ekosustava.

Zato su se voćke bile sposobne same oduprijeti manjim najezdama bolesti i štetnika u prirodi. Sveopćom, pa i prekomjernom uporabom umjetnih zaštitnih sredstava na osnovi kemije, prirodni sklad se gotovo u potpunosti narušio. Tlo se razboljelo, a voćke su postale bitno manje otporne. Počelo je dolaziti do sve većih najezdi uzročnika raznih bolesti i nametnika, što se sve više rješavalo uz pomoć kemije - pesticidima.

Moramo naglasiti da je zajedničko svim pesticidima da su oni otrovi i da pri uporabi, dakle zaštiti voćaka, ubijaju uzročnike bolesti i nametnike. Međutim, oni ne ubijaju samo patogene organizme, kojima su namijenjeni nego ubijaju i dobre, predatore. Oni uništavaju život u cijeloj okolici tretirane voćke, a posebno u tlu, pa teško narušavaju potrebnu prirodnu ravnotežu među živim organizmima, i onemogućuju prirodnu ishranu biljke iz živoga tla.

Industrija pesticida je počela cvjetati proizvodeći stalno nove pesticide, sve jače i

sve otrovnije. Pesticide možemo svrstati u više generacija.

Prva generacija, pravi pesticidi, se proizvodila na temelju teških kovina (živa, bakar, olovo, arsen, ...), mineralnih ulja i sumpora. Ti pesticidi su proizvod anorganske kemije i nisu prirodi strane tvari.

Druga generacija nastaje sintezom or-ganskih tvari poznatih kao organosintetički pesticidi. Prvi puta se u prirodi pojavljuju prirodi sasvim strane tvari. Ukupno djelovanje ovih tvari u prirodi je sasvim nemoguće nadzirati i predvidjeti.

Treća generacija pesticida su biopes-ticidi. Oni su uglavnom proizvod genetičkih izmjena mikroorganizama. U ekovoćarstvu njih se ne koristi.

Razlozi zašto se ne zabrane ove opasne, te po ponašanju i učincima u prirodi nepredvidive tvari, zašto se ne postave neka ograničenja u proizvodnji i ne zabrani njihova prekomjerna uporaba, te tako izbjegnu ekološke štete, u cijelom svijetu su ekonomske prirode. Proizvođački lobi je zaprijetio da će povući kapital iz zemalja EU i uložiti ga tamo, gdje nema strogih ekoloških propisa, ako EU pokuša donijeti ograničenja i zabrane.

Pesticidi su kumulativni. To znači da su opasni i kada ne izazivaju akutna trovanja, jer imaju svojstvo nakupljanja u tkivu životinja i ljudi, osobito u masnim tkivima, jetri i bubrezima. Sve u organizam pristigle količine se zbrajaju i potom izazivaju smetnje i degenerativne bolesti.

Dojilja, koja troši ili je trošila hranu, za koju je sirovina bila štićena pesticidima, ne daje dojenčetu zdravo majčino mlijeko. Pesticidi u majčinom mlijeku potječu od razgradnje masti u njezinom tijelu, gdje su pohranjeni pesticidi. Tako se u majčinom mlijeku može naći DDT, iako je on, kao pesticid, zabranjen već više od 20 godina.

Znatan broj poznatih pesticida se više ne proizvodi i ne koristi. Najčešća objašnjenje za to je bilo da su proizvedene bolje zamjene.

89

Kasnije se otkrije da su stari pesticidi imali kancerogeni ili mutageni učinak na ljudski organizam.

Djelovanje pesticida na okoliš

Osim što smrtonosno djeluju na

nametnike protiv kojih su namjenjeni, najveći dio pesticida djeluje i na korisne insekte, mikroorganizme, ribe, ptice, živo-tinje i čovjeka.

Opasnost se jako povećava time, što pojedini pesticidi ostaju dugo u tlu neraspadnuti, pa dugo truju okoliš.

Neki nametnici i uzročnici bolesti nakon dulje uporabe pesticida, postaju otporni na njih, pa se počnu ubrzano razmnožavati. Zato industrija mora stvarati stalno nove, jače pesticide, a voćari ih moraju sve redovitije kupovati, skupo plaćati, te trajno i sve više trovati potrošače svojih proizvoda.

Onečišćenja okoliša pesticidima i ostat-ke pesticida u hrani je gotovo nemoguće pratiti. Hranu u prodaji je teško nadzirati, jer karence i drugi pokazatelji najčešće nisu pouzdani. Slijedom toga, svake godine se u svijetu pesticidima otruje oko 30.000.000 ljudi, od kojih oko trećina od toga trovanja i umre. Koliko ima neregistriranih slučajeva nemoguće je reći. Nema podataka o oštećenjima novorođenčadi, o izazivanju raka i mutacijama gena pod utjecajom pesticida. U mnogim zemljama o tomu se ne priča.

I mali ostaci pesticida u hrani, vodi i tlu mogu biti opasni, jer su granice njihove otrovnosti nepoznate.

O tomu rječito govore mrtvi vodotoci, u koje je dospijela odbačena ambalaža hrane s ostacima pesticida. U njima nema vodenbu-ha, punoglavaca i mnogih sitnih životinjica, koje su tu ranije živjele. Sve njih su ubili pesticidi. Posljedica toga je da nema rakova, riba i mnogih drugih životinja, jer su preki-nute karike prirodnih lanaca. Zaštita okoliša

Nositelji poljoprivredne proizvodnje i njihovi kooperanti, osobito obiteljska poljoprivredna gospodarstva moraju posve-titi punu pozornost zaštiti okoliša i proizvodnji zdrave hrane.

Zdravo voće i povrće se može proiz-voditi primjenom i drugih agrotehničkih mjera, osim onih, utemeljenih na kemiji. U zaštiti voćaka treba primijeniti preparate sa zelene liste za integriranu zaštitu, koju je sastavio dr. Ivan Ciglar.

Pomoću aparata za mjerenje padalina, vlaženje lista i topline treba utvrditi vrijeme prskanja protiv bolesti.

Pomoću postavljenih feromona treba odrediti vrijeme leta pojedinih štetnika i vrijeme prskanja.

Moramo se strogo pridržavati uputa za primjenu pojedinih preparata, koje proiz-vođači preparata stavljaju u pakiranje ili ih otisnu na njega.

Ako nešto nije jasno odmah se treba obratiti za savjet poljoprivrednom stručnja-ku koji je prodao preparat u poljoprivrednoj apoteci. Samo diplomirani inženjer agrono-mije, smjera biljne proizvodnje, smije voditi apoteku. U uputama posebnu pozornost treba posvetiti preporučenoj količini ili koncentraciji preparata, te karenci, koja pokazuje koliko dana mora proći od uporabe preparata do berbe plodova.

Ambalažu treba vratiti proizvođaču preparata, koji ju je obvezan spaliti u posebnim pećima. Takvu peć ima "Chromos",

Umjetna gnojiva treba držati u skladištu zaštićenom od atmosferilija, a prazne vreće skupljati na jedno mjesto i spaliti.

Poljoprivredne strojeve treba držati u odgovarajućim garažama, a servisiranje obavljati u registriranim servisima.

To su samo neke od najvažnijih mjera, kojih se moramo pridržavati, da bismo zašti-tili okoliš, a samim tim da bismo zaštitili, kako svoje, tako i zdravlje potrošača.

90

Priprema tla i sadnja

Što temeljitije treba odstraniti ostatke

prethodnoga raslinja, osobito nadzemne i podzemne ostatke višegodišnjih drveća. Treba cijelu površinu isplanirati i izravnati teren radi normalnoga otjecanja suvišne vode.

Obvezna analiza tla će pokazati da li treba kalcizirati tlo. Na kiselim tlima unosi se potrebna količina vapna da bi pH vrijednost podigli na 6,0 do 6,5. Na temelju rezultata analize tla, meliorativno se gnoji.

Svrha ove gnojidbe je poboljšati opskr-bljenost tla hranjivima do veće dubine za dulje vrijeme korištenja, pa se ta gnojidba smatra gnojidbom za zalihu, a gnoji se prije rigolanja u vrijeme pripreme za sadnju voćaka. Za ovu gnojidbu koristi se stajski gnoj i mineralna gnojiva s većim sadržajom fosfora i kalija (2.000 kg/ha NPK u omjeru 8:26:26 i 50 do 60 t/ha stajskoga gnoja ili oko 20 kg po jednoj sadnici).

Krajom ljeta za suha vremena, kada je struktura tla najpovoljnija, cijela se površina rigola ili podriva dubokim oranjem. Teža ili zbijena tla treba rigolati do dubine od 60 cm, a pjeskovito, ilovasto na dubinu oko 40 cm.

Treba koristiti samo sadnice prve klase, iz registriranih voćnih rasadnika. Posebnu pozornost treba obratiti na korijenov sustav sadnice, koji ne smije biti osušen ni izmrznut. Do same sadnje sadnica ne smije biti bez vlage.

Voćku sadimo u vrijeme mirovanja vegetacije, u jesen ili rano u proljeće. Preporučuje se jesenska sadnja zbog velike količine padalina tijekom zime, pa voćke neće patiti zbog nedostatka vode.

Prije sadnje određuje se smjer redova te razmak u redu i između redova. Sve to ovisi

o bujnosti voćaka, uzgojnom obliku, plodnosti tla i o primjeni mehanizacije.

Prije sadnje sa sadnice se odstrane svi oštećeni dijelovi korijena, a sitno korijenje ne diramo alatom. Korijen se moći u kašu napravljenu od zemlje, svježe kravlje balege i 1 postotne otopine Cuprablau u omjeru 1:1:1.

Ako je tlo rigolano ili duboko orano voćke se sade u brazdu. Na nepripremlje-nom tlu se kopaju jame promjera 50 x 50 cm i dubine 50 cm. Nasred jame ubode se kolac. Na korijen se stavlja sloj rahle zemlje u debljine 10 cm, dobro nagazi, te 20 kg zreloga stajskoga gnoja. Na gnoj se opet stavlja zemlja i dobro nagazi.

Zimska zaštita voćaka

Vegetativno mirovanje voćaka tijekom

zime se koristi za obrezivanje i zimsku zaštitu od bolesti i štetnika.

Mehaničke mjere zaštite osobito su pogodne u manjim voćnjacima: čišćenje stabala od gnijezda s gusjenicama, odstra-njivanje zaraženih i napadnutih dijelova biljke, skupljanje i spaljivanje otpaloga lišća i trulih plodova ispod voćaka. Time uklanjamo žarišta bolesti i štetnika, odakle rano u proljeće izlaze spore i gljive ili mlade image štetnika, koje se sele i primarno zaražuju rano u proljeće.

Kemijske mjere zaštite su: prskanje voćaka pesticidima. Neki štetnici i bolesti prezimljuju na granama ili pod korom, pa zimskim prskanjem uništavamo njihova legla. To se radi za vrijeme suha, mirna i topla vremena, tijekom vegetativnoga miro-vanja ili pred samo kretanje vegetacije. Jabuka – kruška – zaštita

91

Zajednički štetnici jabuke i kruške, koji

prezimljuju na kori drveta, su lisne uši, štitaste uši, crveni pauk i drugi. Lisne uši prezimljuju u stadiju jaja i vide se kao crne točkice na izbojima voćaka. Štitaste uši prezimljuju u naslagama štitova svjetlo sivkaste boje. Krvava uš je štetnik jabuka, a rijetko krušaka. Na granama i grančicama izaziva rak rane, zbog čega se one suše. Prezimljuju većim djelom oko korijenova vrata voćke. Crveni voćni pauk prezimljuje više na stablu jabuke u stadiju jaja, a vidi se kao crvene točkice osobito u rašljama stabala i oko pupova na izbojima. Zimsko prskanje daje osobito dobre rezultate protiv štitastih ušiju, a usput suzbijamo lisne uši i druge štetnike (gusjenice savijača pupova mrazovca, ...). Za zimsko prskanje se najviše koriste pesticidi Bijelo ulje, Folidol ulje, Oleo ultracid, to jest uljna sredstva.

Od bolesti, kojima moramo posvetiti pozornost tijekom zime, su fuzikladij (krastavost plodova) i pepelnica jabuka.

Na krastavost plodova (fuzikladij) osjetljive su sve nove odlike jabuka i sve odlike krušaka. Bolest izaziva krastavost plodova i čađavu pjegavost lišća.

Prezimljuje na zaraženom i otpalom lišću pod stablom i dijelom na stablu kruške. Rano u proljeće razviju se spore gljive fuzikladija, izlaze iz tla i prelaze na novo lišće, te izazivaju velike štete. Zato se obvezno voćke prskaju krajom zime, pred samo kretanje vegetacije, da bi preventivno zaštitili voćku od primarne zaraze.

Fungicidi protiv ove bolesti u stadiju mirovanja su: Bakreno vapno, Champion, Cuprablau Z i sve na osnovi bakra. U praksi se preporučuju kombinirana sredstva ulja i bakra (Crveno ulje). Crveno ulje je kombinirani insekto - akaro - fingicid. To je kombinacija bijeloga ulja (koje ne pripada otrovima) i bakrenoga oksida, pa je pogodan za zimsko tretiranje voćaka u stadiju mirovanja.

Pepelnica napada jabuku redovito, a iznimno krušku. Bolest prezimi na vršnim

mladicama, koje imaju sivo pepeljasti izgled. Zato se kod rezidbe preporučuje odstraniti takve mladice. U fazi mirovanja mogu se rabiti preparati na temelju sumpora: Chromosul, Sumpor SC-80 itd.

Breskva - zaštita

Najvažnije je suzbiti bolest kovrčavost lista (Taphrina deformans). U stadiju miro-vanja rabe se preparati na osnovi bakra: Cuprablau Z, Nordex super, Champion i drugi, a u vrijeme stvaranja pupova Chro-modin S-65 u koncentraciji 0,1 do 0,2 %.

Višnja – šljiva - zaštita

Na ovim voćkama je najopasnija bolest

Monilija (Monilia laxa). Cvjetna monilija napada koštičavo voće. U kišnim se godinama javlja gotovo redovito. Bolest se naseli na cvjetove, koji se kasnije osuše. Često su napadnute cijele grančice, pa se i one osuše. Za njezino suzbijanje najdje-lotvornije je skupljanje i uklanjanje zaraženih grana i skupljanje trulih plodova, prije i tijekom vegetacije. Preporučuje se prskanje početkom cvatnje i u punoj cvatnji preparatima Konkor ili Sumilex ili Kidan ili Teldor, svi u koncentaciji 0,1 do 0,2 %.

Naši voćari, tijekom mirovanja voćaka, bijele voćke vapnom. Da bi ta metoda bila što djelotvornija, preporučujemo recept: Izvagati 5 kg vapna, dodati 0,5 kuhinjske kg soli i 0,5 kg insekticida Chromosul. Sve promiješati dodajući potrebnu količinu vode da masa bude pogodna za bijeljenje voćaka. Smjesa treba odstajati 24 sata prije uporabe.

Bijelimo stablo i deblje grane za vrije-me toplijih dana (najčešće sredinom veljače) da uništimo štetočine, koje prezimljuju u kori.

Vapno odbija zrake sunca, pa biljke sporije kreću u proljeće i manje su izložene kasnim proljetnim mrazovima. Kora stabla manje puca.

92

Jabuka

uzgoj i rezidba

Treće godine se na najnižim granama uklanjaju izboji, koji su u drugoj godini rodili, a prorjeđuju se jednogodišnje mla-dice. Osnovne grane se produljuju jedno-godišnjim izbojima. Provodnica se skraćuje na visinu oko 2,20 m.

U novije vrijeme prevladava uzgoj

jabuka u gustom sklopu s razmakom sadnje 3,5 x 1,0 m sa cca 3.000 sadnica/ha. Gusti sklop može se primijeniti samo na voćkama slabe bujnosti. Slaba bujnost regulirana je slabom biljnom podlogom kao M9. Slabo bujne voćke zahtijevaju naslon kons-trukciju. Postavlja se u godini sadnje kao i ograda oko voćnjaka da bi ga zaštitili od zečeva i drugih štetnika. Kao naslon rabi se armatura s tri žice raspoređena na stupo-vima, koji mogu biti betonski.

Najbolji uzgojni oblik za slabo bujne podloge i gustu sadnju pokazalo se vitko vreteno. Njegovo deblo je visine oko 60 cm s provodnicom. Osnovne grane su spiralno raspoređene i međusobno razmaknute oko 20 cm. Ukupna visina stabla je oko 2,20 m. Tijekom uzgoja, u prve tri godine se oblikuje uzgojni oblik i to rezidbom, savijanjem i otklanjanjem suvišnih grana, pinciranjem sadnica, prorjeđivanjem plodova, .... To se mora raditi pod nadzorom osobe stručne za taj posao.

Prve godine se deblo veže za prvu žicu na armature, koja je postavljena 50 cm od površine tla. Provodnica se skraćuje na visini od 60 cm. Tijekom vegetacije će se pojaviti više mladica nego što treba. Najgornja i najbujnija grana se ostavljaju za provodnicu. Još se odaberu 3 do 4 postrane mladice dobro raspoređene za skeletne grane, a sve ostale grane treba dovesti u vodoravan položaj.

Druge godine se postrane grane, koje su uspravne, sasvim uklone, a ostave se dobro raspoređene grane na provodnici

(razmak 20 cm), a na provodnici se uklone konkurentne grane.

Rezidba u rodu se svodi na osnovna načela:

- bujne jače grane se odstranjuju, - mladice konkurentne vrhovima grana i

grančice se odstranjuju, - okomito bujne mladice (vodopije) se

odstranjuju, - krošnja se prorjeđuje odstranjivanjem

gustih mladica, - izboji koji rastu prema unutrašnjosti

krošnje se odstranjuju, - izboji konkurentni vrhu se odstranjuju. Rezidba voćke mora biti intenzivnija jer

se na taj način stvara veći broj rodnih grančica.

Štetočine jabuka

Najvažnija bolest jabuka je "Krasta-

vost plodova" (Venturia inaequalis). Da bi se suzbila ova bolest, u intenzivnom nasadu jabuka se u prosjeku mora prskati fungicidima 15 puta. Vrijeme suzbijanja se određuje praćenjem klimatskih i fenoloških prilika u voćnjaku tijekom vegetacije. Praćenjem pojave bolesti, vrijeme prskanja signalizira Odjel za zaštitu bilja HZPSS. Nažalost aparati za praćenje bolesti postavljeni su u samo nekim proizvodnim područjima. Bolest najprije napada list u obliku pjege, koja postaje tamno smeđa. Na mladim plodovima javljaju se tamne pjege, koje tvore plutasti sloj. Od njega nastaju deformacije i plod puca. Imamo čitav niz fungicida koji se rabe u zaštiti od ove bolesti, kako kontaktni za preventivnu zaštitu, tako i sistemici, koji imaju kurativno djelovanje. Najjači napad ove bolesti je od početka cvatnje do oblikovanja

93

plodova veličine oraha, kada se prska svakih 7 dana i to sistemicima.

Poticaj za podizanje 1 hektara nasada jabuka iznosi 24.000,00 kuna.

Poticaj za podizanje 1 hektara nasada jabuka na područjima s težim uvjetima gospodarenja iznosi 32.400,00 kuna.

Pepelnica jabuka (Pedosphaera leu-

cotriha) - na lišću se pojavljuje bijelo pepeljasta prevlaka, koja postupno prekrije cijeli list. Javlja se na pojedinim izbojcima na plodu u obliku brašnaste prevlake. Suzbijamo ju istovremeno s krastavosti jabuka uz dodatak preparata na osnovi sumpora.

Bakterijska palež (Erwinia amylovora) je nova bolest, koja je zahvatila istočni dio Hrvatske i širi se prema zapadu. Opasna karantenska bolest izaziva sušenje vrškova mladica, pa i cijele grane. Zaraza dolazi u cvatnji za vrijeme toploga i vlažnoga vremena.

Jabučni savijač (Cydia pomonella) je najvažniji štetnik u nasadima jabuka. Njegov list i izlaženje gusjenica iz jaja prati se pomoću feremona i utvrđuju rokovi prskanja.

U Hrvatskoj ima dvije generacije: - prva generacija napada plodove

veličine oraha, u obliku rupica punih izmeta od gusjenica,

- druga generacija oštećuje već skoro zreli plod.

Zaštićuje se insekticidima na osnovi piretroida kao Karate, Rotor.

U integriranoj zaštiti rabe se: Calypso 480, Match 050, Reldan 40. S istim zaštitnim sredstvima suzbijamo i druge savijače kao pokožice ploda (Totricidae), lisne minere (Leucoptera malifolielia).

Crveni voćni pauk (Pamonicus ulmi) suzbijamo akaricidima kao Demitan, Pinoron, ..., a lisne uši (Aphidae) aficidima, kao što su Pirimor, Confidor i Chromogor.

Šljiva

uzgoj i rezidba Kod uzgoja šljiva preporučujemo

uzgojni oblik popravljene piramide. Ovaj oblik osigurava čvrst kostur i dobro osvijetljenje krošnje. Njezine karakteristike su da je visina debla od 80 do 90 cm.

Provodnica završava uspravnom pro-duljnicom. Na provodnici se nalazi od 5 do 7 kosturnih grana u spiralnom rasporedu pod kutom od 120°, međusobno udaljenih od 20 do 40 cm. Kosturne grane se nalaze pod kutom od 40° u odnosu na provodnicu. Kut se povećava prema gore za 5°.

Da bismo postigli spomenuti oblik, moramo se usmjeriti na jednogodišnje sadnice, kod kojih možemo utjecati na odabir osnovnih (kosturnih) grana i usmjeravati ih na kut od 45°.

Prilikom sadnje voćaka postavljaju se kolci, jer je prve godine potreban oslonac i deblu i provodnici. Kolac mora biti visok barem 1,5 m iznad zemlje.

Želimo li da visina debla bude 80 cm, sadnicu prikraćujemo 30 cm više, odnosno na 120 cm. Ako je rast dobar, odabiru se 2 ili 3 grane duljine od 60 do 70 cm i u lipnju se savijaju pod kutom od 45°. Sve mladice ispod prve kosturne grane se pinciraju na duljinu od 5 do 10 cm. Jednako tako i mladice ispod provodnice (do 10 cm ispod) se pinciraju zbog konkurencije. U drugoj polovini srpnja savijaju se bujne mladice i vežu uz kolac, da ne konkuriraju kosturnim granama. Ako su mladice vodoravne, ne moraju se vezati.

Druge godine, u veljači, prije početka kretanja vegetacije, obavlja se osnovna rezidba i oblikuju se etaže. Provodnica se

94

skraćuje na 40 cm od gornje osnovne grane. Ako prethodne godine nismo savili konkurentne grane, one se odrežu do osnove. Ako provodnica nije viša od 40 cm, ostavlja se da raste.

U vegetaciji, sve do početka lipnja treba pincirati mladice (rez u zeleno) u blizini vrhova da bi produljnice osnovnih grana što brže rasle. Tijekom vegetacije izaberemo slijedeće osnovne (kosturne) grane na jednakom visinskom razmaku.

U lipnju, osim što pinciramo grane blizu vrha osnovnih grana, moramo izabrati najpovoljnije sekundarne grane, višak se savije (ljetorasti), a prošlogodišnje mladice se odrežu

Treće godine se nastavlja odabir osnovnih etažnih grana, a na drugim osnovnim granama se odabiru i uzgajaju sekundarne grane, smještene bliže provodnici. Odrežu se sve bujne grane, koje rastu na ramenima grana prema unu-trašnjosti krošnje. Odrežu se svi bujni ljetorasti, koji su bliže od 60 cm od vrha osnovnih grana.

Četvrte godine se i dalje više koristi rez u zeleno (pinciranje, prorjeđivanje, čišćenje krošnje), a manje rezidba.

Podloge za šljivu

Postoji niz podloga za šljivu. One

moraju zadovoljavati dobru usklađenost s plemkom, dobro ukorjenjivanje i otpornost na pedološke i klimatske uvjete. Osobitu pozornost treba posvetiti bujnosti podloge (bujne, srednje bujne i slabo bujne).

Pri uzgoju za industrijsku preradu i sušenje, veće značenje imaju bujne i srednje bujne podloge (Myrobalana B i Myro-balana 29C). Najbolji uzgojni oblik za njih je prostorna piramida s razmakom sadnje 5 x 5 ili 5 x 4 m.

Za stolne šljive (za svježu potrošnju) rabe se slabo bujne podloge kao što su: Ferlenain, Pixi, MrS 2/5 i Ishtara - Ferciana. Njihov uzgojni oblik je modificirani

vretenasti grm a razmak sadnje je 3,5 x 1,5 m.

Odabir odlika (sorti)

Odlike za svježu potrošnju (stolne)

imaju krupne plodove. Većina odlika može biti i stolna i za industrijsku preradu (Čačanska najbolja, Stanley, Imperial, Požegača i President).

Za svježu potrošnju, stolne odlike su: Ruth Gerstetter, California blue, Čačanska rana i Čačanska ljepotica.

Pri odabiru odlike najvažnija je otpornost na virus šarke šljive. Naša najraširenija odlika Bistrica (Požegača, Mađarska) je ugrožena tim virusom, pa se preporučuju otporne odlike: Čačanska ljepotica (stolna), Čačanska najbolja (stolna i za sušenje), Valjevka, President (stolna, za sušenje i preradu u rakiju, sokove i marmeladu).

Odlike, koje još nisu na sortnoj listi, a preporučaju se, su : Elena, Hanita, Katinka, Herman, Valerija, Presenta, Topper, Tegera i druge.

Šarka šljive (Plul Pox Virus) je virusna bolest, koja se ne može liječiti. Mjere zaštite su korištenje provjereno zdravih sadnica i krčenje zaraženih stabala. Bolest se prepoznaje po koncentričnim smeđe crven-kastim krugovima na lišću, crvenim pjegama na mjestima gdje kora puca, smežuranim plodovima, gorkoga okusa (ranije otpadaju).

Uvođenjem odlike Stanley u proiz-vodnju javila se Monilija (Monilia laxa ili cvjetna). Bolest se naseli na cvijeće u kišnim proljećima, cvijet se osuši i ostane visjeti na grančicama. Često napadne cijele grančice, koje se osuše. Na koštićavom voću gljiva najčešće zarazi otvorene cvjetove. nakon što se cvijet zarazi, najprije pocrni tučak, prašnici, te unutarnji dijelovi cvijeta. Kasnije se po cvjetnoj stabljici zaraza proširi na grančice i na druge cvjetove. Protiv ove zaraze koriste se

95

botricidi, kao što su: Switch, Teldor, Mithos Baycor, Sumilex, Anvil...

Šupljikavost lista (Clasterosporium carpophilum), plamenjača (Polystigma rubrum) i rđa šljive se suzbijaju istim fungicidima kao što su: Baycor WP 25 plus Antracol WP 70, Euparen multi.

Karakteristični simptomi plamenjače su na lišću s većim brojom naranđastih do crvenih prevelikih pjega koje su ispupčene. Lišće rano otpada. Prvi puta se prska u vrijeme procvjetavanja šljive, jer tada nastupa maksimum zaraze. Prskanje treba ponoviti za 14 do 21 dan.

Rđa šljive se javlja mjesec dana iza plamenjače, u lipnju i srpnju, velik broj sitnih smeđih jastučića s druge strane, koji kod otpadanja prelaze u crnu boju.

Prije kretanja vegetacije obvezno se preporučuje zimsko prskanje preparatima Oleo Ultracid plus Cuprablau Z. Tako ćemo suzbiti mnoge uzročnike bolesti i štetnike, koji prezimljuju na deblu i granama. Tako ćemo suzbiti rogač šljive (Taphrina pruni), kojega kasnije teže suzbijemo.

Najopasniji štetnik šljive je šljivina osica (Hopoclampa spp.). Osica leti tik prije cvatnje i za vrijeme cvata šljive. Odlaže jaja u lišće čaške. Ličinke se ubušuju u plodnicu i mlade plodiće u kojima izgrizaju sjemenke. Jedna ličinka ošteti do 5 plodića. Nakon cvatnje plodići otpadaju. Na njima se vidi otvor, a na prerezu grizotine. Zaštita se provodi u fazi bijeloga pupa i pri kraju cvatnje preparatima: Rotor, Reldan, Karate, Calipso...

Šljivin savijač (Grapholita funebrana) se javlja u lipnju i kolovozu, a za zaštitu se rabe isti preparati kao i za šljivinu osicu.

Poticaj za podizanje 1 hektara nasada

šljive iznosi 16.800,00 kuna. Poticaj za podizanje 1 hektara nasada

šljive na područjima s težim uvjetima gospodarenja iznosi 22.700,00 kuna.

Kruška

uzgoj i rezidba Kruška je, kao i druge voćke, osjetljiva

na kasne zimske mrazove početkom vegetacije.

Kruška dosta rano cvate, pa se pre-poručuje sadnja na brežuljkastim terenima od 200 do 800 m nadmorske visine, koji imaju bolju osvijetljenost i toplinu. Treba težiti postavljanju redova u pravcu sjever - jug.

Kruška podnosi hladnoće i do -20° C, a neke odlike i do -30° C.

Kruška ima posebne zahtjeve i prema relativnoj vlažnosti zraka. Optimalna relativna vlažnost zraka ljeti je od 60 do 70 %, a kod relativne vlažnosti zraka ispod 30 % biljke treba orošavati.

Kruška zahtijeva najviše vode u razdobljima intenzivnoga rasta ploda, to jest u lipnju i srpnju, kada se uz to odvija i zamatanje cvjetnih pupova. Kasne zimske odlike zahtijevaju tople i vlažne jeseni.

Za krušku je prikladno dublje dobro drenirano i lakše ilovasto pjeskovito tlo, neutralne do slabo kisele reakcije (pH 5,6 do 6,5). Sadržaj vapna kreće se do 2,5 %, ako je podloga dunja ili do 5 % ako je podloga sjemenjak kruške.

Na tlima s više od 5 % vapna ili na alkalnim tlima (pH od 7,5 do 8) kruške obolijevaju od kloroze (žutice) uslijed poremećaja u ishrani željezom. Kloroza se teško liječi, a prakticira se unošenjem zelene galice od 1 do 2 kg po stablu.

Jako je važan položaj terena. Najbolje su južne i jugoistočne strane s nagibom do

96

15 %. Treba izbjegavati niske i zatvorene položaje.

Odlike (sorte) i podloge

Odlike kruške uzgajamo na gene-

rativnim i vegetativnim podlogama. Generativne podloge se uzgajaju iz

sjemena odabranih matičnih stabala šumske kruške (Pirus communis). Danas se najviše rabe vegetativne podloge i to od dunje. Postoje više tipova podloga od dunje, ali su se kod nas izdvojila dva tipa i to MA (EMA) i BA 24.

Podloga MA daje stablo osrednje bujnosti. Ona rano dolazi u rod.

Njezine su osobine da je osrednje otporna na hladnoće, osrednje je osjetljiva na bakterijsku palež, a također i na trulež korijena. Podnosi najviše 2 % aktivnoga vapna.

Podloga BA 24 je bujnija od podloge MA. Ova podloga bolje podnosi suha i teška tla. Kakvoća ploda i dolaženje u rod jednaki su kao kod podloge MA.

Podloga BA 24 je kompatibilna s Viljamovkom, odlikom koja je najraširenija kod nas.

Ove obje podloge su pogodne za uzgoj u gustom sklopu. Za te podloge i uzgoj u gustom sklopu preporučuju se odlike: rana Morettinijeva, Viljamovka, Conference, Boskova Tikvica, Pastorčica, Passe Cresane (Krasanka).

Sustav uzgoja

Preporučujemo razmak sadnje za

uzgojni oblik vretenastoga grma od 3,2 do 3,5 m red od reda i od 1 do 1,5 m u redu.

Način rezidbe kod toga uzgoja detaljno je opisan kod uzgoja i rezidbe jabuke, pa ga ovdje nećemo ponavljati, nego upućujemo korisnike na spomenuto poglavlje o jabu-kama. Bolesti krušaka

Najvažnije bolesti krušaka su krasta-vost ploda kruške (Venturia pirina) i bakterijska palež (Erwinia amylovora).

Obje bolesti su opisane u poglavlju, koje obrađuje bolesti jabuke, pa korisnike ovoga dijela Projekta ukupnoga razvoja upućujemo na poglavlje, koje obrađuje uzgoj i rezidbu jabuka.

Rokovi prskanja i općenito način suzbijanja bolesti jednaki su onima opisanim kod jabuke.

Kruškov pikac (Gimmosporangium sobinae) izaziva crveno žućkaste pjege na lišću. Uzročnik bolesti se razvija na grančicama borovnice, čije se spore šire na krušku putom vjetra.

Prvi rok prskanja je bubrenje pupova kruške, pa se u to vrijeme suzbija i krastavost ploda i pikac (hrđa).

Štetnici kruške

Od štetnika najvažnija je kruškina

buha (Psylla piri). Ona se hrani biljnim sokom iz provodnih snopova i pri tomu izlučuje toksin, koji izaziva šok.

Istovremeno izlučuje gustu tekućinu (mednu rosu), koja se taloži na listovima, plodovima i granama. Na mednoj rosi se kasnije razvija gljiva čađavica, pa ti dijelovi pocrne.

Štetnik, kruškina buha se suzbija biotehničkim insekticidima kao što su Dimillin, Match, a napadi ovoga štetnika se suzbijaju i akaricidima kao što su Mitac-20 i Tronic-20.

Ostali štetnici su jednaki kao kod jabuke, te se primjenjuju gotovo jednake mjere zaštite (vidi poglavlje „Jabuka – uzgoj i rezidba“).

Poticaj za podizanje 1 hektara nasada kruške iznosi 24.000 kuna.

Poticaj za podizanje 1 hektara nasada kruške na područjima s težim uvjetima gospodarenja iznosi 32.400 kuna.

97

Višnja

uzgoj i rezidba

Plodovi višnje su vrlo osjetljivi na

prijevoz i čuvanje, pa veću gospodarsku važnost imaju kao prerađevine (kompot, slatko, sokovi i rakije). Velika je potražnja na domaćem i inozemnom tržištu za smrznutim plodovima ili konzerviranim prije daljnje prerade.

U našim uvjetima višnja cvjeta u drugoj i trećoj dekadi travnja (ovisno o klimi i biološkim obilježjima odlike). Višnje dijelimo na rano cvjetajuće, srednje i kasno cvjetajuće. Razlikuju se samo oplodne, djelomično samo oplodne i samo besplodne.

Vrijeme zriobe ovisi o biološkim obilježjima odlike i vremenskim uvjetima prije razdoblja dozrijevanja. Višnja u našim kontinentalnim uvjetima zrije od 15. lipnja do 10. srpnja. Pojedinačna stabla rode do 50 godina, a vijek iskorištenja intenzivnih višnjika je od 25 do 30 godina. Višnja podnosi velike nadmorske visine, te velike hladnoće (do -40° C). U cvatnji je otporna na kasni mraz. Nije zahtjevna sa stajališta humidnosti, pa dobro podnosi aridne regije s godišnjim padalinama od 400 do 500 mm. Uspješno se uzgaja na svim položajima. Više joj odgovaraju otvoreni nego zatvoreni položaji i kotline u kojima u vrijeme cvatnje može stradati od kasnoga mraza. Najbolje uspijeva na obroncima i blagim padinama okrenutim prema jugu, istoku i jugoistoku. Višnja je jako skromna sa stajališta zahtjeva za tlom. Uspijeva na skoro svakom tlu koje nije suviše teško i vlažno. Najdulje korište-nje i najveći prirodi se postižu na lakoj, pjeskovitoj ilovači, karbonatnom

černozemu ili aluvijalnom tlu, koje je umjerene vlažnosti i dovoljne plodnosti.

Od generativnih podloga mogu se koristiti sjemenjaci divlje trešnje i rašeljke, te sjemenjaci različitih odlika višanja. Za intenzivni uzgoj se preporučuju vegetativne podloge: F 12-1, Colt, Wädenswill 101, St. Lucia 64 (rašeljka 64). Zbog “bolesti presađivanja” višnje i trešnje cijepljene na klonu divlje trešnje F 12-1 ne treba saditi na mjestima na kojima su prethodno uzgajane koštičave voćke, posebice trešnje.

Razmak sadnje ovisi o odlici, podlozi, uzgojnom obliku, sustavu uzgoja, plodnosti tla i načinu berbe. Uobičajeno se sadi u gustom sklopu zbog dosta slabe razvijenosti krošnje. Za uzgojni oblik s nižim deblom (popravljena piramida) sadi se na razmaci-ma od 4 x 3 do 6 x 5 m, ovisno o bujnosti odlike i podloge. Za uzgoj u obliku palmete prihvatljiv je razmak od 3 do 4 x 3 do 5 x 4 m. Za ručnu berbu je visina debla najviše 50, a za mehaniziranu najmanje 75 cm. Krošnja se oblikuje slično drugim voćnim vrstama (jabuka, kruška, šljiva), no razmak između osnovnih grana je manji, a broj grana značajno veći.

Vodeće odlike su: Heimans Konserven-weichsell (Hajmanova konzervna), Rexelle, Kelleris 14, a prateće: Northstar (Sjeverna), Richmorency (Ričmorensi), Kelleris 16.

Za intenzivni uzgoj višanja preporučuje se sadnja od 500 do 700 stabala/ha. Preporučene veličine voćnjaka su od 3 do 10 ha, ovisno o tehničkoj opremljenosti gospodarstva, te mogućnostima plasmana.

Osnovna tehnološka i proizvodna obilježja preporučenog tipa višnjika su: Uzgojni oblik - popravljena piramida, razmak sadnje 5 x 4 m, hranidbena površina po stablu 20 m², 500 sadnica/ha, očekivani urod u ponoj rodnosti 26.000 kg/ha.

U njezi višnjika organizacijsko ekonomski su najvažnije i najsloženije rezidba (prorjeđivanje krošnje i uklanjanje polomljenih, suhih i oštećenih grana) i

98

berba. Višnja rodi na jednogodišnjim izbojima, a rijeđe na majskim kiticama.

Rezidbom u rodu se nastoji što više razviti takve grančice. Svakih 5 do 6 godina se reže na pomlađivanje, za povećanje rodnosti. Nakon pomlađivanja, pravilnim izborom osnovnih grana tijekom 2 do 3 godine se oblikuje nova krošnja uravnotežene i visoke rodnosti.

Višnjik se u rodu obrezuje poslije berbe, kada se najbolje uočavaju dijelovi krošnje koje treba ukloniti, a orezani dijelovi bolje zarastaju.

U mladim voćnjacima se do 5 godina gnoji s 250 do 350 kg/ha mineralnoga gnojiva (NPK 10:12:26). U rano proljeće se gnoji s 300 do 400 kg/ha dušičnoga gnojiva (KAN). U razdoblju pune rodnosti se u jesen gnoji s 1.000 do 1.500 kg/ha NPK (10:12:26) mineralnoga gnojiva (2 do 2,5 kg po stablu). Gnojivo se zaorava. U rano proljeće se gnoji s oko 500 do 800 kg dušičnoga gnojiva (1 do 1,5 kg/stablu). Poslije gnojidbe se višnjik ostavlja u stanju jalovoga ugara do svršetka berbe. Nakon berbe se ostavlja korovska vegetacija, koja se u cvatnji frezom ili tanjuračom unosi u tlo. Povoljni raspored padalina može omogućiti i dvije takve zelene gnojidbe do kraja vegetacije.

Plodovi višanja rano dozrijevaju, znatno prije ljetnoga suhoga razdoblja, pa višnjik ne treba natapati. Pravilno održavanje plodnosti tla u međurednom prostoru dovoljno čuva vlagu u tlu, pa se stabla mogu dobro razvijati i obilno roditi. U jako suš-nim godinama se može natapati u vrijeme cvatnje, te početkom srpnja. U intenzivnoj proizvodnji se 5 do 7 puta tretira protiv bolesti i štetnika. Za potrošnju u svježem stanju plodovi se beru ručno. Jedan berač u prosjeku ubere od 10 do 15 kg/h. Troškovi berbe mogu činiti 40 % do 50 % ukupnih troškova materijala i rada.

Odlike za industrijsku preradu su prilagođene mehaniziranoj berbi (tresači različite konstrukcije koji rade na načelu vibracije), jer se zreli plodovi lako odvajaju

od peteljke. Učinak berbe tresačima je višestruko veći, pa se tresači isplate. Njihova je cijena između 45.000 i 98.000 kuna.

Dosadašnje praćenje cijena nam govori da su prosječne otkupne cijene svježih plodova prve klase od lipnja do srpnja od 4,25 do 3,23 kuna po kilogramu.

Proračun gospodarske učinkovitosti proizvodnje višanja obračunat je na temelju prosječne prodajne cijene od 3,39 kn/kg plodova prve klase i 1,37 kn/kg plodova druge klase.

U nas je primjetan nedostatak višnje, kao cijenjenoga, ranoga, kontinentalnoga voća visoke kakvoće. Potrošnja u svježem stanju je jako niska zbog male ponude, osjetljivosti plodova na čuvanje, lošega izbora odlika i premalo skladišta. Tako odlike za stolnu potrošnju postižu prilično visoku i stabilnu prodajnu cijenu, no organizacija plasmana mora biti dobra, kako bi se veće količine proizvoda brzo prodale.

U manjim voćnjacima se može brati višekratno i postupno iznositi plodove na tržište. Ipak, često se za stolnu uporabu prodaje tek 40 do 60 % ukupnoga priroda. Potražnja plodova za industrijsku preradu je velika i stalna. Plodovi postižu relativno dobru cijenu, a postoji dobra mogućnost ugovaranja proizvodnje s prerađivačima.

Veći prerađivači osiguravaju određena kreditiranja zasnivanja višnjika (sadni materijal, zaštitna sredstva, mineralno gnojivo, …), te u pravilu otkupljuju svu proizvodnju zadovoljavajuće kakvoće.

Dodatna pogodnost pri zasnivanju višnjika namijenjenih industrijskoj preradi plodova je mogućnost mehaniziranja najsloženijega radnoga postupka, berbe plodova.

Preporučuje se zasnivanje većih proiz-vodnih kompleksa na pogodnim položajima onima koji imaju dogovoreni plasman ili manje pogone za smještaj, doradu i preradu.

99

Troškovi podizanja nasada voćaka za prve tri godine Voćnjak Jabuka Kruška Višnja Stajski gnoj kn/ha 8.000 8.000 8.000 Mineralno gnojivo kn/ha 4.800 4.800 4.000 Sadnice kn/ha 35.000 40.000 17.000 Zaštitna sredstva kn/ha 6.200 7.500 2.150 Ambalaža kn/ha 22.500 20.000 2.500 Pomoćni materijal kn/ha 16.400 17.200 9.400 Ograda kn/ha 15.500 15.500 15.500 Armatura kn/ha 19.400 19.400 19.400

Ukupno kn/ha 127.800 132.400 77.950 Ljudski rad kn/ha 18.500 25.100 19.000 Rad strojeva kn/ha 5.000 6.200 6.000

Ukupno kn/ha 23.500 31.300 25.000 Osiguranje kn/ha 15.130 16.570 11.695 Osiguranje kn/ha 400 400 400

Ukupno kn/ha 15.350 16.970 12.095 Sveukupni troškovi do pune rodnosti kn/ha 166.830 182.670 115.045 Prihodi; urod kn/ha 19.900 6.000 --- Poticaji kn/ha 24.000 24.000 16.800 Negativna razlika kn/ha 122.930 152.670 98.245 II. Varijanta odbiti ljudski rad 18.500 25.100 19.000 Stvarna negativna razlika kn/ha 104.430 127.570 79.245 Pratit ćemo drugu varijantu. Nećemo uračunati ljudski rad, jer obiteljskom poljoprivrednom

gospodarstvu stavka troška ljudskoga rada služi samo kao informacija, budući da svoj rad ono može naplatiti isključivo iz realizacije vlastite proizvodnje. Inače je ova stavka zanimljiva kao trošak samo poljoprivrednim gospodarskim subjektima.

Za podizanje voćnih nasada pomoću poticaja koriste se krediti za kapitalna ulaganja, bankarski krediti s nižom kamatnom stopom od 4 do 5 % (čak i s 3 %), otplatom od 10 godina i počekom otplate od 3 godine. Ovo vrijedi za dugogodišnje nasade, dok se za podizanje nasada, primjerice jagode, može koristiti i jednogodišnji kredit.

100

Jabuka, kruška i višnja već u četvrtoj godini daju relativno dobre urode, pa se tada može početi s otplatom kredita. Proizvodnja jagoda može već za godinu dana vratiti uložena sredstva i dati vrlo dobru akumulaciju.

Vrijednosti proizvodnje jabuke, kruške i višnje od četvrte do desete godine i mogućnosti povrata ulaganja Jabuka Kruška Višnja Nepokrivena ulaganja 108.480 131.570 85.054 Urod u 4. god. kg/ha 27.000 15.400 14.500 Vrijednost kn/ha 81.000 44.660 49.300 Ukupni troškovi 37.500 38.500 25.000 RC bruto 43.500 6.160 24.300 Urod 5. god. kg/ha 33.000 31.600 18.700 Vrijednost kn/ha 99.000 91.640 63.580 Ukupni troškovi 44.000 48.000 30.000 RC bruto 55.000 43.640 35.580 Urod 6. god. kg/ha 38.000 37.400 22.100 Vrijednost kn/ha 114.000 108.460 75.140 Ukupni troškovi 51.000 55.000 35.200 RC bruto 63.000 53.460 39.940 Urod u 7. god. kg/ha 45.000 44.000 26.000 Vrijednost kn/ha 148.800 127.600 88.400 Ukupni troškovi 58.000 61.000 41.400 RC bruto 90.000 66.600 47.000 U bruto razlici u cijeni nije uračunat ljudski rad, jer ga obavlja obiteljsko gospodarstvo, koje svoj

rad naplaćuje iz razlike u cijeni. Nakon deset godina korištenja voćnjaka, bruto RC se povećava za iznose godišnje kamate i godišnjega anuiteta za povrat kredita, što prosječno iznosi 15.000 kn/ha.

Ovdje nije uračunat sustav navodnjavanja. Njegov trošak se lako uračunava, budući da uvijek putom kakvoće i količine ploda više nego nadoknađuje vlastiti trošak. Osobito treba paziti pri izboru odlike i podloge, kako bi se dobilo što više plodova prve klase, jer oni bitno povećavaju vrijednost proizvodnje po jedinici površine.

Investicijsko održavanje voćnjaka se uglavnom sastoji od nadosadnji na mjesta stradalih stabala i popravljanja ograde, što nije skupo. Izdvajanje amortizacije je stvar odluke svakoga voćara.

101

Uzgoj ljeske i

proizvodnja lješnjaka Uvod

U svijetu je proizvodnja lupinastoga

voća u stalnom porastu. U Hrvatskoj je proizvodnja u opadanju, jer se dugi niz godina lupinastom voću nije poklanjala gotovo nikakva pozornost.

Hrvatska danas podmiruje jedva 5 % svojih potreba za bajamima i lješnjacima, pa ih je prisiljena uvoziti za konditorsku industriju i potrošnju u domaćinstvima.

Proizvodnja lješnjaka u Hrvatskoj je u nešto povoljnijem položaju nego proiz-vodnja bajama. Autor je projektirao sve moderne nasade ljeske u Hrvatskoj: najveću plantažu lijeske u Europi od 200 ha u Slavonskoj Orahovici, nasade ljeske u Đakovu, Bjelovaru, Umagu, Novigradu, Poreču i Labinu. Neki od ovih voćnjaka su zbog lošega preustroja poduzeća zapušteni. Ohrabruju obiteljska gospodarstva, koja podižu male komercijalne nasade ljeske, iako ne uvijek dovoljno stručno glede sustava uzgoja i izbora sortimenta.

Zbog niske domaće proizvodnje, Hrvatska konditorska industrija uvozi velike količine lješnjaka pretežito iz Turske, koja ima 67 % svjetske proizvodnje, pa je najveći proizvođač lješnjaka u svijetu. Međutim, turski lješnjaci su lošije kakvoće, jer su od odlika, koje potječu od vrste

Corylus pontica. Takvi lješnjaci se ne mogu dugo čuvati i traže poseban tretman skladištenja. Masne kiseline u njima brzo podliježu oksidaciji (užeglosti). Zbog toga je Hrvatska prisiljena uvoziti lješnjake i iz europskih zemalja, Italije i Španjolske, gdje se uzgajaju odlike koje potječu od vrsta Corylus avelana, Corylus maxima i hibrida između ove dvije vrste. Plodovi odlika, koje potječu od ovih vrsta, su znatno bolje kakvoće od turskih, a mogu se lakše i dulje čuvati uskladišteni.

Plodovi ljeske, to jest lješnjaci sadrže, ovisno o odlici, od 55 do 70 % biljne masti, koja se pretežito sastoji od slijedećih masnih kiselina: oleinska 82 %, linolenska 11 %, stearinska 4 %, palmitinska 3 %, te manju količinu miristinske i glicerida spomenutih masnih kiselina. Bjelančevina imaju od 12 do 18 %, a prevladavaju korilin i glutein, te nešto manje albumin i prolamin. Hidrolizom proteina se izdvajaju aminoki-seline, posebice esencijalne. Plodovi sadrže do 10 % šećera, manje količine amida i celuloze, dosta mineralnih tvari, a najviše kalcija, fosfora, magnezija i kalija. Tu su još vitamini, posebice A, B1, B5, C i P.

Lješnjaci se, kao i drugo lupinasto voće (bajami i kesteni) odlikuju posebno ugod-nom aromom, koja ovisi o odlici i uvjetima uzgoja. Plodovi imaju veliku nutritivnu i

102

dijetalno terapijsku vrijednost. Zbog toga, velike energijske i hranjive vrijednosti, te ugodne arome, potražnja za lupinastim voćem je u stalnom porastu, posebice za potrebe konditorske prehrambene industrije.

I.V. Mičurin je rekao „Orehoplodovie stanut hljeb budušćevo“ (Lupinasto voće će biti kruh budućnosti). Osim za ishranu, plodovi se široko koriste u farmaceutskoj industriji, kozmetici, … Najviše se koriste u industrijskoj proizvodnji čokolade i različitih proizvoda od kakaa, za različite kolače, torte, voćne salate, voćne piree, namaze, sladoled, … Ukus potrošača, osobito djece sve je više usmjeren prema proizvodima od lupinastoga voća.

Stoga paralelno s rastom potrošnje kakaovca raste proizvodnja i potrošnja lješnjaka i bajama. To je posebice izraženo u razvijenim zemljama, gdje je visok životni standard. U nekim zemljama kao što su: Švedska, Norveška, Njemačka, Velika Britanija, SAD, Švicarska, Francuska, … stalno raste uvoz lješnjaka, bajama i konditorskih proizvoda s lješnjacima i bajamima. Zato se na tržištu za ovo voće postižu visoke prodajne cijene, pa raste njihov gospodarski značaj.

Slijedom toga i uzgoj ovih voćnih vrsta doživljava pravi preporod. Stari sustavi uzgoja ustupaju mjesto novim intenzivnim nasadima u kojima su nove gospodarski vrijedne odlike. U Hrvatskoj treba slijediti smjernice razvoja ovih kultura u razvijenim voćarskim zemljama. Hrvatska ima iznimno povoljne ekologijske uvjete za uzgoj bajama, lijeske i kestena, najviše kakvoće diljem cijele svoje površine, jednako na mediteranskom, kao i na kontinentalnom području.

Ljeska i lješnjak

U Hrvatskoj se ljeska od davnine uzgaja

u Istri, gdje domaće odlike Istarski duguljasti i Istarski okruglasti potječu od vrste Corylus maxima. Ljeska se iznimno

uspješno uzgaja i u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

U uzgoju su odlike, koje potječu od vrsta Corylus avelana, Corylus maxima i hibrida između Corylus avelana x Corylus maxima, pa daju plodove znatno bolje kakvoće od turskih, koji potječu od vrste Coylus pontica.

Povoljne ekologijske uvjete i niz drugih komparativnih prednosti pred većinom europskih zemalja za proizvodnju lješnjaka iznimne kakvoće, moramo iskoristiti prije ulaska u Europsku zajednicu, jer s našim lješnjacima možemo biti jako konkurentni. Međutim, treba proizvoditi dovoljno lješnja-ka i za domaće potrebe, a posebice za našu konditorsku industriju, koja se svojim vrhunskim proizvodima afirmirala u cijelom svijetu.

Izbor proizvodnoga prostora

Racionalno korištenje proizvodnoga

prostora temelj je suvremenoga, modernoga ljeskarstva. Što su prirodni uvjeti za uzgoj ljeske i proizvodnju lješnjaka povoljniji, to je manji obujam agromelioracija i potrebitih ulaganja u uređenje proizvodnoga prostora.

Zbog nedovoljnoga iskustva s intenziv-nim uzgojom ljeske često se griješi pri izboru proizvodnoga prostora, sustava uzgoja i odlika. Iskustvo govori da ocjena proizvodnoga prostora za ljesku ima osobito veliki značaj.

Osnovni činitelj proizvodnje lješnjaka je klima, a osobito, toplina i padaline. Ocjena podneblja za uzgoj lijeske ne može se provesti na razini vrste (specijesa Corylus), jer postoji više vrsta od kojih odlike potječu, a svaka se drugačije ponaša pri određenoj klimi.

Utvrditi prikladnost klime može se samo detaljnom analizom toplina: apsolutne minimalne, srednje dnevne, inaktivne (ispod 7° C), aktivne (iznad 7° C), apsolutne maksimalne, srednje godišnje i srednje u razdoblju vegetacije u tipičnom uzgojnom području. Poseban značaj ima lokalna

103

mikroklima. Pri ocjeni kritičnih apsolutnih minimal-

nih toplina treba znati kada i zašto nastupa jače zahlađenje, te koliko dugo traje.

Za ljesku kritična apsolutna minimalna toplina -26° C. Za vrijeme dubokoga zimskoga mirovanja, veliki broj odlika ljeske podnosi kraće vrijeme -25° C, pa čak i -30° C. Međutim, otpornost na hladnoću uvjetuje niz činitelja, pa u Švedskoj kulturne odlike pozebu na -18° C, a odlike koje potječu od Corylus silvestris podnose za 5 do 10° C niže topline.

Na hladnoće su posebno osjetljivi cva-tovi. Ženski i muški cvatovi (inflorescenci) su različito osjetljivi. Ženski cvatovi pozebu kod -9° C. Na slabo ishranjenim stablima ženski cvatovi pozebu kod -2° C do -4° C, dok muški izdrže do -9° C. Kod muških povrede nastupaju već na -7° C do -8° C, i to već za nekoliko sati. Nerascvjetale inflo-rescence podnose čak -16° C do -18° C.

Odlike ljeske dijelimo u 4 skupine: - osjetljive: Tonda gentile delle Langhe

(Premontesk) i Trebizontski, - dosta osjetljive: Barcelona, Negret i

Grosal, - srednje osjetljive: Segorb, Morell,

Dugi Španjolski, Daviana i Bergeri, - otporne: Halski div ili Čudo iz

Bollwielera, Cosfort, Gunslebert i Carica Eugenia.

Ženski cvjetovi su u vremenu cvatnje

otporniji od muških. Utvrđeno je da pozebu na -13° C do -15° C. Skala osjetljivosti odlika je jednaka kao što je izneseno za muške inflorescence, osim što je odlika Bergeri otporna.

Vegetativne pupove mogu oštetiti hladnoće od -15° C, u vrijeme mirovanja vegetacije. Kod odlike Tonda gentile delle Langhe su vegetativni pupovi čak osjetljiviji od ženskih cvatnih pupova.

Osnovne su dvije skupine odlika: a) Odlike rane cvatnje, osjetljive,

srednje osjetljive i malo osjetljive na hladoće. Osjetljive su Tonda gentile delle

Langhe i Trebizontski, a nešto manje osjetljive Barcelona, Negret i Grosal.

b) Odlike prilagođene kontinentalnoj klimi i otpornije na hladnoću, a cvatu kasnije ili srednje kasno. To su Halski div, Carica Eugenia, Gunslebert, Cosford i Bergeri.

Ženski cvatovi prije cvatnje podnose od

-13° C do -16° C, a u doba cvatnje -7° C do -8° C. Poslije listanja mrazovi od -4° C pa do -6° C mogu jako oštetiti mlade izboje i umanjiti urod lješnjaka.

Prema tomu, za uzgoj ljeske na konti-nentalnom području prednost imaju dobro zaštićeni položaji blagoga nagiba, gdje hladni zrak ne stagnira.

U razdoblju mirovanja vegetacije za potpuni razvoj muških inflorescenci ljeska treba zbroj inaktivnih toplina od 300 do 600 sati. Ženske inflorescence za potpun razvoj trebaju od 600 do 800 sati topline ispod 7° C. Još veći zbroj inaktivnih toplina trebaju vegetativni pupovi. Ovisno o odlici taj zbroj je od 1.000 do 1.300 sati. Zato se niti na Mediteranu ljeska ne uzgaja na položajima niže nadmorske visine, gdje ne može skupiti potreban zbroj toplina ispod 7° C, već na povišenim položajima. Iznimka su sjever-nija područja, kao što je Istra.

Cvatnja ljeske uslijedi kasnije uz topline ispod 9° C, dok je cvatnja ubrzana uz topline iznad 9° C. Uz topline od 4 do 9° C prevladava protoginija, pojava da prije procvjetaju ženski cvatovi od muških, a ako je iznad 9° C, tada se javlja protandrija, to jest prije cvatu muški cvatovi nego ženski. Ako su 5 do 7 dana prije oplodnje srednje dnevne topline niže od 18° C, tada dođe do jačega opadanja zametnutih plodova. Najpovoljnije topline u vrijeme oplodnje ljeske su iznad 22° C. To se događa u drugoj polovici svibnja ili početkom lipnja. Naime, od cvatnje do oplodnje ljeske prođe i do 4 mjeseca.

Na povišene topline ljeska nije osjetljiva, pa se može uspješno uzgajati u jako toplim područjima Sredozemlja.

104

Velik broj kulturnih odlika ljeske treba dovoljno vlage u tlu i zraku cijele godine. Pravilan raspored i dovoljno padalina su osnovni preduvjeti za redovitu i obilnu rodnost. Uz povoljnu vlažnost tla i relativnu vlagu zraka, smanjeno je opadanje plodova. Gotovo nema isplativoga uzgoja u područjima s manje od 700 do 800 mm padalina godišnje. Nije dovoljno znati ukupnu količinu padalina, već njihov raspored u razdoblju vegetacije, a osobito u kritičnim fenofazama.

Za dobar rast i urod treba prosječno mjesečno 70 mm padalina od travnja do kolovoza, kada intenzivno rastu mladice i plodovi. Tamo gdje u to vrijeme nema dovoljno vlage, treba natapati, prvi puta u prvoj polovici svibnja, drugi puta u prvoj polovici lipnja, treći puta u prvoj polovici srpnja i četvrti puta polovicom kolovoza

Ako su jeseni sušne, dobro je nakon opadanja lišća natapati da se pomogne jesenski val intenzivnoga rasta korijena.

Na sušu nisu sve odlike jednako osjetljive.

Lijeska je tipični heliofit, pa traži puno svjetla. U našoj zemlji ima dovoljno svjetla, pa samo treba uskladiti gustoću sklopa i uzgojni oblik, ovisno o odlici i uvjetima osvjetljenja.

Na tuču i olujne vjetrove je ljeska osjetljiva. Veće štete radi tuča na početku vegetacije i za vrijeme intenzivnoga rasta mladica. Olujni vjetrovi su opasni pred berbu. Lagani povjetarac ljeski odgovara. U Avellinu, jednom od svjetskih centara uzgoja ljeske, postoji narodno tumačenje da su za uzgoj ljeske prikladni položaji na kojima je učestao lagani povjetarac, koji potiče povremeno blago treperenje lišća.

Grane ljeske su dosta krhke pa se često pod teretom snijega slome. Pojavi li se rani, „mokri“ snijeg, grane se pod teretom jako povijaju. Preporučuje se tada tresti stabla da se rasterete od snijega.

Ljeska najbolje uspijeva na dubokim, umjereno vodopropusnim, prozračnim, dobro dreniranim, pjeskovito ilovastim i

ilovastim blago nagnutim tlima uniformno-ga profila. Pjeskovita i skeletoidna, kao i glinena tla su manje povoljna.

Stabla ljeske relativno plitko rasprostiru korijenovu mrežu, pa im se glavnina korijenja prostire do dubine od oko 40 cm. Zbog toga je važno da do te dubine tlo bude dobro strukturirano, bogato humusom i biogenim elementima. Ljeska najbolje uspijeva na tlima neutralne do slabo kisele reakcije uz pH od 5,0 do 7,5. Korijen lakše usvaja hranjiva iz tla uz pH od 6,8 do 7,3 ili uz pH 6,0 do 6,7. Ljeska dobro raste i na tlima slabo kisele reakcije (pH 4,6 do 5,5), ili tlima slabo alkalične reakcije (pH od 7,4 do 7,8). Na tlima prikladne reakcije, uz veći sadržaj humusa i povoljnu vlažnost, na kori-jenju ljeske se razvija ektotrofna mikoriza. Ona doprinosi boljem porastu, rodnosti i zdravlju stabala ljeske. Lišće stabala na čijem je korijenju razvijena mikoriza bilo je zdravo, jedro tamnozelene boje, a na stablima na čijem korijenju nije bilo mikorize, bilo je blijedozeleno do žućkasto i sitnije. Mikoriza se ne razvija na korijenju, ako je tlo suho tijekom vegetacije ili ako je tlo prevlažno i slabo prozračno.

Ljeska ne uspijeva dobro na jače karbonatnim i alkalnim tlima uz pH iznad 8,0, jer na takvim tlima zbog poremećaja u ishrani željezom podliježe oboljenju ferokloroze ili žutice. Za lijesku nisu prikladna tla na kojima stoji površinska voda ili je visoka razina podzemne vode. Odabir odlike

Pravilan odabir odlike je jedan od

najodgovornijih poslova. Niz činitelja utječe na izbor.

Najvažnije je znati biološke osobine odlika i njihovu reakciju na ekološke uvjete proizvodnoga prostora, te namjenu proizvoda. Odlike, s obzirom na kakvoću plodova i namjenu, dijelimo u tri skupine:

- stolne za potrošnju u svježem stanju, - odlike kombiniranih svojstava za industriju i stolnu uporabu i

105

- odlike za čokoladu, odnosno kondi-torsku industriju. Suvremena proizvodnja traži obilan,

redovit urod, da nasad rano prorodi, da je dobra kakvoća plodova, da plodovi lagano ispadaju iz omotača kako bi se mogla mehanizirati berba i sniziti troškovi proizvodnje, da je nasad otporan na bolesti i štetnike, da je bujnoga rasta, krošnje dobro razgranate, da muške i ženske inflorescence cvatu u isto vrijeme (homogamija), da su

bar dijelom autofertilne ili dobro interfer-tilne. Odlike ljeske su uglavnom auto-sterilne, pa se ne mogu oploditi vlastitim peludom. Posebno važno svojstvo je kasniji cvat i otpornost cvatova na hladnoće i pozebe.

Plodovi bi morali biti što više ujedna-čeni, dobro ispunjeni jezgrom, sa što manje praznih ili „gluhih“ ljuski i zakržljalih jezgri.

Namjena plodova ovisno o veličini (promjera u mm)

Namjena Promjer ploda Industrija Svježi konzum više od 18 mm 1 5 od 16.5 do 18 mm 3 4 od 15 do 16.5 mm 5 3 od 13.5 do 15 mm 4 2 sitnije od 13 mm 2 1

Legenda: Ocjena 5 označava odličnu kakvoću, vrlo dobru 4, ocjena 3 dobru, 2 dovoljnu, s puno nedostataka za industriju, a neodgovarajuća za svježi konzum ocjena 1.

Prehrambena industrija traži sitnije i

srednje velike plodove, okrugle do ovalne, srednje tanke do tanke ljuske s velikim randmanom jezgre. Poseban značaj imaju aroma i okus jezgre (organoleptička svoj-stva). Industrija traži da su jezgre pravilnoga oblika i da im se od sjemenke ovojnica pri prženju lagano odvaja. Za potrošnju u svje-žem stanju (voćne salate, svježi i prženi lješnjaci) prednost imaju odlike velikih plodova, privlačnijega oblika i boje ljuske.

Odlike za proizvodne voćnjake

Na temelju istraživanja i iskustva za

našu su zemlju predložene slijedeće odlike: A. Vodeće odlike

1. Istarski duguljasti 2. Tonda Romana 3. Tonda di Giffoni (Tonda di

Đifoni) 4. Tonda gentile delle Langhe

(Tonda đentile dele Lange)

B. Prateće odlike

1. Hallesche Riesennuss (Halski div)

2. Romische Zellernuss (Rimski) 3. Negret (Negret) 4. Mortarella (Mortarela) 5. Ludolf's Zellernuss (Ludolfov)

C. Lokalne odlike 1. Cosford 2. Gunslebert (Gunsleber) 3. Imperial de Trebizonde

(Trebizontski) 4. Istarski okruglasti 5. Barcelona

D. Perspektivne odlike 1. Nocchione (Nokione) 2. Camponica (Kamponika) 3. Furfuluk 4. San Giovanni (San Đovani)

106

Istarski duguljasti Odlika potječe iz Istre, a najviše se

uzgaja na zapadnoj obali poluotoka, i to oko Vrsara, Poreča, Višnjana, Novigrada, a također i oko Pazina.

Odlikuje se umjerenom bujnošću i redovitom i obilnom rodnošću. Rano prorodi, a daje plodove dobre kakvoće. Relativno je otporna na grinje i ljeskotoč.

Zbog svojih dobrih bioloških i gospodarskih svojstava jako je proširena u našoj zemlji. U Istri je to glavna odlika, a još uz nju u Istri imamao bogatu populaciju tipova.

Cvate srednje rano. Autosterilna je, pa joj trebaju oprašivači. Kao prikladni oprašivači predlažu se odlike Hallesche Reisennuss (Halski div) i Romische Zeller-nuss (Rimski). U Istri, gdje se već stoljećima uzgaja, smatraju ju samo oplodnom. Vjerojatno zbog postojanja većega broja tipova, postoji mogućnost uspješne interpo-linacije i međuoplodnje. Istraživanjima je ova pretpostavka dijelom potvrđena.

Našim istraživanjima ustanovljeno je da u grozdu dolazi i do 8 plodova, a u prosjeku 3 do 5 plodova. Dozrijeva krajem kolovoza.

Plod je duguljast, a ne ispada iz ovojnice, koja je duža od ploda. Prosječna masa ploda je 2,64 g, a masa jezgre (sjemenke) 1,06 g. Iskorištenje jezgre u Istri je 40,16 %, a u kontinentalnom području, gdje je povoljniji raspored padalina, doseže do 43 %.

Velik nedostatak ove odlike je taj, što joj plodovi ne ispadaju iz omotača, pa se berba ne može uspješno mehanizirati. Zbog toga ovu odliku predlažemo za male komercijalne, obiteljske voćnjake i uzgoj u kućnom vrtu. Odlika je dosta osjetljiva na sušu.

Tonda Romana

Tonda Romana (Tonda di Viterbo, Tonda gentile Romana) potječe iz okolice Viterba u Italiji. To je odlika srednje bujnoga do bujnoga rasta, a prorodi u 5. i 6. godini. No, pojedini plodovi se razviju već

u 4. godini. Cvate srednje kasno, auto-sterilna je, a dobri su joj oprašivači odlike: Tonda di Giffoni, Riccia di Talanico, Nocchione i Mortarella. Dozrijeva krajom kolovoza ili početkom rujna.

Plodovi su okruglasti, kestenjaste boje, s lagano izduženom brazdom i tankom ljuskom. Prosječna masa ploda je 2,5 g, a masa sjemenke 1,4 g. U grozdu su prosječno 3,2 ploda. Ovojnica je nešto dulja od ploda, a plod, kada dozrije, ispada bez poteškoća. Randman jezgre je 45 %. Jezgra je odlične kakvoće za potrebe konditorske industrije i domaćinstva. Kod prženja se ovojnica sjemenke dobro odvaja.

Tonda Romana je vrlo dobra odlika, a daje dobre i stalne urode. Stoga se puno uzgaja u Italiji, Francuskoj i kod nas. Naše iskustvo s ovom odlikom u Istri pokazuje da je to jako vrijedna odlika i da je bolja od Istarskoga duguljastoga, i to po kakvoći plodova, bujnosti, rodnosti i otpornosti na sušu. Stoga ovu odliku predlažemo za nove proizvodne površine i za uzgoj u kućnim vrtovima.

Tonda di giffoni

Tonda di Giffoni (Tonda di Difoni) potječe sa Sicilije, a najviše se uzgaja u okolici Avellina i Napulja gdje se za nju zna od davnine. Osim toga, uzgaja se u Španjolskoj i Francuskoj, a u novije vrijeme i kod nas.

Tonda di Giffoni razvija srednje bujna stabla prelaznoga habitusa krošnje, od široke do uspravne. Odlikuje se dobrom rodnošću i odličnom kakvoćom plodova.

Cvate srednje rano. Autosterilna je. Dobro je oplođuje pelud odlika: Tonda Romana, Riccia di Talanico, Nocchione, Mortarella, San Giovanni i Camponica.

Plod je okruglast, srednje mase od 2 do 2,5 g. U grozdu su prosječno 2,8 ploda zajedno. Ovojnica je dulja od ploda, ali plod lako ispada kada sasvim dozrije. Ljuska je srednje tanka, tamno kestenjaste boje.

Jezgra je srednje veličine (1,2 g), jako dobre kakvoće. Randman jezgre je od 43 do

107

47 %. Puno je cijenjena za potrebe konditorske industrije.

Odlika je osjetljiva na kasni proljetni mraz, a osobito ako se uzgaja u nižim predjelima. Dobro se prilagodi i na područja koja nisu tipična za uzgoj ljeske.

Preporučuje se za intenzivan uzgoj u komercijalnim voćnjacima i u kućnim vrtovima.

Tonda gentile delle langhe

Tonda gentile delle Langhe (Tonda đentile dele Lange ili Piemontski) je talijanska odlika podrijetlom iz Piemonta. Stabla su joj srednje bujna rasta sa širokim krošnjama. Redovito i obilno rađa. Muški cvatovi cvatu jako rano, a ženski srednje kasno. Pupa rano. Dobri su joj oprašivači odlike: Cosford, divlja ljeska i Camponica. Dozrijeva rano.

Plod je okruglast, prosječne mase 2,3 g. U grozdu je prosječno 2,1 plod. Ovojnica je dulja od ploda, ali plod, kada dozrije, lagano iz nje ispada. Ljuska ima lijepu ha-vana (duhansku) boju, a lagano je prugasta.

Randman jezgre je oko 47 %. Sjemenka (jezgra) je prosječne mase 1,1 g, bez žilica, a kod prženja se ovojnica odvaja. To je odlika optimalnih organoleptičkih svojsta-va, a puno je tražena za industriju slatkiša.

Preporučuje se za uzgoj samo u jako prikladnim ekološkim uvjetima, i to na jako plodnim tlima. Dosta je osjetljiva na grinje, pa ju obvezno treba intenzivno štititi.

Hallesche riesen

Hallesche Riesen (Haleše rizen, Halski div) je njemačka ili francuska odlika (Merveille de Bollwieller). Stabla su joj bujna, uspravnoga rasta. Rodnost je dobra. Kasno cvatu muške i ženske inflorescence, ali je ipak pretežito protandrična. Dobri su joj oprašivači odlike: Cosford, Dugi španjolski.

Dozrijeva kasno. Plod je velik (3,6 g), duguljast, a u grozdu su skupa u prosjeku 2,5 ploda. Omotač je dulji od ploda, ljuska debela i kestenjaste boje (malo rđasta),

svjetlucava u središnjem dijelu, a dlakava pri vrhu. Sjemenka je srednje mala (1,4 g). Kod prženja se ovojnica odvaja. Randman jezgre je 36,5 %.

Preporučuje se za uzgoj kao oprašivač za odliku Istarski duguljasti. Prikladna je kao stolna odlika za područja s kontinen-talnom klimom.

Römische Zelernuss

Röomische Zelernuss (Remiše Celernus ili Rimski) je stara odlika nepoznatoga podrijetla, a vjeruje se da potječe iz Italije. Razlikuje se od odlike Tonda Romana. Razvija bujna stabla ili grmove s krošnjama nešto spljoštenoga oblika. Obilato tjera korijenove izdanke. Jako je rodna. Cvate srednje rano, a plodovi dozrijevaju srednje kasno. U pojedinim godinama prije cvatu muške inflorescence nego ženske (protan-drija), a u pojedinima se ženske infloresence otvore nešto malo prije muških, ali se po vremenu cvatnje podudaraju s muškima (parcijalna protaginija). Odlika je auto-sterilna, a dobro ju oplođuje Halski div (Hallesche Riesennuss).

Plod je srednje velik (prosječna masa oko 3,7 g), okruglast s ljuskom svijetlosmeđe boje, na kojoj se ističu tamne linije. Gornja trećina ploda je dlakava. Praznih (gluhih) plodova ima dosta, a po dvije sjemenke sadrži oko 5 % plodova.

Randman jezgre je od 39 % do 45 %. Veće je iskorištenje u vlažnijim područjima. Jezgra je dosta nepravilna i okruglasta do spljoštena s prosječnom masom od oko 1,4 g. Ima slatki okus gotovo bez lješnjakove arome. Prženjem se vanjska ovojnica lagano odvaja (do 71 %). Ako se plodovi prerano poberu, tada ostaju jače smežurani, pa se ovojnica slabije odvaja. Dobra osobina ove odlike je što joj dozreli plodovi ispadaju iz omotača, pa se mogu skupljati strojevima. To osjetno pojeftinjuje troškove berbe. Osim toga, potrebna je kao prateća uz odliku Halski div (Hallesche Riesennuss) i kao oprašivač u ljesicima, gdje prevladava odlika Istarski duguljasti. Iz svega proizlazi

108

da zaslužuje pozornost kao prateća odlika u malim ljesicima gdje se uzgaja Istarski duguljasti.

Negret

Negret (Negret) je vodeća španjolska odlika vrhunske kakvoće. Stabla su joj srednje bujna, poluširoka i vrlo rodna. Cvate srednje kasno, a kod te odlike je izražena protandrija. Dobro ju oprašuju odlike Cosford i Tonda di giffoni. Srednje rano pupa.

Dozrijeva srednje kasno. Plod je polu ovalnoga oblika, srednje

veličine, a u grozdu su u prosjeku 2,5 ploda. Omotač je malo duži od ploda. Ljuska je srednje tanka, tamno havana boje, lagano prugasta i dlakava pri vrhu. Sjemenka je srednje mala (1,1 g) sa žilicama u tragovima. Kod prženja se ovojnica opti-malno odvaja. Randman jezgre je oko 48 %.

To je odlika odlične kakvoće, ali treba jako prikladne položaje i plodno tlo. Najbolja je odlika za industrijsku preradu. Preporučuje se za uzgoj.

Mortarella

Mortarella (Mortarela) je talijanska odlika proširena u južnoj Italiji. Stabla su joj srednje bujna i jako rodna. Srednje rano cvate, a odlikuje ju protandrija ili homogamija. Dobri su joj oprašivači odlike: Tonda di Giffoni, San Giovanni i Riccia di Talanico. Vrijeme pupanja je srednje kasno. Dozrijeva rano.

Plod je srednje mali (2,1 g), okruglast do plosnato cilindričan (postrano plosnat), a u grozdu su zajedno prosječno 4,5 ploda. Omotač je dulji od ploda, ljuska je srednje tanka i svijetlo kestenjaste boje s laganim prugama. Sjemenka je mala (1,0 g), a na njoj su u tragovima nazočne žilice. Ovoj-nica se kod prženja dobro odvaja. Randman jezgre je 45,0 %. Preporučuje se za uzgoj. Ludolfov

Ludolfov (Ludolf's zellernuss) je stara njemačka odlika, pa se u Njemačkoj najviše

uzgaja. Razvija srednje bujna do bujna stabla ili grmove, a rađa dobro do umjereno. Cvate srednje kasno, a dozrijeva kasno. Umjereno je samooplodna, ali veće urode daje uz strano oplodnju, to jest oprašivanje peludom drugih odlika.

Plod je velik, okruglast, prosječne mase od oko 3 g. Jezgra je također okruglasta i velika, a prosječna joj je masa oko 1,5 g. Randman jezgre je 47 %. Jezgra je dobre kakvoće. Dobra je osobina ove odlike što joj plodovi, kad dozriju, ispadaju iz omotača, pa se može brati strojno, odnosno skupiti plodove strojevima.

Cosford

Cosford (Kosford) je podrijetlom iz Velike Britanije. Razvija bujna stabla, a dobro i obilno rodi. Vrijeme cvatnje muških inflorescenci je srednje kasno, a ženskih kasno, pa je izražena protandrija. Odlika je autosterilna, a dobri su joj oprašivači: Gunslebert, Dugi Španjolski i Halski div (Hallesche Riesennuss) .

Dozrijeva srednje kasno. Plod je duguljast, valjkast i srednje

velik (prosječna masa ploda je 2,5 g). Omotač je duži od ploda koji, kada dozrije, ispada iz omotača.

Jezgra je srednje mala (1,3 g) s dosta žilica, a kod prženja se ovojnica dobro odvaja. Randman jezgre je 53,2 %.

Sjemenka je dobre kakvoće. Jezgre imaju višestruku namjenu. Preporučuje se za uzgoj u kućnim vrtovima i malim komercijalnim voćnjacima.

Gunslebert

Gunslebert (Gunslebert) je najvjerojat-nije njemačka odlika. Stabla su joj bujna i dobro rode. Muške i ženske inflorescence cvatu kasno, ali ipak nešto ranije. Dobri su joj oprašivači odlike: Cosford i Dugi Španjolski.

Dozrijeva kasno. Plod je srednje veličine (2,7 g),

duguljast. U grozdu su skupa prosječno 3,4 ploda. Omotač je podjednako dug kao i

109

plod. Ljuska je srednje tanka, havana boje, prugasta i dlakava pri vrhu. Sjemenka je srednje mala (1,4 g) s velikom zastupljenošću žilica. Pri prženju se perisperm slabo odvaja. Randman jezgre je 45,1 %.

To je rodna stolna odlika, pa ju preporučujemo za uzgoj uglavnom u kućnim vrtovima, a u manjoj mjeri i u proizvodnim voćnjacima.

Imperial de Trebizonde

Imperial de Trebizonde (Trebizontski) je stara turska odlika, a uzgaja se u manjoj mjeri u svim europskim zemljama. Stabla ili grmovi su joj bujnoga rasta, širokih krošanja i jako produktivni.

Vrijeme cvatnje muških i ženskih inflorescenci je srednje rano, ali ipak prije počinju cvasti muške inflorescence, pa je izražena parcijalna protandrija. Odlika je samo neoplodna, a dobri su joj oprašivači: Tombul, Palas, Tonda Romana, Riccia di Talanico, …

Plodovi dozrijevaju srednje kasno. Srednje su veličine (prosječne mase oko 2,6 g) i okruglastoga oblika. U grozdu su zajedno prosječno 3 ploda. Ovojnica je duža od ploda, ljuska ploda je tanka, havana svijetle boje i umjereno svjetlucava. Jezgra je srednje mala, prosječne mase od oko 1,4 g. Ovojnica sjemena se kod prženja dobro odvaja.

Randman jezgre je oko 45,3 %. Odlika se preporučuje za kućne vrtove i

male komercijalne voćnjake.

Istarski okruglasti Istarski okruglasti je stara hrvatska

odlika podrijetlom iz Istre. Razvija jako bujna stabla ili grmove okruglasta oblika krošnje s dobro razgranatim kosturom i velikom obrastajućom rodnom površinom. Dobro i redovito rodi. Odlikuje se dobrom otpornošću na sušu. U odnosu na Istarski duguljasti ima niz prednosti od kojih (osobito) ističemo veću bujnost, bolju rodnost i veću otpornost na sušu. Jedina joj

je mana da u pojedinim godinama ima naglašeno lipanjsko opadanje plodova. U ekstremno sušnim godinama sjemenke u plodovima ostaju smežurane.

Cvate srednje rano, a dozrijeva srednje kasno.

Plod je velik (prosječne mase oko 2,7 g), okruglast, a u ponekad okruglasto ovalan i nešto malo spljošten. U grozdu su prosječno od 2 do 3 ploda, a katkada i 6 zajedno. Jezgra je okruglasta, prosječne mase 1,15 g. Randman jezgre u Istri je oko 42 %, a u vlažnijim područjima oko 45 %.

Odlika Istarski okruglasti neopravdano je zapostavljena u uzgoju, iako ima pred-nosti pred Istarskim duguljastim. Osobito je vrijedno svojstvo ove odlike da zreli plodo-vi ispadaju iz omotača, pa se brati, odnosno skupljati može mehanizirano.

Barcelona

Barcelona (Barselona) je vjerojatno podrijetlom iz Španjolske, a najviše je pro-širena u SAD i Francuskoj. Razvija bujna stabla, prelaznoga habitusa od uspravnoga do povijenoga rasta. Jako obilno rodi. Rano cvatu muške i ženske inflorescence, ali je ipak naglašena protandrija. Dobri su joj oprašivači: Mortarella, Daviana, Cosford, Apolda i Trebizontski.

Dozrijeva srednje rano. Plod je okruglast do polu okruglast i

velik (3,3 g), a u grozdu su prosječno 3,3 ploda. Omotač je duže od ploda, a ljuska je debela i tamno kestenjaste boje s dlačicama na vrhu. Sjemenka je srednje veličine (1,6 g) sa srednjom zastupljenošću žilica, a ovoj-nica sjemena se pri prženju dobro odvaja.

Randman je 46,2 %. Odlika je bujna, rodna, s velikim

plodom dobre kakvoće, a otporna je na grinje. Nešto je osjetljivija na bakteriozu.

Preporučuje se za uzgoj u kućnom vrtu i komercijalnim voćnjacima.

Nocchione

Nocchione (Nokione) je talijanska odlika, jako proširena u uzgoju kao prateća

110

za oprašivanje odlike Tonda Romana. Stabla su joj bujna i dobro rodna. Vrijeme cvatnje muških inflorescenci je rano a ženskih kasno, pa se javlja protandrija. Budući da je odlika samo neoplodna, preporučuju se prikladni oprašivači Tonda Romana i Riccia di Talanico. Po vremenu dozrijevanja podudara se s odlikama Tonda Romana i Tonda di Giffoni.

Plod je okruglast, srednje velik (prosječne mase oko 2,6 g, a u grozdu su prosječno po 3,4 ploda. Ljuska je svijetla, prugasta i slabo dlakava. Ovojnica ploda je tanka i duga, kao i plod koji, kada dozrije, lagano iz nje ispada.

Jezgra je srednje velika prosječne mase od 1,1 g. Kod prženja se ovojnica sjemenke osrednje odvaja. Inače je dosta dobre kakvoće. Randman jezgre je 38,2 %.

Camponica

Camponica (Kamponika) je talijanska odlika dobre bujnosti, uspravnoga rasta i jako produktivna. Rano cvatu muške i ženske inflorescence, ali ipak muške prije ženskih (protandrija). Dobri su joj oprašivači odlike: Mortarella, Tonda Rosa, Tonda Biancha i Riccia di Talanico.

Vrijeme pupanja je srednje rano. Dozrijeva rano.

Plod je okruglast (indeks okruglosti 0,92), velik (prosječna masa 3,1 g), polu-cilindrična oblika, a zajedno su u grozdu prosječno 3,4 ploda. Omotač je jednako dug kao i plod, ljuska je srednje tanka, tipične boje lješnjaka, a na kraju je prugasta. Sjemenka je srednje velika (prosječne mase 1,5 g), a gotovo i nema žilica. Pri prženju se ovojnica dobro odvaja. Randman jezgre (sjemenki) je oko 47 %.

Preporučuje se za uzgoj, jer je bujna i rodna, a u odnosu na ostale odlike nešto bolje podnosi teža tla. To je uglavnom stol-na odlika.

San Giovanni

San Giovanni (San Đovani, Sv. Ivan), je stara talijanska odlika, a puno se uzgaja na

jugu Italije. Razvija stabla vrlo bujnoga rasta, a redovito i obilno rodi. Osjetljiva je na sušu, pa su u sušnim područjima stabla srednje bujna. Na jako plitkim tlima stabla su slabo bujna. Cvate rano, i to istodobno muške i ženske inflorescence (homogami-ja). Odlika je autosterilna, a prikladni su oprašivači: Tonda di Giffoni, Mortarella, Camponica i Tonda Biancha.

Dozrijeva rano. Plod je duguljast poput ploda Istarski duguljasti, a srednje je veličine s prosječnom masom od 2,5 g. Ljuska je srednje tanka, svijetlo kestenjasta i malo dlakava pri vrhu.

Jezgra je srednje mala (prosječna masa 1,2 g), a ima žilice u tragovima. Pri prženju se ovojnica sjemenke srednje dobro odvaja. Randman jezgre je 46,2 %.

Ova odlika se preporučuje za uzgoj u kućnim vrtovima i malim komercijalnim voćnjacima jer je bujna, rodna i jer ima odličnu kakvoću jezgre. Jedina joj je mana što plodovi ne ispadaju iz omotača pa je skuplja berba.

Riccia di Talanico

Riccia di Talanico (Ričia di Talaniko) je talijanska odlika dobre bujnosti i rodnosti. Muške inflorescence cvatu srednje, a ženske srednje kasno, pa je protandrična. Dobri su joj oprašivači odlike: Tonda Romana, Mortarella.

Dozrijeva srednje. Plod je malen (2 g), poluokruglast i sužen prema vrhu. U skupini su prosječno 3 ploda. Omotač je duži od ploda. Ljuska je tanka, svijetlo rđaste boje. Sjemenka je mala (1,2 g). Kod prženja se ovojnica lagano odvaja.

Randman jezgre je 51,4 %. Ova odlika zaslužuje veliku pozornost

zbog rodnosti i velikoga randmana jezgre, kao i zbog optimalne kakvoće plodova.

Sustav uzgoja

Ljeska se uzgaja u obliku grma ili kao stablo različite visine debla. Pri uzgoju u

111

obliku grma prakticira se jednostavni grm uzgojen od jedne sadnice, zatim sastavljeni grm, koji se oblikuje od 2, 3 ili 4 sadnice na manjem razmaku jedna od druge (sadnja u buket). Obično se sadnice posade u istostraničan trokut ili u kvadrat tako da dobivamo rastresit grm, koji je u sredini rastvoren da može ulaziti svijetlo.

Osim toga, prakticira se i uzgoj u obliku žive ograde pri čemu su veći razmaci između redova, a manji u redu.

Pri uzgoju s deblom, često je deblo visoko samo od 20 do 30 cm pa se oblikuje grmolika vaza. Uzgaja se i s deblom visine od 40 do 80 cm. Krošnja se češće oblikuje kao popravljena vaza, kako bi se postigao čvrst kostur i dobra osjetljivost cijele krošnje, što je preduvjet da u njoj bude velika rodna površina.

Ljeska prirodno oblikuje grm, jer se iz korijenova vrata razvijaju korijenovi izdanci, koji popunjavaju i proširuju grm. Ljeske uzgojene u obliku grma su bujnije, pa ih treba saditi na veći razmak. Tako uzgojene ranije prorode i daju nešto veće urode po jedinici površine prvih godina nakon sadnje. Uzgoj u obliku grma prevladava u malim obiteljskim voćnjacima, gdje se velik broj složenih pomotehničkih zahvata (rez, berba) obavlja ručno.

U Turskoj, koja je najveći proizvođač lješnjaka na svijetu, uzgaja se po sustavu „Ocak“, to jest u skupini od 5 do 6 sadnica posađenih u krug promjera 1 m.

Veći broj biljaka po 1 ha oblikovanih kao sastavljeni grm (skupina) ima samo tu prednost da ranije dolaze u rod, jer se ranije uspostavlja skladna ravnoteža u razvijenosti nadzemnoga sustava i korijenove mreže, pa je veća rodnost u prvim godinama. U kasnijoj dobi rodnost je određena ukupnom rodnom površinom, snagom rasta, dužinom ukupnog prirasta i prosječnom dužinom jednogodišnjih izboja, ali i koeficijentom racionalnoga korištenja volumena obrastaju-će površine. Starenjem jednostavnoga ili sastavljenoga grma opada rodnost. Nakon opadanja rodnosti u 10. ili 12. godini treba

pomlađivati ili intenzivno orezati grmove. Bolji uspjesi se postižu ako se postupno

pomlađuju dijelovi sastavljenoga grma (pojedine voćke) nego jednostavnoga grma.

Dobro je poznato da je lijeska tipični heliofit i da pretežito rodi na dobro osvijetljenim dijelovima grma ili krošnje. Detaljna istraživanja su pokazala da stabla uzgojena s deblom imaju za 25,4 % manju projekciju krošnje nego kod grma, ali da je na 1 m2 površine krošnje na stablu rodnost veća za 26,1 % nego kod grma. Dakle, povećanjem volumena krošnje grma postup-no relativno opada intenzitet rodnosti. Ovo se tumači starenjem grma, smanjenjem dužine jednogodišnjih izbojaka i zasjenjiva-njem (smanjenjem osvjetljenja) grma. Volumen trogodišnjega grma je 1,4 m3, a sedmogodišnjega 12,3 m3. Dakle, ukupni rodni volumen relativno opada sa starošću.

Prema tomu, grm može dati veći volumen, nego što je volumen krošnje stabla, pa čak i veću rodnost po voćki, ali je racionalnost rodnosti obrastajuće površine po 1 ha kod grma manja nego kod stabla, pa se u uzgoju s deblom postižu po 1 ha veći prirodi. Tako je ustanovljeno da su ljeske uzgojene u obliku grma s 10 do 12 kosturnih grana, a posađene na razmak od 5 x 6 m, dale po grmu urod od 6,7 kg, dok su u isto vrijeme ljeske uzgojene u obliku vaze s deblom visine od 40 do 60 cm, a posađene na razmak 4 x 3 m, dale 4,4 kg po stablu. Urod po 1 ha je kod ljeski uzgojenih u obliku grma bio 22,0 dt, a kod uzgojenih u obliku stabla 36,0 dt.

Fiziološka osnovica redovite i obilne rodnosti naglašena je u uzgoju s deblom i krošnjom u obliku popravljene vaze. Kako gustoća sklopa i uzgojni oblik utječu na rodnost po 1 ha pokazuju sedamnaestogo-dišnja istraživanja, čije rezultate donosimo u tablici.

Proizvodnja se sve više mehanizira. Preporučuje se uzgoj ljeske u obliku

vaze s visinom debla od 80 cm, a sadnjom na razmak 5 x 3 m (666 stabala/ha) ili 4,5 x 3 m (740 stabala/ha).

112

Tonda Romana Tona Di Giffoni

Tonda Gentile Delle Langhe Nochione

Barcelona Nerget

Francuski stručnjaci ističu da je

imperativ rentabilne proizvodnje lješnjaka uzgoj ljeske u gustom sklopu, ali u obliku stabla s deblom radi potpunije mehanizacije

svih zahvata i radi boljega korištenja svjetla, uključujući i difuznu svjetlost što se odbija od površine tla. Uzgoj u obliku stabla iznesen je na crtežima.

113

Kumulativni urod lješnjaka u kg/ha ovisno o gustoći sklopa i uzgojnom obliku u razdoblju do 17. godine starosti ljeski

Odlike Uzgojni oblik Broj sadnica

po 1 ha Négret Gironell Ribet Culpla Od sadnje do 10. godine starosti grm 1111 5.061 4.590 3.241 3.200 stablo 1111 6.798 7.308 5.420 5.276 stablo 555 5.085 4.744 3.306 3.881 stablo 370 3.266 4.130 2.145 2.287 stablo 270 2.547 2.946 2.031 2.720 Od 10. do 17. godine starosti grm 1111 13.762 12.984 13.708 10.356 stablo 1111 14.855 17.219 14.875 15.880 stablo 555 13.513 13.130 13.675 12.359 stablo 370 9.374 12.004 9.517 8.978 stablo 270 9.285 8.195 9.452 8.095 Od sadnje do kraja 17. vegetacije grm 1111 18.822 17.574 17.181 13.555 stablo 1111 21.652 24.527 20.295 21.156 stablo 555 18.597 17.873 16.919 16.241 stablo 370 12.639 16.133 11.661 11.266 stablo 270 11.832 11.142 11.482 10.817

Pregled uzgojnih oblika za lijesku iznesen je na slijedećim crtežima boj 1, 2, 3 i 4.

Crtež broj 1: Oblikovanje vaze ljeske

114

Crtež broj 2: Vaza ljeske

Crtež broj 3: Uzgoj ljeske u obliku grma (a) i stabla (b)

115

Crtež broj 4: Uzgoj ljeske u obliku žive ograde

Crtež broj 5: Postupno opadanje rodnosti uvjetovano je smanjenjem dužine prirasta jednogodišnjih izboja

Razmaci sadnje za ljesku

Razmaci u metrima Svojstva tla Bujnost odlike Uzgojni oblik ravnica nagnuti terenSlabo plodno slaba stablo 5 x 5 4 x 4 Srednje plodno slaba stablo 5 x 6 5 x 5 Dobro plodno bujna stablo 7 x 7 6 x 6 S labo plodno slaba grm 6 x 7 5 x 6 Srednje plodno slaba grm 8 x 8 6 x 6 Dobro plodna bujna grm 10 x 10 7 x 7

116

U Sjedinjenim Američkim Državama se ljeske uzgajaju uglavnom u obliku stabla s deblom. Na većim plantažama prevladava uzgoj u obliku popravljene vaze s deblom visine od 40 do 80 cm.

U novije vrijeme uvodi se u proizvodnju nova tehnologija uzgoja ljeske, a time i novi uzgojni oblici.

Jednoga od tih uzgoja predložio je talijanski stručnjak Romisondo. Po tom sustavu ljeske se sade u obliku žive ograde („sipe“). Između redova je razmak od 5 do 6 m, a u redu se sadi po određenom rasporedu. Po dvije sadnice posade se jedna nasuprot druge na razmak od 35 do 40 cm, a otklone se u suprotnom smjeru, odnosno desno i lijevo pod kutom od 35° od zamišljene vertikale. Unutar reda se ostavlja razmak od 2 do 2,5m između tako posađenih sadnica. Ovaj sustav omogućuje uzgoj od 1.400 do 2.000 sadnica na jedan hektar.

Uz oblikovanje uzgojnoga oblika treba reći da postoji i posebnost u rezu rodnih stabala ili grmova. Naime, rodna stabla postupno prema periferiji krošnje smanjuju dužinu prirasta i ukupni prirast jednogo-dišnjih izboja. S tim u vezi osjetno opada rodnost.

To je shematski predočeno na crtežu broj 5.

Talijanski stručnjaci preporučuju inten-zivan rez u turnusu svake druge godine, a američki su ustanovili da su stabla s duži-nom jednogodišnjih izboja od 17 do 24 cm dala 5 puta veći prirod od stabala s dužinom izboja od 8 do 16 cm, kao i da su stabla s dužinom izboja od 8 do 16 cm dala 6 puta veći urod od stabala s dužinom izboja ispod 7 cm.

Prema talijanskim stručnjacima dobra ravnoteža između vegetativnoga rasta i rodnosti se postiže ako je prosječna dužina jednogodišnjih izbojaka:

- kod stabala starijih od 7 do 8 godina iznad 15, pa do 20 cm, - kod stabala starijih od 15 do 20 godina oko 15 cm, - kod stabala starijih od 20 godina iznad 10 cm.

Općenito rečeno, dobra rodnost lijeske, neovisno o starosti stabala, se postiže ako prosječna dužina jednogodišnjih izbojaka bude do 20 cm.

Rez pozitivno utječe na podržavanje fiziološke ravnoteže voćke, i to jednako na vegetativni razvoj jednogodišnjih izbojaka, kao i na zametanje cvatnih pupova, oplod-nju, rast, težinu i kakvoću plodova. Gustoća sklopa

Gustoća sklopa ovisi o bujnosti odlike,

podlozi, uzgojnom obliku i plodnosti tla. Rijeđe se primjenjuju podloge, uglavnom Corylus colurna, koja je bujnija. Na njoj cijepljene odlike su oko 30 % bujnije, pa su razmaci sadnje veći.

Ranije se sadilo s nešto većim razmakom između redova i u redu.

Razmaci su prikazani, u odnosu na svojstva tla, bujnost odlike i uzgojni oblik u tablici „Razmaci sadnje za ljesku (na prethodnoj stranici).

U Italiji se noviji voćnjaci najčešće podižu s razmacima: 6 x 3 m, ili 5 x 3 m, zatim 6 x 2,5 m ili 5x 2,5 m, a ima prijedloga za gušći sklop.

Veće razmake sadnje prakticiraju u Sjedinjenim Američkim Državama (Ore-gon), gdje se ljeske uzgajaju na podlozi Corylus colurna, a kao stablo s krošnjom u obliku popravljene vaze.

Najčešće se ljeske sade na razmak od 6 x 6 do 7,5 x 7,5 m, a u ljesicima se primjenjuje natapanje.

Za uzgoj u obliku stabla na podlozi Corylus colurna u suhom gospodarenju dobar razmak je od 6 x 4 m, a na vlastitom korijenu od 5 x 4 m.

Predlažemo uzgoj u gustom sklopu u obliku stabla s razmakom između redova od 5 do 6 m, a u redu od 2,5 do 3 m.

Na manjim posjedima predlažemo uzgoj u obliku žive ograde. Tu predlažemo razmak između redova od 5,5 do 6 m, u redu po 2 sadnice jedna od druge od 35 do 40 cm, a između njih u redu predlažemo razmak od 2 do 2,5 m.

117

Uzgoj

pitomoga kestena Kesten pripada najstarijim kultiviranim

biljkama. Potječe iz mediteranskih zemalja Maroka, Alžira i Portugala, a širi se preko Apenina, Balkana, Male Azije do Kavkaza.

Hrvatska je dosta bogata pitomim kestenom na širokom području između Drave i Save, između Kupe, Korane i Une. Pojedinačna stabla ili manje skupine stabala kestena rastu svuda (na Zagrebačkoj gori, na Žumberku, u Istri, na Kalniku). Gotovo nema mjesta, osim u golom kamenjaru, bez kestena.

Radi koristi koju daje tijekom dugoga niza godina, kesten je sađen na puno mjesta izvan svojega podrijetla, pa raste u svim europskim zemljama sve do 50º sjeverne zemljopisne širine. Što je sjever-nije, uspijeva na manjim visinama iznad mora. Najviše ga imaju Italija (800.000 ha), Francuska (500.000 ha), Španjolska (110.000 ha) i Grčka (20.000 ha).

Korist od drveta i ploda kestena je mnogostruka. Plod sadrži pravo bogatstvo škroba, kojega ima 45 %. Ima masti oko 2 % i vode oko 40 %. Smljeven suhi plod kestena dobar je za ishranu svinja. U ishrani ljudi koristi se kuhan ili pečen plod kao poslastica uz druge vrste hrane. Od jezgre kestena prave se nadjevi za razne vrste ukusnih kolača ili se konzumira kao kesten pire sa šlagom ili bez dodataka.

Drvo kestena je osobite kakvoće. U graditeljstvu vrijedi kao i hrastovina. Koristi se za proizvodnju tanina, za

proizvodnju drvenih vagona i za ogrjev. Dobro podnosi vlagu, pa je traženo drvo za različite vrste kotača, te za proizvodnju bačava.

U cvatnji, koja u našem podneblju u normalnim uvjetima počinje početkom lipnja, kesten dosta medi, pčele ga rado i puno posjećuju, te kestenovim medom bogato pune košnice. Kestenov med je relativno jak, pa ipak je na visokoj cijeni.

Kesten, osim pčela, značajno oplođuje vjetar. Međutim u slučaju većega broja kišnih dana, pelud se ispire, a let pčela je sveden na najmanju mjeru, pa je i oplodnja loša. Posljedica su manji urodi meda i plodova.

U Hrvatsku se plod kestena uvozi najviše kao smrznuti pire za različite namjene. Uvoze se i kestenovo brašno ili cijeli podhlađeni sirovi plodovi. Ranijih godina naša zemlja je bila značajan izvoznik kestena, i to u zemlje iz kojih sada kesten uvozimo.

Plodove su nekada otkupljivale opće poljoprivredne zadruge, koje su imale relativno dobre poznavatelje vrsta i kakvoće šumskih plodova. Oni su istovremeno učili one, koji su otkupljivali plodove kestena.

Pitomi kesten, kao i svo kulturno bilje najbolje uspijeva na dubokim i hranjivom bogatim tlima, osobito ako su takva tla kisela do slabo kisela. Za uzgoj kestena najbolja nešto hladnija i prozračna tla, čija je kiselost izražena u pH od 4,5 do 6. Kesten ne raste na alkaličnim tlima. U Istri uspijeva na crvenici, koja je ispiranjem vapna postala gotovo dekalcificirana i dobra za uzgoj kestena.

118

Kesten je osjetljiv na velike toplinske promjene, osobito u vrijeme vegetacije. Jednako tako, štete na kestenu izazivaju rani jesenski ili kasni proljetni mrazovi. Zanimljivo je da kestenu odgovaraju sjeverni položaji u toplijem podneblju, dok mu u hladnijem podneblju više odgovaraju južni, sunčaniji položaji. Ovo objašnjavamo time, što su na takvim položajima manje toplinske razlike.

Za vrijeme mirovanja kesten podnosi i – 27° C. Voli sunčane ekspozicije, više topline i svjetla. Svega toga u Hrvatskoj ima u izobilju, pa ne čudi nazočnost ove biljke na velikom broju mjesta, pojedinačno ili u šumskim zajednicama. Opravdanost ulaganja

U našim prilikama, gdje je sve manje radne snage, a sve više neobrađenih oranica, uputno je posaditi kesten. Održavanje kestenika nije zahtjevno kao održavanje drugih intenzivnih voćnih nasada. Nema toliko posla sa zaštitom i obradom tla, te rezidbom, jer se režu samo suhe grane i one koje smetaju. Svejedno daje urode, čija je dobit na razini intenzivnih kultura. Stablo kestena dolazi u rod već u šestoj godini i počinje stvarati vrijednost, koja vraća uloženo. Kesten rađa dugi niz godina i već od 15 godine rađa više od 15 kg ploda po stablu. Nakon dvadeset godina i najmanje još toliko godina donositi će više od 20 kg ploda po stablu, što znači više od 2,0 t/ha. To je vrijednost oko 10.000 kn/ha plus potpora 2.500 kn/ha dugi niz godina. Gledajući dugoročno, to je sigurno isplativo ulaganje. Svako problematično tlo u smislu kiselosti, treba saditi kulturom, koja će to najbolje koristiti. Za tu namjenu nema bolje kulture od kestena.

Kesten je strano oplodna biljka, pa su vjetar i različiti insekti igraju odlučujuću ulogu u oprašivanju kestena. Zato se kod podizanja kestenika, o ovoj činjenici mora voditi brigu i saditi više tipova ili sorti radi sigurnije oplodnje.

Podizanje nasada kestena To je posao, kojega zna malo ljudi, jer se

njime malo tko bavi. Najbolje je kupiti gotovu sadnicu s atestom, koji obvezno prati sadnicu, jer je to dugogodišnji nasad, pa se tek nakon više godina može utvrditi da li je dokumentacija ispravna. U slučaju pogrešne deklaracije o odlici, nastaju velike štete, koje nakon toliko godina nitko ne nadoknađuje.

Pri izboru odlike treba znati da je kesten jako osjetljiv na rak kore, koji pri jačoj zarazi suši nasade, pa se mora strogo nadzirati zdravlje sadnica u rasadniku. One moraju biti potpuno zdrave. Temeljom toga treba birati odlike kestena, koje su otpornije na ovu bolest. Matične biljke za proizvodnju plemki kestena moraju biti strogo zdravstveno nadzirane. Zdrav nasad je uvjet za značajnije urode i kakvoću ploda.

Odabranu površinu za nasad treba dobro preorati, iskolčiti i odrediti mjesta sadnje sadnica. Jame se kopaju na razmak 10 x 10 m veličine 60 x 60 x 60 cm.

Razmak redova ovisi o bujnosti odlike i njezine dugovječnosti. Manje bujne odlike se sade gušće. Uputno je jame iskopati u jesen, jer će iskopano tlo tijekom zime dobiti najbolju strukturu, pa će kod povrata u jamu prilikom sadnje imati optimalan kapacitet za vodu i zrak.

Postoje tri osnovne vrste kestena: kineski, američki i japanski.

Kineski kesten je znatno skromniji, pa je podesan za voćarenje, jer naraste u visinu do 12 m. Dosta je otporan na rak kore, iako se može lako zaraziti. Radi toga se proširio u Americi, a već se uvodi u proizvodnju u Europi, gdje je puno kestenika već propalo, pa na njihovo mjesto dolazi otpornija vrsta.

Američki kesten je pravo šumsko drvo, koje naraste u visinu iznad 30 m. Ima sitan, sladak i jako ukusan plod. Iznimno je osjetljiv na rak kore, pa su veliki prostori ostali bez kestenovih šuma. Pokušaji križanja kineskoga s američkim kestenom radi dobivanja kestena veće otpornosti i robusnijega stabla, nisu dali dobre rezultate. Ako je stablo jače razvijeno, odmah je osjetljivije na bolest. Izdvojeni tip

119

kestena s krupnim plodovima, pokazao je veliku neotpornost na rak kore.

Japanski kesten je za nijansu robusniji od kineskoga. Ima relativno sitno lišće, dosta dobro podnosi gljivične bolesti, a po otpornosti na rak kore se može svrstati odmah iza kineskoga kestena. Plodovi su nešto krupniji, visoke kakvoće, pa ih se preporučuje kuhati, jer su takvi najbolji. Odabir odlike

Ima dosta odlika koje su se prilagodile određenom podneblju.

Maron je značajan po krupnoći ploda. Uspijeva na Sredozemlju, dakle u toplijim krajevima, gdje je prosječna godišnja toplina od 11 do 14° C na 100 do 300 m nadmorske visine. Najviše ga ima u Francuskoj i Italiji. U Hrvatskoj ga ima u Istri, na otocima i u Primorju. Lovranski maroni su po kakvoći u samom vrhu. Plodovi su im tamno smeđi, dosta široki i okrugli, rijetko izduženi.

Krupnoplodi tipovi kestena rastu u predjelima intenzivnijega uzgoja vinove loze. Ima ih na nadmorskim visinama od 200 do 500 m, uz prosječnu godišnju toplinu od 9 do 12° C. Oplemenjivanjem se postiglo, da su neki tipovi ovoga kestena po kakvoći i urodu ravni maronima, a neki po krupnoći ploda. Dobro uspijevaju na nešto lakšim i sušim tlima. Na oplemenjivanju kestena nije se osobito puno radilo, jer se mora dugo čekati na rezultate, a da se ne zna kakvi će biti. U zadnje vrijeme postupci oplemenjivanja su jako skraćeni, jer se može dobiti nova biljka bez križanja, od dijelova tkiva izabrane stanice, od pojedinih organa i od dijelova odgovarajuće biljke.

Sadnja

Ako uzgajatelj ne može nabaviti odgovarajuće sadnice, tada treba izabrati plodove s odabranoga stabla, za koje zna kakvoću ploda, urode i njihovu redovitost. To treba učiniti s najmanje dvije odlike, koje cvatu u isto vrijeme, radi sigurnije

oplodnje, iako to ne jamči kakvoću i urod kao kod biljke domaćina.

Plodove, koji će poslužiti za sjeme, treba odmah pokupiti s mokroga tla i pospremiti u vlažan pijesak ili u hladnjak na toplinu malo iznad ništice. Tako te plodove treba čuvati sve do početka travnja. Sredinom travnja plodove valja posijati ili posaditi u klijalište, u dobro pripremljeno tlo, na dubinu od 8 cm. Služe li mlade biljke kao podloge, treba ih prenijeti u rasadnik i posaditi u redove na razmak od 1 m, a u redu na 40 cm. Čim mlada stabljika zadeblja u dijelu nad korijenovim vratom na 9 mm, može se cijepiti jednostavnim spajanjem željene plemke i podloge ili pod koru na visini od 10 cm iznad površine tla. Plemke osjetljive na jače mrazove cijepe se na visini formiranja krošnje, jer se na taj način smanjuje opasnost od pucanja kore zbog jake zime. Ako nam iznikle biljke služe za proizvodnju plodova kestena bez cijepljenja, one se (stare godinu dana) iz rasadnika presađuju na stalno mjesto, u jame za sadnju pripremljene prethodne jeseni. Pripremljene, cijepljene sadnice se sade na isti način, samo godinu dana kasnije. Naime, pup plemke cijepljen na podlozi, kada se primi spava i kreće tek slijedećega proljeća.

Zato sadnju treba uskladiti s vremenskim prilikama i poslove tako planirati.

Za cijepljenje se odrede najbolje biljke, koje služe kao matične. S njih se odaberu zdrave mladice (plemke), čiji se pupovi prenose na podlogu. Spajanjem plemke s podlogom razviti će se nova jedinka, od koje se dobije željena vrsta, tip ili odlika. Bolje je saditi u klijalištu i na otvorenom, kontejnerski, jer je bolji prijem, a drugo ostaje isto.

Odabrane grančice s lijepim pupovima se uzimaju s grana ranije odabranih matičnih biljaka u vrijeme mirovanja, prije kretanja vegetacije. Mladice se zamotaju u čistu krpu, spreme i čuvaju pod posebnim uvjetima do cijepljenja.

Tako uzgajatelj ima plemke u svakoj prilici, kada mu se ukaže prilika da može cijepiti. To je osobito važno kada se koristi tuđa radna snaga, u nedostatku vlastite, jer se ne gubi vrijeme na čekanje.

120

Sadnja kestena na stalno mjesto Na stalno mjesto se obično sadi na

proljeće, iako se to može dobro raditi tijekom jeseni. Radi bolje strukture tla u ranije iskopanim jamama i sprječavanja mogućih šteta na mladim sadnicama od mraza, u hladnijim područjima je sigurnije saditi tijekom travnja.

Prilikom sadnje treba vratiti u jamu polovicu zemlje, dobro ju izmiješati s 10 kg zreloga stajnjaka i 20 dkg mineralnoga gnojiva NPK 10:20:30. Jače oštećene žile na sadnici treba prikratiti škarama, da se smanji površina rane. Zatim treba staviti još zemlje u jamu računajući da je dubina sadnje jednaka onoj, koliko je duboko biljka bila u zemlji prije vađenja. Žile se dobro rasporede uz kolac, na njih se stavi još rahle zemlje, dobro se zbije, zatim se po toj zemlji stavi još stajnjaka i preko njega zemlje. Uputno je sadnicu dobro zaliti, prikratiti ju na željenu visinu i privezati ravno uz kolac. Time je sadnja završena.

Održavanje nasada kestena u prvim uzgojnim godinama, ne traži veće izdatke. Nasad se mora održavati čistim, bez korova. Zemlju u zasađenom redu treba obrađivati ili ju kositi i prostor oko sadnice malčirati. S malčiranjem se preporučuje godišnja gnojidba svake biljke s 1 kg NPK u odnosu 1:2:1. Radi velikoga razmaka redova, prostor između njih je uputno obrađivati i uzgajati neku kulturu, primjerice buće, radi proizvodnje koštica, pastrnjak, krumpir ili neku drugu korisnu biljku. Tako se tlo dobro održava uz korist koju daje podusjev u kesteniku. Kasnije, kada nasad kestena dođe u rod, povremeno treba zasijati neku kulturu za zelenu gnojidbu, zatim ga zatraviti dugogodišnjom travnom smjesom, koju treba redovito prihranjivati, da bi se mogla koristiti za košnju ili ispašu.

Berba kestena

Berba kestena počinje nakon pete godine. Tada je još mali urod.

Plodovi kestena, dolaskom u fiziološku zriobu, počinju opadati goli ili u ježastoj ljusci. Svakodnevno ih treba skupljati i pospremati. Ne smiju dulje ostati na zemlji, jer su izloženi napadu gljivica ili bakterija, koje izazivaju trulež plodova. Najbolje je plodove odmah poslije skupljanja pospremiti na mjesto s toplinom oko 0° C, uz 85 % relativne vlažnosti zraka, da očuvaju svježinu, bez gubitka težine. Plod se može dobro čuvati duboko smrznut, ali se mora brzo potrošiti nakon odmrzavanja. Plodovi se u trgovini prodaju pakirani u vreće težine do 5 kg, u limenoj ili papirnatoj ambalaži ili prerađeni kao kesten pire ili kao brašno.

Kesten se može bez većih teškoća uzgajati čisto ekološki. Zbog svojega habitusa i dosta velike vegetativne površine po biljci, on donosi dvadesetak kilograma ploda i bez uporabe mineralnoga gnoja. Dovoljno je biljku redovito čistiti od suhih grana i uklanjati zaražena stabla.

Kestenik kao isplativo ulaganje

Sadnja pitomoga kestena je sigurno isplativ posao, jer troškovi podizanja nasada nisu veliki. Broj biljaka je prosječno 100 kom/ha. Ne treba bacati velike količine stajnjaka po površini, jer ga biljka u početnom stadiju razvoja može relativno malo iskoristiti, pa je dovoljno malo bogatije pognojiti stajnjakom pod korijen sadnica. Ne treba ograde ni različite armature, koje trebaju druge vrste nasada.

Podizanje kestenika se smatra voćarenjem, pa zakonske potpore, predviđene za tu namjenu, mogu pokriti troškove podizanja nasada. Nasad se može koristiti dulje nego nasadi drugih vrsta, uz najmanja ulaganja, pa time jamči isplativost ulaganja.

Ako se kestenik podiže na oranici, cijelu površinu treba izorati. Jame se kopaju ručno ili strojno. Za desetak dana taj posao jedna osoba obavi ručno bez većih poteškoća. Gnojidba po sadnom mjestu, stajnjakom i mineralnim gnojivom nije veliki izdatak. Najbolje i najskuplje, sadnice kalkulacija lako podnosi.

121

Kalkulacija podizanja nasada kestena a) Opis radova: Kn/ha 1. Zaoravanje zelene mase 600, 00 2. Tanjuranje 180,00 3. Strojno kopanje jama za sadnju 4.000,00 4. Gnojidba stajnjakom i mineralnim gnojivom 200,00 5. Sadnja sadnica kestena 800,00 6. Zalijevanje 400,00 7. Malčiranje oko sadnice 5 god. 2.000,00 Ukupno: 8.180,00 b) Repromaterijal: 1. Sadnice 100 kom x 50,00 5.000,00 2. Stajnjak 1500 kg x 0,50 750,00 3. Mineralno gnojivo 100,00 4. Kolci 100 kom x 10,00 1.000,00 5. Mineralno gnojivo za prihranu 5 godina 2.000,00 Ukupno: 8.850,00 c) Opći troškovi: 1. Vodoprivredni doprinos 208 x 5 god 1.040,00 2. Troškovi financ. Kredit + kta 18.070 x 4 % x 5 3.614,00 3. Osiguranje uloženih sredstava 18.070 x 6% x 5 5.421,00 Ukupno: 10.075,00 d.) Ukupni troškovi do dolaska u rod (a+b+c) 27.105,00 Ovaj iznos se mora smatrati ulaganjem, za koje se treba dobiti kredit na rok od 5 godina,

jer se nigdje ne pretjeruje s troškovima. Iznos kredita može služiti samo za obračun kapitalnih ulaganja, jer je iznos potpora utvrđen po hektaru.

Prihodi od potpora: Kn/ha 1. Jednokratna potpora za podizanje nasada 16.800,00 2. Povrat kapitalnih ulaganja 25 % od kredita 6.776,00 3. Godišnja potpora za uzgoj nasada 2.500 kn 12.500,00 Ukupne potpore do prvoga uroda 36.076,00 Ova kalkulacija jasno govori o isplativosti podizanja nasada pitomoga kestena. Veće su

potpore od troškova do prvoga uroda. Nakon dolaska u rod, kesten rađa dugo godina, bez većih ulaganja, osim rezanja suhih

grana i onih, koje smetaju. Zato je svaki urod dobitak, osobito stoga, što se ovaj uzgoj preporučuje za lošija i napuštena tla.

122

J a g o d a

Jagoda je grmolika, zeljasta višegodiš-

nja biljka. Europska šumska jagoda pripada najstarijoj samonikloj hrani. U ostacima sojenica po Europi očuvala se sjemenka te jagode uz tragove šipkove kaše, jednoga od jela praljudi.

Jagodu zovu kraljicom bobičastoga voća. Ona je rano voće visoke kakvoće posebnih organoleptičkih obilježja. Bogata je šećerima, vitaminom C, kalijom, i folnom kiselinom. Više vitamina C ima samo na-ranča. Zato je jagoda iznimno važna u ishrani. Osim svježa, traži se smrznuta, pre-

rađena u sokove, sirupe, đem, marmeladu, slatko, kompot, ...

Šumska jagoda je najukusnije i najzdravije voće, vrlo ugodne arome. Sadrži 10 % šećera, oko 1 % limunske i vinske kiseline, pektinskih i drugih korisnih tvari. Uobičajena šalica jagoda ima samo 45 kalorija, pa iznimno ukusni plodovi imaju jako nisku kaloričnu vrijednost. Obiluju antioksidansima i fitonutrijentima, osobito fenolima, koji spriječavaju ili pomažu u liječenju teških i kroničnih bolesti, kao što su dijabetes, kardiovaskularni problemi,

123

maligna oboljenja, čir na želucu, a dopri-nose i smanjenju kolesterola.

Sami fenoli daju jagodama antikance-rogena svojstva, a istraživanje je pokazalo da jagoda usporava starenje. Ona je lijek i dijetalna hrana. Njezina ljekovita svojstva, koliko je poznato, prvi je 124. godine prije Krista opisao starorimski pisac Apulej, autor "Zlatnoga magarca", prvoga erot-skoga romana europske literature.

Jagode su nezamjenjive, ako ste izloženi sekundarnom pušenju, jer elagična kiselina u njima neutralizira karcinogenu tvar PAH iz cigaretnoga dima.

Zbog svega navedenoga jagoda, posebno kao rano voće, osobitu vrijednost ima kao desert u turizmu.

Hrvatska može zbog pedoloških uvjeta intenzivno uzgajati, bez većih ograničenja, najbolje odlike u svakom svojem području, a ima bolju klimu od većine najvećih proizvođača, pa može imati i jeftiniju proizvodnju. Stoga je to iznimno profitna kultura.

Intenzivna, komercijalna proizvodnja jagoda u svijetu je počela tek u posljednjih pedesetak godina. U Hrvatskoj je proiz-vodnja još uvijek nedovoljno organizirana, osim u Međimurju, a proizvodi se uglavnom troše svježi. Najjači proizvođači (Vrgorac i Zagreb) usmjeruju se u velika potrošačka središta. Ukupna proizvodnja je mala, pa zbog velike potražnje, jagoda ima posto-janu, visoku cijenu. Međutim, ubrzo može doći do zadovoljenja domaće potražnje za svježim jagodama. Zato plodove treba smrzavati, preraditi u sokove visoke kakvoće i druge spomenute proizvode. Toj proizvodnji trebaju dobra organizacija, skladišta, proizvodne linije za smrzavanje i proizvodne linije za druge prerade.

Kakvoću ploda određuje odlika, koja može imati različite namjene. Posebnu pozornost valja posvetiti izboru bezvirus-nih sadnica visoke kakvoće, suvremenoj tehnologiji, organizaciji smještaja, dorade i plasmana.

Do danas je opisano 47 vrsta divljih jagoda svrstanih prema broju kromosoma u četiri skupine, pet diploidnih (2n), dvije tetraploidne (4n), jedna heksaploidna (6n), i četiri oktaploidne (8n). Od svih njih samo ih dvanaest ima veći značaj. To su: - Fragaria vesca I. (2n - 14), divlja

šumska jagoda rasprostranjena najviše po Europi, jugoistočnoj Aziji, Sjevernoj Americi i sjevernoj Africi, a najmanje u južnoj Americi. Ova vrsta je zanimljiva zbog toga, što se koristi u selekciji radi kakvoće plodova, dobrih stolona i presadnica.

- Fragaria viridis Duch. (2n -14) je rasprostranjena po Europi. Ova odlika je u selekciji zanimljiva zbog čvrstoće plo-dova.

- Fragaria nillgerrensis Schllecht se nalazi na filipinskim planinama, u središnjem dijelu južne Kine, te u brdovitim dijelo-vima južne Indije. U selekciji je zanimljiva zbog puno sjemena, kasne zrelosti i bijelih plodova.

- Fragaria daltoniana I. Gay raste na gorju Himalaja na visini od 3.000 do 4.500 m/nv. U selekciji je zanimljiva zbog krupnoće plodova i otpornosti na mraz i hladnoće.

- Fragaria nubicola Linc (2n - 14) je rasprostranjena u umjerenom pojasu Hi-malaje na visini od 1.500 do 4.000 m/nv. Nema posebnu kakvoću za selekciju.

- Fragaria moupinensis card. (2n - 28) se nalazi u istočnom Tibetu, te u južnoj i zapadnoj Kini. Treba ju proučiti i utvrditi zanimljivosti za selekciju.

- Fragaria orijentalis Losink. (2n - 28) raste u otvorenim šumama zapadnoga Sibira, Mongolije, Mandžurije i Koreje. U selekciji je zanimljiva zbog otpornosti na mraz i sušu.

- Fragaris moschata Duc. (2n - 42) raste u šumama i ispod niskoga drveća u Europi i Sibiru. Za selekciju je zanimljiva zbog bujnosti grma, aromatičnih plodova, te različitih varieteta.

124

- Fragaria ananassa Duc. (2n - 56) je rasprostranjena na sjeveru od 63° g. širine (Sibir) do 65° (Amerika) i na jugu od 26° stupnjeva g. širine (Florida, Meksiko, Peru, Čile). Od nje je dobijen najveći broj odlika s aromatičnim krupnim plodovima. Raste uz željezničke pruge i šumske putove. Sinonim joj je F. grandiflora.

- Fragaria viriginiana Duch. (2n - 5) je livadna divlja jagoda istočnoga dijela Sje-verne Amerike. Za selekciju je zanimljiva zbog toga, što svi plodovi skoro u isto vrijeme zriju, imaju svjetlocrvenu do zatvorenocrvenu boju, a meso joj je bijelo, kiselo i aromatično.

- Fragaria chiloensis (L.) Duch. (2n - 56) je divlja jagoda rasprostranjena po jugu Čilea u sjevernoj Kaliforniji i na Ha-vajima, a kultivirana je u Čileu, Peruu i Ekvadoru. Plod se lako bere, krupan je, okrugao do jajolik, tamnocrven. Ima bijelo čvrsto meso slabijega okusa. Ova jagoda je zanimljiva za selekciju.

- Fragaria ovalis Ryd, (2n - 56) je rasprostranjena na sjeveru Novoga Meksika (SAD) u Britanskoj Kolumbiji, u državama Oregon, Idaho i Kalifornija, te na sjeveru Aljaske. Otporna je na mrazove i sušu. To je obnovljiva (rađa nekoliko puta tijekom vegetacije) do stalnorodna jagoda, jako zanimljiva za selekciju.

Najprije je kultivirana F.vesca L., a od

nje je nastao varietet alpske jagode ili mjesečarke F.vesca. Početkom 17. stoljeća iz Amerike je u Europu prenesena F.virgi-niana Duch., a početkom 18. stoljeća počele su se u proizvodnju uvoditi krupne vrtne jagode F.ananassa.

Kultivirano je više od 2.000 odlika jagoda. One su nastale od 6 vrsta:

- europska skupina (4 vrste) od F.vesca L.2n-14 i F.moschata Duch 2n - 42,

- zapadnoamerička skupina (18 vrsta) od F.chiloensis Duch. 2n - 56 i F.platypeta-la Rydb,

- istočnoamerička (8 vrsta) F.virginiana Duch. 2n - 56,

- azijska skupina (17 vrsta) od F.orien-talis Los. 2n - 28.

Vrtna jagoda F.ananassa Cuch. ima 2n -

56 kromosoma, a nastala je na europskom području spontanom hibridizacijom izmedu F.chilloensis (2n - 56) i F.virginiana (2n - 56). Od te kombinacije su nastale mnoge odlike vrtne jagode. Iako ima i drugih, spo-menuta kombinacija je iznimno dobra zbog bogatstva sadržaja šećera, masnih kiselina i vitamina C, E i B, pa su ti plodovi jako hranjivi i zdravi.

Danas u svijetu postoji više tisuća odlika jagoda, prilagođenih određenom području i klimi. Neke su izrazito južnoga podneblja i traže puno sunčanih dana, a druge su prilagođene sjevernim krajevima, a daju jednako dobre rezultate. Postoje i prijelazne skupine odlika.

Selekcija se radi u svrhu što bolje prilagodljivosti području na kojem se uzgaja, za dobivanje što krupnijih plodova, jače obojenosti i boljega okusa. U svrhu industrijske prerade selekcionira se da bi se što bolje odvajala peteljka od ploda, da bi se što bolje smrzavao plod, te lakše preradio u različite proizvode, kao i da bi plod lakše podnosio prijevoz, a ipak da ima visoku hranjivu vrijednost.

Odlike dijelimo po vremenu dozrije-vanja na:

- vrlo rane odlike (Macherauch Froher-te, Addie, Regina),

- rane odlike (Erlz dawn, Elvira, Senga Precosa, Senga Precosana, Sunrise, Hummy Grande, Senga, Gigana),

- srednje rane odlike (Pocahontas, Gea, Gorella, Red Gauntler, Senga Tigaida, Belruby, Ferrara, Cosena, Dana),

- srednje kasne odlike (Senga Sengana, Tioga, Polka, Wadenswil 7),

- kasne odlike (Northwest, Elista, Ve-sper).

Gotovo svake godine se u proizvodnju uvode nove odlike jagoda zbog boljih svojstava i zahtjevnijega tržišta, zbog različitoga vremena dozrijevanja, boje,

125

okusa, rodnosti i bolje ukupne kakvoće. Istraživanja u selekciji se odnose na proširenje klimatskoga područje uzgoja, na uzgoj na manje plodnim tlima, na što veću otpornost na sušu, hladnoće, bolesti i štetočine, te na redovito visoku rodnost radi što boljega ekonomskoga učinka.

Zbog dobrih gospodarskih osobina neke odlike se zadrže dulje vrijeme, dok ih opet ne potisnu nove, bolje. Između velikoga broja novih odlika za naše ekološke uvjete, nabrojit ćemo one, koje su se pokazale jako dobrima: Carezza, Tudla, Gardena, Elsanta, Miss, Nike, Cortina, Sella, Hera fb 3, Clea, Egla, Sequoia, Selene, Chandler, Athena af 2, Idea, Miranda, Linda, Marmolata ao 8, Don, Teodora, Pajaro, Zincla (Milcin),

Višerodne odlike jagoda su odlike

pogodne za voćare amatere, u vrtovima i okućnicama, za svakodnevne obiteljske potrebe. Prvi takav tip je Alpska jagoda mutant šumske divlje jagode. Ima dva podtipa:

- prvi ima izražen razvoj vriježa (sto-lona) iz kojih se razviju mlade sadnice, a rađa tijekom cijeloga ljeta, pa ih zovemo mjesečarkama (netočan naziv, uvriježen među proizvođačima),

- drugi tip ne daje ni vriježe ni mlade sadnice, već daje račve, odnosno sekun-darna stabla, a razmnožava se sjemenom i dijeljenjem grmova. Ovaj tip jagode dva puta rađa tijekom vegetacije, u proljeće i u jesen. Cvate tijekom cijele sezone, od proljeća do jeseni. Plodovi su sitni, ali visoke kakvoće. Neke od ovih odlika su: Senga Remonta, Humz Gento, Revada, Macherauch s Daucrernte, Sans Rivaleof Chorpon, Rochill, Red Rich, Gem, Ostara,

Nove višerodne odlike su: Selva, Irvi-

ne, Seascape, Capitola, ... Kod odlika za amaterski uzgoj u selek-

ciji se išlo na dobivanje visokostablašica radi lakše berbe. Neke od ovih odlika su:

Rote diamant, Mont Everest, Prependulla Humy, Soniana Hummy.

Preduvjeti uzgoja, klima, tlo, vrste uzgoja

Jagoda je jako prilagodljiva na različite vanjske uvjete. Od klimatskih prilika na njezin uzgoj najviše djeluju hladnoće i raspored padalina tijekom vegetacije. U područjima sa zimama bez snijega (golo-mrazica), kada je od –15° do –18° C može doći do pozebe grmića jagoda.

Snijeg djeluje kao dobar zaštitni po-krov, pa jagoda može pokrivena snijegom bez oštećenja izdržati do –30° C. U cvatu i zametanju plodova mogu biti štetne hlad-noće niže od -2° C, to jest kasni proljetni mrazovi.

Na razvoj jagoda nepovoljno djeluju vrlo visoke topline, posebno u cvatu, zrenju i berbi. Najpovoljnije topline su od +22 do +26° C. Ako su topline previsoke, dolazi do propadanja (sušenja) posebno na pjeskovi-tim i teškim tlima. Na tlima s dosta humusa taj nedostatak se može otkloniti natapanjem u kritičnim razdobljima.

Jagode vrlo slabo podnose nedostatak vode tijekom vegetacije. Najbolja rodnost se postiže kada je vlaga tla između 70 i 80 % maksimalnoga kapaciteta vlaženja. Nedos-tatak vlažnosti skraćuje vrijeme cvata, a u fazi dozrijevanja uzrokuje prisilnu zriobu sitnijih plodova lošije kakvoće. Stabilni, visoki prirodi visoke kakvoće u sušnijim područjima se mogu očekivati samo pri redovitom natapanju nasada u kritičnom razdoblju vegetacije.

Jagoda uspijeva na različitim tlima, a dobri i redoviti prirodi se dobivaju na dubokim, rahlim i prozračnim tlima, slabo kisele ili neutralne reakcije (pjeskovito ilovasta tla, pH od 5,0 do 6,5). Na glinenim tlima česti problem je prekomjerna vlažnost, a na karbonatnim i alkalnim tlima jagode obolijevaju od poremećaja ishrane željezom (ferokloroza ili žutica). Jagoda najbolje uspijeva u područjima s umjerenom

126

kontinentalnom klimom. Najbolji tereni za podizanje nasada jagoda su južni, jugo-istočni i jugozapadni blago nagnuti. Kod podizanja jagodnjaka na sjevernim, sje-veroistočnim i sjeverozapadnim blagim padinama, moramo birati odlike. Na južnim terenima sadimo ranije odlike, a na sjever-nima srednje kasne i kasne odlike.

Intenzivnu proizvodnju dijelimo na: - uzgoj na otvorenom i - uzgoj u zaštićenom prostoru. Pri komercijalnom uzgoju na otvore-

nom jagode se sade na razmake od 80 do 120 cm između redova i od 40 do 80 cm u redu. Pri većem korištenju mehanizacije primjenjuju se razmaci 100 x 25 cm (40.000 biljaka po hektaru).

U suvremenoj proizvodnji, s primjenom polietilenskih folija, jagode se uzgajaju u jednoredu ili dvoredu (od 40.000 do 50.000 sadnica po hektaru).

Vodeće odlike su: Senga Precosa, Poca-hontas, Belruby, Gorella, Senga Tigaiga, Senga Sengana, Wädenswil 8, a prateće: Early dawn, Senga Precosana, Redchief, Elvira, Domanill, Atlas.

Iznimno uspješno se jagode mogu pro-izvoditi u zatvorenim prostorima, plasteni-cima i staklenicima. Tada točno možemo unaprijed planirati vrijeme berbe u razdo-blju kada su potražnja i cijena na tržištu najviše. U ovom uzgoju postižemo jako visoke urode po 1 m² površine: od 3 do 4kg na jesen i 5 kg u proljeće. Plodovi su jako krupni, sjajni i ujednačeni. Berba i zaštita su jednostavnije, a nema vriježa. Međutim, troškovi zasnivanja ovakve proizvodnje su visoki.

Ima više načina uzgoja u zatvorenim prostorima. U okomitom načinu uzgoja se sadi 20 komada/m², što po hektaru iznosi 200.000 biljaka. Svaka sadnica rodi od 200 do 300 gr (može i više), pa su u ovom uzgo-ju urodi zaista visoki.

Prednosti ovakvoga uzgoja su velika iskoristivost površine, lakše suzbijanje

bolesti i štetočinja, a plodovi su iznimno čisti, bez primjesa tla i bolje obojeni.

Podizanje nasada

Prije sadnje se priprema tlo. Poore se do dubine između 30 i 40 cm. Tanjuranjem se u tlo unosi oko 300 kg stajskoga gnoja na 100 m2 ili oko 30 t/ha. Za jesensku sadnju je najbolje poorati i meliorativno pognojiti jednu vegetaciju prije. Osim stajskoga gno-ja, u meliorativnoj gnojidbi se obično daje još od 650 do 800 kg NPK gnojiva (7:20:30 + 0,5 B).

Jagoda se na ovim prostorima sadi od srpnja do početka listopada. Frigosadnice, čuvane u hladnjačama, sade se ranije u ljeto. Za sadnju se koristi zdravi, bezvirusni materijal. Sadi li se ručno ili strojom, bilježe se dobri primici (od 90 do 95 %).

Jagoda se razmnožava vriježama, (sto-lonama). Razvoj vriježa počinje u lipnju, a prve dobro ukorijenjene sadnice mogu se očekivati početkom kolovoza. U sušnim godinama, u proizvodnim nasadima, neke odlike jagoda mogu razviti od 4 do 6 komada, dok u matičnajcima od 10 do 20, a u povoljnim godinama i uvjetima i do 35 komada novih biljaka.

Nasad daje plodove najviše kakvoće i najviše izboja, vriježa ili stolona u prvoj godini nakon sadnje. Izboje moramo odstranjivati radi veće rodnosti ili nam oni mogu poslužiti za proizvodnju novih sadnica.

U matičnjaku se preporučuje odstranji-vanje cvjetova da bi se postigao željeni rezultat. Matičnjaci

U matičnjaku sadnice moraju biti zdrave. Moraju se osigurati čistoća odlike, kakvoća i standardi za sadnice. U otvore-nom matičnjaku se sadnice vade u kolovozu i u rujnu, u zatvorenom matičnjaku nešto ranije (u srpnju), a u planinskim krajevima samo u kolovozu. Vadi se ručno i strojno. Frigo sadnice se uzimaju od studenoga do veljače.

127

Razmaci sadnje u matičnjacima su 30 cm u redu i 100 cm između redova. Mogu biti i drugačiji, što ovisi o stroju za vađenje sadnica.

Presadnice se čuvaju u hladnjačama na -2° C, uz dopušteno odstupanje temperature do 1° C, pri relativnoj vlažnosti zraka od 95 %. Mogu se čuvati od 1 do 10 mjeseci, a najbolje ih je čuvati od 4 do 6 mjeseci. Frigo presadnicama se podižu nasadi u srpnju i kolovozu, a u rano proljeće u ožuj-ku i travnju, ako su mlade sadnice izvađene u studenom i prosincu.

Postoje i drugi načini razmnožavanja: - čekajuće presadnice (Waiting bed), - uzgoj presadnica u zatvorenim

prosto-rima, - uzgoj u mrežastoj kućici, - mikro razmnožavanje - meristem kul-

tura.

Uzgoj nasada Najvažniji postupci u održavanju nasa-

da su: odstranjivanje cvjetova, uklanjanje vriježa, obrada tla, gnojidba, natapanje, uklanjanje korova i nastiranje tla slamom.

Nakon tvorbe mladoga korijena, u rujnu se stvaraju cvjetni pupovi. O njima izravno ovisi berba iduće godine. Stoga preporu-čujemo gnojidbu mineralnim kombiniranim gnojivom 500 kg/ha NPK 10-20-30 s malo dušika, više fosfora, a najviše kalija, najviše dva tjedna nakon zadnje berbe plodova.

Rast jagode počinje u proljeće pri toplini iznad +5° C. Nakon 14 do 20 dana počinje cvat, koji traje od 10 do 25 dana, što ovisi o odlici i vremenu. Ako je vrijeme loše, kišovito, dolazi do smanjenja rodnosti.

Jagoda za vrijeme cvatnje ne podnosi jake udare vjetra, jer oni oštećuju tučak i smanjuju rodnost, osim ako se proizvodi u tunelima, plastenicima ili staklenicima.

Tijekom berbe počinje stvaranje vriježa (stolona), koje se ukorijenjuju sve do ranih mrazova, i daju nove mlade sadnice. Broj sadnica po grmu ovisi o odlici, uvjetima i razdobljima života (od 8 do čak 35).

Naglašavamo da je razvoj vriježa (sto-lona) u suprotnosti s urodom plodova. Zato je u komercijalnim nasadima neophodno odstraniti vriježe ručno ili strojom tri ili četiri puta, prije i nakon berbe. Time se godišnji prirodi povećavaju za više od 50 %.

Tijekom zime grmovi jagoda su u stadiju zimskoga mirovanja. Tada se klasični proizvodni nasadi štite od mraza zastiranjem slamom.

Odstranjivanjem cvjetova u godini sadnje, kada se radi o proljetnoj sadnji ili u godini nakon sadnje, kada se radi o kasnoj ljetnoj ili jesenskoj sadnji, za 5 do 10 % se povećava promjer grma i značajno povećavaju prirodi u godini nakon sadnje.

Tlo se obrađuje tijekom vegetacije radi uništavanja korova, boljega unošenja gnoji-va i održavanja tla rahlim i uporabljivim za biljke. U rano proljeće, prije obrade, gnoji se prve godine nakon sadnje s 200 do 300 kg, a druge s 350 do 400 kg NPK (15:15:15) gnojiva/ha. U nasadima s plastičnim folija-ma, prihranjuje se nakon meliorativne gnojidbe pomoću plastičnih cijevi, promjera između 1 i 3 cm (u vodi otopljena gnojiva se puštaju do biljaka kroz plastične cijevi ispod folije). Drugi način prihranjivanja je folijarna gnojidba kombinirana sa zaštitom.

Natapanje radi osiguranja dovoljnih količina vlage za razvitak grma, vriježa i plodova je neophodna agrotehnička mjera u suvremenim nasadima. U nasadima od 1 do 3 ha najčešće se primjenjuje stabilan sustav za natapanje s mekim plastičnim cijevima (koje se stavljaju pod foliju) i crpkama ili cisternama.

U jednom natapanju se takvim dje-lotvornim načinom osigurava najmanje 0,5 l vode po sadnom mjestu. Tlak vode je oko 0,5 atmosfera. Prije berbe se 2 do 3 puta natapa s 250 do 350 m3 vode po hektaru nasada, a nakon berbe 3 do 4 puta s 350 do 500 m3 vode po hektaru.

Za intenzivnu proizvodnju dobar sustav natapanja je i kap po kap.

128

Tlo se nastire postavljanjem slame, drvene piljevine i plastičnih folija ispod grma jagode radi čuvanja plodova od gnjiljenja, oštećenja i prljanja. U nasadima s folijom najčešće se na putove postavlja oko 2 t slame, jer je ona najjeftinija. Ovo smanjuje gubitak vlage iz tla evaporacijom. Uporaba plastičnih folija i slame još dodatno pospješuje raniju zriobu, te otklanja potrebu obrade i zaštite od korova.

Berba

Dvocvjetne odlike jagoda donose rod dva puta godišnje, a mjesečarke svakoga mjeseca tijekom vegetacije. Kakvoća i prirod tih dviju skupina odlika nisu osobiti.

Otprilike mjesec dana nakon cvatnje počinje berba, koja traje od 1 do 3 tjedna, što opet ovisi o odlici.

Berba je najsloženiji radni postupak u proizvodnji jagoda. Plodovi su vrlo osjet-ljivi. Bere se rano ujutro i popodne, kako bi se izbjegao štetan utjecaj podnevnoga sunca. Zakonskim propisima su određene klase u koje se razvrstavaju plodovi jagode. Plodovi ekstra klase su teži od 20 g, a prosječno ih je 150 komada u 1 kg. Plodovi ekstra i prve klase moraju biti zreli, suhi i čisti sa svojstvima odlike (veličina, oblik, boja, aroma).

Plodovi se u berbi odmah odlažu u posebnu ambalažu: nizozemske košarice (3 i 4 kg) i košarice od prešanoga kartona ili plastike (250 i 500 g). Zreli plodovi su osjetljivi, pa treba izbjegavati suvišno rukovanje.

Bere se od 4 do 8 puta svaka 2 do 3 dana, kako stalno dozrijevaju plodovi. Prosječan učinak berača je između 8 i 15 kg jagoda na sat (za 1 ha je potrebno oko 15 berača u svakom navratu).

Proizvođač mora znati svoje mogućnosti berbe, kako radna snaga ne bi bila ograničenje (i djeca mogu brati, jer je to lagan posao).

Zaštita

Svaku biljku, pa tako i jagodu prate određeni korovi, koje moramo suzbijati, bilo mehanički bilo kemikalijama. U biljnom svijetu postoji međusobna borba, ljudskom oku nevidljiva, za prostor, hranu, vodu, jednom riječju borba za mjesto pod suncem. Jednako tako postoje biljne zajed-nice u kojima jedna ili više biljaka pomažu drugoj ili drugima. To čine oslobađanjem intenzivnih mirisa u nadzemnom ili u podzemnom dijelu.

Tako se s jagodom preporučuje posijati ili zasaditi bijeli luk (češnjak). On svojim intenzivnim mirisom odbija štetočinje, glodavce i neke biljne bolesti.

Jednako tako valja paziti na plodored. Za jagode, u predkulturi se preporučuje tagetis, koji korijenovim izlučevinama uniš-tava nametnike u tlu.

Tehnološka i proizvodna obilježja

Osnovna tehnološka i proizvodna obilježja preporučenoga tipa nasada su:

- jednoredni uzgoj na humke s folijom, - razmak sadnje od 25 do 30 cm u redu

i 90 cm između redova, - širina humka pri osnovi 50 cm, a vi-

sina humka 15 cm, - širina puta 40 cm, - broj sadnica oko 45.000 kom/ha. U cijelom vijeku iskorištenja jagod-

njaka, u prosječnim uvjetima područja koje obrađujemo, može se očekivati ukupni prirod od oko 90.538 kg plodova. Plodova I. klase je oko 56.745 kg ili 62,67 %. Kako su plodovi jagode dosta osjetljivi, a bere se višekratno u duljem razdoblju dozrijevanja, značajan je udio plodova II. klase. No, radi se o prirodu dosta visoke kakvoće, koji postiže nešto nižu cijenu, najviše zbog vremena dospijevanja, veličine i obojenosti plodova, te manjih oštećenja.

Vrijednost proizvodnje je proračunata na temelju navedenih priroda, te prosječnih prodajnih cijena (10,63 kuna za kilogram plodova I. klase i 6,38 kuna za kilogram plodova II. klase). Ukupni troškovi se

129

temelje na prosječnim utrošcima rada i materijala u suvremenom uzgoju jagoda. Amortizacija je obračunata kao 33,33 % vrijednosti ulaganja u nasad, te amortiza-cijskoj stopi od 12,5 % za sustav natapanja.

Trajnost nasada ovisi o odlici, ekološkim uvjetima, plodnosti tla i načinu proizvodnje. Uglavnom se jagoda proizvodi u monokulturi.

Ako nasad ostavljamo za drugu godinu, poželjno ga je pokositi na visinu od 3 do 5 cm iznad srca grma i pognojiti ga s 500 kg NPK 10-20-30 po ha. Tada se može očekivati dobar urod i dobra berba i iduće godine.

Sva ulaganja u zasnivanje jagodnjaka se provode u jednoj tehnološkoj godini, a ekonomsko iskorištenje nasada traje s promjenjivom količinom i kakvoćom priroda slijedeće 2 do 3 godine. Jagoda prorodi već prve godine nakon sadnje, daje obilne prirode, relativno je otporna na nepovoljne klimatske prilike, bolesti i štetočine. Tehnologija uzgoja je dobro poznata, potražnja je u stalnom porastu, pa se preporuča širenje komercijalne proizvodnje na području koje obrađujemo.

Nasad se može koristiti i u trećoj godini i kasnije, ali tada već počinju problemi: smanjena rodnost, lošija kakvoća plodova, neujednačena zrelost plodova, pojava šteto-činja, bolesti, korova, ... Takvu proizvodnju imaju amateri.

U proizvodnji jagoda moramo paziti na ekonomsku isplativost proizvodnje. Za uspješnu komercijalnu proizvodnju

potrebno je koristiti bezvirusni sadni materijal visoke kakvoće, dobro pripremiti tlo i provoditi cjeloviti program njege. Pri uzgoju, pogotovo na većim površinama, treba dobro organizirati berbu, skladištenje i plasman plodova. Zato je dobro da se više proizvođača poslovno poveže, kako bi izgradili i opremili odgovarajući smještajni prostor, nabavili prijevozna sredstva s rashladnim prostorima ili zajednički nastupili na lokalnom i udaljenijim tržištima (posebice Zagreba kao našega najvećega potrošačkoga središta), gdje se postižu više prodajne cijene.

Jagoda je jako zanimljiva u intenzivnoj komercijalnoj proizvodnji, jer daje jako visoki urod, od 10, pa čak do 50 t/ha u jednoj vegetacijskoj godini, što ovisi o broju biljaka po kvadratnom metru i godini rodnosti.

Nasad se može brzo umnožiti (jesenski već u idućoj godini može doći u puni rod), a svježe jagode omogućuju visoku dobit. Jasna je isplativost ove proizvodnje. Nismo li obavili sve predradnje, plod vrlo brzo može propasti. Dobro skladište može nadoknaditi neke propuste.

Ulaganja u 1. godini proizvodnje su visoka (presadnice, plastika i sustav natapanja) ali već druge godine vrijednost proizvodnje pokriva sva ulaganja i daje dobru akumulaciju. Presadnice su jeftinije, ako ih proizvodi sam proizvođač. Zato treba nabaviti zdravi sadni materijal i posaditi vlastiti matičnjak. Sadi se od ožujka do rujna. Sadi li se na proljeće, na jesen se može dobiti do 18 prvoklasnih presadnica po grmu. S istoga grma u drugoj proizvodnji plodova moguće je proizvesti 8 presadnica visoke kakvoće. Tako dobivamo puno jeftiniji repromaterijal.

Trajnost nasada

U intenzivnom uzgoju za komercijalne svrhe ista biljka se u pravilu koristi dvije do tri godine. U prvoj godini daje od 60 do 70 % od pune rodnosti. U drugoj godini postiže punu rodnost, dok u trećoj godini intenzivnoga uzgoja rodnost počinje opadati ispod 60 %. Nakon treće godine rijetki proizvođači istu biljku jagode ostavljaju za daljnju proizvodnju. Tada se podiže novi nasad.

Troškovi zasnivanja nasada jagoda u kunama po hektaru

Jedinica Količina Cijena Iznos

130

mjere kuna kuna Troškovi materijala

157.361

Stajski gnoj dt 300 100,00 30.000Presadnice kom 44.600 1,20 53.520Plastične cijevi od 1 do 3 cm promjera m 44.800 0,35 15.680Crna plastična folija 0,007 mm, širina = 80 cm

kg 2.618 16,20 42.406

Basamid granulat kg 200 43,00 8.600Gramoxon l 4 42,00 168Folifertil l 4 44,00 176Zaštitna sredstva kg 8 120,00 960Ambalaža 5.851Sandučići 4 kg kom 303 2,52 764Kutijice kartonske za 250 grama jagoda kom 9.420 0,54 5.087 Troškovi rada ljudi i strojeva

31.266

Rad ljudi

26.220

Priprema i rasipanje stajskoga gnoja sati 144 15,60 2.246Sadnja i nadosadnja sati 184 21,06 3.875Postavljanje sustava i natapanje sati 456 15,60 7.114Odstranjivanje korova sati 48 15,60 749Berba sati 504 21,06 10.614Ostali radovi sati 104 15,60 1.622 Rad strojeva

5.045

Duboko oranje sati 12 55,77 669Plitka obrada sati 6 42,90 257Sadnja sati 32 42,90 1.373Pravljenje humaka i postavljanje folije sati 16 42,90 686Prijevoz sati 48 42,90 2.059 UKUPNO

188.626

Sustav za natapanje 35.793SVEUKUPNO 224.419

Prethodna kalkulacija prikazuje dosta

visoke troškove uspostavljanja novoga ja-godnjaka.

Međutim, sagledamo li strukturu troš-kova, vidjet ćemo da se značajan broj stavaka odnosi na radne postupke. To se odnosi na pripremu i rasipanje stajskoga gnoja, sadnju i nadosadnju, postavljanje sustava za natapanje i samo natapanje,

odstranjivanje korova, berbu i ostale radove. Svi ti radovi prikazani su u ukupnom iznosu od 26.200 kuna u stavci rad ljudi.

Obavi li proizvođač sam sve te radove ili to obave članovi obiteljskoga poljo-privrednoga gospodarstva, ovaj iznos ostaje proizvođaču ili obiteljskom poljoprivred-nom gospodarstvu. Time isplativost uspos-

131

tave novoga jagodnjaka postaje značajno viša.

Jednako načelo možemo primijeniti i na rad strojeva. Ova ukupna stavka u kalkulaciji uključuje duboko oranje, plitku obradu, sadnju, pravljenje humaka i postavljanje folije, te prijevoz. Iako ta stavka iznosi ukupno nešto više od pet tisuća kuna, ona se može bitno smanjiti, ako barem dio radova obavi proizvođač ili samo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Naime, tada će od te stavke ostati samo izdaci za gorivo, koji ne čine niti polovicu od spomenutih pet tisuća kuna.

Dodamo li ostatak od stavke rada stro-jeva iznosu sa stavke rad ljudi, isplativost proizvodnje jagoda raste.

Bavi li se isto obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo određenim uzgojom stoke, to znači da mu iz toga uzgoja ostaje barem dio potrebitoga stajskoga gnoja za uzgoj jagoda. Budući da količinu gnoja koju ima, ne treba plaćati, time mu se isplativost proizvodnje jagoda dodatno povećava.

U kalkulaciji je visoka stavka pre-sadnice, točnije čak 53.200 kuna. Proizvede li proizvođač jagoda sam presadnice, isplativost mu raste za dvostruki iznos od stavke rad ljudi.

Račun dobiti i gubitka za vrijeme iskorištenja nasada u kunama po hektaru Opis Godina

0 prva druga treća Vrijednost proizvodnje 32.759 327.595 266.171 191.950Plodovi I. klasa 25.025 250.246 203.325 124.412Plodovi II. klasa 7.735 77.349 62.846 67.538Ukupni troškovi 188.626 159.650 128.668 89.492Troškovi materijala 157.361 33.196 27.486 13.114Troškovi rada ljudi 26.220 124.738 99.466 74.662Troškovi rada strojeva 5.045 1.716 1.716 1.716Amortizacija 0 67.350 67.350 67.350 Sveukupni troškovi 188.626 226.999

196.017 156.841

Financijski rezultat -155.867 167.945

137.503 102.459

Bruto dobit -155.867 100.596 70.154 35.109 Osiguranje 14.520 14.520

14.520 14.520

Vodni doprinos 400 400 400 400

Iz prikazanih kalkulacija, analize nji-

hovih stavaka i iz svega navedenoga, pod pretpostavkom da proizvođač ima zemljište, očito je da je proizvodnja jagoda iznimno unosan i profitan posao.

Zato svim budućim proizvođačima želi-mo puno uspjeha, visoke urode plodova što

bolje kakvoće, različitih odlika jagoda, a onima, koji se još odlučuju da li bi ušli u tu proizvodnju, preporučujemo da - uđu.

132

K u p i n a

Kupina je višegodišnja biljka iz porodice Rosaceae, pripada rodu Rubus L. Divlja kupina u prirodi raste slobodno, najčešće uz putove i staze kao samonikla, a daje vrlo ukusne plodove različite veličine i vrijednosti.

Kupina podnosi hladnoće: golomrazicu i do -17º C (ovisno o trajanju hladnoće), a pod snijegom može izdržati do -25º C. Ona je heliofil, traži puno svjetla i sunčanih dana, a dosta je otporna na bolesti i štetočine. Ne podnosi suhe i olujne vjetrove.

Za nasad kupina su poželjni topli i umje-reno topli položaji. Plemenite odlike i odlike bez bodlji su znatno osjetljivije na hladnoće od divlje kupine. Toplinske promjene u ranom proljeću od +6º do -7º C, mogu nanijeti velike štete i znatno smanjiti urod.

U Hrvatskoj postoje klimatski i ekološki uvjeti za uzgoj. Za uspješan uzgoj treba barem 800 mm padalina godišnje, od čega 400 mm tijekom vegetacije. Kupina ima dobro razvijen korijen zbog čega dobro podnosi sušu.

Najbolje uspijeva u klimatskoj zoni vinove loze (od 75 % do 80% relativne vlage zraka). U takvim uvjetima daje krupnije plodove i visoke urode. Traži biološki aktivno

tlo. Najbolje uspijeva na pjeskovito ilovastim, dubokim i dobro dreniranim tlima, s dosta humusa u površinskom sloju (od 0 do 30 ili do 40 cm), Ph od 5,5 do 6,5, što znači slabo kisela do neutralno alkalna tla. Slabije podnosi karbonatna, slabo alkalna i alkalna tla. Na takvim tlima vrlo brzo dolazi do kloroze.

U svijetu postoji oko 300 odlika kupina. Najčešće su razvrstane u četiri skupine; odlike puzajućega, odlike uspravnoga rasta, odlike s bodljama (trnjem), odlike bez bodlji (trnja), a uz navedene imamo i zimzelene odlike kojih je jako malo i gospodarski su beznačajne.

U Hrvatskoj ima petnaestak odlika, redovite i visoke rodnosti. Plodovi se koriste svježi, mogu se zamrzavati i prerađivati (slatko, džemovi, žele, sokovi, medicinska vina), pa na tržištu postižu dobru cijenu.

Oplemenjene odlike, osobito bez bodlji (Rubus fruticosus) rastu u nasadima (kupinja-ci). Kod nas je najpoznatija odlika bez bodlji thornfree. Kupina dozrijeva, kada nema većih poljoprivrednih poslova. Dozrijeva sredinom srpnja, tijekom cijeloga ljeta, pa do druge polovice rujna.

133

Oplemenjena kupina bez trnja se u Europi

koristila već u 16. stoljeću. Kupina već u prvoj godini nakon sadnje daje rod, a postižu se redoviti i obilni urodi, od 20 do 25 t /ha. Odlike kupina bez trnja daju plodove visokoga sadržaja šećera (od 6,3 do 12, 5 % ), organskih kiselina ( 0,30 do 1,47 % ), pektina, celuloze, mineralnih tvari i vitamina. Životni vijek kupine uz pravilnu agrotehniku je 20 godina, a optimalno vrijeme iskorištavanja je od 15 do 20 godina.

Relativno visoka cijena ploda, visoki prinosi, te značajna potražnja na domaćem i na svjetskom tržištu ovu kulturu čine isplativom.

Cvjetovi služe kao dobra pčelinja paša, a listovi u proizvodnji aromatičnih čajeva.

Proizvodnju predlažemo na zadružnom i kooperacijskom načelu. U novije vrijeme sve češće na tržištu vidimo proizvod od plodova kupina pod tržišnim imenom kupinovo vino.

Kupinovo vino je preporučljivo uživati u

manjim količinama. Ima punu aromu i ljekovitost, što jamče eterična ulja, tanin, pektin, jantarna, jabučna, oksalna, mliječna i salicalna kiselina, te vitamin C, provitamin A, P, biotin, K, niacin te veliki broj mikro i makro mineralnih elemenata. Podizanje nasada kupina

Kupina bez bodlji (Rubus fruticosus) traži najbolja tla, na povišenim položajima, bogata humusom. Ako nema dovoljno humusa mora se gnojiti stajnjakom (od 30 do 50 t/ha). Uz to moramo dodati 800 kg /ha mineralnoga gnoja NPK 8:26:26. Za osnovnu obradu tla, poželjno je zaorati kulturu, koju koristimo kao zelenu gnojidbu.

Kupina se uzgaja u manjim nasadima, kao samostalni grmovi, a ako se radi o uspravnoj odlici s kraćim i čvrstim izbojima, to su najčešće odlike nižeg rasta.

Najčešće se nasad podiže u obliku žive ograde uz uporabu naslona od stupova i pocinčane žice. Stupovi mogu biti drveni, željezni ili od armiranoga betona visoki od 120 do 220 cm. Na njima su postavljene žice, na 60 do 120 cm ili u tri reda (na 70, 150 i 220 cm). Za puzajuće odlike se koriste stupovi visine 3 m, a za odlike uspravnoga rasta od 2,2 m. Pocinčana žica mora biti od 3 do 3,5 mm, dobro zategnuta, da bez teškoća može izdržati

134

teret izboja s urodom. Postoji više načina postavljanja žice na stupovima.

Razmak sadnje u sustavu žive ograde najčešće je 3 m, a u redu od 1 do 2 m. Tako postižemo sklop od 1.670 do 3.200 sadnica/ha. U manjim nasadima se može primijeniti i gušći sklop (red od reda 2,5 m, a u redu 0,8m), čime se postiže sklop do 5.000 sadnica/ha.

Razmak sadnje ovisi o bujnosti odlike, plodnosti tla i uzgojnom obliku. Za odlike uspravnoga uzrasta se primjenjuje manji raz-mak nego kod odlika puzajućega rasta. Ako se odlike uspravnoga rasta žele uzgajati bez nosive armature u obliku polugrma ili šiba, tada se ide na razmak od 1,5 m x 3 m. Kod podizanja većega nasada treba paziti na pravac postavljanja redova. Na većim visinama redo-

vi moraju biti u smjeru sjever – jug, a na ravnim južnim terenima u smjeru istok - zapad. Odlike puzajućega rasta, uzgojene u obliku žive ograde, sade se na razmak od 3,2 m do 4 m između redova, a 1,5 m do 2,2 m u redu.

Kupina se bere ručno. Dobro uvježban berač za 8 sati u kupinjaku dobre rodnosti može ubrati od 100 do 150 kg kupina.

Najbolje je brati poslije dizanja rose i u popodnevnim satima. Tada se plodovi lakše odvajaju od peteljke i veća je koncentracija šećera u plodu.

Kupina se razmnožava reznicama, koje treba odabrati od zdrave matične biljke.

Kupinu svake godine treba rezati.

Kalkulacija proizvodnje kupina Regija ; kontinentalna Površina 1 ha Broj sadnica/ha 2.800 Razmak sadnje 1,3 x 2,7 m Trajnost nasada 15 godina Starost nasada puna rodnost Postavljen sustav za navodnjavanje Kalkulacija pokrića varijabilnih troškova (PVT)

Niži Srednji Viši EUR/ha Srednji

Prinos kg/ha Cijena kn/kg Poticaj kn/ha

13.000,00 5,50 1.250,00

15.000,00 5,50 1.250,00

18.000,00 5,50 1.250,00

0,73 166,00

UKUPAN PRIHOD Kn/ha 72.750,00 83.750,00 100.250,00 11.122,18 Mineralna gnojiva kn/ha Sredstva zaštite bilja kn/ha Sanduci 8 kg 3 kn/kom Berba 10 kg/h, 25 kn/h Rezidba 180 h 35 kn/h Ostali troškovi kn/ha

937,00 3.259,75 4.875,00 32.500,00 6.300,00 1.000,0

1.272,50 3.259,75 5.625,00 37.500,00 6.300,00 1.200,00

1.608,00 3.259,75 6.750,00 45.000,00 6.300,00 1.500,00

168,99 432,90 747,01 4.980,08 836,65 159,36

Ukupni var. troškovi kn/ha 48.871,75 55.157,25 64.417,75 7.325,00 PVT, kn/ha 23.878,26 28.592,75 35.832,26 3.797,18 Troškovi vlastite mehaniz. kn/ha 2.919,30 2.974,04 3.056,15 394,96 Dohodak kn/ha 20.958,95 25.618,71 32.776,10 3.402,22 Troškovi proizvodnje kn/kg 3,98 3,88 3,75 0,51

135

Glavni

tehnološki

projekt

Vinarija

za proizvodnju

kupinovoga vina

2006. godine

136

Ovaj tehnološki projekt vinarije namijenjene proizvodnji kupinovoga vina je utemeljen na najnovijim teorijskim spoznajama, kao i na dugogodišnjem praktičnom iskustvu u ovoj tehnološkoj grani. Projektirana je vinarija za proizvodnju oko 30.000 l/god. s pratećim sadržajima. Projektirani su svi sadržaji, koje mora imati ovakav proizvodni pogon, da bi zadovoljio propise Pravilnika o uvjetima, koje moraju zadovoljiti pogoni za proizvodnju voćnih vina, te uskladištenja gotovih proizvoda.

Glavni tehnološki projekt je izrađen u skladu sa slijedećom zakonskom regulativom, koja je na snazi u Republici Hrvatskoj:

- Pravilnik o vinu NN broj 96/96, - Zakon o gradnji NN broj 52/99, - Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati prostorije za proizvodnju i promet

namirnica i predmeta opće uporabe NN broj 118/99, - Zakon o zaštiti na radu NN broj 55/96, - Zakon o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i

predmetima opće uporabe NN broj 1/97, - Zakon o mjernim jedinicama NN broj 58/93.

Sadržaj 1.0. Uvod 2.0. Tehničko tehnološka koncepcija zgrade 2.1. Krug zgrade 2.2. Zgrada 2.3. Razmještaj prostorija 3.0. Procesno tehnološka rješenja 3.1. Rukovanje voćem prije prihvata sirovine u pogonu 3.2. Procesna rješenja nakon prihvata sirovine u pogonu 3.3. Potrebna tehnološka oprema 4.0. Opis funkcionalne povezanosti prostorija 5.0. Specifikacija tehnološke opreme 6.0. Potrebna radna snaga 7.0. Energetska bilanca 8.0. Sanitarno-tehnički i higijenski uvjeti proizvodnoga pogona 9.0. Cijene tehnološke opreme 10.0. Prilog – nacrti

Slika 1. Plod kupine

1.0 Uvod Kupina je višegodišnja grmovita biljka. Cvjeta u lipnju. Plod je skupna koštunica crne

boje, sastavljena od mnogo sitnih i sraslih koštunica. Kupinovo vino, izrađeno od zrelih plodova (Rubi fruticosi) je osvježavajućega mirisa i

okusa, te je poznato u narodnoj medicini za "jačanje krvi" ili za popravljanje krvne slike. Kupinovo vino je voćno vino s malim postotkom alkohola, pripravljeno iz zrelih i zdravih

plodova kupine. Vino se odlikuje svojstvenom bojom, blagim mirisom i ugodnim okusom, što ga čini iznimno pitkim.

Kupina, vitaminska bomba, sadrži brojne nutrijente, a osobito je bogato željezom. Poznato je da nedostatak željeza u krvi čovjeka ima negativne posljedice (slabokrvnost, umor, vrtoglavica). Stoga željezo treba u određenim količinama unositi u organizam radi zdravoga razvoja. Zato se preporučuje kupinovo vino: 1 dl dnevno (po 0,33 dl prije jela).

Najnovija istraživanja pokazuju da uživanje kupinovoga vina, u malim količinama, smanjuje "loši" kolesterol u krvi. Povoljno djeluje na poboljšanje općega stanja organizma, otklanja umor, otvara apetit, poboljšava cirkulaciju krvi, povisuje niski krvni tlak.

Jantarna kiselina povoljno djeluje kod bolesti krvožilnoga sustava i arteroskleroze. Kupinovo vino, kao i vina proizvedena od drugoga jagodičastoga voća, su slabo

alkoholna, jer je postotak šećera u tom voću od 5 do 12 %. To znači da ćemo nakon vrenja soka s tom koncentracijom šećera dobiti vino s 5 do 6 vol % alkohola. Uz doslađivanje i pravilno primijenjenu tehnologiju, dobivaju se zdrava, suha i desertna vina visoke kakvoće.

2.0. Tehničko tehnološka koncepcija zgrade 2.1. Krug zgrade

Poštujući zahtjeve iz tehnološkoga rješenja za potrebe prostora manipulacije prijevoznih sredstava, uvjete površine izgrađenosti od oko 40 %, dobivena je optimalna veličina potrebne parcele za nesmetanu djelatnost zgrade. Veličina zgrade je oko 23 m x 23 m, odnosno 550 m2

u tlocrtu. U iznimnim slučajevima zgrada se može izgraditi i na manjoj površini (1.300 m2), ali bez mogućnosti proširenja.

Zgrada – vinarija za proizvodnju kupinovoga vina se sastoji od nekoliko osnovnih tehnoloških cjelina: prostor za prihvat i preradu, prostor za fermentaciju i dozrijevanje, prostor za odležavanje vina u bačvama, te prostor za starenje vina u bocama, koje zajedno čine predmetnu zgradu. Navedena područja su fizički odijeljena, te svako ima svoju ulaz i izlaz. Cijeli krug objekta zgrade je ograđen visokom žičanom ogradom (180 cm), koja spriječava ulazak nepoželjnih životinja iz okoline. Manipulativne površine (oko 20 %) su asfaltirane, radi lakšega održavanja. Sve slobodne površine kruga (oko 40 %) su obrađene kao zelene površine. 2.2. Zgrada

Zgrada se izvodi na praznoj graditeljskoj površini (nova zgrada), koja još nije konačno i potpuno određena, vodeći računa o tomu, da postoji mogućnost proširenja kapaciteta. Sva potrebita proširenja će se riješiti prilikom izrade glavnoga, odnosno izvedbenih projekata. Cijeli projekt treba izraditi u duhu propisa i pravno snažnih normi.

Zgrada se sastoji iz tri osnovne tehnološke cjeline: prostora za prihvat i preradu kupina, prostor za fermentaciju i dozrijevanje kupinovoga vina, te prostora za odležavanje vina u bačvama, odnosno prostora za starenje vina u bocama, koji su spojeni u jednu građevinsku cjelinu. Svi prostori su međusobno povezani slijedom tehnoloških tijekova proizvodnje racionalno projektiranim manipulacijskim hodnicima, koji završavaju na odvojenom ekspeditu.

Tehnička opremljenost vinarije udovoljava svim higijenskim propisanim i tehničko tehnološkim standardima, tako da je u potpunosti osigurana higijena rukovanja od kupine do gotovog proizvoda, kupinovoga vina. Tehnološke operacije prihvata i prerade sirovine djelomično su mehanizirane, a izvode se na način da je izvršeno grupiranje higijenski kompatibilnih operacija. 2.3. Razmještaj prostorija

Razmještaj prostorija je određen pravilnikom o uvjetima, kojima moraju udovoljiti objekti za prizvodnju voćnih vina, koji ne dopuštaju križanje tehnoloških tokova tijekom proizvodnje. Dispozicija proizvodnih prostorija razvijena je sukladno higijensko tehnološkim i tehničkim zahtjevima, tako da se proizvodni postupci odvijaju progresivno bez povratnih

tokova, čime su osigurana propisana higijenska načela i načela dobre proizvodne prakse opisane i propisane kao HACCP-koncepcije.

3.0. Procesno tehnološka rješenja

3.1. Rukovanje voćem prije prihvata sirovine u pogonu Kakvoća kupinovoga vina, u velikoj mjeri ovisi o rokovima berbe i načinu rukovanja

prije tehnološke obrade. Ocjena rokova berbe kupine ima veliko značenje za kakvoću plodova i zahtijeva veliku pozornost, jer plodovi ubrani u pravo vrijeme osiguravaju ujednačenost, te bolju kakvoću gotovoga proizvoda. Prijevremena ili prekasna berba nepovoljno utječu, ne samo na senzorska svojstva, već i na nutritivnu vrijednost gotovoga proizvoda.

Rokove berbe, s obzirom na stadij zrelosti (fiziološka - botanička, tehnološka, konzumacijska zrelost), treba prilagoditi namjeni kao i rokovima stavljanja u promet, odnosno uporabe, te osobinama odlike.

Prikladnost voća (kupina) za berbu može se utvrditi: - subjektivnim metodama, - objektivnim metodama. Subjektivna procjena se temelji na senzoričkim svojstvima: - tvrdoća, - obojenost ploda karakteristična za pojedinu odliku, - stupanj zrelosti. Svakako su pouzdanije objektivne metode: - određivanja tvrdoće plodova penetrometrom, - određivanje udjela šećera, - određivanje stupnja zrelosti reakcijom na škrob (otopinom jod - kalijev jodid), - određivanje boje kolorimetrom. U novije vrijeme su uvedene i usavršene još neke metode: - za praćenje promjene boje digitalizacijom, - računalna analiza slike uzorka, - utvrđivanje promjene čvrstoće metodom odziva zvučnoga impulsa i brzom Foui-erovom

transformacijom snimljenoga signala. Način berbe i prijevoza do ulaska u vinariju imaju veliku ulogu u određivanju konačne

kakvoće kupinovoga vina. Vremenski razmak između vremena berbe i procesiranja kupina treba biti što manji, pri čemu treba uzeti u obzir potrebu usklađivanja dnevnogaa dovoza kupina s mogućnostima prijema u podrumu. Budući da je vrijeme berbe kratko, pitanje rasporeda dovoza kupina, koje podrum treba prihvatiti je veoma važno. 3.2. Procesna rješenja nakon prihvata sirovine u pogonu

1. Odvaga sirovine Nužna je radi uvida u iskorištenje polazne sirovine, te u slučaju otkupa, za plaćanje kupina.

2. Muljanje Muljanjem se kupina gnječi kako bi se iz nje oslobodio sok – mošt te ga je neophodno provesti kako bi kvasci, kao predstavnici epifitne mikroflore kupine, došli u dodir sa moštom i obavili alkoholnu fermentaciju. Osim toga, muljanjem kupina lakše se provodi cijeđenje masulja, te odvajanje mošta od komine. Sastavni dio muljače je crpka za masulj (piston crpka) koja mora imati nježni režim rada.

3. Fermentacija Kupinovo vino, kao i vina proizvedena od drugoga jagodastoga voća, slabo su alkoholna,

jer se postotak šećera u tom voću kreće od 5 do 12 %. To znači da ćemo nakon vrenja soka tom koncentracijom šećera dobiti vino s oko 5 do6 vol % alkohola. Stoga je neophodno provesti došećeravanje masulja, pri čemu treba znati da za povećanje udjela alkohola u budućem vinu za 1 vol %, dodajemo u 100 l mošta 1,7 kg šećera ili 1 kg šećera dodanog u 100 litara mošta povećava udio alkohola u 100 litara vina za 0,59 vol %. Šećer dodajemo u dva navrata: 50 % od određene količine šećera za doslađivanje se umiješa, te otopi u masulju, a zatim se doda selekcionirani suhi kvasac 40 g/100 l i dobro promiješa. Drugo dodavanje šećera treba obaviti nakon 3 do 4 dana od početka burne fermentacije. Dobiveni masulj u posudama sulfitiramo K-metabisulfitom neposredno prije došećeravanja, kako bi se spriječio rast i razvoj patogene mikroflore (bakterija) nazočne na plodu kupine. Nakon tako provedenoga sulfitiranja, masulju se također dodaje pektinski enzim i dobro promiješa.

Masulj kupina može fermentirati uz dodatak selekcioniranih kvasaca uz kontroliranu toplinu od 18 do 25° C (ovisno o enologu). Maceracija može trajati od 4 do 21 dan, ovisno o enologu, uz svakodnevnu remontažu (potapanje klobuka nastaloga fermentacijom) najmanje tri puta tijekom burne fermentacije, a kasnije rijeđe. U slučaju da je maceracija dulja od 10 dana, spremnik moramo zatvoriti vrelnjačom radi spriječavanja ulaska zraka. Tijekom fermentacije masulja u spremnik se ispod površine (15 do 20 cm) može postaviti inox rešetka, čime će izostati potreba za miješanjem.

4. Prešanje Nakon fermentacije preša se još djelomično slatki masulj. Tješti (preša) se kruti dio

masulja, a tekući se pretoči u inox spremnik, a zatim se i prešavina pretoči u isti. U spremniku nastavlja vrenje. Kako bi vrenje bilo pod nadzorom, cisterna bi morala imati termoblok ili dvostruki plašt, kako bi se prema potrebi, u slučaju povećanja ili pada topline, hladilo, odnosno zagrijalo.

Pri proizvodnji kupinovoga vina koristi se prešanje pri niskim tlakovima do 2 bara, s pneumatskom prešom kapaciteta 2.000 kg. Preša se prešama s gotovim programima prešanja. S obzirom na dnevni kapacitet prerade kupina u vinariji, predviđeno je da se na dan može preraditi oko 5 tona kupina (da bi ostvarila taj kapacitet, preša mora raditi 16 sati). Preša se nakon maceracije, pri tlakovima do 1,5 bara.

Preša se nalazi unutar vinarije, radi manjega utjecaja vremenskih prilika na rad i podignuta na visinu od 1 m. Na taj način je omogućeno lakše pražnjenje isprešanih kupina ili masulja postavljanjem traktorske prikolice ispod preše, u koju se skuplja ostatak od prešanja.

U slučaju maksimalne prerade kupina u vinariji, dnevno bi se punio jedan spremnik od 5.000 litara.

5. Dozrijevanje vina i stabilizacija Ako želimo suho kupinovo vino, pretvorba šećera u alkohol se provodi do kraja, a kod

proizvodnje slatkoga, desertnoga vina, vrenje prekidamo kod željenoga ostatka šećera. Fermentaciju prekidamo naglim hlađenjem na temperaturu od oko 5° C.

Spomenutim hlađenjem, osim prekida vrenja, utječemo i na brže bistrenje mladoga vina. Dakle, ako želimo suho kupinovo vino, nakon alkoholne fermentacije mlado vino ide na malolaktičnu fermentaciju, koja se najsigurnije provodi uz dodatak selekcioniranih kultura bakterija, i pri toplini od oko 20° C (spremnici imaju mogućnost grijanja). Navedeni postupak može se provoditi i u bačvama.

Nakon završene malolaktične fermentacija, kupinovo vino se sumpori K-metabisulfitom, te pretače u bačve ili cisterne uz namještanje slobodnoga SO2. Trajanje odležavanja vina u bačvama se određuje senzorskim ispitivanjem i ovisi o enologu. Također je neophodno bačve nadopunjavati svakih petnaestak dana.

6. Kupažiranje vina Kupinovo vino se obvezno prije punjenja u boce kupažira (miješa), da bi se osigurala

ujednačena kakvoća vina određene etikete u svim bocama iste berbe. Pri tom postupku se namjesti slobodni SO2 u ovisnosti o pH vina i predviđenoga trajanja odležavanja vina u bocama prije puštanja na tržište.

7. Punjenje vina u boce Vino se nakon odležavanja, stabilizacije i kupaže može puniti u boce. Predviđeno je da se

dnevno puni 1.000 litara (volumen manjih spremnika). Vino se najmanje 15 dana prije punjenja treba staviti u spremnike od 1.000 l (jedan

spremnik od 5.000 litara se pretoči u spremnike od 1.000 litara) i u njemu se namjesti koncentracija slobodnoga SO2. Kod punjenja je važno osigurati visoku razinu higijene, radi smanjenja rizika od kontaminacije u bocama.

Odležano, bistro kupinovo vino, prije punjenja u boce treba procijediti (filtrirati) preko grubih i finih slojnica (ploča) kako ne bi došlo do zamućenja vina u boci.

Kod punjenja je važno osigurati odgovarajuće količine boca, čepova. Čepovi moraju biti odgovarajuće kakvoće s obzirom na predviđeno vrijeme trajanja

dozrijevanja vina u bocama. Ako se želi odmah spremiti bocu za tržište, potrebno je osigurati etikete, kapice, te

markice za promet.

MULJANJE

DOŠEĆERAVANJE

PUNJENJE U BOCE

DOZRIJEVANJE VINA I STABILIZACIJA

NJEGA I ČUVANJE VINA

PREŠANJE

FERMENTACIJA I MACERACIJA

VAGANJE

PRIHVAT KUPINA

Slika 1. Blok shema proizvodnje kupinovog vina

3.3. Potrebna tehnološka oprema

1. Vaga Vaga za vaganje grožđa u gajbama predviđene nosivosti do 1.000 kg. U slučaju većega

otkupa kupina, treba predvidjeti kolnu vagu.

2. Muljača

- kapacitet 2 tone na sat - potpuno izrađena od nehrđajućega čelika - lopatice ježa zaštićene posebnom prehrambenom plastikom - valjci muljače su pomični

Slika 3. Muljača 3. Crpka za masulj

• specijalna crpka za masulj • potpuno od nehrđajućega čelika • kapaciteta 5 tona/h • maksimalna visina crpljenja 10 m

Slika 4. Crpka za masulj

3. Preša, pneumatska, volumena 3.000 l • potpuno od nehrđajućega čelika • opremljena vlastitim kompresorom i vakuum crpkom • mogućnost promjene parametara programa • maksimalan tlak 2 bara • postavljena na kotače

• prihvatno korito za mošt kapaciteta 400 litara

Slika 5. Pneumatska preša

4. Spremnici od nehrđajućega čelika volumena 5.150 l i 1.050 l Posuda je opremljena robusnim ovalnim otvorom na plaštu veličiine 340 x 440 mm,

izvučenoga okvira, tako da su izbjegnuti svi kutovi na kojima se inače zadržava nečistoća. Otvor je veličinom prilagođen tako, da čovjek može lako ući i izaći iz posude.

Na gornjem poklopcu je ugrađen otvor promjera 400 mm sa vrenjačom A-20. Donja podnica je izvedena ekscentrično. Zbog toga je cijev totalnoga ispusta kratka, što iznimno olakšava pranje posude.

Čisti ispust je postavljen ispod razine ovalnoga otvora, a ujedno iznad razine mogućega taloga kod fermentacije.Totalni ispust sa ventilom 6/4´´.

Posuda nigdje s unutarnje strane nema oštre uglove i rubove. Na posudu je ugrađen duplikator za hlađenje ili grijanje tip-U 2,6 m2. Konstruiran je tako,

da se hlađenje dobro odvija bez obzira koja je količina mošta ili vina u posudi. Svojom velikom površinom osigurava brzo hlađenje sadržaja.

Spremnik je opremljen digitalnim termometrom, razinomjerom, inox probnom slavinom, čahurom za sondu. Materijal je W.Nr. 1.4301 (IIID)

Slika 6. Inox spremnici 5. Spremnici od nehrđajućega čelika volumena 2.000 l s plivajućim poklopcom. Spremnici, koji služe za lakšu raspodjelu vina pri pretakanjima da bi svi spremnici mogli

biti puni. Opremljeni su totalnim ispustom, čistim ispustom, razinomjerom, inox probnom slavinom.

6. Drvene bačve Drvene bačve volumena 225 l napravljene od slavonskoga hrasta. 7. Centrifugalna crpka • crpka sa posebnim reduktorom • by-pas sustav • glava crpke od nehrđajućega čelika s posebnim rotorom • kapacitet do 140/250 hl/h

Slika 7. Centrifugalna crpka

8. Pneumatska crpka (Yamada) o Kapacitet 40 hl/h

o Od nehrđajućega čelika o Crpka za rad s drvenim bačvama i punjenje kupinovoga vina.

Slika 8. Pneumatska crpka

9. Kompresor snage 5 kW 10. Oprema za hlađenje podruma i hladnu fermentaciju Sastoji se od 2 klima uređaj od 10 kW, te rashladnika vode 20 kW s izoliranim

spremnikom za vodu i kontrolnim ormarom.

11. Automatska linija za punjenje boca • potpuno od inoxa • mogućnost punjenja boca od 0,5 do 1,0 l • kapacitet do 1.000 boca/h

Slika 9. Punilica za boce

12. Pločasti filter za vino od inoxa.

Slika 10. Pločasti filter za vino

13. Etiketirka, poluautomatska

• kapacitet od 500 do 900 boca na sat • mogućnost lijepljenja prednje i zadnje etikete istovremeno • samoljepljive etikete namotane na kolut • posebno osjetljiva foto ćelija • težina 45 kg

14. Ambalaža • Staklene boce volumena 750 ml. • Kartonska ambalaža za 6, odnosno 12 boca.

4.0. Opis funkcionalne povezanosti prostorija

Prostor za prihvat i preradu (natkriveni otvoreni prostor) (A) U njemu su smješteni: vaga, muljača i crpka za masulj. Muljača je smještena ispred vinarije sa stolom za prihvat i provjeru kakvoće kupina, lako

pristupna prijevoznim sredstvima. Navedena oprema se nakon kampanje prerade unosi u prostor za repromaterijal. Prostor za prešanje kupina, fermentaciju i dozrijevanje vina (B) To je prostor veličine oko 140 m2. U njemu je 11 spremnika za vino dvostrukih stijenki za

hlađenje, odnosno grijanje. Prostor je visok 6 m (drugi prostori u vinariji su visoki 4 m), da bi se u njega mogli smjestiti spremnici. Ovaj prostor ima mogućnost povećanja kapaciteta spremnika. Najjednostavnije povećanje dobije se zamjenom postojećih spremnika većima. Ovaj prostor je povezan s prostorom za preradu velikim vratima kroz koja može ući prikolica radi pražnjenja preše. Drop dobiven prešanjem se iznosi u prostor za kompost.

Prostor za odležavanje vina u drvenim bačvama (C) U njemu je smješteno 15 drvenih bačava. Ovaj prostor je klimatiziran zbog održavanje

vlažnosti podruma. Bačve su složene tako da je omogućeno njihovo održavanje bez pomicanja. Prostor za starenje vina u bocama (D)

Ovaj prostor ima smještajni kapacitet vina u kartonskoj ambalaži po 12 boca, od oko 5.000 boca. Dozrijevanje vina u bocama je nužno radi postizanja smirivanja vina nakon punjenja i radi osiguranja jednake kakvoće vina iste etikete. Prostor je klimatiziran. Prostor za punjenje vina u boce (E)

U ovom prostoru je predviđeno punjenje vina u boce automatskim uređajima. Etiketira paralelno s punjenjem u boce na poluautomatskom uređaju. Dopremanje vina iz prostora za fermentaciju i dozrijevanje vina bi bilo kroz otvor za komunikaciju. Prostor za pomoćni materijal (F)

U njemu se čuvaju boce, kartonska ambalaža, crpka za masulj, kompresor i potrošni materijal. Ovaj prostor se može iskoristiti i za pripremu kartonskih kutija kod punjenja vina.

5.0. Specifikacija tehnološke opreme

Prostorija Pozicija Komada Naziv i opis 1 1 Mehanička vaga (500 kg) 2 1 Muljača A 3 1 Crpka za masulj (5 t/h) 4 1 Pneumatska preša, 3000 L 5 1 Centrifugalna crpka (120 hL/h) 6 1 Pneumatska crpka (40 hL/h) 7 6 Spremnik od nehrđajućega čelika 5.150 l 8 5 Spremnik od nehrđajućega čelika 1.050 l

B

9 2 Spremnik od nehrđajućega čelika 2.000 l s plivajućim poklopcom

C 10 15 Drvene bačve 225 l D 11 5 Palete 1.200 x 1000 12 1 Klima uređaj 10 kW

13 1 Linija za punjenje u boce 14 1 Etiketirka, poluautomatska 15 1 Uređaj za stavljanje kapica E

16 1 Klima uređaj 10 kW 17 1 Oprema za hladnu fermentaciju

18 1 Kompresor 19 1 Viličar

6.0. Potrebna radna snaga

Stalno zaposleni Potrebna stručna sprema : VSS (enolog)………………………………...… 1 izvršitelj Potrebna stručna sprema : SSS…………………………………………….. 1 izvršitelj Sezonski zaposleni Prerada kupina (do trenutka fermentacije) Potrebna stručna sprema : SSS, KV………………………………………… 2 izvršitelja Punjenje vina u boce Potrebna stručna sprema : SSS, KV………………………………………… 2 izvršitelja

7.0. Energetička bilanca Redni broj Naziv i opis Instalirana snaga

(kW) 1 Muljača 2,50 2 Crpka za masulj (5 t/h) 3,00 3 Pneumatska preša (volumen 3.000 l) 4,00 4 Centrifugalna crpka (120 hl/h) 1,50 8 Linija za punjenje boca 3,00 9 Kompresor 5,00 10 Etiketirka, poluautomatska 0,25 11 Klima uređaj 10 kW (2 komada) 3,00 12 Oprema za hladnu fermentaciju 5,00

8.0. Sanitarno tehnički i higijenski uvjeti proizvodnoga pogona U svim prostorijama pogona podovi moraju biti izrađeni od čvrstoga, nepromočivoga i neupijajućega materijala. Pored toga, podovi ne smiju biti klizavi i moraju biti svijetlih tonova. Kod izvedbe podova osobitu pozornost treba posvetiti njihovoj denivelaciji, koja mora biti u skladu s propisanim normativima za pojedine prostorije (u ovisnosti o tehnološkim operacijama, koje se u njima obavljaju), a ona je uvijek u pravcu slivnika ili podnih rigola. Prema navedenom, kao završni sloj poda može se koristiti monolitni pod, kiselootporan i protuklizan ili keramičke pločice (kiselootporne i protuklizne) s propisanom mehaničkom otpornošću. Ako se za izgradnju podova koriste keramičke pločice s izvedbom na ¨fuge¨, koje moraju biti popunjene nepropusnim, kiselo otpornim, neupijajućim i dovoljno elastičnim

materijalima za fugiranje. Spojevi podnih površina sa zidovima, holkeri i spojevi zidova, te kutovi, moraju biti konkavni i dovoljno velikoga polumjera zaobljenosti, tako da je omogućeno lagano održavanje čistoće. Pored naprijed opisanoga, pri konstrukciji i izvedbi podnih površina posebnu pozornost je potrebno posvetiti mehaničkoj otpornosti odnosno nosivosti, hidroizolaciji i termoizolaciji. Nosivost podova izražena po jedinici površine, mora odgovarati tehnološkim uvjetima unutarnjega prijevoza. Sve unutarnje površine zidova, od razine poda pa do stropa, moraju biti ravne, glatke i izrađene od nepropusnoga, vodootpornoga materijala, kao što su keramičke pločice, plastika ili neki drugi neupijajući i neotrovni materijal. Zidni rubovi i stupovi, te zidne plohe u hodnicima i prostorijama s planiranim podnim prijevozom, moraju biti zaštićeni štitnicima od čeličnih ¨L¨ profila (izrađeni od inox čelika, koji se ugrađuje na način da sa zidnom plohom budu u istoj ravnini), te odbojnicima od okruglih profila izrađenih od galvaniziranih željeznih cijevi Ø = 2¨ ili više. Odbojnici se ugrađuju na visinu od 40 cm, mjereno od razine poda, konzolama na svakih 1,5 m dužine i na razmaku 8 cm od zidne plohe, koja se zaštićuje kako bi se izbjegla potencijalna mehanička oštećenja prilikom odvijanja unutarnjega podnoga prijevoza. Zidovi u kondicioniranim prostorijama moraju biti propisno toplinski izolirani.

Stropovi moraju biti dovoljno visoki, da je omogućeno nesmetano odvijanje tehnoloških postupaka, pri čemu visina svijetloga dijela niti u jednoj radnoj prostoriji ne smije biti niži od 3,0 m. Završna obrada stropova se mora izvesti tako da oni budu glatkih i ravnih površina, propisno izolirani, a u završnom sloju premazani fungicidnom bojom. Materijali za izgradnju stropova moraju biti bijele boje ili koje druge svijetle boje, kompaktni, da ne otpadaju i ne ljušte se.

Prema navedenom, konstrukciji i uređenju stropova potrebno je posvetiti najveću pozornost, jer moguće greške imaju izravan utjecaj na proizvodne postupke u prostorijama, odnosno na higijensku ispravnost sirovina, proizvoda, repromaterijala, koji sa stropova mogu biti kontaminirani kondenzatom vodene pare, koja kapa, oštećenom bojom, koja se ljušti ili žbukom, koja otpada.

Svi prozori moraju imati okvire od nehrđajućega materijala ili PVC materijala. Donja ploha zidnoga okvira ("klupčice"), moraju se izvesti zakošeno prema podnoj površini pod kutom od 450 radi lakšega održavanja čistoće. Sva prozorska krila, koja se otvaraju moraju imati ugrađene mrežice radi sprečavanja ulaska insekata. Visina do donjega ruba prozorskoga okna ni u jednoj prostoriji ne smiju biti niži od 150 cm, mjereno od podne površine.

Prolazi, kroz koje se obavlja unutarnji prijevoz moraju biti dovoljno široki, da se izbjegne svaki dodir sa zidnim površinama za cijelo vrijeme prijevoza. Vrata, koja su u funkciji unutarnjega prijevoza sirovine ne smiju biti široki manje od 1,5 m. Vrata na takvim prolazima moraju biti izrađena od materijala otpornoga na hrđu (inox), koji je pogodan za održavanje. Ako su vrata izrađena od drveta, onda obje strane moraju biti obložene nehrđajućim limom sa čvrsto zalemljenim šavovima. Dovratnici moraju također biti obloženi kovinom otpornom na hrđu, čvrsto učvršćenom da ne postoje nikakvi nepristupačni prostori u kojima bi se skupljala nečistoća ili štetnici. Spojevi između dovratnika i zida moraju biti minuciozno brtvljeni s trajno elastičnim kitom. Vrata, koja se otvaraju u oba smjera ("leptir", "mimokretna"), moraju u visini očiju imati prozor od prozirne plastike. Sva vrata i prozori i drugi otvori (ventilacijski, …) kroz koje bi mogli ulaziti kukci, moraju biti zaštićeni odgovarajućim uređajima za spriječivanje ulaska kukaca, ptica i glodavaca, kao što su: žičane mreže, zračne i vodene zavjese, gumene brtve, …

Na slivnicima moraju biti osigurani sifoni radi spriječavanja ulaska insekata i glodavaca. Za sve prostorije treba osigurati odgovarajuće prozračivanje po važećim propisima, a

posebno u prostorijama s više djelatnika tijekom radnoga vremena. Prozračivanjem treba osigurati otklanjanje stranih mirisa iz prostorija, kao i vodene pare, istrošenoga zraka, te

dovođenje čistoga i svježega zraka. Odzračne otvore treba zaštititi mrežama od ulaska insekata i glodavaca.

Spremnici izrađeni od nehrđajućega čelika visoke kakvoće su jednostavni za održavanje uporabom pare, kao sredstva za pranje ili sredstvima na osnovi lužine.

Hrastove bačve je nužno održavati i to: ako su prazne, pranjem vodom i sulfitiranjem jednom mjesečno, a nakon svakoga pretoka obvezno je njihovo pranje i sulfitiranje. Savjetujemo da se ne rabe dulje od 5 godina.

9.0. Cijene tehnološke opreme Naziv i opis Cijena opreme Mehanička vaga (1.000 kg) 6.700 Muljača 40.500 Crpka za masulj (5 t/h) 16.300 Pneumatička crpka 13.000 Pneumatička preša 132.900 Centrifugalna crpka (120 hl/h) 12.000 Spremnik od inoxa 5.150 l (6 komada) 92.500 Spremnik od inoxa 1.050 l (5 komada) 40.000 Spremnik od inoxa 5.000 l (2 komada) 32.900 Drvene bačve 225 l (15 komada) 35.000 Linija za punjenje 220.000 Etiketirka, poluautomatizirana 12.500 Sviječasti filter za vino 11.000 Kompresor 8.000 Klima uređaj 12 kW (2 komada) 35.820 Oprema za hladnu fermentaciju 231.600

Viličar 68.000

UKUPNO (bez PDV-a) 1.006.720

UKUPNO (s PDV-om) 1.228.198

10. Prilog – nacrti

Prostorija Pozicija Komada Naziv i opis 1 1 Mehanička vaga (500 kg) 2 1 Muljača A 3 1 Crpka za masulj (5 t/h) 4 1 Pneumatička preša, 3.000 l 5 1 Centrifugalna crpka (120 hl/h) 6 1 Pneumatska crpka (40 hl/h) 7 6 Spremnik od nehrđajućega čelika 5.150 l 8 5 Spremnik od nehrđajućega čelika 1.050 l

B

9 2 Spremnik od nehrđajućega čelika 2.000 l s plivajućim poklopcem

C 10 15 Drvene bačve 225 l D 11 5 Palete 1.200 x 1.000

12 1 Linija za punjenje u boce 13 1 Etiketirka, poluautomatizirana E 14 1 Uređaj za stavljanje kapica

A - prostor za prihvat i preradu B - prostor za prešanje, fermentaciju i dozrijevanje vina C - prostor za odležavanje u drvenim bačvama D - prostor za starenje vina u bocama E - prostor za punjenje vina u boce F - prostor za pomoćni materijal G - soba za kušanje i ocjenjivanje vina H - ured I - laboratorij J - svlačionice i sanitarni prostor

154

155

1000

6000

156

10 10

10 10

9000

730

Naziv: Presjek prostora za odležavanje vina u drvenim bačvama

Nacrt br. 4 Mjerilo 1:50

157

4000

158

Vinsko grožđe

proizvodnja i p r e r a d a

Podizanje vinograda

Teška tla, gline i ilovače, nisu

preporučljiva za podizanje vinograda, jer su ta tla hladna, slabo prozračna i slabo biološki aktivna. Takva tla traže stalna prozračivanja, a to se postiže zatravlji-vanjem, košnjom trave i mulchiranjem. Na takvim tlima prirodi variraju kao i kakvoća grožđa.

Uz dobro održavanje tih tala, ponajprije na ocjeditim položajima, mogu se dobiti vina vrhunske kakvoće, ali uz pravilan izbor podloge i odlike (kultivara).

Iz rezultata analize tla je vidljivo da je tlo alkalne reakcije, slabo humusno i slabo opskrbljeno ukupnim dušikom.

Opskrbljenost tla pristupačnim fosfo-rom je za biljke vrlo slaba po cijeloj dubini profila, dok je opskrbljenost kalijom bogata u oraničnom i umjerena u podoraničnom sloju tla. Sadržaj ukupnih karbonata i fiziološki aktivnoga vapna je nizak u oraničnom, a relativno visok u podora-ničnom sloju tla.

Utvrđene količine tla ne prelaze granicu tolerancije za uzgoj vinove loze na podlozi Berlandieri x Riparia Kober 5BB ili Paulsen.

Analizirano tlo je slabo humusno, pa se prije sadnje predlaže gnojidba s 50 t /ha

zreloga stajskoga gnoja ili 5 l kiseloga litvanijskoga treseta po loznom cijepu. Polovicu stajskoga gnoja treba unijeti u sloj tla na 30 do 60 cm prilikom rigolanja ili dubokoga oranja, a drugu polovicu treba ufrezati u sloj tla dubine od 0 do 30 cm pri površinskoj obradi tla.

Premda je razina ukupnoga dušika u tlu niska, zbog velike pokretljivosti dušika, ovim elementom se ne gnoji prije sadnje nego tijekom vegetacije.

Za razliku od dušika, fosfor i kalij su slabo pokretni u tlu što omogućuje gnojidbu ovim elementima na zalihu.

K je tlo slabo opskrbljeno fosforom, a umjereno do bogato opskrbljeno kalijom, predlažemo gnojidbu tla jednim od poje-dinačnih fosfornih gnojiva. Ovisno o nabavljenom gnojivu, gnojiti se može s 2.400 kg/ha superfosfata ili 1.000 kg/ha tripleksa ili 900 kg/ha MAP-a.

Ako se ne može nabaviti pojedinačno fosforno gnojivo, onda se gnoji NPK u omjeru 5:30:20 (2.400 kg/ha).

Polovicu gnoja treba ravnomjerno rasuti po cijelo površini i unijeti u sloj tla na dubinu između 30 i 60 cm prilikom rigolanja ili dubokoga oranja, a preostalu polovicu ufrezati pri površinskoj obradi tla prije sadnje.

Vinograd u rodu se osnovno gnoji sa NPK 10:30:20 u jesen nakon berbe ili u veljači slijedeće godine, dušikom kroz dvije do tri prihrane tijekom proljeća (ožujak - svibanj) sa 200 kg/ha 27 % KAN-a.

159

Navedene količine gnoja je poželjno provjeriti folijarnom analizom.

Preporučena podloga za spomenuto područje Berlandieri x Riparia Kober 5BB se danas u mnogim vinogradarskim zemljama smatra univerzalnom podlogom, kako kod nas tako i u srednjoj Europi. Kod nas je zastupljena gotovo 97 %. Ima relativno kratak vegetacijski ciklus. Iz glave razvije velik broj zaperaka i mladica. Dobro utječe na visinu drva, visinu i kakvoću priroda.

Danas su unutar 5BB otvoreni mnogo-brojni klonovi pa se njezina univerzalnost smanjuje, ali zbog većega broja pozitivnih osobina ostaje najznačajnija podloga za vinovu lozu.

Izbor sadnoga materijala

Glavni vanjski preduvjeti za izbor

sadnoga materijala su poznavanje tla, klime i položaja.

Zakonodavac je predvidio regije i podregije (NN 159/04), te na temelju toga Pravilnika imamo regiju kontinentalna Hrvatska, koja se dijeli na 7 podregija. Jedna od njih je podregija Zagorje - Međimurje, koja se dijeli u 6 vinogorja.. Krapinskom vinogorju pripadaju općine: Golubovec, Tuhelj, Hum na Sutli, Pregrada, Desinić, Đurmanec, Petrovsko, Zagorska sela i Radoboj. Za cijelu podregiju Zagorje - Međimurje preporučene sorte vinove loze su: rajnski rizling, traminac crveni, traminac bijeli, graševina, moslavac, sauvignon, pinot bijeli, pinot sivi, silvanac zeleni, chardonay, rizvanac, muškat žuti, muškat bijeli, zelenac slatki, veltlinac crveni, kraljevina, muškat ottonel, portugizac crni, pinot crni, frankovka, lovrijenac, zweigelt, gamay bojadiser.

Izbor loznih podloga

Odabir podloge ovisi o sastavu tla. U

kontinentalnom dijelu je ograničavajući činitelj u izboru podloge količina fiziološki

aktivnoga vapna, a u mediteranskom dijelu ograničavajući činitelji su otpornost na sušu i sadržaj aktivnoga vapna.

Lozni cijep

Osobito se sadi cijep dobro razvijenoga

korjenovoga sustava, dobro srasloga spojno-ga mjesta, te dobro sazrele plemke. Spojno mjesto treba biti dobro sraslo, tako da se pritiskom palca na plemku, plemka ne odvoji od podloge.

Plemka mora biti dobro sazrela. Preporuka je rabiti parafirane cijepove jer imaju mnoge prednosti: nema zagrtanja cijepova, ne dolazi do isušivanja spojnoga mjesta i manje izbija postrano korijenje (brandusi).

Cijepove treba do sadnje skladištiti u vlažnom pijesku. Ni u jednom trenutku cijep se ne smije osušiti (izgubiti vodu), jer se dodatnim namakanjem ne može nadoknaditi izgubljena voda.

Razmak sadnje u vinogradu ovisi o mehanizaciji za obradu vinograda, o uzgojnom obliku i o nagibu terena. Smjer redova ovisi o konfiguraciji terena i ekološkim uvjetima terena. Općenito se može reći da je u sjevernijim krajevima povoljniji smjer redova sjever - jug radi bolje osvijetljenosti, dok u južnim kraje-vima smjer nije bitan.

U kontinentalnoj Hrvatskoj preporučuje se sadnja vinograda u proljeće, zbog mogućnosti vrlo oštrih zima i jakih smrzavica.

Razmak sadnje, za veće traktore iznad 50 KS, je od 2,4 do 3 m red od reda i 0,9 do 1 m u redu.

Cijepove je poželjno 24 sata prije sadnje namočiti u vodu. Neposredno prije sadnje cijepove treba neko vrijeme držati u kaši vode, zemlje i svježe kravlje balege u omjeru 1:1:1.

Tlo za sadnju treba biti optimalno vlažno i dobro pripremljeno za sadnju. Trebaju biti označeni redovi i postavljeni kolci na svako sadno mjesto. Cijep se

160

stavlja u jamu (širine od 30 do 40 cm i dubine od 40 do 50 cm) u pravcu reda s južne strane kolca za uzgojni oblik Guyot, koji se prakticira u spomenutom vinogorju. Cijep se stavlja u jamu blago koso prema stupu.

Korijen cijepa se zatrpa zemljom i dobro nagazi. Zatim se stavlja od 5 do 7 kg zreloga stajnjaka (ako se nije gnojilo prije sadnje) i opet sipka zemlja. Stajnjak ne smije biti u dodiru ni s korijenom ni s cijepom. Visina spojnoga mjesta treba biti od 5 do 10 cm iznad zemlje.

Iz pupova tek posađenoga cijepa kreću mladice. Najčešće kreće više mladica. Ostavljamo jednu do dvije mladice, koje vežemo uz kolac špagom u obliku osmice i to čim mladice narastu oko 20 cm. Redovitom obradom tla uništavamo korove i pokoricu. U slučaju suše morao zalijevati.

Armatura

Vinova loza je penjačica, te se za njezin

uspješan uzgoj u modernim vremenima postavlja oslonac - potporanj (armatura).

Armatura se sastoji od stupova, žice, sidara, zatezača žice i dodatnih pomagala (kukice, lanci, inox nosači, …). Temelj armature čine stupovi, koji se postavljaju u red vinograda. Na početku i na kraju reda postavljaju se "čelni" stupovi.

Stupovi imaju probušene rupe, kroz koje se provlači žica. Stupovi se većinom postavljaju u proljeće druge vegetacije (10 do 12 mjeseci nakon sadnje). Stupovi su visoki od 2 do 2,6 m i ukopavaju se u zemlju oko 60 cm. Žica služi za vezanje rodnih elemenata loze (krakova i lucnjeva). Broj žica ovisi o načinu uzgoja, a najčešće ih ima od 5 do 7. Sve žice trebaju biti pocinčane.

Nakon prvoga znatnijega uroda, žice se istežu, pa ih treba u proljeće poslije rezidbe dodatno nategnuti zatezačima. Žice u vinogradima sjede na "L" kukicama, te se za vrijeme rezidbe mogu skinuti, pa se tako povećava učinak rezača.

Uzgojni oblici vinove loze U kontinentalnom dijelu Hrvatske su

najčešći jednostavni sustavi uzgoja kao Guyotov uzgojni oblik ili jednokraka, dvokraki Guyotov uzgoj, te račvasti uzgoj "Lepeza".

Na obrađivanom području se prakticira Guyot uzgoj ili jednokrak. To je najjed-nostavniji sustav uzgoja s mješovitim rezom. U trećoj godini se rozgva veže na visinu uzgoja od 60 do 100 cm. Tijekom vegetacije se njeguju 4 mladice i vežu uz žicu, a ostale izrasle iz osnove mladoga stabla se uklone i oštro prikraćuju.

U četvrtoj godini se od dviju odabranih mladica, gornja po položaju reže na lucanj s 8 do 10 pupova, a donja se reže na prigojni reznik na dva pupa.

Za ovaj uzgojni oblik se preporučuje razmak sadnje od 1,8 do 2 m x 0,6 do 0,8 m, te se naizmjenično ostavlja dugo rodno drvo. To znači da je lucanj jedne godine na jednoj strani trsa, a druge godine na drugoj strani. Pri rezanju lucnjeva moramo biti vrlo oprezni. Lucnjeve prije vezanja lagano savijemo od osnove prema vrhu, da ne bi popucali, pa ih tek onda vežemo. Malo se oštrije savija između drugoga i trećeg pupa na lucnju.

Bolesti vinove loze

Plamenjača (Plasmopara viticola) je

najopasnija bolest vinove loze. Simptomi se mogu naći na listovima, cvijetu i bobicama, a rijetko na mladicama i viticama. Na mladim listovima nastaju nešto svjetlije, zelene do žuto zelene žute zone ili takozvane "uljane mrlje" promjera od 2 do 3 cm. Uskoro se s donje strane te mrlje razvije bijela presvlaka. Zaraženo lišće potpuno odumire i otpada. Bobice mogu biti napad-nute od zametanja ploda do mijenjanja boje "šarke".

Prvi rok prskanja određuje se prema uvjetima za razvoj plamenjače. Ti uvjeti su 10 mm kiše u 24 sata, srednja dnevna

161

toplina viša od 12° C i veličina lista barem 3 cm. Kasnije se prska svakih 10 do 12 dana, ovisno o uvjetima (kiša, toplina).

Danas svaka županija ima aparate, koji mjere klimatske uvjete i pomažu pri određivanju rokova prskanja. Aparati su pod kontrolom HZPSS-a, koja putom medija objavljuje vrijeme zaštite.

Pepelnica (Uncinula necator - Oldium tucker) je dobila ime po pepeljastoj prevlaci na površini napadnutih biljnih organa. Napada lišće, peteljkovinu, mladice, vitice, cvat i bobice. Sivo bijela prevlaka u početku se javlja kao mrlje, koje vrlo brzo prekriju zelene dijelove loze. Pepelnica se uvijek javlja s gornje strane lista, a plamenjača s donje strane. Najosjetljiviji organi na pepelnicu su bobice grozda. Pepeljasta prevlaka se vrlo brzo proširi po cijelom grozdu. Na bobicama prestaje rasti kožica, pa zbog unutarnjega pritiska bobice pucaju sve do sjemenki, što je tipičan znak prepoznavanja pepelnice na lozi.

Siva plijesan (Botrytis cinerea) - simptomi se javljaju na svim dijelovima i u

svim fazama razvoja grozda. U početnim fazama razvoja grozda teško se razlikuje od ranoga napada plamenjače. Kasnije se simptomi javljaju na bobicama, koje postaju smeđe i raspucavaju se. Za kišnoga vremena javlja se siva prevlaka na površini bobica, po čemu je bolest i dobila ime, siva plijesan.

Štetnici vinove loze

Najveći štetnici vinove loze su gusje-

nice raznih leptira, kao sovice i pepeljasti i žuti grožđani moljac. Sovice rano u proljeće izgrizaju spavajuće pupove i loza ne daje očekivani prirod.

Grožđani moljac napada grozd i radi zapredak unutar grozda (prva generacija moljca), gdje se hrani i izgriza pupove grozda. Druga i treća generacija gusjenica čine štetu tako da se ubušuju u bobice i hrane njihovim tkivom.

Najbolja zaštita protiv gusjenica je uporaba zaštitnih sredstava na osnovi piretroida kao što su: Decis, Rotor, Chro-morel D, Karate, Beta Baythroid, …

Orijentacijski plan prskanja vinove loze

U stadiju mirovanja Bolesti i štetnici Crveno ulje 3 % ili Cuprablau Z 1 % + Oleo-ultracid 0,3 % Pojava lista 5 - 8 cm crna pjegavost Rival 0,3 %, ili Nikal 0,4 % ili Vimer 0,4 % Pojava grozdića plamenjača Merpan (Kaptan) 0,25 % + Chromosul pepelnica (Sumpor SC 80) 0,3 % Cvatnja loze ne prskati Nakon cvatnje peronospora Ridomil Gold, ili Antrakol combi 0,25 % pepelnica + Tilt 250 0,01 % ili Folicur 0,04 % + siva trulež Ronilan 0,1 % ili Teldor 0,1% Drugo i teće nakon cvatnje javljaju se iste bolesti bez sive plijesni Pred zatvaranje grozda siva plijesan Teldor 0,15 % ili Switch 0,08 % + plamenjača Cuprablau Z 0,3 % ili Antracol 0,3 % + peronospora Chromosul ili Sumpor 80 u conc 0,3 %

162

U vrijeme šaranja (promjene boje) prska se samo po grožđu protiv sive plijesni, kao i tri tjedna prije berbe sredstvima, koja smo već preporučili.

Na kraju dajemo pregled troškova podizanja vinograda vinskoga grožđa u

kontinentalnom dijelu Hrvatske.

Podizanje vinograda za proizvodnju vinskoga grožđa

Regija: kontinentalna Površina: 1 hektar Broj trsova/ha: 5.700 Razmak sadnje 2 x 0,8 m Trajnost nasada: 25 godina Godina prije sadnje kn/ha Poravnavanje terena 1.250,00 Dovoz mineralnoga gnoja 120.00 Dovoz organskoga gnoja 2.400,00 Dubinsko rahljenje tla 6.250,00 Rigolanje (60 do 70 cm) 7.000,00 Raspodjeljivanje mineralnoga gnoja 480,00 Raspodjeljivanje organskoga gnoja 2.100,00 Mineralni gnoj 5.852,00 Organski gnoj 4.550,00 Troškovi analize tla (od 0 do 30 cm i od 30 do 60 cm) 700,00 Utovar i istovar mineralnoga gnoja 50,00 Uzimanje uzoraka tla 50,00 Ukupno 24.552,00 Prva godina (priprema, sadnja i armatura)) kn/ha Dovoz mineralnoga gnoja 60,00 Dovoz stajskoga gnoja 360,00 Raspodjeljivanje mineralnoga gnoja 120,00 Poravnavanje terena drljačom 120,00 Otvaranje brazde za sadnju 500,00 Dovoz i razvoženje kolaca 240,00 Dovoz i razvoženje sadnica 240,00 Mineralni gnoj 1.330,00 Stajski gnoj 600,00 Kolci 19.950,00 Cijepovi (parafinirani) 57.000,00 Vezivo (kg) 100,00 Sredstva za zaštitu bilja (7x) 650,00 Iskolčavanje terena 630,00 Istovar i postavljanje kolaca 500,00

163

Priprema sadnica za sadnju (prikraćivanje korijena i stavljanje u kalus) 375,00 Istovar sadnica 75,00 Sadnja 13.750,00 Okopavanje u redu 1.000,00 Međuredna obrada (3x) 1.080,00 Prskanje leđnom prskalicom 120,00 Ukupno 98.800,00 Druga godina kn/ha Dovoz sadnica za podsađivanje 60,00 Dovoz žice i stupova za armaturu 500,00 Međuredna obrada (4x) 1.440,00 Prskanje leđnom prskalicom (12x) 1.440,00 Stupovi 30.000,00 Žica, plastična, 4 mm 1.505,00 Žica, plastična, 3 mm 14.405,00 Sidra 3.000,00 Zatezači (niple) 1.750,00 Vezivo 200,00 Sredstva za zaštitu bilja (12 x) 1.560,00 Sadnice za podsađivanje 300,00 Istovar i raznošenje stupova i žice 225,00 Postavljanje armature 5.000,00 Podsađivanje sadnica 75,00 Zimska rezidba i iznošenje rozgve 1.050,00 Ljetna rezidba i iznošenje rozgve 1.225,00 Okopavanje u redu 1.000,00 Ukupno 64.735,00 Treća godina kn/ha Dovoz sadnica za podsađivanje 60,00 Međuredna obrada (4 x) 1..440,00 Raspršivanje atomizerom (2 x) 2.160,00 Sadnice za podsađivanje 300,00 Sredstva za zaštitu bilja (12 x) 1.950,00 Vezivo 200,00 Podsađivanje sadnica 75,00 Zimska rezidba i iznošenje rozgve 1.225,00 Ljetna rezidba i iznošenje rozgve 1.225,00 Održavanje tla u redu 1.000,00 Ukupno 9.635,00 Sveukupno 197.722,00 Ukupni troškovi podizanja nasada 197.722,00 Iznos poticaja 28.000,00 Troškovi podizanja nasada 169.722,00 Poticaj za podizanje 1 ha nasada vinograda iznosi 28.000 kuna.

164

Glavni tehnološki

projekt

Vinarija za proizvodnju

vina od vinskoga

grožđa

(100.000 litara vina i više)

165

Glavni tehnološki projekt je izrađen u skladu sa slijedećom pravno regulativom Republike

Hrvatske:

1. Pravilnik o vinu NN broj 96/96

2. Zakon o gradnji NN broj 52/99

3. Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati prostorije za proizvodnju i promet

namirnica i predmeta opće uporabe NN broj 118/99

4. Zakon o zaštiti na radu NN broj 55/96

5. Zakon o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i

predmetima opće uporabe NN broj 1/97

6. Zakon o mjernim jedinicama NN broj 58/93

K a z a l o

1. Opis tehnoloških postupaka – tehnologija proizvodnje crnoga i bijeloga vina

1.1. Tehnološki slijed operacija kod proizvodnje crnoga i bijeloga vina

1.2. Detaljan opis potrebne tehnološke opreme

1.3. Ambalaža

1.4. Opis funkcionalne povezanosti prostorija

2. Specifikacija tehnološke opreme

3. Potrebna radna snaga

4. Energetička bilanca

5. Sanitarno tehnički i higijenski uvjeti proizvodnoga pogona

6. Prilog – nacrti

166

1. Opis tehnoloških postupaka – tehnologija proizvodnje crnoga i bijeloga vina

1.1. Tehnološki slijed postupaka kod proizvodnje crnoga i bijeloga vina 1. Odvaga sirovina Nužna radi uvida u iskorištenje polazne sirovine, te u slučaju otkupa, za plaćanje grožđa.

2. Ruljanje i muljanje Postupak odvajanja peteljke od bobica, nužan za proizvodnju bijeloga, a pogotovo

crnoga vina visoke kakvoće. Uređaj za ruljanje mora raditi nježno radi što manjega oštećenja peteljkovine. Muljača mora biti pomična da bi se dio grožđa mogao poslati bez gnječenja na fermentaciju. Sastavni dio uređaja za muljanje i ruljanje je crpka za masulj (piston pumpa) koja također ima nježni režim rada.

Pri preradi bijeloga grožđa nužno je što prije izmuljati i izruljati, te puniti preše (dio grožđa ide u prešu bez gnječenja).

3. Prešanje Kod tehnologije bijeloga grožđa predviđeno je prešanje izruljanoga i izmuljanoga

grožđa. Manjim dijelom (oko 30 %) se može prešati neizmuljano grožđe. Preša se pri niskim tlakovima do 2 bara, s pneumatičkom prešom kapaciteta između 4.500 i 6.000 kg (ovisno o grožđu). Preša se prešama s gotovim programima prešanja. S obzirom na dnevni kapacitet prerade grožđa u vinariji, predviđeno je da se na dan može preraditi oko 30 t grožđa (preša bi zato trebala raditi 20 sati).

Određene aromatične bijele odlike grožđa se mogu macerirati (držanje izmuljanoga grožđa u preši nekoliko sati uz hlađenja) u cilju poboljšanja kakvoće vina.

Kod tehnologije crnoga grožđa preša se nakon maceracije pri tlakovima do 1,5 bara. Preša je unutar vinarije radi manjega utjecaja vremenskih prilika na rad. Podignuta je na

visinu od 2 m. Time je omogućeno lakše pražnjenje isprešanoga grožđa ili masulja postavljanjem traktorske prikolice ispod preše, u koju se skuplja ostatak od prešanja.

4. Taloženje (tehnologija bijeloga vina) Isprešani mošt se sulfitira dozama od oko 50 mg/l (u slučaju zdravoga grožđa) i to

odmah nakon skupljanja soka u prihvatno korito ispod preše. Dobiveni mošt se precrpi u spremnik, gdje se koncentracija SO2 namješta na 50mg/l (kod zdravoga grožđa), a kod grožđa upitne zdravstvene ispravnosti SO2 se namješta na 75 do 100 mg/l. Mošt se zatim hladi na oko 14° C. Nakon 18 do 24 sata odvoji se bistri dio od mutnoga. Bistar mošt i talog

167

idu na odvojenu fermentaciju. Talog iz svih spremnika se skuplja u posebni spremnik gdje fermentira. Bistri mošt se inokulira sa selekcioniranim kvascima, prema uputama proizvođača. Bistri mošt se može došećeriti u slučaju niskih šećera u grožđu, a ovisno o željama enologa i zakonskoj regulativi koncentracija šećera se namješta na 16,5 do18º po Babou.

Pri maksimalnoj preradi, dnevno bi se punio jedan spremnik od 20.000 litara. 5. Fermentacija Mošt bijeloga grožđa fermentira uz dodatak selekcionirane kulture kvasaca (soj kvasca,

ovisno o odlici grožđa, regiji i želji enologa), pri toplini između 12 i 18° C (ovisi o enologu). Dio mošta može ići na fermentaciju u barrique bačve (225 l). Postupak je slijedeći: - nakon inokulacije kvascima, mošt se u spremniku miješa 1 sat, - tako izmiješani mošt se puni u barrique bačve i to oko 200 litara u svaku bačvu radi

mogućega kipljenja vina, a bačva se začepi vrelnjačom, - nakon završetka fermentacije vino u bačvama treba miješati jednom tjedno uz čestu

senzorsku procjenu. Vino se može držati u bačvama nekoliko mjeseci. Masulj crnoga grožđa također može fermentirati uz dodatak selekcioniranih kvasaca uz

nadziranu toplinu između 25 i 30° C. Maceracija može trajati od 4 do 21 dan, ovisno o enologu, uz svakodnevnu remontažu (potapanje klobuka nastaloga fermentacijom) najmanje tri puta tijekom burne fermentacije, a kasnije rjeđe. Traje li maceracija dulja od 10 dana, spremnik moramo zatvoriti vrelnjačom radi spriječavanja ulaska zraka.

6. Malolaktična fermentacija Nakon alkoholne fermentacije, mlado crno vino obvezno ide na malolaktičnu

fermentaciju (najsigurnije uz dodatak selekcioniranih kultura bakterija pri toplini od oko 20° C (može se obaviti i u bačvama, a spremnici moraju imati mogućnost grijanja).

7. Dozrijevanje vina Oko mjesec dana nakon završene alkoholne fermentacije, bijelo vino se pretače,

namješta se slobodni SO2 na 20 do 30 mg/l, te stavlja u spremnike ili barrique bačve, koje se obvezno pune u potpunosti (odležavanje u bačvama od 1 mjesec do 6 mjeseci, a rabimo li nove bačve oko 1 mjesec). Odležavanje ovisi o senzorskoj procijeni enologa. Kao poseban način dozrijevanja bijelih vina se koristi sur lie metoda, pri kojoj se mutno vino (talog kvasaca) stavlja na odležavanje u barrique bačve uz miješanja svakih sedam dana.

Po završenoj malolaktičnoj fermentaciji, crno vino se pretače u barrique bačve uz namje-štanje slobodnoga SO2 (oko 20 mg/l). Trajanje odležavanja u bačvama se određuje senzor-skim ispitivanjem i ovisi o enologu. Barrique bačve moramo dopunjavati svakih 15 dana.

8. Stabilizacija vina Nakon odležavanja u spremniku, bijelo vino se podvrgava hladnoj stabilizaciji.

Hlađenjem vina, pri toplini od oko 0° C 15 dana, postiže se taloženje soli vinske kiseline ili hladna stabilizacija. Nakon hladne stabilizacije vino moramo stabilizirati i na termolabilan talog (bjelančevine), što se provodi dodatkom pentagela u dozama od 20 do 100 g/hl. Ovom postupku prethodi bentonit test, kojim se određuju dovoljne količine pentagela. Pri taloženju bjelančevina, uz bentonit se može koristiti i želatina.

168

9- Kupažiranje vina Proizvodi li se više crnih ili bijelih vina, svako pojedino vino se obvezno oko dva

mjeseca prije punjenja u boce kupažira (miješa), da bi se osigurala ista kakvoća vina u svim bocama iste berbe i etikete. Pri tomu se namjesti slobodni SO2, u ovisnosti o pH vina i predviđenom odležavanju vina u bocama prije prodaje (20 do 30 mg/l). Nakon kupažiranja vino treba analizirati na termo labilne bjelančevine i na stabilnost tartarata.

10. Punjenje vina u boce Nakon odležavanja, stabilizacije i kupaže vino se može puniti u boce. Predviđeno je da

se dnevno puni 5.000 l (volumen manjih spremnika). Najmanje 15 dana prije punjenja, vino treba staviti u spremnike od 5.000 l i u njima namjestiti koncentraciju slobodnoga SO2. Pri punjenju moramo osigurati potpunu higijenu, radi smanjenja rizika od onečišćenja u bocama. Kod crnoga vina, koje je prošlo malolaktičnu fermentaciju, ovaj rizik je niži, pa se vino može puniti bez sterilne filtracije. Bijelo vino se puni uz obveznu sterilnu filtraciju. Kakvoća čepova mora biti u skladu s predviđenim trajanjem dozrijevanja u bocama. Sprema li se boca odmah za tržište, treba osigurati etikete, kapice, te markice za promet (uz prethodnu suglasnost Državnog zavoda za vinarstvo i vinogradarstvo).

Dio vina bi se punio u bag-in-box ambalažu. Njenom uporabom smanjujemo troškove punjenja kao i troškove ambalaže i skladišni prostor.

1.1.2. Detaljan opis potrebne tehnološke opreme

1. Vaga Vaga za vaganje grožđa u gajbama predviđene nosivosti do 2.000 kg. Pri većem

otkupu grožđa, treba predvidjeti kolnu vagu. 2. Ruljača – muljača – potpuno od nehrđajućega čelika - kapacitet 15 t/h - varijator motora sa sedam brzina - lopatice ježa zaštićene posebnom prehrambenom plastikom - valjci pomični s regulatorom

Slika 1. Ruljača - muljača

169

3. Crpka za masulj (piston) a. posebna crpka za masulj b. potpuno od nehrđajućega čelika c. kapacitet između 10 i 12 t/h d. najveća visina crpljenja - 16 m e. dvije brzine rada f. težina 200 kg

Slika 2. Crpka za masulj

3. Preša, pneumatička, volumena 3.000 l a. potpuno od nehrđajućega čelika b. opremljena vlastitim kompresorom i vacuum crpkom c. automatika sa standardnim programom, programom za ledeno vino, fazni

program d. mogućnost promjene parametara programa e. najveći pritisak 2 bara f. postavljena na kotače g. prihvatno korito za mošt kapaciteta 400 l h. kapacitet prešanja cijeloga grožđa 1.500 kg, bijeloga masulja između 4.500 i

6.000 kg, fermentiranoga masulja između 5.500 i 7.000 kg

Slika 3. Pneumatička preša

170

4. Spremnici od nehrđajućega čelika volumena 20290 l Posuda ima robusni ovalni otvor na plaštu (340 x 440 mm), izvučenoga okvira, da se

izbjegnu kutovi na kojima se zadržava nečistoća, te da čovjek može lako ući i izaći iz posude. Na gornjem poklopcu je ugrađen otvor promjera 400 mm s vrelnjačom A-20.

Donja podnica izvedena je ekscentrično. Zato je cijev potpunoga ispusta kratka, što iznimno olakšava pranje posude. Potpuni ispust ima ventil 6/4´´.

Čisti ispust je postavljen ispod razine ovalnoga otvora, a ujedno iznad razine mogućega taloga kod fermentacije.

Posuda nigdje s unutarnje strane nema oštre uglove i rubove. Na posudu je ugrađen duplikator za hlađenje ili grijanje tipa U 10 m2. Konstruiran je

tako, da se hlađenje dobro odvija bez obzira na količinu mošta ili vina u posudi. Svojom velikom površinom osigurava brzo hlađenje sadržaja.

Spremnik je opremljen digitalnim termometrom, pokazateljom razine, inox probnom slavinom, čahurom za sondu.

Materijal je W.Nr. 1.4301 (IIID)

Slika 4. Inox spremnik

5. Spremnici od nehrđajućega čelika volumena 5.150 l. Posuda ima robusni ovalni otvor na plaštu veličine 340 x 440 mm, izvučenoga okvira da

se izbjegnu svi kutovi na kojima se zadržava nečistoća. Otvor je veličinom prilagođen tako, da čovjek može lako ući i izaći iz posude.

Na gornjem poklopcu je ugrađen otvor promjera 400 mm s vrelnjačom A-20. Donja podnica je izvedena ekscentrično. Zato je cijev potpunoga ispusta kratka, što

olakšava pranje posude. Totalni ispust ima ventil 6/4´´.

171

Čisti ispust je postavljen ispod razine ovalnoga otvora, a ujedno iznad razine mogućega taloga kod fermentacije.

Posuda nigdje s unutarnje strane nema oštre uglove i rubove. Na posudu je ugrađen duplikator za hlađenje ili grijanje tipa U 2,6 m2. Konstruiran je

tako, da se hlađenje dobro odvija bez obzira na količinu mošta ili vina u posudi. Svojom velikom površinom osigurava brzo hlađenje sadržaja.

Spremnik je opremljen digitalnim termometrom, pokazateljom razine, inox probnom slavinom, čahurom za sondu.

Materijal je W.Nr. 1.4301 (IIID)- 6. Spremnici od nehrđajućega čelika volumena 5.000 l s plivajućim poklopcom. Spremnici služe za lakšu raspodjelu vina pri pretakanjima da bi svi spremnici mogli biti

puni. Opremljeni su potpunim ispustom, čistim ispustom, pokazateljom razine, inox probnom slavinom.

7. Barrique bačve Drvene bačve volumena 225 l napravljene od slavonskoga hrasta. 8. Centrifugalna crpka a. crpka s posebnim reduktorom b. by-pas sustav c. glava crpke od nehrđajućega čelika s posebnim rotorom d. mogućnost crpljenja lijevo - desno e. kapacitet do 140/250 hl/h

Slika 5. Centrifugalna crpka

172

9. Pneumatička crpka (Yamada) a. Kapacitet 40 hl/h b. Od nehrđajućega čelika Crpka za rad sa barrique bačvama i punjenje vina.

Slika 6. Pneumatička crpka

10. Kompresor snage 5 kW 11. Oprema za hladnu fermentaciju i hlađenje barrique podruma Ima kapacitet 200.000 l raspoređenih u 20 spremnika. Sastoji se od rashladnika vode 48 kW, izoliranoga spremnika vode, kontrolnoga ormara, klima uređaja od 12 kW. 12. Automatička linija za punjenje boca a. potpuno od inoksa, b. mogućnost punjenja boca od 0,5 do 2,0 l, c. kapacitet 1.000 boca/h. 13. Uređaj za punjenje u bag-in-box a. 190 do 220 vrećica od 3 litre na sat (do 660 litara na sat) b. 150 do 180 vrećica od 5 litara na sat (do 900 litara na sat) c. 130 do 150 vrećica od 10 litara na sat (do 1.500 litara na sat) d. 100 do 120 vrećica od 20 litara na sat (do 2.400 litara na sat) 14. Sviječasti filter za vino Potpuno od inoksa s tri filter uloška (patrone). 15. Etiketirka, poluautomatizirana a. kapaciteta od 500 do 900 boca na sat, b. mogućnost lijepljenja prednje i zadnje etikete istovremeno, c. samoljepljive etikete namotane na kolut, d. najveća visina etikete 145 mm, e. posebno osjetljiva foto ćelija, f. težina 45 kg.

173

1.1.3. Ambalaža - Staklene boce volumena 750 ml. - Kartonska ambalaža za 6 ili 12 boca. - Vrećice i kartoni za bag-in-box od 5 litara. 1.1.4. Opis funkcionalne povezanosti prostorija Prostor za prihvat i preradu (natkriveni otvoreni prostor) (A) U njemu su smješteni: vaga, ruljača-muljača, i crpka za masulj. Ruljača-muljača je smještena ispred vinarije sa stolom za prihvat i provjeru kakvoće

grožđa s lakim pristupom kamiona i traktora. Peteljkovina i trop dobijeni prešanjem se iznose u prostor za kompost. Crpka za masulj se nakon kampanje prerade unosi u prostor za repromaterijal. Prostor za prešanje grožđa, fermentaciju i dozrijevanje vina (B) To je prostor veličine oko 240 m2, visine 8 m (drugi prostori u vinariji su visine 4 m)

zbog spremnika. U njemu su 22 spremnika za bijelo ili crno vino, dvostrukih stijenki za hlađenje ili grijanje. Prostor ima mogućnost povećanja kapaciteta spremnika. Najjednostav-nije povećanje kapaciteta je zamjena postojećih spremnika većim spremnicima. Ovaj prostor je povezan s prostorom za preradu velikim vratima, kroz koja može ući prikolica radi pražnjenja preše.

Prostor za odležavanje vina u barrique bačvama (C) U njemu su smještene 52 barrique bačave, od kojih je petnaestak predviđeno za bijela

vina. Ovaj prostor je klimatiziran s održavanjem vlažnosti podruma. Bačve su složene tako da je omogućeno njihovo održavanje bez pomicanja.

Prostor za starenje vina u bocama (D) Ovaj prostor ima smještajni kapacitet vina u kartonskoj ambalaži po 12 boca od oko

27.000 boca. Dozrijevanje vina u bocama je nužno radi smirivanja vina nakon punjenja i radi osiguranja jednake kakvoće vina iste etikete. U ovom prostoru je predviđeno da vina stoje oko mjesec dana, osim iznimaka u slučaju vina izbora berbe, kasne berbe, ... Prostor je klimatiziran.

Prostor za punjenje vina u boce i bag-in-box (E) U ovom prostoru je predviđeno punjenje vina u boce i u bag-in-box. Punilo bi se

automatiziranim uređajima. Etiketira se istovremeno s punjenjem u boce na poluautomati-ziranom uređaju.

Vino se doprema iz prostora za fermentaciju i dozrijevanje vina kroz otvor za komunikaciju.

Prostor za pomoćni materijal (F) U prostoru za pomoćni materijal se čuvaju boce, kartonska ambalaža, crpka za masulj,

kompresor i potrošni materijal. Ovaj prostor može se iskoristiti i za pripremu kartonskih kutija kod punjenja vina.

174

2. Specifikacija tehnološke opreme

Prostorija Pozicija Komada Naziv i opis

1 1 Mehanička vaga (500 kg)

2 1 Muljača - ruljača A

3 1 Crpka za masulj (od 10 do 12 t/h)

4 1 Pneumatička preša, 3.000 l

5 1 Centrifugalna crpka (140-250 hl/h)

6 1 Pneumatička crpka (50do 70 hl/h)

7 12 Spremnik od nehrđajućega čelika

20.290 l

8 8 Spremnik od nehrđajućega čelika 5.150 l

B

9 2 Spremnik od nehrđajućega čelika

5.000 l s plivajućim poklopcom

C 10 52 Barrique bačve 225 l

D 11 20 Palete 1.200 x 1.000

12 1 Linija za punjenje u boce

13 1 Uređaj za punjenje u «bag in box»

14 1 Etiketirka, poluautomatizirana

15 1 Uređaj za stavljanje kapica

E

16 2 Klima uređaj 12 kW

17 1 Oprema za hladnu fermentaciju

18 2 Klima uređaj

19 1 Kompresor

20 1 Viličar

175

3. Potrebna radna snaga

Stalno zaposleni

Potrebna stručna sprema: VSS (enolog)………………………………...….. 1 izvršitelj

Potrebna stručna sprema: SSS, KV………………………………………… 2 izvršitelja

Sezonski zaposleni

Prerada grožđa (do trenutka fermentacije)

Potrebna stručna sprema : SSS, KV………………………………………… 4 izvršitelja

Punjenje vina u boce

Potrebna stručna sprema : SSS, KV………………………………………… 5 izvršitelja

4. Energetička bilanca

Redni

broj Naziv i opis

Instalirana snaga

(kW)

1 Ruljača - muljača 3,80

2 Crpka za masulj (10 do 12 t/h) 4,00

3 Pneumatička preša (volumen 3.000 l) 4,00

4 Centrifugalna crpka (120 hl/h) 1,50

8 Linija za punjenje boca 4,00

9 Kompresor 5,00

10 Etiketirka, poluautomatizirana 0,25

11 Klima uređaj 12 kW (2 komada) 3,40

12 Oprema za hladnu fermentaciju 5,00

176

5. Sanitarno tehnički i higijenski uvjeti proizvodnoga pogona Spremnici izrađeni od nehrđajućega čelika visoke kakvoće su laki za održavanje

uporabom pare, kao sredstva za pranje ili uporabom sredstava na temelju lužine. Hrastove bačve je nužno održavati i to: - u slučaju da su prazne pranjem vodom i sulfitiranjem jednom mjesečno, - nakon svakog pretakanja obvezno je pranje i sulfitiranje bačava. Preporučuje se uporaba bačava do 5 godina. Podovi moraju biti: - izrađeni od materijala koji se lako održavaju (pločice ili epoksilna smola), - otporni na mehanička oštećenja, - protuklizni, - moraju se moći dobro i lako prati, - svijetle boje. Zidne obloge se izrađuju od vodootpornoga materijala do visine od najmanje 500 mm od

poda. Ostatak zida mora se premazati fasadnim premazom za unutarnju uporabu. Svod treba obraditi jednako kao i dio zida iznad 2.000 mm visine, što znači fasadnim

premazom za unutarnju uporabu. Na prozorima, koji se otvaraju, moraju biti postavljene mrežice ili se mora na drugi

način osigurati učinkovito spriječavanje ulaska insekata i glodavaca. Mrežice moraju biti postavljene tako, da se mogu lako skidati radi njihovoga održavanja.

Slivnici moraju biti opremljeni sifonima, koji će spriječiti ulazak insekata i glodavaca.

177

5. Cijene tehnološke opreme

Cijena u kunama

Naziv i opis Nova oprema Rabljena oprema

Mehanička vaga (2.000 kg) 8.700

Muljača - ruljača 57.500 30.000

Crpka za masulj (10-12 t/h) 26.300

Pneumatička crpka 13.000

Pneumatička preša 132.900 40.000

Centrifugalna crpka (120 hl/h) 12.000

Spremnik od inoxa 20.290 l (12 komada) 650.500

Spremnik od inoxa 5.150 l (12 komada) 185.500

Spremnik od inoxa 5.000 l (2 komada) 32.900

Barrique bačve 225 l (50 komada) 115.000

Linija za punjenje 220.000 55.000

Punilica za »bag in box» 43.000

Etiketirka, poluautomatizirana 12.500

Sviječasti filter za vino 11.000

Kompresor 8.000

Klima uređaj 12 kW (2 komada) 35.820

Oprema za hladnu fermentaciju 231.600

Viličar 68.000 35.000

UKUPNO (bez PDV) 1.864.200

UKUPNO (s PDV) 2.274.324

6. PRILOG – nacrti

178

179

A - Prostor za prihvat i preradu

B - Prostor za prešanje grožđa, fermentaciju i dozrijevanje vina

C - Prostor za odležavanje vina u barrique bačvama

D - Prostor za starenje vina u bocama

E - Prostor za punjenje vina u boce i bag-in-box

F - Prostor za pomoćni materijal

G - Soba za kušanje i ocijenjivanje vina

H - Ured

I - Laboratorij

J - Svlačionica i sanitarni prostor

Pozicija Komada Naziv i opis

1 1 Mehanička vaga (500 kg)

2 1 Ruljača- muljača

3 1 Crpka za masulj (10 do 12 t/h)

4 1 Pneumatička preša, 3.000 l

5 1 Centrifugalna crpka (140 do 250 hl/h)

6 1 Pneumatička crpka (50 - 70 hl/h)

7 12 Spremnik od nehrđajućega čelika 20.290 l

8 10 Spremnik od nehrđajućega čelika 5.150 l

9 2 Spremnik od nehrđajućega čelika 5.000 l s plivajućim poklopcom

10 50 Barrique bačve 225 l

11 20 Palete 1.200 x 1.000

12 1 Linija za punjenje u boce

13 1 Uređaj za punjenje u bag-in-box

14. 1 Etiketirka poluautomatizirana

15 1 Uređaj za stavljanje kapica

180

Buća golica

Uzgoj za proizvodnju bućinoga ulja

Odlike buće golice poznate su u svijetu već stotinjak godina. Na relativno malom prostoru oko Varaždina uzgajale su se prije pola stoljeća. To su bile Čermakove golice poljskoga podrijetla. Proizvodile su se u gustom sklopu, jer su bile bez vriježa. Imale su skroman urod plodova i košćica.

To je bilo vrijeme, kada se bućino ulje puno više koristilo, jer je maslinovo i suncokretovo bilo jako skupo. Tada se izgradilo više manjih uljara, na dosta malom prostoru u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, za proizvodnju bućinoga ulje.

Stočarstvo je bilo brojnije, a buća se dosta koristila u ishrani svinja i krava muzara. Buće su se čistile od košćica, koje su se sušile i čuvale za prodaju ili za zamjenu za ulje. Kako se košćice nisu mogle potrošiti u ograničenoj proizvodnji ulja, jer je ovo ulje trošila najveća sirotinja, Hrvatska je postala njihov veliki izvoznik. Na inozemnom tržištu su se dobro prodavale. Radi boljih izvoznih rezultata u Požegi je napravljen centar za pripremu i doradu košćica, koje su se izvozile za proizvodnju ulja ili kao ukusne grickalice.

Proizvodnja bućinoga ulja je bila dosta primitivna, jer je to bila uglavnom uslužna prerada, koja se naplaćivala ujmom.

Obične bućine sjemenke s ljuskom su imale od 38 do 40 % ulja. Trebalo je dati 6 kg košćica za 1 litru bućinoga ulja. U tih 6 kg uračunat je prijevoz ulja od uljare do mjesta zamjene, prijevoz košćica od mjesta preuzimanja do uljare, zarada prerađivača i

zarada zadruge koja je ostvarivala taj posao. S tim odnosom su svi u proizvodno tržišno lancu bili zadovoljni.

Oplemenjivanje buća usmjerilo se na povećanje uroda plodova i veći postotak ulja u sjemenkama. Osobito je poznat njemački oplemenjivač Schuster iz Instituta Zemundo. Na oplemenjivanju su u Europi najviše učinili Austrijanci. Njihove odlike golice iz Instituta Gleisdorf brzo su se proširile po cijeloj Europi pod imenom golice Gleisdorfer. One imaju vriježe, pa su sijane u čistoj kulturi, ponekad i kao podusjev u kukuruzu ili međuusjev u repištu i krumpirištu. Tako se mogućnosti tla i sunčeva energija puno bolje koriste.

U Hvatskoj se najdulje koristi slovenska golica, pa se kod nas već tridesetak godina ovom odlikom dosta uspješno sjemenari.

Golica ima prednost pred bućinim sjemenkama s ljuskom, jer ima nešto veći urod ploda. Osim toga, golica ima više od 50 % ulja, a to je 30 % više nego u sjemenki s ljuskom. Slijedeća je prednost golice to, što joj je sjemenka obložena tankom prozirnom kožicom, pa nema potrebe za ljuštenjem, jer se ulje nakon meljave tijeskom dosta lako odvaja od mase.

Sjemenke običnih buća treba ljuštiti, da bi se ulje što bolje odvajalo. To povećava troškove proizvodnje. U protivnom se smanjuje iskoristivost (randman).

Bućino ulje je po svojoj kakvoći, osobito za neke vrste salate, nezamjenjivo. Ulje od golice bogatije je bjelančevinama, a

185

ima puno manje celuloze nego ulje od buća čije sjemenke imaju ljusku.

Izvorno bućino ulje je tamno zelene boje, osebujnoga okusa, jer sadrži 55 % linolejske kiseline. Ima dosta vitamina iz grupe B i vitamina C, a bogato je vitaminom E. Radi svoje kakvoće i pozitivnoga preventivnoga djelovanja na crijevnu floru i mokraćne kanale, zakonski je ušlo u pekarsku industriju u Njemačkoj. Dokazano je da osobe, koje u ishrani koriste bućino ulje, imaju manje tegoba s prostatom.

Negdašnja proizvodnja bućinoga ulja nije poznavala ekstrakciju i filtriranje, nego samo taloženje, kako bi dulje ostalo što prirodnije. Ulje se taložilo desetak dana u posebnim posudama. Nakon toga se pažljivo pretakalo, tako da je posuda iz koje se pretakalo bila potpuno mirna. Talog ni u najmanjoj mjeri nije smio biti povučen u novu posudu, jer bi se ulje opet moglo zamutiti.

Uputno je ulje pretočiti u odgovarajuće staklene boce, jer se tako ulje bolje čuva.

Uzgoj buće golice je počeo rasti nekoliko prošlih godina. Sve uljare bućinoga ulja prije dvadesetak godina su prestale raditi osim varaždinske, koja je uvijek proizvodila ulje iz domaćih ili uvoznih bundevinih košćica.

Podneblje za uzgoj buća u većem dijelu Hrvatske je gotovo idealno. Dosadašnja proizvodnja je bila uglavnom ekstenzivna, te za vlastite potrebe, jer godinama nema organiziranoga otkupa.

Buća voli duboko obrađeno, hranjivima bogato i prozračno tlo, puno svjetla i vlage, jer biljka ima veliku transpiracijsku površinu, koja treba veliku količinu vode. Buća je jako osjetljiva na hladnoće. Na 5° C prestaju joj životne aktivnosti, a smrzava već na – 1° C. Zato se sije kada prođu sve opasnosti od kasnih proljetnih mrazova.

Priprema tla počinje jesenskom brazdom dubine 30 cm. Tada treba zaorati 600 kg/ha mineralnoga gnoja NPK 10:20:30 i 200 kg/ha URE-a 47 %.To je relativno

bogata osnovna gnojidba potrebna za bogatiji urod ploda. Tijekom zime, kada se tlo malo prosuši, treba laganim ratilom zatvoriti jesensku brazdu, kako bi se sačuvala sva vlaga od padalina. Ta vlaga će doći do izražaja tijekom ljeta, osobito u suhom ratarenju. Tlo treba ostaviti mirnim do pred samu sjetvu. Budući da je buća toploljubiva biljka, sjetvu treba početi kada je toplina tla najmanje 12° C. Na dan sjetve treba proći površinu tla sjetvospremačom, a potom posijati sijačicom i pognojiti sa 100 kg/ha 27 % KAN-a.

Optimalni sklop je od 11.000 do 12.000 kom/ha. Troši se od 5,5 do 6,5 kg/ha sjemena, ovisno o odlici i uporabnoj vrijednosti sjemena. Dobar razmak redova je od 100 do 110 cm, a razmak između biljaka u redu od 70 do 80 cm. Ako se sije pod motiku po tri zrna u kućicu, troši se upola manje sjemena. Dubina sjetve ovisi o tipu i vlažnosti tla u vrijeme sjetve. Preporučujemo dubinu od 4 do 6 cm. Nakon nicanja, kada biljke jače krenu, usjev treba prorijediti ili nadosijati da sklop bude optimalan, jer u punoj vegetaciji tlo mora biti potpuno pokriveno biljnom masom. Buća ima krupno sjeme i brzo niče. Međutim, klice s kotiledonima se teško probijaju, ako je tlo zbijeno, osobito poslije jakoga pljuska. Zato treba izbjegavati pretjerano gaženje tla prije nicanja.

Održavanje usjeva počinje pripremom tla za sjetvu. Sjeme golice napadaju podzemne štetočinje, osobito klisnjaci i sovice. Vrane idu po redu i vade sjemenke. Usjev ima mali broj biljaka/ha, pa i najmanje smanjenje sklopa postaje jako štetno. Zato sjeme treba zaštititi mekanim insekticidima (Gaučo, Chinok ili Prestige), koji su i repelenti, pa štete svedu na najmanju mjeru. Međutim, ovi preparati u Hrvatskoj nisu registrirani za buću. Oni su u upisniku i koriste se za suncokret, uljanu repicu, …, bez štetnih ostataka u proizvodima iz tretiranih biljaka. Tih preparata se dodaje 20 gr/kg sjemena buće, pa se 1 ha buća zaštiti s 12 dag. Sjeme se

186

može, ali i ne mora, zaštititi nekim fungicidom radi suzbijanja gljivičnih bolesti. Od korova usjev treba prije nicanja zaštiti Dual Goldom 960 ec (0,8 do 1,2 l/ha) ili Gesagardom (1 do 2 l/ha), ovisno o tipu tla i korovu. Poslije nicanja usjeva mogu se koristiti Agil ili Fokus ultra, uz pismenu preporuku koja prati zaštitna sredstva. Sva zaštitna sredstva, koja se koriste u uzgoju krastavaca, koriste se i u uzgoju buća. Prskanje usjeva buće nakon nicanja, treba biti samo popravak lošijih rezultata ranijega tretiranja. Ako se korov pojavi mjestimično, treba ga očistiti motikom ili čupanjem. Ima li ga ima više, treba ga poprskati leđnom prskalicom, jer se gaženje tla i oštećenje biljaka mora svesti na najmanju mjeru, a zadržati dobru čistoću usjeva.

Predviđenu količinu mineralnoga gnoja treba dodati prije ili za vrijeme sjetve. Treba odabrati dušična gnojiva različite topivosti i pristupačnosti biljnom korijenu.

Tijekom vegetacije mogu se pojaviti gljivične bolesti (plamenjača i pepelnica), koje se uspješno suzbijaju fungicidima (Rubigan EC, Ridomil Gold, …). O njihovoj uporabi se treba češće savjetovati sa stručnjacima, jer nisu upisani u upisnik. U vrijeme pojave ovih bolesti buće pokriju cijelo tlo, pa se ne može prskati bez velike štete na usjevu. Dobri rezultati se mogu postići i bez korištenja fungicida.

Berba plodova počinje u fiziološkoj zriobi, kada plodovi dobiju žuto crvenkastu boju, lako se odvajaju od vriježe, sjeme dobije karakterističnu boju, tvrdo je i već vidljivo odvojeno od mesne mase. Bere se strojno ili ručno. Čistija je ručna berba, jer može biti višekratna. Neubrani plodovi imaju više raspoloživoga hranjiva, pa se takvom berbom postižu veći urodi. Bolje urode imaju manji uzgajivači, koji puno bolje prirede sjemenke buće, jer ih obično čiste ručno. Sjemenke izvade iz ploda buće, dobro ih operu od sluzi, zatim ih suše u tankom sloju na suncu ili toploj prostoriji.

Ručno čišćenje sjemenki je mukotrpan posao, jer radnik za 8 sati rada može očistiti

oko 30 kg svježih sjemenki. Obiteljska gospodarstva, koja siju veliku površinu, moraju osigurati sigurnu berbu i odvajanje sjemenki iz plodova.

Golica ima u plodu sa sjemenom 10 % šećera i 30 % bjelančevina, pa nakon cijeđenja ulja, u pogači raste postotak bjelančevina dobrih za ishranu svih vrsta stoke. Treba planirati spremanje kukuruzne ili druge silaže istovremeno s vađenjem sjemena iz buća. Plod buće bi valjalo pospremiti s kukuruznom silažom, jer bi ju obogatio svježinom, šećerom, pektinom, karotinom i bjelančevinama. Zato treba osigurati skladište za predaju suhoga sjemena, što bliže proizvođačima.

Postoje kombajni za berbu buća i čišćenje sjemena. Taj posao se radi u jednom prohodu. Plodovi se skupljaju sustavom ježeva. Izdvojeno sjeme pere se s dosta vode. Ne smije ostati dugo u vodi, jer nema ljuske pa može početi upijati vodu. Ako se tijekom jednoga sata sjeme ispere i voda dobro ocijedi, ona ne uđe u sjemenku. Nešto se poveća površinska vlaga, koja se brzo gubi, ako je sjeme u tankom sloju, na suncu, propuhu ili u toploj prostoriji. Treba redovito miješati sjemenke, jer su pune ulja, pa se lako užegnu. Veća količina sjemena se mora sušiti u sušnicama, na toplini od 60° C. Vlaga se mora svesti ispod 10 %, radi dugoga čuvanja.

Urod sjemena ovisi o ishranjenosti usjeva, njegovom zdravstvenom stanju i zrelosti pobranih plodova. Organizacija rada se mora prilagoditi mogućnostima uzgoja, a ne obvezno ići na velike površine. Austrija ima najveću proizvodnju bućinoga sjemena, uz višegodišnji prosječni urod od 1.300 kg/ha. Kod njih je gotovo nemoguće naći njivu buća veću od 1 ha. Hrvatska ima podneblje i zemljišne prilike bolje od Austrije, pa nema nikakvoga razloga da naši ratari ne počnu uzgajati buće i proizvoditi sjeme i bućino ulje.

Maloprodajna cijena bućinoga ulja od 160 kn/l je neopravdano visoka. Očekivati veću potrošnju bućinoga ulja bez sniženja

187

cijena nije prirodno, jer 1 l bućinoga ulja više vrijedi od 15 l suncokretovoga ulja

visoke kakvoće. U Austriji imaju jeftinije ulje uz skuplje košćice.

Kalkulacija troškova uzgoja buća i proizvodnje bućinih košćica bez ljuske a.) Opis troškova za hektar: Kn/ha 1. Jesensko oranje 400,00 2. Razbacivanje mineralnoga gnoja 120,00 3. Tanjuranje 150,00 4. Sjetvospremač 120.00 5. Sjetva i početna gnojidba 140,00 6. Prskanje protiv korova 100,00 7. Korektivno prskanje 80,00 8. Berba plodova buća 1.000,00 9. Pranje košćica 200,00 10. Sušenje u sušnici u odnosu na kukuruz 2.1 300,00 Ukupno radovi 2.610,00

b.) Utrošak repromaterijala: 1. Sjeme 6 kg x 122,00 732,00 2. Mineralni gnoj 600 kg NPK 10:20:30 x 2,50 1.500,00 3. KAN 100 kg + UREA 200 kg 420,00 4. Herbicidi 120,00 5. Fungicidi 150,00 Ukupno repromaterijal: 2.922,00

c.) Opći troškovi 1. Vodoprivredni doprinos 208,00 2. Koncesija ili najam 300,00 3. Financiranje 4 % na uložena sredstva 6.040,00 240,00 4. Osiguranje ulaganja 6.040 x 8 % 480,00 Ukupno opći troškovi: 1.228,00 d.) Ukupni troškovi proizvodnje košćica (a+b+c): 6.760,00 e.) Vrijednost proizvodnje (košćice 1.000 kg x 12 kn/kg):

12.000,00 f.) Mogućnost zarade (e – d) 5.240,00 g.) Potpora vrijedi kao za druge uljarice: 2.250,00 Ukupno zarada: 7.490,00

Ovi pokazatelji nam govore da je uzgoj buće golice puno isplativiji od bilo koje strateške

kulture u Hrvatskoj. Troškovi proizvodnje se mogu smanjiti, ako uzgajivači budu mogli koristiti pulpu plodova buća, koja ostaje nakon odvajanja košćica.

188

Tehnološki

projekt

Postrojenje za

proizvodnju

bućinoga ulja

2006. godine

189

Sadržaj 1. UVOD

1.1. VRSTE BUČA U NAŠIM KRAJEVIMA 1.2. BERBA 1.3. BUČINE KOŠĆICE 1.4. BUČINO ULJE

1.4.1. Ljekovita svojstva bučinoga ulja 1.5. OSTALI PROIZVODI NA BAZI BUČINIH KOŠĆICA

1.5.1. Pogača 1.5.2. Snack proizvodi 1.5.3. Maslac bučinih košćica

1.6. TEHNOLOŠKI PROCES DOBIVANJA ULJA BUČINIH KOŠĆICA 1.7. ZAKONSKE ODREDBE

1.7.1. Bučino ulje 1.7.2. Pogača i ljuska

2. PROJEKTNI ZADATAK 3. PRIJEDLOG I OPIS TEHNOLOŠKE KONCEPCIJE

3.1. BLOK SHEMA 3.2. TEHNOLOŠKA SHEMA 3.3. OPIS TEHNOLOŠKOGA POSTUPKA

3.3.1. Skladištenje košćice 3.3.2. Priprema košćice za prženje 3.3.3. Prženje (pozicija 8) 3.3.4. Prešanje (pozicija 9) 3.3.5. Bistrenje ulja (pozicija13) 3.3.6. Pakiranje i skladištenje ulja (pozicija 17)

3.4. KAPACITET POSTROJENJA 3.4.1. Količina ulja proizvedenoga tijekom godine

4. MATERIJALNA BILANCA 4.1. OBIČNA KOŠĆICA 4.2. GOLICA

5. OPIS ZGRADE POGONA I RASPORED STROJEVA U POGONU 6. SPECIFIKACIJA TEHNOLOŠKE OPREME 7. ENERGETIČKA BILANCA 8. POTREBNA RADNA SNAGA 9. RASPORED UREĐAJA U TLOCRTU

190

Idejni tehnološki projekt je izrađen u skladu sa slijedećim propisima: 1. Pravilnik o temeljnim zahtjevima za jestiva ulja i masti, margarine i njima sličnim

proizvodima, majoneze umake, preljeve, salate i ostale proizvode na bazi jestivih ulja i masti NN broj 39/99.

2. Zakon o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i predmetima opće uporabe NN broj 1/97.

3. Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati prostorije za proizvodnju i promet namirnicama i predmeta opće uporabe NN broj118/99.

4. Zakon o mjernim jedinicama NN 58/93.

1. U v o d

Zbog ljekovitih svojstava, bučino ulje je sve popularnije na prehrambenom tržištu. Da bismo dobili ulje visoke kakvoće, mora i bućina košćica, kao sirovina biti visoke kakvoće. Ono, što utječe na kakvoću bučine košćice su: oblik i veličina, litarska masa i njezin sastav (ulje, proteini, ljuska, voda), genetički činitelj, te uvjeti uzgoja. Proizvodnja kvalitetnog bučinoga ulja započinje sjetvom, odnosno odabirom kvalitetnog proizvodnog materijala. Nakon berbe ploda (ili već u samom tijeku) košćica se odvaja od pulpe, čisti se i suši, a nakon toga se skladišti ili ide direktno u proizvodnju. 1.1. Vrste buća u našim krajevima

Rod Cucurbita broji više od 20 vrsta, od kojih su najpoznatije Cucurbita pepo L. i Cucurbita maxima Duch. To su ujedno i najpoznatije i u našim krajevima najčešće uzgajane vrste. Pored njih može se još izdvojiti i Cucurbita moschata Poir.

Cucurbita pepo L. ima izrazito rebrastu stabljiku, s pet rebara i petorokrpastim listovima s jako izraženim režnjevima. Unutar vrste postoje mnoge odlike koje se ponajprije razlikuju po obliku ploda koji može biti okrugli, eliptični, izduženi ili diskoidni. Najviše je odlika iz grupe okruglih i eliptičnih plodova. Odlike s izrazito okruglim plodovima se uglavnom koriste u ljudskoj prehrani, a one s plodovima eliptično spljoštenoga oblika se najčešće koriste za ishranu stoke i za izdvajanje košćica.

Cucurbita maxima Duch. ima okrugli presjek stabljike, petokrpaste listove sa slabo izraženim režnjevima. Stabljika ploda je okrugloga presjeka i podjednake debljine.

Danas se za proizvodnju bučinoga ulja najčešće koriste sjemenke bez ljuske. Takve se dobivaju od buče beskorke ili golice, a najpoznatije odlike su Štajerska golica, Gleisdorfska golica, Tschermakova golica, Gisner i Slovenska golica.

191

Slika 1. Cucurbita pepo L. Slika 2. Cucurbita maxima duch. 1.2. Berba

Košćice visoke kakvoće se dobiju pravovremenom berbom: ne prije fiziološke zrelosti plodova, a ne kasnije od nastupanja mraza koji može naštetiti plodu. Kod nas je to kraj rujna.

Potpuno zreli plodovi daju visoki postotak ulja. Bere se ručno ili mehanizirano. Mehaniziranu berbu često prati izravno odvajanje košćica od mesnatoga dijela. Kod plodova, koji se cijeli skladište, poželjno je ostaviti dio peteljke, jer se tada bolje sačuvaju. 1.3. Bučine košćice

Postoje beskorka i obična košćica s ljuskom. Košćice čine 2 do 3 % mase ploda uobičajene težine od 4 do 8 kg. Plod sadrži od 100 do 400 košćica. Masa 1.000 sjemenki varira od 200 do 440 gr, a litarska masa od 0,35 do 0,42 kg, ovisno o odlici.

Slika 3. Obične bučine košćice Slika 4. Bučine košćice beskorke

192

Tablica 1. Veličine i boja bučinih košćica

Veličine bučinih košćica (mm) Tip košćice Duljina Širina Debljina Boja

Obična košćica s ljuskom od 17 do 30 od 11 do 14 od 1 do 3 Blijedo žuta, bijela,

svijetlo smeđa

Golica od 12 do 20 od 7 do 10 od 1 do 3 Zelena,

maslinasto zelena, sivkasto zelena

Tablica 2. Prosječni sastav bučine košćice, ljuske i pogače

Bučina košćica Sastojak Obična Golica Ljuska Pogača

Voda % od 5,0 do7,0 od 5,7 do 7,4 5 4 Ulje % 33,1 od 42,2 do 48,8 2 7 Proteini % 29,5 32,5 - - Pepeo % 3,5 - Ljuska % 25 - - -

Osim sastojaka navedenih u tablici u sastav košćice ulaze: ugljikohidrati, vitamini B kompleksa, vitamini C i E, lecitin, fitosteroli i minerali.

Ugljikohidrati čine od 11 do 19 % ukupne mase košćice, dok je vitamina i minerala oko mg/kg košćice.

Najveći dio pepela otpada na fosfor (više od 50 % ukupne količine pepela), a osim fosfora u značajnim količinama se u pepelu nalaze željezo i cink, zbog kojih se košćicama buče i bučinom ulju pripisuju ljekovita svojstva. Od vitamina najviše je zastupljen vitamin E (706 mg/kg košćice), ali njegovu količinu toplinska obrada, pri dobivanju ulja, smanji.

Proteini iz košćice ostaju u pogači i čine najveći dio mase pogače (čak i više od 60 %). Upravo se zbog toga pogača koristi kao stočna hrana visoke kakvoće. 1.4. Bućino ulje

Bučino ulje, popularno zvano «crno ulje» je glavni proizvod bučinih sjemenki. Kod nas

se stavlja u promet kao «bučino ulje» ili «ulje bučinih košćica». Pod tim imenima navode se ulja dobivena od košćice golice ili od obične košćice s ljuskom, dok se u inozemstvu ta ulja deklariraju zasebno.

Analize su pokazale da nema značajne razlike između ulja od košćica golice i ulja od običnih bučinih košćica s ljuskom, osim u boji. Bučino ulje je tamno crvenkaste do smeđe zelenkaste boje. Nositelji boje su spojevi iz grupe karotenoida i klorofila. Osim toga, ti spojevi iz skupine karotenoida su i izvor provitamina A.

Količina tokoferola, biološki važnoga sastojka, koji je i antioksidans, dosta se razlikuje između ulja bučinih košćica različitoga podrijetla (od 512 do 860 mg/kg).

Prema sastavu masnih kiselina bučino ulje pripada u grupu ulja linolne kiseline. Najzastupljenije masne kiseline su: linolna, oleinska, stearinska i palmitinska, koje čine 98

193

% ukupnih masnih kiselina. Iz tablice 3. se vidi da prevladava linolna masna kiselina, pa se prema njoj i utvrđuje patvorenost bučinoga ulja.

Bučino ulje je zbog svoje posebne arome i okusa posebno cijenjeno u kulinarstvu kod pripreme salata. Ne koristi se u kuhanju ili pečenju, jer se pri visokim toplinama uništavaju nutritivna svojstva (vitamini) i umanjuju organoleptička svojstva ulja.

Bučino ulje je najstabilnije ulje od onih, koja se nalaze na našem tržištu, što nije za očekivati s obzirom na sastav masnih kiselina, nazočnost klorofila i udjela tokoferola u ulju. Tablica 3. Sastav masnih kiselina (%) prema različitim autorima

M a s n a k i s e l i n a Autor Linolna

(18:2) Oleinska

(18:1) Stearinska

(18:0) Palmitinska

(16:0) Rac 40-46 25-37 13-16 11-14 Ghaleb 62,7 19,2 5,2 12,2 Tsankis 42 38 12,7 6 Marković 56,7 27,1 11,2 5 Vogel 51,9 28,9 11,8 5,6 Ucciani 26-64,7 12,8-47 5,6-6,3 11-14,7 Pravilnik 34-68 16-40 3-9 7-16 1.4.1. Ljekovita svojstva bučinoga ulja

O tomu, koje sastavnice bučinoga ulja djeluju ljekovito ili blagotvorno na ljudski organizam zna se jako malo. Danas je sve prihvatljivije da ono ima antihelmitičko djelovanje (protiv crijevnih parazita), služi u liječenju hipertrofije prostate i povoljno djeluje na hormonalne regulacije u organizmu. Ima blagotvorno djelovanje na urogenitalni sustav, a zbog sastava masnih kiselina može služiti i za regulaciju masnoća u krvi. U narodnoj medicini se koristi za mazanje opeklina i ispucane kože. 1.5. Ostali proizvodi na osnovi bučinih košćica 1.5.1. Pogača

Pogača ostaje nakon prešanja. Oblik pogače ovisi o plaštu cilindra hidrauličke preše (okrugle ili četvrtaste), a debljina o tlaku prešanja. Pogača sadrži od 6 do 11 % ulja, od 4 do 6 % vode i 57 do 60 % proteina, te malo celuloze. Koristi se kao stočna hrana. 1.5.2. Snack proizvodi

Pržena bučina košćica ima poseban ugodan miris i okus, pa se koristi za grickanje (snack proizvod). U ovu grupu proizvoda pripadaju pržene bučine košćice s ljuskom ili bez nje.

194

Najčešći snack proizvod na našem tržištu su pržene neoljuštene košćice. Postoje i snack proizvodi dobijeni prženjem slatke ili slane jezgre, pri čemu se mogu presvuči karamelom.

Za dobivanje snack proizvoda se koristi bučina košćica prve klase (najveća košćica).

1.5.3. Maslac bučinih košćica

Dobiva se mljevenjem i homogenizacijom oljuštenih i prženih košćica, uz dodatak soli ili šećera. Sličan je kikiriki maslacu, a služi kao delikatesna hrana u obliku namaza. 1.6. Tehnološki postupak dobivanja ulja bučinih košćica

Ulje iz bučinih košćica se izdvaja prešanjem i ekstrakcijom. Ekstrakcija se koristi isključivo u laboratorijskim analizama. Tanke stanične stijenke i mikroskopska građa bučinih košćica omogućuju brzu i dobru ekstrakciju, visoko iskorištenje, no pri tomu izostaju aroma, miris i okus svojstveni za bučino ulje. Osim toga, nakon ekstrakcije obvezna je i rafinacija ulja. To su razlozi zašto je ova metoda ograničena samo u analitičke svrhe.

Bučino ulje za hranu se dobiva prešanjem oljuštenih i prženih običnih bučinih košćica ili prženih košćica golice.

Prije skladištenja, dopremljena košćica se mora najprije očistiti, a potom sušiti do kritične vlažnosti. Uklanjanjem nečistoća smanjuje se mogućnost oštećivanja strojeva tijekom prerade i smanjuje se utrošak energije pri sušenju. Osušena košćica se skladišti u podnom skladištu rasuta ili se pakira u vreće. Pakirana u vreće se stavlja na palete i čuva za daljnju obradu ili se prevozi do drugoga prerađivača.

Prije stavljanja u preradu, košćicu treba iznova pročistiti, a potom sortirati po veličini radi jednolikoga ljuštenja. Sušenjem prije ljuštenja, vlaga u košćici buče neznatno opada, ali dovoljno da ljuska postane krta, dobro lomljiva i odvojena od jezgre.

Ljuštenje je kritična točka kod prerade bučine košćice, pa mu treba posvetiti posebnu pozornost. Ljusaka ne bi smjelo biti u jezgri nakon ljuštenja, jer bi u fazi prženja jezgre moglo doći do zagorijevanja ljuske, pa bi ulje poprimilo loš okus, miris i aromu.

Jezgra se melje u mlinovima s valjcima. Priprema i prženje tijesta su postupci za tvorbu svojstvenoga plemenitoga okusa i mirisa

bučinoga ulja. Smljevena jezgra se stavlja u mjesilicu, gdje joj se dodaje vruća voda, radi boljega

oslobađanja ulja iz stanica. Smjesa jezgre i vode se mijesi dok se ne dobije odgovarajuće tijesto. Taj se postupak u ovom slučaju naziva još i kondicioniranje.

Tijesto se iza kondicioniranja stavlja u pržilicu, gdje se zagrijava na toplinu iznad vrelišta vode. Ranije dodana voda ispari, a tijesto se prži, poprima posebnu aromu i miris, te promijeni boju.

Poslije prženja se tijesto ručno slaže u cilindar preše i preša u dvije faze. Najprije tlakom do 100 bara, a zatim polaganije do 400 ili 450 bara.

Dobijeno ulje se skuplja u prihvatnom spremniku. Od tuda se može odvoditi do centrifuga radi bistrenja (odvajanja nečistoća) ili do spremnika za bistrenje gdje se nečistoće talože slobodnim padom.

Poslije centrifuge ili spremnika za bistrenje, ulje se odvodi u tampon spremnik, a iz njega se odvodi prema punilici, pomoću koje se ulje puni u boce željene veličine.

195

196

PRIHVAT

ULJE U BOCI

TALOG

POGAČA

VODENA PARA

VRUĆA VODA

LJUSKA

NEČISTOĆE

NEČISTOĆE ČIŠĆENJE

SUŠENJE

SKLADIŠTENJE

ČIŠĆENJE

SORTIRANJE

SUŠENJE

LJUŠTENJE

MLJEVENJE

KONDICIONIRANJE

PRŽENJE

PREŠANJE

CENTRIFUGIRANJE ILI DEKANTIRANJE

PAKIRANJE

1.7. Zakonske odredbe 1.7.1. Bučino ulje

Proizvodnja bučinoga ulja i njegov prijevoz treba slijediti temeljne zahtjeve, koji su za bučino ulje izdani u Pravilniku o temeljnim zahtjevima za jestiva ulja i masti, margarine i njima slične proizvode, majoneze, umake, preljeve, salate i ostale proizvode na bazi jestivih ulja i masti. Temeljni zahtjevi se odnose na:

- kakvoću i sastav proizvoda, - dodatke (aditivi, vitamini, minerali, …), - tehnološke postupke, - ambalažu, - uvjete prijevoza, čuvanja i skladištenja. Jestiva ulja u smislu navedenoga Pravilnika su ona, koja se dobivaju određenim

tehnološkim postupcima od jedne ili više vrsta sirovih ulja. S obzirom na uvjete proizvodnje i vrstu sirovine, bučino ulje se pod istim nazivom svrstava u grupu nerafiniranih jestivih ulja i kao takvo se stavlja u promet.

Nerafinirana jestiva ulja su proizvodi dobijeni prešanjem i/ili centrifugiranjem i/ili pranjem i/ili sušenjem i/ili filtriranjem iz odgovarajućih sirovina uz toplinsku obradu.

Prilikom stavljanja u promet, bučino ulje mora udovoljavati slijedećim temeljnim zahtjevima:

- da je crveno zelene boje, - da je svojstvenoga okusa i mirisa, bez stranoga i/ili užegloga mirisa i okusa, - da sadrži najviše 2 % slobodnih masnih kiselina (izraženih kao oleinska kiselina) , - da mu peroksidni broj nije veći od 7,0 mmol O2/kg, - da je udjel najviše 0,4 % vode i tvari hlapljivih pri toplini od 105° C, - da sadrži najviše 0,05 % nečistoća. Bučino ulje, pri stavljanju u promet, namijenjeno neposrednoj potrošnji, mora biti

pakirano u obojenu staklenu ambalažu. Bučino ulje se stavlja u promet u pakiranju koje mora na posudi, naljepnici ili privjesnici

imati deklaraciju. Deklaracija mora sadržavati :

- naziv proizvoda i njegovo trgovačko ime, ako ga proizvod ima, - tvrtku, odnosno naziv i adresu proizvođača ili onoga, koji je proizvod stavio u promet, - nazivnu količinu punjenja pakiranja, - osnovne sastojke po opadajućem redoslijedu zastupljenosti, - vrste i količine dodataka, dodanih proizvodu radi povećanja njegovih bioloških vrijednosti (vitamini, minerali, …), a za aditive vrstu i naziv ili vrstu i E broj, u gotovom proizvodu, - rok uporabe,

197

- uputu o načinu čuvanja proizvoda. Deklaracija mora biti lako uočljiva, jasna i čitljiva. 1.7.2. Pogača i ljuska

Dobijena pogača se stavlja u promet kao stočna hrana, pa treba zadovoljavati temeljne zahtjeve o kakvoći navedene u Pravilniku o kakvoći stočne hrane. Temeljni zahtjevi se odnose na:

- kakvoću i sastav proizvoda, - dodatke (aditivi, vitamini, minerali, …), - tehnološke postupke, - ambalažu, - uvjete prijevoza, čuvanja i skladištenja. Krmiva su prema spomenutom Pravilniku o kakvoći stočne hrane proizvodi biljnoga,

životinjskoga i mineralnoga podrijetla, koji služe za hranidbu životinja, a nisu štetni za njihovo zdravlje niti za zdravlje ljudi, koji u svojoj prehrani koriste prehrambene proizvode životinjskoga podrijetla.

Pogača pripada skupini proizvoda i nusproizvoda industrije ulja, a određena je kao proizvod dobijen tiještenjem (hidrauličkim ili mehaničkim postupkom) tehnički pripremljenoga (oljuštenoga, mljevenoga, zagrijavanoga, …) sjemena, klica ili jezgara u proizvodnji ulja.

Osim pogače, kao nusproizvod se može iskoristiti i ljuska. Ljuska je vlaknasti omotač zrna uljarice s manjim udjelom ulja i sirovih bjelančevina, a koristi se kao balast pri izradi krmnih smjesa.

Opći uvjeti, prema Pravilniku, kojima mora zadovoljavati pogača su: - da je miris svojstven sirovini od koje se proizvodi, bez mirisa truleži i da nije užegla, - da ne sadrži više od 1 % stranih primjesa, - da ne sadrži štetne tvari u količinama većim od dopuštenih. Posebni uvjeti, prema Pravilniku, kojima mora udovoljavati pogača su: - da sadrži najmanje 49 % bjelančevina, - da ima do 12 % vode, - da ima sirovih vlakana do 7 %, - da ima sirove masti do 5 %, - da udjel pepela ne prelazi 8 %. Prostorije za skladištenje pogače i ljuske moraju biti čiste, suhe i prilagođene za

prozračivanje radi spriječavanja zagrijavanja, samozapaljenja i kvarenja. U tim prostorijama ne smije biti štetočina, ptica, glodavaca, sredstava za zaštitu bilja, a niti drugih tvari koje mogu zatrovati ili onečistiti krmivo .

Pogača se čuva i prevozi rasuto ili pakirano u prikladnu ambalažu. Prikladnom ambalažom se smatraju jutene, kudeljine, pamučne, papirnate i polietilenske sitno rupičaste vreće, te drvene, plastične, kartonske i kovinske posude.

198

Ambalaža, u kojoj su već bile upakirane tvari sa škodljivim i toksičnim djelovanjem, ne smije se koristiti.

Prevozi se u zatvorenim vozilima cestovnoga, željezničkoga, riječnoga ili pomorskoga prometa, a na udaljenostima od 20 km dopuštena je uporaba i otvorenih vozila.

Vreće moraju biti zatvorene tako, da se ne mogu otvoriti bez oštećivanja. Na ambalaži je obvezna deklaracija na privjesnici, na naljepnici ili otisnuta na vreći. Deklaracija mora biti potvrđena od proizvođača. Deklaracija mora sadržavati: - naziv i adresu proizvođača, - naziv proizvoda prema Pravilniku i njegovo trgovačko ime, ako ga proizvod ima, - oznaku kakvoće za krmivo (postoji više klasa i kakvoće krmiva), - neto masu proizvoda, - nadnevak proizvoda i rok valjanosti, - upute o korištenju i čuvanju.

2. Projektni zadatak

U ovom Projektu ukupnoga razvoja jedinica lokalne samouprave, treba izraditi idejni tehnološki projekt postrojenja za proizvodnju bučinoga ulja.

Prema sirovinskoj osnovi predviđeni kapacitet tehnološke linije je prerada oko 250 tona košćice na godinu, s time da se košćica nabavlja (otkupljuje) već osušena i očišćena.

Predviđa se osam satno radno vrijeme, pa se dnevni kapacitet prema potrebi može povećati uvođenjem još jedne smjene.

U izradi zadatka treba riješiti:

1. Prijedlog i opis tehnološke koncepcije (blok shema, tehnološka shema i opis

tehnološkoga postupka), 2. Materijalnu bilancu, 3. Grafički prikaz kretanja mase materijala, 4. Specifikaciju tehnološke opreme (popis i opis strojeva), 5. Energetičku bilancu, 6. Potrebnu radnu snagu, 7. Idejni raspored strojeva u tlocrtu.

199

3. Prijedlog i opis tehnološke koncepcije 3.1. Blok shema

OBIČNA KOŠĆICA GOLICA Slika 6. Blok shema predloženoga tehnološkoga postupka dobivanja bučinoga ulja

talog

U L J E

ČIŠĆENJE

SUŠENJE PRIJELJUŠTENJA

LJUŠTENJE

MLJEVENJE

MIJESENJE

PRŽENJE

PREŠANJE (100-450 bara)

nečistoće

topli zrak topli zrak

ljuska

vruća voda 100-130 °C

vodena para

CENTRIFUGIRANJE

SKLADIŠTENJE PUNJENJE

200

3.2. Tehnološka shema

2

ljuska oljuštena koštica

djelomično oljuštena koštica

neoljuštena koštica

lom koštice i oljuštena koštica

1

3

4

podno skladište

5

67

8

9

10

11

1213

14

15talog

ulje u bocama

16

17

a

k

Slika 7. Tehnološka shema postrojenja za proizvodnju bučinoga ulja

201

Legenda:

1. Usipni koš

2. Dizalo

3. Elevator

4. Čistilica u kombinaciji sa sušenjem

5. Ljuštilica s pneumatičkim separatorom

6. Mlin s dva para valjaka

7. Mjesilica

8. Pržilice

9. Hidrauličke preše

10. Centrifugalna crpka

11. Tampon spremnik

12. Centrifugalna crpka

13. Centrifugalni separator

14. Centrifugalna crpka

15. Spremnik za ulje

16. Centrifugalna crpka

17. Punilica i zatvaračica

a – Podno skladište za košćice u vrećama

k – Podno skladište za košćice u rasutom stanju

202

3.3. Opis tehnološkoga postupka 3.3.1. Skladištenje košćice

Priprema košćice za skladištenje se odnosi na postupke čišćenja i sušenja do kritične vlažnosti. Time se smanjuje na najmanju mjeru rizik moguće fizikalno kemijske promjene u košćici tijekom skladištenja. Te bi promjene imale negativne posljedice na kasniji tijek proizvodnje, kao i na kakvoću konačnoga proizvoda.

Čišćenje i sušenje prije skladištenja nisu dio ovoga projekta, jer je predviđeno da se sirovina nabavlja već osušena i očišćena od grubih nečistoća.

Kamionima bi se dopremale dovoljne količine košćica za višemjesečnu proizvodnju ili bi ih dopremali lokalni proizvođači. U svakom slučaju, košćice bi trebale zadovoljavati uvjete, koji se odnose na nečistoću i vlagu.

U slučaju nedostatka kolne vage, dopremljene košćice bi trebale biti na neki način deklarirane u smislu količine, osobito radi mogućega obračunavanja i vođenja materijalne bilance.

Košćice bi se skladištile u rasutom stanju ili u vrećama, za što je osigurano dovoljno veliko skladište u prizemlju (cca 390 m3) i na prvom katu pogona (cca 180 m3).

Košćice bi se u rasutom stanju prihvaćale u usipni koš (pozicija 1), odakle bi se okomitom beskonačnom trakom (pozicija 3) prevozila na prvi kat postrojenja. 3.3.2. Priprema košćice za prženje

Priprema košćice za prženje u klasičnom smislu podrazumijeva drugo čišćenje, sortiranje i sušenje košćice.

Drugim čišćenjem se uklanjaju zaostale nečistoće i dodatno povećava sigurnost strojeva u slijedećim postupcima prerade bučine košćice.

Sušenjem prije ljuštenja se neznatno smanjuje količina vlage u ljusci, ali u dovoljnoj mjeri da se ljuska odvoji od jezgre, te da postane dovoljno krta i lomljiva za dobro ljuštenje.

Svaki od navedenih postupaka pripreme košćice u klasičnoj preradi se obavlja na posebnim strojevima.

U ovom projektu nije ponuđeno sortiranje po veličini, kao ni sušenje prije ljuštenja u klasičnom smislu. Naime, rješenje je predloženo u obliku stroja koji integrira čišćenje i sušenje (pozicija 4), a ljušti se u modernoj ljuštilici (pozicija 5) u kojoj se ljušti bez razlike na veličinu košćice (nema prethodnoga podešavanja ljuštilice ovisno o veličini košćica, koje se ljušte).

Osim toga, nije predviđeno izdvajanje košćice prve klase, zato nema potrebe za sortirkom. Stroj za čišćenje i sušenje (pozicija 4)

Prije prebacivanja u stroj za čišćenje i sušenje, košćica bi se sipala na pod ispred pužnoga transportera.

203

Pužnim transporterom se prebacuju košćice do ulaza u stroj. Ulaz je smješten s gornje strane.

Slobodnim padom košćice dolaze na seriju rešeta, gdje se odvajaju moguće nečistoće, a poslije rešeta ulaze u komoru, kroz koju se propuhuje topli zrak. Topli zrak se uvodi s podne strane stroja.

Topli zrak ima dvostruku funkciju: odvajanje lakih nečistoća i prašine, te sušenje prije ljuštenja (razlog sušenja opisan je prije). Dakle, kretanje košćice i zraka u komori za sušenje je protustrujno.

Postoje dva moguća izlaza iz stroja. Koji od ta dva će biti otvoren, ovisi o tipu košćice. Golica će izlaziti s one strane, na kojoj se nalazi vodilica prema usipnom košu mlina. Obična košćica će izlaziti kroz izlaz koji je pripojen na usisnu cijev ljuštilice. Jedan od dva moguća izlaza otvarao bi se ručno. Otvaranjem jednoga od ta dva izlaza preusmjeravao bi se i daljnji tijek postupka prerade.

Ljuštilica s pneumatičkom separacijom (pozicija 5)

Na opisani način obrađena obična košćica doprema se pomoću usisne cijevi do ljuštilice (Slika 8), točnije rečeno do bubnja ljuštilice u kojemu se ljušti. Načelo ljuštenja je razbijanje ljuske prilikom naleta košćice na hrapave stijenke bubnja.

Okretanjem radnoga elementa u bubnju ljuštilice stvara se vakum, kojim se košćica uvlači u usisnu cijev, odnosno u bubanj za ljuštenje. Brzina kretanja je to veća, što je košćica bliža izvoru vakuma.

ljuskaoljuštena koštica

djelomično oljuštena koštica

neoljuštena koštica

lom

ulaz koštice

Slika 8. Ljuštilica s pneumatskom separacijom

204

Razbijena košćica pada na sito, na kojemu se odvaja zrno košćice od ostalih frakcija (prašina, ljuska i lakše nečistoće, oljuštena košćica i ostaci neoljuštene košćice).

Vibracije sita raspodjeljuje slojeve ostalih frakcija, koje prolaze kroz kanal u nastavku sita. Iznad toga kanala su raspoređene usisne cijevi ciklona, kojima se razdvajaju pojedine frakcije.

Najlakše frakcije (ljuska i prašina) se odvajaju prve i skupljaju u prvom ciklonu pneumatičkoga separatora.

U drugi ciklon se prikuplja drugi sloj, oljuštena košćica. Ta košćica se ispušta u vreće ili posudu na kotačima kojom se prevozi do usipnoga koša za mlin.

U treći ciklon se skuplja djelomično oljuštena košćica. Na djelomično oljuštenoj košćici zaostaju manji dijelovi ljuske, koji se mogu odvojiti naknadnim protresanjem na situ.

Zato se ova frakcija obično vraća na sito. Osim takvoga rješenja, moguće je takvu frakciju skupljati u vreće i vratiti na početak

ciklusa ljuštenja (na stroj za sušenje i čišćenje) zajedno s ostalom neoljuštenom košćicom. Takvo rješenje je ponuđeno u ovom projektu.

Neoljuštena košćica se hvata u vreće u kojima se prebacuje u drugu prostoriju na početak ciklusa ljuštenja (na stroj za čišćenje i sušenje).

Lom košćice se također hvata u metalnu posudu na kotačima, pomoću koje se lako prebacuje do usipnoga koša mlina. Mljevenje (pozicija 6)

Mljevenjem ili usitnjavanjem se postižu dva bitna rezultata: - povećava se ukupna površina materijala, odnosno površina kroz koju ekspandira ulje

prilikom prešanja - razaraju se biljne stanice. Iz razorene biljne stanice izlazi stanični materijal, čiji je najveći postotak ulje. Ta dva

učinka uvelike doprinose dobrom izdvajanju ulja prilikom prešanja. U industriji se za usitnjavanje koriste mlinovi, koji mogu biti različite izvedbe: - čekičari, - kotrljače, - mlinovi na ploče i - mlinovi na valjke. U ovom projektu, za mljevenje košćice je ponuđen mlin na valjke s dva para valjaka.

Radni element ovoga tipa mlina su parovi valjaka, čiji broj može varirati. Parovi valjaka se međusobno mogu razlikovati po promjeru, te veličini (dubini) i nagibu

žljebova na površini valjka. Dimenzije ovih valjaka su ø 270 x 750 milimetara. Lom i/ili cijela košćica ulaze u mlin slobodnim padom s gornje strane. Prelaze preko

hranilice, koja ima zadaću ravnomjernoga raspoređivanja mase po cijeloj površini utora između prvoga para valjaka.

Prvi par valjaka ima grublje i veće žljebove. Smljevena masa je grube konzistencije. Površina drugoga para valjaka je finije strukture, s manjim žljebovima i manjim

razmakom između valjaka. Prolaskom kroz drugi par valjaka dobiva se fino mljevena masa košćice, koja se skuplja pri dnu mlina u posebnim posudama (dvije posude smještene jedna

205

povrh druge). Kada se gornja posuda napuni, ručno se vadi iz mlina, a fino smljevena masa se sipa u mjesilicu na daljnju obradu ili u tampon metalnu posudu za čuvanje mljevene mase.

U međuvremenu se mljeveni materijal skuplja u donju posudu. Prije vađenja pune donje posude obvezno je vraćanje prve. Na taj način nema rasipanja

mljevenoga materijala. Mjesidba - kondicioniranje (pozicija 7)

Fino smljevena jezgra se ručno prenosi u posudu, gdje joj se dodaje vruća voda (cca 90° C). Masa vruće vode odgovara cca 20 % mase fino smljevene jezgre. Dodavanjem vruće vode pospješuje se izdvajanje ulja. Vrijeme miješenja se određuje iskustveno (dok smjesa ne postane homogena). Mijesilica je otvorenoga tipa s dvije "Z" lopatice, koje pokreće elektromotor. Pripremljeno tijesto ima boju oljuštenih bučinih košćica.

3.3.3. Prženje (pozicija 8)

Tijekom prženja se razvijaju nositelji organoleptičkih svojstava zbog kojih je bučino ulje posebno cijenjeno. Osim toga, dolazi do koagulacije bjelančevina, zbog čega se dodatno pospješuje oslobađanje ulja. Voda dodana u prethodnoj operaciji se isparava.

Vrijeme potrebno za prženje određuje se iskustveno, dok smjesa ne postane "oštra" kada ju taremo između prstiju. To vrijeme ovisi o kakvoći materijala (od 45 do 90 minuta). Isprženo tijesto je crvenkasto smeđe boje.

Prije početka ove operacije uz tijesto se dodaje i zaostali talog dobijen pri bistrenju bučinoga ulja.

Kao rješenje za ovaj postupak su ponuđene dvije pržilice valjkastoga oblika, svaka kapaciteta 110 kg. Griju se plinom na toplinu od 100 do 130° C. U pržilicama su željezni valjak i nož strugač. Ta dva elementa pokreću se istim elektromotorom, a međusobno su pomaknuti za fazu od 90°. Valjkom se tijesto gnječi, a nožom strugačom se osigurava da ne dođe do zagorijevanja smjese na stijenkama pržilica, čime bi se izgubilo na kakvoći ulja. 3.3.4. Prešanje (pozicija 9)

Preša se hidrauličkim prešama. Načelo rada hidrauličke preše temelji se na Pascalovom zakonu, koji govori da se izvana uguran tlak u mirnoj kapljevini širi na sve strane jednako. Drugim riječima, primjenom male sile se može dobiti veliki tlak, odnosno obaviti veliki rad.

Tlak se u hidrauličkim prešama ostvaruje pomoću klipnih crpki. Zbog prešanja u dvije faze, takve crpke imaju dva klipa: jedan veći (širi) kojim se ostvaruju niži tlakovi do 100 bara i to kod manjega broja okretaja, a drugi manji (uži) klip s kojim se postižu tlakovi do 450 bara s većim brojem okretaja. Dakle, preša se u dvije faze: prva do pritiska od 100 bara, a druga do pritiska od 450 bara. Tlak se nadzire manometrom.

Ciklus prešanja (od punjenja do pražnjenja preše) traje u prosjeku 15 minuta. Kao rješenje za ovaj projekt, ponuđena je hidraulička preša zatvorenoga tipa. To znači

da se smjesa za prešanje polaže u perforirani cilindar, čija debljina stijenka je 3 centimetara, a oko njega se nalazi metalna košuljica, koja spriječava prskanje ulja u okolinu tijekom prešanja. Debela stijenka cilindra uvjetovana je velikim tlakom pri prešanju.

206

Slika 9. Hidraulička preša

Materijal se polaže u cilindar slojevito, tako da su redovi smjese za prešanje odvojeni kovinskim ulošcima. Debljina sloja smjese određuje se iskustveno, a mora biti takva, da se po svršetku prešanja dobije pogača debljine oko 18 mm. Kod tanjih pogača bi primijenjeni tlak bio prevelik i došlo bi do uništavanja (drobljenja) pogače, te začepljivanja pora na preši. Kod debljih pogača primijenjeni tlak ne bi bio dovoljan za izdvajanje dovoljne količine ulja. Smjesa za prešanje naliježe na stap preše.

Kapacitet cilindra je 20 kg. Kada se cilindar napuni do kraja, na smjesu za prešanje se stavlja uložak, na koji izravno naliježe fiksna glava preše.

Prešanje bi se odvijalo u dvije faze kao što je navedeno. Pri prešanju se stap preše kreće prema gore i pritišće smjesu o glavu preše. Po završetku prešanja stap se vraća u početni položaj, uložak između glave preše i pogače se uklanja, a pogače vade iz cilindra. Zbog primijenjenoga visokoga tlaka, pogače čvrsto prijanjaju o stijenke cilindra, pa se zato izbijaju pomoću stapa preše.

Dobijeno ulje se prikuplja u žljebu oko cilindra, odakle se prevozi do centrifugalnoga separatora. 3.3.5. Bistrenje ulja (pozicija 13)

Bistrenjem se uklanjaju mehaničke nečistoće i koloidi u ulju. Ono se može provesti taloženjem, pri čemu bitnu ulogu ima toplina, koja se mora kretati između 28 i 30° C. Pri toj toplini je taloženje najbrže. Pokretačka sila taloženja je sila teža.

Drugi način bistrenja je pomoću centrifugalnih separatora. Pokretačka sila razdvajanja je centrifugalna, koja može biti i do nekoliko tisuća puta veća od sile teže. Time se vrijeme taloženja, odnosno razdvajanja koloida i mehaničkih nečistoća od ulja uvelike smanjuje.

207

Naime, dok je kod taloženja vrijeme bistrenja između 10 i 15 dana, ono kod centrifuge traje nekoliko minuta.

Čestice veće gustoće se kreću prema obodu centrifugalnoga separatora, gdje stvaraju talog, koji se ovisno o konstrukciji, uklanja na različite načine.

Ovisno o namjeni, separatori se razlikuju po konstrukciji, dijelovima i uvjetima rada. Ovdje je ponuđen centrifugalni separator s tanjurima. Rotor ovoga separatora je načinjen od tanjura stožastoga presjeka, koji ulaze jedan u drugoga. Tanjuri su perforirani, a kroz te perforacije se kreće ulje. Čestice veće gustoće (mehaničke nečistoće i koloidi) se kreću prema obodu tanjura, odnosno kućišta u kojemu su smješteni tanjuri.

Bistro ulje se, zbog manje gustoće, kreće prema osi vrtnje, odakle se posebnim kanalom, čiji izlaz se nalazi na obodu kućišta, odvodi izvan separatora.

Na obodu kućišta centrifuge postoje dva otvora. Niže smješteni otvor služi za odvajanje taloga, a više smješteni otvor za odvajanje bistroga ulja.

Ulje u centrifugu dobavlja centrifugalna crpka. Ulaz ulja u centrifugu je s gornje strane, a smješten u sredini kućišta. Dobava je stalna, jednako kao i odvođenje bistroga ulja i taloga.

Dobijeni talog se skuplja u prihvatni bazen smješten podno centrifugalnoga separatora, a odatle se ručno vadi i nosi u pržilicu radi ponovne pripreme za prešanje. 3.3.6. Pakiranje i skladištenje ulja (pozicija 17)

Poslije centrifuge ulje se prebacuje u jedan tampon spremnik, odakle se nakon dovoljno zaprimljene količine prebacuje u prihvatni spremnik većega volumena. U tom završnom spremniku ulje čeka na punjenje u boce.

Punilo bi se punilicom spojenom s velikim spremnikom ulja. Punilo bi se u tamne boce zapremine 0,25 i 0,5 l. Tamne boce za bučino ulje propisane su Pravilnikom, a glavni razlog je očuvanje ulja od oksidacijskih procesa.

Boce bi se pakirale u kartonske kutije ručno. U malo pakiranje (boca od 0,25 l) bi se u kutije stavljalo po 30 komada, a u veliko pakiranje (boca od 0,5 l) po 20 komada.

Upakiran u kutije, proizvod bi se skladištio u podnom skladištu u paletama. Skladištiti se mora u prostorijama koje ispunjavaju uvjete, koji utječu na postojanost

ulja. To se poglavito odnosi na toplinu i svijetlost. Viša toplina i određene valne duljine svijetlosti djeluju prooksidativno. Zato se skladišti u mračnim i hladnim prostorijama. 3.4. Kapacitet postrojenja

Kapacitet postrojenja je određen kapacitetom preše, te vrstom sirovine. U jednu prešu stane 20 kg tijesta. Ciklus rada preše se sastoji od punjenja preše, prešanja i pražnjenja, a traje od 13 do 18 minuta. Ako računamo da je prosjek 15 minuta, tada dobijemo kapacitet od 80 kg/h u jednoj preši.

Osim navedenoga, kod određivanja dnevnoga kapaciteta treba uzeti u obzir vrijeme potrebno za pripremu tijesta, kao i za početne i završne postupke (pokretanje pogona, grijanje, pranje, …). Ako se to uzme u obzir u radnom danu od 8 sati, na rad preša otpada 6 sati. Prema tim podacima je dnevni kapacitet 960 kg tijesta.

Teorijski se pri pripremi tijesta ne događaju nikakve promjene na masi košćice, osim umanjivanja za masu ljuske (ako je riječ o običnoj košćici). Dakle, prema prosječnom

208

sastavu košćice (24 % ljuske i 76 % jezgre), instalirani kapacitet bi iznosio 1.264 kg po danu. Uzme li se u obzir i 0,5 % gubitka na masi košćice pri rukovanju, dobijemo instalirani kapacitet od 1.270 kg košćice po danu.

Iskorištenje na ulju prikazano na masu neoljuštene koštice iznosi 29 %, te bi prema tomu instalirani kapacitet na ulje obične košćice iznosio 366,6 kg ulja.

S obzirom da golica nema ljuske, vrijeme rada preše se produljuje, jer nema ljuštenja. Prema tomu se rad preša produljuje na 7 sati, pa količina tijesta (ili košćice u ovome slučaju, jer nema ljuske) iznosi 1.120 kg. Uzmu li se u obzir i manipulativni gubici jednaki onima kod obične košćice, dobiva se dnevni instalirani kapacitet u odnosu na golicu u iznosu od 1.126 kg, odnosno 461,6 kg ulja.

3.4.1. Količina ulja proizvedenoga tijekom godine

Količina ulja se određuje pomoću teorijskoga iskorištenja, koje se određuje računski pomoću podataka o prosječnom sastavu košćice, pogače i ljuske. U ovome slučaju korišteni su slijedeći podaci:

1. Prosječni sastav bučinih košćica 2. Pretpostavka o gubitku od 1 % na dobijeno ulje i već prije spomenuti gubici pri

rukovanju od 0,5 %. Rezultati teorijskoga iskorištenja ulja iz pogače, te teorijski gubici nastali tijekom

proizvodnje navedeni su u slijedećoj tablici, a izraženi su u odnosu na masu košćice nakon uklanjanja nečistoća (primjesa). Tablica 4. Iskorištenje košćice za ulje i pogaču

(%) Obična košćica Golica Ulje 29,2 40,7 Pogača 43,5 55,1 Ljuska 24 - Gubici 3,3 4,2

Uz odabrani kapacitet i navedeno teorijsko iskorištenje dobivale bi se slijedeće količine

proizvoda i nusproizvoda (tablica 5). Tablica 5. Količina proizvedenoga ulja i pogače po danu i godini

Dnevno proizvedena količina (kg)

Godišnje proizvedena količina (t)

Proizvod

Obična košćica Golica Obična košćica Golica Ulje 287,1 405,9 71,7 101,5 Pogača 435,6 544,6 108,9 136,1 Ljuska 237,6 - 59,4 -

209

4. Materijalna bilanca 4.1. Obična košćica

Č IŠĆ E N JE

L JU Š T E N JE

M L JE V E N JE

K O N D IC IO N IR A N JE

P R Ž E N JE

P R E Š A N JE

1 0 0 0 k g o b ičn e k o š tic e

N eč is to će1 0 k g

L ju sk a2 3 7 ,6 k g

G u b ic i2 9 ,7 k g

P O G A ČA4 3 5 ,6 K G

B U Č IN O U L JE2 8 7 ,1 K G

Slika 10. Grafički prikaz kretanja mase materijala pri proizvodnji ulja iz običnih košćica

210

4.2. Golica

ČIŠĆENJE

MLJEVENJE

KONDICIONIRANJE

PRŽENJE

PREŠANJE

1000 kg koštice golice

Nečistoće10 kg

Gubici39,6 kg

POGAČA544,6 kg

BUČINO ULJE405,8 kg

Slika 11. Grafički prikaz kretanja mase materijala pri proizvodnji ulja iz košćica golice

211

5. Opis zgrade pogona i raspored strojeva u pogonu Zgrada pogona Zgradu čine prizemlje i prvi kat. Prizemlje zauzima površinu od 25 x 16 metara, a u njemu je smješteno :

- skladište za sirovinu (24,5 x 7,7 m), - proizvodna prostorija (8,8 x 7,8 m), - punionica (7,8 x 4,8 m), - skladište za gotovi proizvod (7,8 x l 0,8 m), - sanitarni čvor (muški i ženski) 2x(2,8 x 3,8 m), - glavni hodnik (1,8 x 7,8 m), - ured glavnog tehnologa (3,8 x 3 m), - laboratorij (3,8 x 3,5 m), - dizalo (2 x 2 m).

Prvi kat zauzima površinu od 14,5 x 16 metara, a u njemu je smješteno:

- skladište ljuske (6,2 x 7,8 m), - skladište košćice u rasutom stanju i prostorija s čistilicom (7,9 x 16 m), - prostorija s ljuštilicom (6,2 x 7,8 m), - dizalo (2 x 2 m).

Tijekom prerade neki se postupci, zbog uvjeta u kojima se odvijaju, moraju provoditi u

zasebnim prostorijama. To je razlog zašto nisu svi strojevi smješteni u istoj prostoriji. Razmještaj strojeva osmišljen je na način da nema križanja putova tijekom proizvodnje.

Prijevoz u pogonu

Za prijevoz u pogonu se koriste centrifugalne crpke, posude na kotačima i prijevozna kolica s hidraulikom.

Rasute košćice se od usipnoga koša na prvi kat postrojenja prevoze horizontalnom beskonačnom trakom - redlerom i elevatorom.

Osim elevatora u sklopu postrojenja postoji i dizalo, kojim se prevozi u vrećama smještenima na paletama.

6. Specifikacija tehnološke opreme

212

Tablica 6. Specifikacija tehnološke opreme

POZ. kom. VRSTA OPREME FUNKCIJA Veličine/mm (duži-

na x širina x visina) KAPACITET (ili volumen)

1 1 Usipni koš Prihvat košćice u rasutom stanju 2.500 x 1.500

Ovisi o brzini beskonačne

trake

3 1 Elevator Prijevoz košćice 400 x 400 x 9.000 Ovisi o brzini beskonačne

trake

4 1 Čistilica sa sušilicom

Uklanjanje nečistoća i sušenje prije ljuštenja 1.800 x 1.200 x 1.800 600 kg/h

5 1 Ljuštilica s

pneumatskim separatorom

Ljuštenje 3.450 x 1.600 x 2.500 600 kg/h

6 1 Mlin na valjke Mljevenje jezgre 1.550 x 770 x 1.500 300 kg/h

7 1 Mjesilica Miješanje (kondicionira-nje) tijesta s vodom Φ1000 x 700 200 kg/h

8 2 Pržilica Prženje (razvoj arome) Φ1.100 x 800 110 kg/h

9 1 Hidraulička preša

Odvajanje ulja iz mase jezgre 1.500 x 750 x 1.750 160 kg/h

10, 12, 14, 16 4 Centrifugalna Prijevoz ulja 400 x 270 x 270 80 l/h

11 1 Tampon spremnik

Prikupljanje ulja do otpreme u veliki

spremnik Φ900 x 1.100 500 l

13 1 Centrifugalni separator

Odvajanje koloida i meha-ničkih nečistoća iz ulja 540 x 430 x 800 80 l/h

15 1 Spremnik za ulje

Prikupljanje ulja do punjenja u boce 1.500 x 1700 2500 l

17 1 Punilica Punjenje u boce 3.800 x 1.000 x 1.700 1.000 kom/h

18 1 Pužni transporter

Prijevoz košćice u čistilicu 4.000 x 300 x 300 600 kg/h

19 2 Usipni koševi za mlin

Prijevoz košćice slobodnim padom do

mlina 1.000 x 800 -

20 1 Otparivačka ploča Odvođenje pare 3.000 x 1500 -

- 2 Prijevozna

kolica s hidraulikom

Prijevoz 1.000 x 800 300 kg

- 3 Posuda na kotačima

Prijevoz (košćice ili jezgre) 500 x 500 x 500 150 kg

213

7. Energetička bilanca Tablica 7. Energetička bilanca postrojenja kod prerade obične bučine košćice (s ljuskom)

Pozicija Vrsta stroja

Instalirana snaga stroja (kW)

Radni sati na dan

Energetičkinormativ (kWh/t)

Normativ vode* (m3/t)

Normativ plina (m3/t)

18 Pužni transporter 2 1,7 11,8

4 Čistilica sa sušilom 5 1,7 29,6

5 Ljuštilica s

pneumatičkim separatorom

7,2 1,7 42,6

6 Mlin 3 2,5 26,1

7 Mijesilica 3,5 4 48,7

8 Pržilica 2 x 1,5 5 52,2

9 Preša 1,5 6 31,3

13 Centrifugalni separator 1,5 6 31,3

10, 12, 14, 16 Crpke 4 x 1 4 55,7

17 Punilica** 3 1 10,4

0,75 10

UKUPNO 339,6 0,75 10

*Osim vode, koja se troši prilikom kondicioniranja, u obzir je uzeta i voda potrebna za pranje strojeva (isto vrijedi i kod određivanja norme potrošnje vode kod prerade golice). **Punilica radi samo jednom tjedno. Kako radni tjedan traje pet dana, to je i dnevno vrijeme rada punilice u prosjeku 1 h.

214

Tablica 8. Energetička bilanca postrojenja kod prerade golice (beskorke)

Pozicija Vrsta Stroja

Instaliranasnaga (kW)

Radni sati na

dan

Normativ električne energije (kWh/t)

Normativ vode (m3/t)

Normativ plina (m3/t)

4 Čistilica sa sušilom 5 1,7 20,9

5 Ljuštilica s

pneumatičkim separatorom

7,2 - -

6 Mlin 3 3,3 24,4

7 Mijesilica 3,5 5 43,0

8 Pržilica 2 x 1,5 6 44,3

9 Preša 1,5 7 25,8

13 Centrifugalni separator 1,5 7 25,8

10, 12, 14,16 Crpke 4 x 1 5 49,2

17 Punilica 3 1 7,38

18 Pužni transporter 2 1,7 8,4

1 13

UKUPNO 249,1 1,0 13

Konstrukcijski materijal

Svi strojevi, spremnici i alati tijekom prerade i skladištenja, koji su u dodiru s uljem trebali bi biti od nehrđajućega čelika. Razlog tomu je što kovine poput željeza, kroma, cinka, aluminija, a ponajprije bakra djeluju kao prooksidansi, dok nehrđajući čelik nema to svojstvo reagiranja s uljem.

215

8. Potrebna radna snaga Tablica 9. Potrebe za radnom snagom

RADNO MJESTO STRUČNA SPREMA

BROJ RADNIKA

Skladištenje sirovoga materijala i proizvoda SSS 2

Baratanje s pužnim transporterom i

posluživanje čistilice SSS 1

Posluživanje ljuštilice SSS 1

Posluživanje mlina i mijesilice SSS 1

Posluživanje pržilice SSS 1

Posluživanje preše i prešanje, praćenje

centrifugalnoga separatora SSS 1

Laboratorijska analiza SSS 1

Rukovoditelj proizvodnje (tehnolog) VSS 1

216

9. Raspored uređaja u tlocrtu i presjek postrojenja

i j

17

1614

15

1112

10

13

99

87

6

b

g h

fc d

e

2

a

1

3

Pro

jekt

irali:

Dr.s

c. Ž

eljk

o M

okro

včak

, dip

l.ing

.

San

dra

Neđ

eral

Nak

ić, d

ipl.i

ng.

Faza

pro

jekt

a: Id

ejni

tehn

ološ

ki p

roje

kt

Naz

iv: P

ostro

jenj

e za

pro

izvo

dnju

b

učin

og u

lja –

tloc

rt pr

izem

lja

Dat

um: 0

5. s

rpnj

a, 2

006.

Nac

rt br

. 1 M

jeril

o 1:

50

217

2

3

Projektirali:

Dr.sc. Željko Mokrovčak, dipl.ing.

Sandra Neđeral Nakić, dipl.ing.

Faza projekta: Idejni tehnološki projekt

Naziv: Postrojenje za proizvodnju bučinog ulja – tlocrt 1. kata

Datum: 05. srpnja, 2006. Nacrt br. 2 Mjerilo 1:50

19 19

k

m

518

4

218

217

15

20

1

3

a

k

184

1919

69

9

88

1113

Pro

jekt

irali:

Dr.s

c. Ž

eljk

o M

okro

včak

, dip

l.ing

.

San

dra

Neđ

eral

Nak

ić, d

ipl.i

ng.

Faza

pro

jekt

a: Id

ejni

tehn

ološ

ki p

roje

kt

Naz

iv: P

ostro

jenj

e za

pro

izvo

dnju

b

učin

og u

lja –

pre

sjek

Dat

um: 0

5. s

rpnj

a, 2

006.

Nac

rt br

. 3 M

jeril

o 1:

50

b

m

i

219

Legenda: 1. Usipni koš 2. Dizalo 3. Elevator 4. Čistilica u kombinaciji sa sušenjem 5. Ljuštilica s pneumatskim separatorom 6. Mlin s dva para valjaka 7. Mijesilica 8. Pržilice 9. Hidrauličke preše 10. Centrifugalna crpka 11. Tampon spremnik 12. Centrifugalna crpka 13. Centrifugalni separator 14. Centrifugalna crpka 15. Spremnik za ulje 16. Centrifugalna crpka 17. Punilica i zatvaračica 18. Prihvatni bazen za talog 19. Usipni koševi za mlin 20. Napa 21. Skladište sirovine 22. Glavna proizvodna prostorija 23. Soba tehnologa 24. Laboratorij 25. Stube 26. Hodnik 27. Sanitarni čvor 28. Sanitarni čvor 29. Prostorija s punilicom i spremnikom 30. Skladište gotovoga proizvoda 31. Skladište s čistilicom i sušilom 32. Skladište ljuske 33. Prostorija s ljuštilicom

220

Uzgoj gljiva

Bukovače Od davnina bukovače rastu na

panjevima, srušenim stablima i komadima drveta, koji ostaju poslije siječe u šumi.

Danas se ova gljiva uzgaja na slami i piljevini. Micelij brže prorasta iz takve hranjive podloge nego iz drva, a prinosi na takvim podlogama su veći, posebno ako se bukovača uzgaja u zatvorenim i klimatizira-nim, te odgovarajuće osvjetljenim prostori-ma. Ttroškovi uzgoja su niži od troškova uzgoja šampinjona, a proizvoditi se može tijekom cijele godine.

Uzgojni ciklus traje najdulje 2 mjeseca. Ova gljiva je između povrća i mesa po

hranjivosti, ali je bliže mesu. Može se pripremati sa svim jelima od mesa.

Ima oko 85 % vode, zbog čega je i dijetalna namirnica. Hranjiva je, jer od njezinih 15 % suhe tvari, 50 % su bjelančevine sličnoga aminokiselinskoga sastava kao i kod mesa. Bukovača sadrži masti, natrij, kalij, fosfor, željezo, vitamine D, B1 i B2 i folnu kiselinu. Uz mineralne soli sadržava kitin, kemicelulozu, celulozu i eterična ulja, što povoljno utječe na ukupnu probavu.

Ukupna svjetska proizvodnja gljiva od 1965. do 1999. godine se usamnaestoro-stručila.

Koncom sedamdeseth godina dvade-setoga stoljeća u svjetskoj proizvodnji gljiva je potpuno prevladavao šampinjon, te je tada činio oko 70 % ove proizvodnje. Već

početkom devedesetih godina dvadesetoga stoljeća njegov udio je pao na samo 37 % ukupne svjetske proizvodnje. Uzgoj, prije svega, shii-take i bukovače, ali i drugih, manje poznatih gljiva bitno je porastao, te nastavio trajno rasti.

Razvoj ove, kod nas još uvijek slabo razvijene intenzivne proizvodnje je počeo osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Uzgoj je bio usmjeren gotovo isključivo na uzgoj plemenite pečurke, a uzgajalo se najviše u okolici Zagreba i na prostoru današnje Međimurske županije.

I danas su proizvedene količine znatno ispod potreba. Godišnje prosječan hrvatski građan potroši oko 1,4 kg, pa hrvatska proizvodnja podmiri manje od 15 % potrošnje. Potražnja raste i zbog povećanja broja privatnih ugostitelja koji se okreću manjim dobavljačima sa sigurnom kakvo-ćom proizvoda. Rastom kupovne moći očekuje se i rast potražnje, jer ni približno nismo dosegli prag zasićenja, koji je u zapadnoeuropskim zemljama oko 7 kg godišnje po stanovniku. Budući porast potrošnje gljiva u Hrvatskoj biti će najizraženiji u većim središtima (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek).

Uzgoj plemenite pečurke (šampinjona) kod nas je značajno zastupljen, pa se proizvođačima kao jednostavniji s manje potrebnoga grijanja, a ekonomski zanimljiv preporučuje model uzgoja bukovače.

221

U obiteljskoj ili manjoj poduzetničkoj proizvodnji najveći udio u troškovima inputa imaju sjeme, slama i energija (električna energija i grijanje lož uljem). Sjeme (micelij) se nabavlja na domaćem tržištu.

Uspješnost proizvodnje (tehnološki) ovisi o iskoristivosti supstrata (usitnjene slame) s micelijom gljive. Slama mora biti suha i zdrava. Dio privatnih proizvođača žitarica se posljednjih godina brine o očuvanju kakvoće slame za uporabu u gljivarstvu.

Bukovača se može uzgajati u objektima u kojima topline ne kolebaju izvan granica 10 do 20° C (podrumi, pećine, tuneli). Pogodni su i staklenici, plastenici staje, garaže, ..., no u njima se tijekom zime mora grijati, a ljeti ventilirati radi snižavanja topline i zračenja. Osnovni preduvjeti uspješnoga uzgoja su povoljna toplina, vlažnost i svjetlo. Poželjna je toplina između 18 i 20° C tijekom inkubacije od zasijavanja micelija do pojave plodova, te kasnije od 16 do 20° C. Toplina ispod 15° C uvjetuje naglo donošenje plodova uz znatno slabije prinose. Toplina iznad 24° C nepovoljno djeluje na razvoj gljive i donošenje plodova.

U početku razvoja gljive je potrebno osvjetljenje od samo 40, a kasnije 100 do 200 luxa. U potpunom mraku se razvijaju „koralji“ i nema oblikovanja klobuka. Pri slabijem osvjetljenju gljive nepravilno rastu i imaju dugački stručak.

Gljiva je osjetljiva na povećanje koncentracije ugljičnog dioksida (količine iznad 4 ili 5 % oštećuju gljivu). Objekt treba ventilirati kako bi se po kvadratnom metru za 1 sat zimi izmijenilo od 10 do 15, a ljeti od 20 do 25 prostornih metara zraka (da se zrak izmjenjuje 5 do 10 puta za 1 sat).

Relativna vlažnost zraka u prostoriji treba biti u razdoblju inkubacije od 50 do 60 %, a u razdoblju fruktifikacije od 80 do 90 %. Vlažnost se održava polijevanjem poda ili rasprskivačima.

U prostorijama za uzgoj gljiva ne smiju se držati voće i povrće, otpaci ranijeg ciklusa (supstrat) ili kemikalija, jer su gljive osjetljive na tuđe mirise i isparavanja, disanje voća i povrća povećava koncentraciju ugljičnoga dioksida, a raspadanje supstrata ranijega ciklusa može uzročiti infekcije supstrata u vrećama s gljivama.

U vrijeme odmora objekta treba ga dezinficirati: podovi i strop se kreče, a zatim se prskaju otopinom formalina (0,5 l 40 % formalina se otopi u 20 l vode - za 100 m³ prostora). Ako se u objektu održavaju povoljni uvjeti i nema posebnih infekcija, dovoljno je samo prskanje varikinom. Dezinsecira se prskanjem insekticidima (Malathion, Diazinon), nakon čega se objekt zatvara 48 h, a zatim se 48 h provjetrava.

U uzgoju bukovače najčešće se koristi pšenična slama (zdrava, suha, zlatnožuta), koju je najbolje nabaviti odmah poslije žetve. Balirana slama i druge podloge za uzgoj se čuvaju na prozračnom i suhom mjestu.

Najmanje 24 sata prije inokulacije micelijom slama se isjecka na komadiće dužine od 0,5 do 4 cm. Najčešće se isjecka motornim sječkama (mlinovi). Na 100 kg vlažne podloge treba od 40 do 50 kg suhe slame. Usitnjena se može držati na prozračnom mjestu ili u mrežastim vrećama najviše 72 sata. Što je više moguće zbijena, slama se stavlja u plastične vreće. Supstrat ostaje potopljen u vodi 48 h. U vrećama veličine 40 x 60 cm je od 6 do 7 kg slame. Poslije vlaženja vreće teže od 20 do 25 kg. Nakon vađenja, vreće se postavljaju na čistu podlogu gdje se voda iscijedi. Moguće je i vlaženje vrućom vodom (na 10 kg podloge, 16 do 17 l). U vodu se obvezno stavljaju fungicidi (Benlate, Enovit, Benomil), i to 10 g/100 l, radi spriječavanja razvoja sive i zelene plijesni.

Kiselost podloge i vode treba biti od 6 do 7. Kiselost se usklađuje dodavanjem gašenoga vapna. Kiselost ispod pH 5,4 i

222

lužnatost iznad pH 8,0 zaustavlja razvoj micelija.

Toplinski se materijal obrađuje potapanjem supstrata u toplu vodu (45 do 55° C) pola sata da se uništi većina štetnika i štetnih mikroorganizama, a ostanu korisni termofilni mikroorganizmi koji luče antibiotike i spriječavaju razvoj zelene plijesni.

Zaštitni mikroorganizmi iskoriste šećer, škrob i ostale hranjive tvari, te tako onemogućavaju dušičnu ishranu štetnih mikroorganizama.

Djelomičnom sterilizacijom supstrata na 90 do 100° C (30 do 60 min, u 100 l vode se dodaje 10 g Benomila) uništavaju se i štetni i zaštitni mikroorganizmi. Postižu se slabiji učinci nego potapanjem.

Parenje na 100° C je djelomična sterilizacija, ali bitno učinkovitija.

Nakon toplinske obrade supstrat se što brže ohladi do 30° C za inokulaciju ili cijepljenje supstrata.

Micelij se čuva u staklenim posudama na 5° C (u hladnjaku). Supstrat se inokulira na čistoj betonskoj podlozi uz uporabu folije. Od 8 do 12 sati prije cijepljenja, micelij se razmrvi u čistu posudu da se odvoje zrna pšenice, koje je micelij obras-tao. Zrna se ovlaže vodom rasprskivačom i ostave pokrivena do cijepljenja supstrata.

Na 100 kg podloge se dodaje od 8 do 10 l (4 do 5 kg) micelija. Sloj supstrata se ravnomjerno rasporedi po foliji, zatim se stavi sloj micelija, te tako naizmjenično do iskorištenja predviđene količine supstrata. Cijela masa se tada rastrese čistim rukama ili lopatom zbog prozračivanja, kako bi aerobni zaštitni mikroorganizmi imali dobre uvjete za razvoj.

Aerobni procesi neće povećati kiselost supstrata, štetnu za prorastanje micelija.

Moguće je naizmjenično stavljanje sloja supstrata (slame) u polietilensku vreću na koji se stavlja sloj micelija, ali tada je prorastanje micelija sporije i postoji veća mogućnost razvoja plijesni.

Nakon inokulacije se supstrat stavlja u prozirne polietilenske vreće (debljine 0,04 mm), da bi se mogao pratiti tijek inkubacije i simptomi oboljenja. Najveća podna povr-šina se dobiva korištenjem vreća veličine 40 x 80 cm. Debljina folije od 0,04 mm je potrebna zbog tijesnoga priljubljivanja folije na micelij tijekom inkubacije i fruktifi-kacije. Gljive se pojavljuju na vanjskoj strani folije. Zatvorene polietilenske vreće se ostavljaju u prostorima za inkubaciju, za koje je najbolje da služe i za fruktifikaciju, jer micelij je osjetljiv na dodir i pritisak. Vreće se postavljaju na police na razmak od 30 do 50 cm da gljive mogu nesmetano rasti. Između redova polica se ostavlja raz-mak od najmanje 80 cm radi nesmetanoga prolaza.

Razdoblje inkubacije traje do pojave prvih plodova. Prva faza prorašćivanja je vrijeme u kojemu gljive prorastaju supstrat u obliku bijeloga spleta. U drugom dijelu inkubacije sazrijeva micelij, prerađuje podlogu i akumulira pričuve hrane. Obje faze pri toplini od 18 do 24° C traju od 3 do 6 tjedana. Povoljna toplina u vrećama tijekom prvoga dijela inkubacije je od 24 do 28º C, a u drugom dijelu ne smije biti veća od 22° C.Toplina se nadzire toplomjerom.

U fazi inkubacije ne treba jako osvjetljenje, ali je za normalan razvoj micelija neophodno osigurati dovoljno svježega zraka. Zrak u prostoriji treba izmjenjivati svakih 6 do 10 minuta, a relativna vlažnost treba biti od 60 do 70 %, kako se supstrat uz foliju ne bi prekomjerno osušio.

U ovom razdoblju je dopušteno tretiranje vreća insekticidima na osnovi malationa protiv gljivičnih komaraca i mušica.

Razdoblje fruktifikacije počinje prvom pojavom gljiva i traje do berbe (više mjeseci). Ljetna i razne hibridne vrste bukovače donose plodove na toplini inkubacije od 18 do 20° C, a zimska treba nakon inkubacije toplinski šok na 5 do 10°

223

C, nakon čega se održava toplina od 8 do 15° C.

Osvjetljenje u prostoru za fruktifikaciju treba biti iznad 40 luxa. Za 20 m2 poda potrebno je stropno osvjetljenje žarulje jačine 100 W. Ventilacijom se mora od 5 do 10 puta izmijeniti zrak za 1 sat. Kapacitet ventilatora treba biti bar 10 puta veći od zapremine prostorije. Prirodna ventilacija osigurava dovoljnu izmjenu zraka za 50 do 300 kg supstrata. Za 100 kg treba od 20 do 50 m3 zraka/sat. Optimalna brzina strujanja zraka je 3 cm/sek. Relativna vlažnost zraka u prostoriji treba biti od 80 do 90%.

Gljive se javljaju u "valovima" svaka dva tjedna. Od 100 kg vlažnoga supstrata dobije se od 10 do 25 kg plodova. Rijeđe se postiže iskorištenje do 30 %. U prvom ciklusu se dobije od 50 do 75% ukupnoga prinosa, a slijedeća dva su znatno manja, jer micelij sve više slabi i manje je otporan na bolesti.

Istrošeni micelij se ne smije odlagati blizu uzgajališta zbog mogućnosti napada mušica i gljivičnih komaraca. On se osuši, usitni, te koristi pri miješanju stočne hrane za ishranu svinja i peradi ili kao gnoj za voće i povrće. Pomiješan s otpacima

organskoga podrijetla primjenjuje se pri uzgoju kalifornijskih kišnih glista.

Zgrada gljivarnika ima površinu oko 250 m2. Proizvodna prostorija u koju se na troetažne police stavljaju vreće sa supstratom ima površinu oko 150 m2.

Godišnje se u 4 do 5 turnusa može proizvesti oko 27.500 kg gljiva.

Stalno su uposlena 2 do 3 radnika. Intenzivan uzgoj gljiva se može

preporučiti i onima koji žele zasnovati veće proizvodne kapacitete. Osnovni preduvjeti uspješnoga uzgoja bukovače su dosljedna primjena suvremene tehnologije pri izgradnji i opremanju zgrada i provedba svih postupaka u proizvodnji.

Pravilno uskladištena i prevožena gljiva može u odličnom stanju dospjeti do potrošača pri plasmanu proizvoda na lokalnom ili udaljenom tržištu. Ulagači trebaju sami, bez korištenja posrednika, plasirati svoj proizvod.

Svakako treba tržišno iskoristiti kom-post, kao nusproizvod u proizvodnji gljiva. Kompost ima veliku važnost i gospodarsku vrijednost u širenju organsko biološke i ekološki svjesne, bilo koje poljoprivredne proizvodnje.

Opis kuna Zgrade 350.350Gljivarnik 161.700Prostor za inkubaciju 89.750Prostor za držanje sjemena 23.900Kompostarnik 75.000Oprema 109.275Uređaj za klimatizaciju 52.450Komora 39.500Police za vreće sa supstratom 17.325Obrtna sredstva (tromjesečno) 98.892Sjeme 15.881Slama 25.988Zaštitna sredstva 4.433Energija 9.497Rad ljudi i strojeva - vlastiti* 43.093UKUPNO 558.517

224

Proračun prihoda i troškova poslovanja farme

O P I S Jed.mjere Količina Cijena u kunama

Vrijednost kuna

VRIJEDNOST PROIZVODNJE Kn 649.543 glavni proizvod (gljive) Kg 27.500 23,10 635.250 sporedni proizvod (kompost) Kg 123.750 0,12 14.293IZRAVNI TROŠKOVI Kn 408.918 M a t e r i j a l Kn 216.718 Sjeme Lit 12.375 3,85 47.644 PVC - folija Kg 360 12,50 4.500 PVC - vrećice Kg 600 12,50 7.500 Slama Kg 67.500 1,16 77.963 Zaštitna sredstva Kg 71 188,65 13.300 Ostalo Kn 11.680 E n e r g i j a 34.476 Električna energija Kg 4.320 4,55 19.656 Lož ulje litara 3.900 3,8 14.820 A m o r t i z a c i j a Kn 28.445 V l a s t i t e u s l u g e Kn 129.279 Ljudi Sati 5.348 21,18 113.244 Strojevi (prijevoz) Sati 85 188,65 16.035NEIZRAVNI TROŠKOVI Kn 28.624UKUPNI TROŠKOVI Kn 437.543BRUTO D O B I T Kn 197.707

Zbog niske kalorične vrijednosti i

bogatstva vitaminima, bukovača je prihvaćena i tražena posebno na europskom tržištu. Zlatna i ružičasta bukovača su osobito tražene u ekskluzivnim restoranima.

U Hrvatskoj se proizvede između 250 i 300 tona bukovače godišnje, što se proda uglavnom na domaćem tržištu. Izvoza nema, a uvoz je povremen uglavnom iz Mađarske.

Cijena kilograma bukovače je stalno između 21 i 25 kuna.

Proizvodnja bukovača je još uvijek premala da bi bitnije utjecala na potrošnju šampinjona.

Procjenjujući sadašnju proizvodnju svih gljiva, a posebno proizvodnju bukovača, procjenjujući Hrvatsku godišnju potrošnju od 300 tona bukovače, te domaću potrošnju svih drugih gljiva, osobito šampinjona,

pretežito putom maloprodaje krajnjim korisnicima, te moguće, buduće tržište gljiva u Hrvatskoj s potražnjom od blizu 9.000 tona godišnje, a bez turističke potrošnje, koja će nezaustavljivo rasti, možemo zaključiti da postoji dosta prostora na sadašnjem, a pogotovo na budućem tržištu i za bitno veću ponudu bukovača.

Stoga, ulaganje u ovu proizvodnju ima sigurnu budućnost.

Međutim, potrebna je organiziranija proizvodnja i marketinški nastup. Osobito je to važno zbog smanjenja ulaznih troškova u proizvodnji, kao i zbog veće dobiti u prodaji.

Veća dobit se može lako ostvatiti pravilno ustrojenom doradom i pakiranjem gotovih proizvoda više proizvođača udruže-nih u zadrugu, putom koje bi zajednički nastupali na tržištu.

225

Šampinjoni

Šampinjoni su iznimno plemenitoga ukusa i blagoga mirisa, jedine gljive koje se mogu nabaviti svježe cijele godine. To je zimi, kada je ponuda povrća oskudna, velika prednost. Te gljive i danas rastu samonikle u šumama i na livadama, ali samonikle ne nalazimo na tržištu.

Klobuk im je okrugao, bjeličast, stručak zdepast, lako odvojiv od klobuka. Stariji postaju više smeđi. Osobito kod mladih, meso je čvrsto i tvrdo. Jedu se sirovi, kao salata, ili pripremljeni na sve načine kao specijaliteti. Konzerviraju se u ulju ili octu.

Po hranjivoj vrijednosti i sastavu, gljive su bliske povrću najviše kakvoće. Sadrže od 1,5 do 5 % bjelančevina, 4 % ugljikohidrata i oko 0,3 % masti. Kako su im bjelančevine sličnoga sastava kao one životinjskoga podrijetla, biološki su vrijednije od biljnih. Od vitamina imaju B, D i E, a od minerala kalij, fosfor, srebro, željezo, …

U Hrvatskoj se najviše uzgajaju šampinjoni u najlonskim vrećama, gajbama ili gredicama. Domaći uzgajivači uglavnom kupuju pripremljeni kompost za uzgoj. U uzgoju je važno osiguravati higijenu, jer postoji oko 40 vrsta bolesti, koje mogu smanjiti prinos. Minimalni prostor za profesionalni uzgoj šampinjona je 150 m² površine polica na kojima su vreće.

U Hrvatskoj je više od 100 proizvođača šampinjona. Tri najveća proizvode između 100 i 2.000 tona. Mali sezonski proizvođači nemaju rashladne uređaje, pa ne mogu proizvoditi ljeti. Stoga ne mogu opskrbljivati velike trgovačke lance.

Šampinjoni se na Hrvatskom tržištu u veleprodaji već dulji niz godina prodaju po cijeni od 13 do 15 kuna, a u maloprodaji od 20 do 25 kuna. Cijena oscilira samo kad je nestašica, osobito ljeti zbog turističke sezone. Tržište gljiva brzo raste, domaća

potražnja je značajna, a domaća proizvodnja je nedovoljna. Uvoz gljiva je značajan posebno ljeti, zbog turizma, ali je relativno ograničenoga dometa zbog roka trajanja gljive, pa za uvoz dolazi u obzir samo bliža konkurencija. U Hrvatskoj nedostaje domaćega komposta za šampinjone, a za nova ulaganja u proizvodnju ograničenje su poteškoće u dobivanju povoljnih kredita.

Veliki trgovački lanci povoljno utječu na razvoj tržišta, jer traže velike dnevne količine, koje postojeći uzgajivači ne mogu zadovoljiti, kao i zato što traže bolji izgled proizvoda i obvezno atraktivnije pakiranje.

U Hrvatskoj se proizvodi godišnje 2.000 t šampinjona. Iz Mađarske i Italije se uvozi 4.000 t. Dakle, domaća godišnja potrošnja je oko 6.000 t. Na veličinu potrošnje u značajnoj mjeri utječe turizam.

Građan EU prosječno godišnje troši 2, a građan SAD oko 2,9 kg šampinjona. Stoga se i nama otvara mogućnost prodaje više od 9.000.000 kg šampinjona na hrvatskom tržištu domaćem pučanstvu, bez turista.

Dakle, postoje značajne mogućnosti zamjene uvoza domaćom proizvodnjom, kao i mgućnost povećanja domaće potrošnje do razine potrošnje u EU i SAD.

Budući da domaća proizvodnja zadovoljava samo trećinu potražnje, postoje značajne mogućnosti njezinoga povećanja, jer trgovački lanci traže dnevno između 200 i 1.000 kg šampinjona. Samo tržnice u Zagrebu absorbiraju 2,5 tone dnevno.

Prema tomu, potražnja za ovim proizvodom iznimno je velika, a najveći je problem nedostatak gljiva. Temeljni preduvjet uspješne prodaje je proizvodnja gljiva visoke kakvoće, visokih prinosa po jedinici ulaganja.

226

Povr t l a r s tvo

Prof i tno i skor iš tavanje mal ih pol jopr ivrednih površ ina

Plodored

U povrtlarstvu je jako važan pravilan plodored ili plodosmjena. Uzgajamo li istu vrstu povrća često na istoj površini, smanjuje se količina i

kakvoća uroda. U tlu se nakupljaju tvari, koje izlučuje korijen. Pretjerano se razmnože pojedine skupine štetnika (žičnjaci, sovice, nematode, ...), te bolesti (Fusarium, Sclerotinia spp, Verticilium spp., Phytophthora nicotianae, bakterije, virusi, …).

Sve ove nabrojene i niz drugih bolesti, te štetnika mogu se uspješno suzbijati samo pravilnim plodoredom i sjetvom zdravoga sjemena.

Poznato je da neke biljke uspješno pripremaju tlo za slijedeći nasad, te tako smanjuju proizvodne troškove uzgoja, a urodi su bitno bolji količinski i po kakvoći.

Zato poljoprivredu, koja pravilno slijedi sve suvremene proizvodne metode, uključujući i pravilan plodored ili plodosmjenu možemo nazvati:

V isoko prof i tna pol jopr ivreda!

227

Podjela povrća prema potrebama gnojenja i navodnjavanja 1. Povrće koje moramo gnojiti stajnjakom (prije sadnje) i navodnjavati: - rajčica, paprika, patlidžan, celer, blitva, krastavac, buča 2. Povrće koje traži manje količine vode i ne podnosi izravnu gnojidbu stajnjakom, pa se sadi ili sije već 2. godine iza gnojidbe stajnjakom: - lukovičasto povrće (luk, poriluk…) - korjenasto povrće (mrkva, cikla, rotkva) - lisnato (salata, špinat, matovilac, endivija) 3. Povrće koje traži manje vode, a sadi se ili sije 3. godinu iza gnojidbe stajnjakom: - mahunasto povrće (grah, grašak, bob).

Količina gnojiva

a) 1 m² = 4 do 6 kg stajnjaka + 150 g NPK13:10:12 + 30 do 40 g KAN ili 20 g UREE - rajčica, paprika, patlidžan, lubenica, kupusnjača, celer, poriluk b) 1 m² = 120 g NPK 13:10:12, 20 do 30 g KAN - mrkva, peršin, luk, cikla, blitva c ) 1 m² = 60 do 80 g NPK 13:10:12, Ø KAN - špinat, salata, endivija, radić, rotkva, rotkvica, matovilac Svježi goveđi stajski gnoj

Organske tvari (%) Dušične tvari (%) P2O5 (%) K2O (%) CaO (%)

20,3 0,45 0,23 0,50 0,40

Kompost

Organske tvari (%) Dušične tvari (%) P2O5 (%) K2O (%) CaO (%)

9,3

1,06 0,84 0,65 16,89

Analiza tla

ph vode humus P i K (mg/100g)

Ispod 5,5 – loše 3 do 5 0 do 5 5 do 10 10 do 15 15 do 20 20 do 25 20 do 30

Vrlo slabo opskrbljeno Slabo opskrbljeno

Umjereno opskrbljeno Dobro opskrbljeno Bogato opskrbljeno

(povrće, cvijeće)

Za povećanje P i K za 1g potrebno je 30g aktivne tvari.

228

Neopravdano često čujemo da se neki ne mogu baviti poljoprivredom, te da će se niz obiteljskih poljoprivrednih gospodarsta-va ugasiti, jer imaju male poljoprivredne površine ili su im one usitnjene, ..., te da je to glavni razlog što će doći do smanjenja broja tih gospodarstava.

Međutim, to su samo izgovori za ono što se ne želi učiniti. Ako se ne traži izgovor, tada je pravi odgovor na pitanje malih i usitnjenih površina intenzivan uzgoj voća, povrća, cvijeća, ...

Malim površinama smatramo one ispod 10 hektara. Proizvodnja povrća dopušta i veću rasparceliranost površina obiteljskoga poljoprivrednoga gospodarstva, što proiz-vodnja žitarica ne dopušta. Na jedan hektar pšenice sa 6.000 kg uroda vrijednost proiz-vodnje je ispod 6.000 kuna, a na jednom hektaru povrća vrijednost proizvodnje može lako biti viša od 100.000 kuna, pogotovo ako odaberemo pravi plodored i ostvarimo više uroda tijekom jedne godine. Zato na manjim površinama, kakve su uglavnom na ovom području, nije isplativ uzgoj masovnih kultura, osim za stočnu hranu, a ljudski rad je u povrtlarstvu iznimno isplativ.

U skorije vrijeme ne možemo očekivati veće okrupnjavanje poljoprivredih posjeda, pa stoga preporučujemo uzgoj povrća.

Osnovne dvije vrste uzgoja povrća su: - uzgoj na otvorenom prostoru, - uzgoj u zatvorenom prostoru. Po namjeni dijelimo uzgoj povrća na: - uzgoj za sušenje, - uzgoj za konzerviranje i smrzavanje

(za industrijsku preradu), - uzgoj za potrošnju u svježem stanju. U ovom Projektu ukupnoga razvoja

obradit ćemo proizvodnju povrća u plastenicima, kao najprofitniju proizvodnju, ali uz veća ulaganja, te proizvodnju nekih vrsta povrća na otvorenom.

Preporučeni plodored

u plasteničkom uzgoju povrća

Dosta visoko ulaganje, koje obilježava

podizanje plastenika, osobito ako pokri-vamo veće površine, može opravdati samo više uroda povrća tijekom cijele godine ili barem što više mjeseci. U plastenicima je moguće bez većih problema dobiti četiri uroda. Osobito je to moguće primijenimo li pravilan plodored.

Preporučujemo plodored četiri kulture u plastenicima:

- matovilac u rujnu - luk u veljači, - salata 01.05., - luk ili rikola 01.07. Uzgoj te četiri vrste povrća podrobno

ćemo opisati, s naglaskom na mladi luk, na kojemu se može iznimno dobro zaraditi, osobito ako ga proizvodimo, ne samo na proljeće, nego i onda kada ga drugi uzgajivači nemaju. Upravo se tada postižu najviše cijene, te slijedom toga najviši prihodi proizvođača.

Uzgoj povrća u plastenicima nam omogućuje da svaku vrstu povrća imamo spremnu za tržište onda kada ga proiz-vođači, koji proizvode na otvorenim površinama nemaju, a upravo su tada cijene najviše, te slijedom toga i zarada.

229

P l a s t e n i č k a

p r o i z v o d n j a

Plastenička proizvodnja je proizvodnja u zatvorenim prostorima. U novije vrijeme plastenici su zamijenili staklenike u proizvodnji povrća i cvijeća.

Plastična folija je jeftinija i lakša od stakla, lakše se njome rukuje, osobito kod izvođenja bočne ventilacije Bolje propušta sunčano svijetlo. Po sastavu svijetlosti, koja prolazi, bliža je prirodnoj svijetlosti s više ultraljubičastih zraka. Zato su iste biljke uzgojene u plastenicima bujnije, imaju više provitamina A i bjelančevina.

Plastična folija ima više propuštenih toplinskih zraka, pa se tlo i biljke u plastenicima jače zagrijavaju.

Tijekom nekoliko uzastopno vedrih dana, u plasteniku se akumulira toplina. Tako može ujutro između 4 i 6 sati u plasteniku biti toplina između 5 i 6º C, dok se vani može pojaviti mraz.

Poslije nekoliko oblačnih dana toplina u plasteniku je manja, pa je razlika između topline u njemu i vanjske topline samo oko 3º C.

Budući da se tlo sporije hladi, na dubini od 15 do 20 cm razlika je veća i bude između 6 i 7º C.

Tijekom noći se u plasteniku povećava relativna vlažnost zraka, pa se na foliji s unutarnje strane stvara rosa, koja smanjuje gubitak topline preko noći.

U plastenicima s dvostrukim folijama, između kojih upuhujemo zrak, toplinske razlike su povoljnije u odnosu na vanjsku toplinu. Između folija se stvara zračni jastuk koji je dobar izolator.

S jednakom svrhom u plasteniku se usjevi pokrivaju akrilom. Ovim uspije-vamo povećati toplinu oko biljki za još 3 do 4º C.

Ulaganja u podizanje plastenika površine 500 m²

Radovi i ulaganja Iznos u kunama s 22 % PDV Priprema i nivelacija terena 4.000,00 Betonski radovi za podizanje plastenika 5.000,00 Izrada hidrantske mreže 7.000,00 Pocinčana plastična konstrukcija 45.000,00 Bočna ventilacija 8.000,00 Folija i polikarbonatna čela za plastenik 28.000,00 Sustav za navodnjavanje 9.000,00 Montaža plastenika 8.000,00 UKUPNO 114.000,00

230

Odabir mjesta za plastenik Poželjno je plastenik postaviti u smjeru

istok - zapad, s blagim nagibom terena prema jugu. Tlo mora biti ocjedito, a pod-zemne vode najmanje 1,5 m ispod razine tla. Tlo mora biti laganoga mehaničkoga sastava s propusnom podlogom ili ga moramo drenirati. Zdrava voda za natapanje mora biti blizu plastenika, kao i električna struja, te dobri putovi. Poželjna je prirodna zaštita od hladnih sjevernih vjetrova, koji smanje toplinu zraka za 6 do 8º C. Zaštičeni plastenici troše 30 % manje topline. Ako nema prirodne zaštite, podižemo vjetro-brane od živice visoke od 2 do 3 m.

Podjela plastenika po veličini

Pod pojmom plastenika podrazumijeva se zaštićen prostor natkriven plastičnom folijom, širine od 5 do 6 m i visine 3 m i više. Najvažnije je da ima ulaz, te bočnu ventilaciju.

Bočna ventilacija služi za prozračivanje biljaka tijekom vegetacije. Ako je toplo i mirno vrijeme obadva bočna otvora se otvore. Ako je hladno i vjetrovito, otvara se samo jedan otvor nasuprot vjetru, a ako su niske topline, kao i tijekom noći, zatvaraju se obadva otvora.

Osim u plastenicima, u praksi se proizvodi i pod plastičnim tunelima. Njih djelimo, ovisno o visini, na niske, poluvisoke i visoke plastične tunele. Niski i poluvisoki tuneli

Niski tuneli visoki su između 40 i 60 cm, a široki su između 50 i 150 cm. Poluvisoki tunel je visok od 70 do 90 cm, a širok oko 2 m. U robnoj proizvodnji se ne preporučuju ni niski niti poluvisoki tuneli. Visoki tuneli

Visoki tuneli su najčešći. Nazivaju ih i plastenicima. Jako su ekonomični. Najčešće su visine od 1,7 do 2,2 m. Široki su između 3,5 i 4,5 m. Provjetrava se i ulazi u ovakav (u daljnjem tekstu) plastenik s čelne strane.

Zbog boljega provjetravanja njihova dužina je oko 25 metara.

Postavljanje plastenika (visokoga tunela)

Za postavljanje takvoga plastenika potrebne su nam pocinčane cijevi promjera 1/2 cola (22 mm) ili jače. One su nosači konstrukcije. Savijaju se u lukove čiji se krajevi ukopavaju u tlo do 30 cm dubine. Lukovi se postavljaju na razmake širine od 1,3 do 1,5 m. Radi čvrstoće, lukovi se međusobno, po dužini, povezuju cijevima jednakih svojstava.

Kao pokrivač stavlja se PVC folija debljine od 0,15 do 0,20 mm, posebne izrade, otporna na sunce i hladnoću. S vanjske strane plastenika, uz postavljene lukove cijevi, iskopa se jarak dubine 20 cm. Plastična folija se jako zategne, krajeve folije stavimo u jarak, zatrpamo zemljom i dobro nabijemo.

Čelni krajevi imaju svoju posebnu foliju (vrata) i njihovim otvaranjem određujemo toplinu i relativnu vlažnost zraka u plasteniku. Uzduž, po sredini plastenika ostavimo stazu širine 40 cm, tako da nam s lijeve i desne strane ostanu gredice širine 1,5 m. Hodajući po stazi s lakoćom obavljamo radove na gredicama, koje su neophodne kod uzgoja biljaka.

U uzgoju na otvorenom ili na otvorenim površinama možemo dobiti na istoj površini do dva uroda godišnje.

U uzgoju u zatvorenim prostorima, plastenicima ili staklenicima možemo dobiti na istoj površini i četiri uroda godišnje!

Zato je osnovna osobina proizvodnje u zatvorenim prostorima visoki prinos na malim površinama!

U grijanim plastenicima nasad rađa stalno, jer raste tijekom cijele godine, pa se i prihodi ostvaruju tijekom cijele godine!

Zato je proizvodnja u zatvorenim prostorima

visoko profitna proizvodnja!

231

Povrće u plastenicima po rokovima

sjetve Zimsko povrće

U plastenicima možemo uzgajati zim-sko povrće (vrste i odlike otporne na hladnoću), koje se u tom kraju uzgaja i bez plastenika. Uzgojom u plasteniku skratimo vegetaciju i smanjimo štete od mrazova i golomrazice. Otpornije vrste i starije odlike koje imaju tradiciju takvoga uzgoja su: salata odlike Nansen, Posavka, Rjavka, Blitva Srebrno lisna, luk Srebrenac majski (Orijaš), češnjak jesenski, mrkva Nantes, peršin Berlinski, špinat Matador, matovilac Holandski, Kelj Advent Bonner.

Uzgoj presadnica povrća

Za uzgoj ranoga povrća postavljamo plastenik u veljači ili ožujku, ovisno o klimatskim uvjetima, za proizvodnju presadnica toploljubivih vrsta povrća, kao što su: rajčica, paprika, krastavac, dinje, lubenice, patliđan, celer. Kod uzgoja spomenutih vrsta povrća u zimskim mjesecima, plastenike moramo zagrijavati do optimalne topline spomenute kulture.

U isto vrijeme, u plasteniku možemo uzgajati presadnice vrsta povrća, kojima nisu neophodne visoke topline kao: salate, kupusnjače, blitve... Uzgoj ranoga povrća

U plasteniku proizvedene presadnice od spomenutoga ranoga povrća, dalje možemo saditi i uzgajati u plastenicima ili vani na polju.

Sadimo li toploljubljive vrste povrća, kao što su rajčica, paprika, krastavac, celer, ... vani, na polju u kontinentalnom djelu, saditi moramo poslije kasnih proljetnih mrazova, a to je u mjesecu svibnju. Ako spomenuto povrće sadimo u plasteniku, sadnju možemo početi 15 do 20 dana ranije. Računa se da se sadnja u mediteranskom djelu može početi mjesec dana ranije, ali sve ovisi o mikroklimi. Kupusnjače i salate se mogu saditi vani, na polju u kontinentalnom dijelu početkom travnja, a u mediteranskom području mjesec dana ranije.

U zagrijanim plastenicima saditi može-mo znatno ranije, što ovisi o mogućnostima zagrijavanja plastenika.

Uzgoj zdravoga povrća u

plastenicima Proizvodnja zdravoga povrća s dopuš-

tenim količinama pojedine aktivne tvari u mg/kg (ppm) odnosno dopuštenom toleran-cijom (T), koje su propisane u Narodnim novinama 53/1991 i dopunjene u Narodnim novinama 46/1994, je jako težak i složen posao. Od proizvođača zdravoga povrća se zahtijeva veliko znanje. Važno je pronaći djelotvorne pesticide i pridržavati se pro-pisane karence (K), koja je propisana uz dopuštenje toga pesticida, a može se naći u Glasniku zaštite bilja.

Još teža je proizvodnja zdravoga povrća u zatvorenim prostorima (plastenicima). U plastenicima stvaramo povoljne uvjete za uzgoj povrća, ali na žalost i za razvoj bolesti i pojedinih štetnika. Ti uvjeti se ogledaju u

232

relativnoj vlažnosti zraka, toplini i plodo-redu.

Zbog užega plodoreda i povoljnih kli-matskih uvjeta u plasteniku, u tlu se razviju nematode ili bolesti korijena (Fusarium spp., Sclerotinia spp. i druge), koje izazivaju propadanje biljke.

Jednaki se procesi događaju i kod rasta korova, gdje je ograničena uporaba herbi-cida, pa se prešlo na postavljanje plastičnih folija ispod biljaka. Taj postupak se u posljednje vrijeme izbjegava, jer dolazi do poremećaja u radu mikroorganizama u tlu. Dezinfekcija tla vodenom parom je najbolja metoda.

Povećana toplina i relativna vlaga zraka u plasteniku uvjetuju pojavu raznih bolesti na povrću kao što su plamenjača, ... Pri visokoj vlazi zraka i niskoj toplini javlja se siva trulež (Botrytis), koja uzrokuje opada-nje cvijeta i tek zametnutoga ploda (rajčica, krastavac, paprika) ili trulež cijele biljke (salata). Osim fungicida, tada treba plas-tenik provjetravati, te održavati optimalnu toplinu i relativnu vlagu zraka u njemu. Sustavom natapanja kap po kap, umjesto orošavanja, smanjit ćemo napad mnogih lisnih bolesti.

Pri niskoj vlazi zraka i višim toplinama, dolazi do jačih napada štetnika (lisne uši, buhač, crveni pauk). Primjena ekološke metode najdalje se razvila u zaštiti od štet-nika u plastenicima. Protiv štitastoga moljca (bjelokrilke) u plastenik se pušta parazitska osica (Encarsia formosa). Protiv crvenoga pauka koristi se grinja (Phytoseiulus persimillis), protiv tripsa Orius spp., protiv lisnih ušiju Aphidus spp., protiv minera Opius spp. Osim toga, mogu se koristiti insekticidi s vrlo kratkom karencom.

Kod zaštite od bolesti, najveći napredak je postignut uvođenjem fungicida iz skupine strobilurina (Quadris) zbog povoljnih bio-loških obilježja i širokoga spektra djelova-nja.

Za rajčicu i krastavac ima vrlo kratku karencu (tri dana), pa se može primijeniti između dvije berbe.

Uzgoj presadnica u plastenicima U uzgoju presadnica posebno pozorno

moramo sijati. Povrće, koje će se pikirati odmah nakon izlaska biljki iz kotiledonsko-ga stadija u odgovarajuće kontejnere,sijemo u sandučiće. Salate i kupusnjače sijemo izravno u kontejnere s 210 rupa. Krastavce, lubenice i dinje također izravno u odgovara-juće kontejnere, jer ne podnose pikiranje.

Sije se na dubinu od 1 do 1,5 cm. Sjeme zatrpamo odgovarajućim kompostom. Pos-lije sjetve zemlju natopimo toplom vodom (cca 25º C). Salata, kupusnjače, pa i rajčica niču za 4 do 5 dana na optimalnoj toplini, paprika i celer tek za 10 do 15 dana, pa njih treba nekoliko puta natapati do nicanja. Kod uzgoja presadnica na manjim prostorima, provjetravati treba svaki dan od otrovnih plinova (amonijaka i drugih).

Redovito moramo pljeviti korov, rahliti tlo i natapati toplom vodom. Kad se osuši površinski sloj komposta do 1 cm dubine, zemlju moramo natopiti između 11 i 12 sati ili kada je najtoplije, da se lišće osuši prije noći, zbog napada bolesti. Ako presadnice nisu dovoljno visoke ili bujne, folijarno ih prihranjujemo odgovarajućim gnojivom.

Tjedan dana prije iznošenja presadnica na stalno mjesto (ako se sade vani na polju), moramo ih postupno otvarati i privikavati na vanjsku toplinu (kaljenje). Presadnice napadaju puževi, miševi, štakori, koji se zimi sklone u plastenike. Protiv puževa rabimo Pužocid ili Mesurol, a protiv gloda-vaca mamce Facirona, Brodilona i druge.

Za zaštitu od bolesti i štetnika rabimo odgovarajuće insekticide i fungicide, opisa-ne u prilozima o svakoj kulturi.

233

Matovilac - uzgoj u

plasteniku Matovilac se već stoljećima koristi kao

ukusna salata, sam ili s drugim vrstama salata, s jajima ili s govedinom.

Matovilac se uglavnom upotrebljavao kao divlja biljka, koja je dolazila iza sitnih kultura ili okopavina.

Pojavljuje se kao zimska ili rana pro-ljetna kultura, ne previše rasprostranjena. Za ishranu se više koristi u zapadnijim područjima Hrvatske.

Prema sadržaju hranjivih tvari nije osobito na cijeni. Vode u svježem listu ima više od 93 %, bjelačevina oko 3 %, masti oko 0,5 %, bezdušičnih ekstraktivnih spojeva 2,5 %, a ima celuloze i mineralnih tvari.

Matovilac je jednogodišnja zeljasta biljka. Može biti i viši od 25 cm, ovisno o odlici. Postoji nekoliko selekcija. U Hrvatskoj je najpoznatija odlika ljubljanski sitnolistni i nizozemski širokolistni.

Nizozemsku odliku je lakše proizvoditi. Ta je biljka relativno krupna, pa su veći proizvodni učinci: berba i čišćenje su lakši, a daje daleko veće urode od sitnijih odlika.

U sjemenskoj proizvodnji, matovilac je dosta rizičan, jer cvate po etažama, a jednako tako zrije i sjeme. Dogodi se da je jedan dio sjemena gotovo zreo, dok još na dijelu izboja matovilac cvate.

Dosta je teško dobiti sjeme ujednačene kakvoće zbog neujednačene zriobe. Treba dobro paziti na vrijeme žetve, jer se može dogoditi da se, čekajući da što više sjemena sazrije, dobar dio sjemena najviše kakvoće,

sasipa s biljke. Treba dakle, prije osipanja sjemena pažljivo biljke požeti i složiti na već rastegnutu žicu preko jahača.

Po površini tla se postavi plastična folija ispod složenih biljaka, pa sjeme koje opada, pada na plastiku. Tim načinom se sačuva najviše sjemena.

Ovo treba znati, jer ako proizvođač ima dobar matovilac, tada može koristiti vlastito sjeme. Sjeme matovilca ima dugu dor-mantnost (mogućnost klijanja). Dobro čuvano sjeme klije već prve godine.

Sjetva matovilca na otvorenom se preporučuje pod kraj rujna ili početkom listopada. Ako je duga i topla jesen već do snijega može se dosta matovilca koristiti u ishrani.

Matovilac dosta dobro podnosi zimu. Čim snijeg okopni matovilac se bere, iako ima manji urod, jer tadašnja visoka cijena donosi visoku isplativost.

Matovilac ima uvijek visoku cijenu, pa ga se isplati proizvoditi i u zatvorenom prostoru.

Kod proizvodnje matovilca proizvođač mora znati stvarne mogućnosti, koliko se matovilca može prodati, koliko ima radne snage, koja je potrebna u vrlo kratkom vremenu.

U slučaju kasne sjetve, matovilac relativno brzo počne cvasti. Stvaranjem cvjetnih pupova list matovilca postaje dosta grub, žilav i neukusan.

List matovilca se bere do stvaranja cvjetnih pupova. Tada se prestaje brati i prema ocjeni iskusnijega proizvođača ostatak matovilca se pušta u cvatnju to jest, ostavlja se za sjeme.

Uputno je sijati manje površine, ali u više navrata, jer će isto tako dolaziti u rod, odnosno u berbu. Matovilac se može sijati cijele godine, ali ako su više topline biljka ranije fruktificira (ide u cvat), pa je slabije uporabljiva. Međutim, u našim klimatskim uvjetima matovilac je najbolje sijati u jesen za potrošnju koja relativno dugo traje.

Što se tiče vlastite ishrane, matovilac je relativno skromna biljka. Ishrana mu je

234

kompleksna, ali manjim količinama svih osnovnih elemenata, kao što su N, P, K, zatim Fe, Zn i Cu. Gnojidba stajnjakom dovoljna je s 25 postotnom količinom u odnosu na druge biljke, zato što matovilac ima relativno malu količinu zelene mase, pa ne može potrošiti puno mineralnih i organskih tvari.

Svaka druga vrsta biljaka ima i daje veću zelenu masu, pa zato troši više hranjiva.

Matovilac najbolje koristimo kada beremo cijelu biljku. Uberemo li 10.000 kg po hektaru, smatra se da je urod bio odličan.

Sijemo li matovilac u proljeće, dobro ga je sijati kao podusjev s drugim vrstama, kao što su rotkvica, poriluk, brokula, crna rotkva ili grašak, čije biljke ga svojom sjenom štite i usporavaju rast generativnoga dijela matovilca. Tako produžavamo berbu matovilca.

Sijemo li matovilac kasnije (jesenska sjetva), dobro je znati da je mali broj vrsta korova tako otporan na zimu, da u rastu može konkurirati matovilcu. Zato ovakvu proizvodnju lako možemo smatrati organ-skom, odnosno bioproizvodnjom, jer se vrlo uspješno može proizvoditi bez uporabe kemijskih preparata.

Sijemo li matovilac u proljeće ili ljeto, korovi su veliki problem, pa ako ih ne uništimo, oni će potpuno uništiti usjev matovilca.

Iako domaći proizvođači dobro poznaju proizvodnju matovilca, naglasit ćemo nekoliko važnih stvari.

Sjeme matovilca, uredno pospremlje-noga u suhoj prostoriji, zadrži vrlo dobru klijavost od 5 do 6 godina. Jedan kilogram sjemena matovilca ima više od 600.000 sjemenki.

Imamo li dobru sijačicu, dovoljno je 4 kg dobro klijavoga sjemena za površinu od 1 hektara.

Ako se sije po više suhom tlu dobro je tlo povaljati laganim valjkom, radi ujednačenijega i boljega nicanja biljaka matovilca.

Ozimi usjev se može pokriti slamom, koja truljenjem čuva toplinu i štiti mato-vilac od korova, pa biljke bolje rastu.

Naglašavamo da u zatvorenom prostoru posijani matovilac nije potrebno grijati. Ako se sije u listopadu bere se u prosincu.

Matovilac se svakako isplati proiz-voditi. Nikada se ne sije na velike površine. Potrebito je povezati se s trgovcima i odmah ga pakirati u ambalažu prema zahtjevu kupaca. Svaki naš proizvođač može isti dan matovilac nabrati i dostaviti na policu kupca u Zagrebu. To je velika prednost.

Zbog blizine tržišta nitko ne može biti jeftiniji od naših proizvođača, jer je u proizvodnji matovilca najviše ljudskoga rada, bez obzira gdje se matovilac proiz-vodi.

Troškovi proizvodnje matovilca, ne računajući berbu, približni su troškovima proizvodnje pšenice. To znači da su troškovi oko 6.000 kn po hektaru. Vrijednost proizvodnje matovilca gotovo je nemjerljiva u usporedbi s vrijednošću proizvodnje pšenice, jer je 1 kg matovilca prosječno skuplji od 20 kg pšenice.

Problem može biti prodaja većih količina. Međutim, u našem projektu plasman matovilca kao salate, ne bi trebao biti upitan, pogotovo ako računamo s razvojom seoskoga turizma i turizma na seljačkim gospodarstvima.

Matovilac treba koristiti uz karak-teristična jela, a u suvremenom turizmu, gdje osobito inozemni turisti sve više paze na sastav namirnica treba preporučivati ovu salatu kao posebno zdravu.

Ovdje želimo još dodati da, zahvaljujući svojim stručnjacima, imamo priznate odlike određenih vrsta povrća. Kao primjer navodimo da je jedna od salata, najviše kakvoće na svijetu, Zagrebačka kristalka, upisana u sortne liste mnogih zemalja. To je veliko priznanje za naše selekcionare.

Malo je područja, koja imaju svoje priznate odlike. Razvijamo li turizam na seljačkim gospodarstvima, ovo osobito treba znati.

235

L u k - uzgoj u

plasteniku Porodici ljiljana (lukova) pripadaju luk,

češnjak, poriluk, kozjak (ljutika) i šparoga. Luk se uzgaja zbog lukovice, zade-

bljane podzemne, visoko hranjive stabljike (bogat sadržaj eteričnih ulja, koja pobolj-šavaju okus mnogim jelima).

Lukovičasto povrće je ljekovito zbog fitocidnoga djelovanja, kojim se podešava bakterijski sustav crijeva, pospješuje probava i rad mokračnoga sustava.

Antiseptičnim djelovanjem pomaže radu dišnih organa. Češnjak utječe na širenje krvnih žila pa snižava krvni tlak i kolesterol u krvi.

Optimalna toplina nicanja luka je 15° C, najmanja od 1 do 2° C, a optimalna za uzgoj od 18 do 22° C. Luk loše reagira na visoke topline (više od 35° C), pa ga treba saditi što ranije.

Pri nicanju i oblikovanju lišća treba veliku vlagu u tlu, a pri dozrijevanju lukovice najmanju.

Lukovi trebaju puno hranjiva, ali ne podnose gnojidbu svježim stajnjakom.

Dolaze na drugo ili treće mjesto u plodoredu. Gnojimo isključivo mineralnim gnojivima, koja nemaju klora (NPK 5:20:30, 600 kg/ha prije sadnje). Tijekom vegetacije luk možemo prihraniti KAN-om. Luk se prvi puta prihranjuje, odmah nakon nicanja s 200 kg/ha, a drugi puta s 200kg/ha nakon 25 do 30 dana.

Luk se uzgaja sjetvom sjemena ili sadnjom lučica. Sjeme sijemo izravno sijačicom na polju, što ranije, uz obvezno

natapanje u sušnom razdoblju, jer inače ne nikne.

Sije se u gredice za uzgoj presadnica (uobičajeno na u kontinentu za uzgoj zim-skoga luka - Srebrenac majski) početkom kolovoza, sadi se na polju početkom listopada, a bere početkom svibnja.

Ako se sadi u plastenike, bere se početkom travnja, za Uskrs. Za uzgoj lučice za sadnju, sije se jako gusto (2 gr sjeme-na/m²).

Cijelo vrijeme uzgoja intenzivno se zalijeva, pljevi od korova štiti od bolesti i štetnika. Početkom srpnja lučica se razvije (1. klasa ø od 8 do 22 mm). Tada presta-jemo zalijevati i vegetacija završava.

Krajom srpnja lučicu vadimo iz tla, dobro osušimo i čuvamo u sanducima. U jesen ili rano proljeće lučica se sadi plitko u brazde dubine 1,5 cm (od 500 do 800 kg lučice 1. klase/ha).

Uz preporučenu tehnologiju urod je od 20 do 40 t/ha.

Dozrijeva krajom srpnja, vadi se prije kiša, dobro osuši i skladišti u prikladnim skladištima na toplini od 0 do 2° C i uz relativnu vlažnost zraka 70 %. Čuvamo li ga u neodgovarajućim skladištima, moramo ga poprskati dva tjedna prije sazrijevanja glavice ili najkasnije kada je 50 % biljaka poleglo, regulatorom rasta Fazor (2,5 do 4 kg/ha uz 500 do 600 l vode/ha). Ne smije se prskati kad su topline iznad 25° C. Karenca je 7 dana.

Kod nas je najraširenija odlika Holandski žuti, a od hibrida Hyduro F1, okrugle glavice žute boje.

Zaštita luka

Protiv travnih korova prije sadnje lučice rabimo Treflan (2 l/ha plitko ufrezati), a prije sjetve sjemena Ston ili Stomp 330 (4 l/ha). Ovo sredstvo ostaje na površini, ne ugrađujući se u tlo.

Protiv širokolisnih korova, najbolji je Goal (2 l/ha) odmah poslje sadnje, prije nicanja luka. Poslije uporabe ovih herbicida, pojave se korovi (ambrozija), za koje je

236

najdjelotvorniji Lontrel 100 (0,2 l/ha), što se može ponoviti za 7 do 10 dana.

Od bolesti, najčešća je plamenjača luka, koja u kišnom proljeću može prepoloviti urod. Najčešći izvor bolesti su zaražene lučice. Najlakše se prepoznaje po prepo-lovljenim pepeljasto ljubičastim listovima, koji vise. Poslije se nasele saprofitske gljivice i listovi su crni. Preventivno se rabe kontaktni fungicidi (Dithane M-45, Antra-kol, Star 80, Mankozeb, Dakonil, Quadris, Polyram Champion).

Zahvati li bolest luk, tada rabimo jedan od sistemika da se bolest ne bi širila (Ridomil Gold, Sandofan C, Galben C, Antrakol combi, Aliette), uz obvezno dodavanje ovlaživača (Sandovit ili Radovit 0,1 %).

Siva plijesan listova luka (Botrytis squmosa) je česta u kišna proljeća. Na listovima se pojave malo ulegnute pjege blijedožute boje, koje se mogu spojiti, postati vodenaste i odumre cijeli list. Za suzbijanje ove bolesti rabe se botrycidi kao i na ostalom povrću (Switch, Sumilex, Mithos, Teldor i drugi). Ako se ne suzbije na vrijeme, ova bolest se širi u skladištu i izaziva trulež glavica.

Od štetnika se redovito javlja lukova muha (Chortophila antiqua). Kao i druge povrćarske muhe (kupusna i mrkvina) rano u proljeće izlazi iz tla i polaže jaja između listova, na glavicu, ili odmah uz biljku. Žučkasto bijeli crvići iz jaja ubušuju se u stabljiku, te štete, hraneći se njezinim sadržajom. Na oštećena mjesta naseljavaju se saprofitske gljive i sekundarno izazivaju trulež stabljike.

Lukovu muhu najjednostavnije suzbi-jamo zemljišnim insekticidima (Dursban G-7,5 ili Volatin G-5, koji imaju karencu 63 dana, pa se ne smiju rabiti na mladom luku, već na luku za proizvodnju glavice).

Nakon nicanja luka preporučuje se prskanje Rogorom ili Chromogorom 0,1 % 1 do 2 puta, jer ne znamo točno vrijeme leta lukove muhe. Dobre rezultate daje i

prskanje Confidorom u koncentraciji 0,15 %.

Druga metoda je potapanje lučice nekoliko minuta u 0,4 postotnu otopinu Rogora ili 0,5 postotnu otopinu Confidora prije sadnje. Tada je karenca također 63 dana.

Presadnice je bolje zaliti 0,4 postotnom otopinom Rogora (2 dcl po biljci).

Luk - proračun proizvodnje

Regija: kontinentalna Površina:1 ha Način uzgoja - iz lučice Razmak sadnje: (20 x 40) + (40 x 10) cm Natapanje kišenjem Prinos kg /ha 30.000,00 Cijena kn/kg 2,00 Poticaj kn/ha 1.250,00 ----------------------------------------------------- Ukupni prihod 61.250,00 Troškovi proizvodnje Lučica 800 kg - 10,25 kn/kg 8.000,00 Mineralna gnojiva kn/ha 1.800,00 Sredstva za zaštitu kn/ha 3.200,00 Vreće poliesterske 10 kg - 0,80 kn/kom 2.400,00 Ostali troškovi kn/ha 2.000,00 Najam mehanizacije kn/ha 11.500,00 Vlastita mehanizacija kn/ha 2.000,00 ----------------------------------------------------- Ukupni troškovi: 30.900,00

237

Mladi luk cijele godine

- uzgoj u plasteniku

Mladi luk se troši kao prilog uz različite

vrste jela umjesto salate. Osobito ga potrošači vole uz pečenu janjetinu, pečena ili kuhana jaja, kuhanu šunku, sušeno i dimljeno meso, ...

Međutim, mladi luk se jede većinom u relativno kratkom razdoblju. Kod nas se mladi luk uglavnom troši u vrijeme Uskrsnih blagdana.

Na tržnicama se prodaje mladi luk, koji rijetko potječe iz namjenske proizvodnje. Obično mladi luk dolazi na tržnicu iz prorjeđivanja usjeva, koji je namijenjen proizvodnji glavica luka za obični konzum tijekom cijele godine.

Na policama velikih trgovačkih lanaca može se naći u prodaji mladi luk gotovo uvijek. Obično je taj luk najrjeđe hrvatskoga podrijetla. On ne može biti svjež, jer prođe dosta vremena od čupanja luka do njegovoga postavljanja na prodajni prostor, budući da se proizvodi uglavnom u inozemstvu. Stoga su njegov okus i kakvoća slabi.

Zbog svega rečenoga, te zbog sigurne potražnje za njim tijekom cijele godine, iznimno je profitno proizvoditi mladi luk tijekom cijele godine, pogotovo stoga što je to u našim prilikama moguće.

Osobito u razvoju turizma na seljačkim gospodarstvima mladi luk može biti najjeftinija i vrlo ukusna salata, pogotovo u vrijeme kada ga, proizvedenoga na uobi-

čajene načine, nema ni u seoskim doma-ćinstvima, niti na tržnicama. Proizvodnju mladoga luka možemo prilagoditi mogućim potrebama, vlastitim željama i moguć-nostima prodaje na tržnici ili u razvoju turizma.

Mladi luk je najbolje proizvoditi iz lučice, jer u dobrim uvjetima proizvodnje mladi luk, naklijavanjem lučice prije sadnje, možemo proizvesti za mjesec dana. To je vrlo brzi način proizvodnje mladoga luka visoke kakvoće.

Kod ovakvoga načina proizvodnje, lučice treba saditi u više navrata, da se ne dogodi da nam mladi luk preraste. Jednako tako, uputno je lučicu sortirati prema veličini, jer će biljke rasti jednoliko i dozrijeti za čupanje u isto vrijeme, te osloboditi zemlju za drugi usjev.

Ako proizvođač ima dovoljno zemlje, može se saditi neujednačeno lučica i mladi luk. Tada se za tržnicu ili drugu namjenu beru krupnije biljke, time se prorjeđuje usjev, a sitnije biljke dobivaju veći vege-tacijski prostor za prirodan razvoj. I na taj način se može produžiti vrijeme uporabe mladoga luka.

Kako sačuvati lučicu za kasniju sadnju? Ako je moguće, potrebnu količinu lučice za sadnju tijekom godine, može se sačuvati na hladnom prostoru temperature od 2 do 4° C uz relativnu vlagu zraka od 60 do 65 %. Ako to nije moguće, proizvođač može određenu količinu lučica sačuvati u suhoj prostoriji dobro osvijetljenoj, u tankom sloju. Lučica će dosta izgubiti na težini, ali to ne šteti. Prilikom pripreme lučice, koja se ostavlja za kasniju sadnju, treba dobro prebrati, odstraniti oštećene i pljesnive lučice. Ako dobro izaberemo zdrave lučice i odgovarajuće ih čuvamo, s njima možemo dočekati novu proizvodnju lučice. Naime, ako smo na vrijeme sijali sjeme luka za proizvodnju lučica, lučice se vade iz zemlje već u lipnju.

Lučice počnu tjerati klice odmah nakon vađenja. Zato, ako se kratko vrijeme ostave na sobnoj toplini i relativno visokoj vlagi,

238

brzo se mogu saditi za proizvodnju mladoga luka.

Prema svemu spomenutom, mladi luk se može proizvoditi cijele godine. Može se početi proizvoditi od ljeta, nakon vađenja lučice i tako čitavu godinu. Uputno je javiti se s mladim lukom na tržnicu već u rujnu, kada se ljudi vraćaju s godišnjih odmora i tako navikavati kupce da mogu kupiti mladi luk i onda, kada su salate vrlo skupe, jer se salate težinski puno više troši od mladoga luka.

Proizvodnja mladoga luka nije jako rizična. Sadnjom lučice za mladi luk osigurana je velika količina osnovnih elemenata za njegov razvoj. Ovakva proizvodnja može se smatrati organskom proizvodnjom, ako smo vodili računa o tlu na kojem se proizvodi (s obzirom na korištenje pesticida na ranijim kulturama).

Mladi luk se može proizvoditi u zatvorenom prostoru i bez grijanja, uz usporen rast biljaka kod nižih temperatura. Međutim, to još nije uobičajeno raditi u našim prilikama. Proizvodnja se isplati i kupci bi se brzo navikli trošiti mladi luk tijekom čitave godine, a ne samo na Uskrs.

Takve proizvodnje ima, primjerice, u Sjevernoj Americi, gdje se proizvode velike količine mladoga luka i odatle šalju u druge zemlje, osobito u Japan i Veliku Britaniju. I sama Amerika je veliki potrošač mladoga luka. Proizvodnja u SAD, kao i bilo gdje drugdje, najviše se obavlja ručno.

Priprema za prijevoz je vrlo sofisticirana (čupanje luka, pranje, sušenje površinske vlage, čišćenje, sortiranje). Luk se već kod proizvođača pakira u takvo pakiranje, koje dolazi na stol potrošača na drugom kraju svijeta. Ovom prilikom napominjemo da Amerikanci proizvode mladi luk izravno iz sjemena. Ta proizvodnja je nešto sporija, jer sjemenka luka nešto sporije klija i u početku vrlo sporo raste. Zato se nešto starija i tvrđa biljka prodaje kao mladi luk. To je skuplja proizvodnja osobito zbog podhlađivanja prije unošenja mladoga luka na stalnu

temperaturu od 2° C, na kojoj se čuva i prevozi, bez obzira na vrstu prijevoza.

Slično kao i kod proizvodnje iz lučice, sije se vremenski programirano, tako da je mladi luk u vegetaciji i prometu cijele godine. Koriste se različiti hibridi, različitih osobina. To se odnosi na duljinu vegetacije i okus mladoga luka, što ovisi o zahtjevima tržišta.

Kod nas se u posljednje vrijeme luk proizvodi tako da se lučice sade na jesen. Lučice dobro podnose hladnoću. One se i smrznu, ali im klice ne stradaju. Same se odmrznu nastupom viših toplina i odmah počinju vegetirati. To je proizvodnja glavica luka, ali se prema potrebi koriste kao mladi luk krajom zime ili vrlo rano u proljeće. Isto tako može se namjenski proizvoditi mladi luk, ako se ima tržište.

Za Uskrsne blagdane se na luku dobro zarađuje, iako tada luka ima dosta u ponudi. Tada se troši mladi luk, bez obzira na cijenu. Međutim, velikom broju konzume-nata janjetine mladi luk je uobičajen prilog, pa se mladi luk može dobro prodavati tijekom cijele godine.

Kada bi mladi luk bio jeftiniji, trošio bi se više. Proizvodi li se na način o kojemu ovdje govorimo, visoke cijene nisu opravdane. Naime, prvoklasna lučica u prodaji ima promjer između 8 i 12 mm. Ako posebno ne biramo prema veličini, jedan kilogram lučica ima prosječno više od 250 komada. Krupnija lučica u proizvodnji daje krupniju biljku, pa se tako nadoknadi broj biljaka.

Za uobičajenu isporuku mladi luk se pakira po deset komada u jednom pakiranju. Dakle, iz jednoga kilograma lučice može se proizvesti prosječno 25 pakiranja, koja bi se prodavala po cijeni od 4 kn. Obično se računa da 10 komada prosječno razvijenoga mladoga luka može zamijeniti pola kilo-grama prosječne salate.

Mladi luk može biti najjeftinija salata i to bez ikakvih dodataka osim soli. Kada govorimo o mladom luku, podrazumi-jevamo uporabu cijele biljke sa sočnim

239

lišćem i tek oblikovanom lažnom stablji-kom.

Luk ima specifičan okus i miris, koji izazivaju bolji apetit. Smatra se da luk djeluje antibakterijski, pa se primjenjuje i u narodnoj medicini. Uz nabrojena svojstva mladi luk ima manje neugodniji miris od starijega luka, pa je primjereniji za uporabu.

Mladi luk sadrži više od 8 % suhe tvari, više od 2 % šećera, 0,5 % bjelančevina, veći broj vitamina, osobito iz skupine B. E vitamina više sadrži u lišću nego u lukovici. Također sadrži i sumpor, koji je također potreban za životne funkcije. Što je luk prema sastojinskoj karakteristici ljući, to ima veći sadržaj sumpora.

Listovi ili pera luka se sastoje od asimiliranoga dijela šupljega pera i rukavca lista koji ne asimilira. Listovi ili pera izrastaju iz pazuška prethodnoga lista. Listovi imaju voštanu prevlaku, koja na neki način štiti cijelu biljku u vrijeme velikih suša. Pričuvna hrana se gomila u glavici. Rukavci lista, kojih ima isto koliko i listova, svojim oblikom tvore lažno stablo, vrlo ukusno za jesti.

Sjeme luka može klijati jednako kao i lučica pri toplini višoj od 3° C, samo uz visoku relativnu vlažnost zraka. Tek iznikle biljke podnose hladnoću do - 4° C, a list do - 7° C. Dobro ukorijenjene lučice podnose i do - 25° C.

Obrada tla za proizvodnju luka, bez obzira na namjenu proizvodnje, mora biti prvoklasna. Za proljetnu sjetvu ili sadnju mora se obaviti jesenska obrada tla.

Luku pogoduju neutralna do slabo kisela tla. Ne podnosi stajnjak u izravnoj gnojidbi. Izvrsna predkultura za proizvod-nju luka je ona, koja je gnojena stajnjakom, kao što su primjerice kupus, krumpir, paprika, žitarice, ...

U proizvodnji luka, osobito ako se proizvodi izravno iz sjemena, mora se paziti na nazočnost korova. Naime, već smo rekli da sjeme luka sporije niče. Zato veća nazočnost biljaka korova bez uporabe pesticida onemogućava proizvodnju većih

količina. Naprotiv, kod proizvodnje mlado-ga luka iz lučice, ako smo ju naklijali prije sadnje, korov se ne može jače razviti, a mladi luk se može čupati za korištenje.

Pri gnojidbi luka potrebno je znati da na plodnijim tlima, treba gnojiti tako, da se konačan odnos hranjiva postigne NPK = 0,8 : 1 : 1. Mineralno gnojivo treba unositi u tlo u dva navrata i to kao osnovno gnojivo pod plug ili u sjetvi, te jedno prihranjivanje.

U proizvodnji mladoga luka potrebna je sasvim drukčija gnojidba. Proizvodimo li luk kao konvecionalan, tada je dovoljno samo osnovno gnojivo u manjem opsegu svih komponenti. Možemo ga proizvoditi i bez gnojidbe.

Ako proizvodimo mladi luk iz lučice, tada trošimo oko 800 kg lučice po hektaru površine. Ako pak mladi luk proizvodimo iz sjemena, tada je dovoljno između 6 i 10 kg sjemena po hektaru površine. Na taj način ostvarujemo između 1.500.000 i 2.000.000 biljaka po hektaru.

Tako možemo ostvariti vrlo visoki urod s vrijednošću proizvodnje većom od 100.000 kn po hektaru, a troškovi proizvodnje nisu viši od 40.000 kn po hektaru. Materijalni troškovi, osim sjemena i lučica, mogu biti nešto viši nego kod proizvodnje kukuruza. Vrijednost sjemena ili lučice u proizvodnji mladoga luka može iznositi između 10.000 i 12.000 kn po hektaru. Sve ostalo je ljudski rad i zarada. Važno je realizirati proizvedenu robu. Zato treba početi proizvoditi manje količine i potrošače početi navikavati na stalnu nazočnost mladoga luka na tržištu.

Za proizvodnju mladoga luka iz lučice preporučujemo lučicu turopoljskoga luka (koji se smatra izvornim domaćim lukom), nizozemskoga pogačara ili sturona.

Ako se mladi luk proizvodi izravnom sjetvom sjemenaka, tada treba odabrati neki od brzo rastućih hibrida, koje prodaju inozemni dobavljači putom svojih pred-stavništava u Zagrebu. Oni će preporučiti uglavnom nizozemske hibride za željenu namjenu.

240

Salata - uzgoj u

plasteniku Najveće prinose daje na pjeskovito

glinastima tlima s dovoljno organskih tvari, ocjeditim, slabo kiselim (pH 6,5). Na kiselim tlima razvije male glavice, a vanjski listovi na rubu požute i postupno uginu.

U odnosu na stajski gnoj, salata dolazi na drugo mjesto u plodoredu, poslije obilne gnojidbe predkulture stajnjakom. Ona se gnoji samo mineralnim gnojivima.

Kod pripreme, tla prije sadnje, pognoji se s 500 do 700 kg/ha NPK 15:15:15. Na siromašnim i pjeskovitim tlima prihranjuje se dušičnim gnojom (KAN 150 kg/ha). KAN se posipa oko biljke desetak dana poslije sadnje, nakon što se biljke prime. Zatim se biljke okopa i natopi vodom, ako nema vlage u tlu.

Salata, kao i drugo lisnato povrće (špi-nat, blitva), pozitivno reagira na prihranu dušičnim gnojom, ali bez pretjeravanja, kako lišće ne bi sadržavalo veću količinu nitrita štetnih (kancerogeni) za zdravlje.

U uzgoju salate u plastenicima moramo znati da ona traži umjerenu toplinu zraka. U vrijeme vegetacije optimalna toplina je od 12 do 16º C danju, a noću od 10 do 12º C.

Treba održavati nisku relativnu vlažnost zraka (optimalna je od 65 do 75 %) kako bi salata bila manje izložena napadu raznih bolesti, osobito truleži glavice. Održavanjem optimalnih uvjeta rasta (topline i relativne vlažnosti zraka) salatu vrlo malo napadaju spomenute bolesti. Time uzgojne uvjete u plasteniku približa-vamo uvjetima na polju, gdje nisu potrebne gotovo nikakve mjere kemijske zaštite.

Kod natapanja moramo rabiti sustav kap po kap ispod biljke, što također smanjuje napad bolesti.

Najrašireniji način je uzgoj salate iz presadnica. Sjeme se sije u kontejnere s 210 rupa (kao i zeljarice) bez pikiranja. Opti-malna toplina nicanja sjemena je od 18 do 20º C (salata niče za 4 dana). Za uzgoj presadnica treba od 25 do 30 dana.

Salata se sadi u redove s razmacima 30 x 25 - 30 cm. Poželjno je saditi na gredice, tako da je svaki peti red prazan radi lakše obrade.

Odlike, koje preporučujemo za uzgoj u plastenicima su: Nansen, Masaida, Ravel, Zagrebačka kristalka, Karif, Great lakes.

Plamenjača salate (Bremia lactucae) napada salatu, endiviju i radić u svim razvojnim stadijima. Na listovima se pojave svijetlo zelene, a kasnije žute pjege različitih veličina uglastoga oblika, jer su omeđene žilicama lista (kao i na kras-tavcima). Javlja se kod visoke vlage lista i zraka, te na toplini od oko 15º C.

Preventivno se štiti prskanjem Previcurom 0,15 % u fazi formiranja prvoga pravoga lista ili kontaktnim fungicidima Dithane M-45, Cineb i Antrakol. Nastupi li zaraza, moramo rabiti sistemike kao što su Ridomil Gold, Aliette, Antrakol combi, ....

Kod višekratnoga uzgoja salate na istom mjestu dolazi do pojave opasnih bolesti: bijela trulež (Sclerotinia minor), a od štetnika do napada nematoda.

Mjere zaštite malo pomažu, pa moramo izmijeniti kulturu ili dezinficirati tlo vodenom parom posebnim strojevima, koji proizvode vodenu paru na toplini od 70º C i koji tu vodenu paru unose u tlo u trajanju od 1,5 sata. Nešto slabije rezultate daje dezinfekcija tla Basamid granulatom na osnovici dazometa. Ovo preporučujemo učiniti tijekom rujna, kada su povoljne topline za njegovo djelovanje.

Da se smanji napad sive truleži (Botrytis cinarea), u plastenicima mora biti optimalna vlažnost zraka. Ipak preporuču-jemo preventivnu uporabu fungicida u fazi

241

od 5 listova do početka savijanja glavice u razmaku od 8 dana: Teldor, Sumilex, Mythos, Kidan, Switch, ...

Ako se tlo ne dezinficira redovito, postoji mogućnost napada zemljišnih štetni-ka: klisnjaci, sovice, rovci. Za zaštitu rabimo Dursban G-7,5 (0,5 kg/100 m²). Puževi napadaju salatu od klijanja do berbe. Protiv njih treba posipati oko biljaka Pužocid M ili Mesurol M. Cijeli usjev možemo poprskati preparatom Biopuž.

Za suzbijanje glodavaca (miševi, štakori) preporučujemo staviti na neki papir, radi nadzora, mamce Facirona ili Brodilona.

Slabi napad lisnih ušiju suzbijamo postavljanjem žutih ploča iznad usjeva ili prskanjem Radotionom 50, a jači prepara-tima Chess, Pirimor, pazeći na karencu.

Za suzbijanje korova preporučujemo prije sadnje uporabu herbicida Stop ili Stomp 330, koji uklanja uskolisne korove i mišjakinju (čest korov u tlu bogatom humusom), koja lako može ugušiti mlade usjeve povrća (luka, salate, ...).

Salata kristalka izračun troškova

Regija: RH Površina: 100 m² Način uzgoja: iz presadnica Razmak sadnje: 30 x 30 cm Troškovi kn/100 m² Presadnice 225,00 Mineralni gnoj na 100 m² 33,85 Sredstva za zaštitu bilja 25,05 Sanduci za 8 kg, 6 kn/kom 225,00 Berba 40 kg /h, 40 kn/h 300,00 Cijevi za natapanje, 134 m, 0,65 kn/m 87,10 Folija 4 kg, 18 kn/kg 72,00 Troškovi mehanizacije 41,27 Ostali troškovi 40,00 Ukupni troškovi 3.049,27

R i g a - uzgoj u

plasteniku

Ovo jedno ili dvogodišnje mediteransko

zeljasto povrće skromnih zahtjeva zovu rikula, rokula, rigola, … Najviše se uzgaja i troši u Italiji i Španjolskoj u kućnim vrto-vima i na manjim površinama za lokalna tržišta. Koristi se svježe lišće pikantnoga okusa bogato vitaminima i mineralima, oso-bito vitaminom C 75 mg/100g kao dodatak miješanim salatama ili kuhano u kombi-naciji s drugim povrćem u lokalnim jelima.

Djeluje poticajno na ljudski organizam, osobito na želudac i crijeva.

Na skraćenoj stabljici u vegetaciji raz-vija rozetu listova na kratkim peteljkama, više ili manje nazubljenih ili urezanih, a ponekad sličnih rotkvici, širokih do 6 cm i dugih do 20 cm, jače izražene srednje žile.

Pri višim toplinama i duljem danu po-tjera granatu cvijetnu stabljiku grozdastih cvatova na vrhovima. Cvjetovi su bijeli ili svijetložuti ljubičastih žilica na laticama.

Plod rige je komuška sa sitnim okrug-lim sjemenom apsolutne težine 2g. Uspijeva na svim tipovima tala. Sije se od veljače do rujna u više sjetvenih rokova, u redove razmaknute od 15 do 30 cm, a prorjeđuje se tako da bude od 5 do 10 cm razmak u redu. Sjeme se sije o dobro pripremljeno tlo na dubinu od 1 cm. Niče već za nekoliko dana.

Međuredno se održava, štiti od korova i navodnjava. Nakon sjetve očekujemo berbu za 45 do 60 dana.

Lisne rozete se čupaju, dobro operu, te vežu u „pušleke“ ili se listovi režu i prodaju kao matovilac. Urodi oko 2 kg/m². Postiže dobru cijenu. Sve se više koristi, posebno u boljim hotelima i restoranima Hrvatske.

242

Uzgoj povrća na otvorenom

i povrća za preradu Uzgoj povrća na otvorenom prostoru,

što ujedno može biti i uzgoj povrća za preradu, traži znatno manje ulaganja od uzgoja u plastenicima. Od prerada za ovo područje možemo preporučiti kiseljenje ili smrzavanje, pa od povrća preporučujemo uzgoj feferona, mahuna, cikle, zelja i repe.

Svako obiteljsko poljoprivredno gospo-darstvo će teško ustrojiti vlastitu preradu, osim manjih količina za posluženje u razvoju seljačkoga turizma na vlastitom gospodarstvu. Međutim, uspješnu preradu, pa čak i većih količina može s vremenom uspješno organizirati poljoprivredna zadru-ga, jednako za plodove svojih članova, kao i za otkupljene plodove kooperanata. Zadruga može provesti uspješnu standardizaciju ili proizvodnje povrća, nabavljajući za svoje članove i kooperante sjeme, sadnice, sredstva za prihranu i zaštitu.

Tako proizvođači mogu dva puta zara-diti. Jednom za svoj neprerađeni proizvod, a drugi puta nakon prodaje prerađenih proizvoda. Druga zarada može biti puno veća od one koju ostvaruju za neprerađene primarne poljoprivredne proizvode.

Poljoprivredna zadruga bi trebala uspostaviti suradnju i s drugim zadrugama, osobito s područja susjednih općina ili drugih općina iste županije, kako bi ujednačile recepture, marketing i plasman, te tako mogle zadovoljavati potražnju većih distributera i kupaca.

Jedna zadruga ne može imati toliko

različitih stručnjaka koliko treba za proiz-vodnju i plasman svih vrsta povrća, koje proizvode njezini zadrugari. Svaka će imati po nekog stručnjaka, te će i u odnosu na to odlučiti za koju će se proizvodnju specija-lizirati, a kasnije školati stručnjake za one proizvodnje koje će uvesti kasnije.

Poslovnom suradnjom zadruga istoga podneblja i proizvodnih uvjeta, ostvaruje se isplativa podjela rada. Svaka od njih u lancu suradnje se može specijalizirati za nekoliko proizvoda i neku preradu ili proizvodnju hrane što višega stupnja gotovosti.

Jedna zadruga može proizvoditi smrz-nuto povrće, druga ukiseljeno, a treća sušeno povrće, što može u odnosu na vrstu proizvodne linije kombinirati s proizvod-njom sušenoga ljekovitoga i aromatičnoga bilja.

U odnosu na proizvodnju za koju su se opredijelile, zadruge mogu izgraditi vlastita skladišta, ali može i neka zadruga, koja se ne bavi izravno preradom, izgraditi sabirno distributivno središte i vlastitu hladnjaču (s kontroliranom atmosferom), te tijekom cijele godine opskrbljivati druge zadruge sirovinama za njihove prerade.

Hrvatski poljoprivredni proizvođači mogu slijediti praksu zadrugarstva u visoko razvijenim zemljama, gdje je isti proizvođač član više zadruga, od kojih je svaka specijalizirana za nešto.

243

C i k l a Kao salata, cikla se koristi kuhana. Više

se koristi zimi, jer se iznimno dobro čuva, ako se pospremi suha i zdrava, u trapove, podrume i hladnjače. U drugom dijelu godine cikla se koristi manje, jer tada ima drugih biljaka za salatu, koje se lakše pripremaju za salatu svježe.

Cikla se može koristiti potpuno suha, smljevena u fino brašno, za proizvodnju prirodne boje, kojoj ne trebaju nikakvi dodaci. Intenzitet boje ovisi o odlici cikle. Odlika Bicor ima boju krvi, odlika Detroit ima tamno crvenu boju, a Cilindra ima svjetlo crvenu.

Veliki prerađivači u prvu kategoriju stavljaju korijen promjera od 60 do 80 mm. U prosječnoj godini krupniji korijen je u pravilu stariji, pa u svom kemijskom sastavu, ima više ksilema i celuloze, koji mu umanjuju kakvoću. Teže se kuha, i teže je probavljiv. Znajući to, sjeme za proizvodnju korijena je najbolje sijati u postrnoj sjetvi, ali najkasnije do 15. srpnja. Spomenute odlike cikle, te još i Egipatska su tehnološki zrele i zadane veličinu prije prvih mrazova. Mladi korijen ove cikle je umjerene tvrdoće, lako se kuha i guli. Na uobičajeni način konzervirana cikla se jako dobro čuva i ima odličan okus.

Tlo i gnojidba

Cikla uspijeva na različitim tlima ali najbolje na dubljima i tlima neutralne do malo kisele reakcije, Ph od 6,5 do 7, s povećanim sadržajom organske tvari. Cikla jako dobro reagira na sjetvu iza kultura koje su obilnije gnojene sa stajnjakom. I najmanja količina mineralnoga gnoja u prihrani usjeva, pozitivno utječe na razvoj korijena.

Za proizvodnju korijena cikle, ako se sije u proljeće, tlo se priprema na uobičajeni

način. Jesensko oranje, tanjuranje, prolaz sjetvospremačom, gnojenje, sjetva i zaštita se obavljaju kao i kod drugih proljetnih okopavina.

Cikla je bogata lišćem, u kojemu ima više ili manje antocijana, koji daje plavkasto do crvenu boju. Kada lišće počne padati prema dolje, korijen je u tehnološkoj zriobi, iako i tada može intezivno rasti.

Važno je paziti da korijen ne ostari. Prema potrebi potrošnje, korijen se može vaditi čim preraste 40 mm promjera. Korijen dva puta većega promjera daje prosječno četiri puta veći urod. Korijen cilindričnoga oblika ima još izraženiji odnos uroda i promjera. Vrijeme vađenja korijena najviše određuje isplativost, te manjak na tržištu, jer on uvjetuje zaradu.

Sjetva

Sjemenka cikle ima karakterističan oblik: kao neravno klupko, koje ima više klica. Zato će biti neophodno ciklu prorjeđivati, jer iz jedne sjemenke niče veći broj biljčica, koje u kasnijem razvoju smetaju jedna drugoj.

Prorjeđivati je uputno kada je tlo umjereno vlažno, jer se iščupana biljčica može posaditi na mjestu gdje sjemenka nije isklijala. Ovo može biti isplativo, jer se mlade biljke lako primaju nakon presađivanja.

Treba preferirati postrnu sjetvu, jer se tako oranice bolje iskorištavaju, proizvodi se korijen više kakvoće, manje napadaju štetnici i korovi, a korijen je zdraviji. On dospijeva za vađenje nakon svih drugih poljskih radova, jer može čekati. Kod postrne sjetve nedostatak vlage u tlu se mora što manje osjetiti. Zato se na dan skidanja predusjeva tlo mora pognojiti i sjeme posijati. Tako se vlaga maksimalno sačuva.

Poslije sjetve treba površinu povaljati laganim valjkom da se sjeme bolje priljubi uz zemlju, stvori bolja kapilarnost, da sjeme ujednačeno klija, biljčice ujednačeno rastu i usjev bude bolji.

244

Preporučujemo odlike ovim redom: Bicor, Cilindra, Detroit. Egipatsku valja izbjegavati jer je lošije kakvoće, što se očituje u boji korijena na poprečnom prerezu: boja je tamno crvena s blijedo sivim krugovima pravilno raspoređenim na presjeku. U tim krugovima su provodni snopovi za otopine minerala. Taj dio korijena je tvrđi, teže se kuha i pri jelu se osjećaju razlike u tvrdoći.

Uzgoj i njega

Cikla u proizvodnji ne traži previše vode, ali u postrnoj sjetvi, kada je inače veliki nedostatak vlage, svaki zahvat u pripremi tla i sjetvu se mora obaviti na vrijeme. U protivnom mogu se osjetiti negativne posljedice u kakvoći nicanja usjeva. Na svakoj parceli gdje je to moguće, kod bilo koje postrne sjetve, uputno je imati na raspolaganju vodu, te agregat za korištenje vode pomoću kišnih krila. Topovi za kišenje se mogu koristiti u kasnijoj fazi uzgoja cikle.

U vrijeme moguće višetjedne suše, samo jedno bogato natapanje usjeva može više nego udvostručiti urod korijena.

Zaštita

Nedopustivo je koristiti bilo koje zemljišne insekticide, za suzbijanje podzemnih štetnika, buhača i gusjenica, jer oni imaju dugu karencu, a cikli u postrnoj sjetvi do tehnološke zriobe treba relativno kratko vrijeme. Može se preporučiti jedino gaučo, koji se koristi u proizvodnji krumpira. Zajedno s fungicidom nanosi se na sjeme, funkciju zaštite obavi odlično i prema uputi za uporabu se potpuno razloži u biljci i tlu za 5 do 6 tjedana. Osim toga, Činok po otrovnosti pripada u najnižu grupu kemijskih preparata.

Urod i vađenje korijena

Urod je dosta promjenjiv. Za uspješnu proizvodnju, prvoklasna cikla mora dati urod između 20 i 40 t. Ovisno o tomu, komu ga prodaje (na tržnici ili ugostiteljstvu),

obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo mora ocijeniti kada mu je najisplativije vaditi korijen cikle. Proizvodnja cikle za industrijsku preradu na većim površinama može biti jako isplativa, ali vrijeme vađenja i način isporuke određuje kupac.

Korijen cikle, različitih odlika ima prosječno oko 12 % suhe tvari, od čega od 7 do 8 % ugljikohidrata. List cikle se u nekim susjednim zemljama koristi u ishrani ljudi, ali kod nas ne. List cikle ima više vitamina nego korijen cikle. Ima više šećera nego list blitve, koji se kod nas jede, a list cikle nitko niti ne kuša.

Vađenje korijena cikle je lagan, ali odgovoran posao. Korijen sjedi na zemlji s tankim korjenčićem u tlu, pa se lako čupa rukom. Čisti se od lišća do korjenovoga vrata, skidaju se korjenčići, tako da bude što manja rana na korijenu i potpuno se očiti od zemlje.

Pri spremanju u trap, podrum ili hladnjaču, gdje se čuva, korijen cikle ne smije biti vlažan. Mora biti potpuno zdrav, da rane ne izazovu trulež. U trapu ili podrumu se mora nadzirati i po potrebi zaštititi od glodavaca.

Isplativost proizvodnje

Utrošak repromaterijala u proizvodnji korijena cikle i utrošak rada strojeva, izraženo u radnim satima približno odgo-vara troškovima proizvodnje kukuruza. Međutim, vrijednost proizvodnje kukuruza je do 7.000 kn/ha, a vrijednost proizvodnje korijena cikle u prosječnoj godini nije manja od 30.000 kn/ha, uz prodajnu cijenu od 1 kn/kg. Razlika u vrijednosti proizvodnje kod ove dvije kulture isključivo se odnosi na ljudski rad. Za sve ručne poslove u proizvodnji korijena cikle treba oko 60 radnih dana/ha.

Ako proizvođač prodaje ciklu na tržnici ili putom ugostiteljstva ili turizma, tada treba puno više rada, ali je i cijena nekoliko puta viša. Proizvodnja korijena cikle, bez obzira o kojoj se namjeni proizvodnje radi, uvijek se isplati.

245

Z e l j e Ranijih godina zelje se dosta sušilo.

Danas se u svijetu sve više troši kiselo zelje. Kiseljenje je prirodno konzerviranje u

glavicama ili fino narezanoga zelja. Kao konzervans se koristi samo kuhinjska sol. Količina soli je različita. Ako se kiseli u glavicama, treba do 5 % soli, jer ona mora jednolično prodrijeti kroz sve listove u glavici. Kada se kiseli rezano zelje, slanoj vodi je jednako dostupna sva masa, pa se dodaje do 2% soli od težine zelja.

Glavice za kiseljenje moraju biti ujednačene, prosječne težine od 1,5 do 2,0 kg, potpuno zdrave, dobro očišćene. Od njih se ništa ne odbacuje. U Hrvatskoj postoje dva iznimna zelja: Varaždinski, stara poznata odlika i Ogulinski kao tip, koji se smatra autohtonim. To su zelja s manjim brojom tankih listova, fino izražene lisne nervature, čija prosječna težina glavica ne prelazi 2 kg. Zato su dobra za kiseljenje u glavicama, čije se kiselo lišće različito koristi u ishrani. Ovo se ne može reći za uvozne hibride zelja. Oni imaju krupnije, teže i tvrđe glavice, jer imaju više listova i mogu se kiseliti jedino rezani. Kakvoća tih zelja ne može se mjeriti s kakvoćom domaćih. Međutim, hibridi su rodniji i nešto jeftiniji od odlika, pa ih proizvođači rado uzgajaju.

Dosta se našega kiseloga zelja izvozi, pa nestaje jesenska sezona uzgoja, jer se zelje prodaje tijekom cijele godine.

Proizvođač mora svoju buduću proizvodnju pokriti sigurnim otkupom, a vremenu otkupa mora prilagoditi sve tehnološke zahvate. To znači da 140 dana prije prodaje mora zelje posaditi. 45 dana prije sadnje rasada, zelje mora biti posijano u odlično pripremljena klijališta. Prema duljini vegetacije treba planirati sve zahvate. U postojećim uvjetima proizvod-

nje, vegetacija naših zelja traje od 130 do 150 dana.

Klima, tlo i priprema tla

Uzgoj zelja nije fizički težak posao, ali traži puno znanja za vrhunske rezultate. Proizvodnja je uspješna na dobrim oranicama, od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga. Najbolji rezultati se postižu u umjerenom podneblju, na prosječnim toplinama od 15 do 18º C. Biljka prestaje rasti, kada se toplina spusti ispod 5º C. Toplina viša od 25º C može izazvati štete na usjevu, osobito kada ju prati dulje sušno razdoblje. Zelje voli puno vode. Hladnoću dobro podnosi, što ovisi o odlici i razvojnoj fazi usjeva. Ima odlika koje u punom razvoju mogu izdržati - 20º C bez osobitih posljedica.

Najosjetljivije su mlade sadnice, ako nisu dovoljno ukorijenjene. Zelje ima bolju kakvoću u podneblju s duljim danom, jer je biljci potrebno svjetlo, u vrijeme bujnoga porasta i početka oblikovanja glavica.

Izbor i priprema tla za uzgoj zelja je ozbiljan posao, jer zelje dobro uspijeva na različitim tipovima tala, ali najbolje na aluvijalnima, dubljim i bogatijim organskim tvarima. To su obično tla u dolinama rijeka, krška polja, na koja se slijeva velika količina vode, iza koje ostaju bogate naslage nanesenih tvari, organskoga podrijetla. Kasna zelja dobro uspijevaju na težim tlima, koja imaju optimalni sadržaj prirodne vode i dobar kapacitet za zrak, sunčan i ocjediti položaj.

Na jesen se, na dubinu od 30 cm, zaore 600 kg/ha NPK 10:20:30 uz dodatak 100 kg/ha UREA-e. Ako se zelje uzgaja postrno, obrada tla počinje odmah nakon skidanja predusjeva i mora se završiti u što brže. Ista vrsta i količina mineralnoga gnoja se u tlo unese tanjuračom ili sjetvospremačom.

Rano u proljeće, jesensku brazdu treba zatvoriti ratilom, koje može fino usitniti površinski sloj mekote, prekinuti kapilaritet vode i sačuvati njene pričuve u tlu. Ako je dobra jesenska brazda, tlo se može idealno

246

pripremiti za mehaniziranu sadnju rasada samo prolazom sjetvospremačom.

Istovremeno s pripremom tla, uzgajivač mora pripremiti rasad visoke kakvoće, jer je dobra sadnica glavni uvjet za dobar rezultat.

Sadnja i uzgoj

U proizvodnji zelja je prve godine proizvod glavica. Ona se u jesen izvadi s korijenom, dobro pospremi u trap ili podrum, radi zaštite od studeni. Rano u proljeće se presadi, u travnju počinje cvasti, a početkom ljeta donosi sjeme.

Vrijeme od sjetve sjemena u klijalište, do žetve usjeva, u dijelu Hrvatskoga Primorja se može skratiti na 12 mjeseci. Potrebito je osigurati sjeme visoke čistoće, posijati ga u klijalište 1. srpnja na pripremljenu parcelu, te presaditi rasad oko Velike Gospe. Zelje raste sve do mraza, ostaje na parceli bez ikakvih posljedica od smrzavanja, jer razvijene glavice podnose i do -10º C. U proljeće kreće vegetacija, a u lipnju je usjev potpuno zreo za vršidbu. Ovo je najjeftinija i najsigurnija proizvodnja sjemena zeljarica, svih vrsta i odlika, jer su vađenje glavica, čuvanje tijekom zime i sadnja više od 50 % ukupnih proizvodnih troškova.

Rasad treba proizvesti svaki proizvođač sam, jer se vrlo skupo prodaje. Pravilo je da se rasad proizvodi u zatvorenim prostorima (plastični tuneli, plastenici, staklenici). Kako se zelje može saditi čim malo otopli, za tako ranu sadnju nije moguće rasad proizvesti na otvorenom. Za sadnju koncom proljeća i kasnije, rasad se uspješno proizvodi na otvorenom, ali ne više od 250 kom/kvadratni metar. Dobre povrtne sadnice se na tržnici prodaju, po 0,40 kn/kom. To je jako skupo, jer ih treba veliki broj po sadnoj površini.

Za više proizvođača može zadruga nabaviti sadnice visoke kakvoće po umjerenim cijenama. Jedan proizvođač može proizvoditi rasad za više proizvođača. Ovaj posao je vrlo zahtjevan, jer mora biti pod stalnom paskom, ali nije težak.

Sadi se najčešće ručno pod sadač, pod motiku ili u brazdu. Uzgajivači, koji sade više od 0,5 ha, koriste polu automatizirane sadilice tipa Acod, četvororedne, rjeđe dvoredne ili šesto redne. Razmak redova je od 50 do 70 cm, a razmak u redu od 40 do 60 cm. To ovisi o odlici, hibridu i njihovi osobinama.

Ranije zelje ima sitnije glavice pa se sadi gušće. Kasnije zelje ima dulju vegeta-ciju i krupnije glave, pa se sadi rjeđe. Bez obzira koja je sadnja, sadi se u umjereno vlažno tlo, ujutro ili na večer, jer treba izbjegavati vrućine i vjetrovito vrijeme.

Iako se rasad dobro prima, svaka bilj-čica mora biti vodom zalivena za vrijeme sadnje ili odmah poslije nje.

Za dobar urod iznimno je važna jedna dobra prihrana sa 150 do 200 kg /ha 27 % KAN. Sve što biljka izgubi u razvoju zbog manjka hranjiva, nedostatka vode ili štetnika, smanjuje urod, jer se to više ne može nadoknaditi. Zato treba uzgoj stalno nadzirati, uočavati sve probleme i uklanjati ih primjenom propisane tehnologije. Treba izbjegavati sadnju gdje je veliki rizik od suše, jer će urod biti minimalan, ako biljke dođu blizu uvenuća, bez obzira na kasnije navodnjavanje.

Zaštita

Prije sadnje treba u tlo unijeti Treflan (2 l/ha) + Devrinol (3 kg/ha). Ova kombinacija herbicida dobro suzbija gotovo sve korove, pa površina ostaje nezakorovljena tijekom cijele vegetacije. Ako je ovo tretiranje zakazalo iz bilo kojih razloga, pa su korovi počeli nicati ili imaju 2 do 3 stalna lista, treba ponovo poprskati Fusiladeom, Galantom ili drugim herbicidom za travne korove, a za širokolisne korove se može koristiti Mesoranil.

Za suzbijanje bolesti koriste se Antrakol, Ronilan, Rovral, …

Za suzbijanje štetnika se koriste insekticidi Decis, Basudin, … Treba se pridržavati uputa proizvođača, osobito radi karence i ostataka aktivnih tvari.

247

Uzgajivač mora maksimalno izbjeći gaženje usjeva kombinirajući prskanje pesticidima uz dodatak omekšivača, istovremeno, štiteći usjev od bolesti i štetnika.

Najveći problem u uzgoju zelja može biti pojava zeljnoga moljca. Sitnije gusje-nice žderu najnježniji dio lista, a to je parenhimsko staničje, srednje žderu list po redu, a krupnije se ubušuju u glavice.

Šteta od zeljnoga moljca može biti velika, jer je napadnuto zelje ružno, zbog tragova izmeta na lišću i bušotina, koje se vide na prerezu glavice. Zeljni moljac je osjetljiv na svaki preporučeni preparat, pa se lagano suzbija, ako se zelje pravovre-meno štiti.

Berba

Berba zelja ovisi od odlike, njezine namjene, te stanja na tržištu. Ne čeka se tehnološka zrelost, osobito kod rane proizvodnje, ako ga nema dovoljno na tržištu.

U pravilu se bere u punoj tehnološkoj zriobi, kada su zdrave i potpuno čvrste glavice narasle do kraja, a imaju oblik glavice svojstven odlici.

Bere se ručno, po lijepom vremenu odsijecanjem glavica. S glavica se odvoje svi listovi, koji nisu zaštitni. Glavice moraju biti prirodno suhe, jer se zelje vlažnoga lišća čuva slabije, osim ako zelje ide izravno u prodaju ili preradu.

Uputno je brati u više navrata, bez obzira o odlici. Tako se ostavlja veći vegetacijski prostor za biljke, koje će kasnije prispjeti za berbu. Ne smije se gaziti lišće biljaka koje su u razvoju, a tlo treba čuvati od prevelikoga zbijanja. Dobar berač za 8 sati može ručno pobrati i dobro prirediti 500 kom glavica prosječne veličine.

Urodi mogu oscilirati od 30 do 100 t/ha. 35 t/ha za Ditmar je dobar urod, kod Varaždinskoga ili Ogulinskoga 50 t/ha, Slava 55 t/ha, a kasnije zelje i osobito njihovi hibridi daju značajno veći urod.

Isplativost proizvodnje Postoje velike mogućnosti širenja

proizvodnje zelja osobito zbog zanimanja za naše kiselo zelje u inozemsvu, gdje tek sada otkrivaju vrijednost hrvatskoga kiseloga zelja. Već se izvozi u Ameriku i Australiju. Kakvoća našeg zelja daleko je iznad kakvoće zelja zeljarskih zemalja, jer nam naše podneblje to osigurava.

Proizvodnju treba ugovarati kupac, koji treba proizvođaču osigurati zaštitnu cijenu. Troškove treba temeljiti na zajedničkom izračunu. Kako trgovci ne žele proizvođačima jamčiti cijenu otkupa, teško je ugovarati proizvodnju, jer proizvođač ostaje potpuno nezaštićen. Rješenje ovoga problema je svakako udruživanje u zadrugu, koja će zelje prerađivati. Drugo rješenje, koje se nameće, je proizvodnja visoke kakvoće za inozemno tržište, jer inozemni kupac će jamčiti cijenu, ako se proizvede barem približno tražena količina. Još uvijek se uvozi zelje iz inozemstva uz opravdanje da se u inozemstvu jeftinije proizvodi. Zanimljivo je da nitko ne govori kako prijevoz zelja iz Nizozemske košta 0,50 kn/kg. Međutim, ni tih 0,50 kn trgovci ne žele jamčiti našim proizvođačima.

Dobro pripremljeno zelje čuva se u uvjetnom skladištu na toplini od – 1 do + 2º C uz nešto veću relativnu vlažnost zraka, da manje kalira. U dobrom skladišnom prostoru zelje se može čuvati do 150 dana bez ikakvih štetnih posljedica. To je znano našim trgovcima, pa gotovo uvijek ima dosta zelja na zalihi.

Zelje je isplativa povrtna kultura, jer daje visoki urod, osim kada je nered na tržištu, pa se zelje uvozi i u isto vrijeme baca. Nisu velike razlike u troškovima proizvodnje, koliko mogu biti razlike u urodima.

Samo jedna greška u proizvodnji može uništiti usjev, primjerice jača pojava klisnjaka ili buhača, ako se zelje ne štiti. Šteta može biti gotovo potpuna. Pravovremenom zaštitom, uz minimalno ulaganje, štete nema.

248

Svu pozornost treba posvetiti proiz-vodnji naših kultivara, osobito za kiseljenje, jer su oni za tu namjenu najbolji. Vrijedno je spomenuti ekološku proizvodnju zelja, jer Hrvatska ima dovoljno oranica slobodnih od različitih pesticida i štetnih minerala.

Isplativost uzgoja zelja pokazuje izra-čun uz ovaj tekst. Tu nije posebno računata

isplata osobnih dohodaka. Osobna primanja su sadržana u dobiti domaćinstva koje se bavi, između ostaloga i uzgojem zelja. Međutim, koliko vrijedi, da je osoba koja se bavi ovim poslom, kod kuće uz djecu, da se kod djece stvaraju radne navike, da se ne gubi vrijeme i novac u odlasku na posao i povratku s posla?

Izračun troškova i dobiti u proizvodnji zelja a.) Vrsta troškova: Kn/ha 1. Jesensko oranje 410,00 2. Tanjuranje 1,5 x 180,00 3. Rasipanje mineralnog gnojiva 120,00 4. Sjetvospremač 110,00 5. Sadnja poluautomatizirana 600,00 6. Prskanje protiv korova 120,00 7. Prskanje protiv bolesti i štetnika 2 x 200,00 8. Korektivno prskanje 100,00 9. Berba i prijevoz zelja u skladište 1.600,00 Ukupno: 3.440,00 b.) Repromaterijal: 1. Sjeme 300,00 2. Mineralni gnoj 2.000,00 3. Zaštitna sredstva 1.200,00 4. Ambalaža 2.000,00 Ukupno: 5.500,00 c.) Fiksni i varijabilni troškovi: 1. Zakup ili koncesija 300,00 2. Doprinos za vodoprivredu 208,00 3. Osiguranje usjeva / ulaganja u proizvodnju 584.00 4. Troškovi financiranja 300,00 Ukupno: 1.392,00

d.) Sveukupni troškovi (a + b + c) 10.332,00 e.) Prihod od proizvodnje: 1. Glavice za prodaju 40.000 kg x 0.60 kn 24.000,00 2. Vrijednost lisne mase za stoku 1.000,00 Ukupno: 25.000,00 f.) DOBIT ( e – d ) 14.668,00

249

Postrna ili bijela repa

Korijen repe, radi kojega se uzgaja postrna repa, po sadržaju hranjivih tvari je dosta siromašan. Sadrži manje od 10 % suhe tvari, od čega oko 3 % ugljikohidrata, bjelančevina 0,3 %, biljnih ulja oko 0,25 % i dosta celuloze. Vitaminske vrijednosti su nešto veće. Tako ima C vitamina, beta karotena, provitamina A, zatim vitamina B1 i B2. U svojoj kemijskoj strukturi sadrži određenu količinu eteričnih ulja, koja svježoj repi daju poseban okus. Osim toga, ta ulja u ishrani ljudi vrlo povoljno djeluju na krvožilni sustav. Postrna repa ima vro malo kalorija, pa se u ishrani osobito preporučuje dijabetičarima.

U našim krajevima korijen postrne repe se u prehrani uglavnom koristi ukiseljen.

Ponegdje se list postrne repe koristi za ishranu ljudi, a priprema se kao kelj.

Kuhana kisela repa miješana s grahom, uz dodatak suhoga ili svježega mesa, svinjskih nožica, repova, … daje vrlo ukusno jelo. Kisela repa se nekada smatrala sirotinjskom hranom, a danas se u ishrani smatra delikatesom.

Ima krajeva gdje se više koristi kiseli korijen postrne repe, nego zelje. Kisela repa je nešto lakša za probavu od kiseloga zelja, pa se radi toga nudi kao povremeni obrok. Osim toga, repa se brže kiseli nego zelje. Potpuno je kisela za desetak dana, pa ju je zato uputno kiseliti u manje posude, te ju povremeno koristiti u ishrani tijekom cijele godine. Na taj način troši se svježija repa na ekonomičniji način.

Odnos prema tlu

Postrna repa je vrlo raširena poljoprivredna kultura, jer je skromna biljna

vrsta, koja odlično podnosi siromašna tla. Ima relativno kratku vegetaciju i zahvalna je za proizvodnju u postrnoj sjetvi.

Kod pripreme tla za sjetvu, važno je sačuvati vlagu u tlu. Zato je nužno odmah, nakon skidanja strnog usjeva poorati, zatim pripremiti tlo i isti dan zasijati sjeme repe, a zasijanu površinu povaljati laganim valjkom. Svrha valjanja je da mlade biljčice što ujednačenije niču. U slučaju duljega sušnoga razdoblja, sjeme miruje i čeka povoljnu količinu vlage. Kada padne i slabija kiša, postrna repa brzo niče, stvara rozetu i u kratkom vremenu zatvara površinu tla.

Repa, kao stočna hrana

Sirovu repu rado jedu krave. Međutim, ako krave u laktaciji hranimo repom, one daju mlijeko posebnoga mirisa po repi, koji preuzimači vrlo strogo ocjenjuju. Zato ovu repu u ishrani mliječnih stada životinja odlično zamjenjuje stočna koraba. Koraba se proizvodi jednako kao i repa. Koraba daje nešto manji urod korijena, ali s puno većom hranidbenom vrijednošću, a mlijeko zadržava sebi svojstven miris.

Sjetva i uzgoj

Repa u proizvodnji korijena ima vrlo kratku vegetaciju. Od trenutka nicanja biljaka do tehnološke zriobe korijena, u prosječno povoljnoj godini, prođe od 7 do 8 tjedana.

Postrna sjetva je jedino opravdana. Postrna repa se sije u redove razmak-

nute međusobno od 40 do 50 cm, a u redu 15 cm biljka od biljke. Sjeme postrne repe, dobro pripremljeno i dobro uskladišteno, ima izraženu visoku klijavost, u pravilu veću od 90 % i dosta dugo drži visoku uporabnu vrijednost.

Opća je preporuka da postrnu repu valja sijati na površinama na kojima je pred-kultura dobro gnojena.

Napominjemo da se postrna repa ne smije sijati iza bilo koje kupusnjače, radi nazočnosti iste vrste bolesti i štetnika.

250

Najbolja predkultura za sjetvu postrne repe su pšenica i druge žitarice.

Ako se postrna repa sije sijačicom visoke kakvoće, onda je dovoljno svega 1,5 kg/ha sjemena.

Ako proizvođač ima odliku visoke kakvoće i želi sačuvati sjeme za vlastite potrebe, može nakon vađenja korijena iz tla, odabrati određeni broj primjeraka visoke kakvoće, posebno ih pripremiti i utrapiti, te ih na proljeće rano posaditi i na ljeto proizvesti potrebnu količinu sjemena visoke kakvoće.

Zaštita

U proizvodnji korijena postrne repe nije uputno koristiti pesticide, zbog kratke vegetacije. Ako se pesticidi koriste, nemoguće je proizvesti korijen repe, a da u njemu nema rezidua, barem u tragovima. Zato preporučujemo ratilom kultiviranje za održavanje čistoće usjeva bez korova ili ako je moguće ručno plijeviti.

Štetu na usjevu postrne repe može izazvati buhač u vrijeme nicanja i gusjenica u kasnijem dijelu razvoja. Za suzbijanje ovih štetnika preporučujemo tretiranje sjemena Činokom. To je lagani preparat, koji pripada četvrtoj grupi otrova. On se potpuno razloži u tlu za 6 tjedana. Nanosom ovoga preparata na sjeme postrne repe, prema uputama proizvođača, 2 kg na 100 kg sjemena proizlazi da treba samo 40 gr/ha Činoka.

Rezultat uzgoja

Urodi korijena postrne repe ovise o bogatstvu tla hranjivim tvarima, klimatskim prilikama i odgovarajućem sklopu. Kakvoća korijena je najbolja ako je njegov urod od 30 do 40 t/ha. Urod korijena varira od 15 do 80 t/ha.

Krupniji korijen je posljedica pretjerane gnojidbe dušičnim gnojivima, pa je kakvoća korijena dosta smanjena. Sitniji korijen je posljedica suše i neishranjenosti, pa mu je kakvoća nezadovoljavajuća, jer ima previše celuloze.

Količina zelene mase lišća se kreće od 12 do 15 t/ha. Lišće također ima hranidbenu vrijednost. Pored toga, kada je lišće u punom razvoju, stvara jako dobru rozetu, kroz koju se teško probija korov, pa je repu lakše održavati čistu.

Boja korijena je određena osobinama odlike. Tako, primjerice, postrna repa odlike Varaždinska ima ljubičasto crven-kasti gornji dio korijena, dok je donji dio potpuno bijele boje. Ova odlika ima jako plosnat korijen, mesa visoke kakvoće i najtraženija je odlika za kiseljenje. Svježi korijen ove odlike se dosta izvozi u Sloveniju i Italiju.

Postrna repa odlike Kranjska je nešto okruglija od Varaždinske. Njezin nadzemni dio ima svjetlo sivu boju koja prelazi prema zelenoj. Ova odlika također pripada među najkvalitetnije repe za kiseljenje.

Osim spomenutih, ima odlika postrne repe čiji je korijen potpuno bijele boje, okrugloga, kruškolikoga ili cilindričnoga oblika.

Sve ove odlike imaju različitu duljinu vegetacije i jako ukusno meso traženo za preradu.

Kada se stavlja u prodaju, postrna repa mora biti potpuno čista, svježa i potpuno zdrava. Lišće mora biti odrezano do korijenovoga vrata. Korijen se vadi rukom jer se lagano čupa, dobro se sortira i otprema se na mjesto prerade ili izravne potrošnje.

Prema svemu navedenom proizvodnja korijena postrne repe, zatim ribanje i kiseljenje za svakoga proizvođača može biti vrlo unosan posao.

Bijela repa je tradicionalna zagorska kultura, pa ju treba više plasirati kao kiseli proizvod, osobito za turističke potrebe. Uzgoj postrne repe vrlo je jednostavan i vrlo isplativ posao. Potrebno je imati organiziranu proizvodnju i preradu, da se iz tla, a zatim i iz prerade izvuče najveća moguća vrijednost.

Postrna repa je u proizvodnji svakako najjeftinija.

251

Hren

Hren je biljna kultura, koju je dosta lako proizvoditi bez ikakve uporabe kemijskih spojeva. To može biti organska proizvodnja visoke kakvoće.

Hren nariban, sam ili uz dodatak vrhnja, slatkoga mlijeka, jabuka, … koristi se kao začin, uz različite vrste mesa i mesnih prerađevina, a najviše uz kuhanu govedinu i kuhano meso od peradi. Također se koristi u proizvodnji senfa.

Hren ima izraženo fitocidno i baktericidno djelovanje. Od davnina, hren se preporučuje za liječenje težih oblika prehlade. Zahvaljujući eteričnom ulju, koje se nalazi u kemijskoj strukturi korijena hrena, hren ima pikantan i vrlo ljut okus, pa uz jelo, uporabom i najmanje količine, kao priloga, bolesniku olakša disanje.

Tlo

Hren voli duboka i rahla tla. Teže podnosi tla s visokim podzemnim vodama. Tlo se priprema na uobičajeni način. Potrebna je jesenska brazda duboka 30 cm, uz istovremeno zaoravanje stajnjaka. U proljeće se takvo tlo lako pripremi za sadnju hrena. Za uspješnu proizvodnju hrena moramo imati prvoklasne presadnice.

Sadnja i uzgoj

Hren pripada u kupusnjače. U ekstenzivnom uzgoju, hren se proizvodi jednostavno.

Tada proizvodnja hrena ne poštuje nikakav plodored. Usjev hrena, na istom mjestu, ostaje više godina. Ako korijen više godina ostaje u tlu, na relativno malom prostoru, hren se razmnožava rizomima, pa se rijetko dobije korijen visoke kakvoće. Takav može služiti samo za vlastitu potrošnju, jer nema nikakvu komercijalnu vrijednost.

Nakon sadnje normalnih presadnica, druge godine ide u cvat. Cvijet hrena je relativno sitan, bijel i rijetko donosi sjeme. Zato se hren uvijek proizvodi vegetativno. Ako pravilno tehnološki postupimo, već u godini sadnje presadnica možemo imati dobre rezultate.

Presadnice su kod hrena postrane žile, koje dobijemo pri vađenju glavnoga korijena. Prije sadnje, žile treba sortirati po dužini i približno po debljini. Od njih se pripremom za sadnju naprave dobre presadnice. Najbolje su žile dužine 25 cm, promjera 1 cm. Gornji dio žile odreže se ravno, a donji koso.

Na čitavoj dužini žile formirani su sitni pupovi, od kojih će neki rasti u korijen, a neki u lišće, i to po čitavoj dužini žile, jer im je to prirodno određeno. Da se to ne dogodi, treba kod pripreme žile za presadnicu, grubom rukavicom na ruci, pažljivim okretanjem žila s njihove sredine skinuti sve pupove. Na dužini od 5 cm na obadva kraja treba sačuvati pupove. Obradom žila na opisan način, dobijemo prvoklasne presadnice. Ako su kraće od 20 cm, za dobar urod korijena hrena, najbolje ih je jednu godinu dulje držati u vegetaciji, jer je velika razlika u cijeni izražena u klasama korijena.

Presadnice se mogu saditi ručno i strojno, na razmak redova od 60 cm, a u redu na 5 cm duži razmak od dužine presadnice (na 30 cm). Saditi se mogu pod kutom od 30 do 45º ili polaganjem po dužini u brazdu, tako da je kod svake presadnice deblji kraj uvijek okrenut u istom smjeru. Ravnije položene presadnice u normalnim klimatskim prilikama već iste godine daju jako dobar urod korijena visoke vrijednosti. Sadilica za sadnju presadnica je jednaka strojnoj sadilici za sadnju presad-nica paprike ili duhana.

Dobro pripremljene presadnice, desetak dana nakon sadnje, na svome debljem kraju prema dolje pustiti će korijen, a prema gore će potjerati lišće. Na tanjem kraju će pustiti samo žile. Nakon izbijanja petoga lista,

252

treba jako pažljivo odrezati žile, koje se razvijaju ispod lišća. Jednom rukom biljku se primi za lišće, pažljivo podigne s korijenom do same površine tla, a drugom rukom se posebnim nožem odrežu žile. Ovim iznimno važnim zahvatom pospješujemo bolji razvoj glavnoga korijena i žila na tanjem, donjem kraju.

Zaštita

Važno je u početku izbijanja prvih listova hrena, dobrim kultivatorom zaštiti usjev od korova. U nešto kasnijoj fazi razvoja, hren svojim robusnim habitusom, spriječava probijanje i najjačih vrsta korova.

Ako proizvodimo hren bez pesticida, postoji mogućnost da nikne korov na mjestima, gdje je zbog nekih razloga propao hren. To nisu veće površine, pa se korov lako ručno počupa i iznese iz usjeva hrena prije nego se korov osjemeni.

Vađenje

Hren se po potrebi iz zemlje vadi ručno, uvijek birajući najjače biljke, jer u pravilu one imaju najkrupniji glavni korijen, radi kojega se hren i proizvodi. Nakon vađenja glavnoga korijena, u tlu ostaje postrano sitno korijenje, koje masovno niče, pa se tako hren nekontrolirano razmnožava.

Glavni korijen jako brzo raste i iste godine se vadi iz tla, strojno ili ručno, ali maksimalno pažljivo, kako bi se sačuvale sve žile, koje su rasle na donjem kraju glavnoga korijena. Zato proizvođači moraju znati da se nikada hren ne smije vaditi ni iz presuhoga, niti iz izrazito vlažnoga tla. Ako je tlo presuho, pri vađenju korijena, najveći dio najboljih žila se prekida i ostaje u tlu. Slično se događa i kod vađenja iz mokroga tla.

Najuspješnije se vadi kada tlo ima umjerenu vlagu i mrvičastu strukturu. Tada se uz malu pozornost može sačuvati svaku imalo vrijednu žilu. Sve očuvane žile mogu već idućega proljeća biti sadni materijal visoke kakvoće. Rezanjem gornjih žila, pospješili smo razvoj glavnoga korijena i

žila, a pažljivim radnim zahvatom, glavni korijen sa svim žilama izbaci se na površinu tla.

Urodi korijena hrena mogu biti jako visoki. Ako su osigurane dobre presadnice, ako je dobro, duboko tlo dobro obrađeno i pognojeno stajnjakom, urod mora biti veći od 35 t/ha. To se smatra odličnim urodom.

Korijen hrena može biti izvozni proizvod visoke kakvoće, isključivo za zapadno tržište. Dobar hren kupuju sve europske zemlje, jer njegova proizvodnja traži puno živoga rada, koji je u zemljama najviše potrošnje najskuplji (Švedska, Norveška).

Korijen hrena mora biti očišćen, potpuno zdrav i pakiran na način koji traži kupac. Obično se pakira pojedinačno, u dobroj prozirnoj plastici, kroz koju se vidi kakvoća, pa izravno može doći u trgovinu ili na kuhinjski stol.

Vrijednost proizvodnje

Vrijednost proizvodnje korijena hrena u normalnim klimatskim i edafskim uvjetima može biti jako visoka. Po odbitku troškova proizvodnje, proizvođač može imati iznimnu dobit. Utrošak repromaterijala u proizvodnji hrena, osim vrijednosti pre-sadnica, novčano nije veći od troškova repromaterijala u proizvodnji korijena šećerne repe. Međutim, vrijednost proiz-vodnje korijena hrena je veća od 70.000 kn/ha, a kod proizvodnje korijena šećerne repe, smatra se odličnim rezultatom ako se postigne vrijednost proizvodnje veća od 15.000 kn/ha.

Pogledamo li razliku u vrijednosti ove dvije vrste proizvodnje, očita je vrlo visoka isplativost ljudskoga rada, pa zbog toga i preporučujemo uzgoj hrena.

Napominjemo, da već prve godine proizvodnje, proizvođač hrena na opisani način, ima dosta presadnica visoke kakvoće, koje može iskoristiti za povećanje svojih proizvodnih površina ili može odlično zaraditi prodajom repromaterijala visoke kakvoće.

253

Crna rotkva ili povrtnica Crna rotkva ili povrtnica se koristi u

ishrani ljudi na relativno malim prostorima, bez obzira što povrtnica uspijeva gotovo svuda, gdje ima obradive zemlje.

Rijetko se masovno proizvodi, jer se koristi isključivo kao salata, radi sadržaja gorušićinoga ulja, koje povrtnici daje ljutkasto gorak okus. Na taj se okus, koji konzumiranjem postaje ustima ugodan, lako naviknuti.

Osim toga, dobro nariban korijen povrtnice, uz dodatak male količine crnoga ili bijeloga ulja i malo soli, ima iznimno ugodan okus i gotovo nema gorčine. Tako pripremljena povrtnica se može jesti bez ičega, ili kao ukusna salata poslužiti uz puno jela.

Nije uputno jesti povrtnicu u većim količinama, jer mogu nastati negativne posljedice u probavnom traktu. Umjerena potrošnja povrtnice poboljšava probavu, jer između ostaloga gotovo u potpunosti absorbira višak plinova u crijevima.

Povrtnica se, još uvijek, smatra ljekovitom biljkom. Od davnina je preporučivana dijabetičarima. Koristila se za proizvodnju sredstava za njegu zubi. Uz dodatak meda, povrtnica se koristila za liječenje kašlja, liječenje jetara i žući. Korijen povrtnice se koristio kao antiskorbutno sredstvo.

Kod pripreme jela od svježe povrtnice, treba izbjegavati srebrno posuđe, radi sumpora koji se nalazi u kemijskom sastavu povrtnice i njegove reakcije u dodiru sa srebrom.

Povrtnica obiluje količinom suhe tvari, koje ima oko 15 %. Od toga ima 2 do 3 % ukupno svih vrsta šećera, bjelančevina 0,6

%, biljnih ulja 0,1 %, od kojih je najizraženije gorušičino. Ono korijenu povrtnice daje poseban okus, trpkost i gorčinu, koja nakon navikavanja na taj okus, povećava apetit za sva ponuđena jela. Također korijen povrtnice sadrži dosta vitamina, osobito vitamina C, B1 i B2. Značajan je sadržaj celuloze, koja ima značajan učinak u probavnom traktu.

Korijen povrtnice može biti različite veličine. Slično kao i kod cikle, preporučuje se vađenje i spremanje korijena povrtnice srednje veličine. Krupniji korijen, u pravilu je stariji, tvrđi, i sadrži dosta ksilemskih vlakana, koja se teže ribaju i teža su za probavu. Povrtnica se najčešće koristi zimi, a može se koristiti tijekom cijele godine.

Za dulje čuvanje je najjeftiniji trap, jer se povrtnica odlično čuva u umjereno vlažnom tlu. Jednako tako, može se dobro čuvati i u podrumima, a najbolje u hladnjačama u propisanoj vlažnosti zraka i odgovarajućoj toplini. Čuvanje u trapovima zahtijeva češći nadzor trapa, zbog moguće pojave glodavaca, koji rade štete na korijenu.

Povrtnica također vrlo dobro može

podnijeti zimu i na otvorenom radi visokoga sadržaja suhe tvari.

Potrebno tlo i sjetva

Povrtnica najbolje uspijeva na dubokim i rastresitim tlima, koja su dobre strukture i prirodno hladnija. Sitniji korijen lakše podnosi niže topline, u proljeće ranije krene, a biljka je bujnija od one koja je presađivana.

Povrtnicu namijenjenu za prodaju ili za potrošnju tijekom zime i proljeća treba sijati u ljetnim mjesecima, jer se vadi iz tla mlađa, sočnija i puno veće uporabne vrijednosti od povrtnice, koja je sijana u proljeće.

Najbolje predkulture za proizvodnju povrtnice su povrtne biljke, koje ne pripadaju rodu kupusnjača, kao što su na primjer: krastavci, paprika, patliđan, luk,

254

mahuna i grašak. Bolja je predkultura, koja je bila obilnije gnojena stajskim gnojom. Također su dobri predusjevi sva strna žita, jer se nakon skidanja usjeva tlo za sjetvu može vrlo dobro pripremiti.

Povrtnicu treba pognojiti mineralnim gnojem s povećanim udjelom kalija, tako da odnos N:P:K bude 1:1:1,2. Također treba paziti na umjerenu gnojidbu dušičnim gnojom, jer ako dušika ima u većim koli-činama, biljka ga nekontrolirano uzima.

U slučaju prevelikih količina dušika, korijen prebujno raste, često puca u sredini ili na površini, te time omogućuje različitim saprofitima ulazak u unutrašnjost korijena, što najčešće izaziva njegovu trulež. Time ovo povrće gubi uporabnu vrijednost, pa proizvođač trpi štete.

Mala nesmotrenost može dovesti do propadanja cijeloga usjeva na njivi, što je popraćeno neugodnim mirisom. Povrtnicu je lakše proizvoditi nego druge korjenjače.

Sjeme ima visoku uporabnu vrijednost, nešto je krupnije, ujednačenije niče i na početku jako brzo raste.

Korijen je dosta tvrd, zbijene strukture, a otporan je na sušu. Neprekidno raste, ali starenjem gubi na kakvoći.

Proizvodnja sjemena može biti također zanimljiva. Sjemenski usjev, stvarajući postrane cvjetne grane dosta brzo zatvara površinu, tako da teško probijaju korovi. Oni, ako ih ima u većoj količini, mogu napraviti dosta štete na sjemenskom usjevu.

Ako se proizvodi isključivo sjemensku povrtnicu, tada se povrtnica sije iza 15. kolovoza. Sjemenski usjev se uvodi u zimu čist od korova i ostaje tjekom zime na polju. U prosječnoj zimi prezimi gotovo bez posljedica od smrzavanja.

Sjemenskoj povrtnici iz izravne sjetve istovremeno rastu vegetativni i generativni dio biljke.

Za žetvu dolazi u isto vrijeme kad i ona, koja je presađivana. Žanje se izravnom vršidbom žitnim kombajnom.

Urod sjemena kod povrtnice je 1.500 kg/ha. Cijena sjemena za proizvođača je 20

kn/kg. Troškovi proizvodnje povrtnice su na razini 11.000 do 12.000 kn/ha.

Vađenje i spremanje

Urod korijena u normalnoj gustoći sklopa, može dati 250 do 600 metričkih centi. Količina korijena ovisi o odlici, klimatskim prilikama, kakvoći tla i načinu proizvodnje.

U jesen, prilikom vađenja korijena za potrošnju, izabere se potreban broj biljaka zajedno s listom i korijenom, od kojih se sortiranjem odaberu najkarakterističnije biljke za tu odliku. Izabrane biljke se očiste od zemlje, a lišće se odreže na 1 cm iznad glave korijena. Tada se korijen posprema u već pripremljeni trap, gdje se najbolje čuva.

Trap se mora postaviti na nešto povišenom i ocjeditom zemljištu. Mogući višak vode ne smije prodrijeti u trap, jer bi korijen povrtnice u slučaju, makar i kraćega zadržavanja vode u trapu, potpuno stradao.

Pospremljeni korijen su presadnice, koje treba u proljeće, čim je to moguće, posaditi u dobro pognojenu i pripremljenu zemlju. Presadnice se mogu saditi strojno ili ručno. Bitno je dobro posaditi, kako bi se dobio optimalan broj biljaka. To se postiže sadnjom redova na razmak od 50 do 60 cm i u redu na razmak od 20 cm.

Generativni dijelovi biljke na proljeće dosta brzo rastu.

Povrtnica cvate odmah poslije 15. lipnja, a u fiziološku zrelost dolazi iza 10. srpnja.

Potrebno je poduzeti sve kako bi se smanjile štete koje mogu napraviti ptice koje su gotovo uvijek nazoćne kod proizvodnje sjemenske povrtnice. Ako se povrtnica proizvodi namjenski za korijen, dobro je tu proizvodnju kombinirati s proizvodnjom sjemena za vlastite potrebe.

Povrtnica je u proizvodnji vrlo zahvalna biljka, pa ako se poklope proizvodne s prodajnim mogućnostima, na proizvodnji ove kulture obiteljsko poljoprivredno gos-podarstvo može ostvariti značajne novčane prihode.

255

Grah zrnaš i grah mahunar

Grah je najznačajnije povrće u prehrani

ljudi, jer ima visok sadržaj bjelančevina, veliki broj aminokiselina i veliku hra-nidbenu vrijednost. Osim po morfološkim osobinama, koje ga svrstavaju u niske i visoke vrste, razlikujemo:

- grah mahunar i - grah zrnaš. Neke odlike se više koriste kao zrno u

voštanoj zriobi ili u zrelom stanju, dok se jednako tako, dosta odlika koristi za jelo, kao plod u obliku mlade mahune.

Obično zrnaši imaju nešto krupnije zrno, koje se lakše odvaja od komuške, lakše se kuha i te su odlike nešto rodnije od graha mahunara. I mahunari se koriste u ishrani ljudi kao zrno kada se mahuna ne pobere na vrijeme pa prestari, dobije dosta celuloze i izgubi svoju tehnološku vrijed-nost. Tada se mahuna pusti, da fiziološki sazrije, pa se nakon toga može koristiti za ishranu ili daljnju reprodukciju.

Grah se normalno vlažan lako čuva u najjednostavnijim skladištima. Lako se doprema na mjesto potrošnje ili prerade. Jednostavno se prerađuje i kao industrijski pripremljeno gotovo jelo troši se na različite načine, kao ukusna hrana. Važno je napomenuti, da je grah u Hrvatskoj bio, sve do polovice sedamdesetih godina važan izvozni proizvod. Grah visoke kakvoće se izvozio u nekoliko europskih zemalja (u Italiju, Njemačku, Austriju, …).

Grah je jako dobra predkultura za sve druge vrste poljoprivrednoga bilja, jer kao i sve druge leptirnjače, grah nakon skidanja usjeva, ostavlja tlo obogaćeno dušikom. Iako se grah zrnaš rijetko sijao u čistoj

kulturi i sve se ručno radilo, proizvodilo se do 10 kg zrna graha po stanovniku.

Niski grah se sijao kao podusjev, a visoki grah najviše kao međuusjev u kukuruzu. Stabljika kukuruza je, visokom grahu služila kao nosač po kojem se biljka graha penjala, razvijala i donosila planirani urod. Proizvodnja visokoga graha u čistoj kulturi, bez obzira na više urode, nikada kod nas nije bila na većoj površini. Čista kultura visokoga graha traži veća ulaganja. Mora se osigurati dovoljan broj kolaca, treba ih zabijati uz svaku biljku, treba ih na kraju vegetacije vaditi, čistiti od dijelova stabljike graha i spremiti ih za slijedeću proizvodnju. Sve su to relativno teški poslovi, koji nisu mogli donijeti povećan urod zrna, koji bi opravdao povećano ulaganje.

Grah se bralo i kao podusjev i kao međuusjev, isključivo rukom. Smanjenjem seljačkoga stanovništva smanjio se broj berača, pa i proizvodnja. Proizvodnja se smanjila i uvođenjem hibridnoga kukuruza. Za visoke urode zrna hibridnoga kukuruza, treba gusti sklop biljaka, odgovarajuća gnojidbu i zaštita. Povećanjem broja biljaka gubi se prostor za grah i buče. Gotovo je nemoguće naći herbicid, koji bi istovreme-no mogao uništiti korove bez posljedica za kukuruz, grah i buču. Pretjeravalo se s proizvodnjom kukuruza na štetu drugih kultura, koje su zajedno, davale puno veće proizvodne vrijednosti nego sam kukuruz.

Dok se proizvodio grah u kukuruzu kao međuusjev i podusjev, a buče kao podusjev, ručno se okopavalo i bralo. Bilo je više poslova, koje se više ne mogu obaviti zbog odljeva radne snage sa sela. Došlo je do uporabe herbicida, koji potpuno suzbijaju korove, a isključuju motiku, najveći napor i trošak, pa proizvodnja kukuruza postaje jednostavna, s malo ljudskoga rada.

Poljoprivrednici su jednostavno prestali proizvoditi grah za tržište i ostali su bez dijela prihoda. U trgovinama nema domaće-ga graha, nego iz Kine, Kanade, Argentine i drugih zemalja, a mahuna iz Italije, Španjolske, … Hrvatska mahuna može se

256

naći jedino na zelenim tržnicama. To stanje trgovci opravdavaju time da su domaća proizvodnja i proizvod skuplji od uvoznih, što nije istina kada se ta cijena, za istu vrstu, usporedi sa cijenom na tržnici.

Ako se ne može proizvoditi za trgovačke lance u Hrvatskoj, treba otvoriti mogućnost proizvodnje za inozemstvo. Slovenija uvozi ukupno potrebnu količinu graha za svoje tržište. Tamo je dobro poznata kakvoća naših odlika graha i mahuna. Ranije se Slovenija grahom redo-vito, a mahunama djelomično opskrbljivala iz naše Podravine i Posavine.

Zato treba vratiti grah na naše obradive površine. Vrijednost proizvodnje graha, u zrnu ili mahuni, na istoj površini s prosječnim urodom, prelazi 15.000 kn, s gotovo jednakim materijalnim troškovima. Ova proizvodnja traži puno živoga rada, koji je korisno uložen.

Za sigurnu proizvodnju mora se naći organizator, koji je siguran u proizvodnju i otkup, jer zrno domaćega graha ima kupce. Na zelenoj tržnici prodajna cijena graha domaćega podrijetla znatno je viša od cijene uvoznoga, a ipak se prodaje. Rijetko se može naći grah više kakvoće, od kakvoće domaćega trešnjevca, cipra, puter graha i zelenčeka. Svaki kupac graha domaćega podrijetla dobro zna njegovu vrijednost, zna da grah nije star, da se lako kuha i da mu tuđi grah nije ravan. Potrebno je osnivati poljoprivredne zadruge, općega tipa, tamo gdje je to nužno educirati zadrugare i početi proizvodnju graha. Čak i kada se proizvodnja zrna graha, stihijski odvijala imali smo tržišne viškove, koje smo lako plasirali na inozemno tržište, a sada kada na policama gledamo grah inozemnoga podrijetla i ne pitamo kada je proizveden. To je najčešće roba stara po nekoliko godina, koja se ne smije držati na policama u zemlji iz koje je taj grah uvezen.

Organizacija proizvodnje, otkupa i isporuke mora biti besprijekorno sinkroni-zirana. Mahunu se mora, odmah nakon berbe, u vrlo kratkom roku dopremiti na

preradu, ili ju, dok se nakupi odgovarajuća količina, čuvati pod određenim uvjetima u rashlađenim skladištima. Najteži dio posla bila je ručna berba mahuna, jer dobar berač za jedan sat intenzivnoga rada može nabrati od 8 do 10 kg. Radi toga su površine na kojima se proizvodila mahuna bile male, ali brojne. U ovoj proizvodnji važno je na vrijeme svladati svaki tehnološki zahvat. U protivnom su gubici sigurni.

Osim u privatnom sektoru, mahunu su proizvodile poljoprivredne radne organiza-cije na svojim ekonomijama, pa su se počeli koristiti kombajni za berbu mahuna. Nedostatak ovih kombajna je potpuna berba u jednom prohodu. Zato su urodi manji nego kod ručne berbe za 20 do 30 %, jer sve odlike mahuna cvjetaju veći broj dana, a kombajnom počinje berba u trenutku, kada na biljci ima najviše plodova u odgovara-jućoj kategoriji.

Osobina svake odlike graha mahunara je da plod ima deblje meso, da je bez konaca, da se lako kuha i da je ukusan. Kada grah mahunar preraste, pa se ne može koristiti kao mahuna, usjev je najbolje ostaviti da fiziološki sazrije, zrno se može uporabitii kao sjeme, ako je dobra odlika, ili za ishranu kao grah zrnaš, uz napomenu da kakvoća zrna graha mahunara nije na razini graha zrnaša.

Odlike

Postoji veliki broj odlika graha mahunara, koje se međusobno razlikuju po habitusu, po boji i obliku zrna i mahuna, po dužini plodova i vegetacije, po rodnosti i slično.

Odlike graha mahunara, čije se sjeme sada prodaje, dosta su stare: bergold, top crop, starozagorski, niskoga rasta, žutih i zelenih mahuna. Sve ove odlike održale su se tako dugo, zbog navika proizvođača na njihovu kakvoću, na dužinu njihove cvatnje i dužinu berbe, te njihov urod. Odlike, koje su sada u prometu, namijenjene su za proizvodnju u vrtu, za potrebe onoga, tko ih sije i djelomično za zelene tržnice.

257

Novije odlike su selekcionirane za industrijsku proizvodnju, što znači da imaju što bujniju cvatnju u što kraćem vremenu s ujednačenom tehnološkom zriobom, radi jednokratne berbe. Zato one imaju manje urode plodova, koje oprema pri berbi često oštećuje. Strojno pobrane mahune su isključivo za preradu u konzervnoj industriji. Za strojnu berbu mahuna, siju se samo niske odlike, koje je Podravka, prije više od dvadeset godina uvela u proizvodnju kod svojih kooperanata. To su odlike: groffy, forum, nerina, salerma, fesca i druge, različite duljine vegetacije, kako bi se strojna oprema u sezoni što dulje koristila.

Tlo i priprema tla

Priprema tla za proizvodnju graha počinje skidanjem predusjeva. Grah najbolje raste na dubljim tlima, mrvičaste strukture, slabo kisele do neutralne reakcije. Biljka graha ima vretenast, dosta dugačak korijen, s nešto gušćim sekundarnim korijenjem. Grah voli tla bogata organskim tvarima, povoljnoga kapaciteta za zrak i vodu. Odlične predkulture su krumpir, rajčica, sve kupusnjače, žitarice i osobito one biljne vrste, koje su obilno gnojene stajnjakom, jer se ne preporučuje sjetva graha na tlima neposredno gnojenim stajnjakom.

Obvezna je duboka jesenska brazda, sa zaoravanjem 500 kg/ha NPK 10:30:20 osnovne gnojidbe. Radi čuvanja vlage, treba što ranije zatvoriti zimsku brazdu.

Sjetva

Grah je jako osjetljiv na hladnoće, pa se sije kada prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazova. Bez obzira na visoku energiju klijanja sjemena, sjetva se preporučuje kad toplina dosegne 10° C. Zato se grah obično sije početkom svibnja. Neposredno prije sjetve potrebno je dodati 250 kg/ha NPK 15:15:15, kao početnu gnojidbu, zatim prskati tlo s 2 l/ha treflana, te ga zaorati u tlo zajedno s mineralnim

gnojivom. To je najbolje prohodom sjetvo-spremačom i odmah iza toga sijati odgovarajućom sijačicom.

Sjetva graha, je najvažniji tehnološki zahvat. Uporabna vrijednost sjemena se mora za svaku odliku posebno izračunati, jer apsolutna težina sjemena oscilira od 250 do 700 gr. Ta razlika određuje potrošnju sjemena po jedinici površine, pa se mora paziti da se zbog neznanja skupo sjeme ne razbacuje.

Utrošak veće količine sjemena, povećava troškove (trošak sjemena i trošak prorjeđivanja) da se dobije odgovarajući sklop biljaka u vegetaciji. Uputno je sijati, tretirano sjeme odgovarajućim fungicidima, radi suzbijanja određenih bolesti, makar to Zakon ne obvezuje.

Preporučujemo za niske odlike graha 400.000 biljaka/ha. To znači da ove odlike treba sijati s razmakom redova od 50 cm, a razmakom sjemena u redu od 5 cm. Obično se sije 100 kg/ha sjemena, što ovisi od uporabne vrijednosti sjemena. Međutim, kod visokih odlika, treba upola manje sjemena. Praksa je pokazala da je potreban jednak broj biljaka po ha za proizvodnju niskoga graha mahunara i zrnaša.

Postrna sjetva graha mahunara može davati vrhunske rezultate. Isti dan početkom srpnja, nakon skidanja ječma ili pšenice treba poorati i pripremiti tlo, te posijati jednu od odlika niskoga graha mahunara. To se mora brzo učiniti, da očuvamo vlagu u tlu poslije žetve, jer za samo jedan dan nepoorano tlo u srpnju može izgubiti toliko vlage, da zrno više ne može pustiti klicu.

Uzgoj

Za sve odlike graha mahunara je svojstveno da počnu cvasti pedesetak dana nakon sjetve, da cvjetaju tri tjedna i da se počnu brati dva mjeseca iza sjetve. Duža cvatnja uvjetuje dulje razdoblje berbe.

Postrni usjev dolazi u cvatnju, krajom kolovoza, kada ima manje lisnih ušiju i nema potrebe biljke tretirati insekticidima, ima nešto više vlage u zraku, pa je oplodnja

258

potpunija, cvjetovi ne abortiraju i grah mahunar daje jako dobre urode. Ovaj način proizvodnje ne može se preporučiti za grah zrnaš, jer bi došao u fiziološku zriobu krajom rujna. To je vrijeme čestih kiša i magle, pa se usporava sazrijevanje zrn, a pojavljuju se različiti saprofiti koji smanjuju klijavost sjemena.

Zaštita

Održavanje usjeva započinje pravo-vremenom sjetvom, početnom gnojidbom i prskanjem protiv korova. Ako se pravilno prska treflanom, budući grah mahunar ima dosta kratku vegetaciju, a čistoću usjeva se može održati i do fiziološke zriobe. Međutim, ako usjev, iz bilo kojega razloga, nije tretiran prije sjetve, potrebno je između sjetve i nicanja prskati Galexom ili Dualom i Prohelanom po uputama proizvođača, danima uz ambalažu.

Ako je i kod ovoga tretiranja usjeva napravljen propust, ispraviti se može nakon nicanja graha i korova Basagranom ili Fusiladom po spomenutoj uputi. Jednako tako, ako je usjev gnojen po preporuci, nije potrebno strojevima ulaziti u usjev radi prihranjivanja, jer se gaženjem u više navrata radi veća šteta nego korist od nekoga tehnološkog zahvata.

U slučaju pojave lisnih ušiju, koje mogu nanijeti usjevu neprocjenjivu štetu, usjev se mora tretirati insekticidom Decis, točno onako kako propisuje proizvođač sredstva. Kod moguće pojave nekih bolesti, kao što je bakterijska masna pjegavost potrebno je odmah čim se primijeti na prvoj biljci uporabiti fungicide, kojih ima dosta, a nabrojiti ćemo samo neke: Cuprablau, Ridomil plus i Champion. Na njihovim pakiranjima piše kako se to radi.

Usjev se mora održavati zdrav i čist od korova za svo vrijeme vegetacije, uz obveznu pozornost posvećenu na karencu svakoga preparata, radi rezidua, koji se mogu naći u mahuni, jer se preparat do berbe nije stigao razložiti. Održavanje usjeva može se olakšati, ako se pazi da je

sjeme zdravo i tretirano fungicidom, da se najmanje pet godina ne ponavlja usjev graha za grahom, jer se gotovo sve bolesti graha prenose tlom i sjemenom. Svaki se tehnološki zahvat mora obaviti na vrijeme. Sve što je rečeno odnosi se na grah mahunar i zrnaš, uz napomenu da je tijekom vegetacije potrebno zaštiti grah zrnaš od grahovoga žiška, koji se pojavljuje na polju za vrijeme cvatnje i odlaže jajašca u plodnicu, odakle se izvlače kornjaši, koji postaju u skladištu glavni štetnici na grahu i mogu ga potpuno upropastiti. To se sprječava kemijskim preparatima za fumigaciju graha. Svi fumiganti su insekticidi. S njima se mora raditi s puno pozornosti, uz nazočnost ovlaštenoga biljnoga zaštitara, kako bi se izbjegle neželjene posljedice.

Berba

Tehnološka zrioba niskog graha mahunara nastupa šezdesetak dana nakon sjetve i to je zapravo početak berbe mahuna. Grah zrnaš fiziološki sazrije 40 dana iza cvatnje, pa je to vrijeme berbe graha, koji se može rabiti za ishranu ili za sjeme. Tipični su predstavnici ovih odlika slavonski zeleni i niski trešnjevac.

Obično se grah mahunar bere u tri navrata, ali ga je ipak bolje brati u više navrata, uvijek birajući najbolje plodove. Tako se dobivaju viši urodi, jer mahune brzo rastu. Ako se beru sitnije mahune, puno se gubi na urodu. Najveći urod mahuna, odgovarajuće kakvoće se postiže, ako se mahuna bere kada je zrno u mahuni u fazi razvoja između mliječne i voštane zriobe. Mahuna mora biti mlada, jedra, zdrava. lako lomljiva, bez konaca.

Berba graha mahunara je mukotrpan i spor posao. Kod mahuna smo govorili o ručnoj i strojnoj berbi. Način berbe najčešće je uvjetovan veličinom zemljišta i namjene plodova. Ako mahuna ide na policu, bez obzira na cijenu, ona mora biti rukom ubrana. Najbolje bi bilo na parceli, prilikom berbe pakirati plodove mahune u

259

pripremljenu ambalažu. Tako se smanjuje negativan utjecaj prijevoza plodova u rasutom stanju, ili u sanducima.

Pakiranje, koje se obavlja s berbom, usporava brzinu berbe, ali se dobiva na kakvoći proizvoda i cijeni. Ako je mahuna namijenjena za preradu za kiseli ili smrznuti program može se ambalažirati u plastične vreće ili sanduke i brzo dopremati na preradu.

Grah zrnaš se ne može izravno kombajnirati, jer želimo dobiti zrno najviše moguće kakvoće. Rečeno je da grah cvjeta duže od tri tjedna, jednako tako mu dugo traje zrioba. Niske odlike graha imaju, u vrijeme sazrijevanja, dosta mahuna na tlu. Ako je tlo vlažno, dolazi do truljenja graha u komuški. Da se to spriječi, potrebno je biljke graha počupati, držati na parceli dok se stabljika osuši, onda na parcelu ući kombajnom i uz pomoć radnika, koji će hraniti kombajn, vršiti. Za vršidbu kombajn mora biti potpuno pripremljen. Broj okretaja bubnja mora se smanjiti na najmanju razinu, inače dolazi do loma zrna.

Način skidanja graha, koji se može preporučiti, je da se počupane biljke graha iznesu s parcele, slože na tvrdu podlogu, pažljivo nakon sušenja gazimo traktorom s napola ispuštenim gumama sve dok se zrno ne istjera iz komuške. To je posao koji je gotovo potpuno zapostavljen jer je spor, ali nema loma i povećane troškove vršidbe pokriva bolja kakvoća robe.

Čuvanje

Zrno graha se čuva na slijedeći način. Ovršeni grah se dobro očisti, prosuši na 14 % vlage i pospremi u suh i prozračan skladišni prostor, u rasutom stanju ili u ambalaži do isporuke. Kakvoća graha je standardizirana. Svejedno je dobro znati da se zrno graha stavlja u promet sortirano prema boji. Zrno mora biti ujednačeno, zdravo, bez stranih mirisa i primjesa i s odgovarajućom deklaracijom. Čuvanju graha potrebno je pokloniti pozornost zbog moguće pojave žiška, za kojega je već

rečeno, da je donešen iz polja zajedno sa zrnom, jer nije bilo odgovarajuće zaštite usjeva. Takav grah potrebno je fumigirati, čim se primjeti žižak, jer u vrlo kratkom vremenu grah može izgubiti uporabnu vrijednost. Primjenom integralne zaštite usjeva, dobri zaštitari, mogu potpuno spriječiti napad grahovoga žiška u polju. Ako se to uspješno obavi, onda se zrno graha posprema u skladište bez žiška u zrnu, pa se lako čuva. Napominjemo da se grah ne može staviti u prodaju za bilo koju namjenu, ako u njemu ima bilo koja štetočina, živa ili mrtva.

Sjeme

Grah mahunar i zrnaš se proizvode na jednak načina, kao i merkantilni grah zrnaš. Količina sjemena se planira prema potrebama proizvodnje za odgovarajuće namjene. Sada se u Hrvatskoj troši oko 120 t sjemena, a od toga se uvozi oko 100 t. Za uvoz sjemena graha ne postoji nikakav razlog. Sjeme graha se uspješno može proizvoditi u našoj zemlji, odlične kakvoće i jeftinije uvoznoga.

Sjemenska proizvodnja podložna je nadzoru Zavoda za sjemenarstvo, da se očuva čistoća odlike i zdravstveno stanje usjeva, radi izdavanja odgovarajuće dokumentacije, kojom se potvrđuje da se usjev može proglasiti sjemenskim. Zakonom su propisana tri pregleda sjemenskoga usjeva tijekom vegetacije i to u vrijeme kada je najlakše vidjeti kakvoću sjetve, prostornu izolaciju, kakvoću oplodnje, nazočnost bolesti i štetočina, procjenu uroda i drugo. Aprobator je dužan pregledavati usjev zajedno s osobom odgovornom za proizvodnju, davati opravdane primjedbe i upute, što je potrebno učiniti na usjevu u daljnjem tijeku vegetacije i o tome voditi zapisnike.

Na temelju zapisnika aprobator izdaje uvjerenje da je usjev sjemenski. Usjev će se priznati kao sjemenski, ako ima samo 2 % primjesa drugih kultivara i ako ima do 5 % antraknoze i bakterioza.

260

Za proizvodnju sjemena viših katego-rija, preporučujemo rjeđu sjetvu, radi lakšega nadzora biljaka i čupanja iz usjeva zaraženih strukova, lakšega održavanja i lakšega skidanja sjemenskoga usjeva. Jedan od najvažnijih tehnoloških zahvata u sjemenskoj proizvodnji graha je suzbijanje korova i održavanje čistoće usjeva tijekom cijele vegetacije.

Skidanje usjeva je čupanje graha, koje mora početi kada donji listovi počnu opadati, donje komuške postaju suhe, a još se ne otvaraju. U to vrijeme zrno graha je fiziološki zrelo, pa ako ostane nekoliko dana na počupanoj stabljici postupno će izgubiti vlagu i neće pucati komuške. Zrelo zrno u mahuni, koje je ležalo na tlu, odmaknuto je zajedno sa stabljikom, da ne trune i da ne naklijava. Tako se gubici smanjuju, a kakvoća se poboljšava.

Naglašavamo, da svaki proizvođač, koji ima u proizvodnji manje od 1 ha, vršiti treba traktorom i prosušenu masu gaziti s napola ispuštenim gumama na tvrdoj podlozi. To je mukotrpan i spor posao, koji se isplati jer se dobije sjeme u kojem nema loma. Razlika u težini sjemena, čiji smo lom sveli na ništa, u prodajnoj cijeni pokriva sve troškove vršidbe.

Težnjom za što boljom kakvoćom, često je potrebno poduzimati nešto primitivnije zahvate ako imaju opravdanje. Nakon vršidbe, sjeme graha treba pročistiti, uskladištiti i dobro čuvati do konačne dorade i isporuke. Sjeme graha kod isporuke mora imati čistoću 99 %, a klijavost 95 %. To su normativi koje potvrđuje deklaracija o kakvoći sjemena, jer ako sjeme ima visoku klijavost, logično je da mu je i zdravstveno stanje odlično.

Preporučujemo tretiranje sjemena graha nekim od fungicida, radi suzbijanja glji-vičnih bolesti, koje se prenose sjemenom. Urod sjemena graha u proizvodnji u normalnim klimatskim uvjetima prosječno daje 2.000 kg, uz određena odstupanja po odlikama. Sve do sada rečeno o proizvodnji sjemena, odnosi se na proizvodnju niskih

odlika, s kojima se puno više sjemenari nego odlikama visokoga graha.

Proizvodnja sjemena visokoga graha, jednaka je za proizvodnju mahunara i zrnaša. Naši proizvođači proizvode sjeme visokoga graha za osobne potrebe, u vrtovima ili u kukuruzu.

Preporučujemo na manjim površinama proizvodnju sjemenskoga graha za tržište. To je posao, koji se obavlja ručno. Treba izabrati odliku zajedno s organizatorom proizvodnje, jer je on kupac sjemena. Hibrid kukuruza, koji će u ovoj proizvodnji poslužiti kao nosač dosta teške zelene mase graha, treba biti pažljivo odabran, da bude onaj, koji ima svojstvo snažne stabljike. U protivnom se može dogoditi, da međuusjev graha polomi stabljike kukuruza.

Kukuruz treba posijati u sklopu od 40.000 biljaka/ha. U iznikli kukuruz treba usijati grah i to u svaki drugi red po dva zrna uz svaku treću biljku kukuruza. Na taj način se dobije optimalan sklop biljaka graha, koji može dati jako dobar urod zrna. Ovaj način proizvodnje graha daje manje urode od sjetve u čistoj kulturi, ali su troškovi proizvodnje znatno niži, pa je isplativiji.

Visoki grah počinje cvasti tijekom srpnja, a tada su najviše topline, koje najčešće loše utječu na životne funkcije biljke graha. Do tada se i biljke kukuruza dobro razviju, pa daju hladovinu, u kojoj mikroklima povoljno utječe na razvoj. Cvijet graha nije izravno izložen jakom suncu, pa se postiže bolja oplodnja.

Zreli grah treba redovito ručno brati, ubrane mahune sušiti u sjeni u tankom sloju do 5 cm debljine. Taj način berbe treba provoditi sve dok ima potrebe, jer se oslobađa prostor za razvoj novih mahuna, smanjuje se težina na stabljici kukuruza, zrno u mahuni ostaje zdravo i daje se mogućnost biljci da bolje koristi mogućnost svoje rodnosti. Kada su pobrane i osušene sve komuške, vršiti treba prema vlastitim mogućnostima. To znači da će se vršiti puštanjem graha s komuškom u bubanj

261

kombajna, ili ih izgaziti traktorom, na opisani način.

Usjev treba prijaviti Zavodu za sjeme-narstvo radi obvezne kontrole sjemenskih usjeva. Svi poslovi, koji se na preporuku rade ručno, daju veće vrijednosti nego što je

trošak, koji ručni postupak rada nosi. Zato se mora proizvoditi na površini, koju raspoloživa radna snaga može svladati. Poljoprivredni proizvođači imaju dosta slobodnoga vremena, koje mogu najbolje iskoristiti izborom isplativijih kultura.

Izračun troškova i dobiti proizvodnje graha mahunara i graha zrnaša a) vrsta radova mahunar kn/ha zrnaš kn/ha osnovna gnojidba 120,00 120,00 jesensko oranje 480,00 480,00 zatvaranje brazde 180,00 180,00 prskanje herbicidima 100,00 100,00 sjetvospremač 150,00 150,00 sjetva 140,00 140,00 prskanje protiv bolesti i štetočina 220,00 220,00 berba mahuna ili čupanje usjeva 1.000,00 1.000,00 vršidba - 500,00 prijevoz do skladišta 600,00 100,00 čišćenje zrna graha - 400,00 tuđa radna snaga 5.000,00 200,00 Ukupno 7.990,00 3.590,00

b) repromaterijal sjeme 100 kg x 20 kn/kg 2.000,00 2.000,00 mineralno gnojivo 700/800 1.440,00 1.580,00 zaštitna sredstva 820,00 900,00 ambalaža zamjenska 1.000,00 150,00 Ukupno 5.260,00 4.630,00 c) fiksni i varijabilni troškovi zakup ili koncesija 300,00 300,00 doprinos za vodoprivredu 208,00 208,00 osiguranje ulaganja 986,00 700,00 trošak financiranja repromaterijala 212,00 224,00 Ukupno 1.706,00 1.432,00 d) ukupni troškovi proizvodnje 14.956,00 9.652,00 e) vrijednost proizvodnje 12 t x 2.500 30.000,00 2 t x 10.000 20.000,00 f) razlika u cijeni ( e – d ) kn/ha 15.044,00 10.348,00

262

Gospodarski rezultat i isplativost Ovi nam pokazatelji iz izračuna troškova i dobiti proizvodnje graha mahunara i graha zrnaša daju sliku o isplativosti proizvodnje mahuna za preradu za kiseljenje ili smrzavanje, jer je za kalkulaciju uzeta prodajna cijena, koju daje prehrambena industrija. Prodaja, putom trgovačke mreže bila bi isplativija.

Proizvodnja graha mahunara, visokoga ili niskoga kao i proizvodnja graha zrnaša je jako isplativa, jer:

1. Bez obzira koju vrstu graha sijemo, za koju namjenu zrno ili mahunu proizvo-dimo, kao i koju odliku proizvodimo, kalkulacija nam pokazuje da to može biti unosan posao.

2. Grah je povrtna kultura, koja se rabi u ishrani ljudi, količinski, puno više nego druge vrste povrća, pa je logično da se ovoj proizvodnji pokloni više pozornosti.

3. Radi vrlo kratke vegetacije u proizvodnji mahuna, postoji mogućnost postrne sjetve.

4. Grah obogaćuje tlo dušikom, kojega sama biljka, putom kvržica na korijenu uzima iz zraka, a da pri tom ne remeti prirodnu ravnotežu. Svu količinu dušika, koju biljka graha pohrani tijekom vege-tacije, ostavlja u tlu u svojim ostacima za slijedeću kulturu.

Prema inozemnoj literaturi po hektaru prosječan sklop biljaka graha, prosječne razvijenosti, tijekom vegetacije do fizio-loške zriobe, može pohraniti do 300 kg dušika, što odgovara količini od 1.100 kg 27 % KAN-a.

To je količina, koja uz prosječnu gnojidbu isključuje uporabu dušičnih gnoji-va za dvije naredne kulture.

5. Ušteda u potrošnji mineralnih gnojiva je velika. Mikrobiološka aktivnost tla, poslije usjeva graha se toliko povećava, da ujedno raste kapacitet tla za vodu i za zrak.

6. Kakvoću našega graha u odnosu na inozemne odlike, potrebno je komisijski ocijeniti i stručno verificirati, pa temeljom toga i cijene odrediti. U prilog tomu, u

inozemnim trgovačkim lancima se prodaje grah dobre kakvoće iz njihovih zemalja, po cijeni i po nekoliko puta višoj nego, primjerice grah iz Argentine.

7. Potrebno je dogovoriti s trgovačkim lancima, da hrvatski grah mora biti na njihovim prodajnim mjestima, bez obzira na visinu njegove cijene, pa će se jako brzo vidjeti ima li smisla. Inozemni grah, koji se prodaje u Hrvatskoj, uglavnom je stariji, a to mora biti vidljivo na deklaraciji. Na zrnu se vidi promijenjena boja, a to znači da je zrno graha višekratno tretirano fumigan-tima, da je dobrim dijelom izgubilo pravi okus, hranjivu vrijednost i pravu mogućnost kuhanja.

8. Hrvatski grah, koji trgovci budu prodavali, može biti potpuno svježa roba, sa svim prednostima, koje su uz nju vezane.

9. Sve spomenuto govori da se odmah počne organizirano proizvoditi sjeme graha mahunara i zrnaša, visokih i niskih odlika. Prema izračunu troškova i dobiti, samo za godinu dana se može proizvesti dovoljna količina sjemena za domaće potrebe, da se potpuno isključi bespotreban uvoz.

U prosjeku urod graha mahunara je oko 12.000 kg/ha.

Prehrambena industrija plaća prvoklas-nu mahunu 2,5 kn/kg.

To je vrijednost proizvodnje od 30.000 kn/ha ili 6 puta više od vrijednosti proiz-vodnje soje.

Ulaganja u proizvodnju, jer je sjeme skuplje, su veća za 25 % nego kod soje. To nam govori o jako isplativoj poljoprivrednoj proizvodnji, ali treba sijati onolike površine, kolike obiteljsko gospodarstvo može svla-dati.

Dok nema posla, koji donosi veći dohodak, a grah daje više od onih kultura kojima se proizvođać bavi, proizvodnja graha je opravdana.

Urod graha zrnaša u prosječno rodnoj godini je oko 2.000 kg/ha. Cijena zrna je 8 kn/kg, pa daje vrijednost 2 do 3 puta veću od proizvodnje soje.

263

Prilog razvoju povrtlarstva:

Bolesti povrća

i štetnici

na povrću

Popis slika:

Crna lisna pjegavost zeljarica (Alternariae brassicae)

Alternariae solani

Crna lisna pjegavost rajčice (Alternariae solani)

Crna lisna pjegavost rajčice na plodu (Alternariae solani)

Pjegavost zeljarica (Alternariae spp.)

Alternaria solani

Siva plijesan luka (Botrytis spp.)

Antraknoza mahunarki

Siva plijesan na listovima (Botrytis squamosa)

Siva plijesan zelja (Botrytis cinerea)

Siva plijesan salate (Botrytis cinerea)

264

Siva plijesan (Botrytis squamosa)

Venuće (Fusarium oxysporum)

Siva plijesan na stabljici (Botrytis cinerea)

Plamenjača salate (Bremia lactucae)

Delia radicum (Phorbia brassicae)

Rajčica (Botrytis cinerea)

Lukova muha (Hylemia antiqua)

Plamenjača salate (Bremia lactucae)

Liriomyza sativa

Plamenjača zelja (Peronospora parasitica)

Mine lisnih minera na listu rajčice

Krastavac (Liriomyza huydobrensis)

Plamenjača rajčice (Phytophora infestans)

Pjegavost (Mycrosphaerella brassicicola)

Krumpir (Phytophora infestans)

Plamenjača luka (Peronospora destructor)

Zelena breskvina uš (Myzus persicae)

Liriomyza huydobrensis

Plamenjača zelja (Peronospora parasitica)

Peronospora parasitica

Suha trulež zelja (Phoma lingam)

Suha trulež (Phoma lingam)

Phytophora infestans

Plamenjača paprike (Phytophora capsici)

Plamenjača paprike (Phytophora infestans)

Plamenjača krumpira (Phytophora infestans)

Phytophora infestans

Plijesan kocena (Phytophora spp.)

Plamenjača krastavca (Peronospora cubensis)

Plamenjača krastavca (Peronospora cubensis)

Puževi

Bijela trulež zelja (Sclerotinia sclerotioru)

Bijela trulež zelja (Sclerotinia cepivorum)

265

Pepelnica tikvenjača na listu krastavca (Ersype orontil)

Colletotrichum lindemuthianum

Colletotrichum lindemuthianum

Gusjenica sovie gamma (Autographa gamma)

Peronospora destructor

Plamenjača rajčice (Phytophora infestans)

Plamenjača paprike Phytophora capsici)

Kupusna lisna uš (Bevicoryne brassicae)

Bijela trulež na stabljici krastavca (Sclerotinia sclerotioru)

Plamenjača rajčice (Phytophora infestans)

Okruglasta pjegavost rajčice (Septoria lycopersici)

Duhanov resičar na krastavcu (Thrips tabaci)

Štitasti moljac (Trialeurodes vepor)

Cvijetni štitasti moljac na listu krastavca (Trialeurodes vaporiorum)

Crna trulež zelja na provodnim snopovima (Xantomonas campestris)

Crna trulež zelja (Xantomonas campestris)

Okruglasta lisna pjegavost (Septoria lycopersici)

Trialeurodes vaporiorum

266

Crna lisna pjegavost zeljarica

(Alternariae brassicae)

Alternaria solani

Crna lisna pjegavost rajčice

(Alternaria solani)

Crna lisna pjegavost rajčice na plodu

(Alternaria solani)

267

Pjegavost zeljarica (Alternaria spp.)

Alternaria solani

Siva plijesan luka

(Botrytis spp.)

Antraknoza mahunarki

268

Siva plijesan na listovima

(Botrytis squamosa)

Siva plijesan zelja (Botrytis cinerea)

Siva plijesan salate (Botrytis cinerea)

Siva plijesan

(Botrytis squamosa)

269

Fusarium oxysporum

(venuće)

Siva plijesan na stabljici (Botrytis cinerea)

Plamenjača salate (Bremia lactucae)

Delia radicum (Phorbia brassicae)

270

Rajčica (Botrytis cinerea)

Lukova muha (Hylemia antiqua)

Plamenjača salate (Bremia lactucae)

Lirioymza sativa

Plamenjača zelja (Peronospora parasitica)

Mine lisnih minera na listu rajčice

271

Krastavac Liromyza huydobrensis)

Plamenjača rajčice (Phytophora infestans)

Pjegavost (Mycrosphaerella brassicicola)

Krumpir (Phytophpra infestans)

Plamenjača luka (Peronospora destructor)

Zelena breskvina uš (Myzus persicae)

272

Liriomyza huidobrensis

Plamenjača zelja (Peronospora parasitica)

Peronospora parasitica

Suha trulež zelja (Phoma lingam)

Suha trulež (Phoma lingam)

Phytophora infestans

Plamenjača paprike (Phytophora capsici)

Plamenjača paprike (Phytophora infestans)

273

Plamenjača krumpira (Phytophora infestans)

Phytophora infestans

Plijesan kocena (Phytophora spp.)

Plamenjača krastavca (Peronospora cubensis)

Plamenjača krastavca (Peronospora cubensis)

Puževi

Bijela trulež zelja (Sclerotinia sclerotioru)

Bijela trulež (Sclerotinia cepivorum)

274

Pepelnica tikvenjača na listu krastavca (Erysipe orontil)

Colletotrichum lindemuthianum

Colletotrichum lindemuthianum

Gusjenica sovice gamma (Autographa gamma)

275

Peronospora destructor

Plamenjača rajčice (Phytophora infestans)

Plamenjača paprike (Phytophora capsici)

Lisna uš zelja (Brevicoryne brassicae)

276

Bijela trulež na stabiljci krastavca (Sclerotinia sclerotioru)

Plamenjača rajčice (Phytophora infestans)

Okruglasta pjegavost rajčice (Septoria lycopersici)

Duhanov resičar na krastavcu (Thrips tabaci)

Štitasti moljac (Trialeurodes vapor)

277

Cvijetni štitasti moljac na listu krastavca (Trialeurodes vaporiorum)

Crna trulež zelja na provodnim snopovima (Xantomonas campestris)

Crna trulež zelja (Xantomonas campestris)

Okruglasta lisna pjegavost (Septoria lycopersici)

Trialeurodes vaporiorum

278

Proizvodnja

krmnih kultura

K r m n o b i l j e n a o r a n i c a m a

Kako do jeftine stočne hrane?

Kako stočarstvo uč initi

što isplativijim?

Kako uzgoj krmnoga bilja

učiniti visoko

isplativom djelatnošću?

Kako uzgoj krmnoga bilja učiniti

isplativijim od uzgoja

drugih ratarskih kultura?

279

Svako uspješno stočarstvo, koje želi donositi zadovoljavajuće dobiti svojim proizvođačima, mora početi od jeftine stočne hrane, od krmnih smjesa visoke kakvoće tijekom cijele godine.

Krma, stočna hrana je osnovni ulaz, osnovna sirovina u stočarstvu. O cijeni krme ovisi cijena stočarskih proizvoda. O kakvoći krme ovise kakvoća i cijena stočarskih proizvoda. Zato nema razvijenoga stočarstva bez razvijene proizvodnje krmnoga bilja. Poznata je uzrečica, da i mlijeko raste na pašnjacima, a muze se u staji. Stoga i u našem Projektu ukupnoga razvoja ovoga područja, poglavlju o

stočarstvu prethodi poglavlje o uzgoju krmnoga bilja. Međutim, uzgoj krmnoga bilja može biti isplativ i kao samostalna

djelatnost, osobito ako se ono pravilno proizvodi kao stočna hrana u kombinaciji s proizvodnjom sjemena toga krmnoga bilja.

Isplativost proizvodnje se bitno može povećati kombinacijom krmnih kultura, jer tada slabije urode jedne kulture nadomješta bolji urod druge krmne kulture. Također se isplativost, kao i u uzgoju svih ratarskih kultura, povećava pravilnim odabirom plodoreda.

Naglašavamo da je za svakoga proizvođača, pri tomu osobito mislimo na obiteljska poljoprivredna gospodarstva, ovakva kombinirana proizvodnja isplativija od proizvodnje kukuruza ili uljarica na istim oranicama.

Krma, proizvedena na oranicama, u ishrani domaćih životinja, može imati najbolju kakvoću, jer sami biramo kulturu koju želimo sijati, sami biramo vrstu za određeni bonitet tla i za određenu namjenu.

Uz odgovarajuću pripremu tla i gnojidbu, proizvodimo ono, što nam može dati najbolji rezultat.

U proizvodnji krme treba s puno pozornosti planirati sve tehnološke zahvate, jer treba iskoristiti sve mogućnosti, koje može dati određena biljna kultura i njezina odlika.

Za uspješnu proizvodnju krme, kao i za svaku uspješnu proizvodnju, proizvođač mora biti dobro obučen, poznavati suvremene tehnologije i striktno se pridržavati potrebitih postupaka. Osobito treba paziti na pravodobno obavljanje svih poslova.

Tada proizvodnja krmnoga bilja i sjemena krmnoga bilja postaje - jedna od najisplativijih poljoprivrednih proizvodnji!

Kombinacija proizvodnje krmnoga bilja i proizvodnje sjemena krmnoga bilja mogu davati zadovoljavajuće urode i zadovoljavajuću dobit i tamo, gdje zbog klime, siromašnoga tla i nadmorske visine druge kulture to ne mogu.

280

L u c e r n a Lucerna je sigurno najvrijednija krmna

kultura. Različito se koristi. O njoj proizvo-đači dosta znaju. Podrijetlom je iz središnje Azije, odakle se u vrijeme perzijskih ratova proširila u Grčku, zatim u Rimsko carstvo, po Europi i cijelom svijetu.

Lucerna ima ogromnu važnost u ishrani stoke i poboljšavanju kakvoće tla.

Uspijeva i na najlošijim tlima. Daje najmanje tri bogata otkosa krme najviše kakvoće. Obično se sije na bogatijim tlima, daje puno više otkosa i silan urod zelene mase. Stoka, goveda, ovce, svinje, perad i konji, ju rado jedu zelenu, osušenu i silažu iz silosa i rolo bala. Naglašavamo da lucerna u proljeće prva dospijeva za košnju. To je jako značajno u slučaju nedostatka krme za stoku na izlasku iz zimskih mjeseci.

Jednako tako lucerna se može kositi sve dok ju mraz ne ofuri, što znači do kraja listopada.

Značajna odlika lucerne kao višegodiš-nje krmne kulture je skupljanje dušika iz zraka. Ona više godina, pomoću određenih bakterija, priskrbljuje dušik za vlastitu potrošnju i stvara pričuvu u tlu i biljnim ostacima, za narednu kulturu.

Time smanjujemo potrebu unosa dušika mineralnoga podrijetla za slijedeću kulturu. Usjev lucerne, tijekom normalne vegetacije, može tlo obogatiti s više od 300 kg N/ha. Ako tu količinu čistoga dušika pretvorimo u 27 % mineralno gnojivo i pomnožimo cijenom vidimo kolike nam lucerna donosi uštede.

Jednako tako lucerna pušta u tlo po više metara duboko korijenje i crpi vlagu koju treba za razvoj. Uzima hranu iz donjih slojeva tla, prebacuje ga u gornje dijelove biljnih organa, stvara bogatiju nadzemnu i podzemnu masu, u kojoj biljnim ostacima oplemenjuje tlo za iduću sjetvu.

Lucerna dobro prezimljuje, osobito ako se u proizvodnji koriste naše odlike. Hrvatska ima odlike visoke kakvoće, koje su stvorili Poljoprivredni institut Osijek i BC institut Zagreb.

Uporabom uvoznoga sjemena koje se uvozi pod različitim imenima, pa čak i pod imenima naših odlika, usjevi lucerne nisu više onakvi, kao kada smo sijali vlastito sjeme.

Gotovo se ne zna da je u Hrvatskoj bilo plješina na lucerištima, kao isključiva pos-ljedica niskih temperatura, ako su se sijale naše odlike.

Zato treba paziti na pravovremenu jesensku sjetvu, pravilnu košnju koja se u jesen mora obaviti desetak dana prije jačih mrazova, jer je lucerna višegodišnja kultura. Naš ju narod zove sedmakinja, jer izdrži sedam godina, kao isplativa proizvodnja.

Lucerna je odlična predkultura za svaku vrstu žita, povrća i industrijskoga bilja, jer iza sebe ostavlja rastresito i obogaćeno tlo koje će omogućiti odličan razvoj slijedeće kulture.

Umjetno sušena zelena masa lucerne, posebnim načinom daje izdašno lucernino brašno, koje sadrži značajnu količinu bjelančevina i vitamina, pa služi kao neza-mjenjiv dodatak svakoj vrsti krmne smjese.

Uz sve spomenuto, ako se pažljivo radi, usjev lucerne obično iz drugog otkosa, daje proizvođaču određenu količinu odličnoga sjemena.

Zbog svega spomenutoga lucerna mora zauzeti značajno mjesto u ratarstvu. Sjet-vene površine pod lucernom neopravdano se smanjuju svake godine. To je poslijedica smanjenja broja goveda, konja i ovaca.

Pažljivo obrađen usjev lucerne daje veću novčanu vrijednost od drugih ratarskih kultura.

Proizvodnja

Lucerna je svestrana kultura. Odlično se koristi za ispašu goveda i ovaca, kao zelena masa i suho sijeno, za sve vrste domaćih životinja, kao najbolja voluminozna hrana.

281

Niti jedno gospodarstvo koje se bavi ratarsko stočarskom proizvodnjom ne smije biti bez krmne lucerne u bilo kojem obliku, jer se dobra odlika jednom sije, a kosi pet i više godina.

Proizvodnja lucerne počinje izborom parcele i pripremom tla za sjetvu.

Priprema tla ovisi o vremenu sjetve, jer se može sijati od proljeća do jeseni, ako se lucerištu može osigurati optimalna količina vlage za brzo i jednoliko nicanje usjeva. Vlaga je uvjet uspjeha jednoličnoga nicanje sjemena. Visoke urode za bilo koju namje-nu se može postići pravilnim korištenjem obilnih količina vode. Za urod sijena od 20 t/ha treba 1000 l/ha kiše tijekom vegetacije, što je neostvarivo bez dobrih sustava za natapanje. Od svih ratarskih kultura, lucerna najpozitivnije reagira, na pravodobno korištenje, optimalnih količina vode. sustavi navodnjavanja će se brzo amortizirati, osobito na parcelama s dobrom odvodnjom površinskih voda kanalima i drenažom. Tamo gdje nije moguće navodnjavati, treba se odlučiti za sjetvu u kasnu jesen ili rano proljeće, kada ima dovoljno vlage.

Jesenska sjetva ima prednost u tomu, što usjev na proljeće rano krene i daje dobre otkose zelene mase, što nije slučaj kod proljetne sjetve. Međutim, ovdje se javlja rizik pojave ranih jesenskih mrazova, koji zaustavljaju razvoj usjeva. Usjev tada nedovoljno razvijen ulazi u zimu, pa ga malo jači mraz može dosta uništiti.

Proljetna sjetva ima nedostatak što u proljeće niče puno više korova, nikada se ne može unaprijed znati kada će se moći početi obradom tla, može dosta kasno uslijediti sjetva i u godini sjetve mogu se dobiti slabiji rezultati od očekivanih.

Ipak je uputno sijati lucernu iza 15. kolovoza. Kada padne prva kiša treba pristupiti temeljitoj pripremi tla i posijati se mora u što kraćem roku.

Priprema tla se sastoji u dubokom oranju (dubina brazde od 30 do 35 cm), jer dublja brazda osigurava veći urod zelene mase lucerne. Zajedno s oranjem prepo-

ručuje se zaorati mineralno gnojivo NPK 10 : 30 : 20 800 kg/ha što odgovara urodu od 120 do 130 mtc/ha sijena za prosječno bogata tla.

Ako postoji mogućnost natapanja, tada treba povećati količinu mineralnoga gnojiva, jer se moguća rodnost lucerne znatno povećava, pa mora imati optimalnu količinu hranjivih tvari da se ta mogućnost maksimalno iskoristi.

Mineralno gnojivo se može, prema potrebi, dodavati iza otkosa.

Odmah nakon oranja treba površinski sloj fino obraditi i pripremiti posteljicu tla za sjeme. Istovremeno s površinskom pripremom tla uputno je ugraditi herbicid, primjerice Eradicane ili Surpas, od 4 do 7 l/ha, u tlo i odmah nakon sjetvospremača posijati lucernu.

Ako je predkultura lucerni bila neka od žitarica ili neko povrće, koja je ranije napustilo tlo, prije osnovne brazde, dobro je pliće poorati radi provociranja nicanja različitih korova i njihovoga uništavanja pri osnovnom oranju. Ako ima vremena, dobro je pustiti poorano tlo odležati nekoliko dana radi slijeganja tla i bolje sjetve.

Odlučimo li se za proljetnu sjetvu, jesensku ili zimsku brazdu treba zaorati na dubinu veću od 35 cm. Zaorati treba i 2/3 spomenute vrste mineralnoga gnoja. Već iza polovice zime, čim je moguće ući u parcelu, brazdu treba zatvoriti, kako bi u tlu prikupljenu vlagu što više sačuvali za suhe ljetne mjesece.

Daljnju pripremu tla za sjetvu treba početi po umjereno vlažnom tlu, kada toplina tla neće padati ispod - 5° C, jer tada sjeme lucerne u klijanju neće imati štete. Priprema se sastoji u razbacivanju 1/3 ostatka mineralnoga gnojiva, unošenja spomenutoga herbicida u tlo i prohoda odgovarajućim ratilom. Dovoljno je proći sjetvospremačem, koji će iznimno dobro pripremiti posteljicu za sjeme.

Sjetva je iznimno zahtjevan posao, jer mora biti obavljena maksimalno pažljivo. Sjeme mora biti jednolično raspoređeno na

282

dubini do 2 cm. Za postizanje jednolične dubine traži se ravno tlo, koje je uputno povaljati prije ili poslije sjetve. Postoje vrlo precizne sijačice, koje dobro rade ako sijač raspolaže visokim znanjem. Sijačice sjeme lucerne dobro priljubljuju uz tlo, pa je ono u stalnom kontaktu s vlagom i brzo niče.

Količina sjemena ovisi o načinu koriš-tenja lucerišta. Ako je usjev namijenjen košnji zelene mase uz stalnu optimalnu količinu vlage u tlu, tada treba potrošiti veću količinu sjemena (od 20 do 25 kg/ha), jer intenzivnijim korištenjem lucerišta ono brže propada. Ako se proizvodi dijelom za krmu, a dijelom za sjemensku proizvodnju ne treba sjemena više od 15 kg/ha. Postoji sofisticirana oprema za doradu sjemena, pa je ono potpuno čisto od korova, a ima dobru klijavost. Uz dobru obradu tla postižu se odlični uvjeti za dobar sklop i urod.

Nije uputno sijati lucernu po lucerištu, zbog bolesti i štetočina. Posijemo li smjesu lucerne i neke trave, nakon potpunoga propadanja lucerne, širenjem trava nastaje livada, koja nadomjesti lucernu. Livada se koristi, poslije nestanka lucerne 3 do 4 godine, nakon čega se preore i iste godine zasije opet lucerna. Kakvoću lucerne nije moguće nadomjestiti.

Za sjetvu na kiselijim tlima treba dublja brazda, kalcifkacija vapnom ili jača gnojidba stajnjakom. Obično kiselijim tlima treba dodati mikroelemente (Mg, B i Mo) kompleksnim mineralnim gnojivima. Na takvim tlima lucerišta kraće traju ali daju dobre rezultate.

Njega usjeva se sastoji od pravo-vremene košnje, čuvanja usjeva od pojave većega broja korovskih vrsta. Usjev treba češće nadzirati, kako bi se pravovremeno otkrila moguća pojava poljskih miševa, koji mogu izazvati veliku štetu stvarajući velike plješine. Čim se pojave, miševe treba trovati mamcima na osnovi Facirona. Najuspješnije je trovanje stavljanjem mamaca u svježe rupe, jer se tako smanjuju štete na drugim korisnim životinjama. Moguća pojava viline kosice traži stalan nadzor i njezino

suzbijanje, obično totalnim herbicidima (Reglone ili Gramoksone). Oni sve spale, ali se brzo razlažu u tlu i već za nekoliko dana može se početi nadosijavati na plješinama.

Najvažnije je postići potpunu čistoću usjeva u prvoj proizvodnoj godini, pri oblikovanju usjeva, jer on ostaje više godina na istoj površini. Pri kasnijoj pojavi korova na lucerištu, koje se koristi za proizvodnju krme, nije dobro koristiti herbicide zbog mogućih rezidua. Korov se obično suzbija ranijom košnjom, jer lucerna puno brže raste od korova, pa ih postupno guši.

U proizvodnji sjemena lucerne herbicidi se mogu koristiti i to najčešće kao desikatori, kako bi se omogućilo izravno kombajniranje sjemenskoga usjeva, nakon sušenja lucernine cijele stabljike. U slučaju mjestimične pojave robusnijih korova, najučinkovitije ih je počupati. Za dugovječnost usjeva značajna je gnojidba u vrijeme vegetacije. Gnoji se poslije određenih otkosa, a gnojidba je uvjetovana namjenom korištenja lucerišta.

Košnja lucerne je jedan od najvažnijih tehnoloških zahvata u proizvodnji zelene mase i sjemena. Određujući vrijeme košnje, izravno utječemo na visinu uroda krme u suhom ili zelenom. Treba izabrati optimalan broj otkosa, kako bi se dobio najviši urod zelene mase bez štetnih poslijedica za normalan razvoj usjeva za višegodišnje vegetacije.

Broj otkosa varira od tri do osam. U kombinaciji proizvodnje zelene ili suhe krme s proizvodnjom sjemena, koja daje relativno visoku vrijednost proizvodnje:

- prvi otkos se koristi za proizvodnju krme,

- drugi otkos se koristi za proizvod-nju sjemena.

Prvi otkos je najbogatiji količinom krme, ali je i najzakorovljeniji, dok je drugi otkos najčistiji i najbolji za proizvodnju sjemena. Lucerna u zelenom, ako je pokošena prije početka cvatnje ima oko 20 % suhe tvari, više od 4,1 % bjelančevina.

283

Međutim, u sijenu koje se dobije iz ove zelene mase, ima 85 % suhe tvari i 15 % bjelančevina. Sadržaj drugih važnih sastav-nica u zelenoj krmi je u odnosu na suhu slijedeći: sirova mast 0,8 : 3,4, ili celuloza 5,7 : 24,0, ili bezdušične ekstraktivne tvari 8,4 : 32,4.

Međutim, ako se lucerna kosi u početku cvatnje, u zelenoj masi se povećava suha tvar na 22,8 u istom odnosu kao što se smanjuje količina vode. Istovremeno blago pada sadržaj bjelančevina, sa 4,1 na 4,0 % i sirove masti, ali zato raste u suhom sijenu iz ovoga otkosa celuloza i pepeo.

Dakle, bolje je pokositi prije cvatnje usjeva, jer je kakvoća mase čak bolja nego iz košnje u vrijeme cvatnje. Nešto se gubi na masi po otkosu, ali se ta količina nadoknadi većim brojom otkosa. Veći broj otkosa umanjuje urod zelene mase lucerne iduće godine, jer se češćom košnjom korije-nu ne omogućuje normalan razvoj.

Nedovoljno razvijen korijen, treba maksimalno poticati dodajući usjevu optimalnu količinu pristupačnih mineralnih gnojiva, kako bi biljci bila dostupna optimalna količina hrane, koja će joj omogućiti normalan razvoj i maksimalni urod.

Bogatstva, koja sadrži zelena masa u otkosu, se najbolje koriste u ishrani stoke zelenom masom. Iskorištenje je bolje i od same ispaše, jer nema šteta od gaženja biljne mase i tla. Međutim, nije moguće veće količine lucerne tako potrošiti, a treba stvarati pričuve i za zimu, kada nema zelene mase. Ishrana stoke lucernom, u bilo kojem obliku, izdašnija je od ishrane bilo kojom drugom krmnom masom. Zelena masa lucerne, uz sve spomenuto, ima i pravo bogatstvo kalcija, fosfora, magnezija, vita-mina (karotina, nužnoga za život svih živih bića, vitamina B1 i B2, D, E i C), aminokiselina (lizin, triptofan, tirozin, cistin, arginin). Sve to pokazuje da je lucerna krmna kultura bez premca.

Spremanjem ove mase se može izgubiti puno hranjivih tvari. Sušiti se mora

jako pažljivo. List sadrži bjelančevina 70 %. Nepažljivim sušenjem se može list smrviti, ili on može otpasti sa stabljike i ostati na tlu, pa smo umjesto koristi napravili štetu. Sušiti na parceli treba po lijepom vremenu, laganim okretanjem uvenule mase, maksi-malnim čuvanjem lišća. Strojni okretači se ne smiju kretati velikom brzinom. Uvenulo sijeno treba iznijeti s parcele i nastaviti dosušivanje na pripremljenim jahačima, sve dok mu vlaga padne ispod 15 %. Inače sijeno počne trunuti, i postaje neuporablji-vo. Dobro sijeno, sušeno prirodno suncem i toplim zrakom, može se dobiti uz dosta napora, pogotovo ako se zadržava na parceli do baliranja. To može trajati po nekoliko dana, koji moraju biti sunčani, jer pokošena lucerna ima veliku masu, koju treba osušiti.

Suši li se umjetnim grijanjem zraka, kakvoća sijena ovisi o opremi, gorivu i tehnologiji. Umjetnim sušenjem je lakše očuvati sve hranjive tvari. Sušenjem pri visokoj toplini najviše stradaju vitamini.

Proizvodnja lucerninoga brašna poči-nje umjetnim sušenjem. Zbog vrijednosti lucerne u ishrani stoke, svaka tvornica stočne hrane u proizvodnji krmnih smjesa za sve kategorije stoke koristi lucernino brašno u određenom postotku. Hrvatska nema niti jednu značajniju proizvodnju lucerninoga brašna.

Kako imamo odlične uvjete za proiz-vodnju lucerne dugovječnije od inozemnih, visoke kakvoće, morali bismo izgraditi više takvih proizvodnih pogona. Hrvatska godiš-nje uveze između 23.000 i 25.000 t lucer-ninoga brašna i plati više od 30.000.000 kn.

Tehnologija proizvodnje sušene lucer-ne, smljevene u brašno i peletirane u pelete, je jednostavna. Proizvođačima daje veliku vrijednost. Kakvoća je neupitna, lakše se dulje čuva i jednostavno se prevozi. Suše-nje zelene mase treba pilagoditi najboljem čuvanju neophodnih vitamina u masi.

Kapaciteti proizvodnje zelene mase mo-raju biti potpuno usklađeni s kapacitetima sušenja, meljave i peletiranja. Svaki kapacitet koji proizvodi više od 5.000 t.

284

lucerninoga brašna mora biti isplativ. Pogon za preradu mora biti u srcu proizvodnje lucerne. Naime lucerna sadrži više od 80 % vode, koju ne treba daleko prevoziti i time povisivati troškove prijevoza.

Košnju treba uskladiti sa sušenjem, jer zelena masa ne može dulje čekati na prera-du radi brzoga kvarenja. Češćim puštanjem sušnice u pogon troškovi se povećavaju, pa ona mora dulje vrijeme raditi bez prekida. Za taj posao bi zadruga mogla okupiti proiz-vođače. Vrijednost brašna je bitno veća od vrijednosti drugih ratarskih kultura za istu površinu (nakon pokrića troškova sušenja i peletiranja više od 10.000 kn/ha).

Zato se moraju ostvarivati urodi veći od 10 t/ha suhe mase u klasičnom ratarenju. Optimalnom količinom vode u tlu, urodi zelene mase mogu se utrostručiti. Tek tada se dostiže puna isplativost proizvodnje lucerne Raspored vremena košnje po proizvođačima mora biti gotovo idealan, kako bi se zastoji sušnice sveli na najmanju mjeru. Uhodavanjem u posao postupno, po potrebi, treba povećavati proizvodne povr-šine i preradbene kapacitete..

Proizvodnja sjemena lucerne je nužna, jer ga Hrvatska uvozi. Za uvoz ne postoji opravdanje. U Hrvatskoj se troši 350 t sjemena godišnje.

Ova proizvodnja osobito je dobra za srednja i mješovita gospodarstva, jer mogu dobiti jako jeftinu i iznimno izdašnu krmu. Usjevu za sjeme se poklanja veća pozor-nost, pazi se da je u dobrom stanju da nema viline kosice, da je usjev izjednačen bez karantenskih korova, osobito ambrozije.

Sjetva lucerne sjemenom više kategori-je, daje mogućnost da se može sjemenariti. Posebno treba paziti na odliku, njezino podrijetlo, kakvoću sjemena. Preporučuje se sjetva sjemena naših odlika jer su ih oplemenjivači stvorili upravo tu, gdje ih treba reproducirati. Ove odlike nemaju potrebu privikavanja na našu klimu.

Prvi otkos lucerne se koristi za krmu, a drugi se ostavlja za sjeme, jer je prvi najbogatiji zelenom masom, a drugi je puno

čistiji od korova, jer lucerna puno brže retrovegetira, i donosi sjeme u sušnom djelu godine, kada je to najbolje. I prvi otkos se može ostaviti za proizvodnju sjemena, ali je to rizično, jer su prvi otkosi vrlo bujni i u punoj cvatnji takav otkos obvezno poliježe.

Mješovita gospodarstva s desetak krava, lako lucernu mogu zamijeniti za zrno kukuruza. Lucerna je skuplja od kukuruza, a ima veći urod sijena nego kukuruz zrna, pa je njezina proizvodnja isplativija. Otkos lucerne, koji se ostavlja za proizvodnju sjemena ima veliki značaj radi razvoja korijenove mase, jer se produžuje vijek usjeva jačanjem korijenova sustava. 6

Tehnologija proizvodnje lucerne za sjeme se gotovo ne razlikuje od one za proizvodnju zelene krme, osim u kategoriji i potrošnji sjemena po jedinici površine.

Nakon otkosa zelene mase, u slučaju sušenja lucernina sijena na lucerištu, treba čim prije suhu lucernu ukloniti s parcele, jer jako brzo počne tjerati nove izboje koji će donijeti cvjetne pupove, cvjetove i sjeme. U početku nove vegetacije izbojci su vrlo nježni pa se svakim i najlaganijim zahvatom ratilom po lucerištu čine velike štete.

Sijemo li lucernu u kasno ljeto, idućega proljeća treba otkos za krmu skinuti u punoj cvatnji, radi jačega razvoja korijena i stvaranja većih pričuva hranjivih tvari u korijenovu sustavu. Uputno je prihraniti lucerište iza otkosa, koji predhodi otkosu za sjeme, kompleksnim gnojom NPK 10:30:20 (150 kg/ha), ako nije moguće dobro folijarno pognojiti. Uloga ove prihrane je maksimalna pristupačnost hrane za obliko-vanje cvijetnih stabljika, cvjeta i za razvoj sjemenki. Nakon mjesec dana lucerna počne cvjetati. Dobra oplodnja nije zamisliva bez bumbara i pčela.

U blizini lucerišta preporučuje se zasijati na više mjesta malo facelije, jer ona, kao najmedonosnija biljka, izvanredno privlači pčele, koje tada dolaze u rojevima i usput oprašuju cvijeće lucerne.

Proizvodnja sjemena je rizičnija od pro-izvodnje zelene mase. Stabljike sjemenske

285

lucerne redovito poliježu, a lucerna cvate po etažama, pa za kišnijega vremena sjeme često proklijava ili čak trune, jer se stabljika ne stigne osušiti od kiše ili rose.

Zato treba oprezno raditi osobito s dušičnim gnojom.

Lucerna je u fiziološkoj zriobi kada više od 60 % komuški dobije tamno smeđu boju. Tada se usjev može pokositi, ostaviti na parceli dva do tri dana da se stabljike prosuše, zatim ući kombajnom s pickup uređajom pokupiti masu i pažljivo ovršiti.

Vršiti se može s manje rastepa i u dvorištu, ako se s punom pozornošću pokupi suha masa i prikolicama preveze na mjesto vršidbe.

Već više godina se za uspješno kombaj-niranje lucerne, koriste totalni herbicidi, primjerice. Reglone (3 l/ha). Sve zeleno i stabljika se u dva dana osuše, zatim se izravno kombajnom ovrši bez negativnih posljedica za klijavost sjemena i novu obnovu lucerne.

Čim se sjeme ovrši odmah ga treba pročistiti na selektoru. Čistoću treba standardizirati, zatim sjeme treba propustiti preko trifolina radi odstranjivanja viline kosice, ako je slučajno ima.

Trifolin koristi željeznu prašinu i magnet. Željezna prašina se lovi na sjeme viline kosice, koje je hrapavo, a sjeme lucerne je glatko, pa se prašina na njega ne lovi. Kombinacijom željeza i magneta, sjeme lucerne se gotovo idealno očisti od viline kosice, koja je iznimno opasan karantenski korov.

Vlaga sjemena se svodi na 11 % pa se može čuvati, u uvjetnom skladištu i više godina, bez promjene pozitivnih svojstava, jer sjeme lucerne ima određeni postotak tvrdih zrna, koja će klijati tek iduće godine.

Posebnu pozornost treba pokloniti košnji zelene mase. Niska košnja ima loše poslijedice. Najprikladnija je na visini od 4 do 5 cm, jer je do te visine na stabljici lucerne smješten veliki broj pupova, koji odmah iza košnje počnu tjerati i vrlo brzo lucerište poprimi zelenu boju. Uhvati li

otkos ispod površine tla, lucerištu treba puno više dana da novi pupovi počnu izbijati iz tla, gubi se na broju otkosa i skraćuje se vijek trajanja isplative proizvodnje lucerne. Ako proizvođač nije siguran u deklaraciju sjemena i odlike, pa sije kultivare koji brže stradaju od zime ili imaju kraću vegetaciju, uputno je sijati lucernu u kombinaciji s nekom travom. Dobra je kombinacija lucerna i francuski ljulj, ili lucerna i klupčasta oštrica, ili lucerna i livadna vlasulja.

Iskusan proizvođač lako primjećuje da usjev lucerne postaje rijedak, primjerice u trećoj godini, pa tada usijava talijanski ljulj, jer on i u godini sjetve, a osobito u slijedećoj, može dati dobru masu.

Hrvatska je do polovice osamdesetih godina trošila sjemena lucerne i različitih djetelina pet puta više nego danas. U svijetu postoji zanimanje za proizvodnju sjemena lucerne u Hrvatskoj.

Jedno Dansko poduzeće želi organi-zirati proizvodnju 500 t sjemena lucerne kod nas. U Hrvatskoj se nudi sjeme lucerne domaćih kultivara iz zemalja koje ga nikada nisu proizvodile. Naši uvoznici koriste priliku, jer domaći kupac radije kupuje domaće sjeme iako je skuplje. Na žalost on ne zna što kupuje.

Naši kultivari OS lucerni priznati su u nekoliko zemalja EU, bolji su od njihovih, pa je vrijeme da se ponudi sjeme naših kultivara u tim zemljama.

Sjeme proizvedeno u svakoj europskoj zemlji ima višu cijenu od proizvedenoga u Hrvatskoj. Zato se možemo lako uklopiti u europske cijene, a sjeme im treba. S našim OS i BC kultivarima može se isplativo sjemenariti 4 godine, te postići prosječni godišnji urodi dorađenoga sjemena više od 400 kg/ha. Dodajmo tomu odlično sijeno i Zakonom propisane potpore.

Ukupna računica pokazuje da je ovo jako isplativa proizvodnja.

Naglašavamo da lucernu treba proizvoditi na dubljim tlima pH između 6,5 i 7,5.

286

Crvena djetelina

Po rasprostranjenosti, od krmnih legu-

minoza, odmah je iza lucerne. Na oranicama je u prošlosti napravila pravu revoluciju, jer je u tropoljnom sustavu gospodarenja obradivim površinama, umjesto ugara uvedena sjetva crvene djeteline, pa je počela proizvodnja obilnijih količina stočne hrane visoke kakvoće.

Do Domovinskoga rata na privatnim posjedima se više sijalo crvene djeteline nego lucrne. Uvriježeni je naziv «kravara« umjesto crvena djetelina i «konjara« umjesto lucerna. Crvena djetelina se sijala tamo, gdje se nije mogla uzgajati lucerna. Ona podnosi kiselija, plića i siromašnija tla i tla s nepovoljnijim vodnim režimom. Po proizvodnji hranjivih vrijednosti s iste površine odmah je iza lucerne.

U pravilu se nije sijala na bogatijim tlima, jer je davala vrlo veliku količinu zelene mase, s debelom stabljikom i puno lišća. Od ukupne količine bjelančevina 70 % se nalazi u lišću. Pri sušenju obilne zelene mase, veliki dio lišća se mrvio i gubio, jer se lišće puno brže suši od stabljike, pa je okretanjem otkosa smrvljeno ostajalo na parceli.

Stabljika bez lišća je dosta gruba s puno celuloze, a siromašna hranjivima, pa se ishrana stoke takvom hranom ne može smatrati ni uzdržnom. Međutim, sjetvom crvene djeteline s izabranim travama i novom tehnologijom pospremanja krme, sve hranidbene vrijednosti mogu se očuvati i iskoristiti u ishrani stoke.

Nova tehnologija uključuje umjetno sušenje, siliranje ili spremanje uvenule mase u rolo bale. Umjetno sušenje se ne prakticira kod crvene djeteline, jer je lucerna za tu tehnologiju bez premca, pa je

za tu namjenu crvenu djetelinu bezpredmetno proizvoditi.

Ranije se sijalo domaće sjeme, pa su ratari crvenu djetelinu nazivali trećakinja, a lucernu sedmakinja, označujući time optimalni proizvodni vijek korištenja.

Godišnje se sjemena crvene djeteline u Hrvatskoj troši između 50 i 60 t. Tom količinom je moguće posijati najoptimalnije 3.000 ha oranica. Vjerojatno se toliko površina posije sjemenom koje nije aprobirano. Razlog tomu je što kupac sjemena nije siguran u ono što piše na deklaraciji. Često se uvozi sjeme pod imenom odlika upisanih u Upisnik, a u naravi to su odlike loše kakvoće. Događa se da već prve godine stradaju od zime, a gotovo niti jedno djetelište ne može izdržati tri godine, pa se proizvođač odlučuje sijati sjeme odlike koju već ima u proizvodnji. Taj način uzgoja bilo koje krmne kulture nije dobar, jer proizvođač ne može sjeme valjano očistiti, šire se karantenski korovi i štete se brzo vide.

Uvozom sjemena, osobito lucerne i crvene djeteline, nanesene su nemjerljive štete hrvatskom poljodjelstvu. Crvena djetelina je gotovo upropaštena, a u drugoj polovini pedesetih godina Hrvatska je godišnje izvozila i do 1.000 t sjemena crvene djeteline. Požežanka je bila glavni dorađivač za više od 500 t.

Hranidbena vrijednost zelene mase crvene djeteline po bjelančevinama, ako je sijana na bogatijim tlima, sasvim je blizu onoj od zelene mase lucerne. Dobro pripremljeno sijeno crvene djeteline ima više škrobnih jedinica nego sijeno lucerne. Oplemenjivački rad naših selekcionera na crvenoj djetelini je simboličan. Oni su uzgojili dvadeset kultivara lucerne i samo dva kultivara crvene djeteline, koji nisu dospjeli u široku proizvodnju.

Proizvodnja crvene djeteline je gotovo jednaka proizvodnji lucerne, u odnosu na pripremu tla i vrijeme sjetve. Crvena djetelina je osjetljivija na hladnoću i golomrazice, pa stradava od zime,

287

prorjeđuje se i najbolji kultivar optimalno se može koristiti najduže tri godine. Posebno treba paziti na pripremu tla, jer se ona sije na nešto škrtijim i težim tlima, koja su u pravilu vlažnija i zakorovljenija. Korov se najlakše suzbija plitkom obradom u pripremi tla, provociranjem sjemenskoga korova na nicanje i njegovo uništavanje traktorskim ratilom.

Crvena djetelina kasnije kreće u proljeće, pa ima manje otkosa od lucerne i zbog toga manji urod zelene mase. Prije sjetve je nužno izabrati pravi kultivar, jer tako smanjujemo rizik brzoga propadanja usjeva zbog jake zime. Najbolje je sijati sjeme proizvedeno u blizini.

Ova djetelina najbolje raste u umjerenoj klimi, u humidnim arealima, s godišnjim padalinama oko 800 mm. Više ju treba sijati na tlima čiji je PH oko 5, jer tamo lucerna gotovo ne uspijeva. Ako su tla s većim sadržajem PH na njima treba sijati lucernu.

Jasno je da crvena djetelina daje puno bolje rezultate na bogatijim tlima. Na tlima bogatijim hranjivim elementima, bez obzira koje su strukture, crvena djetelina jako dobro uspijeva i nije izbirljiva kao lucerna. Usjev čiste kulture se može uspješno koristiti za proizvodnju krme i sjemena. Ako se usjev koristi za krmu i sjeme, sklop biljaka ne smije biti prevelik, jer samo dobro razgranate biljke donose mnoštvo cvjetova i dobar urod sjemena. Da se to postigne potrošnja sjemena ne smije biti veća od 10 kg/ha, uz dobru gnojidbu.

Usjev se mora pažljivo kositi, bez obzira na proizvodni cilj. Grubom i niskom košnjom oštećuje se korijenov vrat na mnoštvu biljaka, pa treba puno vremena da takve biljke dođu do razine od koje počinju one normalno pokošene. Usjev pokošen za krmu ne smije duže vrijeme ostati u otkosu, jer ispod bogatije zelene mase, nova vegetacija sporije kreće i dosta stradava zbog sporijega stvaranja kalusa na mjestu reza, jer nema dovoljno zraka.

Sjetva crvene djeteline u smjesi s travama je iznimno korisna, jer različite

biljke uzimaju iz tla različita hranjiva, pa u smjesi jedne drugima manje konkuriraju, nego ako je proizvodnja u čistoj kulturi. Takav usjev u prosjeku daje veći urod zelene mase, jer kada se jedna vrsta prorjeđuje, na prazno mjesto dolazi druga i nadoknadi izgubljenu količinu. Tako se događa da se crvena djetelina prirodno prorjeđuje, te je na granici isplativosti, ali usijana trava, primjerice klupčasta oštrica, baš u vrijeme propadanja dijela crvene djeteline ima najjači porast i stvara veću masu od one, koju daje prosječan usjev crvene djeteline.

Klupčasta oštrica pripada grupi trava visoke kakvoće za ishranu preživača. Daje izvanredan prirod, osobito u smjesi sa crvenom djetelinom.

Smjese trava, posebno vrste ljuljeva, zatim vlasulja, vlasnjača, repka i crvene djeteline daju odličnu kakvoću krme. Njihova se košnja prilagođuje košnji crvene djeteline, kada se to najviše isplati. Crvena djetelina je krmna vrsta, koja je sigurno najprikladnija za proizvodnju krme u smjesi s izabranim travama, osobito kada se koriste rolo bale za sjenažu, silosi za silažu i sušnice za sijeno. Obično se ove kombinacije koriste od tri do pet godina za krmu, nakon čega tlo ima odličnu strukturu, pa se lako ore i priprema za sjetvu svake ratarske kulture ili povrća. Korov se pravovremenom košnjom krme svede na najmanju mjeru, pa ne radi teškoće novoj proizvodnji.

Proizvodnja sjemena crvene djeteline jednaka je proizvodnji sjemena lucerne. Prvi otkos se koristi za proizvodnju krme, a drugi za proizvodnju sjemena. U prvom otkosu može biti puno korovskoga sjemena, koje pri čišćenju sjemena crvene djeteline stvara poteškoće. Obično je drugi otkos čistiji, a dolazi u cvatnju kada je najviše vedroga vremena, krajom lipnja, što je osobito važno za normalan posjet pčela i bumbara, što podrazumijeva dobru oplodnju cvjetova i visoki urod sjemena. Za sjeme se kosi sredinom kolovoza, kada je

288

sjemenskom usjevu nužno suho vrijeme. Važno je paziti na čistoću usjeva, osobito od viline kosice, koja je opasniji korov u proizvodnji sjemena crvene djeteline nego lucerne.

Ovaj korov je karantenski, pa usjev nema uvjete da se prizna kao sjemenski, ako ima viline kosice i u tragovima. Jednako je u slučaju nazočnosti ambrozije jer je ambrozija također karantenski korov. Ambrozija je termofilna biljka, pa se u normalnom sklopu usjeva crvene djeteline ne može razvijati. Međutim, i na najmanjoj plješini, ambrozija vrlo brzo raste. ako je nema puno, najbolje ju je ručno počupati. Vilina kosica se uspješno suzbija prskanjem jednim od totalnih herbicida, kao što je Reglone, koji spali sve zelene dijelove biljke, nakon čega se crvena djetelina brzo obnovi.

Nakon prvoga otkosa zelene mase, uputno je usjev sjemenske crvene djeteline prihraniti sa 150 kg/ha PK ili NPK s većim sadržajom fosfora i kalija. Usjev će dati znatno viši urod sjemena, a sjeme će biti bolje kakvoće i ujednačenije će sazrijevati. Sjemenski usjev crvene djeteline se ne može izravno vršiti, jer je stabljika gotovo zelena kada sjeme dolazi u zriobu. Sjemenski usjev treba nadzirati. Kada se utvrdi da je više od 50 % mahuna dobilo mrku boju, usjev je spreman za košnju. Otkos se ostavi na parceli nekoliko dana, da se stabljika osuši, nakon čega se suha masa vrši žitnim kombajnom.

Umjesto košnje, sjemenski usjev se može tretirati desikantom (Reglonom). Usjev se na stabljici potpuno osuši i nakon toga se lako kombajnira prilagođenim žitnim kombajnom. Tretiranje usjeva Reglonom nema štetnih posljedica na kakvoću klijavosti. Ovaj tehnološki postupak u vršidbi smanjuje pucanje mahuna i rasipanje najboljega sjemena.

Sjeme odmah nakon vršidbe treba dobro pročistiti, osušiti na 12 % vlage i čuvati do detaljne dorade, radi prodaje ili sjetve. Osim selektora velikih mogućnosti

dorade, u doradi treba koristiti, primjerice trifolin, kako bismo bili sigurni da je sjeme očišćeno i od viline kosice. Urod sjemena crvene djeteline manje oscilira od uroda sjemena lucerne, a kreće se oko 500 kg/ha. Takav urod daje visoku akumulaciju, koja opravdava ovu proizvodnju. Izborom pravog kultivara, uspješno se njime može sjemenariti tri godine. Ako je usjev, iz druge zime izišao rijedak, pogriješili smo u izboru odlike, jer nije otporna na zimu. Tada treba u taj usjev usijati 15 kg/ha sjemena talijanskoga ljulja. On će slijedeće dvije godine imati dobre otkose pomiješane zelene mase odlične kakvoće, kao što su trava i djetelina. Usjev treba često nadzirati radi poljskih miševa, koji mogu potpuno uništiti usjev, jer se brzo množe. Suzbijanje miševa je iznimno važno, jer se oštećene biljke sporo oporavljaju.

Ovršenu suhu masu treba čim prije odstraniti s parcele, osobito ako je usjev pokošen i prirodno sušen na tlu prije vršidbe. Pupovi iz korijenovoga vrata počnu brzo tjerati, krti su pa ih i najmanje gaženje ratilom lako lomi i na njima radi veliku štetu. Ako je jesen lijepa, može se dobiti još jedan, prilično dobar otkos zelene mase. Usjev crvene djeteline treba pripremiti za zimu. Mora biti košen na visini do desetak cm. Bujni usjev se ne smije pustiti u zimu, jer su to mladi izboji, koje prvi mraz odmah uništava i radi štetu na pupovima pri korijenovom vratu. Preporučuje se jesenska ispaša, ako tlo nije jako vlažno.

Crvena djetelina u čistoj kulturi ili u smjesi s izabranom vrstom trave, u prvom otkosu može dati više od 30 t/ha zelene mase sa 17 % suhe tvari. To znači da sušenoga sijena s 14 % vlage daje više od 7 t/ha, bez obzira na manipulativne gubitke pri okretanju otkosa, skupljanju sijena radi baliranja i utovaru u vozila. Sijeno je dobre kakvoće, pa postiže prodajnu cijenu na razini kukuruznoga zrna sa 14 % vlage. Vrijednosti sijena treba dodati vrijednost sjemena i iznos potpore za proizvodnju sje-mena, da utvrdimo isplativost proizvodnje

289

crvene djeteline, predloženom tehnolo-gijom.

Prvi otkos daje veliku količinu zelene mase. Njegovo sušenje na klasičan način, za vrijeme lijepoga vremena traje od 3 do 4 dana, a gubi više od 30 % probavljivih bjelančevina i više od 40 % škrobnih vrijednosti. Naime, najviše je vrijednosti u lišću, koje se sušenjem mrvi i nestaje kao najbolja hranjiva vrijednost. Zato treba primijeniti tehnologiju, koja će što bolje sačuvati hranjivu vrijednost crvene djeteline u otkosu i nakon njega.

Ako je manja površina crvene djeteline, sve hranjive vrijednosti bi se mogle iskoristiti ishranom životinja neposredno nakon košnje. Kako to najčešće nije moguće, treba nakon košnje pričekati da masa uvene i nakon toga ju pospremiti u rolo bale na uobičajeni način.

Proizvođači, koji nemaju te mogućnosti pospremanja, zelenu masu mogu silirati, jer je to jeftinije, dosta se dobro čuvaju hranjiva i manji je gubitak ukupnih vrijednosti. Pri siliranju crvene djeteline, pogotovo ako je u čistoj kulturi, uputno je na svaki sloj mase dodati 10 % pšeničnih posija, jer se tako smanjuje postotak vlage, a silaža je ukusnija i bolje se čuva.

Svaku krmnu biljku treba pravovreme-no kositi, kada je najbolji sadržaj hranjiva u biljci. U mlađim biljkama, pokošenim prije cvatnje, ima više bjelančevina, pa daju slasnu krmu. U biljkama pokošenim u cvatnji ili nakon cvatnje ima više ugljikohidrata, manje masti i znatno više sirovih vlakanaca. Ranija i pravovremena košnja, uz nešto slasniju krmu, može dati veći urod, jer se može dobiti jedan do dva otkosa više.

Crvena djetelina, nakon skidanja otkosa, u masi i u tlu ostavlja relativno veliku količinu suhe tvari. Kao i druge leptirnjače, ona ima mogućnost vezanja dušika iz zraka pomoću bakterije Rizo-bium. Taj dušik crvena djetelina koristi za razvoj nadzemne i podzemne mase.

Nakon skidanja usjeva u podzemnom dijelu crvena djetelina ostavlja više od 100 kg/ha dušika, te time obogaćuje tlo za naredne poljoprivredne kulture. Zato je crvena djetelina odlična predkultura. Osim toga, podzemna masa crvene djeteline se brzo razlaže, pa se dušik brže mineralizira i postaje pristupačniji biljkama koje se siju iza crvene djeteline.

Kao predusjev, crvena djetelina pove-ćava prirod usjeva, koji slijedi u prvoj i u drugoj godini. Kao vrsta, ona je auto-sterilna. Nju oprašuju bumbari, divlje i domaće pčele, te različiti kukci. Uputno je dopremiti pčele na usjev crvene djeteline radi bogatije oplodnje i većega uroda sjemena. Zato u blizini usjeva crvene djeteline treba zasijati nešto facelije, jer će nju pčele sigurno pronaći, pa će usput oprašiti i cvjetove djeteline.

Treba paziti da se poklopi cvatnja facelije sa cvatnjom crvene djeteline, jer u protivnom nema pozitivnoga učinka. Facelija počinje cvasti 35 dana iza sjetve. Može cvasti jako intenzivno i dulje od mjesec dana. Posjet pčela crvenoj djetelini će biti uspješniji, ako je facelija počela cvasti barem tjedan dana prije početka cvatnje crvene djeteline. To se lako postiže određivanjem roka sjetve facelije, jer facelija cvate dulje od crvene djeteline.

Crvenu djetelinu kao i lucernu treba sijati preciznim sijačicama, na dubinu od 1 cm na podešen razmak zrna, u odnosu na razmak redova. Ako se ove dvije kulture koriste za krmu i proizvodnju sjemena, tada se pri sjetvi odredi razmak redova i koliko ćemo utrošiti kilograma sjemena po hektaru, a precizna sijačica će sama rasporediti razmak zrna u redu.

Pregusti sklop usjeva ne daje visoke urode sjemena, jer biljke imaju premalo postranih grana, na kojima se nalazi najveći broj cvatova, a one su glavni činitelj većega prinosa sjemena. Jednako tako, postrane grane mogu svojom masom nadoknaditi manji sklop.

290

Lucerna u proljeće ranije kreće, ima više otkosa, a otpornija je na jake zime, od crvene djeteline. Zajedničko im je da stvaraju dosta izdanaka, da imaju veliku hranidbenu vrijednost, da im prilikom sušenja opada puno lišća i traže zahtjevne postupke kod sušenja, inače će izgubiti dobar dio od hranjive vrijednosti.

Zato treba, što više proizvoditi našega sjemena, jer ono daju najveće urode, a biljke najlakše odolijevaju smrzavici. Kod nas se koristilo sjeme, koje je dugi niz godina bilo u hrvatskoj proizvodnji, pa je došlo do pozitivne selekcije, jer se sjemenarilo na starijim usjevima, gdje su otpornije biljke izdržale jače zime.

Ako je namjena usjeva proizvodnja visokih uroda zelene krme, tada treba količinu sjemena udvostručiti, osnovnu gnojidbu bogato prirediti, pravovremeno skidati otkose, poslije svakoga otkosa usjev dobro prihraniti. Usijavanje sjemena trava u usjev lucerne ili crvene djeteline, prepo-ručuje se kada se oni počnu prorjeđivati, kako izgubljeno nadoknadili.

Strukturu sjetve se mora mijenjati! Kulture, koje se sada siju, jedino u iznimnim godinama mogu dati pozitivne financijske učinke, radi cijena proizvoda.

Usjevi lucerne i crvene djeteline ostvaruju visoku dobit u svakoj prosječnoj godini.

Druge vrs te

d je te l ina Druge vrste djetelina mogu biti vrlo

zanimljive za posebne namjene, u ishrani stoke, sijane u čistoj kulturi ili u djetelinsko travnim smjesama.

Bijela djetelina je višegodišnja vrsta. Najbolja je u čistoj kulturi ili u smjesama s nižim vrstama trava.

Švedska djetelina bolje od crvene djeteline uspijeva na vlažnijim tlima. Višegodišnja je vrsta kao i bijela. Ima dosta ograničen areal, jer pašu i u smjesi slabije podnosi.

Možemo nabrojiti još tri vrste djetelina: - perzijska djetelina, - aleksandrijska djetelina, - inkarnatka. U posebnim uvjetima i perzijska i

aleksandrijska djetelina i inkartka su dobra krmna osnova.

Međutim, sve ove vrste su slabije od lucerne i crvene djeteline u svakom pogledu, pa im ovom prilikom ne pridajemo veću pozornost.

Ponovno skrećemo pozornost našim

proizvođačima krme da, za svoje potrebe ili za prodaju, ne smiju sijati lucernu na tlima čiji je pH niži od 5,5.

Na takvim tlima je obvezno prvo provesti kalcifikaciju. U protivnom će usjev lucerne brzo propasti. Često se do sada to zanemarivalo, pa su brojna lucerišta propala.

Nitko, u stvari, ne zna koliko nam lucerišta propada radi visokoga aciditeta.

Umjesto lucerne, na tlima s nižim pH, valja posijati crvenu djetelinu, čiji će usjev na takvim tlima dati bolje rezul-tate, osobito ako se koriste rolo bale u tehnologiji pospremanja zelene mase.

Na žalost, naši mlađi proizvođači nisu nikada koristili crvenu djetelinu, kao krmnu biljku u proizvodnji stočne hrane visoke vrijednosti.

Dobro pospremljena krma crvene djeteline ima gotovo jednaku hranjivu vrijednost kao i lucerna, stoga je neza-mjenjiva krmna kultura u proizvodnji na kiselim tlima.

291

T r a v e Prema statističkim pokazateljima, u

zadnjem desetljeću, Hrvatska ima 350.000 ha livada i 780.000 ha pašnjaka.

To bi bilo ogromno bogatstvo, kada bi ti pokazatelji bili točni.

Međutim, najveći broj čestica upisanih u katastru kao livade i pašnjaci gotovo je nedostupan od nekorisnoga i korisnoga drvenastoga raslinja. Takve su površine teret, jer će se morati potrošiti velika sredstva da se ta tla privedu kulturi, te da se ti travnjaci mogu koristiti.

Kakvoća naših travnjaka je različita, jer ju određuju biljne sastojine. Na dobrim travnjacima prevladavaju kulturne trave i divlje i kulturne djeteline. Njihove sastojine najčešće su prirodno određene prilikama podneblja i tla. Iste vrste trava u različitim prilikama mogu imati istu krmnu vrijednost i različitu uporabnu vrijednost. Različitost klimatskih prilika može im produžiti ili skratiti životni vijek, odnos prema suši ili pretjeranoj vlazi, pa time podnošenje gaženja i sposobnosti obnavljanja.

Urod zelene mase na našim travnjacima rijetko je vrijedan spomena, jer oni ne daju prosječne urode ni u sušnim, a niti u vlažnijim godinama. U sušnijim godinama se slabo razviju trave više kakvoće, dok je u vlažnijim godinama zelena masa sastavljena od lošijih trava i šaševa.

Obiteljska poljoprivredna gospodarstva mogu lako poznatom tehnologijom proizvodnje krme povećati urode na travnjacima i po više puta. Izravna korist je povećanje količine i kakvoće krme, te stoke i stočnih proizvoda, a neizravna je povećanje organske tvari, koja nastaje uzgojom stoke, a vraća se zemlji i stabilizira urode kultura koje slijede na tim tlima.

Proizvodnja na pašnjacima i livadama se mora intenzivirati, jer su ulaganja

relativno mala, u odnosu na vrijednost uroda.

Obraditi ćemo vrste trava, koje po urodima i kakvoći pripadaju prvoj klasi. One su isplativije od proizvodnje žita i uljarica.

Proizvoditi krmu i sjeme je moguće u svim hrvatskim područjima, na svim obradivim površinama. Urodi sjemena i zelene mase ovise i o bonitetu tla. Trave su se uglavnom sijale na najlošijim tlima, gdje ni jedna druga kultura nije mogla uspijevati, pa je i s polovičnim urodima ratar bio dosta zadovoljan.

Trave, o kojima ćemo govoriti, siju se u čistoj kulturi, jer se jedino tako može uspješno dobiti otkos sjemena, pa otkos krme ili otkos sjemena. Sve vrste trava imaju sitno sjeme, pa za dobar uspjeh u njihovoj proizvodnji treba ispuniti potrebite tehnološke zahvate.

Proizvodnja travnoga sjemena i proizvodnja krme je u Hrvatskoj sve do 1962. godine bila dobro ustrojena. Uki-danjem Poslovnoga saveza za sjemenarstvo, proizvodnja travnoga sjemena je za neko-liko godina s 3.000 t pala na zanemarive količine.

Naglašavamo da je naše podneblje idealno za proizvodnju trava i travnoga sjemena. Vlažnije podneblje više odgovara proizvodnji krme, za košnju i ispašu, dok sušnije podneblje više odgovara proizvodnji sjemena, jer usjev ne poliježe, vrši se po suhom, pa je kakvoća sjemena puno bolja.

Tla za proizvodnju travnoga sjeme-na, moraju biti ocjedita, laka do srednje teška, zračna, jako čista od korova, dobroga kapaciteta za vodu. Teža tla je teško održa-vati bez korova, pa treba odabrati dobre vrste trava, usijati ih u livadu i proizvoditi samo krmu, koja može biti visoke kakvoće.

Dobra tla za proizvodnju kukuruza, odlična su za proizvodnju trave i travnoga sjemena.

Najbolji predusjev travnoga sjemena su okopavine, repe, krumpir i lepirnjače, jer poslije njihovoga skidanja tla ostaju

292

relativno čista. To ističemo, jer ovi usjevi ostaju na istoj površini nekoliko godina, a u sjemenu ne smije biti puno korova. Trave, koje ćemo obraditi, u proizvodnji sjemena, ostaju od 2 do 5 godina. Nakon toga vremena isplativost postaje upitna, što najviše ovisi o vrsti trave. Mnogocvjetnim ljuljom se ne isplati sjemenariti u trećoj godini, a mačji repak daje dobar urod sjemena i u petoj godini.

Priprema tla za sjetvu je jednaka za sve trave: temeljita, bez obzira na vrijeme sjetve. Obiteljska gospodarstva obično imaju dobre strojeve za osnovnu obradu i dobra ratila za pripremu tla, pa kakvoća svih obrada smije biti samo najbolja.

Sve vrste trava se mogu sijati cijele godine. Da se dobije na vremenu, prepo-ručuje se sjetva u jesen. Kod puno vrsta već na proljeće krene puna vegetacija. Usjev star jednu godinu već može dati pune otkose sjemena i krme. Proljetna sjetva u istoj godini takav urod ne može dati.

Ako se sije u rano proljeće, treba kasnojesenska brazda dubine 25 cm. Pri oranju se osnovno pognoji s 500 kg/ha. NPK 10:30:20 ili sličnom kombinacijom. Tijekom zime, čim se tlo malo prosuši, treba zatvoriti jesensku brazdu laganim ratilom radi čuvanja vlage, koja je već u tlu. Uz ratilo se koristi lagana blanja, koja uništava rano nikli korov i ravna tlo.

Sije se što je moguće ranije u proljeće, bez bojazni od mrazova. Kasnija sjetva može rezultirati nejednoličnim nicanjem i propadanjem manjega ili većega dijela usjeva u slučaju proljetne suše. Ako se planira sjetva u kasno ljeto ili ranu jesen, obrada tla počinje skidanjem predusjeva. Ako to vrijeme dopušta dobro je plitko poorati na dubinu od 10 cm radi provociranja sjemenskih korova. Iznikli korov se uništi oranjem na dubinu od 20 cm. Prije oranja treba rasuti mineralno gnojivo (već spomenutu kombinaciju i količinu). Ovaj posao treba raditi temeljito i jako brzo da se očuva vlaga u tlu. Tlo treba dobro pripremiti sjetvospremačom, postelji-

ca mora biti gotovo idealna jer se radi o jako sitnom sjemenu. Pri sjetvi treba gnojiti mineralnim gnojom, koji se daje kao startna količina s izraženom dušičnom sastavnicom (200 kg/ha 27 % KAN).

Sije se preciznim sijačicama u redove na razmak od 12 do 40 cm. Bitno je odrediti količine sjemena pojedinih vrsta trava, koje se mora potrošiti na određenoj površini. Ako su gušći redovi, onda je posijano manji broj zrna u redu.

Dubina sjetve prilagodi se sastavu tla i vlazi u tlu. Na nešto težim i vlažnijim tlima sije se malo pliće, a na lakšima nešto dublje. U pravilu dubina sjetve ne smije preći 1 cm.

U kasno ljeto sijati valja oko 01. rujna, ako ima i malo vlage. U suho tlo se ne smije sijati. Bolje je pričekati da padne nešto kiše. U to vrijeme manje niče korova, vlaga je sigurnija, pa je usjev ujednačeniji. Na današnjim sijačicama se može podesiti potrošnja sjemena. Za proizvodnju sjemena potroši se samo 1/3 onoga sjemena koje se potroši, ako se sije za proizvodnju krme. Količinu sjemena po ha određuje vegeta-cijski prostor.

Sijati se ne smije po piriki, jer je nju nemoguće odstraniti iz usjeva. Treba izbjegavati sjetvu trava na površinama na kojima ima trava iz porodice graminea, koje niču iz sjemena. Ako se sije travno sjeme na površinama s predusjevom uljarice, repa, krumpira ili lepirnjača, ne treba se bojati korova, jer se puno korova može suzbijati kao i u žitaricama i gotovo istim herbicidima.

Ako sijemo u proljeće, kada biljčice krenu, sunce zagrije, uz vjetar, biljčice brzo izgube pritok vlage, pa se počnu sušiti i ugibati. Zato se mora poštivati pravilna tehnologija i pravovremeno raditi, jer propušten rok se ne da ispraviti. U jesen, treba izbjegavati sjetvu trava po ozimim žitaricama, jer one niču prije trava i dolaze u zriobu kada i travno sjeme.

Ponegdje se uobičavalo sijati trave u zaštitni usjev. To je bila zob ili ječam, ali to ne treba raditi, jer je sjetva sjemena trava, za

293

sjemensku proizvodnju bolja bez zaštitnoga usjeva. Zaštitni usjev potroši nešto hranjiva za svoj razvoj, a usjev trave više se gazi. Te štete mogući veći urod mase ne pokriva. Na proizvodnim površinama gdje se prvi otkos koristi za krmu, zaštitni usjev može dati nešto veću zelenu masu, ali će se to već u idućem otkosu odraziti negativno.

U pravilu se prvi otkos trave koristi za proizvodnju sjemena. Drugi otkos može donijeti sjeme, ali daleko manju količinu. On se formira početkom srpnja, kada su najviše vrućine, kada treba najviše vlage koje nedostaje. Ako je zbog nevremena ili pregnojavanja došlo do ranijega polijeganja usjeva, odmah ga treba pokositi i iskoristiti za krmu. Čim je usjev polegao, on ima veliku količinu zelene mase i dobru kakvoću. Ako se to dogodilo tijekom svib-nja, idući otkos treba ostaviti za proizvodnju sjemena. On će imati gotovo jednaku količinu sjemena, s manjim primjesama i gotovo bez korova. Ovakav način gospodarenja livadama se primjenjuje na površinama na koje se razbacuje gnojnica nakon jesenskih pražnjenja taložnica.

Tako se gnojnica racionalno koristi. Dobije se velika količina jako dobre zelene mase, koja se troši zelena i gotovo nema kala. Nakon ranijega skidanja otkosa livada se brzo obnovi bez prihrane i u pravo vrijeme donosi sjeme najbolje kakvoće. Sjeme je fiziološki zrelo do kraja srpnja. Nakon skidanja u povoljnim klimatskim prilikama ima vremena za najmanje dva otkosa dobre krme. Onaj tko se želi baviti proizvodnjom trava treba osigurati vodu za natapanje. Gdje nema vodotoka, treba kopati bunare. To se iznimno brzo isplati.

Košnja travnoga usjeva mora biti pravovremena bez obzira na njegovu namjenu. Travna masa, namijenjena za krmu, mora se kositi neposredno pred cvatnju, jer je zelena masa narasla gotovo do kraja, kakvoća krme je najbolja i dobiva se na vremenu za dobivanje većega broja otkosa. Kosi se najviše prednjim rotacijskim ili bočnim običnim kosilicama radi manjega

gaženja. Ne valja spuštati kosilicu ispod 5 do 6 cm visine, jer se, osobito po neravnom terenu, niskim rezom oštećuje korijenov vrat biljkama, pa se one puno sporije obnove. Time se puno gubi na urodu i kakvoći.

Sijeno se suši okretanjem otkosa, prvi puta neposredno iza košnje, jer se radi o velikoj količini zelene mase. Za lijepoga vremena, tijekom dana treba još jednom okrenuti. Drugi dan se može mehanički skupljati u zbojeve radi jednostavnijega baliranja ili jednostavnijega rada samoutovarnih prikolica. Što brže treba sijeno osušiti i ukloniti sa strnja, te što manje gaziti i onako zbijeno tlo, pogotovo ako u njemu ima i najmanje vlage.

Pospremanje krme se usavršava. Spretna osoba s prikladnom opremom, može sama pospremati krmu, osobito u rolo bale. Posao je jednostavniji, a bolje se čuva i koristi hranidbena vrijednost krme. Isti dan nakon košnje, otkos ostane na tlu toliko, koliko treba da otkos povene. Potom se masa posprema u rolo bale i koristi kao sjenaža. To je najbolji način čuvanja svega što je zelena masa imala u sebi. Gubici su najmanji i po kakvoći i količini. Unutar bale je malo kisika, koji se potroši nastupom mliječnoga vrenja, masa se konzervira. Sve vrste stoke rado jede tu hranu, jer je ukusna i bogata hranjivima.

Siliranjem zelene mase trava, hranjiva se bolje čuvaju nego u sijenu. Najviše ih je u lišću, koje obično otpada, mrvi se dok se sijeno suši, pa se gube. Ako se silira redovito, treba se sijati više vrsta bilja i istovremeno silirati (grahorica u smjesi s raži ili sa zobi, inkarnatka ili crvena djetelina i krmni sirak). Onomu što ide u silos, korisno je dodati zobena slame, te 5 % stočnoga brašna ili posija. Svaka sastavnica ima nešto što druga nema, pa zajedno daju silažu odlične kakvoće, što najviše dolazi do izražaja u hranidbi muznih krava.

Kakvoća zelene mase ovisi od osobina vrste, staništa, količine i izbalansiranosti

294

hranjivih elemenata, te čistoće usjeva, jer loše trave mogu sve pokvariti.

Žetva sjemenskih trava je jako zahtjevan posao. Treba odrediti pravo vrijeme žetve, jer i najmanjim zakašnjenjem sjeme se dosta osipa. Zajedničko je kod trava da je lišće zeleno, dok je sjeme fiziološki zrelo. Sjeme može biti potpuno zrelo i s vlagom od 40 %, ali ga tada ne valja žeti, jer bi dosta sjemena ostalo u klasu.

Zato sjemenski usjev treba redovito nadzirati: uzeti metlicu ili klas na dlan i malo stisnuti. Ako na dlanu ostane orunje-noga zrna, ono je sposobno za vršidbu, koju se tada ne smije odlagati, bez obzira na vlažnost zrna. Ako je sjeme vlažnije, treba ga odmah nakon žetve grubo pročistiti i umjetno dosušiti na 12 % vlage. Tada se sjeme može čuvati do konačne dorade za prodaju ili sjetvu.

Sjeme se suši do topline od 40° C, jer viša toplina može štetiti klijavosti. To moraju biti protočne sušare. Količina sjemena određuje kapacitet. Ako vlažno sjeme čeka samo koji sat u prikolici, ugrije se na visoku toplinu, na kojoj se klijavost potpuno gubi.

Sjeme se ne smije držati u debljem sloju zbog spomenutih razloga. Sloj sjemena za vrijeme sušenja ne smije biti deblji od 10 cm

Ako nema sušare, sjeme treba rasuti u tankom sloju na čistu betoniranu ili asfaltiranu površinu golu ili još bolje, prekrivenu plastikom.

Za lijepoga vremena, dobar radnik, traktorom i bočnim grabljama, može osušiti i tridesetak tona sjemena na normalnu vlažnost. Cijelo vrijeme traktor mora biti u pokretu i uz pomoć sunčane energije jedan radnik s najmanjim traktorom može učiniti koristan posao uz mali trošak.

To se može raditi u zatvorenom ili otvorenom prostoru, ali treba paziti da kiša ne učini štetu.

Žetva se može brže završiti. Kada je sjeme zrelo, ima puno zelene mase. To je

gotovo sve lišće. Preporučuje se polu podig-nutim hederom temeljito požnjeti samo klasje. Tada će sjeme biti čistije.

Kombajn je skup, ali ima veliki učinak, jer propušta svu masu kroz bubanj. Otpad sjemena biti će manji, a sjeme i slama će biti bolje kakvoće. Poslije prolaza kombajna treba odmah običnom kosilicom pokositi biljne ostatke i iskoristiti ih u ishrani stoke.

Ti ostaci su puno bolji od sijena, koje naši proizvođači proizvode na običnim livadama. Oni ga puno kasnije kose.

O pravom vremenu žetve ovisi količina i kakvoća sjemena. Ako je sjeme skinuto na vrijeme, a iza toga se nije ugrijalo, jer se držalo u tankom sloju i nije pokislo, ono mora imati odličnu klijavost.

Međutim, sjeme trava ima nešto dužu dormantnost. Ne znajući za ovu pojavu, proizvođač se iznenadi, kada nakon dorade, ako je ona brzo uslijedila iza žetve, utvrdi da mu sjeme ima klijavost manju od 50 %.

Stajanjem, dorađeno sjeme će doći na normalnu klijavost. Ona je za sve trave iznad 80 %. Ovo nije osobina samo travnoga sjemena.

Ima sjemena drugih biljnih vrsta, koje imaju dormantnost dužu od godinu dana, jer ima veću klijavost u trećoj nego u prvoj godini.

Ponegdje u Europi se uobičava dvofazna žetva sjemenskih trava. Sjemenski usjev pokosi se pažljivo, kada se sjeme najmanje osipa. Masa se primakne u šire zbojeve, ostavi se dva do tri dana da se prosuši, zatim se kombajnom ulazi u parcelu, gdje dva radnika bacaju vilama masu na heder, bez motovila, odakle se diže u bubanj, gdje se vrši.

Kombajner, koji ima mogućnost, koristi kombajn s picup uređajom. Sam skuplja prosušenu masu, koja se diže s hedera u bubanj, gdje se sjeme odvaja od stabljike. Ovim načinom u vršidbi, postižu se odlični rezultati. Ali, ako tada padne kiša, sjeme i slama imaju minimalnu kakvoću.

Naglašavamo prednosti proizvodnje krme i sjemena u odnosu na proizvodnju

295

samo krme, jer se postiže bolja zarada na obiteljskom gospodarstvu.

Najbolji urod, dobro dozreloga sjemena donijeti će one biljke, koje su se uspjele dobro ukorijeniti i razviti puno vlati. One obično imaju puno cvjetnih grana, obilno cvatu i donose obilje sjemena. To nam govori da biljke u pregustom sklopu ne mogu postići takav razvoj, jer za bogatiji urod sjemena svaka biljka mora imati bogatiji hranidbeni prostor.

Treba trošiti umjerenu količinu sjemena, znajući da za dobar usjev trave za krmu treba puno više sjemena, nego za usjev za kombiniranu proizvodnju krme i sjemena.

Potrošnja sjemena nije ista za različita podneblja i različite tipove zemljišta.

Uputno je sijati domaće sjeme, za krmu i reprodukciju, jer je već prilagođeno postojećim klimatskim i edafskim prili-kama.

U ovoj proizvodnji treba odabrati vrstu koja ima dobar, stalan urod. To posebno ovisi o ranom kretanju usjeva u proljeće, brzini obnove iza košnje, o reakciji vrste na tehnološke zahvate i trajanje vrste do njene isplativosti.

Stalnost uroda vrlo je značajna osobina, jer se radi o višegodišnjem usjevu pa se oscilacije moraju smanjiti na najmanju mjeru. Zato treba izabrati odliku čija je osobina stalnost uroda. To znači da je odlika otporna na sušu ili na suvišnu vlagu, da podnosi hladnoće, golomrazice i debeli snijeg, da je tolerantna ili otporna na različite bolesti.

Uz stalnost uroda krme, vrsta mora imati iznad prosječni urod sjemena, radi isplativosti. Kada se dobiju odgovarajuće spoznaje, koje se temelje na točnim pokazateljima treba odabrati vrstu u vrsti izabrati odliku i započeti proizvodnju.

Čistoća sjemenskoga usjeva najbolje se održava pravovremenom košnjom i gnojidbom.

U sjemenskom usjevu se niti jedna korovska vrsta ne smije osjemeniti. Ako

smo to ostvarili, a gnojidbom usjev držali u dobroj kondiciji, sjeme korova donešeno vjetrom ima malu mogućnost nicanja. Pravovremenom košnjom puno korova propada, jer nema tako brzu obnovu kao trave, pa ga one zaguše.

Za uspjeh u proizvodnji trave za sjeme i krmu treba redovito gnojiti postojeći usjev. Temeljito se gnoji pri sjetvi. Dodane koli-čine gnojiva biljke će potrošiti već prvim skidanjem otkosa sjena i krme. Zato treba gnojiti mineralnim gnojivom poslije skidanja svakoga otkosa (150 kg/ha 27 % KAN), da naredni otkos, u početku ima hranjiva za proizvodnju odgovarajuće količine zelene mase.

U kasnu jesen usjev se priprema za zimu prihranom kompleksnim gnojivom (150 do 200 kg/ha NPK 15:15:15), da bi usjev imao dovoljno hranjiva za proljetni razvoj vegetativnih i generativnih biljnih komponenti, te da urodi što više sjemena.

Koliko je zapuštena proizvodnja travnoga sjemena, u odnosu na vrijeme kada smo ga i izvozili, najbolje govori postojeće stanje stočarstva.

Najjeftinije krmivo je ono, koje je proizvedeno na livadi ili pašnjaku, kada ga stoka popase, jer nema kala i rastepa, nema troškova košnje, sušenja i pospremanja, te troškova hranidbe.

U Hrvatsku se uvoze veće količine gotovih smjesa travnoga sjemena za parkove i športske terene, nego za pašnjake i livade. Ovaj je uvoz nepotreban, jer uvezeno sjeme nije jeftinije od domaćega, a slabije je kakvoće. Vrste trava, čije se sjeme uvozi, iste su one, koje je Hrvatska nekada izvozila u zemlje EU.

Ima nekoliko vrsta trava za sjetvu u parkovima i na športskim terenima, koje su visoke kakvoće i bogate zelenom masom. Bez njih nije moguće zamisliti i malo bolju livadu ili pašnjak.

Našim proizvođačima preporučujemo da siju: ljuljeve, livadnu vlasnjaču, vlas-njaču nacrvenu, klupčastu oštricu, livadnu vlasulju i mačji repak.

296

L j u l j

talijanski ili

mnogocvjetni Ljulj mnogocvjetni ili talijanski ljulj,

kako ga nazivaju u našemu narodu, pripada u naše najrodnije trave, koje stoka rado jede u suhom ili zelenom stanju.

Neobično je zahvalan u ishrani stoke, ako se koristi kao sjenaža ili silaža.

Posijan u ranu jesen, kao čista kultura, iduće godine u proljeće rano kreće i može se kositi za krmu prije prvoga svibnja. Ako ima dovoljno vlage, može imati više od 5 otkosa, s prosječno 2 kg zelene mase/m² u svakom otkosu.

Dobar usjev talijanskoga ljulja je indikator za bogatstvo staništa.

Ljulj dobro uspijeva na vapnenastoj ilovači i lakšim tlima ako su pognojena.

Ljulj je trava blagoga podneblja, kao što je i loza, jer mu podneblje uspijevanja vinove loze najviše odgovara.

Urod zelene mase talijanskoga ljulja, koje smo već spomenuli potvrđuje da je ta trava najrodnija. Međutim, ona ima i odličnu kakvoću zelene mase. Brza se obnavlja nakon svakoga otkosa.

Vijek trajanja do isplativosti držanja usjeva je 2 god. Ako je namjena proizvodnje ove trave isključivo krma, onda je potrebna količina sjemena za sjetvu 30

kg/ha. Usjev se mora uredno održavati, pravovremeno kositi i što manje vremena pokošenu masu zadržavati na parceli.

Ako je usjev namijenjen proizvodnji sjemena i krme, potrebita količina sjemena za sjetvu je od 10 do 12 kg/ha. Biljke se moraju bolje razviti. Zato trebaju imati veći hranidbeni prostor, kako bi donijele obilniju količinu i bolju kakvoću sjemena.

Treba iskoristiti sve mogućnosti u odnosu na gnojidbu, koje nam pružaju odlike ove vrste trave. Ona dobro podnosi gnojidbu dušičnim i fosfornim gnojivima, te gnojnicom. Ako se te mogućnosti pravilno iskoriste, talijanski ljulj će dati vrlo visoke urode krme i sjemena.

Prvi otkos se koristi za proizvodnju sjemena.

U pravilu, sjemenski mnogocvjetni ljulj dospijeva za žetvu neposredno prije početka žetve pšenice. Žanje se žitnim kombajnima, izmjenom sita, određivanjem oblovine u bubnju i količine zraka.

Noviji kombajni dobro žanju ljulj, ali se mora odrediti pravo vrijeme košnje sjemenskoga otkosa. Količina dorađenog sjemena kod ove trave dosta je postojana - oko 1.500 kg/ha. To je dosta visoka vrijednost za proizvođača, pa je takav usjev isplativ.

Slama, koja ostaje nakon pravovremene vršidbe, je iznimne kakvoće, jer je lišće trave još zeleno, dok je sjeme u klasovima fiziološki zrelo.

Poslije vršidbe, ovaj usjev ima gotovo 4 mjeseca vremena za razvoj više otkosa. Ako ima dovoljno prirodne vlage, ili mogućnosti za kišenje, daje iznimno bogatstvo zelene mase, koja se može različito koristiti.

Talijanski ljulj se preporučuje usijavati u malo prorijeđenu crvenu djetelinu. Brzo raste pa popunjava prazna mjesta, koja nastaju propadanjem crvene djeteline i nadoknađuje urod gotovo istom kakvoćom.

Za podmirenje domaćega tržišta treba 150 t sjemena godišnje.

Veća količina sjemena se može povoljno izvesti.

297

L j u l j u t r i n a c

Ljulj utrinac ili engleski ljulj je je na

svakoj utrini. Proširio se iz Engleske. Odlično uspijeva na umjereno vlažnim tlima, osobito bogatim humusom.

Uglavnom se sije u čistoj kulturi. Više se koristi na športskim terenima i parkovima, jer stvara tvrdu tratinu. Dobro podnosi grublje gaženje, pa se radi toga preporučuje kao sastavnica pašnjaka. Ima ga u nizinama i na brdima. Raste uz putove, po dvorištima, samo na pitomim i plodnim tlima, gdje ga nitko nije sijao. Tipični je predstavnik umjereno vlažnoga područja, gdje ima dugi vijek. Pripada u niže trave. Ima relativno kratak, ali jaki bus. Lišće mu je bujno, tamno zeleno. U cvatnji postiže visinu do 70 cm. Cvate krajom svibnja, a u punu fiziološku zrelost dolazi krajom lipnja.

Sijan u zajednici s vlasnjačom livadnom ili rosuljom bijelom, čestom košnjom brzo nestaje, osobito na laganijim i pjeskovitijim tlima. Nadomjeste ga druge trave. Na liva-dama se zeleni i zimi. Za vrijeme žege, na plićim tlima gotovo potpuno nestaje.

Na livadama se sije u čistoj kulturi, kao vrsta, ali po nekoliko različitih odlika u odnosu na kakvoću i urod zelene mase. Sve odlike jednolično i jako brzo rastu i jako se brzo obnove. S dosta vlage tijekom cijele vegetacije, ova zajednica daje više od šest otkosa. Zelena masa se kosi prije cvatnje, jer tada daje urod najbolje kakvoće, nešto manji nego za košnje u punoj cvatnji, ali se ranijom košnjom dobiju dva otkosa više, tijekom godine i ukupni veći prinos.

Ova kombinacija se izvrsno uklapa u košnju i ispašu. Uputno je da u proljeće ili u jesen neke otkose krave popasu. Tako nema

troškova pospremanja, ni gubitaka količine i kakvoće. Zelena masa engleskoga ljulja, bez obzira na način korištenja, po kakvoći nema premca. Intenzivan uzgoj traži bogatu gnojidbu u početku, 30 kg/ha sjemena, prihranu nakon svakog drugog otkosa, osobito dušičnim gnojivima. Tratina se isplativo koristi od 4 do 5 godina.

Proizvodnja sjemena engleskoga ljulja je dobar posao, jer se ljulj dobro osjemenjuje. Proizvodnja krme i sjemena daje dobru zaradu. Prvi otkos se koristi za proizvodnju sjemena. Može se i drugi, ako se natapa. Treba ocijeniti što je bolje.

Za proizvodnju sjemena sije se tražena odlika, za poznatoga kupca. Hrvatska godišnje troši oko 210 t. sjemena (80 t. domaćega). Uvozno sjeme nije jeftinije od domaćega, koje je bolje kakvoća.

Žanje se početkom srpnja. Lako se kombajnira žitnim kombajnom, uz posebno podešena sita i strujanje zraka. Važno je pogoditi pravo vrijeme radi manjega osipanja sjemena. Ako sjeme prezori, jako se osipa i propada. Proizvodnja sjemena do dorade ne traži posebna ulaganja. Za doradu se koriste posebni strojevi, koji mogu čistiti tako sitno sjeme.

Urod sjemena u dobroj tehnologiji donosi 1.000 kg/ha. Nakon otkosa za sjeme, ostaje od početka srpnja do pojave mraza mogućnost proizvodnje krme. Urod ovisi o puno već spomenutih elemenata.

Sjemenarenje engleskim ljuljom je isplativo najmanje tri godine. Moguće produljenje proizvodnje sjemena treba ocijeniti na parceli.

Ako je usjev u dobrom stanju i nije prorijeđen, treba ga dobro prihraniti, kao i svake jeseni s 200 kg/ha NPK 10:10:10 ili sličnim, za dobar urod sjemena.

Za vrijeme korištenja usjeva, poslije košnje usjev je dobro prihraniti sa 150 kg/ha KAN 27 %.

Sjeme engleskoga ljulja se lako proda i na inozemnom tržištu, a kalkulacija će nam pokazati, koliko je isplativije proizvoditi sjeme trava nego žita.

298

Vlasnjača livadna

Ovo je dugotrajna trava. Raste u jako

gustom sklopu, jer tvori gusti busen s dugim podancima. U čistoj kulturi daje jako finu tratinu, osobito na nogometnim terenima. Voli vlagu. U livadama je i bez sjetve, jer ima vrlo sitno zrno, koje i najmanji vjetar lako donese.

U smjesu livadnih trava se stavlja u malom postotku. Dobro se razvija, daje dosta sočnu masu s puno hranjiva. Sve vrste stoke rado ju jedu kao sijeno, sjenažu ili silažu.

Pripada u naše najbolje trave. Preporučuje se za pašnjake, jer daje izvrsnu pašu i dobro podnosi gaženje. Otporna je na hladnoće, pa nema štete od golomrazice. Ljeti, za dužih suša, potpuno izgori. Osjetljiva je na obilnu gnojidbu dušičnim gnojivima, osobito na nizinskim pašnja-cima, gdje je dobar dio strada.

Livadna vlasnjača naraste od 30 do 100 cm. To najviše ovisi o podneblju, kakvoći tla i ishrani. Rano dospijeva za košnju. U prvoj godini ima skroman prinos, jer sporo raste i vlata druge godine, kada daje veliku količinu zelene mase, a u treće i četvrte godine još veću.

Proizvodnja nije zahtjevna. Biljka je dosta mekana, pa ju stoka slasno jede. Lako je probavljiva.

Uspijeva svuda, a najbolje na srednjim tlima. Dobro reagira na gnojidbu i na natapanje.

Kao sijeno se lako suši, nema grubu stabljiku, a ima dosta suhe tvari.

Radi vrlo sporoga razvoja u prvoj godini, preporučuje se sjetva sa crvenom djetelinom, jer se djetelina prorjeđuje već

iza druge godine, a tada livadna vlasnjača dolazi u najbolje urode.

Proizvodnja sjemena je u Hrvatskoj potrebna, jer se uvozi 20 t, ne računajući količinu koja je u uvoznim gotovim smje-sama.

Gotovih smjesa travnoga sjemena se uvozi od 350 do 400 t godišnje. U njima ima livadne vlasnjače više od 30 % i isto toliko sjemena engleskoga ljulja. To znači da godišnje trebamo sjemena ove trave više od 100 t. Osim toga, dobro sjeme livadne vlasnjače, ima stalnu mogućnost prodaje na inozemnom tržištu.

Usjev za proizvodnju krme i sjemena se sije na dobro pripremljeno i pognojeno tlo u kasnu jesen, da se dobro ukorijeni i razvije u slijedećoj godini.

Sije se u redove, 5 kg/ha sjemena, da biljke imaju dovoljno hranidbenoga prosto-ra za dobar razvoj, vegetativnoga i genera-tivnoga dijela.

Prvi otkos treba koristiti za proizvodnju sjemena, a ostale otkose za krmu.

Cvate krajom svibnja. Za žetvu dospi-jeva krajom lipnja.

Daje sjemena od 300 do 700 kg/ha. Dobrom gnojidbom i pravovremenom žet-vom prirod se mora stabilizirati iznad 500 kg/ha. Poslije skidanja otkosa usjev vlasnjače treba prihranjivati.

U kasnu jesen nužno je usjev prihraniti, da slijedećega proljeća pun snage uđe u reproduciranje sjemena. Prihraniti tijekom ljeta treba sa 150 kg/ha 27 % KAN, a na jesen kompleksnim gnojivom NPK 15:15:15 s 200 kg/ha. Osnovnu gnojidbu potrebno je obaviti na već opisani način.

Žanje se izravnim kombajniranjem žit-nim kombajnom s podešenim sitima i zatvorenim vjetrom.

Učinak kombajna, ako trava ne leži, a kombajner se uhoda, može biti gotovo kao i u pšenici.

Sve ovo treba znati, kako bi poljo-privredni proizvođači izmijenili strukturu sjetve radi isplativosti, U protivnom njihova održivost dolazi u pitanje.

299

Vlasulja nacrvena

To je dugotrajna trava. U Hrvatskoj se

više troši njezino, nego sjeme livadne vlasulje. Prošle godine se uvezlo 38 t sjemena vlasulje nacrvene. Tomu treba dodati količine iz 340 t uvoznih gotovih smjesa za perivoje i športske terene u kojima je ima 25 % (dakle 85 t). To je velika novčana stavka.

Ova trava gustoga busa uspijeva na svježim i mršavijim tlima, u ravnicama i na visokim planinama. Niska je. Naraste do 75 cm. U tlu razvija mnoštvo rizoma pomoću kojih se vrlo uspješno razmnožava. Zato dobro podnosi gaženje i preporučuje se za pašnjake koji se stalno koriste.

Dobro podnosi kraće suše i jače zime. U proljeće dosta rano kreće, sporo raste, pa ju na livadama, koje se rjeđe kose, guše trave bržega uzrasta. Cvate polovicom lipnja, a sjeme je fiziološki zrelo polovicom srpnja.

Kod novih sjenokoša rijetko ulazi u travnu smjesu, jer ima boljih trava, osim ako su travnjaci na siromašnim i plitkim tlima. Njezina podvrsta fallaks nezamjenjiva je kao sastavnica športskih terena. U prirodnim travnjacima, obilnijom gnojidbom i redovitom košnjom, uz više i bolje trave preobražava se od pašnjačkoga prema livadnom tipu trave.

Proizvodnja sjemena je zanimljiva u kombinaciji s proizvodnjom krme za potrošnju u zelenom, sjenaži ili silaži. Može se sijati cijele godine. U godini sjetve gotovo ne vlata, pa se za sjemensku proizvodnju sije koncom ljeta ili na samom početku jeseni, kada ima vlage u tlu, radi jednoličnijega nicanja. Sije se na dobro pripremljeno i pognojeno tlo (400 kg/ha

NPK 10: 20:30) u redove 5 do 7 kg/ha sjemena. To ovisi o kakvoći i pripremi tla, staništu i vremenu sjetve. Kasnija sjetva pred zimu troši se više sjemena, jer su lošiji uvjeti za nicanje i mlade biljčice mraz zna prorijediti.

Nakon zime, usjev treba redovito kositi, neposredno pred cvatnju, i poslije svakoga drugoga otkosa umjereno prihranjivati (100 kg/ha KAN-a 27 %). Treba dobro prihraniti kasno u jesen sa 150 do 200 kg/ha NPK 15:15:15 ili sličnim mineralnim gnojivom kako bi vlasulja u drugom proljeću rano krenula, dobro vlatala, cvala i donijela obilnu količinu sjemena. Najbitnije je pogoditi pravo vrijeme za žetvu.

Vlasulja nacrvena donosi puno sjemena, ali se lako osipa, pa se može puno izgubiti. Zato je uputno početi sa žetvom kada sjeme ima vlagu veću od 25 %. Tada je ono potpuno zrelo. Lako se vrši žitnim kombaj-nom, na kojem se podese sita i količina zraka.

Žetva počinje polovicom srpnja, kada je poželjno suho vrijeme, kako bi se sjeme moglo dobro osušiti.

Iza kombajniranja, slamu treba čim prije maknuti s parcele, da ne smeta drugom otkosu. Koliko će se moći skinuti krmnih otkosa ovisi o količini vlage i pravovre-menoj košnji.

Može se dobiti u prosjeku 800 kg/ha sjemena. Sjemenarenje se smatra isplativim u trajanju od 4 godine. Postupak proizvod-nje sjemena jednak je onom kod vlasulje livadne.

Ovoga sjemena trošimo samo 35 t, što nam i opet govori o stanju u našem stočarstvu i livadarstvu. Veće zalihe sjemena nije uputno stvarati, jer ono brzo gubi klijavost. Međutim, ovo sjeme se već može proizvoditi za poznatoga kupca.

Isplativost ove proizvodnje ničim se ne dovodi u pitanje.

Smisleno je proizvoditi sjeme, pogla-vito za domaće potrebe. Međutim zbog uvoza, domaće sjeme mora biti jeftinije od uvoznoga.

300

Klupčasta oštrica

U prošloj godini je u Hrvatskoj dekla-

rirano samo 3,8 t sjemena ove vrlo vrijedne trave. Ona može dati značajnu korist ratar-sko stočarskom obiteljskom gospodarstvu, koje kombinira proizvodnju travnoga sjemena i krme.

Klupčasta oštrica daje krmu odlične kakvoće. Dobro ju je sijati u smjesi s djetelinama osobito sa crvenom, koja se već u trećoj godini prorjeđuje, kada klupčasta oštrica dolazi u punu rodnost, pa tako prinos zelene mase ove travne smjese postaje obilniji. Otporna je na suše, pa samoniklo raste i na našim otocima.

Dobro podnosi oštrije zime, a osjetljiva je na kasne proljetne mrazove. Raširena je na svim tlima. Bolje uspijeva na vlažnim tlima. Ovisno o podneblju, kakvoći tla i ishrani naraste od 30 do 125 cm. Dobro podnosi sjenu, pa se preporučuje sijati ju gdje treba dobar otkos na nešto sjenovitijem staništu. Ne razvija podanke, ima visok busen, pa dovoljno ne pokriva površinu tla. Zato je osobito dobra u smjesama. Ima dosta robustan korijen, koji dobro prožima zemljište, te dobru usisnu moć u dubinu do 1 m. Zbog toga, sijana u smjesi trava i djetelina, dobro štiti tlo od erozija. Bogatstvo korijenovoga sustava omogućuje stvaranje obilne količine zelene mase, koju stoka rado jede u svakom obliku. Bogatija je lišćem u odnosu na zelenu masu, od svih drugih krmnih kultura.

Kakvoća krme najviše ovisi o vremenu košnje. Treba ju kositi znatno prije cvatnje. Naime, njezin generativni dio je metlica. Ona naraste na stabljici dugoj 20 cm bez lišća. To je najgrublji dio biljke, čim počne

cvasti. Ako se tada kosi, malo se dobiva na količini, ali se puno gubi na kakvoći. Rani-jom košnjom tijekom godine, lako se dobije jedan otkos više. Ako se koristi voda, može donijeti sijena više od 15 t/ha. Zbog velike količine zelene mase, koju je na parceli teško dovesti na vlagu od 14 %, preporučuje se klupčastu oštricu spremati u rolo bale kao sjenažu ili klasičnim sustavom kao silažu.

Sjeme se proizvodi kao i kod drugih trava. Važno je sijati ju na fino pripremljena i prosječno pognojena tla (100 kg/ha KAN-a 27 %). Za sjemensku proizvodnju klupčastu oštricu treba sijati na plodna tla, jer se jako slabo osjemenjuje na slabim tlima. Sije se u redove na razmak ne manji od 40 cm uz potrošnju sjemena od 8 do 10 kg/ha, ovisno o roku sjetve i pripremi tla. Za sjemensku proizvodnju je bolje sijati u kolovozu nego u proljeće, jer se prije dođe do proizvodnje. Budući da je usjev višego-dišnji, dosta robusan i zahtjevan, ne sije se u kolovozu, ako tlo nije dobro pripremljeno. Bolje je obaviti dobru zimsku brazdu, tlo dobro pognojiti, pripremiti i sijati što ranije u proljeće.

Klupčasta oštrica cvate početkom lipnja, a žanje se sredinom srpnja. Posebno treba paziti na pravovremenu vršidbu, jer se zrelo sjeme, kao i kod drugih trava, lako osipa. Ne smije se čekati da vlaga padne ispod 20 %, jer će se vršidbom izgubiti mnogo sjemena. Treba ranije početi vršidbu, a sjeme sušiti. Vrši se izravnim prohodom, žitnim kombajnom, podešenih sita i gotovo zatvorenoga zraka. Urod sjemena varira od 400 do 800 kg/ha. Klupčasta oštrica se oplemenjivala za što veći urod sjemena na štetu krmne mase. Ta obrnuta selekcija nije odgovarala stočarima.

U postojećem stanju stočarstva, proizvodnja sjemena klupčaste oštrice mora se okrenuti izvozu, dok se više sjemena troši za perivoje i športske terene nego za livade i pašnjake. To stanje ne može još dugo trajati, jer su trave najjeftinija osnova stočarstva. Stočari to još ne prihvaćaju, jer nisu dovoljno educirani.

301

Livadna vlasulja

Livadna vlasulja pripada u grupu trava

najveće kakvoće. Dobro podnosi nešto vlažnija tla, robusno se razvija, dobro zatvara površinu tla, ali tek u drugoj godini.

U godini sjetve se sporije razvija. Kasnijih godina to dobro nadoknadi. Dobro podnosi zimu, pa nema šteta od jakih zima. Zato je dobra za više nadmorske visine i doline s čestom pojavom magle. Nakon košnje se brzo obnavlja. Dobro podnosi ga-ženje, pa se preporučuje za svaki travnjak.

U bogatijim tlima, brzo reagira na fosfor i druga hranjiva. Potiskuje druge trave, osobito one slabije kakvoće. Na siromašnim tlima daje male urode i ostaje kržljava. Zato se mora sijati na dobrim tlima, jer na njima daje vrhunski urod krme visoke kakvoće.

Pripada u srednje kasne trave. Dospijeva 15 dana nakon talijanskoga ljulja, pa su ljuljevi bolji za košnju u rano proljeće, kada stočarima ponestaje prošlogodišnje krme. Kositi treba uvijek na vrijeme, a stočari često kose kasno. Neposredno prije cvatnje trave su najbogatije bjelančevinama u stabljici i po količini lisne mase. Uz to dobiva se vrijeme za buduće otkose. Hranidbenu vrijednost zelene mase pri pospremanju sijena treba očuvati. Zato se pažljivo suši ili posprema sustavom rolo bala. Prihranom nakon svakoga otkosa i u suhom ratarenju se mogu ostvariti urodi veći od 12 t/ha suhoga sijena. Intenzivna proizvodnja ne podnosi nisku košnju, jer se usjevi sporije obnavljaju i propadaju. Nakon zadnjega otkosa, prije zime, usjev se mora dobro prihraniti, radi bogatijega uroda, koji slijedi.

Proizvodnja sjemena može biti značajna u kombinaciji s proizvodnjom krme. Tlo se mora odlično pripremiti, dobro pognojiti, dobro posijati i usjev treba zaštititi, osobito od korova. Treba izabrati dobru oranicu s predusjevom neke industrijske kulture ili okopavine, da bi se usjev lako čuvao od korova i dobro se razvijao.

Livadna vlasulja vlata tek druge godine. Ne treba sijati na jesen. Jesenskim oranjem dobije se dosta vremena za odličnu pripremu tla uz dobru osnovnu gnojidbu, pa se treba rano u proljeće sijati i dobiti bolju kakvoću. Kao sjemenski usjev neobično dobro rađa. Sjeme dospijeva polovicom srpnja, kada ima najmanje padalina, ali svejedno, treba posvetiti punu pozornost vremenu sjemenskoga otkosa. Sjeme se dosta osipa, pa se s početkom žetve ne smije čekati. Fiziološki zrelo sjeme može imati visoku vlažnost, pa se manje osipa. Zato je potrebito imati protočnu sušnicu podešenoga kapaciteta. Dobro se može koristiti natkriveni ili veći zatvoreni prostor, na koji se sjeme neposredno iza žetve rasprostire u tankom sloju. Asfaltnu podlogu treba prekriti plastikom. Njom se sjeme prekriva u slučaju vremenskih nepogoda. Sve to treba pripremiti prije nego kombajni krenu u žetvu. Urod sjemena livadne vlasulje je oko 1.000 kg/ha, a ovisi o pravovremenosti žetve. Količinu zraka, i veličinu sita se mora maksimalno podesiti.

Ukupno je u prometu 34.000 kg sje-mena livadne vlasulje. Ova vrsta trave zavrijeđuje značajnije površine za svaki vid proizvodnje.

Zbog kakvoće krme, stočari koji ju probaju sijati od nje ne odustaju, pa moraju biti dovoljno educirani.

Naši oplemenjivači su stvorili dvije odlike, koje daju urod krme i kakvoću zelene mase bolje od uvoznih Na žalost, sjeme livadne vlasulje se uvozi, ne znajući kako će podnijeti naše zime.

Uvoz je nepotreban, jer je proizvodnja livadne vlasulje isplativija od uzgoja kukuruza.

302

Mač j i repak

Najbolje uspijeva na dobrim ilovasto

humoznim, nešto vlažnijim tlima. Nije dobar za lakša i pjeskovita tla, osim u vlažnom podneblju, ili na tlima, koja se natapaju. U proljeće dosta kasno kreće, polako raste, pa ne može imati puno otkosa.

On je visok od 50 do 120 cm. Ima veliku masu lišća. Počinje cvasti koncom lipnja ili u srpnju. Dobro uspijeva sve do 1.700 m nad morem. Ima gusti busen, i duboko razvijeno žilje. Odlično podnosi gusti sklop. Dobro pokriva površinu. Zbog dubine korijenovoga sustava, dobro podnosi sušu. Na boljim tlima se može intenzivno koristiti do 6 godina, što nije moguće na siromašnijim tlima. Ako se kosi na samom početku cvatnje, daje sočnu i izdašnu krmu vrhunske kakvoće. Kasnijom košnjom, otvrdne (pogotovo stabljika) i kakvoća se smanjuje. Lišća mora biti iznad 50 %, što se ostvari ranijom košnjom, pa drugi otkos može dati jednaku količinu prvom, u pravilu bolje kakvoće, jer ima više lišća. Najvažnije je pravodobno pokositi, jer se time dobiva na kakvoći kao i na broju otkosa.

Mačji repak je dobra krmna kultura za sjetvu na livadama i pašnjacima u smjesi s drugim travama i djetelinama, osobito s crvenom, jer se razlikuju po duljini inten-zivnoga korištenja. Crvena djetelina počinje propadati, a mjesto, robusnim širenjem, zauzima mačji repak. Količina krme se zadrži, ali nešto niže kakvoće od djeteline u čistoj kulturi. Na prosječno bogatom tlu, mačji repak može uroditi s više od 12 t/ha suhoga sijena, što daje veću vrijednost od 10 t kukuruza, jer proizvodnja sijena ima manje troškove. Osim toga, jedna sjetva mačjega repka koristi se često više od 5

godina. Proizvođač mora dobro poznavati tehnologiju proizvodnje, jer je to najjefti-nija krmna jedinica.

Proizvodnja sjemena u kombinaciji s proizvodnjom krme daje bitno veću vrijed-nost. Prvi otkos daje sjeme. Žanje se kon-com srpnja i daje prosječno oko 700 kg/ha. Lako se vrši, pa radi jako sitnoga sjemena treba osobito paziti pri vršidbi i čuvanju. Zato protok i kaptaža zraka u vršilici moraju biti jako dobro podešeni. U protivnom puno sjemena završi u pljevi i slami. Može se preporučiti dvofazna žetva ili kombajniranje u vrijeme tehnološke zriobe, kada sjeme ima povećanu vlagu, jer se manje osipa.

Proizvođač mora biti pripravan sjeme sušiti prirodno, jer se vrši u vrijeme vrućih dana, pa sušenje može biti vrlo uspješno. Sušiti se može obaviti na protočnoj sušari ili u binovima za sušenje sjemenskoga kukuruza. Sjeme se lako čisti i uputno ga je potrošiti u roku od godinu dana. Sijati treba preciznim sijačicama u redove (razmak redova 25 cm), radi postizanja optimalnoga sklopa od 120 biljaka/m². Za to treba jako malo sjemena. Međutim, budući da je ono sitno, pa ga dosta propada i u najidealnije pripremljenom tlu. Zato se norme povećavaju na 3 do 4 kg/ha.

Važno je sve tehnološke zahvate obaviti na vrijeme i održavati usjev u dobroj kondiciji. Iza svakoga otkosa treba dobro prihranjivati i pripremiti usjev za slijedeći otkos. Treba natapati, ako je moguće, koristiti sustav rolo bala u tehnologiji spremanja krme, što manje gaziti po usjevu i što brže ukloniti masu s parcele.

Proizvodnju sjemena treba usmjeriti za pokrivanje vlastitih potreba, jer se uvozi i po 15.000 kg sjemena po višim cijenama od cijena, koje mogu ostvariti naši proizvođači. Osim toga, sjeme mačjega repka se može izvoziti.

Naglašavamo potrebitost obrazovanja, jer proizvođaču mora biti dostupna tehnologija, koja daje najjeftiniju krmnu jedinicu, te kalkulacija o isplativosti proizvodnje.

303

S m i l j k i t a

Smiljkita je djetelina, čija je kakvoća hranjive vrijednosti u suhom ili svježem stanju, gotovo jednaka kakvoći lucerne. Međutim, lucerna je dosta izbirljiva kultura u odnosu na dubinu oraničnoga sloja tla, na pH vrijednost tla, te na količine odgovarajućih minerala i organskih hranjiva u tlu. Smiljkita se može vrlo uspješno proizvoditi na plićim i siromašnijim oranicama. Ona je nazočna u svakoj prirodnoj biocenozi, koja je takva da se može smatrati livadom ili pašnjakom. Puno bolje podnosi suha staništa od drugih djetelina jer ima dubok korijen, pa crpi vodu iz veće dubine.

Na plićim tlima, na livadama ili pašnjacima pored suhe trave i drugih biljaka mogu se vidjeti pojedinačno ili u skupinama biljke smiljkite u punom razvoju ili cvatu, ovisno kada promatramo. Uz sve suho, smiljkita kao da nema nikakvih posljedica suše. Dobro je znati da je smiljkita najdugovječnija djetelina, dobro podnosi košnju i gaženje. Sve to nas upućuje na preporuku, da smiljkita kao krmna kultura ima značajno mjesto u osnivanju pašnjaka ili livada svagdje, gdje postoji rizik u proizvodnji drugih vrsta. Vrlo dobro podnosi niske topline, pa se može dobro koristiti na većim nadmorskim visinama, dakle na planinskim pašnjacima, za sigurnije stočarstvo, jer u našim prilikama ne postoji usjev smiljkite stariji od pola godine, na kojem su utvrđene posljedice jakih studeni. Može rasti bez posljedica do 3.000 metara nad morem.

Njezine gospodarske vrijednosti nisu upitne. Ispaša stoke smiljkitom ne nosi rizik nadima, kao kod lucerne. Biljka smiljkite daje lijepi žuti cvijet jako lijepoga oblika, koji u sebi nosi tvar gorkoga okusa, pa je u to vrijeme stoka nerado pase. Ispaša se radi

tako intenzivno, da biljke ne stignu cvasti. Pravovremenom košnjom smiljkita daje sijeno najviše kakvoće (bjelančevina do 17 %, 25 % celuloze, različitih minerala do 7,5 % i bezdušičnih tvari u ekstrakciji do 50%), lako probavljivo i ukusno. Hranjene sijenom opisane kakvoće, krave daju više mlijeka, a mlijeko ima veći sadržaj mliječne masti. Jednako pozitivno na ishranu sijenom smiljkite reagiraju ovce i koze.

Smiljkita se rijetko sije u čistoj kulturi. Uglavnom se sije u obliku djetelinsko travnih smjesa. Količina sjemena smiljkite u smjesi najčešće ovisi o kakvoći tla, o dužini namjenskoga trajanja usjeva i klimatskim prilikama. Na livadama, mjesta gdje prije stradavaju određene vrste, treba pokriti smiljkitom, da se ne gubi na količini, a kakvoća može biti još bolja. U smjesi, smiljkita se dobro slaže s francuskim ljuljom, klupčastom oštricom, livadnom vlasuljom i livadnom vlasnjačom, mačjim repkom i mnogim drugim vrstama trava. Kombinacije ovise o namjeni livade. Ako je godina bogata dobrim sijenom, umjesto za košnju, livada se ranije u jesen ili u proljeće može koristiti za ispašu. Ispaša je najjeftiniji način hranidbe stoke. Životinja dobiva obroke najbogatije makro i mikrohranjivim tvarima, kojima se podmiruju funkcionalne potrebe svake jedinke, pa premikse ne treba nabavljati. Prema tomu, misli li se više napasati, tada treba smiljkita biti zastupljenija, jer bolje podnosi gaženje. U slučaju stradanja drugih vrsta, smiljkite treba više, jer će taj višak pokriti prazna mjesta nastala zbog oštrije zime, napada miševa i slično.

Iako vrlo zahvalna kao vrsta, u zadnja dva desetljeća u Hrvatskoj je gotovo nestala kao predmet trgovine sjemenom. To nam oslikava stanje našega stočarstva: nema ni stoke niti smiljkite na škrtim tlima Banovine, Like, Gorskoga Kotara, te na nešto kiselijim tlima Moslavine i Posavine. To su područja gdje se uvijek sijala smiljkita za ishranu stoke u svježem ili suhom stanju. Za kratko vrijeme vidjeti

304

ćemo na livadama i pašnjacima jedino samoniklu smiljku.

Po službenim pokazateljima, Zavoda za sjemenarstvo u Hrvatskoj je deklarirano sjemena smiljkite, po godinama:

2000./2001. - 847 kg 2001./2002. - 6750 kg 2002./2003. - 0 kg 2003./2004. - 0 kg. Ovo nas mora zabrinuti. Deklarirana

količina 2000./2001 godine je ostatak od ranijih godina, a deklarirana količina 2001./2002 godinu. stvorila je zalihu sjemena smiljkite za godine koje dolaze. Prema pokazateljima iz istoga izvora Hrvatska troši sjemena trava i djetelina godišnje 1.000 t, što znači da se sjeme smiljkite troši u promilima u odnosu na drugo, dok se potrošnja u zemljama s daleko naprednijim stočarstvom, nije smanjivala.

Smiljkita ima zanimljiv oblik kori-jenovoga sustava. Dubina jednoga dijela korijena doseže do 150 cm, radi bolje opskrbe vodom, dok je veliki dio korijena dosta nabijen do dubine od 25 cm, na najbogatije dijelu tla hranjivim elementima. Takav raspored korijena smiljkite, maksimalno čuva stanište od moguće erozije, poboljšava mrvičastu strukturu tla na kojemu raste. Često se koristi na škarpama između terasa kao biljka, koja svojim bogatim korijenom, čuva terase od erozije.

Smiljkitu treba vratiti osobito na livade i pašnjake Like, Banovine, Gorskoga Kotara, Posavine i Moslavine, jer su to plitka tla ili su kiselija i nepodesna za proizvodnju drugih leguminoza. Tu je smiljkita nezamjeniva. Kakvoća sijena i zelene mase kod smiljkite najviše ovisi o pravovremenoj košnji. To pravilo vrijedi i za ostale krmne kulture, ali je izraženije kod smiljkite, jer kasno pokošena smiljkita, nakon sušenja ima, tvrdu stabljiku poput žice. Pravovremeni, posušeni otkos daje mekano sijeno visoke kakvoće, koje životinje rado jedu, jer je lako probavljivo.

Na bogatim i dubokim tlima neutralne reak-cije ne treba sijati smiljkitu, jer tu lucerna daje bolje rezultate. Ovo treba znati, jer su smiljkita i lucerna višegodišnje krmne kulture, pa proizvođač može puno izgubiti. Krmne kulture se uglavnom proizvode za vlastite potrebe, a rijetko za tržište, jer su zbog volumena visoki troškovi skladištenja, prijevoza, te gubici na kalu i rastepu.

U suhom ratarenju smiljkita se može kositi četiri puta. Prvi otkos je najbogatiji u odnosu na količinu i kakvoću. Najvažnije je na vrijeme obaviti prvi otkos. Kasnijim skidanjem prvoga otkosa, svi su drugi nešto siromašniji, jer dolaze više topline, skraćuje se dužina vegetacije, urodi zelene mase se količinski smanjuju. Redom pravovreme-nim otkosima dobiva se jedan otkos više. Odgovarajuće tomu je i viša kakvoća krme. Površinu, koju treba zasijati, određuje broj grla stoke. Svaka vrsta stoke sijeno ili sjenažu smiljkite, rado jede i nekontrolirano s apetitom troši nadprosječne količine.

Sjetva smiljkite je opravdana u čistoj kulturi ili u smjesi s različitim travama, uz napomenu da količinski smiljkita mora biti jača. Važno je pogoditi pravi odnos smiljkite i trava, te vrste koje ulaze u smjesu na livadi ili pašnjaku, radi dugovječnosti koju je poželjno ostvariti. Odlična kombinacija je sjetva smiljkite s francuskim ljuljom, koja se preporučuje u suhljim područjima. Dobra je smjesa smiljkite s mačjim repkom, ili s klupčastom oštricom, na tlima umjerene vlažnosti. Smiljkita se dobro slaže u smjesi s vlasuljama ili vlas-njačama. Sve te trave su prvoklasne kakvo-će, pa sa sijenom smiljkite povećavaju količinu nezamjenjive slasne krme, koja ima u izobilju sve potrebite sastavnice.

Poželjno je od proljeća, kada stoka ima što pasti, tijekom cijeloga ljeta i do kasno u jesen držati stoku na paši, najjeftinijoj krmi. Stoka jede prema potrebi, bez troškova košnje sušenja i spremanja. Smiljkita u smjesi s vlasnjačama dobro podnosi gaženje, pa treba kombinirati košnju i ispašu. Za duge zime mora se pripremiti

305

dovoljna količina krme visoke kakvoće, kao i za ljeto, kada sve što je zeleno može izgoriti zbog ljetne žege.

Proizvodnja sjemena i krme u kombinaciji s francuskim ljuljom

Stočari koji stvaraju svoju krmnu

osnovicu, moraju imati odgovarajuće vrste i kultivare leguminoza i trava. Moraju naći takve kultivare, koji mogu izdržati i prezimiti bez posljedica. Također moraju imati takve proizvodne kapacitete, koji mogu dati dovoljne količine krme visoke kakvoće. Sjeme smiljkite se uvozi uglav-nom iz Italije. Moramo imati sjeme iz kul-tivara, koji su svojom otpornošću na surove zime i ljetne suše, već dugo vremena postali sastavni dio biocenoze na pašnjacima i livadama najsurovijih dijelova Like, Gor-skoga Kotara, Korduna i Banovine.

Kombinacijom otkosa za proizvodnju sjemena s otkosom za krmu, proizvođač povećava ukupnu vrijednost na površini koju koristi za krmnu osnovicu. To je sjetva čistih kultura i žetva sjemenskoga usjeva, podložnoga zakonskim propisima. Tako se u proizvodnji sjemena strogo pridržavamo Zakona, koji strogo određuju proizvodnju sjemena. U predloženoj kombinaciji proiz-vodnje sjemena smiljkite, snizujemo troškove proizvodnje krme, njezinu cijenu i pojeftinjujemo stočarsku proizvodnju.

Trebalo bi utemeljiti udrugu naprednih sjemenara za proizvodnju sjemena smiljkite za domaće i inozemno tržište. Neki su preporučivali i sjemensku proizvodnju smiljkite, u zajednici s francuskim ljuljom. Iako je to moguće, pitanje je isplativosti. Francuski ljulj dolazi u punu cvatnju već u svibnju, pa je u lipnju sjeme fiziološki zrelo, te se može žeti. Na taj način prvi otkos skida se za sjeme francuskoga ljulja. Tada je najbolje proći kombajnom povišena hedera i pokupiti gornji dio stabljike ljulja s klasovima. Imamo visok učinak, jer kroz bubanj prolazi relativno mala količina mase.

Smiljkita, koja je u to vrijeme u punom razvoju, ostala je ispod hedera zajedno s lisnom masom francuskog ljulja. Odmah poslije kombajna ostatak treba pokositi travokosilicom na visini reza od 5 cm.

Ovaj otkos, kojim smo pospremili sje-me francuskoga ljulja, daje urod cca 400 kg sjemena/ha visoke kakvoće. Košnjom smilj-kite zajedno s ostatkom francuskoga ljulja, dobili smo urod zelene mase smiljkite, iznimne kakvoće i dobar urod mase lista francuskoga ljulja, prosječne vrijednosti. U vrijeme zrenja sjemena, francuski ljulj ima još uvijek zeleno lišće, što daje visoku kakvoću krme. Pomiješana masa smiljkite s masom francuskoga ljulja i u kombinaciji s proizvodnjom sjemena, daje iznadprosječni urod krme relativno dobre kakvoće.

U lipnju, poglavito na plićim tlima, dolaze do izražaja nedostatak vode i visoke topline, pa francuski ljulj zaostaje u razvoju, a smiljkita, koja ima dubok korijen, dobija na prostoru i dosta se robusno razvija. U kolovozu, u prosječnoj godini, dolazi drugi otkos za skidanje usjeva sjemena smiljkite. To su obično urodi od 200 do 300 kg/ha čistoga sjemena. Pri košnji smiljkite komuške smiljkite u zriobi pucaju i sjeme se dosta lako osipa. To nam nalaže pravovremenu košnju ukupne mase, koju nakon dva dana sušenja na tlu propuštamo kroz kombajn. Kombajn treba biti priređen za vršidbu smiljkite, kako bi se gubici sjemena sveli na najmanju mjeru. Osobito treba podesiti razmak bubnja i oblovine, te broj okretaja bubnja, kako bi što manje sjemena išlo kao otpad kroz pljevu ili slamu. Slama smiljkite, ima jako nisku hranidbenu vrijednost. Smrvljeno lišće je otišlo u pljevu a suha stabljika je tvrda. To je celuloza, koju se može dati preživačima, da se nešto iskoristi. Obično poslije ovoga otkosa dolazi vrijeme slabijih ili jačih kiša. Smiljkita se dosta brzo obnavlja, kao i fran-cuski ljulj, pa se površinu nakon dvadesetak dana počne koristiti za ispašu, sve dok ima dovoljno paše, odnosno dok to dopuštaju vremenske prilike.

306

Proizvodnja sjemena smiljkite i francuskoga ljulja daje, na relativno siromašnim tlima, dosta visoku vrijednost proizvodnje (vidi tablicu 1. na kraju). Ovo osobito stoga, što je ulaganje dugoročno, pa se oranje, sjetva, sjeme, .., kao nastali troškovi, većom pozornošću kombajniranja, košnje i prihrane mogu rasporediti na broj godina punoga korištenja usjeva (5 ili 6). Prosječni godišnji troškovi proizvodnje krme i sjemena u ovoj kombinaciji neće biti viši od 5.000,00 kn/ha. Nedostatak ove proizvodnje sjemena je jako ograničena potrošnja sjemena francuskoga ljulja.

Sjetva djetelina i trava, umjesto čistoga usjeva, poboljšava kakvoću krme, povećava urod krmnih jedinica po obradivoj površini i bolje koristi prirodne izvore tla. Tijekom korištenja višegodišnjega usjeva postoji vjerojatnost najezde poljskih miševa, koji obično uništavaju korijen djeteline, a trave ne diraju. Poslije zime, trave se prošire na račun uništene djeteline, pa uz dobru prihranu, travnata masa toliko dobro rodi, da se gotovo u potpunosti nadoknadi uništena djetelina. Miševi manje napadaju smiljkitu nego lucernu.

Proizvodnja sjemena i krme smiljkite u čistoj kulturi

Smiljkita je vrsta djeteline jako visoke

kakvoće, koja dobro uspijeva na plitkim i nešto kiselijim tlima, na područjima oštrih zima i čestih suša. Smiljkita ne nadima preživače (kao lucerna), a usjev ne prati pojava viline kosice kao, primjerice lucernu i crvenu djetelinu. Vilina kosica radi velike štete na ostalim djetelinama. Ona je karantenski korov, od kojega sjeme mora biti potpuno očišćeno. Ovo su glavni razlozi, koji potvrđuju potrebu proizvodnje krme i sjemena smiljkite. Jednako tako, na boljim tlima smiljkita daje bolje rezultate, pa ne treba uspoređivati urod krme na dobrim tlima s urodom smiljkite na lošim tlima.

Priprema tla za sjetvu i sjetva smiljkite

Smiljkita ima jako sitno sjeme pa tlo

treba fino pripremiti, te idealno pripremiti posteljicu tla za polijeganje sjemena. U godini sjetve, u povoljnim klimatskim prilikama usjev smiljkite može dati dobar urod zelene mase i nešto sjemena. Za jačih proljetnih suša posijana smiljkita može niknuti nejednoliko, pa na mjestu gdje je trebala biti smiljkita niknu različiti korovi, koje nakon nicanja smiljkite nije moguće kvalitetno očistiti herbicidima. Zato preporučujemo kasno ljetnu sjetvu. Pripremu tla treba odmah početi po skidanju predusjeva i to nešto plićim oranjem, radi provociranja sjemenskoga korova za nicanje i poboljšavanja strukture tla. Nakon nicanja korova treba poorati na dubinu od 25 cm i osnovno pognojiti.

Budući da je smiljkita višegodišnja kultura, osnovna gnojidba mora biti nešto bogatija: na tlo pod plug 700 kg/ha NPK 10:30:20, te oranjem to jednoliko rasporediti do dubine brazde. Od polovice ljeta treba pričekati dobru kišu koja će omogućiti dobru pripremu tla za sjetvu. Čim se ukaže takva prilika, površinu treba tretirati herbicidom prema uputi na ambalaži, napraviti pripremu sjetvo spremačom i posijati. Tada treba dodati 150 kg/ha NPK 15:15:15 kao početnu gnojidbu. 6 kg/ha sjemena je dovoljno na dobro pripremljenom tlu. Sjetva mora biti jako precizna, sjeme mora biti plitko položeno, na dubinu od 1 cm, dobro pokriveno sipkom zemljom. Sjeme za sjetvu mora biti kategorija CI, 80 % klijavosti. Sijači sjemena djeteline moraju biti upućeni u način rada sijačica službe.

Kasno ljetnu ili ranu jesensku sjetvu smiljkite preporučujemo umjesto proljetne, jer je manja opasnost od nedostatka vlage u vrijeme nicanja. U ranu jesen puno manje niče sjemenskih korova, pa ih je lakše suzbiti.

307

Njega usjeva sjemenske smiljkite Smiljkita u dobrom sklopu daje jako

nježnu stabljiku s puno lišća visoke kakvoće. Ima dosta dobar porast i brzo dolazi za košnju zelene mase. Pravovremena košnja je važan čin njege usjeva. Zajedno sa zelenom masom kosi se nazočan korov. Smiljkita puno brže retro vegetira i stvara busove s velikim brojom izboja, dobro zatvara vegetativni prostor i guši korove. U pravilu je prvi otkos namijenjen za krmu. Krma se može pospremiti na više načina. Treba očuvati hranidbenu vrijednost u pokošenoj masi. Klasičnim sušenjem se izgubi dosta lišća, dijela krme najviše kakvoće, pa se sušiti mora oprezno, jer se gubi dosta proteina. Otkos, koji se suši na površini tla, mora se što prije ukloniti s parcele, kako ne bi novi izboji smiljkite prorasli kroz sijeno. Šteta je skupljati suho sijeno po mladim biljčicama smiljkite, jer su nježne i lako se lome.

Preporučujemo pospremanje uvenule zelene mase smiljkite kao sjenaže u rolo bale, jer se tako očuvaju sve korisne sastavnice pokošenih biljaka. Rolo bale su blagodat za ratare, jer isti dan napuštaju livadu, a i za stočare, jer dobiju krmu visoke kakvoće, koja se može pospremiti bilo gdje. Ako je bala dobro napravljena, može se dugo čuvati bez kvarenja.

Prvi otkos je količinski najbogatiji, pa može dati 5 do 6 t suhoga sijena, čija cijena premašuje cijenu kukuruza zbog kakvoće. Nakon odvoza mase s parcele, usjev treba prihraniti (150 kg/ha NPK 10:10:10, ili 15:15:15) radi što boljega starta usjeva za drugi otkos. U pravilu se drugi ili treći otkos ostavlja za sjeme. Naime, treba nastojati da smiljkita dolazi u cvatnju i zriobu kada ima najmanje kiša. Ako je u vrijeme cvatnje nema kiše, pretpostavlja se dobra oplodnja, jer pčele i bumbari mogu slobodno letjeti od cvijeta do cvijeta. Ako od početka cvatnje do zriobe nema kiše, polijeganje sjemen-skoga usjeva neće imati velike negativne

posljedice, pa se može očekivati dobra proizvodnja sjemena.

Znajući kada je sušno vrijeme, podesimo radove tako, da ono traje od završetka cvatnje do žetve. Bus smiljkite ima puno izboja, koji etažno cvijetaju, a tako i dozrijevaju. Zato je iznimno važno pogoditi pravo vrijeme košnje sjemenskoga otkosa. Sjeme treba biti fiziološki zrelo, a komuške da još nisu počele pucati, jer kada komuške pucaju sjeme se osipa. Često je sjeme naoko zeleno, a fiziološki je zrelo.

Čim je sjeme počelo smeđiti, ili se poneka komuška počela sušiti, sjemenski usjev treba kositi. Kosi se s punom pozornošću običnom travokosilicom na visini od 5 cm. Odmah treba proći grabljama, masu postaviti u rahli zboj i pustiti otkos dan, dva da se prosuši. Zatim se kombajnom, nisko spuštenoga hedera, i motovilom pokupi masa i ovrši smiljkita. Pogrešno je prvi otkos, u našim prilikama, ostavljati za sjeme, jer je najbujniji pa najlakše poliježe, te ako ima primjesa, onda su najobilnije u prvom otkosu. Moramo maksimalno umanjiti unos sjeme korova u bubanj kombajna sa sjemenom smiljkite jer se pojavljuju poteškoće kod čišćenja sjemena smiljkite. Neki preporučuju izravno kombajniranje sjemenske smiljkite iza prskanja usjeva desikatorom (primjerice Reglon). To je totalni herbicid, koji spali sve zeleno, stabljika i list smiljkite se brže osuše i može se izravno kombajnirati. Učinak desikatora je drugi dan vidljiv. Reglon se jako brzo dezaktivira, ali je obnova usjeva usporena, jer treba vremena da se usjev obnovi. Predlažemo dvofaznu žetvu, jer ničim nije dokazano da izravnim kombajniranjem smiljkita može dati veći urod. Ovakva proizvodnja sjemena smiljkite na škrtom tlu može dati oko 250 kg/ha iznimne kakvoće.

Nakon pospremanja sjemena i slame, pokošeni dio površine opet treba prihraniti kombiniranim mineralnim gnojem kao i poslije prvoga otkosa, radi što boljega starta

308

za novi otkos. Novi otkos se rabi za košnju ili za odličnu ispašu na duži rok.

Svakom stočaru je najvažnije dobiti što jeftiniju krmu. Za ishranu stoke Hrvatska ne oskudjeva u obradivim površinama. Irska ima 7.500.000 goveda, a ima manje obradive površine nego Hrvatska, koja ima manje od 500.000 kom svih uzrasta goveda. Dakle, 13 puta više vrijedi govedarska proizvodnja u Irskoj nego u Hrvatskoj. Na ovom primjeru vidimo, koliku vrijednost u dobrom stočarstvu mogu imati uzorno uređeni pašnjaci i livade. Kako bismo dobili pravu sliku troškova proizvodnje i moguće zarade na kombiniranoj proizvodnji sjemena i krme prikazati ćemo u kalkulaciji na kraju.

Ako prikazanu dobit rasporedimo na četiri proizvodne godine on godišnje daje solidnu vrijednost od 9.317,00 kn/ha. Na proizvodnoj površini smiljkitom se sjemenari sve dok se to isplati. Sjeme smiljkite, koje uvozimo, nepoznatoga je podrijetla, iako ga prate valjane deklaracije zemalja izvoznica. Ne postoji zakonska obveza, stavljanja sjemena u vegetativne pokuse, pa proizvođači najčešće nemaju ni približno saznanje o pravoj vrijednosti krme koju će dobiti.

Ima nekoliko priznatih kultivara smiljkite, od kojih je najpoznatiji Bosna lotus, koja je tako registrirana najprije u Njemačkoj. Za siguran uspjeh u proizvodnji krme i sjemena smiljkite, potrebito je imati sjeme određenoga kultivara. Smiljkita s livada i pašnjaka, osobito Like, zasigurno bi bio najbolji početni materijal za proizvodnju sjemena vrlo postojanih kultivara, koji su se dugo održali u biocenozi bez ljudske intervencije. To je duži postupak za oplemenjivače bilja, ali je sigurno opravdan. Pri uvozu, izvoznik se obično dogovori s

uvoznikom da u deklaraciju upiše ime odlike, koja je upisana u Upisnik u Hrvatskoj, jer se inače ne smije pustiti u promet. Formalno je Zakon zadovoljen, ali sjeme smiljkite uvezeno iz Novog Zelanda sigurno neće moći izdržati našu oštru ličku zimu. Kako, dakle, ne možemo biti sigurni u uvozne kultivare Bosna lotus ili Dianu, moramo početi s našom selekcijom. Treba sugerirati nekom od naših oplemenjivača da počne raditi na selekciji, jer materijala za taj posao u Lici i Gorskom Kotaru ima puno. Očuvane kultivare iz naše sortne liste treba početi umnažati.

Farme krava za proizvodnju mlijeka, na područjima koja spominjemo u ovom materijalu trebale bi imati desetak krava u punoj laktaciji. S površine od 15 ha obiteljsko gospodarstvo bi moglo imati dobre prihode. Na površini od 10 ha moguće je osigurati dovoljnu količinu krme visoke kakvoće. Na 5 ha se može osigurati dovoljna količina zrna stočnoga graška i ječma ili stočne pšenice za poboljšanje ishrane s namjerom povećanja količine i poboljšanja kakvoće mlijeka. Proizvodnja sjemena osigurava obiteljskom gospodarstvu siguran izvor prihoda, do kojega puno lakše dolazi nego iz stočarstva.

Sjemenarenje na površini od 10 ha ima prednosti pred proizvodnjom sjemena na većim površinama, jer se za tri tone sjemena ne mora investirati u skladište i sušnicu. Sjeme se, odmah nakon proizvodnje, može dovesti na normalan sadržaj vlage tijekom jednoga dana prirodnim putom, i nakon toga isporučiti kupcu ili na doradu.

Važno je znati, da se dobrom njegom usjeva (pravovremena košnja i prihrana), vijek trajanja usjeva može produljiti i do deset godina, te tako još više smanjiti troškove proizvodnje krme i sjemena.

Tablica 1. Vrijednost proizvodnje sjemena smiljkite i francuskoga ljulja. Sjeme francuskoga ljulja 400 kg po 10 kn/kg. = 4.000,00 kn Sjeme smiljkite 200 kg po 20 kn/kg = 4.000,00 kn Sijeno u smjesi 4.000 kg po 0,5 kn/kg = 2.000,00 kn Poticaj za proizvodnju sjemena 3.000,00 kn

309

Ukupna vrijednost proizvodnje s poticajom 13.000,00 kn godišnje --------------------------------------------------------------------------------------------------------- a. R a d o v i : Kn/ha/1 zahvat Kn/ha vrijed. koriš. 1 Oranje 500,00 500,00 2 Zatvaranje brazde 180,00 180,00 3 Razbacivanje mineralnoga gnoja 120,00 120,00 4 Prskanje protiv korova 90,00 90,00 5 Sjetvo spremač 120,00 120,00 6 Sjetva 150,00 150,00 7 Košnja prvoga otkosa 4 x 150,00 600,00 8 Rolo baliranje 4 x 500,00 2.000,00 9 Prihranjivanje poslije prvoga otkosa 4 x 100,00 400,00 10 Košnja sjemenskoga otkosa 4 x 150,00 600,00 11 Vršidba sjemenskoga otkosa 4 x 600,00 2.400,00 12 Prihrana poslije sjemenskoga otkosa 4 x 100,00 400,00 13 Korektivna zaštita 4 x 50,00 200,00 14 Čišćenje sjemena 4 x 500,00 2.000,00 15 Nepredviđeni radovi 4 x 250,00 1.000,00 Radovi ukupno: 10.760,00 b. R e p r o m a t e r i j a l : 1 Sjeme smiljkite 6 kg/ha x 40,00 kn/kg 240,00 2 Mineralno gnojivo osnovna gnojidba 700 kg 10:30:20 x 2.40 1.680,00 3 Mineralno gnojivo za prihranu 1.200 kg.15:15:15 x 1,60 1.920,00 4 Pesticidi 1.000,00 5 Ambalaža, atesti i deklaracija 200,00 Repromaterijal ukupno : 5.040,00 c. Os t a l i t r o š k o v i : 1 Zakup ili koncesija 310,00 x 4 1.200,00 2 Doprinos za vodoprivredu 208,00 x 4 832,00 3 Osiguranje ulaganja u proizvodnju 450,00 x 4 1.800,00 4 Troškovi aprobacije 300,00 x 4 1.200,00 5 Financiranje proizvodnje 325,00 x 4 1.300,00 Ostali troškovi ukupno: 6.332,00 UKUPNI TROŠKOVI PROIZVODNJE SMILJKITE a+b+c 22.132,00 d. P r i h o d i 1 Sjeme 250 kg/ha x 24,00 6.000,00 x 4 24.000,00 2 Krma obrač.kao sijeno 5.500,00 x 0,70 3.850,00 x 4 15.400,00 3 Vrijednost ispaše kasno ljeto i jesen 2.000,00 x 4 8.000,00 4 Poticaji za proizvodnju sjemena 3.000,00 x 4 12.000,00 Vrijednost proizvodnje ukupno: 59.400,00 e. D O B I T d - (a + b + c) = 59.400,00 - 22.132,00 37.268,00

310

Razvoj kozars tva

Osim mlijeka, koje je glavni od kozjih proizvoda u Europi, jarad je drugi značajan proizvod.

Jaretina, u odnosu na svinjetinu i govedinu, sadrži manje masti, te je stoga na tržištu dosta tražena i cijenjena.

Visoko mliječne pasmine koza po kilogramu tjelesne mase daju više mlijeka od mliječnih krava.

Iako je po sastavu vrlo slično kravljem, kozje mlijeko je lakše probavljivo. Zato je sve veća potražnja za kozjim mlijekom i njegovim prerađevinama, osobito sirom.

Mlada jaretina je na tržištu najzastu-pljenija kategorija kozjega mesa. Smatra se specijalitetom. U nekim se zemljama kozje meso, osobito mlada jaretina, koristi u različite terapeutske svrhe. Prednost jarećih trupova je što su mali i pogodni za pripremu i konzumaciju u komadu, bez posebnih rasijecanja.

Meso odraslih koza se manje jede svježe, a više nakon salamurenja i sušenja, te u obliku različitih prerađevina.

U većini zemalja kolje se jarad male klaoničke mase od 6 do 14 kg. Kozji, a osobito jareći trupovi, su osjetljiviji na zamrzavanje zbog izrazite mišićavosti trupa i maloga sadržaja potkožne i unutar mišićne masnoće.

Kozje mlijeko sadrži sve sastojke potre-bite za rast i razvoj mladoga organizma, a zbog dijetalnih svojstava jednako se preporučuje djeci, odraslima i starijima. Njegova iznimno bitna osobina su male kapljice mliječne masti, ravnomjerne raspršene, koje se sastoje od kratko lančanih masnih kiselina.

U posljednje vrijeme, kozjem mlijeku se sve više, uz dijetalna, počinju pripisivati i određena ljekovita svojstva.

Djeca, hranjena kozjim mlijekom, brže rastu, teža su i imaju bolju mineralizaciju kostiju od vršnjaka hranjenih kravljim mlijekom. Kapronska, kaprilna i kaprinska kiselina, kao i određene srednje lančane masne kiseline, pokazale su se dobrim u liječenju crijevne malapsorpcije i drugih crijevnih poremećaja, srčanih bolesti, dječje epilepsije, fibrinoznih cista i bolesti žuči.

Kozje mlijeko je bogatije selenom od kravljega, a selen je antioksidant, pa pogo-duje prevenciji raka i kardiovaskularnih bolesti. U Švicarskoj se maslac proizveden od kozjega mlijeka koristi u izradi različitih krema za liječenje artritisa, neuritisa, artroze i različitih reumatičkih bolesti.

Za razliku od visoko mliječnih krava, koze vrlo rijetko obolijevaju od tuber-kuloze, pa je uvriježeno mišljenje da i osobe, koje konzumiraju kozje mlijeko, rijeđe obolijevaju od navedene bolesti.

Najrašireniji proizvod od kozjega mlijeka je sir. Postoje stotine vrsta kozjih sireva i brojne mljekare koje se bave isključivo preradom kozjega mlijeka.

Kozje mlijeko se još prerađuje u vrhnje, maslac, jogurt, kefir, te ostale različite mliječne napitke, slično kravljem mlijeku.

Proizvodnost mlijeka je uvjetovana poglavito pasminom. Da bi genetički poten-cijal bio iskorišten treba biti zadovoljena prije svega hranidba. Zato postoje hranid-beni normativi precizno utvrđeni za svaku fiziološku, dobnu, spolnu i proizvodnu kategoriju koza.

Kozja koža se smatra najcjenjenijom od svih vrsta koža domaćih životinja, osobito za izradu odjevnih predmeta. Osobito su cijenjene cipele od kozje kože ševro, te rukavice od velura. Prinos i kakvoća kože ovise o pasmini, hranidbi, godišnjem dobu,

311

vremenu šišanja, klimi, te načinu skidanja i pripreme (postupcima sa sirovom kožom). Koža mliječnih pasmina koza je lošija, rahlija i nježnije građe od koža pasmina koje se uzgajaju u stepama, čija koža je jača, deblja i čvršća. Od neošišane kozje kože proizvode se topli, ugodni, nepromo-čivi kaputi, kape, rukavice, pokrivači, sagovi, ....

Kozje vlakno je vrijedan proizvod. Danas pravu vrijednost i cijenu postižu samo vlakna najbolje kakvoće. Kostrijet, gruba kozja dlaka, koja je ranije imala dosta značajnu primjenu, danas se gotovo ne koristi. Tržište traži finije vrste kozjega vlakna: moher, kašmir i kašgora.

Koze iznimno koriste ratarstvu, jer tijekom zime, dok se nalaze na jaslama, proizvode znatne količine stajskoga gnoja visoke kakvoće, bez kojega je teško u ratarstvu ostvariti veće prinose. To je osobito značajno u današnjim uvjetima narušenoga ekosustava, kada je bitna zadaća očuvanje zdravoga okoliša i proizvodnja biološki zdrave hrane.

Uz ovčji, kozji se gnoj po sadržaju hranjivih tvari smatra najboljim. Ima istu količinu organske tvari kao i ovčji, nešto manje dušika, a značajno više kalija i fosfora. On je topao, suh, lagan za ruko-vanje, pa je jako tražen u cvjećarstvu, voćarstvu i povrtlarstvu, osobito za gnojidbu teških ilovastih tala.

Godišnja proizvodnja gnoja po kozi ovisi o pasmini, količine i vrsti obroka, načinu držanja, a kreće se od 400 do 1.000 kg.

Poznata je primjena jarećih crijeva u obliku kirurškoga konca.

U mnogim zemljama se koze koriste i kao "čistači" terena od različitoga raslinja, korova, šiblja, šikare i makije, a osobito na manje pristupačnim terenima, pa smanjuju mogućnosti izbijanja požara.

Koze određeni teren mogu napasivati same ili zajedno s ovcama i/ili govedima i magarcima, te na taj način omogućiti rast poželjne vegetacije.

Pasmine i uzgoj

Za razliku od uzgoja goveda, uzgoj koza na zadanom području ima slabu tradiciju. Bivši politički sustav je zakonom zabranio njihov uzgoj.

Proizvodnja kozjega mesa se temeljila na našoj autohtonoj hrvatskoj šarenoj i hrvatskoj bijeloj kozi. U cilju povećanja mesnatosti, za uzgoj u čistoj krvi ili za oplemenjivanje, u posljednje vrijeme se u Hrvatsku uvoze grla boer ili burske koze. Po proizvodnosti mesa izvrsne kakvoće se smatra najboljom pasminom koza u svijetu. Danas se u Hrvatskoj kao i u većini europskih zemalja, koze poglavito uzgajaju radi mlijeka. U tu svrhu se uvoze stada visokih genetičkih mogućnosti za proiz-vodnju mlijeka (alpina, sanska i srnasta) i u krajeve gdje koza i nije bilo.

Najbitnije odlike hrvatske šarene i hrvatske bijele koze su prilagodljivost svim sustavima uzgoja (od potpuno ekstenziv-noga do intenzivnoga), te skromni smještaj i hranidba. Po proizvodnosti mesa i mlijeka po grlu su niže, ali dobiveni proizvodi su odlične kakvoće.

Tijekom pašnoga dijela godine, koze u pravilu pasu po vlastitom dvorištu, pašnjacima i livadama, a u nekim (manjim) gospodarstvima dobivaju pokošenu zelenu masu i različite otpatke hrane. Veći je problem zimski obrok, kada se kozama nudi loše sijeno, slamu, lisnik, brst, kukuru-zovinu, koje ne pojedu krave. Nedostatak dobroga voluminoznoga dijela obroka se ponegdje nastoji nadomjestiti davanjem žitarica.

Pristup hranidbi sličan je onomu kod svinja, što je gledano s fiziološkoga stanovišta potpuno krivo, jer su koze preživači, a uz to je ovakav obrok daleko skuplji. Nerijetko koze dobivaju suho nemljeveno zrno kukuruza, ili drugih žitarica (ječma, zobi i pšenice), koje konzumirano na taj način, ne samo da je manje iskoristivo, nego često dolazi do loma ili izvaljivanja zubi. Navedeno može

312

prouzročiti smanjenje proizvodnosti i ranije izlučivanje takvih grla iz daljnjega uzgoja.

Uzgoj koza se dade dosta lako i brzo obnoviti. Cijene rasplodnih životinja nisu visoke, Reprodukcijski i proizvodni ciklus su kratki. Koze su otporne na različite bolesti i lošije uvjete gospodarenja, a imaju umjerene zahtjeve smještaja i hranidbe.

Žele li proizvođači od samoga početka imati profitnu proizvodnju, te ju razvijati, tada moraju od početka osigurati proizvod-ne uvjete.

Uzgoj koza se osobito preporučuje na površinama manje dostupnim drugim vrstama domaćih životinja: strmine i litice, jako zakorovljene i nepristupačne površine.

Područje ima odlične tržišne uvjete za kozarstvo. Povezanost s najvećim tržištima omogućuje dobar plasman proizvoda. Međutim, profitno kozarstvo je nezamislivo bez odgovarajućih zemljišnih površina, pašnjaka i livada.

Koze se na pašnjaku ponašaju znatno drugačije od ovaca i krava. Najveći dio vremena utroše na brst, a ne na pašu. One čiste i gnoje površine potičući rast poželjne vegetacije. U ponovnom privođenju svrsi neobrađenih i zakorovljenih površina koze su nezamjenjive.

Koze ne vole maglu, propuh i buku. Budući da vole topliji zrak, na kontinen-talnom području treba napraviti dobre kozarnike, u kojima kozama, osobito jaradi, tijekom zime neće biti hladno.

Profitna proizvodnja

Veličina stada ovisi o proizvodnom

cilju, sustavu uzgoja (ekstenzivni, poluin-tenzivni i intenzivni), pasmini i raspolo-živosti poljoprivrednih površina, kao i o tomu je li to osnovna ili dopunska djelatnost gospodarstva.

Ako se nakon klanja ili odbijanja jaradi koze muzu i od mlijeka ostvaruje dio prihoda, onda je potrebna veličina osnov-noga stada manja.

Pri kombiniranoj proizvodnji meso - mlijeko - sir, broj rasplodnih grla može biti nešto manji.

Optimalna veličina stada u proizvodnji mesa, za obiteljsko gospodarstvo je između 100 i 200 rasplodnih grla, za što je potrebno imati od 12 do 30 ha pašnjaka, livada i oranica, ovisno o kakvoći površina, sustavu uzgoja i cilju proizvodnje.

U proizvodnji kozjega mesa može se koristiti burska koza, kao i njezini različiti križanci. Za proizvodnju kozjega mlijeka se preporučuju pasmine visokih genetičkih mogućnosti: sanska, togenburška i različiti šamoise tipovi poznatiji pod zajedničkim nazivom alpina.

Za dobivanje mlijeka zadovoljavajuće kakvoće i higijenske ispravnosti nije dovoljno imati samo zdrave odgovarajuće hranjene životinje, nego i strojnu mužnju. Uzgoj mliječnih koza je manje zahtjevan od uzgoja mliječnih krava, traži manje truda, sredstava i ulaganja, manje radnoga vremena i hrane, a mliječne koze mogu pro-izvesti više mlijeka po kilogramu tjelesne mase nego krave.

Važno je napomenuti da su ulaganja u pokretanje proizvodnje kozjega mlijeka znatno manja nego u proizvodnju kravljega mlijeka (jeftinija rasplodna grla, manja ulaganja u staje i opremu, ...). Stoga se uzgoj koza preporučuje i u obiteljskim gospodarstvima koja ne mogu držati mliječne krave.

Koze se mogu koristiti kao čistači vlastitih dvorišta i okućnica, odraslih voćnjaka i nasada, gdje te površine i gnoje.

Ne preporučujemo dugotrajnu ispašu koza, osobito plemenitih pasmina u dolinama rijeka, na močvarnim i vlažnim terenima, gdje su velike mogućnosti obolijevanja od metilja i inih unutarnjih i vanjskih parazita, te šepavosti. Proizvodnja u takvim uvjetima je znatno teža i gospo-darski nepovoljnija. U takvim područjima dolazi u obzir proizvodnja kozjega mlijeka temeljena na visoko proizvodnim grlima, držanim u zatvorenim ili poluzatvorenim

313

uvjetima, a tijekom vegetacije kozama treba davati pokošenu zelenu masu.

Preporučuje se postupan razvoj kozar-stva, to jest proizvodnje kozjega mesa i mlijeka, uz istovremenu promičbu važnosti kozjih proizvoda i prerađevina u prehrani ljudi.

Uz to, treba svladavati tehnologije pre-rade kozjega mlijeka u različite prerađevine (sir, vrhnje, maslac, jogurt, ...) pazeći na posebnosti kozjega mlijeka.

Postupno treba izgrađivati navike potro-šača na jareće i kozje meso, kao i njihove različite prerađevine.

Razvoj kozarstva će bit poticaj otva-ranju manjih klaonica i mljekara, usko specijaliziranih za klanje malih preživača, te za proizvodnju različitih proizvoda od kozjega mlijeka (sira, jogurta, vrhnja, ...).

Dobro ustrojeno kozarstvo mora biti usklađeno sa zahtjevima tržišta, što znači da treba izbjeći sezonsku ponudu jaretine i mlijeka.

Čini se da je najteže udovoljiti zahtjevu proizvodnje jeftine voluminozne krme visoke kakvoće, jer to pretpostavlja uređe-nje, popravljanje i ograđivanje pašnjaka, te ustroj pregonskoga napasivanja.

Budući da su paša i brst najjeftiniji izvor hrane, tom se činitelju od samoga početka mora posvetiti najveća pozornost, te u to uložiti najviše rada i novca.

Ratarske površine osiguravaju najveći dio godišnjih obroka. Kozarstvo se uklapa u ukupnu djelatnost jednoga gospodarstva i po tomu, što koze dobro koriste nuspro-izvode ratarskih i prerađivačkih djelatnosti (slama, ostaci povrtnih i industrijskih kultura).

Nedostaci obrađivanoga područja za uzgoj koza su nepostojanje tradicije uzgoja, te hladne zime. To se može nadoknaditi suradnjom sa stručnim institucijama, savje-todavnim službama, HSC i veterinarskim stanicama, te izgradnjom boljih, toplijih staja.

Preporučujemo izgradnju kozarnika s tavanskim prostorom za smještaj sijena i

slame. Takve su štale zimi toplije, što je osobito važno, jer se većina koza jari zimi, a jarad je toplinski osjetljivija. Proizvodnja mlijeka znatno je niža, ako je kozama hladno.

Neobično su važne udruge (i zadruge) uzgajatelja koza, koje će promicati i štititi njihove probitke. Udruge mogu biti nositelji razvoja. Obiteljska gospodarstva putom udruga mogu plasirati svoje proizvode, međusobno razmjenjivati rasplodna grla (koze i jarce), nabavljati rasplodni podmla-dak, repromaterijal i lijekove, razmjenjivati opremu i mehanizaciju, organizirati stručna predavanja, izložbe, aukcije i smotre. Udruga (ili zadruga) može imati svojega veterinara i tehnologa, svoju klaonicu i mljekaru.

Intenziviranje kozarstva zahtijeva, uz pravilnu hranidbu i odgovarajući smještaj, primjenu uzgojno selekcijskoga rada, koji će biti podređen uzgojnom programu.

Obrok koza treba biti količinski i po kakvoći dovoljan u svim fazama reproduk-cijskoga ciklusa. Koza najveći dio vremena na pašnjaku utroši na brst različitih drve-nastih kultura. Osobito treba paziti na hranidbu u kritičnim fazama: vrijeme prije pripusta, posljednja trećina gravidnosti i početak laktacije, a u proizvodnji mlijeka tijekom cijele laktacije. U tim, navedenim razdobljima, uz odgovarajuću količinu voluminoznih krmiva (paše, sijena, sjenaže i silaže), kozama dnevno treba davati i od 300 do 500 grama krepkih krmiva.

Rasplodne jarce treba poboljšanom hranidbom pripremiti za pripust i dobro hraniti tijekom cijele pripusne sezone. Tada jarce treba držati u istom objektu s kozama, odvojeno u zasebnom boksu, jer se to povoljno odražava na postotak oplođenih koza.

Treba voditi brigu o tome da li je jarac šut ili rogat, jer je nasljeđivanje rogova spolno vezana osobina, pa uslijed selekcije na šutost može doći do pojave hermafro-ditizma. Tamo, gdje je jarac rogat, takvih problema nema. Međutim, ako se želi

314

selekcijom ići na šutost onda se preporučuje uzgajateljima savjetovanje sa stručnjacima.

Prije pripusta treba obaviti sva preven-tivna liječenja i tretmane, protiv vanjskih i unutarnjih parazita, vitaminizirati ih i orezati papke, da bi se koze tijekom gravidnosti što manje natjeravale i gurale, te da ne bi abortirale. Koze su osjetljive u visokoj fazi gravidnosti na mehaničke udarce, naguravanja i međusobne tučnjave, kada može doći do pobačaja.

Krajem gravidnosti koze treba cijepiti protiv enterotoksemije dizevakom ili nekim drugi preporučenim preparatom.

U proizvodnji mlijeka se preporučuje koze ranije pripustiti, a nakon jarenja jarad što ranije odvojiti od majki i nakon toga hraniti mliječnom zamjenom. Tako se dobije više mlijeka, te je proizvodnja gospodarski učinkovitija.

Hranidbom jaradi mliječnom zamjenom se ostvaruju jednaki dnevni prirasti kao i kod hranidbe kozjim mlijekom. Za dobre rezultate mliječna zamjena za jarad mora sadržavati od 10 do 15 % više suhe tvari od svježega kozjega mlijeka.

U hranidbi silažom, ako je silaža loše kakvoće, može doći do pojave listerioze.

Osobito je opasno hraniti koze lošom silažom u posljednjoj fazi gravidnosti, kada koze najčešće reagiraju pobačajima. Može se koristiti samo silaža besprijekorne higijenske vrijednosti.

Koze ne vole pljesniva i užegla krmiva, kao i dodatke mesnoga, ribljega i mesno - koštanoga brašna (takvu hranu onjuše i ne uzmu).

Obrok mora biti prilagođen pasmini, proizvodnom cilju, kategoriji, fiziološkoj fazi i uzrastu.

Izbor pasmine koza treba biti podređen proizvodnom cilju, uzgojnom programu i zahtjevima tržišta. Od mliječnih pasmina preporučujemo alpsku, sansku i srnastu kozu, te u lošijim hranidbenim (pašnim)

uvjetima križanje naših izvornih pasmina s navedenim visoko mliječnim pasminama.

Proizvodnju kozjega mesa i dalje treba temeljiti na našim autohtonim pasminama (hrvatska bijela i hrvatska šarena) izražene otpornosti, skromnosti i izdržljivosti, te mesa dobre kakvoće.

U cilju povećanja proizvodnje mesa po grlu, može se ustrojiti proizvodnja jaradi F1 križanaca naših navedenih pasmina i burske koze.

Burska koza se odlikuje dobrom plodnošću, dobrom prirastom i odličnom kakvoćom mesa, pa bi se navedenim križanjem povećala proizvodnja mesa po grlu.

Koze se u proizvodnji mlijeka pripuštaju jednom godišnje i to u pravilu u jesen, od kraja srpnja do početka prosinca. Preporučujemo raniji pripust koza, da jarenje i početak laktacije budu u prosincu i veljači, jer tada koze imaju znatno dužu laktaciju i veću proizvodnju mlijeka, potomstvo je vitalnije, otpornije, brže raste i manje ugiba. Međutim, u proizvodnji mesa, ovakvim ustrojom pripusta dolazi do sezonske pojave jaretine na tržištu, a koze su nedovoljno iskorištene.

Kozare treba stalno obrazovati i upoznavati s najnovijim dostignućima u tehnologijama proizvodnje i prerade kozje-ga mlijeka i mesa.

Kozarnik ne smije biti preskup i u samom početku previše opteretiti proiz-vodnju.

Po jednom rasplodnom grlu treba osigurati od 1 do 1,2 m2 podne površine (ovisno o veličini koze), od 03 do 04 m2 za svako rasplodno jare, odgovarajuću količinu zraka i svjetlosti.

Pri gradnji osobito treba znati da koze ne vole hladnoću, osjetljive su na vlagu i propuh. Ne preporučujemo prevelike farme mliječnih koza na jednom mjestu, kako se ne bi poremetila ekološka uravnoteženost.

315

Godišnje hranidbene potrebe koza

Pasmina Alpina Hrvatska šarena Hrana (kg)/Veličina stada 50 100 50 100 Paša, brst, zel. pokoš. masa 73.500 147.000 52.500 105.000 Sijeno 18.750 37.500 15.000 30.000 Sjenaža 4.500 9.000 3.750 7.500 Kukuruz (koncentrat) 4.050 8.100 1.500 3.000 Sol 50 100 50 100

U slijedećoj tablici su navedene očekivane prosječne proizvodnje za alpinu i hrvatsku

šarenu kozu. Uzete su prosječne pasminske vrijednosti za plodnost i proizvodnju mlijeka, te za proizvodnju gnoja u staji. Očekivana proizvodnja

Pasmina/Vel. stada Alpina Hrvatska šarena Proizvod Jedinica mjere 50 100 50 100 Jarad Obnova stada Jarad za tržište Izlučene koze i jarci Mlijeko Sir Stajski gnoj

grlo grlo grlo grlo

l kg kg

75 11 64 11

25.000 4.160 30.000

150 22 128 22

50.000 8.300 60.000

61 11 50 11

14.000 2.300 25.000

120 22 98 22

28.000 4.600 50.000

Proračun gospodarskoga učinka proizvodnje kozjega mesa i mlijeka Pasmina Alpina Hrvatska šarena Veličina stada 50 100 50 100 Prihodi 123.050 246.100 80.150 159.200 Vrijednost proizvodnje Jarad Mlijeko*

Izlučene koze i jarci Državni poticaj

116.800 35.200 75.000 6.600 6.250

233.600 70.400 150.000 13.200 12.500

73.900 27.500 42.000 4.400 6.250

146.700 53.900 84.000 8.800 12.500

Troškovi proizvodnje 36.125 72.250 30.075 60.150 Kupljena hrana Vlastita hrana Veterinarske usluge Troškovi uzgoja Ostali troškovi

4.125 27.500 2.000 1.500 1.000

8.250 55.000 4.000 3.000 2.000

1.575 25.000 1.500 1.200 800

3.150 50.000 3.000 2.400 1.600

Dobit (prihodi-rashodi) 86.925 173.850 50.075 99.050 *Kalkulacija je napravljena na primjeru stada namijenjenoga proizvodnji mlijeka i mesa

316

Potrebna ulaganja za zasnivanje kozarske farme Opis/broj rasplodnih koza 50 100 Staja s ispustom, sjenikom i spremištem hrane

165.690 258.700

Mehanizacija 185.150 243.500 Traktor Priključci Oprema za pašnjak Muzna oprema

99.500 64.300 12.450 8.900

125.000 86.400 17.600 14.500

Osnovno stado 59.000 116.000 Koze Jarci

55.000 4.000

110.000 6.000

Ukupno 409.840 618.200 Popis potrebne opreme za farmu 1. Oprema za mužnju: Polustabilni muzni uređaj s dvije kante Tip: RPT-1, kapaciteta 190 l Automat za pranje muzne opreme s kadom 60 l Izmuzište za koze tip CANARIEN Dijelovi na montaži muznoga uređaja (cijevi, vacuum slavine, otkapni ventili, nosači, ...) Prijevoz opreme s montažom Laktofriz za hlađenje mlijeka kapaciteta 300 l WESTFALIA 2. Oprema za štalu: Pojilice za koze tipa ARATO Hranilice za napajanje jarića mlijekom Infra crvene grijalice (250 W) Dvostrane viseće drvene jasle za sijeno Krmna zabrana sa zatvaračom i vratima visine 125 cm (drvena) Drveni elementi (pregrade) za oblikovanje boksova (1,25 x 1,20 m) Ventilatori za prozračivanje (osobito ako je uzgoj intenzivan) 3. Oprema za mini siranu Posuda od inoxa - sirilo PL 250 Stol za sirenje Separator Sudoper Kuhinjski uređaji Pastelizator Kalupi Oprema za zrionicu sira Oprema za konfekcioniranje i pakiranje sira

317

318

Zašto

poljoprivredna

gospodarstva

ostvaruju gubitke?

(ili ne ostvaruju moguću dobit, osobito u proizvodnji mlijeka)

Nepoznavanje

poticaja

za proizvodnju

319

Činjenica je da više od trećine ukupnih poticaja i naknada čine oni, koji se odnose na govedarstvo. Naša gotovo niti jedna poljoprivredna proizvodnja nije na pravi način reagirala na ovakvu stalnu državnu potporu. Osobito se to jako osjeća u proizvodnji mlijeka.

Za jedan dio gospodarstava su uvjeti, koji su obilježeni relativno visokom pro-izvođačko – prodajnom cijenom, dobrim poticajima i povlaštenim kreditima u mljekarskoj proizvodnji bili odličan način za uspostavljanje suvremene mljekarske proizvodnje.

Na žalost, za većinu proizvođača su i ovako dobri uvjeti pretpostavke sadašnjega, ali ne i budućega poslovanja u kojemu se s očekivanim smanjenjem proizvođačko pro-dajnih cijena mlijeka i državne subvencije mogu predvidjeti značajniji gubitci.

Danas se na razini od 8 do 15 grla u gospodarstvu, za koje možemo reći da živi od mljekarske proizvodnje (što je dvostruko i trostruko više od državnoga prosjeka) s prodanih prosječno 3.000 litara mlijeka po grlu, gubi u odnosu na tehnološki mogući prosjek barem 5.000 kuna po grlu. To je gubitak, ako proizvodnju gledamo u odnosu na prosjek.

Međutim, gledamo li sadašnju proiz-vodnju u odnosu na proizvodne mogućnosti grla, tada ćemo vidjeti da gospodarstva gube i po 10.000 kuna po grlu godišnje.

Na razini primitaka i izdataka (bez računanja vlastitoga rada i amortizacije) proračunavaju se pozitivni dohoci, pa gospodarstva u ovom trenutku ne „vide“ stvarne gubitke.

Stvarni gubici će se iskazati kada dođe potreba obnove govedarskih kapaciteta, te rješavanja egzistencijalnih pitanja doma-ćinstava.

Kada govorimo o suvremenoj mljekar-skoj proizvodnji u obiteljskim poljoprivred-nim gospodarstvima s punom ekonomskom uspješnosti, misli se na:

- osnovno stado s više od 35 muznih krava,

- razinu mliječnosti iznad 4,5 tisuća litara kod simentalca i iznad 6,5 tisuća kod holstein goveda,

- tehnološki i organizacijski dobro izgrađene i opremljene staje,

- dobro ustrojena proizvodnja vlastite stočne hrane,

- dobra organizacija rada. Samo ovako „grubo“ nabrojana obi-

lježja mljekarske farme daju u uvjetima sadašnje otkupne cijene mlijeka usporedive podatke u odnosu na okruženje, s dobrom muznošču i primjerenim utrošcima rada:

- visoku ekonomičnost, proizvodnost i rentabilnost,

- isplativost projekta potpuno novoga ustrojavanja proizvodnje ili udvostručenja postojećih kapaciteta,

- punu konkurentnost očekivanim pro-izvodnim uvjetima u budućem poslovanju.

Shema gubitaka u mljekarskoj proizvodnji obiteljskih

poljoprivrednih gospodarstava

Analitika proizvodnje:

- nedovoljno praćenje tehnoloških po-dataka,

- nedovoljno praćenje ekonomike proizvodnje

320

Tehnološki činitelji Hranidba:

- neodgovarajuća hranidba, - nekorištenje paše kao jeftinoga i

prirodnoga izvora mlijeka, - loša proizvodnja vlastite stočne

hrane, - nepoznavanje i nekorištenje načela

dobre proizvodnje (kasna košnja, izostanak plodoslijeda),

- nekorištenje krmne osnovice visoke kakvoće.

Plodnost i muznost: - nepoznavanje plodnosti krava (bio-

loški ciklus i tjeranje) i nepravovremeno osjemenjivanje,

- loše i neodgovarajuće sjeme, - loša, slaba ili neodgovarajuća hra-

nidba tijekom određenih proizvodnih cik-lusa, od kojih su najznačajnije laktacija, zasušenje i suhostaj.

Obnova (obrt) stada: - korištenje muznih krava dulje od

proizvodne opravdanosti (zbog niske plod-nosti, neodgovarajuće analitike proizvod-nje),

- prekomjerno trošenje mlijeka na telad i nekorištenje mliječne zamjene.

Kakvoća mužnje i mlijeka: - neodgovarajuća priprema i izvedba

mužnje, - nepravilno postupanje mlijekom od

staje do otkupnoga mjesta.

Kakvoća smještaja i njege - neodgovarajući smještaj životinja, - neodgovarajuća mikroklima štala, - neodgovarajuće postupanje hranom i

štalskim otpadom tijekom svih dijelova pro-izvodnoga ciklusa.

Činitelji organizacijsko – ekonomske

prirode

Unutarnji činitelji: - nedovoljna veličina farme, - sitni posjed, veliki broj parcela

udaljenih od središta gospodarstva, - nepostojanje odgovarajuće mehani-

zacije na gospodarstvu.

Vanjski činitelji: - neusklađenost cijena ulaza i izlaza

(inputa i outputa), - neusklađenost i kašnjenje državne

potpore, - nepovoljni novčani mehanizmi

(krediti, kamate). Organizacijsko – ekonomski gledano,

danas se puna iskoristivost tehnoloških mo-gućnosti grla i suvremene tehnike postiže na:

- veličini farme od 90 do 130 grla, - vlastitom proizvodnjom stočne hrane

na 100 do 200 ha površine, - potpunom mehaniziranošću u proiz-

vodnji stočne hrane, održavanju štala i mužnje.

U našim uvjetima, više od 90 %

proizvođača nema uvjete ni za 30 do 40 % navedenih kapaciteta.

U praksi se računa na poslovno povezivanje od 15 do 30 proizvođača u poslovne udruge (tvrtke, zadruge…).

Osnovne pretpostavke udruživanja proizvođača

Poljoprivredni proizvođači u razvi-

jenim zapadnoeuropskim zemljama se već

321

dugo udružuju u različite strukovne udruge, kako bi:

- racionalnije koristili suvremenu me-hanizaciju,

- lakše nabavljali selekcijski materijal, - brže i učinkovitije koristili nove

tehnologije, - bolje odgovorili na zahtjeve otkup-

ljivača, prerađivača i potrošača njihovih proizvoda.

Važno je pri tomu istaknuti, kako uloga

i djelovanje farmerskih udruga nisu jed-nosmjerni.

Zaštita farmerskih poslovnih interesa je moguća samo kada farmeri, članovi udruga, svojom tehnologijom proizvodnje i ostva-renim proizvodnim rezultatima (visina proizvodnje, proizvodnja po grlu, troškovi vlastite proizvodnje hrane, cijena koštanja mlijeka i prirasta u tovu, …) odgovaraju mjerilima suvremene proizvodnje i poslo-vanja u sustavu napredne poljoprivredne proizvodnje i suvremenoj prehrambenoj industriji.

To znači da se i proizvođači moraju uklapati u zahtjeve i poslovne planove prerađivačkih i trgovačkih poduzeća s kojima se u određenim uvjetima također nalaze povezani preko posebnih oblika poslovnih udruga.

U zemljama s naprednom tehnologijom i dugom tradicijom te „jakim“ proiz-vođačima i udrugama proizvođača, interesne udruge se iz neprofitnih razvijaju i u različite oblike visoko profitnih subjekata. Pri tomu ponekad može doći do sukoba interesa farmera kao proizvođača i dioničara, ali odnosi i uloge su u pravilu čvrsto zakonski uređeni, pa su veći pro-blemi rijetki.

Kod nas, s obzirom na razvijenost odnosa u poljoprivredi i cjelokupnom gospodarstvu možemo prije svega govoriti o strukovnim udrugama poljoprivrednika i potrebi njihovoga širenja.

Ovo poslovno udruživanje osobito naglašavamo gledajući na unapređenja

tehnologije proizvodnje, te korištenje neis-korištenih mogućnosti.

Potreba udruživanja proizvođača

Danas je u razvijenome svijetu jako

teško naći proizvođače – farmere, koji nisu na neki način uključeni u različite strukovne i profitne udruge.

Potreba za udruživanjem proizvođača proistječe iz stalnoga i brzoga napretka poljoprivrednih tehnika i tehnologija, te potrebe stalnoga praćenja ovoga razvoja.

Svako veće zaostajanje za mjerilima suvremene tehnologije uzrokuje odstupanje od tržišno priznatih odnosa cijena koštanja i prihoda, pa zbog gubitaka i nemogućnosti obnove suvremenih kapaciteta, proizvođači još više zaostaju za sve novijim tehničkim rješenjima.

Gospodarski i stručni razlozi, u uvjeti-ma međusobne bliske povezanosti više činitelja u lancu proizvodnje, podršci proizvodnje, transferu tehnologije plasmanu glavnih i sporednih proizvoda u poljo-privredi, određuju istovremenu uključenost proizvođača i u nekoliko udruga.

Problemi proizvodnje mlijeka u našim obiteljskim gospodarstvima su mnogobrojni i sa stajališta ustrojstva i sa stajališta eko-nomike proizvodnje. Nedovoljna upućenost proizvođača, nepoznavanje tehnologija držanja i hranidbe grla, te relativna neučin-kovitost cjeloga sustava podrške, rezultiraju nedovoljnim iskorištenjem tehnoloških mo-gućnosti goveda, koja se mjere odstupanjem ostvarene proizvodnje mlijeka i prirasta teladi od mogućnosti prema selekcijskim rezultatima. Neučinkovitost stručne podrške obuhvaća primjenu znanstvenih istraživa-nja, nova tehnička rješenja, selekcijski rad, zdravstvenu zaštitu životinja, … Posljedice su loš ustroj i neutvrđivanje odgovornosti u sustavu informacija i izvedbe u praksi.

322

Prednosti i nedostaci proizvođačkih udruga

Prednosti poslovnoga udruživanja Osnovne prednosti proizvođačkih udru-

ga se ogledaju u mogućnostima zajednič-koga djelovanja i osjetno većega utjecaja proizvođača u području proizvodnje i prometa svih poljoprivrednih proizvoda.

U uvjetima manjka mlijeka za otkup, nije bilo većih problema pri plasmanu proizvoda obiteljskih poljoprivrednih gos-podarstava.

Sustav proizvođačko – prodajnih cijena (osnovna cijena, poticaji države i mljekara) omogućavao je relativno dobar gospodarski položaj proizvođača mlijeka, u odnosu na cijelu poljoprivrednu proizvodnju.

Jednostavan financijski mehanizam po-vezane kakvoće i otkupne cijene će odrediti opstanak proizvođača na otkupnim listama. Sigurno je da, posebno mali proizvođači, mogu udruživanjem brže doći do obavijesti o tehničkim rješenjima, te tako povećati proizvodnju po muznom grlu uz istovre-meno zadovoljenje standarda kakvoće mlijeka.

Na početnom stupnju, udruživanje proizvođača radi unapređenja proizvodnje, nema obilježja poslovnoga udruživanja, već je upućeno na ubrzanje prijenosa tehno-logija i tehničkih rješenja u praksi. Prema modelima otkupa mlijeka, u većini gospodarski razvijenih zemalja, pa i kod nas će se trošak skupljanja mlijeka „prebaciti“ na proizvođače, što će dodatno smanjiti prostor proizvođačima pri sadašnjem „prikrivanju“ proizvodnih gubitaka u govedarstvu.

Udruživanje više manjih proizvođača i stvaranje određenih proizvođačkih lanaca s povoljnim rasporedom sabirnih mjesta, može značajno smanjiti troškove skupljanja, koji u praksi ponekad čine više od 35 % osnovne otkupne cijene. Nakon prvoga stupnja povezivanja, može se u određenim

prilikama i u krugu naprednih proizvođača očekivati viši oblik povezivanja, koji će uključivati zajedničku nabavu svega potrebnoga, korištenje usluga veterinarske, selekcijske, savjetodavne i sličnih službi, u cilju racionalizacije troškova i povećanja učinkovitosti.

Koji su nedostaci poslovnoga udruživanja proizvođača?

Svako poslovno udruživanje znači

svjesno žrtvovanje dijela vlastite osobnosti i samostalnosti, te podređivanje zajedničkim interesima.

To je, uvjetno rečeno, nedostatak pri udruživanju, jer svatko se nerado odriče mogućnosti da potpuno samostalno odlu-čuje o planiranju i provedbi vlastite proizvodnje.

Zato treba pri samom osnivanju udruga jasno odrediti i razgraničiti poslovne interese članova udruge, kako bi se mogla istaknuti korisnost svake skupine proiz-vođača (veliki – mali, vrlo dobri – manje dobri) pri oblikovanju udruga.

Što se može očekivati u području udruživanja proizvođača?

Poslovno udruživanje uzgajivača gove-

da, kao i proizvođača mlijeka i goveđega mesa je gotovo nužnost, kada govorimo o učinkovitom nastupu na otvorenom tržištu. Gotovo je sigurno da će postojati različiti oblici otpora, posebice zbog loših iskustava naših proizvođača s dosadašnjim oblicima udruga, zadruga, … Uspješnost provedbe udruživanja proizvođača, radi unapređenja i povećanja dobiti će ovisiti o stupnju među-sobnoga povjerenja i zajedničke koristi proizvođača, prerađivača (mljekarske i mes-ne industrije), te sustava stručne podrške (znanstvene institucije, savjetodavna, selekcijska i veterinarska služba, …).

323

Puran

intenzivni i poluintenzivni uzgoj Proizvodnji purana treba pokloniti punu

pozornost. Pureće meso je jedno od najzdra-vijih, sadrži visoki postotak bjelančevina, a one imaju gotovo sve aminokiseline, koje održavaju ljudski organizam. Puretina ima malu količinu masti, čiju kakvoću pove-ćavaju esencijalne masne kiseline. Također ima malo kolesterola. Za starije ljude, osobito srčane bolesnike, je pureće meso nezamjenjivi dio ishrane visoke kakvoće, jer im daje osobine dijetalne hrane.

Današnji puran potječe iz Meksika od sjevernoameričkoga divljega purana, koji i danas živi u šumama Meksika i Amerike. Dosta kasno je pripitomljen. Njegovim op-lemenjivanjem je stvoren veliki broj pasmi-na i tipova, različite boje, veličine pojedinih dijelova kod roditelja i potomaka, kakvoći mesa, brzini rasta, spolnoj zrelosti i nesi-vosti. U intenzivnoj proizvodnji se koristi relativno mali broj pasmina i križanaca.

Najpoznatiji su uzgojeni u Americi. Među njima je vodeći Američki brončani puran, čiji je mužjak spolno zreo s 10 do 14 kg, a utovljen može imati 30 kg, dok je ženka teška od 7 do 10 kg. Također je poznata pasmina Bijeli nizozemski puran, koji je po osnovnim značajkama dosta manji od prethodnoga, jer je razvijena ženka teška od 6 do 8 kg, a mužjak oko 12 kg.

Reprodukcijski centar za Hrvatsku, Pu-ris Pazin, radi s jednom američkom linijom, koja ima nisku konverziju hrane. Ovo je teža linija, ali dobra za preradu, jer ima brzi prirast. Ženka je za 17 tjedana teška oko 9,a mužjaci za 24 tjedna imaju od 17 do 20 kg.

Za 1 kg žive vage se potroši 2,90 kg smjese.

Domaći purani su autohtoni sojevi, čiji su glavni predstavnici zagorski i međimur-ski puran. Po osobinama su najsličniji divljem puranu. Razvijena ženka je teška od 3 do 5 kg, a mužjak je težak od 5 do 8 kg.

U prvoj fazi razvoja purići su vrlo osjetljivi. Nakon dva mjeseca postaju otporniji od druge vrste peradi.

Pureće meso je delikatesa, koja se troši sezonski, osobito za Božićne blagdane. Zbog visoke cijene, pureće meso nije svima dostupno, pa je potrošnja purećega mesa u Hrvatskoj gotovo beznačajna, to jest oko 0,50 kg po stanovniku.

Talijani troše 5 kg, Francuzi 4,5 kg, Amerikanci više od 8 kg, a Izraelci više od 9 kg purećega mesa godišnje po stanovniku. Razumno je uspoređivati se s Italijom, jer mi imamo puno više obradive zemlje po stanovniku, više vlastitih sastavnica za stočnu hranu, te daleko više nezaposlenih radno sposobnih ljudi.

Puno je isplativije proizvoditi purane nego junad ili svinje, jer je bolja kon-verzija hrane, manja su ulaganja, pa su manje otplate kredita i izdvajanje za amortizaciju zgrada i osnovnoga jata.

Međutim, kako povećati potrošnju purećega mesa?

Cijena puretine se mora smanjiti tako, da tovljači, koji imaju oranice, na njima proizvedu sve za tov purana, osim minerala i vitamina, koje dodaju krmnoj smjesi.

Krmna smjesa je neopravdano skupa. Cijene osnovnih sastavnica krmnih smjesa su u zadnjih deset godina najniže u apsolutnom iznosu, a cijena krmne smjese nikada nije bila skuplja.

324

Tovljači prodaju kukuruz, ječam ili zob po cijeni od 0,65 do 0,85 kn/kg. Te iste proizvode kupuju puštene preko čekićara i miksera po cijeni većoj od 1,50 kn/kg.

Nije moguće da su troškovi mlina čekićara i miksera veći od proizvodnje kukuruza, jer se to u svijetu radi iz usluge za 15 do 20 %. Zato će tovljači morati osnivati zadruge, koje će za svoje članove i kooperante raditi smjese iz repromaterijala, koji će tovljači sami proizvesti na vlastitom imanju.

Tovljači s više od 4 ha mogu sami proizvesti sve potrebite sastavnice hrane za 1.000 zagorskih pura i purana mase od 6 kg/kom. Tovljači bez obradivih površina mogu uslužno toviti za zainteresiranoga kupca. Proizvodnja purana se počela širiti, jer je Vindija Varaždin našla interes u toj proizvodnji, pa ju razvija u kooperaciji s poduzećima i obiteljskim gospodarstvima.

Purećega mesa nedostaje u svijetu, jer mu je potrošnja u stalnom porastu, pa se lako plasira na inozemnom tržištu.

Potrošnja gubi sezonski karakter, jer je ponuda sve raznolikija: u čitavom komadu, u kofekcioniranim dijelovima, svježe ili sušeno, gotovi ili polugotovi proizvodi. Utovljeni puran ima dosta mesa, osobito na batcima i prsima, pa se isporučuje kao meso bez kosti, kao cijenjeni repromaterijal za preradbenu industriju i za pripremu razli-čitih specijaliteta.

Djelatna površina zgrade za tov purana ovisi o broju tovljenika (od 100 do 1.500 kvadratnih metara). U novije vrijeme se prakticira tov purana odvojeno po spo-lovima. Za takav način tova postoje normativi. Za jednaki broj kljunova se određuje nejednaka površina prostora, 60 muški : 40 ženski, jer su mužjaci veći, pa im treba veći životni prostor.

Kakvoća mesa, osim o pasmini, isklju-čivo ovisi o kakvoći ishrane. U intenzivnom tovu, osobito u njegovoj prvoj fazi, hrana mora biti jako bogata bjelančevinama. Receptura određuje sastavnice, tako da gotova hrana ima sve što treba životinjama

za njihov razvoj. Treba izbjegavati sastav-nice životinjskoga podrijetla, bez obzira na njihov visoki sadržaj bjelančevina. Sve se lako zamijeni proizvodima biljnoga podri-jetla s visokim sadržajom bjelančevina visoke kakvoće (ekstrudirana soja, stočni grašak, sojina i suncokretova sačma).

Prostor za prijem jednodnevnih purića mora biti potpuno suh, topao i zaštićen i od i najmanjega propuha, s odgovarajućom steljom. Preporučujemo stelju od fino sjeckane ječmene ili zobene slame ili suncokretove ljuske.

U Hrvatskoj se godišnje prosječno preradi više od 50.000 t zrna suncokreta. Dobro oljušten suncokret, od ove količine zrna može dati više od 10.000 t ljuske za stelju visoke kakvoće. Ona dobro upija vlagu, a purići ju stalno prebiru tražeći komadiće vrlo ukusne suncokretove jezgre. Naši prerađivači dio ljuske melju i prodaju kao suncokretovu sačmu, iako je to čista celuloza fine strukture. Ta sačma iz hrvatske prerade ima samo 33 % bjelan-čevina umjesto 40 %. Uputno je za stelju koristiti piljevinu od mekanoga drva.

Prvi tjedan se purići hrane iz uobičajenih plitica promjera od 40 do 44 cm. Iz ovakvih plitica se može uredno hraniti 50 purića. Oni moraju imati stalno svježu vodu u malim zvonastim, plastičnim pojilicama (50 kljunova/pojilica).

Kada purići nauče uzimati hranu, koriste se automatizirane hranilice vezane za silos. Hranilice su prilagođene veličini purića, s dubljim tanjurom, koji se prazni trošenjem smjese, a na prazno mjesto u hranilici dolazi svježa smjesa. Tako modificiranu hranilicu koristi od 35 do 40 purana.

Prijelazom na automatizirane hranilice se prelazi i na automatizirane viseće pojilice, izravno vezane na vodovodnu mrežu. Pojilice su oblikom i veličinom urađene tako, da ih normalno može koristiti po 100 purana. Ovih se normativa svaki tovljač mora pridržavati, jer su oni propisani za optimalan uzgoj tovljenih purana.

325

Posebno treba paziti na grijanje prostora, osobito u početnoj fazi tova, kada su mladi najosjetljiviji. Koriste se plinske infra grijalice, na čije se plamenike dovodi zrak, radi potpunijega sagorijevanja. Grija-lice su izravno vezane na ventilacijski sustav. Normirana količina svježega zraka za kg žive mase purana je od 6 do 7 m³/sat.

Uređaji za dotok i usmjeravanje svježega zraka, kao i zapreke za pristup dnevnoga svjetla moraju biti uvijek ispravni.

Za djelomično grijanje manjega prostora se koriste električne kvočke. Purići se skupljaju pod njih ili biraju najugodniji prostor. Zrak se toliko ne suši, jer u neposrednoj blizini kvočke struji prirodno vlažan zrak, pa se miješa s onim sušim oko kvočke. Oko kvočke se postavljaju prsteni od lesonita, u kojima se zadržava viša toplina, za razliku od krugova od pletene žice, koji višu toplinu ne mogu zadržati. Zato kod žičanoga prstenja treba imati za 2 do 3º C višu toplinu nego kod lesonitnih. Energenti su skupi, pa proizvođači moraju odlučiti kakve će postaviti. Promjer ovisi od broja purića i veličine zgrade. Prsten promjera od 2,5 do 3 m optimalno koristi od 250 do 300 purića. Na rubu kruga se postavljaju naizmjenično hranilice i pojilice, po 6 komada. Pojilice se postavljaju na rešetkaste drvene podloške kako bi se osjetljivi, mladi purići zaštitili od posljedica stalnoga stajanja ili ležanja na mokroj stelji. Osim toga, manje se prlja pitka voda u žlijebovima pojilica.

Preporučuje se stelju, prije unosa purića u nastambu, pokriti papirom, jer purići još ne prepoznaju hranu, pa jedu i stelju od koje mogu imati posljedice, kao što su nemo-gućnost gutanja i gušenje.

Pri prijemu jednodnevnih purića nastamba mora biti čista, suha odgovarajuće steljena, prostor zagrijan, a svježa voda ne smije biti prehladna. Puriće treba brzo istovariti, staviti u krugove (prstenove) na toplo, dobro ih pregledati i sve mrtve ili nagnječene odvojiti i spaliti, kako bi se

smanjila i najmanja mogućnost pojave i širenja bilo koje bolesti. Jednako se postupa s kutijama za prijevoz.

Osobito treba paziti na toplinu, radi osjetljivosti purića. Prvi tjedan. u nastambi treba biti na rubu kvočke od 35 do 38º C, mjereno u visini leđa purića, a u prostoriji od 24 do 26º C. Postupno se toplina snizuje svaki tjedan za tri stupnja C, tako da se u šestom tjednu stabilizira na 20 do 22º C. To je vrijeme kada se gase sve grijalice.

S jednodnevnim purićima treba oprezno postupati i nadzirati ih, jer su nesnalažljivi, pa mogu krepavati od gladi uz pune plitice hrane. Važno je da počnu uzimati hranu i vodu. Ako to ne čine, potrebno ih je zainteresirati, provlačenjem štapića kroz smjesu ili lagano kuckati štapićem po hranilici. Žednim purićima treba namočiti kljun u vodu ili koristiti 1 do 2 % otopine šećera s vitaminskim dodatkom.

Nakon prihvaćanja uzimanja hrane, treba nadzirati vlagu zraka, koja treba biti od 55 do 70 %. Neiskorištenu hranu od prethodnoga dana treba pažljivo pokupiti, pliticu svakako oprati, te dodati svježu hranu, jer ju purići radije jedu. Pojilice treba svaki dan očistiti, oprati i napuniti svježom vodom, koja mora biti temperirana. Osvijetljenost prostora treba biti različita za različite pasmine i križance. Jače svjetlo treba samo nekoliko dana na početku tova. Tada se doda jedna ili više žarulja. Dulji tov traži smanjeni intenzitet svjetla i kraću duljinu svjetlosnoga dana.

Purići brzo rastu, pa im već nakon trećega dana treba davati više životnoga prostora, spajajući dva u jedan krug. Nakon sedmoga dana spajaju se dva po dva kruga, a nakon deset dana, konačno se oblikuju dvije ili tri pregrade u čitavoj hali.

Tijekom drugoga tjedna purići se pri-viknu uzimati hranu i vodu, pa se postupno priručne hranilice i pojilice uklanjaju. Taj postupak traje nekoliko dana, tako da se jedan dio malih hranilica i pojilica drži blizu automatiziranih, radi privikavanja na njih. Automatiziranje se prilagođava uzrastu

326

životinja, radi normalnoga korištenja opre-me i prostora.

U intenzivnoj proizvodnji purani jako brzo rastu, pa treba paziti koliko purića živi po kvadratnom metru. Prenapučenost, više od 35 kg žive mase na 1 kvadratni metar, će izazvati negativne posljedice. Prva četiri tjedna smije biti 12 komada, od petoga do osmoga tjedna 8 komada, a nakon toga od 3 do 6 komada po kvadratnom metru. To ovisi o pasmini ili križancu, planiranoj masi po komadu i duljini tova.

Tov ženki traje od 12 do 14 tjedana (mase od 5 do 8 kg/kom), a mužjaka od 20 do 22 tjedna (mase od 14 do 16 kg).

Nakon isporuke ženki, mužjaci se puste na svu korisnu površinu. Zato se preporu-čuje graditi dva odvojena prostora, radi posebnoga tova po spolovima.

Tovljač mora biti stalno nazočan, bez obzira na svu automatiku, zbog nadzora vlage, ventilacije, topline, potrošnje hrane i vode, te uginuća, jer se mogući nedostaci moraju odmah ukloniti.

Radi intenzivnoga rasta purana hrana mora biti bogata bjelančevinama, glavnim činiteljom razvoja životinja:

- prva četiri tjedna treba hraniti puriće smjesom s 28 do 30 % bjelančevina, - od 5. do 8. tjedna treba hraniti smjesom s 24 do 25 % bjelančevina, - od 9. do 11. tjedna treba hraniti smjesom s 20 % bjelančevina - od 12. tjedna do kraja tova treba hraniti smjesom s 16 do 18 % bjelančevina. Smanjenjem sadržaja bjelančevina

povećava se sadržaj šećera ili škroba. Navedene smjese imaju različite nazive

kod različitih proizvođača. Međutim, os-novna je sastavnica zrno kukuruza i sojina sačma (oko 85 %), a zatim lucernino braš-no, sirovo ulje, stočni kvasac, dikalcijski fosfat, stočna kreda i stočna sol. Sve ove sastavnice su jeftine i lako se nabavljaju. Jedino su premiks i metionin skupi, ali u smjesi čine samo 1 % ili 0,5 %, pa ne čine

veliki trošak. Gotovo svi normativi su propisani, njih se treba pridržavati, a proizvođač treba ocijeniti svoje mogućnosti, i odlučiti se za proizvodnju onolikoga broja purana, koji može opslužiti, jer će u protivnom veći postotak uginuća izazvati gubitak.

Tko nema mogućnosti uložiti u inten-zivan tov, može primijeniti poluintenzivnu proizvodnju purana. Ova proizvodnja pod-razumijeva, vlastito jato domaćih purica i purana, računajući na proizvodnju 40 kom jaja po ženki i to odmah na proljeće. Jaja treba pažljivo skupljati, dobro pospremiti i valiti ih u inkubatoru, jer je to najsigurnije. Vrijeme valjenja treba odrediti po željenom vremenu isporuke utovljenih purana, raču-najući da jaja ostaju u inkubatoru 28 dana do valjenja.

Jednodnevne puriće treba prva dva mje-seca držati u uvjetima intenzivnoga tova, a ako to nije moguće, treba ih držati u nadziranim uvjetima, kako bi moguće gubit-ke sveli na najmanju mjeru. Jednodnevni purići se prihvaćaju u za to prilagođenim prostorijama. Treba zadovoljiti tehnološke normative o broju kljunova po površini, o grijanju plinskim ili električnim kvočkama. Prvih dana purići se hrane iz plitica ili iz različitih podložaka. Kasnije se hrane iz visećih hranilica. Napajanje je nabolje iz zvonastih pojilica.

Kada se primijeti da su purići stekli potrebnu otpornost, počinju se puštati na ispašu ili se sele u ispuste. To se ne smije raditi po rosi ili kiši. Na ispustu treba imati natkriven prostor, u koji se purani mogu skloniti u slučaju vremenskih nepogoda.

Ispusti moraju imati dovoljan broj hranilica, pojilica i sjedala, duljine od 12 do 15 cm po puriću starom od 9 do 12 tjedana.

Na 1 m hranilice dobro se hrani 8 purića starih od 9 do 12 tjedana.

Na dužnom metru pojilice poslužuje se 7 purića starih od 9 do 12 tjedana, a starijih od 12 tjedana 5 komada.

Za podmladak, koji će poslužiti za daljnju reprodukciju, treba u ispustu

327

osigurati od 8 do 10 kvadratnih metara po životinji.

Purani su u stalnom pokretu, jer marljivo traže hranu: Osobito na livadama i oranicama, love sve što stignu. Iza kom-bajna pokupe svako zrno, što se prosulo, jedu različite insekte, koji su štetnici na biljnim kulturama (primjerice skakavci, zlatica, …). Ipak puranima treba pred večer dati dovoljnu količinu hrane, koju će uzimati po potrebi.

Izbor ratarskih kultura i njihovu sjetvu treba podrediti potrebama proizvodnje purana, jer će se to višestruko isplatiti. Ako se siju klasične ratarske kulture, kukuruz, pšenica, ječam, zob, raž i tritikale uz današnje cijene i nadprosječni urod zrna, te Zakonom propisanu potporu, vrijednost proizvodnje po 1 ha je od 7.000 do 8.000 kuna. Međutim, ako se isti taj urod žita oplemeni putom purana, onda se ta vrijednost višestruko povećava.

To treba znati i odlučiti se za unosniji posao, pogotovo onaj posao, čiji se proizvod može dobro plasirati.

Priprema za poluintenzivnu proizvodnju purana podrazumijeva, da za 500 kom, domaćih purana prosječne mase od 6 kg/kom kod isporuke, treba osigurati 10.500 kg zrna, uz dodatak zelene mase. To su kukuruz, pšenica, ili ječam, toplinski obrađena soja, te stočni grašak. Sve se to može, uz primjerenu tehnologiju, proizvesti na 2 ha oranice. Za zelenu masu prepo-ručujemo da se na površini od 400 čhv zasije stočni kelj, a na drugih 400 čhv lucerna. Obje kulture daju visoke urode, iznimne kakvoće, koje purani rado jedu.

Čim purići dođu u ispuste, odmah se u svakodnevnu ishranu dodaje lucerna, pa do pojave mraza. Nakon toga se, umjesto lucerne, počinje koristiti stočni kelj, sve do isporuke purana.

Lucerna ima visoku hranjivu vrijednost. U zelenoj masi ona ima gotovo 5 % bjelančevina i jako vrijedne aminokiseline. Također ima organskih i mineralnih tvari korisnih u ishrani purana. Poznatija je od

bilo koje druge krmne kulture po sadržaju provitamina A. Ostalih vitamina zelena lucerna ima pravo bogatstvo.

Stočni kelj u zelenoj masi ima do 2,5 % bjelančevina. Zbog niskoga sadržaja sirovih vlakana, jer ih ima manje od lucerne, lako je probavljiv, pa se smatra prvoklasnom hra-nom za perad. Dobro podnosi niže topline, pa se može koristiti tijekom jeseni i početka zime bez umanjenja kakvoće. Koristi se gotovo bez imalo otpada. Samo treba paziti da se u ispuste ne baca u velikim koli-činama, jer zauzima slobodni prostor, pa ga purani gaze i prljaju.

Stočni kelj sadrži veliku količinu aminokiselina. Lišće stočnoga kelja, sadrži više aminokiselina od bilo kojega krmiva biljnoga podrijetla. Jako dobro uspijeva kao glavni i kao postrni usjev.

Na žalost i ovako vrijedna kultura u Hrvatskoj se jako malo sije. Kao primjer navodimo da se u Francuskoj sijao prije dvadesetak godina na površini od 200.000 ha za sve vrste stoke, ali najviše za muzne krave.

Proizvodnja purana, na obiteljskim gospodarstvima s manjim površinama oranica se mora uvoditi u proizvodnju i u područjima gdje nema osobite tradicije u toj djelatnosti. Naime, ovdje je važno napo-menuti da se postiže prirast žive vage s rela-tivno malim utroškom smjese odgovarajuće kakvoće.

Međutim, proizvodnja osnovnoga dijela sastavnica za suhu ishranu i uzgoj zelene mase za ishranu u poluintenzivnom tovu je na vlastitom imanju, pa se sve svodi na veliku količinu živoga rada u obiteljskom gospodarstvu.

Razumljivo je da ovakav posao odgova-ra članovima obitelji sposobnima za rad, jer je prosječno obrazovanom seljaku teško naći bilo kakav posao izvan poljoprivrede. Prodajom svojega proizvoda stječe dosta dobru zaradu.

Trud je isplativ, jer je puno veća proizvodna vrijednost nego materijalni trošak proizvodnje.

328

U z g o j p u ž e v a

Vinogradarsk i puž

Da bi se shvatio tehničko tehnološki postupak uzgoja vinogradarskoga puža, nužno je poznavati osobine njegovoga organizma.

Kao nepotpuni dvospolac, tijekom kopulacije puž je prvo mužjak, a zatim ta ista jedinka preuzima ulogu ženke. Nakon kopulacije jedinke se razilaze i obje polažu jaja.

Zimu puž provodi u nekoj vrsti polusna, u zatvorenoj kućici, plitko ukopan u svom skloništu. Djelatno razdoblje života puža je u našim klimatskim uvjetima od ožujka do listopada.

Pari se dva puta godišnje, a nakon svakoga parenja polaže po tridesetak jaja, iako su mu genetičke mogućnosti veće (od 40 do 80 jaja). Jajašca su bijele boje, promjera od 4 do 6 mm, a nalik su zrncima graška.

Puž počinje polagati jaja 12 do 15 dana nakon kopulacije i to tako da u vlažnoj rastresitoj zemlji iskopa gnijezdo promjera oko 4 cm. Prvi pužići se pojavljuju, ovisno o toplini i vlažnosti okoline, od 15 do 30 dana nakon polaganja jajašaca.

Od stadija jaja do spolno zreloga puža u prirodi protekne od 2,5 do 3 godine.

Komercijalnu zrelost u uzgajalištu vinogradarski puž dostiže s 18 do 24 mje-seca starosti.

Odrasli puž je težak od 17 do 25 grama. Način uzgoja puževa

Razlikujemo dva osnovna načina uzgoja puževa:

- nepotpuni, djelomičan ili parcijalni uzgoj,

- potpuni uzgoj Djelomičan uzgoj se odvija po načelu

"dio životnoga ciklusa". To je kratkoročan uzgoj, odnosno tov ili dotov puževa u proljetnoj sezoni otkupa. Puževi iz prve proljetne berbe se ubacuju u pažljivo odabran i ograđen prostor, gdje se intenzivno hrane tijekom dva mjeseca ili tijekom ljeta do rujna ili listopada i sezone jesenskoga otkupa.

Ovdje se radi o tovu puževa s ciljom da se zaradi na povećanju težine puževa, to jest na razlici u cijeni između proljetnoga i jesenskoga otkupa.

Potpun uzgoj obuhvaća nabavu matič-noga legla, njegovo ubacivanje u ograđeni prostor, razmnožavanje, tov i prodaju utovljenih puževa (uz zadržavanje legla za reprodukciju). Puževi se samo u početku prikupe iz prirode (matično leglo), a kasnije se cijela reprodukcija podmlatka temelji na proizvodnji u vlastitom uzgajalištu.

Ova proizvodnja se odvija po ciklusima, koji kod vinogradarskoga puža traju od 18 do 24 mjeseca (razdoblje od izlijeganja do komercijalne zrelosti).

Dakle, uzgoj ovoga puža zahtijeva nešto dulje razdoblje ulaganja. Od početka

329

uzgoja do ostvarivanja prihoda mora proći najma-nje 18 mjeseci. Međutim, kada proizvodnja krene, svake se godine ostvaruju otprilike jednaki prinosi.

Na zadanom području predviđen je potpuni uzgoj puževa.

Ovisno o tomu da li se uzgaja na otvorenom ili u zatvorenom prostoru, razlikujemo:

- uzgoj na otvorenom prostoru - u uzgajalištu, koje se sastoji od ograđenoga prostora, bez natkrivanja i zaštitnih elemenata,

- uzgoj u zatvorenom prostoru - u posebno građenim objektima s uvjetima podešenim na umjetan način,

- kombinirani uzgoj - pojedine faze uzgoja se odvijaju u zatvorenom prostoru (parenje, polaganje jaja, izlijeganje i prva 2 do 3 mjeseca života), a nakon toga se mladi prebacuju na otvoren prostor, gdje se tove do prodaje.

Sve se više prihvaća talijanski način

uzgoja u punom biološkom postupku, u kojemu se puževi uzgajaju isključivo na otvorenom, bez natkrivanja i uporabe zaštitnih elemenata. Ovaj način uzgoja je produktivan i ekonomičan jer se odvija s relativno ograničenim i smanjenim troš-kovima. Prihvaćen je u cijeloj Europi, na velikim uzgajalištima u Kanadi, Kaliforniji, Australiji, Sjevernoj Africi i drugdje. U uzgajalište se ubacuju puževi namijenjeni parenju i razmnožavanju, a dobiveni mladi se dalje tove do komercijalne zrelosti.

Mi preporučujemo uzgoj puževa na otvorenom prostoru po opće prihvaćenoj metodi uzgoja u punom biološkom ciklusu.

Ograđivanje zemljišta

Prostor za uzgoj je najvažnije dobro ograditi, pronaći učinkovit i ekonomičan način ograđivanja. Ograda je jedan od najvećih problema u uzgoju, budući da puž ima neobično jak nagon za povratak na prvobitno stanište, pa ga nikakve nazubljene ili bodljikave površine ne mogu zaustaviti.

Uzgajalište se mora ograditi dvostru-kom ogradom.

Unutarnja ograda spriječava bijeg puže-va. Vanjska odvaja površinu za uzgoj od okoliša i onemogućuje ulazak raznih grabežljivaca u uzgajalište.

Učinkovitom vanjskom ogradom se smanjuju gubici, jer je puž omiljena hrana mnogih životinja. Vanjska ograda mora biti ukopana u tlo od 30 do 40 cm, da bi spriječila ulazak štetnih glodavaca u uzgajalište.

Visina ograda je od 60 do 70 cm, a materijal od kojega su građene mora biti gladak, kako bi onemogućio penjanje i ulazak insekata, grabežljivaca i puževa golača. Ujedno mora biti otporan na različite vremenske uvjete tijekom duljega razdoblja. Najbolji materijal za vanjsku ogradu je pocinčani lim debljine od 0,3 do 0,6 mm, savršeno gladak, a otporan na djelovanje različitih vremenskih uvjeta. Pocinčani lim ima još jednu prednost. U dodiru s vlagom iz zraka stvara laganu struju koja odbija i puževe štetnike.

Unutrašnjost uzgajališta treba biti podijeljena na manje odjeljke, koje zovemo lijehama. Između lijeha su prolazi bez vegetacije, širine od 0,8 do 1 m, koji omogućuju nesmetano obavljanje radova u uzgajalištu, a da se pri tomu ne gaze puževi. Dužina lijeha ovisi o obliku i veličini prostora. Lijehe su široke 4 m.

Lijehe su ograđene "Helitex" mrežom, koje spriječava bijeg puževa, a istovremeno ih štiti od prevelike vlage. "Helitex" mreža je talijanski proizvod od stopostotnoga polietilena, crne boje, patentirane za ovu svrhu. Visina mreže je 106 cm, a na njoj su na visini od 40 i 75 cm od zemlje dvije poprečne mrežice široke 15 cm, učvršćene pod kutom od 45°, s posebnim resicama na rubu, koje onemogućuju bijeg puževa. Bitan je ovaj kut od 45°, jer tako postavljenu prepreku puž ne može svladati zbog građe svojega stopala.

Mreže se učvršćuju plastičnim ili drvenim kolcima.

330

Željezni ili betonski stupovi štetno djeluju na puževe, jer im oduzimaju tjelesnu toplinu, pa se u ovu svrhu ne rabe.

Ishrana puževa

Puževi su biljojedi. Vole mlade vlataste trave i zeleno, sočno zeljasto bilje, osobito maslačak, crvenu i bijelu djetelinu, lucerku, koprivu, čičak, kiselicu, lišće zelja, salate karfiola i kelja.

Puž jede plodove raznih voćnih i povrtnih vrsta, sjemenje i brašnastu hranu.

Puž ima veliku potrebu za kalcijom (tijelo puža sadrži dva puta više kalcija od ljudskoga tijela), pa je nužno osigurati dovoljno hrane bogate ovim elementom.

U intenzivnom uzgoju se osnovna hrana osigurava sjetvom odgovarajućih kultura u samom uzgajalištu i to u redovima, zbog lakšega održavanja (košnje i čišćenja). Najčešće se siju repica, kupus, blitva, različite vrste radića, suncokret i slatki krumpir. Osim ovih, siju se i biljke koje služe zimskoj i ljetnoj zaštiti (djetelina) i biljke koje istovremeno služe za prehranu i zaštitu (artičoka, čičak ili maslačak).

Količina hrane, koju puževi konzu-miraju ovisi o uzrastu i godišnjem dobu. Za 1 kg prirasta treba od 7 do 10 kg svježe hrane.

Prihodi i prinosi

Od svakoga puža se može dobiti oko 20 prodajnih primjeraka.

Težina komercijalno zreloga, odrasloga puža, promjera kučice od 28 do 40 mm, je od 17 do 25 gr, što znači da za 1 kg treba od 40 do 55 puževa.

Komercijalnu zrelost u uzgajalištu puž postiže za 18 mjeseci.

Cijena puža ovisi o vrsti, kakvoći i veličini. Određuje ju burza puževa u Parizu i trenutno iznosi oko 2 eura za 1 kg puževa. Izbor i priprema zemljišta za uzgoj

Teren za uzgajalište mora biti što sličniji prirodnim staništima puža. Pri izboru terena treba obratiti pozornost na kemička i fizikalna svojstva tla, relativnu

vlažnost zraka i tla, broj kišnih dana i druge, osobine mikro i makroklime određenoga područja.

Odabrano zemljište mora biti čisto od korova, granja i kamenja. Na površine za lijehe se nasipa oko 50 cm plodne zemlje. Zemljište se ograđuje vanjskom ogradom.

Nakon toga se pristupa izgradnji lijeha i postavljanju unutarnje ograde, "Helitex" mreže. Mreže se postavljaju na kolce tako da budu oko 10 cm ispod zemlje i 90 cm iznad nje. Dužina i širina lijeha se utvrđuju u ovisnosti o terenu.

Kako se proizvodnja puževa u uzgajalištu odvija po ciklusima, zbog neprekidnosti proizvodnje, u prvoj godini oblikovanja uzgajališta, lijehe se postavljaju samo na polovici terena predviđenoga za uzgajalište.

Sve radove treba obaviti do polovice ožujka, kada počinje sjetva kultura u lijehe na ranije utvrđeni način.

Neophodno je teren dezinficirati i dera-tizirati, kako bi se kemikalijama uklonili štetni insekti, puževi golaći i glodavci sa zemljišta predviđenoga za uzgajalište.

Tlo se uglavnom obrađuje preparatima na osnovi aktivnih tvari malationa, za suzbijanje štetnih insekata grabežljivaca, metaldehida za suzbijanje puževa golaća i jednim od rodenticida u svrhu deratizacije terena.

Opis ciklusa proizvodnje od sastavljanja matičnoga stada do skupljanja puževa

Optimalna površina uzgajališta je oko 2.000 m², a dijeli se na dva dijela.

Matično stado, odrasli spolno zreli pu-ževi, dobijeni selekcijom prikupljenih iz prirode, ubacuju se u prvi dio uzgajališta od 1.000 m², odnosno u lijehe pripremljene na prije opisan način tijekom mjeseca svibnja.

Optimalan broj puževa za razmnožaanje po 1 m² je između 20 i 30 primjeraka.

U uzgajalištu dolazi do kopulacije i svi puževi, budući da su nepotpuni biseksualci, odlažu jajašca u zemlju.

331

Prvi pužići počinju izlaziti iz gnijezda od 3 do 4 tjedna nakon odlaganja jaja, pa sve do kolovoza.

Tijekom vegetacije se kulture zasijane u lijehama održavaju na petnaestak centime-tara visine. Ovo je potrebno poglavito zbog toga, da bi rosa doprla do puževa.

Ako postoji mogućnost navodnjavanja, tijekom vrućega i sušnoga razdoblja, lijehe se vlaže svaki drugi dan raspršivanjem petnaestak minuta.

Prolazi između lijeha se održavaju čistima, bez korova.

U jesen, kada se puževi ukopaju u tlo gdje će provesti zimu, kulture u lijehama se pokose na visinu od desetak centimetara (pokošena vegetacija se ne iznosi iz lijeha).

Puževe, koji se nisu ukopali, treba skupiti u drvene sanduke i spremiti u podrum do proljeća.

U drugoj polovici uzgajališta od 1.000 m², priprema zemljišta, odnosno čišćenje, oranje i dezinfekcija može početi već u listopadu iste godine.

Slijedeće godine, u ožujku se tlo priprema za sjetvu, oblikuju se lijehe i siju se predviđene kulture.

U svibnju i lipnju se ubacuje matično stado iz prvoga dijela, to jest iz prve godine uzgoja.

U prvom dijelu (u starim lijehama) do jeseni ostaju mladi puževi, koje moramo dohranjivati. Lijehe se redovito kose (svakih petnaest dana), orošavaju i čiste se staze.

U jesen se iz prvoga dijela skupljaju zreli puževi s otvorom kućice od 28 do 40 mm i daju na tržište.

Troškovi i prihodi

Za proizvodnju na 2.000 m² u prvoj godini su ulaganja oko 5.000 eura (ne računajući vrijednost rada), a prihoda nema.

U drugoj godini, kada se uzgoju privodi i preostalih 1.000 m² pužarnika, ulaganja su oko 1.500 eura, a prihodi oko 15.000 eura.

U trećoj i slijedećih 7 do 12 godina ulaganja su oko 500 eura godišnje, a prihodi oko 18.000 eura.

Troškovnik je izradila PZ "Deliciae" iz Darde, koja organizira proizvodnju i otkup puževa svojih zadrugara.

Zaključak

Uzgoj puževa omogućuje dobro zapo-šljavanje, osobito obiteljskih poljoprivred-nih gospodarstava putom povećanja pro-izvodnje mesa za izvoz na rastuće europsko tržište.

Na kraju ovoga proizvodnoga modela ćemo navesti razloge, koji opravdavaju iz-bor opisane proizvodnje, s obzirom na postojeće uvjete na obrađivanom području, te koji se uzgoj puževa čini zanimljivim i opravdanim za ovo područje.

Uzgoj puževa ne zahtijeva prvoklasno ratarsko zemljište, što omogućuje korištenje do sada neobrađivanih zemljišta slabije kakvoće za ratarsku proizvodnju.

Uzgoj i proizvodnja puževa ne traži velike površine, što je značajno s obzirom na postojeću rasparceliranost zemljišnih posjeda.

Jednostavna tehnologija uzgoja, ne pretpostavlja velika znanja i dugogodišnja iskustva i stručnosti proizvođača.

Radovi su sezonskoga karaktera i ne traže stalnu nazočnost uzgajivača, što pruža mogućnost uključivanja velikoga broja poljoprivrednika u ovaj vid proizvodnje.

Cjelokupna godišnje proizvodnja puže-va se može bez imalo poteškoća plasirati na europsko tržište, na kojemu su puževi cijenjeni kao prvoklasan, proteinom bogat prehrambeni proizvod, za kojim potražnja neprekidno raste.

Time je osiguran dugoročni plasman na inozemno tržište.

Mali proizvodni troškovi čine uzgoj puževa iznimno isplativom djelatnošću.

332

Uzgoj

jelena lopatara Latinski Dama-dama, jelen lopatar ili

damjak potječe iz istočnoga Sredozemlja i Male Azije.

Danas je rijedak u prirodi. Izlovljen je zbog pitomosti i bujnoga rogovlja. Uzgaja se u lovačkim, farmerskim ili obiteljskim ograđenim prostorima.

Gospodarsku važnost ima kao trofej (rogovi i papci) i industrijska sirovina (meso i koža).

Gospodarsku opravdanost intenzivnoga uzgoja daje prodajna cijena mesa 3 do 5 puta veća od cijene janjetine ili jaretine. Svi europski proizvođači ne mogu podmiriti zahtjeve američkoga tržišta.

U kontinentalnom dijelu Hrvatske nisu gotovo nimalo iskorišteni proizvodni pote-ncijali šuma i brda. Lopatar je prilagodljiv klimi, pa se lako farmerski uzgaja. Nerijetko se radi osvježenja krvi rasplodna grla prevoze iz toplijih u kontinentalne, brdske krajeve.

Jelen lopatar je niži i lakši od običnoga jelena. Odrasli primjerci dostižu visinu od 100 do 130 cm, a masu od 70 do 100 kg (ženke su lakše). Ima specifično crvenkasto krzno s karakterističnim bijelim pjegama. Postoje sivi i crni. Rep mu je duži nego u običnoga jelena. Rogovlje otpada svake godine. Nakon četvrte godine ono se tijekom rasta iznad paroška srednjaka počinje loptasto širiti. Na tom dijelu je rog plosnat, a zadnji rub lopate ima kraće i duže paroške.

Rogovlje raste 8 do 10 godina, što je gospodarska starost jelena. Napredovanje rogovlja i gospodarska vrijednost grla ovisi o kakvoći staništa, te genetičkom poten-cijalu.

Kao najmanja farma za intenzivan uzgoj se preporučuje 50 ženki i 4 mužjaka u osnovnom stadu. Dva mužjaka uvijek moraju biti podrijetlom izvan farme (“druge krvi”), da ne bi dolazilo do genetičkih nepravilnosti u uzgoju. Divljač se na farmu dovodi noću i ostavlja zajedno u prostoru karantene 2 do 3 tjedna.

Najbolja su povišena, brežuljkasta staništa, gdje se grmlje i šume izmjenjuju s livadama i proplancima. Nužni su izvori čiste vode.

Uzgoj omogućuje vrlo intenzivnu proizvodnju uz dodatnu hranidbu. Pašnjaci se zasijavaju kvalitetnim djetelinsko trav-nim smjesama i podijele u parcele, kao pregonski pašnjaci (po 2 do 3 ha, dovoljno za 30 odraslih grla).

Za zimovalište se uzima pregonski pašnjak pokriven šumom, da se divljač bolje zaštiti od vjetra i snijega. Zimi se u pregonskim pašnjacima odvajaju rasplodni jeleni i jelenčići, te ženska telad od košuta. Za hranidbu zimi koriste se valovi ili jasle, kako bi se smanjili gubici hrane. Hrane mora biti dovoljno, jer su zimi košute bređe (od listopada do svibnja). U protivnom košute mršave i slabe, što može nanijeti ozbiljne štete razvoju ploda.

333

Glavnina obroka lopatara zimi je silaža kukuruza i livadno sijeno visoke kakvoće. Veći dio obroka košuta tijekom bređosti i laktacije čini koncentrirana krmna smjesa prekrupe zobi, pšenice, ječma i kukuruza. Smjesi se dodaju hranjiva životinjskoga porijekla, te vitamini i minerali.

Košutama se dnevno daje oko 2 kg sijena i 300 g koncentratne smjese. Kad se koristi kukuruzna silaža, dnevni obrok čine 1 kg sijena, 2 kg silaže i 100 gr koncentrata, te 15 do 20 gr minerala.

U hranidbi jelena veliki značaj ima pšenična ili ječmena slama, koja se daje za noć, jer je on dosta aktivan noću. Obrok se postupno smanjuje kako kreće vegetacija.

U pregonima i zimovalištima treba imati čistu, pitku, tekuću vodu (drvena ili betonska korita). Prosječne dnevne potrebe su od 3 do 5 l ljeti i od 1 do 2 l zimi. Na farmi je dnevna potrošnja 20 do 30 % viša od navedene.

Lopatar je poligamna životinja. Pari se od polovice listopada do polovice stude-noga. Tada se mužjak oglašava promuklom rikom i vrlo je agresivan, pa mu se tijekom lipnja i srpnja, prije okoštavanja odstranjuju rogovi, da ne ozlijedi košute.

U vrijeme parenja se košute raspoređuju u pregone za oplodnju, u koje se pripušta po jedan jelen. Radi nadzora oplodnje i teljenja, najpovoljniji odnos je 1 mužjak : 20 do 25 košuta u jednom pregonu za oplodnju.

Košute su spremne za teljenje nakon 33 tjedna bređosti. 10 dana prije roka košute se premještaju u prostore za teljenje. Mlađe košute otele po jedno, a starije često po dva teleta. Teljenje obično prolazi bez teškoća.

Mladunčad ostaje s košutama od 3 do 4 mjeseca, kada nastupa novo vrijeme pare-nja. Mladunci oba spola se tada odvajaju u zaseban prostor, gdje ostaju oko godinu dana.

Mladim mužjacima se odstranjuju šiljci kako ne bi došlo do ozljeđivanja. Na kraju prve godine života mlade košute se odvajaju za daljnji rasplod, a mužjaci pripremaju za

tržište. Posebnu skupinu za tržište čini oko 20 % ženki izlučenih iz osnovnoga stada. Gospodarsko iskorištenje ženki u farmer-skom uzgoju je od 5 do 7 godina.

Za brdski, šumoviti dio se preporučuje uzgoj na farmama od 115 do 120 odraslih, rasplodnih grla u osnovnom stadu. Takva farma treba imati od 5 do 7 ha oranica za proizvodnju koncentrirane krme i silaže, od 15 do 17 ha livada i pašnjaka, od 2 do 3 ha listopadne šume (više šumarci i šikare, a manje prave šume), te poljoprivrednu mehanizaciju za proizvodnju vlastite stočne hrane. Predviđeno je upošljavanje 2 radno aktivna člana gospodarstva. Ovo je idealan model, koji se smanjuje u odnosu na raspoložive površine.

Prosječna nabavna cijena je 3.850 kuna za rasplodnoga jelena lopatara i 2.600 kuna za rasplodnu košutu.

Predviđena godišnja proizvodnja je oko 100 teladi, a plasman na tržište oko 50 muških, te 30 ženskih jednogodišnjih grla.

Nakon pete godine se izlučuje oko 20 košuta iz osnovnoga stada, koje će se zamijeniti iz vlastitoga uzgoja. Svake godine će se po 2 jelena iz vlastitoga uzgoja mijenjati s dva iz drugih uzgajališta, kako bi se spriječile genetičke nepravilnosti.

Glavni kupci proizvedenih grla su lovačka društva, te drugi uzgajatelji.

Poduzetnička ulaganja u farme jelena lopatara na ovom području i u cijeloj Hrvatskoj ne bi trebala previše brinuti o plasmanu s obzirom na stalnu potražnju i primjetan nedostatak domaćega uzgoja jelenske divljači.

U ovom projektu nije razmatrana mogućnost klaoničke prerade jelenjega mesa, koje je vrlo traženo u ugostiteljstvu (sušeno meso, lovačke kobasice i gulaš “pastirac”) i od privatnih potrošača.

Veći prihodi bi se mogli postići plasmanom u inozemstvo, posebice u Sje-dinjene Američke države, gdje je veliki nedostatak mesa jelenske divljači.

U Hrvatskoj se ne može očekivati utemeljenje većega broja ovakvih farmi. To

334

je još jedan razlog moguće konkurentnosti i značajne profitnosti onih, koje već postoje ili onih koje će se osnovati, ako pravilno ustroje management farme.

Utemeljenje jelenske farme se može preporučiti lovačkom društvu, zadruzi ili

poduzetnicima, koji imaju osnovne pred-uvjete za intenzivan uzgoj (poljoprivredne površine, zadovoljavajuće veličine i kakvoće, te poljoprivrednu mehanizaciju).

Pregled ulaganja u farmu jelenske divljači

Opis kuna Izgradnja nastambe 95.095Cisterna za vodu (3.000 litara) 25.795Uređenje pregonskih pašnjaka (12 ha) 19.200Betonski stupovi (350 komada) 10.780Žičana ograda (2.000 m) 87.750Jasle i valovi 16.170Rad strojeva 15.015Strojno bušenje rupa 5.390Prijevoz 9.625Rad ljudi (postavljanje ograde) 41.580Nabava osnovnoga stada 283.100Jeleni (6 grla) 23.100Košute (100 grla) 260.000UKUPNO 594.485 Prihodi i rashodi farme jelena lopatara

Opis kuna Prihodi 312.500Jednogodišnji jeleni (50 grla) 192.500Jednogodišnje košute (30 grla) 78.000Izlučene košute (20 grla) 42.000Rashodi 236.772Troškovi materijala 82.641Koncentrirana krma 18.575Silaža 29.938Sijeno 9.526Održavanje pašnjaka 14.400Ostali materijal 10.203Troškovi vlastitoga rada 124.740Amortizacija 29.391Zgrada 4.755Ograde 19.391Opreme 5.246Bruto dobit 75.728

335

N a c r t f a r m e

j e l e n s k e d i v l j a č i

kapaciteta

od 120 do 140 rasplodnih grla

336

E k o l o š k a p o l j o p r i v r e d a

Ekološka poljoprivreda je utvrđena od Međunarodne udruge za razvoj organske poljoprivrede – International Federation of Organic Agriculture Movements (IFOAM), te prihvaćena u programima Organizacije ujedinjenih naroda (WHO i FAO) i Vijeća EU (Uredba vijeća 2092/91 od 24. lipnja 1991. godine), pa se provodi prema poseb-nim standardima i pravnim propisima.

Zajednička radna skupina FAO/WHO pri UN radi na smjernicama za proizvodnju ekološke hrane (Pravilnik o prehrani).

Ekološka poljoprivreda se razvila iz biološko dinamičke još u prvoj polovici 20. stoljeća. Najveće promjene su se dogodile osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća, kao odgovor na nepovoljne utjecaje snažne nekontrolirane industrijalizacije i razvoja konvencionalne poljoprivrede.

Ekološka poljoprivreda se uklapa u održivi razvoj, jer u ukupnom gospodarenju teži ekološki čistoj, gospodarski isplativoj, etički prihvatljivoj i socijalno pravednoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Danas je konvencionalna poljoprivreda najveći onečišćivač okoliša, pitke vode, tla i zraka. Prelazak s konvencionalne na eko poljoprivredu nije lagan niti jednostavan. Potrebno je uložiti mnogo rada i truda, steći nova znanja, biti uvijek upoznat s novim metodama u proizvodnji, te komunicirati s ostalim domaćim i stranim proizvođačima što većina konvencionalnih poljoprivred-nika teško prihvaća.

Ekološka poljoprivreda je utvrđena zakonima s osnovnim ciljem zaštite zdravlja

i života ljudi, zaštite prirode i okoliša, i zaštite potrošača.

Izravne prednosti takve proizvodnje su da prehrambeni proizvodi nisu onečišćeni, ne sadrže genetički modificirane organizme. Neizravne prednosti su da vraća ravnotežu u prirodu, čuva tlo, vodu, biološku raznoli-kost, a vrednuje ruralna područja, sprječava degradaciju sela, povezuje poljoprivredne, turističke i zanatske aktivnosti.

Današnja poljoprivreda je pretvorila polja u određeni oblik industrijskih pogona, čiji je jedini cilj da iz zemlje izvuče što više. Ovakav pristup se temelji na neracionalnoj uporabi fosilne energije i kemikalija, što je dovelo do opasnih ekoloških posljedica i iscrpljivanja neobnovljivih prirodnih izvora. Nestale su mnoge biljne i životinjske vrste, jako se smanjio i broj seljačkih gospodar-stava, a konvencionalna poljoprivreda je postala najveći onečišćivač okoliša, pitke vode i zraka.

Poljoprivreda je daleko najvažniji činitelj utjecaja okoliš, prirodu i Hrvatske krajobraze. Želimo li Zemlju sačuvati za buduće naraštaje, ekološka proizvodnja je nužnost.

Ruralna područja su počela odumirati gubeći sva stara obilježja, od arhitekture, zanata, običaja, narodne nošnje, a na kraju i ljude. Europa se s time davno suočila. U potrazi za rješenjima kako takva kretanja zaustaviti, došlo je do ekološke poljopriv-redne proizvodnje. Jer, ruralni prostori nisu samo proizvodni poligoni, već istinski čuvari prirodnoga i kulturnoga naslijeđa.

337

Premda još u povoju, ekološka poljo-privreda je i hrvatska budućnost, ali samo do određenih granica. U EU je ta djelatnost jedna od najdinamičnijih. Ipak je eko hranu za šire pučanstvo teško osigurati. Takvi se proizvodi sve češće mogu naći na policama u trgovini, ali njihova je paleta još mala i potrošačima nedovoljno poznata. Iako ne smijemo zanemariti naše obveze u pristu-panju EU, ipak naše opredjeljenje za državu zdravoga okoliša i ekološki zdrave hrane trebaju biti naši glavni razlozi podrške ekološkoj poljoprivredi.

Veliki dio proizvođača i javnosti izjed-načavaju ekološku s ekstenzivnom poljopri-vredom, ne razmišljajući o mogućnostima ekološkoga popravljanja svojstava tla ili o mogućnosti kontaminacije tla i okoliša prekomjernim količinama organskoga gnoja. Upravo je ekološka poljoprivreda područje u kojem znanje proizvođača mora doći do izražaja, budući da odsutnost koncentriranih i visoko učinkovitih gnojiva treba nadomjestiti organskom gnojidbom, kondicioniranjem tla, agrotehnikom, navod-njavanjem, plodoredom i njegom usjeva. U protivnom rezultati mogu biti poražavajući: niski prinosi i ekološki proizvodi nedo-voljne kakvoće.

Pojam "zdrava hrana" se često rabi, a nespretan je i nepravilan izbor, jer prema "Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti namirnica" svi prehrambeni proizvodi na tržištu moraju biti zdravi. U protivnom ne bi smjeli biti dostupni potrošaču, te bi morali biti uklonjeni s prodajnih mjesta.

Tržište eko proizvoda će sigurno rasti, a naposlijetku će se sva hrana proizvoditi tako, da udovoljava "ekološkim" mjerilima.

Proizvodi u ekološkoj poljoprivredi, moraju biti nadzirani i nositi posebni znak, što potrošačima daje sigurnost i ulijeva povjerenje u proizvod i sustav. Donošenjem Zakona o ekološkoj proizvodnji poljopriv-rednih i prehrambenih proizvoda potaknut je nastanak novoga tržišta, porast povjerenja potrošača, postizanje viših cijena, smanjenje intenziteta iskorištavanja prirodnih izvora

resursa, zaštita okoliša, postojanost poljo-privrednoga tla, ravnopravnost proizvoda u tržišnoj utakmici na domaćem tržištu, poticanje širenja ekološke poljoprivredne proizvodnje usklađenje s prirodnim i drugim uvjetima. Također je omogućeno ravnopravnije uključivanje na svjetsko tržište, a posebno iskorištavanjem prednosti niskoga stupnja onečišćenja našega okoliša.

Strategija izvoznoga marketinga je jed-nostavnija od tuzemnoga, jer inozemnom tržištu i više nego našemu nedostaje ekološka (organska, biološka) hrana.

Republika Hrvatska, danas ima svega oko 3,5 promila obradivih poljoprivrednih površina s ekološkom poljoprivredom, a prosjek za zemlje EU je 5 %, a primjerice, u nama bliskoj Austriji, čak 11 %.

Kako postati eko proizvođač?

Ekološka proizvodnja nije lagana i svatko se njome ne može baviti, jer se moraju poštivati osnovni uvjeti. Danas hrvatsku poljoprivredu obilježavaju dva krajnje različita načina proizvodnje: visoki inputi u područjima s intenzivnim ratar-stvom i niski inputi u područjima s otežanim uvjetima gospodarenja.

Ekološki proizvođači s ekološkim zna-kom moraju udovoljavati standardima, koji jamče obilježja ekološkoga proizvoda i time opravdavaju više cijene i povjerenje potrošača da dobivaju višu kakvoću za svoj novac. Zato se mora organizirati eko tržište tako da se uklone svi oni, koji u svom znaku stavljaju nezasluženo „eko“ ili „bio“, te tako remete prodaju proizvoda koji su stvarno proizvedeni po ekološkim standardima i normama. Eko certifikatori i nadzorne postaje, trebaju biti priznati i od EU. Naši ekološki izvozni proizvodi, poglavito gljive, ljekovito i aromatično bilje, morali su dobiti

338

certifikat od inozemnih institucija, kako bi se uopće mogli naći na stranim tržištima.

Onaj, tko se želi baviti eko poljopriv-rednom proizvodnjom, mora biti upisan u registar u odgovornom ministarstvu za svu poljoprivrednu proizvodnju, a i njegove čestice zemljišta također moraju biti u tom upisniku. Potom se pravna ili fizička osoba, jer postupak je za sve jednak, treba prijaviti za eko proizvođača eko stanici (ukupno ih je šest) koja radi prvi nadzor proizvodnih površina, to jest utvrđuju se površine koje se namjeravaju obrađivati. U stanici će potencijalnoga proizvođača upoznati s načelima takve proizvodnje, koja treba slijediti. Nakon toga kreće proizvodnja, a obavljaju se daljnji nadzori, te se dobiva certifikat o ekološkoj proizvodnji.

Ako proizvođač uspije dokazati da se zemlja nije u posljednje tri godine koristila u konvencionalnoj poljoprivredi, odnosno da nije tretirana pesticidima i drugim onečišćivačima, može se skratiti prijelazno razdoblje od konvencionalne do ekološke proizvodnje.

Oni, koji počinju eko proizvodnju, prvo se vode kao proizvođači u prijelaznom razdoblju. Nadzorne stanice nadziru proiz-vodnju najmanje dva puta godišnje: u početku proizvodnje i na kraju, a po potrebi i u međuvremenu. Nadzorne stanice nadziru sve: pripremu proizvodnje, vlasništvo nad zemljom, materijal za gnojidbu, sadnju i prehranu životinja, proces proizvodnje, stanje gospodarskih zgrada i pogona, ... Uvijek se obavi analiza tla i proizvoda, ako se posumnja na uporabu nedopuštenih vrsta gnoja ili antibiotika u krmivu. Uporaba GMO je sasvim zabranjena.

Hrvatska je među najvećim potrošačima mineralnih gnojiva i sredstava za zaštitu bilja. Nizozemci su veći potrošači od nas, no njihovi prinosi su puno viši od naših, što može značiti da veliki dio tih sredstava završava u okolišu, uzrokujući onečišćenje i gubitak biološke raznolikosti.

Eko proizvođači su uvršteni i u sustav poticaja, a postoji i poseban program pot-

pore ekološkim poljoprivrednim zadruga-ma. Ti su poticaji između 30 i 140 % viši u odnosu na konvencionalnu poljoprivrednu proizvodnju, ovisno o vrsti proizvodnje. Potiču se sve biljne kulture i sav uzgoj životinja u sustavu ekološke proizvodnje. Ekološka proizvodnja se ne može ustrojiti na velikim površinama (minimum je pola hektara). Naša šumska i planinska područja, te dobrim dijelom priobalje i otoci su idealni za takvu proizvodnju.

e svijetu predsta

Propisi vezani uz ekološku proizvodnju

Hrvatska je prihvatila međunarodne norme i donijela niz zakona i propisa, koji rješavaju ekološku proizvodnju. Ekološka proizvodnja je samo ona, koja je usklađena sa zakonsima i propisima, te koja je potvr-đena od ovlaštenih laboratorija i pravnih osoba. Propisi uvode u hrvatsko gospodar-stvo pojam i izraz ekološki proizvod, koji se znatno razlikuje od dosadašnje klasične poljoprivredne proizvodnje.

"Ekološka proizvodnja" ("organska", "biološka") je poseban sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proiz-vodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana, te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla, raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka po-moću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno međunarodno usvojenim normama i načelima.

339

“Ekološki proizvod" je onaj proizvod, koji je proizveden i označen sukladno odredbama Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i propisa donesenih na temelju njega.

“Proizvođač u ekološkoj proizvodnji" je pravna ili fizička osoba, koja ekološke proizvode gospodarski proizvodi, prerađuje, njima trguje, a registrirana je u Upisniku proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljo-privrednih i prehrambenih proizvoda.

“Proizvodna jedinica u ekološkoj proizvodnji" je cijelo gospodarstvo ili dio gospodarstva, koji su jasno odvojeni od svake druge jedinice, a proizvode sukladno odredbama Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i propisima donesenim na temelju njega.

Stvarni ekološki proizvod je označen “znakom ekološkoga proizvoda", jedin-stvenom propisanom oznakom proizvoda, koji su proizvedeni sukladno Zakonu o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i propisima done-senim na temelju njega.

Hrvatska je prihvatila međunarodne norme i donijela zakone i propise, koji određuju ekološku proizvodnju: - Zakon o ekološkoj proizvodnji poljo-

privrednih i prehrambenih proizvoda NN 12/01,

- Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda NN 91/01,

- Pravilnik o sustavu ocjenjivanja suklad-nosti u ekološkoj proizvodnji NN 91/01,

- Pravilnik o postupku i uvjetima stjecanja znaka ekološkog proizvoda NN 13/02,

- Pravilnik o preradi u ekološkoj proizvod-nji NN 13/02,

- Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinj-skih proizvoda NN 13/02,

- Pravilnik o deklaraciji ekoloških proizvo-da NN 13/02,

- Pravilnik o uvjetima i načinu upisa u upisnike ekološke proizvodnje poljopriv-rednih i prehrambenih proizvoda NN 13/02,

- Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji NN 13/02,

- Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u prera-di vlakana NN 81/02,

- Popis ovlaštenih laboratorija NN 81/02, - Popis pravnih osoba za provedbu

postupka potvrđivanja nad ekološkom proizvodnjom NN 81/02,

- Popis nadzornih stanica za obavljanje stručnoga nadzora nad ekološkom proiz-vodnjom NN 81/02.

Zakon o ekološkoj proizvodnji poljo-

privrednih i prehrambenih proizvoda (NN 12/01) uređuje svrhu ekološke proizvodnje, a to je zaštita zdravlja i ljudi, prirode i okoliša, te zaštita potrošača. Zakonom se uređuje ekološka proizvodnja poljoprivred-nih i prehrambenih proizvoda, prerada i trgovina ekološkim proizvodima, neprera-đenih biljnih i životinjskih proizvoda, te proizvoda, koji su potpuno ili dijelom sas-tavljeni od takvih proizvoda, način označa-vanja u ekološkoj proizvodnji, stručni i inspekcijski nadzor, te druga pitanja važna za provedbu jedinstvenoga sustava ekološke proizvodnje.

Ekološka proizvodnja se određuje kao poseban sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu, koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana, te preradu primarnih proizvoda. Uključuje sve ekološ-ki gospodarski i društveno opravdane proizvodno tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla, vode, prirodna svojstva bilja, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno međuna-rodno usvojenim normama i načelima.

Zakonom se objašnjavaju termini u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kao: - prijelazno razdoblje je razdoblje

potrebno za prijelaz s konvencionalne na ekološku proizvodnju,

340

- potvrdnica je isprava kojom ovlaštena pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja u ekološkoj proizvodnji potvrđuje da su ekološka proizvodnja, proces ili usluga na proizvodnoj jedinici u ekološkoj proizvodnji sukladni propisanim temeljnim zahtjevima za ekološku proizvodnju,

- nadzorna stanica za ekološku proiz-vodnju je ovlaštena pravna osoba, koja obavlja stručni nadzor nad ekološkom proizvodnjoma i ekološkim proizvodima sukladno odredbama ovoga Zakona i propisima donesenim na temelju njega,

- ovlašteni labaratorij je pravna osoba, koja obavlja potrebne analize tla, sirovina, poluproizvoda i proizvoda biljnoga i životinjskog podrijetla, te ispituje temeljne zahtjeve za ekološke proizvode,

- materijal za reprodukciju u ekološkoj proizvodnji su svi živi organizmi i njihovi dijelovi, kojima započinje ili se održava određena ekološka proizvodnja, osim genetički izmjenjenih organizama i njihovih sastavnih dijelova,

- deklaracija ekološkoga proizvoda je obvezna za svaki proizvod. Sadrži naj-manje: naziv i tip proizvoda, naziv i adresu proizvođača ili uvoznika, natpis „ekoproizvod“ i druge podatke propisa-ne Zakonom i propisima donesenim na temelju njega,

- uvezeni proizvod ekološke proizvod-nje mora imati potvrdnicu izdanu od ovlaštene pravne osobe zemlje izvoz-nice, u kojoj je sustav ocjenjivanja sukladan odredbama ovoga Zakona i propisima donijetim na temelju njega.

Povjerenstvo za ekološku proizvod-

nju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda je tijelo imenovano od Ministar-stva poljoprivrede zaduženo za poticanje, unapređivanje, razvoj, praćenje razvoja, davanje stručnih prijedloga i mišljenja.

Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i proizvodnji biljnih

proizvoda propisuje minimalne zahtjeve agrotehnike za ekološku proizvodnju, određuje postupke i određene norme uzgoja, te upravljanja ekološkom proizvodnjom kao što su: plan proizvodne jedinice, uvjete prijelaznoga razdoblja, paralelnu proizvod-nju, izbor bilja i vrsta, održavanje plodnosti, popis dopuštenih gnojiva i sredstava za poboljšanje tla, upravljanje trajnim nasadi-ma, uvjete i način pakiranja, rukovanja i skladištenja, te dopuštene uvjete i postupke prijevoza.

U Pravilniku se navode opća načela ekološke proizvodnje u uzgoju bilja i proiz-vodnji biljnih proizvoda, koja se temelje na načelima o očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti, posebice postojanosti prirodnih staništa i očuvanju samoniklih biljnih vrsta, usklađivanju i pravilnom gospodarenju glede izbora usjeva, biljnih vrsta i odlika, višegodišnjih plodoreda, odabira načina obrade tla, gnojidbe i zaštite te jačanja otpornosti na štetočine, brizi za pravilnu njegu tla, čuvanju i povećanju njegove plod-nosti, biološke aktivnosti, sadržaja organ-skih tvari i hraniva, poboljšanju strukture tla, te postupcima njegove zaštite od raznih oblika degradacije, zaštiti korisnih organiza-ma (oprašivača, predatora, ptica) ekološki opravdanoj preradi i uporabi (recikliranju) otpada iz proizvodnje, proizvodnji, koja isključuje ili samo iznimno dopušta uporabu agrokemikalija (mineralnih gnojiva i raznih kemijskih sredstava za zaštitu bilja).

Proizvodna jedinica u ekološkoj proiz-vodnji u uzgoju bilja i biljnih proizvoda bez životinja mora imati osiguran izvor dopušte-nih gnojiva i sredstava za održavanje plodnosti tla sukladno odredbama Pravilni-ka. Proizvođač u ekološkoj proizvodnji treba imati osnovno znanje o sustavu ekološke proizvodnje i surađivati sa savjetodavnom službom.

Prijelazno razdoblje za ekološku proiz-vodnju u uzgoju bilja i proizvodnji biljnih proizvoda traje najmanje jednu godinu za jednogodišnje bilje, a najmanje tri godine za višegodišnje nasade, ako su prethodno

341

ispunjeni uvjeti programa ocjenjivanja sukladnosti. Inače prijelazno razdoblje traje najdulje pet godina, a početak prijelaznoga razdoblja se računa od obavljenoga prvoga stručnoga nadzora. Prijelazno razdoblje se može skratiti ako su ispunjeni uvjeti da se na proizvodnoj jedinici proizvodi sukladno propisima i pravilima ekološke proizvodnje, te da je neznatna razina ostataka nedopuš-tenih tvari u tlu i biljkama trajnih kultura. U prijelaznom razdoblju s konvencionalne na ekološku proizvodnju, proizvodna jedinica treba izraditi plan prijelaza na ekološku proizvodnju, koji sadrži primijenjenu prethodnu agrotehniku i postojeće stanje gospodarstva, plan proizvodnje u prijelaz-nom razdoblju, te promjene u strukturi proizvodne jedinice u tom razdoblju.

Pravilnikom se uređuje i pitanje kada se na proizvodnoj jedinici istovremeno provo-di konvencionalna i ekološka proizvodnja. Tada je potrebno osigurati da postoji čvrsto razgraničenje između konvencionalnih dije-lova i dijelova s ekološkom proizvodnjom. Dijelove, koji su u ekološkoj proizvodnji, mora biti moguće stručno nadzirati, te odvojeno voditi zapise za obje vrste proizvodnje, ali da se u dijelovima s konvencionalnom proizvodnjom ne koriste genetički izmijenjeni organizmi.

Pravilnikom se utvrđuju agrotehničke mjere u ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i proizvodnji biljnih proizvoda, koje se odnose na plodnost i biološku aktivnost tla, suzbijanje štetočina i korova, te njihovo suzbijanje.

Ekološka proizvodnja u uzgoju bilja i proizvodnji biljnih proizvoda se provodi na proizvodnoj jedinici bez industrijskoga onečišćenja okoliša ili s minimalnim takvim onečišćenjem. Može biti uključena u ekološku proizvodnju proizvodna jedinica udaljena 50 m od prometnice na kojoj je prometno opterećenje više od 100 vozila/sat ili 10 vozila u minuti, odnosno udaljena najmanje 20 m, ako je odvojena živom ili drugom ogradom visine najmanje 1,5 m. Na granici ovoga pojasa se mora prethodno

utvrditi sadržaj teških kovina, odnosno, sukladno dopuštenim količinama štetnih tvari pomicati ovu granicu.

Ekološka proizvodnja u uzgoju bilja i proizvodnji biljnih proizvoda poduzima sve relevantne mjere u svrhu minimaliziranja onečišćenja tla i biljaka od konvencionalnih kemijskih sredstava nanošenih erozijom vo-dom, vjetrom, navodnjavanjem, ... Postoji li opravdana sumnja tijekom proizvodnje na onečišćenja, nadzorna stanica provodi analizu kakvoće proizvoda, kultura, tla.

U ekološkoj proizvodnji je dopušteno rabiti proizvode, koji se temelje na polie-tilenu, polipropilenu i polikarbonatima za zaštitne strukturne pokrove, plastične pokrove, vunaste mase, mreže za insekte i omotače za silažu, dok nije dopušteno korištenje materijala podrijetlom od poli-klorkarbonata (PVC).

Pravilnikom je utvrđeno da voda kori-štena u ekološkom uzgoju bilja i proizvod-nji biljnih proizvoda mora odgovarati Uredbi o klasifikaciji vode (NN 77/98.) i Uredbi o opasnim tvarima u vodama (NN 78/98.). Prekomjerno iskorištavanje i iscrpljivanje izvora vode nisu dopušteni. Moraju se poduzeti mjere zaštite od erozije vodom, salinizacije, prekomjerne i neodgo-varajuće uporabe vode i onečišćenja tla i površinskih voda, a izvorima vode treba održivo gospodariti.

Spaljivanje organskih tvari, biljnih ostataka poslije žetve usjeva je ograničeno na apsolutan minimum.

Pri izboru odlika i vrsta bilja se preporučuje očuvanje biološke raznolikosti, te davanje prednosti zavičajnim (autoh-tonim) odlikama.

Pravilnik ukazuje da treba biti što je moguće više raznovrsniji, u cilju održavanja plodnosti tla, smanjenja štetočina, održa-vanja populacija korisnih životinjskih vrsta i biološke raznovrsnosti, te održavanja i povećanje biogenosti, to jest mikrobiološke aktivnosti tla. Plodored treba sadržavati mahunarke ili djetelinsko travne smjese (najmanje 20 % obradivih površina),

342

odnosno usjeve za zelenu gnojidbu, a strnine ili okopavine same ne smiju obuhvatiti više od 50 % obradivih površina. U plodoredu se preporučuje izmjena kultura s različitom dubinom zakorjenjivanja, različitom potrošnjom i potrebama za pojedinim hranjivima i vodom.

Pravilnikom se određuje gnojidba, osobito dušična i njezin intenzitet. Stajski gnoj, gnojnica i gnojovka domaćih životi-nja, osobito goveda, te komposti od biljnih otpadaka, čine zajedno s prirodnim organsko biološkim dodacima i gnojivima, osnovu gnojidbe u ekološkoj proizvodnji. Stočarstvo s odgovarajućom proizvodnjom krme je bitna sastavnica ekološkoga gospodarstva.

Pravilnik sadrži popis dopuštenih gnojiva i sredstava za poboljšanje tla u ekološkoj proizvodnji. Sva organska gnoji-va trebaju potjecati s vlastitoga gospodar-stva. U njihovom nedostatku, dopuštena je primjena gnojiva s drugoga gospodarstva, ali uz dopuštenje nadzorne stanice. Organ-ska gnojiva podrijetlom s konvencionalnih gospodarstava se mogu primijeniti samo na početku prijelaznoga razdoblja, u nedostat-ku drugih gnojiva, uz predočenu analizu njihovoga sastava i dopuštenje nadzorne stanice. Uporaba gnojiva, nabavljenih izvan ekološkoga gospodarstva, mora se prijaviti nadzornoj stanici. Ona treba utvrditi ograni-čenja ukupnih organskih tvari uvezenih na gospodarstvo, uzimajući u obzir lokalne uvjete i posebnost prirode kultura.

Proizvodna jedinica treba težiti da sve potrebe za gnojivima osigura iz vlastite proizvodnje. U Pravilniku se navode dopuš-tena organska gnojiva i sredstva za poboljšanje kakvoće tla s vlastitoga gospodarstva, kao što su stajski gnoj, dozrio aerobno, komposti iz ostataka gospodarstva, organski otpad neopterećen štetnim tvarima, gnojnice i gnojovke, ... skladištenje gnojiva, dopuštena organska gnojiva.

U ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja nije dopuštena uporaba svih kemijskih sredstava za zaštitu bilja. Sva oprema koja

se rabi za primjenu zaštitnih sredstava i gnojiva u konvencionalnoj proizvodnji mora biti dobro očišćena i bez ostataka štetnih tvari, kada se koristi u ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja. Pravilnikom su utvrđena dopuštena sredstva za bolju ljepljivost, njegu biljaka i slično, dopuštena sredstva protiv gljivičnih bolesti, sredstva protiv biljnih štetočina, dopuštena sredstva za ishranu i zaštitu bilja, suzbijanje korova i za tretiranje sjemena, te način skladištenja proizvoda biljnoga podrijetla.

U ekološkoj proizvodnji i preradi po-vrća, ljekovitoga i začinskoga bilja za pre-hranu i liječenje, Pravilnik donosi, uz opća pravila i posebna pravila. Ona se odnose na plodored, tlo i supstrate, sterilizaciju tla, gnojidbu, proizvodnju u zatvorenom pros-toru (pod staklom i folijom), izbor vrsta i odlika (sjeme), proizvodnju presadnica, spremanje, sušenje, preradu, skladištenje, pakiranje (povrće, ljekovito i začinsko bilje pakira se u ekološku ambalažu), a za konačnu prodaju preporučuje se ambalaža od nebijeljenoga papira.

Pravilnikom su uređena opća i posebna pravila u ekološkom uzgoju voćaka: izbor odlika i podloga u skladu s prirodnim agroklimatskim uvjetima proizvodnoga područja (zavičajne odlike), sadržaj humu-sa, te dopuštena pomoćna zaštitna sredstva.

U ekološkom vinogradarstvu i vinarstvu uz opća pravila su i posebna o održavanju, povećanju plodnosti i obradi tla, ishrani i gnojidbi loze, mineralnom gnoju, pravila zaštite od uzročnika bolesti i organizama životinjskoga podrijetla, način tretiranja loze sredstvima koja jačaju otpornost biljaka. Tu su postupci, mjere i sredstva, koji se poduzimaju u preradi grožđa i proizvodnji vina kao i zabranjeni postupci.

Pravilnikom su donesene opće odredbe o ekološkoj proizvodnji u šumarstvu, šumskim plantažama i suzbijanju štetočina. Prijelazno razdoblje za šume tretirane mineralnim gnojivima i/ili pesticidima traje najmanje tri godine koje je moguće i skratiti u nekim slučajevima.

343

Pravilnik donosi opća i posebna pravila o uzgoju gljiva.

Naglašava se da je najvažnije načelo za očuvanje zdravlja kultura prevencija – higijena, podešavanje klime i mehanička zaštita od štetočina.

Pravilnik o sustavu ocjenjivanja suk-ladnosti u ekološkoj proizvodnji propisuje uvjete kojima moraju udovoljiti nadzorne stanice, ovlašteni ispitni laboratoriji i prav-ne osobe za provedbu potvrđivanja, postupak ovlašćivanja nadzornih stanica, laboratorija i pravnih osoba za provedbu postupka potvrđivanja, propisuje uvjete za izdavanje potvrdnice, njihov sadržaj i izgled. Sustav ocjenjivanja se temelji na načelima stručnosti, objektivnosti, neutral-nosti i neovisnosti svih sudionika sustava.

Kao ekološki proizvod, postupak ili usluga može biti označen i deklariran samo onaj proizvod, postupak i usluga za koje je pravna osoba za provedbu postupka potvr-đivanja izdala potvrdnicu nakon postupka ocjene proizvoda, postupka i usluge, na temelju zapisnika o provedenom stručnom nadzoru i ispitivanja od ovlaštenih nadzornih stanica i ovlaštenih ispitnih laboratorija (za uvezene proizvode na temelju priznate potvrdnice izdane u zemlji iz koje je proizvod uvezen odnosno proiz-veden). Priznavanje potvrdnice izdane u inozemstvu provodi ministar na prijedlog Povjerenstva za ekološku proizvodnju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Ovlaštena nadzorna stanica mora zadovoljiti uvjete hrvatske norme HRN EN 45004 – Opći kriteriji za rad različitih vrsta ustanova koje provode nadzor, a posebno slijedeće uvjete: 1. da je pravna osoba, ili da je u sastavu pravne osobe, 2. ako je dio pravne osobe, koja obavlja i druge djelatnosti osim nadzora, da bude prepoznatljiva unutar nje, 3. da ima dokumentaciju koja opisuje njezinu djelatnost i tehničko područje za koje je mjerodavna i uvjete po kojima posluje,

4. da ima točno određen program i opseg nadzora, 5. da ima osiguranu, neovisnost, nepri-stranost u provedbi nadzora, 6. da je osoblje oslobođeno od svih trgovačkih, financijskih i drugih pritisaka, koji bi mogli utjecati na njihove odluke, da su utvrđene mjere da osobe ili organizacije izvan nadzorne ustanove ne mogu utjecati na rezultate provedenih nadzora, 7. da raspolaže odgovarajućim prostorom i opremom potrebnom za provedbu nadzora u ekološkoj proizvodnji, 8. da je neovisna u mjeri koja se zahtijeva s obzirom na uvjete u kojima obavlja svoje usluge, 9. da je osigurana povjerljivost obavijesti dobijenih tijekom obavljanja stručnoga nad-zora. Vlasnička prava moraju biti zaštićena, 10. da ima dovoljan broj stalnih zaposlenika, s opsegom stručnosti dovoljnim za izvedbu redovitih dužnosti, 11. da osoblje odgovorno za nadzor u ekološkoj proizvodnji ima odgovarajuću stručnu spremu (završen dodiplomski studij agronomskoga, veterinarskoga, šumarskoga, tekstilnoga, biotehnološkoga, tehnološkoga ili medicinskoga smjera), izobrazbu, iskustvo i zadovoljavajuće poznavanja zahtjeva u ekološkoj proizvodnji, 12. da ima uspostavljen dokumentiran sustav izobrazbe u ekološkoj proizvodnji, 13. da ima zapise o akademskim i drugim diplomama, izobrazbi i iskustvu svakoga zaposlenoga, 14. da ima na raspolaganju prikladne uređaje i opremu, koji omogućuju izvedbu svih djelatnosti povezanih s nadzorom u ekološkoj proizvodnji, 15. ako je to potrebno da u svrhu postizanja kakvoće usluga nadzora ima utvrđene postupke za odabir sposobnih dobavljača, izdavanje odgovarajućih narudžbi, te nadzor nad primijenjenim sirovinama u ekološkoj proizvodnji, 16. da koristi metode i postupke utvrđene u zahtjevima prema kojima se mora određivati sukladnost,

344

17. da postupci koje primjenjuje, koji nisu normirani, budu primjereni i potpuno dokumentirani, 18. da ima ustrojstvo koje joj omogućuje održavanja sposobnosti izvedbe svojih stručnih zadataka na zadovoljavajući način, 19. da usluge ispitivanja i potvrđivanja ima-ju jasan odnos prema djelatnosti nadzora, 20. da ima tehničkoga voditelja s jasno određenim ovlastima i odgovornostima za osiguravanje kakvoće u ekološkoj proizvod-nji unutar nadzorne stanice, koji mora biti osposobljen i iskusan za vođenje nadzorne stanice, koji preuzima potpunu odgovornost za provedbu stručnoga nadzora u ekološkoj proizvodnji, te osobu koja ga u slučaju njegove odsutnosti zamjenjuje, 21. da je tehnički voditelj u stalnom radnom odnosu, 22. da na djelotvoran načina rabi sustav kakvoće prilagođen vrsti, području i obujmu radova. Sustav kakvoće mora biti potpuno dokumentiran priručnikom za kakvoću, 23. da ima sustav vođenja sveukupne dokumentacije o svojoj djelatnosti.

Ovlašteni ispitni laboratorij je pravna osoba, ili posebna organizacijska cjelina unutar pravne osobe, ovlaštena od ministra za ispitivanja proizvoda, procesa i usluga u ekološkoj proizvodnji i mora udovoljiti uvjetima hrvatske norme HRN EN ISO/IEC 17025 – posebno slijedeće uvjete: 1. da je pravna osoba, a ako je dio veće or-ganizacije a želi biti priznat kao laboratorij treće strane, tada mora moći dokazati da je nepristran i da njegovo osoblje ne ovisi ni o kakvim poslovnim, financijskim i drugim pritiscima, koji mogu utjecati na njihovu tehničku prosudbu. Laboratorij za ispiti-vanje sa svojstvom treće strane ne smije biti uključen u djelatnosti koje mogu ugroziti povjerenje u njegovu neovisnost i nepristra-nost u vezi s njegovim ispitivanjima, 2. da ima ustroj koji osigurava da mu upra-va i osoblje budu neovisni o svim poslov-nim, financijskim i drugim pritiscima, koji mogu štetiti kakvoći njihovoga rada,

3. da ima utvrđene postupke zaštite pov-jerljivih podataka i vlasničkih prava korisni-ka, uključujući postupke za zaštitu podataka koji se elektronički pohranjuju i prenose, 4. da ima utvrđenu odgovornost, ovlaštenje i međusobne odnose svih osoba, koje vode poslove, provode ili provjeravaju posao koji utječe na kakvoću ispitivanja, 5. da je jedan član osoblja imenovan kao voditelj odjela za kakvoću rada laboratorija, 6. da provodi sustav kakvoće rada laboratorija sukladno uvjetima iz norme, 7. da ima uspostavljen postupak za ocjenu zahtjeva, ponuda i ugovora, 8. da zahtjevi i metode, koje treba koristiti, budu odgovarajuće utvrđeni i razumljivi, 9. da raspolaže odgovarajućim stručnim kadrom, prostorom i opremom sukladno ispitivanjima za koja traži ovlaštenje, 10. da ima program izobrazbe kadrova sukladno ciljevima vlastitoga razvoja, 11. da primjenjuje potrebne metode i pos-tupke za sva ispitivanja u području svojega djelovanja, uključujući uzorkovanje, ruko-vanje, prijevoz, skladištenje i pripremu uzorka. Preporučuju se metode objavljene u međunarodnim, regionalnim i nacionalnim normama. Laboratorij mora koristiti naj-novija izdanja normi, koje su na snazi, 12. da su nenormirane metode ispitivanja na odgovarajući način vrednovane, 13. da je odstupanje od metoda ispitivanja dokumentirano, tehnički opravdano, te ako je na to pristao i prihvatio korisnik, 14. da su svi mjerni instrumenti i uređaji umjereni ili ovjereni u skladu s propisima, 15. da ima upute za uporabu sve bitne opreme i za rad s tom opremom, 16. da raspolaže svom opremom za uzorko-vanje, mjerenje i ispitivanje, 17. da je oprema takve kakvoće i stanja da se njome postiže odgovarajuća točnost, 18. da se rezultati ispitivanja prikazuju točno, jasno, nedvosmisleno i objektivno, 19. da ispitna izvješća sadrže najmanje: naslov (»Ispitni izvještaj«), naziv i adresu laboratorija, mjesto u kojem su provedena ispitivanja, jedinstvenu oznaku i na svakoj

345

stranici oznaku kako bi se stranica prepoz-nala kao dio ispitnoga izvješća, naziv i adresu korisnika, oznaku korištene metode, opis i stanje uzorka, njegovu oznaku, datum prijema uzorka, oznaku plana uzorkovanja i postupaka koje koristi laboratorij, rezultate ispitivanja, po potrebi s mjernim jedinica-ma, imena, funkcije i potpise ili istovrijednu identifikaciju osobe ili osoba, koje su sastavila ispitno izvješće, 20. da ispitna izvješća, kada treba, sadrže i druge podatke (o sukladnosti, uzorkovanju, odstupanju od metode, ...), 21. da su mišljenja i tumačenja doku-mentirana, (primjerice o sukladnosti).

Pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja je pravna osoba ovlaštena od ministra za provedbu postupka potvrđivanja sukladnosti proizvoda, postupaka i usluga u ekološkoj proizvodnji. Postupak potvrđiva-nja sukladnosti se temelji na zapisnicima o obavljenom stručnom nadzoru nadzornih stanica i pripadajuće dokumentacije ispitnih laboratorija. Pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja mora udovoljiti uvjetima hrvatske norme HRN EN 45011, posebno slijedeće uvjete: 1. da je pravna osoba, 2. da je nepristrana u radu, 3. da ima prava i odgovornosti koje su važne za njezine djelatnosti potvrđivanja, 4. da ima prikladne mjere za uređenje pravnih odgovornosti koje proistječu iz njezinih radnji i/ili djelatnosti, 5. da ima financijsku stabilnost i izvore potrebne za vođenje sustava potvrđivanja, 6. da ima stalno zaposleno dovoljno osoba koje imaju potrebnu naobrazbu, stručno znanje i iskustvo za provedbu potvrđivanja povezanih s vrstom i opsegom rada, pod odgovornošću nadređenoga službenika, 7. da ima sustav kakvoće, koji pruža povjerenje u sustav vođenja sustava potvr-đivanja, 8. da posluje i provodi postupke tako, da se potvrđivanje razlikuje od svih drugih djelatnosti kojima se bavi,

9. da je zajedno sa svojim zaposlenicima slobodna od svih trgovačkih, financijskih i drugih pritisaka, koji bi mogli utjecati na rezultate postupka potvrđivanja, 10. da ima formalna pravila i strukturu za imenovanje i rad svih odbora uključenih u postupak potvrđivanja. Takvi odbori moraju biti slobodni od svih trgovačkih, finan-cijskih i drugih pritisaka, koji bi mogli utjecati na njihove odluke, ustroj u kojemu su članovi izabrani tako, da se postigne ravnovjesje u kojemu ni jedan poseban interes ne prevladava, 11. da osigura da djelatnosti srodnih pravnih osoba ne utječu na povjerljivost, objek-tivnost ili nepristranost njezinih potvrda, 12. da ne isporučuje ili oblikuje proizvode iste vrste, koji su kao oni koje potvrđuje, 13. da ne nudi niti daje savjete podnosite- ljima zahtjeva o metodama koje omogućuju rješavanje pitanja koja su zapreka dobivanju tražene potvrdnice, 14. da ne pruža niti jednu drugu uslugu, koja bi mogla ugroziti povjerljivost, objek-tivnost ili nepristranost njezina potvrđivanja ili njezinih odluka o potvrđivanju, 15. da ima utvrđene postupke za rješavanje priziva, prigovora i sporova, koji dolaze od dobavljača ili drugih strana, a tiču se postupaka potvrđivanja, drugih srodnih pitanja i uvjeta.

Postupak ovlašćivanja provodi Mini-starstvo zaduženo ze poljoprivredu i šumar-stvo. Ministar imenuje stalno povjerenstvo za provedbu postupka ovlašćivanja. Ono može zatražiti i druge dokaze o ispunja-vanju uvjeta ili osposobljenosti pravne osobe za zadatke za koje je zatraženo ovlaštenje, te provjeriti udovoljavanje propisanim uvjetima.

Zaključimo!

Naše opredjeljenje za državu zdravoga okoliša i zdrave hrane

treba biti naši glavni razlog podrške ekološkim proizvodnjama! !

346

H r a n a

proizvodnja hrane

O zaštiti zdravlja građana brine svaka

država, pa donosi za hranu vezane zakone, uredbe, naredbe, odluke pravilnike, standar-de, norme kakvoće, .., temeljene na zakoni-ma o zdravstvenoj ispravnosti živežnih namirnica, te zakona o standardizaciji (nor-mizaciji), usklađenim sa sustavima razvije-nih zemalja, te znanstvenim spoznajama.

Dokaznica ovlaštenoga tijela zemlje izvoznice da je hrana zdravstveno ispravna nije prihvatljiva. U trenutku preuzimanja, zdravstvenu ispravnost mora utvrđivati domaće tijelo kod domaćega kupca.

Po preporukama Svjetske zdravstvene organizacije “dovoljna je i sumnja da je namirnica štetna za zdravlje ljudi, da se povuče s tržišta”, što ne mora biti izrijekom dokazano.

I kod nas različita državna i nedržavna tijela sastavljena od potrošača i stručnjaka razmatraju i usklađuju zakonsku regulativu, daju podloge za prihvaćanje dostignuća, izdavanje dopuštenja za korištenje iskus-tava, prilagođavanje svjetskim kretanjima u zaštiti zdravlja i gospodarskih interesa potrošača, po uzoru na Codex Alimentarius WHO/FAO komitete eksperata UN.

Trend u svijetu je da se ne zabranjuje reklamiranje ljekovitih svojstava namirnica (osim prirodnih mineralnih voda), nego da se izbjegava skup i rascjepkan sustav višestrukoga nadzora i ovlasti sanitarne, tržišne, veterinarske, poljodjeljske, ... inspekcije. Uvodi se jedinstveni sustav i ovlasti inspekcija, te organizacije za što širi nadzor, analize i superanalize.

Ministarstvo zaduženo za znanost, tehnologiju i informatiku, Medicinska akademija i Hrvatsko društvo za razvoj prehrane, Udruga za zaštitu potrošača i druga zainteresirana vladina i nevladina tijela, donose propise o dugoročnom razvoju proizvodnje hrane.

Ipak, zakonodavstvo ne može učiniti sve. Bitan je i svjestan odnos građana prema zdravoj ishrani, već od prvih dana života. Veliku ulogu u tomu imaju zdravstveni djelatnici, jer je jedna od njihovih glavnih uloga briga o uzimanju hrane i tekućine, promicanje prirodne prehrane koja osigura-va zdrav rast i razvoj svih, a poglavito mladeži i djece. Primjerice, pozitivan stav prema dojenju nužan je uvjet za promicanje prirodne prehrane. Tu je upravo medicinska sestra odgovorna za poduku ljudi.

Zakoni i propisi moraju obuhvatiti sve, moraju biti jasni, jednostavni i suvremeni, moraju točno određivati odgovornosti za provedbu nadzora i zaštitu zdravlja. Oni ne moraju propisati sastav, energijske i zaštitne tvari, te njihova senzorna svojstva, jer to nisu elementi zdravstvene ispravnosti, a biološku vrijednost, treba posebno odrediti. Rok valjanosti i kakvoću treba odrediti propisima o ujednačavanju proizvoda.

Zato, samo znanje omogućuje svakom građanu ostvarenje prirodnoga prava na najbolju hranu i trajno zdravlje.

347

Hrana kao lijek Znanost tvrdi da su najučinkovitije

namirnice u zaštiti od štetnih mikroorgani-zama luk, češnjak i origano, koji štetnike uništavaju 100 %. Timijan ih uništava 92 %, klinčić 86 %, lovor 82 %, ružmarin, mažuran i senf 75 %, metvica 63 %, kadulja 58 %, bosiljak i peršin 50 %, a đumbir 36%.

Stoga su začini, uz to što poboljšavaju okus hrani, nenadoknadiv lijek, osobito u prevenciji različitih bolesti.

Češnjak sa svojim nizom sumpornih spojeva (najpoznatiji alicin) ima mnogo-struku ljekovitost, osobito antibiotičku.

Puno karotenoida, koji djeluju protiv raka, imaju zeljarice i drugo lisnato povrće. Slično djelovanje biološkoga antioksidansa ima C vitamin u agrumima i paprici, te likopen u rajčici. Svježe zelje sadrži 49 različitih bioaktivnih tvari i sve danas poznate vitamine. Puno glukozinolata ima u zeljaricama, glavočikama i povrtnicama. Odlični prirodni antioksidansi i biološki djelatne tvari u prevenciji mnogih probavnih tegoba i bolesti su različite fenolne kiseline i taninske tvari u zeljaricama, radiću, lupi-nastom voću i vinu (poglavito crnom).

U prevenciji malignih tumora preporu-čuje se brokula zbog visokoga sadržaja sulforafangena. Slična svojstva ima raštika.

Prokulica i cvjetača obiluju sulfora-fanom, sastojkom za koji su istraživanja pokazala da kod životinja može usporiti razvoj raka. Istraživanja su dokazala da sulforafan može onemogučiti i razvoj raka prouzročenoga genetičkim naslijeđem.

Različite fenolne, taninske i aromatične tvari eter, ester, kiselina, bojila i topljive soli povoljno djeluju na zdravlje uopće, te posebno na dobrobit probave, a alkohol i

kiselina u vinu, poglavito crnom, djeluju blago poticajno i dezinfekcijski protiv mikrobnih infekcija.

Niz namirnica preradom na industrijski način neka svoja svojstva djelomično gube.

Klinički je dokazano da obrok od mahuna smanjuje šećer u krvi jednako kao 2 do 3 jedinice inzulina (sadrže glukokinin koji se kuhanjem ne uništava), pa se jela od mahuna posebno preporučuju dijabetiča-rima. 0,7 do 0,8 posto inozitola iz mahuna, jača metabolizam i jača jetra (kuhane, na salatu ili mahune prelivene vrhnjem). Budući da potiču i lučenje mokračne kiseline putom urina, osobama oboljelih bubrega preporučuje se češće jesti jela od mahuna.

Brokula sadrži jednaku količinu kalcija kao i mlijeko. Stoga ima veliku važnost u prehrani djece, trudnica i žena u menopauzi, kada je izraženija potreba za tim elementom. Brokula sadrži gotovo dva puta više vita-mina C nego limun, kao i jednu megadozu karotinoida, kojima se pripisuje antikance-rogeno djelovanje.

Likopin (prirodna crvena boja rajčice) može smanjiti rizik od srčanoga infarkta do 48 %, a rizik od raka prostate 30 %.

Cvjetovi bagrema (akacije), koji sadrže uz šećer i eterično ulje, bogati su C vitaminom. Čaj od cvijeta djeluje ljekovito pri prehladi i kašlju.

Riga, rikola (Eruca sativa) je traženo povrće od kada joj pripisuju afrodizijska svojstva.

Steža ili gusja trava raste po livadama, uz sela, putove, jarke i plotove u sjevernim dijelovima naše zemlje, a prije pojave krumpira dosta se rabila za hranu. U listovima sadrži treslovinu (čaj za zaus-

348

tavljanje krvarenja ili kod dizenterije). Iz istoga roda (Potentilia) u nas raste uspravni petoprst, nešto sitniji od steže, čiji se pripravci koriste u jednake svrhe.

Glog liječi managerske bolesti, tjelesne slabosti, nervoze, duševne napetosti.

Ono što jedemo, utječe na jasnoću razmišljanja i koncentraciju, na pamćenje i vrijeme potrebno za odgovor, dakle na ukupnu razinu inteligencije.

Mozak izgara čak i dok spavamo, pa je doručak najbojli alat u spriječavanju zamagljenja uma i kasnije, tijekom dana, posebice ako sadrži voće i cjelovita zrna, te izvor bogat bjelančevinama.

Ubrzane dijete uzrokuju da mozak sporije obrađuje obavijesti, pa treba više vremena za odgovore, a teže se pamti.

Šalica kave pomaže da se brže misli i radi. Ali kofein ostaje u sustavu i do 15 sati, pa popodnevna šalica kave ili kole može omesti san u 22 sata. To rezultira umnim zamorom i lošim procjenama idućega dana.

Željezo pomaže prenijeti kisik u tkiva, uključujući i mozak. Kada razina željeza opadne, dolazi do zamora, gubitka pam-ćenja, slabe koncentracije, gubitka poticaja za akciju, skraćene pozornosti, te slijedom

toga do smanjenja radnoga učinka. Povećati razinu željeza u organizmu možemo jedući nemasno crveno meso, kuhani grah i grašak, tamno zeleno lisnato povrće i sušene marelice. Uz to treba piti vitaminom C bogat narančin sok, kako bi se pojačalo upijanje željeza u organizam.

Neodgovarajući unos ikojega od vita-mina skupine B (B1, B2, B6, B12 i folne kiseline) izgladnjuje mozak i dovodi do zbunjenosti, razdražljivosti, te otežanoga razmišljanja i pamćenja. Zato treba pojača-no unositi odmašćeno mlijeko, jogurt, bana-ne, morsku hranu, cjelovita zrna i grašak.

Mozak rabi više kisika nego ikoje drugo tjelesno tkivo. To izlaže mozak ogromnoj dnevnoj dozi slobodnih radikala, koji napadaju i oštećuju moždane stanice.

Kako bismo svoju protuoksidansku obranu zadržali snažnom, mora se uživati narančin sok, jagode, mrkve, špinat, kras-tavce, dinje, drugo tamno obojeno svježe voće i povrće.

Možemo zaključiti da pri plasmanu vlastite proizvedene hrane, treba uvijek naglašavati i ljekovito djelovanje hrane, kako bi se ojačao vlastiti marketing.

Profitna proizvodnja hrane

Želi li ostvariti profit, proizvođač mora izabrati dio tržišta prema kojemu će se

usmjeriti: potrošačima istančanoga okusa, koje ne zanima cijena i koji ne žele jesti nešto samo zato jer je zdravo (ekskluzivni proizvodi) ili prema sve brojnijim potrošačima, koji paze na način proizvodnje, sastav namirnica, podrijetlo proizvoda, ...

Promicatelji zdrave hrane uporno nameću potrošačima „zdrave“ proizvode, koji potrošačima u obrocima smanjenih kalorija daju prehrambeni optimum.

Svjedoci smo sve veće i raznovrsnije ponude gotovih i polugotovih jela, za jednu ili više osoba (smrznuta, vakumirana, djelomično ili potpuno gotova jela), koja mogu stajati i više tjedana, a brzo se prirediti kod kuće, na kioscima, u fast-food, pa i u najboljim restoranima. U tu su svrhu primjenjiva sve traženija lagana jela: salate, osobito od svježih plodova, mali deserti s raznovrsnim voćem, ...

Prateći suvremena kretanja, javlja se sve više novih proizvođača strojeva za proizvodnju, preradu, pakiranje, trgovanje i serviranje.

349

K a k v o ć a h r a n e

Kada proizvođač hrane nema velike količine proizvoda, tada to nadoknađuje njihovom kakvoćom, da bi ostvario prihod. Hrvatski krajevi su čisti i prikladni za dostizanje visoke kakvoće poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Zato moramo ustrajati na vlastitoj kakvoći, koju će potrošači ubrzo verificirati svojom kupnjom.

Do nedavno su kakvoća i potrošački interesi bili sporedni u poslovnoj politici proizvođača, a glavni su bili rast tržišnoga udjela, smanjivanje troškova, modernizacija tehnologije i oglašavanje.

Razvoj ekološke svijesti i svijesti o zdravom životu su se izravno odrazili na proizvodnju hrane. Ekologija je upozorila na štetnost pesticida, herbicida, ..., pa se sve više traže otporne odlike, koje se mogu uzgajati na prirodan način, uz poštivanje zakonitosti eko sustava.

Razvija se zelena revolucija (green revolution) koja potiče i omogućuje proiz-vodnju hrane uz najveće moguće korištenje prirodnih postupaka. Novi proizvodni postupci omogućuje proizvodnju zdravih prehrambenih proizvoda u većim serijama. Ovi se proizvodi označavaju posebnim simbolima, koji jamče prirodnu izvornost. Takvi prehrambeni proizvodi su u pravilu skuplji, ali je potražnja za njima iz godine u godinu sve veća, pa postižu višu cijenu.

Kupac sve više nameće svoj interes i štiti sebe. Međunarodna organizacija potro-šača (Consumers International) je usvojila osam temeljnih potrošačkih prava koje podržava i Generalno tajništvo UN: pravo na zadovoljenje temeljnih potreba, pravo na sigurnost, pravo izbora, pravu na informira-nost, na izjašnjavanje potrošača, na odštetu, na obrazovanje, na zdravu životnu sredinu.

Donijete su i Europske direktive koje obvezuju proizvođače da na tržištu EU plasiraju isključivo robu, koja odgovara posebnim zahtjevima o sigurnosti.

O kakvoći hrane moraju brinuti i proizvođači potičući trend zdravoga života i zdrave prehrane. Hrvatske tvrtke to nedo-voljno usvajaju. Na našim prehrambenim proizvodima rijetko su podaci o kaloričnoj vrijednosti i svojstvima, što su uobičajeni zahtjevi kupaca iz razvijenih zemalja. Poduzeća, proizvođači hrane moraju unapri-jediti kakvoću svojih proizvoda ne čekajući državne propise.

Uz visoku kakvoću mliječnih proizvoda razvila se i dobra marketinška promocija.

Primjećuje se i širenje palete prirodnih voćnih sokova. Proizvođači prate tržište, pa raste ponuda bezalkoholnih pića od crveno obojenoga voća. Naša su poduzeća usmjere-na na sirovine iz uvoza, jer domaćih nema, ali se može reći da kakvoća u prosjeku raste. Međutim, paleta ostalih proizvoda od voća i povrća je uska, a pojedine grupe proizvoda nisu još uvijek zastupljene (primjerice smrz-nuto sterilizirano povrće).

Raste kakvoća pekarskih, tjesteninskih i slastičarskih proizvoda, pa oni mogu zado-voljiti i najprobirljivije potrošače, te nimalo ne zaostaju za proizvođačima iz EU.

Meso i mesne prerađevine imaju dugu industrijsku tradiciju u Hrvatskoj. Prije više od 120 godina je prvi puta procijenjena kakvoća jednoga hrvatskoga proizvoda, a 1931. godine je osvojena i prva međuna-rodna nagrada.

Pokret za zdravim životom i višom kakvoćom je globalni trend u koji se postupno uključuje i RH. To sve više moraju poštivati i hrvatski proizvođači.

350

U v j e r e n j e

o k a k v o ć i

Iako se popis poljoprivrednih i prehram-benih proizvoda, domaćih i u uvozu, koji podliježu nadzoru kakvoće proizvoda prije njihova stavljanja u promet, može mijenjati, ovdje donosimo jedan od popisa koji na temelju Zakona o Državnom inspektoratu donosi Vlada RH. Zato prije stavljanja robe u promet treba provjeriti da li i ona podliježe nadzoru kakvoće. Na popisu su:

- šećer i ostali saharidi, - med i drugi pčelinji proizvodi, - kakao proizvodi, krem proizvodi, bom-

bonski proizvodi i njima srodni proizvodi, - vino, - alkohol i alkoholna pića, - pivo, - bezalkoholna osvježavajuća pića, - ocat i octena kiselina,

- meso i mesni proizvodi, - bjelančevinasti proizvodi i mješavine bjelančevina za prehrambenu industriju, - ribe, rakovi, školjkaši, morski ježevi,

žabe, kornjače i njihovi proizvodi, - stočna hrana i hrana za domaće živo-tinje, - mlijeko, mliječni proizvodi, sirila i

čiste kulture, - duhan, - sladoledi, smjese za njih i smrznuti

deserti, - oprema za poljoprivredu, - proizvodi od prirodne i umjetne kože

(obuća i galanterijski proizvodi), - jaja i proizvodi od jaja, - voće, povrće, gljive i njihovi proiz-

vodi, Zakon uvodi obvezu nadzora onih

proizvoda iz domaće proizvodnje, za koje se obavlja nadzor kakvoće pri uvozu. Nadzor kakvoće proizvoda, prije njihova stavljanja u promet, obavlja se u skladištu uvoznika, a za domaće proizvode u skladištu proizvo-đača. Time nije isključen daljnji nadzor kakvoće u prometu, jer proizvodi mogu zbog neuvjetnoga držanja ili drugih razloga promijeniti svojstva, a sve do krajnjega potrošaća moraju biti propisane kakvoće.

- kava, proizvodi od kave i surogati, - čaj, - začini, ekstrakti začina i smjese začina,

senf, - kuhinjska sol i sol za salamurenje, - juha, koncentrati za juhe, koncentrati

za umake i dodaci jelima, - pekarski kvasac, prašak za pecivo i

prašak za puding, Posebna Uredba o naknadi troškova

nadzora kakvoće proizvoda, za koje je potrebno uvjerenje o kakvoći, određuje naknade za nadzor prema vrsti, količini i vrijednosti proizvoda. Visina naknada se mijenja.

- žito, mlinski pekarski proizvodi, tjestenine i brzo smrznuta tijesta,

- keksi i proizvodi srodni keksu, - jestiva ulja i masti biljnoga podrijetla,

margarini, majoneze i njima srodni proiz-vodi,

351

Sigurnost hrane

Bijela knjiga Europske komisije o sigurnosti hrane

Proizvodnja hrane i pića je vodeća industrija u EU. Po zapošljavanju je treći sektor u

svijetu. Po vrijednosti vodi u svjetskoj proizvodnji hrane i pića. Bijela knjiga o sigurnosti hrane, koju je Europska komisija objavila u siječnju 2000.

godine, novi je pristup politike EU u proizvodnji zdrave i sigurne hrane za osiguranje visokoga stupnja zaštite zdravlja potrošača. Neovisno europsko tijelo za nadzor sigurnosti hrane (European Food Safety Authority) stručno procjenjuje rizike u svim fazama proizvodnje hrane i potrošnji, te predlaže načine njihovoga pravodobnoga otklanjanja.

Poboljšanjem komunikacija članica EU će se otkloniti rizici. Budući da proizvodni lanac hrane postaje sve složeniji, uvode se transparentna pravila unapređenjem dosadašnjega zakonskoga okvira utvrđenoga Zelenom knjigom o hrani iz 1997. godine.

Posebnu pozornost poklanja se poboljšanju proizvodnje stočne hrane, povećanjem nadzora tvari koje se koriste u proizvodnji i koje ne smiju štetiti ljudskom zdravlju.

Slijedi osobit nadzor aditiva, te rizika mogućega onečišćenja hrane (kao što se dogodilo u slučaju dioksina), te usklađivanje dosadašnjih pravila o vrsti i količini dopuštenih aditiva u hrani (boje i sladila) i začina.

Novost su i propisi za hranu proizvedenu od genetički dobivenih sastojaka. Nove mogućnosti i načini pakiranja i označavanja proizvoda olakšat će konačan izbor

potrošača i osigurati povratnu informaciju o kakvoći proizvoda. Budući da je EU najveći svjetski izvoznik i uvoznik prehrambenih proizvoda, suradnja

će se i dalje odvijati u sklopu preuzetih obveza Svjetske trgovinske organizacije o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera, WHO (Svjetske zdravstvene organizacije), FAO, drugih međunarodnih organizacija, te projekata o sigurnosti hrane.

U aneksu Bijele knjige nalazi se iscrpan Akcijski plan o sigurnosti hrane s mjerama koje treba poduzeti slijedećih godina.

Program nadzora razine pesticida Europska Komisija je usvojila preporuku za provedbu koordiniranoga programa EU o

nadzoru najviše razine nekih pesticida u žitaricama i određenim proizvodima biljnoga podrijetla, uključujući voće i povrće.

352

Program se provodi u petogodišnjim ciklusima. Cilj je utvrditi norme za pesticide u

određenim proizvodima, te ujednačiti i poboljšati sustav nadzora. Na temelju uzoraka svaka članica EU analizira zastupljenost pesticida u određenim

proizvodima. Broj uzoraka po proizvodu i po godini ne smije biti manji od dvanaest, a određuje se ovisno o populaciji i broju potrošača za svaku članicu EU pojedinačno.

Pesticidi su podijeljeni u pet grupa, a promatra se njihova zastupljenost u četiri grupe proizvoda. Utvrdi li se da neki pesticid izaziva akutni rizik, jedan od proizvoda u kojemu je nađen, analizirat će se putom dva mješovita uzorka, ako je moguće istoga proizvođača. Ako se u prvom uzorku otkrije pesticid, drugi će uzorak biti u potpunosti ispitan.

Tablični prikaz kombinacije pesticida i proizvoda po grupama prikazan je u aneksu preporuke Europske Komisije.

Zakoni, propisi i standardi vezani uz

proizvodnju i promet hranom

U nas je usvojeno više zakona i podzakonskih akata kojima se propisuju kakvoća i

zdravstvena ispravnost namirnica, primjerice Zakon o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i predmetima opće uporabe, Zakon o normizaciji, Zakon o veterinarstvu, Zakon o stočarstvu, Zakon o nadzoru kakvoće određenih proizvoda pri uvozu i izvozu, Zakon o vinu, ....

Usvojen je i dugi niz pravilnika, koji do pojedinosti određuju određena područja. Propisi se trajno usklađuju s mormama EU, ali i s novim znanstvenim dostignućima, te zahtjevima potrošača..

Istodobno, budući da su rijetko koji proizvodi, kao prehrambeni, predmet falsificiranja, zlouporaba i trgovanja sive ekonomije, sve je više naših renomiranih proizvođača hrane, koji uvode dodatnu zaštitu svojih proizvoda. Tako je to učinila i koprivnička Podravka, uvodeći poseban zaštitini znak na ambalaži Vegete i time zaštitila u svijetu priznatu kakvoću ovoga dodatka jelima.

U određenu regulativu možemo ubrojiti HACCP, sustav koji jamči neškodljivost namirnica tehnologijom proizvodnje, nadzorom postupaka, razvojom tehnologije i nadzorom sustava.

Taj se sustav nadopunjuje s drugim sustavima upravljanja kakvoćom, primjerice ISO i “Dobra proizvođačka praksa”.

Međunarodne institucije Ujedinjenih Naroda, FAO i WHO (Međunarodna organizacija za hranu i poljoprivredu i Svjetska zdravstvena organizacija) preporučuju također HACCP kao najučinkovitiji sustav za zaštitu zdravlja ljudi od bolesti koje se prenose namirnicama.

Stoga se primjenom toga sustava u ugostiteljstvu i turizmu stvara dodatno povjerenje turista i naših gostiju, iz cijeloga svijeta.

353

H A C C P

Hazard Analysis Critical Control Point Kodeks jamstva neškodljivosti namirnica u

ugostiteljstvu

Kako izbjeći trovanja hranom? Kako očuvati hranu zdravom?

Analiza opasnosti na ključnim točkama u proizvodnji hrane

Hrvatska proizvodnja hrane, kao i hrvatski turizam moraju se razviti u najznačajnije

gospodarske djelatnosti. Stoga, osim obogaćivanja ponude, moramo poticati i njezinu kakvoću. Nezaobilazna točka u kreiranju ponude je uvođenje sustava, koji jača neškodljivost namirnica, HACCP (Hazard Analysis Critical Control Point, Analiza opasnosti na ključnim točkama u proizvodnji hrane). Ovaj sustav se primjenjuje u EU, SAD, Australiji i Japanu, pa stvara povjerenje na svjetskom tržištu.

Dosadašnji sustav, temeljen na nadzoru gotovih proizvoda, pokazao se nedovoljno učinkovitim. On nije preventivan. Analiza gotovih proizvoda ne može jamčiti neškodljivost namirnica. Pri ispitivanju uzoraka nisu uzete u obzir sve moguće opasnosti, koje se pojavljuju tijekom pripreme jela,

HACCP, kao sustav, jamči neškodljivost namirnica tehnologijom proizvodnje, nadzorom postupaka i samim razvojom tehnologije. On je preventivan. Sve postojeće mikrobiološke opasnosti za potrošače se unaprijed analiziraju. Tehnološki postupci proizvodnje i sastav proizvoda su tako strukturirani da je rizik od infekcije ili od otrovanja potrošača zanemariv. Tako je trenutno ovaj sustav najučinkovitiji način zaštite zdravlja ljudi od bolesti koje se prenose namirnicama.

Treba naglasiti da bi tijela lokalne, regionalne i državne uprave morala poticati provedbu HACCP sustava u proizvodnji, prometu i potrošnji hrane.

Hrvatska gospodarska komora je dala izraditi «Kodeks jamstva neškodljivosti namirnica u ugostiteljstvu HACCP sustavom». Kodeks je određen kao:

"Vodić, koji određuje pravila dobave, pripreme, pohrane i potrošnje namirnica u svrhu jamstva njihove kakvoće i neškodljivosti za zdravlje gostiju. Kodeks određuje i uvjete za okoliš (prostorije i opremu) u kojem se namirnice čuvaju, pripremaju i uživaju".

Dakle, kodeks objašnjava kako HACCP sustav uvesti u svakodnevnu praksu. Osnovni pojmovi HACCP sustava su:

354

- opasnost (nazočnost štetnih bakterija, postojanost, mogućnost razmnožavanja i proizvodnje toksina u nekoj namirnici, preživljavanje ili ugibanje pri obradi, te naknadna onečišćenja namirnica nakon obrade),

- ključni postupak (svaki zaseban postupak u pripremi namirnica kojim možemo smanjiti ili ukloniti opasnost od štetnih mikroorganizama i njihovih toksina),

- rizik (vjerojatnost pojave opasnosti), - veličina opasnosti (moguće štetne posljedice za zdravlje potrošača), - norma ili standard (utvrđeni kriteriji, koje svaki ključni postupak mora zadovoljiti), - prihvatljivo odstupanje od norme, - praćenje ili monitoring (planiran, sustavan nadzor poštivanja normi u ključnim

postupcima u svrhu postizanja neškodljivosti namirnica), - popravne mjere (poduzete radnje u slučaju otkrića odstupanja od normi), - provjera sustava (povremeni nadzor djelovanja ukupnoga sustava), - HACCP plan (temeljni spis, koji izrađuje stručnjak, a to je plan rada za svaki ključni

postupak, koji obuhvaća: naziv ključnoga postupka, opis opasnosti, norme, praćenje, postupke nadzora poštivanja normi, evidenciju nadzora, odgovorne osobe za nadzor, popravne mjere, provjeru).

Za svaku namirnicu mora se napraviti analizu po načelima HACCP. Ta načela su: utvrđivanje opasnosti, njezine veličine i rizika, utvrđivanje ključnih postupaka tijekom pripreme jela, utvrđivanje normi za nadzor ključnih postupaka, nadzor poštivanja normi, popravne mjere, evidencija i provjera sustava.

Namirnice bi trebalo razvrstati u nekoliko kategorija prema opasnosti. To znači da za svako jelo moramo procijeniti moguće opasnosti, te po kategorijama utvrditi zaštitne mjere za smanjenje opasnosti. Za određivanje opasnosti služi nam upitnik s pitanjima:

- Koje se sirovine rabe za pripremu određenoga jela? - Mogu li sirovine sadržavati i u kojoj mjeri štetne mikroorganizme (sirove,

neprerađene namirnice, kao što su ribe, meso, mlijeko, jaja, povrće, voće, začini, … sadrže određeni broj štetnih mikroorganizama, dok industrijski proizvedene namirnice, kao šećer, sir, čokolada, … u pravilu ne sadrže štetne bakterije)?

- Odakle štetni mikroorganizmi mogu doći u namirnicu? - Kako će se ponašati štetni mikroorganizmi tijekom pripreme, čuvanja i potrošnje

hrane? - Da li svojstva namirnica koče razmnožavanje bakterija (u brzo pokvarljivim

namirnicama bakterije se razmnažaju brzo, a u namirnicama slabe hranjive vrijednosti sporije)?

- Može li se naša namirnica onečistiti nakon pripreme? - Mogu li mikroorganizmi stvarati toksine u našoj namirnici? - Da li su takve ili slične namirnice već izazvale oboljenja ljudi? - Kolika je veličina moguće opasnosti uporabe naše namirnice? Prema stupnjevima rizika namirnice dijelimo u šest kategorija. U prvu kategoriju ubrajamo namirnice namijenjene djeci, starijima, trudnicama,

bolesnicima i neotpornima. U drugu kategoriju ubrajamo namirnice napravljene od sirovina koje mogu sadržavati

štetne bakterije, čija priprema ne uključuje nadzirane postupke kojima se one uništavaju, koje se mogu onečistiti nakon pripreme, u čijoj pripremi postoji stalna mogućnost nepravilnoga rukovanja, te koje toplinski ne obrađujemo prije potrošnje.

355

U treću kategoriju ubrajamo namirnice čija priprema ne uključuje nadzirane postupke kojima se štetne bakterije uništavaju, koje se mogu onečistiti nakon pripreme, u čijoj pripremi postoji stalna mogućnost nepravilnoga rukovanja, koje toplinski ne obrađujemo prije potrošnje.

U četvrtu kategoriju ubrajamo namirnice koje se mogu onečistiti nakon pripreme, u čijoj pripremi postoji stalna mogućnost nepravilnoga rukovanja, koje toplinski ne obrađujemo prije potrošnje.

U petu kategoriju ubrajamo namirnice koje se toplinski ne obrade prije potrošnje. U šestu kategoriju ubrajamo namirnice s minimalnim rizikom, koje ne sadrže niti jednu

opasnost navedenu za prvih pet kategorija namirnica. Za svako jelo moramo odrediti ključne postupke. To su oni postupci kojima možemo

uništiti ili smanjiti broj štetnih bakterija, spriječiti njihovo razmnožavanje, spriječiti unos štetnih bakterija u potrošača. Dobro određivanje ključnih postupaka je rezultat dobre analize svakoga postupka u pripremi jela. To nam omogućuje dostizanje neškodljivosti naših jela.

Ako nekim postupkom možemo ukloniti ili smanjiti moguće opasnosti mogućim mjerama, to je ključni postupak. Ako se zaštitnim mjerama u nekom postupku ne uklanja opasnost, te se ona može i povećati, taj postupak nije ključan. Uklanja li se slijedećim postupkom opasnost, prethodni postupak nije ključan. Ako se promjenom postupka može učiniti namirnica neškodljivom, to je ključni postupak.

U postupke možemo ubrojiti primitak sirovina, čuvanje (skladištenje, smrzavanje, odmrzavanje), pranje, dodavanje začina, mehaničku i toplinsku obradu, rasijecanje i posluživanje.

Nakon svakog postupka namirnice treba nadzirati (miris, izgled, boju). Prilikom prijema treba voditi evidenciju prijema, kako bi se uvijek znalo vrijeme i način prijema, podrijetlo robe, tko je zaprimao, te u kakvom je stanju bila roba pri prijemu.

Toplinu hlađenih namirnica treba uvijek mjeriti na najtoplijem dijelu, a evidenciju hlađenja pažljivo voditi. U odmrzavanim namirnicama bakterije se puno brže razmnožavaju, pa se preporučuje smrznute proizvode toplinski obrađivati bez odmrzavanja. Zato treba proizvode smrzavati po obrocima. Višekratno podgrijavanje namirnica nije dopušteno.

Često više poslova obavlja jedna osoba, pa redoslijed postupaka mora biti takav da se najprije obave prljaviji poslovi, pa sve čišći, kako bi se postupno mogla mijenjati odjeća, a ruke dezinficirati. To uvijek treba nakon svakog prekida posla s namirnicama. O pranju i dezinfekciji se vodi evidencija u koju se upisuju oprane površine, vrijeme i način pranja i čišćenja, toplina čišćenja, sredstvo, njegova koncentracija i uporabljena količina. Postupci trebaju biti standardizirani. Zato točno treba utvrditi tko čisti, kada, čime i kako se čišćenje nadzire.

Sredstva za čišćenje se odabiru u skladu s vrstama nečistoća (bjelančevine, masnoće, minerali), vrstama materijala koji se čisti (nehrđajući čelik, plastika, keramika, …), uputama proizvođača sredstava za čišćenje (o potrebitoj količini, koncentraciji, toplini i načinu čišćenja, potrebitim prethodnim postupcima, potrebitoj učestalosti, roku trajanja sredstva). Potrebno je razraditi program pranja i čišćenja u četiri osnovne točke: tijekom rada, dnevno, generalno, te održavanje prostora i opreme.

Posebno se vodi evidencija o toplinskoj obradi namirnica. Da bi se spriječilo razmnožavanje bakterija, pripremljeno jelo treba potrošiti u roku od dva do tri sata pri sobnoj toplini. Za dulje čuvanje jelo treba držati pri 60° C, kako bi se zakočilo razmnožavanje štetnih bakterija. Dobro bi bilo da se nikada isti pribor ne rabi za sirove i pripremljene namirnice.

356

Čuvanje pripremljene hrane uvijek nosi rizik kvarenja, jednako kao podgrijavanje i odmrzavanje gotovih jela. Svuda se povećavaju rizici, gdje su moguće greške osoblja u rukovanju hranom. Zato je vrlo bitna izobrazba osoblja za svaki pojedini posao. Obuku valja izvoditi po načelu vježbanja izvođenjem postupaka u suradnji s učiteljima. Znanja treba trajno obnavljati i usavršavati.

I odgovarajućim sastavom jela mogu se postaviti prepreke razmnožavanju štetnih bakterija. Neke namirnice ćemo uspješno čuvati povećamo li u njima količinu kiselina, soli, šećera, primijenimo li dopuštene konzervanse, te čuvamo li namirnice na određenoj toplini.

Za nadzor ključnih postupaka moraju se odrediti norme, kao i dopuštena odstupanja. Najsigurnija su elektronička mjerenja. Obvezna je i periodična kontrola pomagala, te pravovremena baždarenja pri ovlaštenim institucijama.

Poštivanje normi mora se pratiti sasvim sustavno. To znači da treba točno odrediti tko prati poštivanje normi, gdje se obavljaju poslovi nadzora, kako se i pomoću čega nadzor obavlja, te postupke u slučaju odstupanja od normi. Kao i svaki dio posla, tako i norme, te njihovu primjenu treba dopunjavati i usavršavati.

Možemo zaključiti da su obvezne četiri evidencije: prijema namirnica, hlađenja, toplinske obrade, te pranja i dezinfekcije.

Rizik za potrošače namirnica dodatno smanjuje čistoća: prostorija za čuvanje i pripremu namirnica, sve opreme, prostorija za osoblje, te vanjskoga okoliša.

Svi prostori trebaju biti tako izvedeni da se lako čiste, da ne omogućuju skupljanje nečistoća, ulaz i nazočnost insekata i glodavaca, ulazak otpadnih tvari, stvaranja kondenzacije ili plijesni. Zato podovi moraju biti od materijala koji se lako čisti i dezinficira, koji ne upija nečistoće, a otporan je na mehanička oštećenja. Zidovi se moraju lako moći čistiti i dezinficirati, po mogućnosti da su opločeni, kako bi bili glatki, nepropusni, da ne upijaju tekućine. Spojevi zidova moraju biti zaobljeni, a svod bez udubljenja radi lakšega čišćenja, te nemogućnosti skupljanja kondenzacije i plijesni. Prozori moraju onemogućavati nakupljanje nečistoća. Oni koji se otvaraju moraju imati zaštitu protiv ulazaka insekata. Vrata se moraju dati lako čistiti (glatka). Sve radne površine moraju omogućavati lako čišćenje i dezinfekciju. Stoga moraju biti dostupne pogledu i ručnom pranju, a po potrebi se moći rastaviti.

Prostori moraju biti opremljeni uređajima za hlađenje, grijanje, ventiliranje (po mogućnosti s filtriranjem zraka, te planski utvrđenom dinamikom zamjene filtera), rasvjetu (u prostorima za pripremu jela barem 600 luxa), uređajima za toplu i hladnu vodu s pomičnim tuševima i mogućnošću puštanja i zatvaranja vode bez dodira rukama, opremom za brisanje i sušenje (osobito ruku osoblja), te potrebitim brojem zahoda.

Odvodi otpadnih voda ne bi smjeli biti iznad prostora za čuvanje i pripremu hrane. Moraju se moći lako čistiti, ali i hermetički zabrtviti. Ne smiju omogućavati ulazak glodavaca.

Prostore treba stalno održavati i uređivati po unaprijed utvrđenoj dinamici. Oprema za prijevoz mora omogućavati odvojen prijevoz različitih namirnica, a u slučaju

duljega prijevoza održavanje potrebite topline. Sva oprema mora biti od nehrđajućih, čvrstih, netoksičnih materijala koji se lako peru i

dezinficiraju. Stoga mora biti glatkih površina, zaobljenih spojeva, bez nepotrebnih udubljenja i izbočina, te rastavljiva. Mora omogućavati stalan vizualan nadzor. Pomoćne tehničke tvari, kao sredstva za podmazivanje ne smiju moći doći u dodir s namirnicama.

Možemo zaključiti da se analiziraju slijedeće točke ili elementi proizvodnje hrane: - sirovine, - fizikalno kemička svojstva i sastav namirnica,

357

- količine i vrste mikroorganizama u namirnicama, - svi postupci u pripremi namirnica, - zgrade za prihvat, čuvanje, pripremu i posluživanje namirnica, - uvjeti čuvanja, pranja, pripreme i posluživanja namirnica, - oprema, - pakiranja, - higijenske mjere, - osoblje (osobito zdravlje, obrazovanje i higijena). U analizi sirovina utvrđujemo da li su takve da već sadrže štetne bakterije, otrove,

plijesni, pesticide, antibiotike, teške kovine, strane čestice (zemlju, kamenčiće, …), da li se pranjem mogu ukloniti nepotrebne i štetne primjese, da li je voda za pranje pod nadzorom.

U analizi fizikalno kemičkih svojstava moramo ustanoviti koja uopće svojstva namirnica treba nadzirati, te ako namirnica ima svojstva da lako omogućuje razmnožavanje štetnih mikroorganizama, da li je moguća njezina zamjena manje opasnim nadomjescima.

U analizi količina mikroorganizama moramo ustanoviti kada i pod kojim uvjetima se oni razvijaju do štetnih količina, te koliko ih uopće namirnica već na početku sadrži.

U analizi postupaka moramo utvrditi da li naši postupci uništavaju štetne bakterije, da li to možemo nadzirati dovoljno sigurno.

U analizi zgrada utvrđujemo da li su one tako konstruirane da omogućuju stalan nadzor količine štetnih bakterija, da svojom konstrukcijom, smještajom i uređajom ne pospješuju njihovo razmnožavanje, nepotreban dodir s hranom i kretanja ljudi koja povećavaju rizike.

Slično se analizira i sva oprema, a posebno njezina pouzdanost i mogućnost čišćenja. Od opreme za nadzor maglasimo termometar, higrometar, detektor kovina, sita, filtere, mreže.

U analizi pakiranja moramo ustanoviti da li ono pospješuje nastajanje i razmnožavanje štetnih bakterija ili ne, da li je dovoljno otporno i trajno, da li su mogući rizici i načini rukovanja naznačeni na pripadajućim etiketama, da li se već promjenama na pakiranju može ustanoviti početak ili nastajanje kvarenja.

U analizi higijenskih mjera moramo ustanoviti da li su one takve, takvoga intenziteta i učestalosti da potpuno uklanjaju sve poznate opasnosti i rizike.

U analizi osoblja moramo ustanoviti da li postupci komunikacije omogućuju brzo reagiranje u slučaju ustanovljenja bilo kakvih štetnih promjena na hrani, te da li je samo osoblje dovoljno zdravo i obrazovano da ne unosi u postupke s namirnicama dodatne štetne bakterije.

Za konkretnu primjenu Kodeksa "Jamstvo neškodljivosti namirnica u ugostiteljstvu HACCP sustavom", koji je izdala Hrvatska gospodarska komora, upućujemo korisnike na nakladnika ovoga Kodeksa: "Ekotours" d. o. o. Zagreb, Nova cesta 46 i Hrvatsku gospodarsku komoru, Zagreb, Rooseveltov trg 2.

U izdanju Kodeksa korisnik će naći veći broj konkretnih primjera, te još niz korisnih priloga: Sporazum između poslodavca i radnika u pripremi i podjeli namirnica, postupak pranja i dezinfekcije, tiskanice evidencije prijema, hlađenja, toplinske obrade, pranja i dezinfekcije, te toplinske obrade namirnica.

Osobito naglašavamo, u istom izdanju objavljen, iznimno koristan Pregled mikrobioloških opasnosti, ključnih postupaka zaštitnih mjera i kontrole za neke namirnice.

358

T u r i z a m

359

360 360

Turizam Uvod

Turizmu kao jednoj od važnih gospodarstvih poluga ukupnoga razvoja valja prići studiozno i odgovorno na temelju iskustava i znanstvenih metoda, preporuka, procjena uz potpunu analizu i primjenu funkcija managementa u organizacijskim oblicima djelovanja kroz planiranje, organiziranje, popunjavanje kadrova, vođenje i “kontroling” (upravljanje poslov-nim rezultatom). Jedino takav pristup razvoju turizma može i mora imati očekivane i unaprijed točno određene rezultate na području grada Pregrade i općine Hum na Sutli.

Stoga je potrebno izgraditi novi identitet Zagorskoga turističkoga proizvoda i utvrditi osnove markentiške, kulturne, obrazovne i ekološke politike. Naime, turističko tržište je mjesto gdje se isprepliću najraznovrsnije želje, potrebe i zahtjevi

mogućih turističkih korisnika. Nositelji turističke ponude moraju biti educirani potrebnim vještinama i znanjima da mogu zadovoljiti i goste više kupovne moći.

Budući da se radi o ruralnim prostorima koji su prema međunarodnim kriterijima ostali uglavnom čisti, a u nekim dijelovima pogodni za organsko biološku proizvodnju hrane prema najstrožim međunarodnim zahtjevima, ipak svi oblici turizma na ovomu području moraju biti u službi drugih gospodarskih grana, a posebice u službi razvoja poljoprivrede i prodaji njezinih proizvoda.

Bogatstva sela pučkim običajima i nošnjama, crkvama, kapelicama, dvorcima, vinogradima, voćnjacima i šumama su dobar temelj kao prirodno kulturno naslijeđe za početak organiziranoga turi-stičkoga gospodarstva.

Marketing u turizmu

S obzirom na obilježja turizma kao

gospodarstva, a posebice obilježja turističke ponude i potražnje, bitna je osnova za organizaciju turizma na makro i mikro planu, a ta osnova je marketing koncepcija.

Primjena marketinga u turizmu polazi od: • specifičnosti odnosa koji vladaju na

mogućem turističkom tržištu, • posebnosti turističkoga dobra ili

proizvoda, • posebnost mogućega gosta kao potro-

šača i njegova ponašanja na turističkomu tržištu.

Stoga marketingu u turizmu možemo odrediti definiciju kao: ”Sustavno i koordinirano djelovanje, izvršavanje zahtjeva ciljeva turističke politike, kojom se na najbolji mogući način zadovo-ljavaju turističke potrebe određenih skupina korisnika kao i pojedinaca uz istodobno postizanje pozitivnih ekonom-skih učinaka za nositelje turističke ponude.”

Ciljevi i načela marketinga u turizmu

361

proizlaze iz osnovnih načela koncepcije marketinga i svi su okrenuti konačnomu učinku nositelja turističke ponude. Cilj marketinga u turizmu mora biti proizvodnja i prodaja takvoga zajedničkoga proizvoda koji će stvarno odgovarati što širem krugu motiva i potreba mogućih turističkih potrošača. Ciljeve marketinga u turizmu možemo podijeliti na: ● opće ili generalne, ● specijalne.

Opći objedinjuju slijedeća određenja: izbor ciljnoga tržišta, određivanje stope rasta budućega turističkoga razvoja ili temaljno opredjeljenje za neku turističku ponudu, dok specijalni ciljevi oređuju ciljeve osobne prodaje ili ciljeve promidžbe.

Međutim, teorija marketinga razli-kuje strateške i operacijske ciljeve, pa strateške čine: ● povećanje broja noćenja turista,

● povećanje iskorištenosti kapaciteta,

● povećanje potražnje u okviru korisnika koji pokazuju zanimanje za naš proizvod ili su ga već prihvatili,

● osvajanje novih turista,

● povećanje prosječnoga trajanja boravka korisnika,

● zadržavanje stečenoga položaja na turističkomu tržištu,

● povećanje potrošnje po korisniku ili vrsti ponude,

● promjena “image”-a našega proizvoda ili usluge,

● promjena strukture potražnje po dobnoj skupini, pripadnosti socio-profesio-nalnoj grupi ili platežnim moguć-nostima.

Operacijski ciljevi marketinga su:

● povećanje iskorištenosti kapaciteta u jednoj agencijskoj ponudi (vlaka, auto-

busa),

● povećanje potrošnje mlađih skupina korisnika,

● aktiviranje vlastitih mogućnosti za razvoj određene vrste turizma,

● povećanje broja manifestacija koje se organiziraju za vrijeme sezone ili posebice izvan turističke sezone.

Postavljeni ciljevi ostvaruju se temeljnim funkcijama marketinga u turizmu koje su: ● prikupljanje, obrada, analiza i prezen-

tacija podataka o turističkom tržištu, ● plasman turističkih proizvoda na tržištu, ● promocija i promidžba proizvoda, ● komuniciranje s tržištem.

Ciljevi marketinga u malim seoskim turističkim gospodarstvima su: • povećanje uloženoga kapitala, • povećanje prihoda, • povećanje udjela na tržištu.

Potrebno je naglasiti da samo postavljanje ciljeva ne donosi očekivane učinke, već svakomu koji planira ući u seoski turizam mora biti potpuno jasno: • s kakvim proizvodom i uslugom izlazi

na tržište, • koja se određena učinkovitost očekuje, • koliki je prihod potreban da bi se moglo

dobro živjeti, • što se točno misli pod povećanjem

udjela na tržištu.

Osnovni kriteriji i načela menadžmenta maloga poduzeća odavno su poznati, te sva takva znanja i iskustva moraju se primjeniti na vođenje maloga obiteljskoga gospo-darstva koje će u okviru turizma pružati proizvode i usluge budućim mogućim korisnicima turističke ponude. Međutim, duh se poduzetništva ne može naučiti iz udžbenika, jer je poduzetništvo nadahnuće idejom, borba s premoćnim okolnostima i zadovoljstvo koje slijedi iz uspjeha na

362

vlastitom putu. ( Nicholas C. Siropolis: Menadžment malog poduzeća, 1995. MATE, Zagreb). Budući da je poduzetništvo više od nadahnuća, revnosti i upornoga rada, poduzetnik bi trebao znati napisati poslovni plan, osnovno bi trebao znati istraživati tržište, te voditi računo-vodstvenu evidenciju, uredno plaćati poreze i biti društveno odgovoran. Takve sposo-bnosti postižu se primjenom cjelo-životnoga učenja što je svaki dan sve nazočnije u republici Hrvatskoj.

Statistički podaci govore da se čak i u Americi svake godine rađa šesto tisuća novih malih tvrtki od kojih polovica propada za 18 mjeseci, a osnovni uzrok tako visokoga postotka propadanja je lakoća kojom nekvalificirane osobe mogu pokre-nuti nova poduzeća.

Prema istraživanjima Petera F. Druckera poznatoga američkoga autora poduzetništva nema jedinstvene slike tipičnoga poduzetnika, međutim, David C. McClelland s harvardskoga sveučilišta utvrdio je da će “vjerojatno uspjeti oni koji imaju slijedećih šest osobina: • inovativnost, • razumno preuzimanje rizika, • samouvjerenost, • uporan rad, • postavljanje ciljeva, • odgovornost (N.C. Siropolis: Menadž-

ment malog poduzeća, str. 43, 1995. MATE, Zagreb) U turizmu najznačajniju ulogu kao što

smo vidjeli prema naprijed iznesenom ima marketing koji se može definirati po U. K. Chartered Institute of Marketing: “Marke-ting je proces upravljanja koji identificira, predviđa i zadovoljava zahtjeve potrošača

ostvarajući pri tomu profit.”, dok ga American Marketing Association definira na način da je “marketing proces kojim se planira i provodi stvaranje ideja, robe i usluga, određivanje njihovih cijena, pro-mocija i distribucija da bi se ostvarila raz-mjena koja će zadovoljiti ciljeve pojedinaca i organizacija.”, ( Sally Dibb, Marketing, str. 4, 1995. MATE, Zagreb).

Kako god definirali marketing i koju definiciju prihvatili, marketing se sastoji od aktivnosti pojedinaca i organizacija koje omogućuju i ubrzavaju razmjenu u dina-mičnom okruženju pomoću stvaranja, distri-bucije, promocije i određivanja cijena robe, usluga i ideja.

Prema ovoj tvrdnji određen je “marketing splet” koji ujedinjuje proizvod, kanale prodaje, cijenu i promociju, te je o svakom potrebno potanko raspraviti. Tako je turistički proizvod najveća dobrobit turizma, jer i turistu i onome koji ga nudi donosi višeznačnu korist: prvomu odmor, a drugomu financijsku dobit. Turist je spreman dobro platiti odmor, ako mu se zadovolje njegove potrebe, koje mogu biti vrlo raznolike, dakle, on zahtjeva veliku produktivnost. Naime, turistu se uspijeva naplatiti i onaj dio turističkoga proizvoda koji nema uporabnu vrijednost (ljubaznost, zadovoljstvo i ljepota krajobraza) što prema logici političke ekonomije nema niti cijenu. Postoji velika potreba rasprave o turističkom proizvodu koji je novijega datuma, posebice iz razloga što u turizmu prevladava usluga bez koje proizvod ne bi mogao djelovati. Međutim, u Projektu ukupnoga razvoja turizam nije samo oblik potrošnje, već i oblik proizvodnje.

Definiranje turističkoga proizvoda Definiranje turističkoga proizvoda

bitan je čimbenik u određivanju razvoja turizma, pa tako: • prvu skupinu čine proizvodi i usluge za

široku potrošnju domicilnoga stanov-

ništva, koje mogu kupovati i turisti, • drugu skupinu čine proizvodi i usluge

standardnoga proizvodnoga programa koji su prilagođeni i namijenjeni turistima,

363

• treću skupinu čine proizvodi i usluge koje su namijenjene isključivo ili prete-žito turistima, a oni su osnova

proizvodnoga programa određenoga proizvođača ili obiteljskoga gospo-darstva.

Formiranje turističkoga proizvoda

Važno je naglasiti da je turistički proizvod posve različit od industrijskoga ili tipičnoga proizvoda, jer pojedinačni proiz-vod ne može zadovoljiti potrebe turista, stoga u turizmu govorimo, više nego u drugim gospodarskim djelatnostima, o složenom zadovoljavanju potreba za što je potrebno veći broj i asortiman različitih usluga. Dakle, turistički se proizvod formira

na određenomu mjestu u potpunom suglasju s potrebama turista, ali pojedini nositelji turističke ponude ne mogu cjelovito shvatiti te zahtjeve i njima udovoljiti, pa stoga tu važnu ulogu preuzima turistička agencija čija je osnovna djelatnost organiziranje i prodaja putovanja, boravka i pružanje drugih usluga u okviru turističkoga djelovanja.

Životni vijek turističkoga proizvoda Posebnost turističkoga proizvoda je

njegov životni vijek, premda je integri-ranomu turističkomu proizvodu teško odrediti u kojoj je fazi proizvod, ipak se životni tijek turističkoga proizvoda poja-vljuje u pet klasičnih oblika: • faza uvođenja turističkoga proizvoda, • faza rasta, • faza zrelosti, • faza zasićenja, • faza degeneracije.

Veliki je broj čimbenika koji djeluju na životni vijek proizvoda, pa tako vrijeme uvođenja proizvoda je razdoblje skromne prodaje, jer proizvod još nije prepoznat na tržištu. U fazi rasta prodaja naglo raste i ova faza započinje kada intezitet prodaje počinje stvarati dobit, dok se u fazi zrelosti prodaja povećava, međutim, već počinje nazočnost konkurencije i poćinje se broj novih korisni-ka umanjivati. Faza zasićenja je razdoblje turističkoga proizvoda u kojoj je dostignuta najveća prodaja i ona poćinje stagnirati, a to je objektivni znak da proizvod ne može više biti nositelj profitabilnosti, već valja podu-zeti korake u stvaranju poboljšanja ili zamjene turističkoga proizvoda. Poduzetnik visoke kakvoće ne bi smio dočekati fazu degeneracije u kojoj se događa nagli pad

prodaje proizvoda. Važno je naglasiti da u složenomu turističkomu proizvodu životni vijekovi različitih proizvoda imaju i različita razdoblja trajanja, te je stoga praćenje životnoga vijeka takvoga turisti-čkoga proizvoda teže i složenije. Mnogi od proizvoda ne dožive zrelost zbog neodgo-varajuće analize tržišta i njegovih mogućno-sti, te proizvoda neogovarajuće kakvoće koji ne zadovoljava potrebe turista, a praksa pokazuje da pogreške u procjeni kretanja prihoda i troškova dovode do propadanja turističkoga proizvoda.

Turizam kao, na prvi pogled, jednostavno gopodarstvo mora kod svih koji se žele njime baviti i od toga živjeti biti prihvaćeno sa svim turističkih zakonitosti i tijekovima, jer će se u suprotnomu vrlo brzo doživjeti potpuno razočarenje. Naime, po-greške u turizmu uočavaju se tek onda kada je turistički proizvod na tržištu, dok za industrijske proizvode postoji vrijeme testi-ranja, stoga je potrebno sve rečeno o turističkomu proizvodu proučiti i primjeniti, a posebice računati s kretanjem proizvoda po krivulji životnoga vijeka turističkoga proizvoda.

Raspravljajući o mogućnostima razvoja turizma i to kontinentalnoga, važno je

364

naglasiti da je prvi turistički vodič koji je obuhvatio cjelokupni prostor Republike Hrvatske tiskan tek godine 1998. u izdanju Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža pod naslovom Hrvatska-Turistički vodič. Međutim, već u tomu vodiču prije devet godina, utvrđeno je i naglašeno da: „Zagorje je cijeloj naciji nametnulo puricu s mlin-cima, štrukle na različite načine i bučnicu s

makom.” (str. 547), a zapitajmo se danas u kojoj je fazi ta ponuda kao turistički proi-zvod? U navedenomu vodiču kontinentalni turizam u Zagorskomu području činili su samo lječilišni, kupališni, kongresni, špor-tski, izletnički i lovni. Dakle, mogućnosti su velike u razvoju raznih oblika turizma koji će postati nositelji gospodarstva u ovim jedinicama lokalne samouprave.

Cijena Stanje u turizmu pokazuje da su gotovo

nestali jeftini turistički paketi što vodi prema elitizmu i dolazimo do spoznaje da se za cijenu jednoga takvoga paketa može kupiti automobil ili vrhunska zabavna elektronika za cijelo domaćinstvo. Pa tako, raspon cijena održava stalno sučeljavanje u izračunu troškova na strani ponude i snagu kupnje na strani potražnje. U turizmu se često kupuje i naplaćuje predodžba, događaj, ugođaj, a ne određeni turistički proizvod ili usluga, što može dovesti do nezadovoljstva korisnika turističkoga proi-zvoda više nego u drugim granama gospo-darstva.

Cijena je vrijednost izražena u novcu, te je stoga značajno i odgovorno odre-đivanje cijena uz ovladavanje svih čimbe-nika koji utječu na njezino formiranje.

“Visinu cijene turističkoga proizvoda određuju prije svega vanjski čimbenici, a

troškovi određuju donju granicu cijene ispod koje nositelj ponude stvara gubitak.” (B. Berc-Radišić, Prezentacijski miks hotel-skoga proizvoda, Hotelska kuća, str. 38, 1996., Međunarodni kongres, Opatija).

Ulaganja u turizmu zahtijevaju unapri-jed određivanje cijena budućega turističkoga proizvoda radi utvrđivanja tržišnoga segmenta koji nas zanima.Taj je propust do sada bila najveća pogreška u planiranju, jer su se gradili luksuzni smještajni objekti, često uz kreditna sredstva, na mjestima koja to ne opravda-vaju, te je stoga dolazilo do propasti takvo-ga turističkoga oblika gospodarstva. Zaštita izvorne zanimljivosti najznačajniji je čim-benik stvaranja cijene, jer uništena šuma i okoliš uz objekt turističke djelatnosti čini taj objekt tržišno nezanimljivim i time onemogućuje prodaju turističke ponude.

Strategija segmentacije i diferencijacije Turističko tržište nema u svim svojim

dijelovima jednaka svojstva s obzirom na turističku potrošnju, te je stoga strategija segmentacije logična posljedica takvoga stanja. Turistički proizvod koji je prila-gođen potrebama manjih homogenih grupa osigurava dugoročnu opstojnost. Segmen-tacija tržišta je proces kojim se kupci na

raznovrsnim tržištima razvrstavaju na manje, što sličnije ili jednakovrsne segmente. Podjela turista prema općim sociodemografskim i zemljopisnim obiljež-jima već je davno nazočna u turizmu iz razloga uočavanja razlika, pa je tako lako razlikovati jezik i ponašanje turista iz različitih dražava kao i potrebe mladeži i

365

umirovljenika. Diferenciranje je moguće pri svim

elementima turističkoga proizvoda, kako s obzirom na fizička obilježja tako i pri nematerijalnim dijelovima proizvoda. Međutim, ovdje značajnu ulogu imaju standardi i kategorizacija kojima se određuje opremljenost, ali uvijek postoji dosta prostora za vlastitu kreativnost. To znači da će se mogući turistički objekti

usuglasiti u potpunosti s prirodnim okruženjem i urediti s kulturnim naslijeđem kraja. Nematerijalni dio turističke ponude najpogodniji je za promjene i diferencijaciju, međutim, baš zbog nematerijalnosti najlakše se imitira kod konkurencije, te stoga, jedino vlastita inovacija osigurava originalnost koja razlikuje turistički proizvod od konkurencije.

Analiza vlastitoga turističkoga proizvoda Analiza vlastitoga proizvoda je

dokument koji sadržava popis svih proizvoda i usluga koji će se nuditi tržištu kao i njihova osnovna obilježja i vrijednost. Takvu analizu čine slijedeći elementi: ● ime, ● lokacija, ● kapacitet, ● cijene, ● kvaliteta, ● veličina i izgled, ● stanje objekta,

● atmosfera, ● vrsta najzanimljivije ponude, ● obujam poslovanja, ● konkurencija.

Svaki od elemenata analize ima svoju

snagu i značaj, pa tako atmosfera koja djeluje kao pojam vrlo nestvarno, obilježava određeni napor da se uredi okruženje koje proizvodi posebne emocionalne učinke u cilju privlačenja njegove vjerojatnosti kupnje.

Istraživanje tržišta Poznavanje tržišta je neophodnost

ulaska u turističku djelatnost, jer se ono mijenja, mijenjaju se ljudi sa svojim zahtjevima, željama i mogućnostima.. Osnovni sadržaj analize tržišta je prikup-ljanje i analiza slijedećih pokazatelja: ● Tko su mogući gosti? ● Odakle dolaze?

● Kako dolaze? ● Kada odlaze? ● Dužina boravka? ● Tržišna koncentracija?

Postupak istraživanja u turizmu

određen je svim tradicijskim, uobičajenim, klasičnim načinima, metodama i tehnikama.

Akcije za privlačenje korisnika u turizmu Ovu grupu poslova čine sva djelovanja

koja je potrebno poduzeti da se ostvari kontakt s mogućim potrošačem turističke usluge i da mu se te usluge ponude. Postoji

veliki niz akcija, međutim, najpoznatije su: • oglašavanje, ekonomska promidžba, • reprezentacija, • publicitet, stvaranje javnoga mnijenja,

366

• odnosi s javnošću. • osobna prodaja.

Turistička promidžba mora biti uvjerljivija i temeljitija, nego ekonomska promidžba na drugim tržištima, jer mora ostvariti pet temeljnih zadataka: • privlačenje pozornosti, oživljavanje

interesa i pobuđivanje zanimanja za korisnika,

• stvaranje želje i odluke, • ostvarivanje određene akcije - kupnje, • nastojanje da takva akcija ima određene

posljedice koje odgovaraju postav-ljenomu cilju,

• stvaranje željenoga “image”-a na turisti-čkomu tržištu.

U turističkoj djelatnosti, pa tako i u turizmu i njegovom razvoju u manjim regionalnim cjelinama stoje na raspolaganju sva sredstva kojima se koristi i ekonomska promidžba u drugim granama gopodarstva. Poslovno promidžbena sredstva su omotni-ca, dopisnica, jelovnik i vinska karta..., dok su prigodna reprezentativna promidžbena sredstva: čestitke, kalendari, pozivnice,

značke, olovke, upaljači i suveniri. Vanjska sredstva promidžbe čine: promidžbena plo-ča, neonska i ostala rasvjetna tijela, zastava, naljepnica..., a izravni oblici promičbe su: sudjelovanje na domaćim i međunarodnim sajmovima, e-mail, letak, promičbeno pis-mo, prospekt, brošura, katalog. Bitna su projekcijska i akustična sredstva promičbe koje čine: internet, video kazete, DVD, filmovi, dijapozitivi, dijafilmovi, promi-čbena pjesma, promidžbeni govor, CD...

Direktni oblici promidžbe su sudjelovanje na sajmovima koji su vrata u svijet s osnovnim ciljevima: uspostavljanje kontakata, proširenje spoznaje o sebi drugima, pokazivanja vlastitih dostignuća, upoznavanje tuđega, testiranje vlastite metode promidžbe i na kraju prodaja svojega turističkoga proizvoda.

U Projektu ukupnoga razvoja jedinica lokalne samouprave, premda sudjeluje u ukupnomu prihoda od turizma s malim postotkom, ipak poduzetnici koji se žele baviti turizmom moraju biti upoznati sa svim sajmovima turizma u RH i u svijetu.

Sajmovi i izložbe u RH • Bedekovčina, Izložba vina, svibanj,

općina Bedekovčina, tel. 049 21 39 63 • Čakovec, Sajam ekologije i zdrave

hrane, listopad, Županijska komora Čakovec, Čakovec, tel.040 31 11 60

• Daruvar, Županijska izložba vina, svibanj, Vinodar, tel. 043 23 73 21, www.bj_sajam.hr

• Jastrebarsko, Jaskanski dani vina, Gradsko poglavarstvo, tel. 01 628 11 10

• Kneževi Vinogradi, Izložba vina Baranjskog vinogorja, svibanj, Općina Kneževi Vinogradi, tel.031 73 09 38

• Koprivnica, Sajam naive i gastro-nomije, srpanj, Turistička zajednica Koprivnice tel. 048 62 14 33 i Županijska komora Koprivnice, tel. 048

62 28 16 • Krapina, Zagorski gospodarski zbor,

rujan, Mala i srednja poduzeća, obrtnici, poljoprivrednici, turističke udruge, Župa-nijska komora Krapina, tel.049 37 18 84

• Križevci, Križevačko veliko spravišće, Sajam naive, folklora i gastronomije, lipanj, Turistička zajednica grada Križevci, tel. 048 68 11 99

• Kutina, Izložba vina Kutina, svibanj, Udruga vinogradara i voćara Moslavine “ Lujo Miklaužić”, tel. 044 68 19 20

• Orahovica, Slavin 2003, Sajam vina, vinogradarstva i voćarstva, svibanj, “Astro”, Orahovica, tel. 033 67 37 04, Županijska komora Virovitica, tel. 033 72 51 50

367

• Osijek, Osječki proljetni sajam, Sajam poljoprivrede i prehrane, ožujak, Osječki sajam, Osijek, tel. 031 30 24 33

• Popovača, Voloderska jesen, rujan, Jesenski sajam, Turistička zajednica Popovača, tel.091 57 64 140, Županijska

komora Sisak, 044 52 25 83 • Poreč, Promohotel, Sajam opreme za

turizam, hotelijerstvo, i ugostiteljstvo, veljača/ožujak, Studio 053, Poreč, tel. 052 42 74 27, www.promohotel.hr

• Poreč, Međunarodni sajam turizma i prehrambene industrije, travanj, Alpe Adria Trade, Opatija, tel. 051 70 15 45

• Poreč, Vinistra, Međunarodna izložba vina, vinarske i vinogradarske opreme, sira, maslinovoga ulja, pršuta i meda, travanj/svibanj, Studio 053, Poreč, tel. 052 42 74 27, Županijska komora Čakovec, tel. 040 31 11 60

• Požega, Dani jabuka u Požegi 2003, Izložba jabuka, voćnih proizvoda i meda, listopad, Hrvatski zavod za poljoprivre-dnu savjetodavnu službu, Podružnica Požeško-slavonske županije, Požega, 034 31 25 40

• Rijeka, Međunarodni sajam prehrane i ugostiteljske opreme, travanj, Riječki sajam, Rijeka, 051 21 61 11

• Split, Gast 2003, Sajam prehrane, pića i ugostiteljske opreme, ožujak, Sajam d.o.o., Split, tel. 021 46 00 86, www.sajamsplit.hr

• Split, Interstas 2003, Međunarodni sajam turizma, listopad, Fis centar d.o.o., Split, tel. 021 34 40 48, www.netmedia.hr/fis-centar

• Sveti Ivan Zelina, Izložba vina sjeverozapadne Hrvatske, lipanj, Gradsko poglavarstvo, Sveti Ivan Zelina, tel. 01 20 60 022

• Sveti Urban, Međunarodni dani vina – Sveti Urban, Dani vina, svibanj, Hortus Croatiae-Međimurska udruga vinara i vinogradara, tel. 040 85 13 00

• Trnava, Bona vita -Trnava, Kulturno-gospodarska manifestacija vinogradara i

vinara Slavonije i Baranje, lipanj, općina Trnava, tel. 031 86 35 88

• Varaždin, Izložba vina zagorsko-međimurskog podrajona, svibanj, Varaždinska županija, Varaždin, tel. 042 31 22 88, “VALL 042”, Varaždin, tel. 042 21 23 30, www.vall042.com

• Varaždin, Međunarodni sajam lova, ribolova, prirode i turizma, listopad, “VALL 042”, Varaždin, tel. 042 21 23 30, www.vall042.com , Turistička zajednica grada Varaždina, Varaždin, tel. 042 21 09 87

• Vrbovec, Kaj su jeli naši stari, Turističko - kulinarska manifestacija, kolovoz, Grad Vrbovec, tel. 01 27 91 008, Turistička zajednica grada Vrbovca, tel. 01 27 91 661

• Zagreb, Međunarodni sajam turizma, svibanj, Zagrebački velesajam, Zagreb, tel.01 65 03 111, www.zv.hr

• Zagreb, Vinovita, Međunarodni sajam vina i opreme za vinarstvo i vinogradarstvo, svibanj, Zagrebački velesajam, Zagreb, tel. 01 65 03 111, www.zv.hr

• Zagreb, Gastronomy, Međunarodni sajam gastronomije, hrane i pića, svibanj, Zagrebački velesajam, Zagreb, tel. 01 65 03 111, www.zv.hr

• Zagreb, Eko-etno Hrvatska, Izložba proizvoda i usluga ruralnih područja, Jesenski međunarodni zagrebački velesajam, rujan, tel. 01 65 03 111, www.zv.hr, Hrvatski farmer d. d., tel. 01 23 37 741

• Zagreb, Sajam obiteljskih vina, prosinac, Agrarno savjetovanje d.o.o., Sesvetski Kraljevec, Zagrebačka županija, Zagreb, tel. 01 63 45 000

Izvor: http://www.itm.hr i http://www.zv.hr

368

Sajmovi turizma u Europi

• FITUR, Feria Internacional de Turismo, Madrid, siječanj, nacionalna prezentacija

• BIT, Borsa internationale del turismo, Milano, veljača, nacionalna prezentacija

• ITB, International Tourism Bourse, Berlin, ožujak, nacionalna prezentacija

RDA, Reise-Ring Deutscher Autobusunternehmungen, Internationale Busturistik Verband, Köln, kolovoz, specijalizirani sajam • TOP RESA, Professional Workshop,

Deauville, Francuska, rujan • Mit International, Paris, listopad,

poslovni sajam • TTW, Travel Trade Workshop,

Montreux, Švicarska, listopad • WTM, World Travel Market, London,

studeni, nacionalna prezentacija • CBR, Freizeit und Reisen, Muenchen,

veljača, nacionalna prezentacija • CMT, Urlaubs-Messe, Stuttgart, siječanj,

nacionalna prezentacija • Ferienmesse, Beč, siječanj, nacionalna

prezentacija • Ferienmesse, Salzburg, veljača, info

punkt • SITC, Barcelona, travanj, info punkt Izvor: Hrvatska turistička zajednica, www.croatia.hr

Sajmovi na drugim kontinentima • IMTM, International Mediterranean

Tourism market, Tel Aviv, veljača, • TTS, Times Travel Show, New York,

veljača, info punkt • WTF, World Travel Fair, Shanghai,

Kina, ožujak, ostali sajmovi • Travel&Leisure Travel Show, Toronto,

Kanada, travanj, info punkt

• The Trade Show, Las Vegas, rujan, info punkt

• JATA-WTF, Japan Associated Travel Agents, Tokyo, Japan, rujan, ostali sajmovi

Izvor: Hrvatska turistička zajednica, www.croatia.hr

Zakoni i pravilnici u turizmu Kao što smo već ranije naglasili da svi

oni koji se žele odgovorno baviti bilo kojim oblikom turizma, uz sve navedena znanja i vještine, moraju poznavati osnovne Zakone i Pravilnike koji određuju ustroj turističke djelatnosti. Stoga navodimo sve Zakone i Pravilnike koji određuju turističku djelatnost u Republici Hrvatskoj:

Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti

• Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 138/06)

• Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 49/03 - pročišćeni tekst), (NN 117/03 - izmjene i dopune. Pročišćeni tekst obuhvaća Zakon o ugostiteljskoj djelat-

369

nosti ('NN 48/95) te njegove izmjene i dopune objavljene u 'NN 20/97, 46/97 - pročišćeni tekst, 68/98, 45/99, 76/99, 92/01, 117/01 i 4/02.

Provedbeni propisi:

• Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji drugih vrsta smještajnih objekata iz skupine »Kampovi i druge vrste objekata za smještaj« (NN 84/05)

• Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o razvrstavanju, kategoriza-ciji, posebnim standardima i posebnoj kvaliteti smještajnih objekata iz skupine »hoteli« (NN 67/06) ;

• Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji, posebnim standardima i posebnoj kvaliteti smještajnih objekata iz skupine hoteli - pročišćeni tekst ; (NN 48/02); Ispravak...(NN 108/02); Izmjene i dopune...(NN 132/03); Izmjene i dopune...(NN 73/04)

• Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata (NN 57/95), Izmjene i dopune.. (NN 110/96), Ispravak...(NN 24/97), Izmjene i dopune...(NN 61/98), Izmjene i dopune...(NN 137/98), Izmjene i dopu-ne...(NN 19/99), Izmjene i dopune.(NN 39/99), Izmjene i dopune...(NN 52/99), Izmjene i dopune...(NN 43/00), Dopu-ne...(NN 52/00), Izmjene...(NN 57/00), Izmjene i dopune...(NN 63/00), Izmjene i dopune...(NN 18/01), Ispravak...(NN 33/01), Izmjene...(NN 52/04), Izmjene i dopune...(NN 106/04)

• Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji smještajnih objekata, kampova iz skupine 'Kampovi i druge vrste objekata za smještaj' (NN 175/03), Izmjene i dopune...(NN 106/04), Izmjene i dopune (NN 12/06)

• Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja upisnika o minimalnim uvjetima i uvjetima za kategoriju ugostiteljskih objekata, te o tiskanicama zahtjeva

ugostitelja i o obliku, sadržaju i načinu vođenja upisnika o minimalnim uvjetima i uvjetima za kategoriju objekata za pružanje ugostiteljskih usluga građana u domaćinstvu, te o tiskanicama zahtje-va građana (NN 3/96)

• Pravilnik o Upisniku o minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju i obrascu zahtjeva ugostitelja (NN 14/96, 30/96 i 75/97)

• Pravilnik o obrascu prijave i Upisniku o pružanju ugostiteljskih usluga u objek-tima zatvorenog tipa (NN 14/96, 39/96 i 75/97)

• Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja knjige gostiju i popisa gostiju (NN 14/96)

• Pravilnik o pružanju ugostiteljskih uslu-ga u pokretnim objektima (NN 22/96, 137/98 i 153/02)

• Pravilnik o pružanju ugostiteljskih uslu-ga u seljačkom domaćinstvu (NN 22/96, 47/97, 38/96 (ispr), 25/99, 29/00, 196/03 i 42/04 /ispr/ )

• Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja knjige žalbe (NN 52/96, 47/97 i 54/97(ispr))

Zakon o turističkoj djelatnosti

Zakon o turističkoj djelatnosti ('Narodne novine' broj 8/96, 19/96 (ispr)76/98 i Zakon o državnom inspektoratu (NN 76/99): Ne važi odredba članka 66. stavak 2 (čl.80 Zakona o državnom inspektoratu NN 76/99)

Provedbeni propisi:

• Pravilnik o stručnom ispitu za turističke vodiče i ispitnom programu za turističke pratitelje (NN 54/96), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika (NN 170/04), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o stručnom ispitu za turističke vodiče i ispitnom programu za turističke pratitelje (NN 147/05)

• Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja knjige žalbe (NN 52/96, 47/97 i

370

54/97(ispr)) • Pravilnik o minimalno-tehničkim

uvjetima i načinu pružanja usluga putničkih agencija (NN 62/96, 23/97 i 134/98)

• Pravilnik o Upisniku putničkih agencija (NN 62/96), 78/96 (ispr.) i 75/97)

• Pravilnik o Upisniku odobrenja za pružanje turističkih usluga građana (NN 62/96) i 75/97)

• Pravilnik o Upisniku turističkih vodiča (NN 62/96), ispr 78/96 i 75/97)

• Pravilnik o Upisniku ugovora o zastupanju turističkih zastupnika (NN 62/96) i 153/02)

• Pravilnik o iskaznici turističkog vodiča (NN 62/96) i 153/02)

• Pravilnik o ispitnom programu za voditelja poslovnice, sastavu ispitne komisije i načinu polaganja stručnog ispita (NN 62/96)

• Pravilnik o identifikacijskom kodu putničke agencije (NN 78/96, 47/97 i 80/98)

• Pravilnik o stručnom ispitu za turističke animatore (NN 95/96, 39/00 i 81/00 i 170/04 )

• Pravilnik o turističkim uslugama u nautičkom turizmu koje može pružati građanin (NN 109/96)

• Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma (NN 142/99, 47/00, 121/00, 45/01, 108/01 i 106/04 )

• Pravilnik o vrstama i kategorijama plovnih objekata nautičkog turizma (NN 11/97, 105/98, 38/99, 56/00 i 106/00)

Zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma

Zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma (NN 30/94)

Provedbeni propisi:

• Pravilnik o proglašenju i razvrstavanju turističkih mjesta u razrede (NN 75/94), Izmjene i dopune... (NN 69/97), Izmjene i dopune...(NN 60/98) i Izmjene i

dopune...(NN 78/99) • Pravilnik o obrascima i načinu vođenja

Upisnika turističkih zajednica (NN 45/94)

Pravilnik o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati zaposleni u turističkom uredu turističke zajednice općine, grada, županije i glavnom uredu Hrvatske turističke zajednice (NN 134/98), Izmje-ne...(NN 23/99), Dopune.(NN 138/99), Izmjene..(NN 98/00), Izmjena... NN 9/03), Dopune (NN 136/05) Zakon o boravišnoj pristojbi Zakon o boravišnoj pristojbi (NN 35/95 - pročišćeni tekst), NN 42/95 - ispr.),(NN 52/95 - ispr.), Izmjene i dopune...(NN 64/00), Izmjene i dopune NN 42/05)

• Uredba o utvrđivanju visine boravišne pristojbe za 2007. godinu (NN 67/06)

• Uredba o utvrđivanju visine boravišne pristojbe za građane, koji pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu za 2007. godinu (NN 67/06)

• Uredba o utvrđivanju visine godišnjeg paušalnog iznosa boravišne pristojbe za korisnike stalnog veza u luci nautičkog turizma za 2007. godinu (NN 67/06)

• Uredba o utvrđivanju visine boravišne pristojbe za 2006. godinu (NN 52/05)

• Uredba o utvrđivanju visine godišnjega paušalnog iznosa boravišne pristojbe za korisnike stalnog veza u luci nautičkog turizma za 2006. godinu (NN 52/05)

• Uredba o utvrđivanju visine boravišne pristojbe za građane koji pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu za 2005. I 2006. godinu (NN 52/05)

Provedbeni propisi:

• Naredba o izmjenama Naredbe o razdobljima glavne sezone, predsezone, posezone i vansezone u turističkim mjestima (NN 88/06), Naredba o izmjenama Naredbe o razdobljima glavne sezone, predsezone, posezone i vansezone u turističkim mjestima (NN

371

72/06), Naredba o razdobljima glavne sezone, predsezone, posezone i van sezone u turističkim mjestima (NN 83/95), Objava priloga (ispr.) (NN 95/95

• Pravilnik o postupku prijave i odjave turista i načinu vođenja popisa turista (NN 45/94), Izmjene i dopune...(NN 32/96), Dopuna...(NN 71/97)

• Uredba o utvrđivanju visine boravišne pristojbe za 2005. godinu (NN 91/04)

• Uredba o utvrđivanju visine boravišne pristojbe za 2004. godinu (NN 100/03)

Zakon o članarinama u turističkim zajednicama

Zakon o članarinama u turističkim zajednicama (NN 35/95), Ispravak...(NN 52/95)

Provedbeni propisi:

• Uputa u svezi plaćanja članarine turističkim zajednicama

Zakon o porezu na dodanu vrijednost

Odluka o proglašenju Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 47/95)

• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 90/05)

• Zakon o izmjenama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 82/04)

• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona

o porezu na dodanu vrijednost (NN 48/04)

• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/00)

• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 54/00)

• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 105/99)

• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 164/98)

• Zakon o odgodi primjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 106/96)

Propisi u donošenju

• 1. 12. 2006. Prijedlog zakona o pružanju usluga u turizmu – prihvaćen u Hrvatskom saboru (prvo čitanje)

• 30. 11. 2006. Nacrt konačnog prijedloga zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (EU) – prihvaćen na 201. sjednici Vlade RH

Napominjemo da ćemo Zakone i Pravilnike koji uređuju poslovanje u seoskom turizmu obraditi u poglavlju seoskoga turizma.

372

Grad Pregrada

Uvod Područje grada Pregrade bogato je

graditeljskim naslijeđem prošlosti i ljepotom prirodnoga krajobraza. Čitav je ovaj kraj spomenički prostor zbog bujnosti i rasprostranjenosti spomenika okruženih prirodnim ili njegovanim krajobrazom.

Prirodna bogatstva ovoga područja i njihovo korištenje utjecali su na dosadašnji razvoj gospodarskih i društvenih djelatnosti.

Sastav tla omogućio je razvoj rudarstva na ovomu prostoru. Nekad poznati „Ugljenokop Pregrada“ zapošljavao je veći broj radno sposobnoga stanovništva. Sedamdesetih godina ugljen je kao energent počeo gubiti svoj primat pa ustupa mjesto modernijim energentima, te je rudnik definitivno prestao s radom 1975. godine.

Od povijesnoga i kulturnoga naslijeđa postoje značajni ostaci, ali i očuvani i obnovljeni objekti svjetovnoga i sakralnoga graditeljstva. Ostaci spomenika kulture govore o značaju ovoga kraja u prošlosti. Najpoznatiji su Kostel-grad koji je sada

ruševina zidina građenih od isklesanih kamenih blokova, dvorac Gorica, kasnorenesansni kaštel izgrađen krajem 16.stoljeća, pripada prvoj spomeničkoj kategoriji, dvorac Dubrava, dvorac Bežanec, obnovljeni ugostiteljsko turistički objekt namjenjen elitnomu turizmu, kurija Janka Leskovara,...

U Pregradi je osnovana prva kemijsko-farmaceutska tvrtka u jugoistočnoj Europi. Tvrtku je osnovao Adolf Alfons Thierry de Chateauvieux, te je 1892. godine dobio dozvolu za rad ljekarne u Pregradi. Thierryev balzam iz Pregrade prodavao se diljem Europe.

Od sakralnih objekata najveća crkva područja grada Pregrade, ali i čitavoga Hrvatskoga zagorja, je crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi koja pobuđuje veliko zanimanje kao veličan-stvena građevina neobična po obliku i veličini za župnu crkvu, pa ju često nazivaju i „Zagorskom katedralom”.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi Proventus d.o.o. - arhiva

373

Sakralni spomenici i spomenici kulture Kulturne, povijesne i sakralne objekte s

prostora grada Pregrade, kojih ima puno u usporedbi s drugim područjima jedinica lokalne samouprave, prikazati ćemo u

slijedećoj tablici, a podijeljeni su na svjetovne spomenike kulture i sakralne spomenike, koji čine crkve i kapele:

KULTURNO-POVIJESNI OBJEKTI GRADA PREGRADE Br. Opis/naziv

SVJETOVNI SPOMENICI KULTURE

1. Kostel-grad - ruševina zidina građenih od isklesanih kamenih blokova, smješten sjeverno od Pregrade

2. dvorci a) dvorac Bežanec, jugoistočno od Pregrade

b) dvorac Gorica, jugoistočno od Pregrade, sagradili grofovi Keglevići krajem 17.stoljeća

c) dvorac Dubrava, jugoistočno od Pregrade

3. župne kurije a) župna kurija u Pregradi b) župna kurija Kostel c) župna kurija Vinagora d) kurija Janka Leskovara

4. Thierry-eva apoteka - prva kemijsko-farmaceutska tvrtka u jugoistočnoj Europi 5. Planinarski dom na Kunagori SAKRALNI SPOMENICI KULTURE

6. crkve a) župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi (Zagorska katedrala) b) župna crkva Sv.Mirka ili Emerika u Kostelu, sjeverno od Pregrade c) crkva Sv.Marije od Pohoda u Vinagori, sagrađena u 18.stoljeću

7. kapele a) Sv.Ana, barokizirana kapela u Gornjoj Plemenšćini b) Sv.Mihael u Sopotu, jugozapadno od Pregrade c) Sv.Štefan, sjeveroistočno od Kostela u zaseoku Kostelski Bregi d) Sv.Donat, južno od Pregrade u Pavlovcu e) Sv.Leonard, na vrhima Pregradskim f) kapela Trpećega Isusa

Iz navedenih podataka vidljivo je da

grad Pregrada ima raznovrsne mogućnosti korištenja povijesno - kulturnoga naslijeđa.

Prostorne i prirodne pretpostavke omogućuju daljnji gospodarski razvoj Pregrade u proizvodnim i uslužnim djelatnostima, posebice u turizmu. Pregrada ima prvu vinsku cestu u Hrvatskoj, planinarski dom na Kunagori, elitni turizam

u dvorcu Bežanec u kojem se nalazi hotel dvorac Bežanec u Valentinovu, udaljen 45 km od aerodroma Pleso. Hotel katego-riziran s pet (5) zvijezdica ujedno je i klub "Code Diplomatique & consulaire". Djelokrug usluga se temelji na smještaju u apartmanima i dvokrevetnim sobama, seminarskim i hotelskim uslugama te sportu i rekreaciji. Gostima osiguravaju prijevoz i

374

izlete uz stručnoga vodiča. Nude i usluge marketiških i financijskih konzultacija, te savjete pri investicijskim programima.

Pregradsko područje promovira Turistička zajednica grada Pregrade uz aktivnu podršku Poglavarstva i Vijeća grada Pregrade kroz razne manifestacije i kulturna događanja. U Pregradi se svake jeseni održava tradicijska manifestacija „Branje grojzdja” unutar koje se održavaju sportske priredbe, gospodarske izložbe, glazbena i ostala događanja u kulturi. Ova manifestacija turizma i kulture ima već i značajnu povijest, jer njezini počeci vezani su za već sada daleku 1939. godinu i stoga je jedna od pet najznačajnijih u Krapinsko zagorskoj županiji: • Svečanosti kajkavskih popevki, Krapina • Branje grojzdja, Pregrada • Kumrovečke jeseni, Kumrovec • Viteški turnir, Gornja Stubica • Srednjovjekovni tabor pod Taborom,

Dvor Veliki Tabor, Desinić Možemo utvrditi da granice između

kulture, povijesti, tradicije i turizma ne postoje, no ako se i gdje naziru u tragovima, treba učiniti sve da nastup ovih vrijednosti duha budu u potpunoj službi turizmu.To najbolje potvrđuju udruge koje gaje tradiciju pucanja iz kubura za vrijeme Uskrsa i Uskrsnih blagdana, što je već sada prepoznatljiva turistička zanimljivost, jer to dobro rade: najstariji klub “Kostelska pištola” iz Kostela i Udruga kuburaškoga društva “Složna kubura Pregrada”.

Kulturno – umjetničko društvo “Preg-

rada” kao i športske organizacije muški nogometni klub Pregrada i ženski nogo-metni klub Pregrada Kunateks, športsko ribolovno društvo “Gorica”, te Zrakoplovni klub Ikarus mogu dati značajni doprinos ubrzanom razvoju turizma.

Značajna je Udruga vinara i vinogradara “Dobra kapljica” Pregrada kao i Udruga pčelara “Medeni” Pregrada koje svojim stručnim pristupom i radom znatno unaprijeđuju proizvodnju vina i meda i postaju temelj za razvoj turizma koji se vezuje uz vino i med. Stoga je projekt Marketinška priprema poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u obliku kušaonice vina i meda i uređenje muzejskoga dućana kao i praktikuma za praksu srednje škole pravi projekt razvoja ruralnoga turizma., (projekt će biti obrađen u kasnijim poglavljima).

Intelektualni kadar u osnovnoj i srednjoj školi, a posebice već spomenuto Planinarsko društvo “Kunagora” koje već ima planinarski dom na Kunagori i obilježene staze prema ruševinama Kostel-grada mogu brže ostvariti oblik izletničkoga turizma koji ćemo razmotriti u kasnijim poglavljima. Naime, akcijom “Pregrada u zdravom okolišu” učenici i djelatnici srednje škole uključeni su u te aktivnosti, te će oni uređivati pregradsku Eko stazu koja je osnovni preduvjet za uspostavljanje turizma koji je vezan na pješačenje u ekološki čistom krajobrazu Pregrade i Kunagore.

Prirodno naslijeđe Poljoprivredna zemljišta u površini od

2.756,29 ha su najznačajnija prirodna bogat-stva za prostor grada Pregrade. Međutim, od ukupne površine za poljoprivredu se koristi 1.796,35 ha ili 65,2 %, dok šume zauzimaju 579,14 ili 21 %, a neobrađeno je 235,47 ha

ili 8,5 %. Proizvodnja mesa, voća, povrća, meda

i vina su osnova za razvoj turizma, pa su ti podaci značajni za planiranje razvoja turizma, te je 2003. godine bila slijedeća struktura korištenja zemljišta:

375

• oranice i vrtovi 798,66 ha ili 44,5 %, • povrtnjaci na okućnicama za vlastite

potrebe 3,99 ha ili 0,2 %, • livade 719,01 ha ili 40 %, • pašnjaci 3,1 % ili 55,74 ha, • voćnjaci 58,94 ha ili 3,3 % (plantažni

samo 6,20 ha ili 10,5 % od ukupnih

voćnjaka), • vinogradi 159,97 ha ili 8,9 % (plantažni

samo 2,25 ha). Izvor: Državni zavod za statistiku, Poljoprivreda stanje 1. lipnja 2003.godine

Pogled s Kunagore (Izvor: Proventus d.o.o. - arhiva)

Oblici turizma za grad Pregradu

Vinoteka, kušaonica vina i meda Model Vinoteka u gradu Pregradi treba

postati robna marka ili brand u marke-tinškomu smislu, a u organizacijskomu jedan od nositelja razvoja turizma na području Grada i šire koji će prodavati tra-dicijski i izvorni domaći proizvodi. Za oblikovanje i provedbu ovoga modela turi-stičke ponude provedena su istraživanja na potrošačima zagorskih vina.

Ovaj model se ravna prema potražnji potrošača. U određivanju mogućega modela kanala distribucije, ocijenjeno je da bi bilo

korisno pored stalne prodajne izložbe zagorskih vina urediti kušaonicu, te ugraditi i ponudu ostalih tradicijskih zagorskih proizvoda pčelarstva i suvenira.

Prijedlog projekta: Vinoteka, kušaonica vina i meda, muzejski dućan i praktikum.

Analiza stanja u gradu Pregradi izložena je već ranije u poglavljima o Pregradi. Ciljevi: • dugoročni: razvoj turističkih moguć-

nosti Pregrade i okruženja i osnivanje

376

zadruge vinara i pčelara • kratkoročni: A. preuređenje podruma u "Staroj školi” Pregrada, uređenje kušaonice vina i meda uz prezentaciju i prodaju, uređenje muzejskoga prostora, uređenje srednjo-školskoga praktikuma, B. ostvarivanje prihoda prodajom proizvoda poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava, zaštita i registracija zagorskih vina i meda kao izvornih proizvoda (stvaranje robnih marki), marketinška promocija, stvarna podrška stvaranjem uvjeta za seoski turizam na obiteljskim gospodarstvima.

Odluke Poglavarstva su donešene da se pristupi realizaciji projekta, izrađen je Idejni projekt i troškovnik uređenja, te su određeni rokovi ostvarenja, a zaokružena je i finan-cijska konstrukcija. Mogućnost mjerenja pokazatelja uspješnosti projekta također je određena, a ostvarivat će se : • posjećenošću web gradske i vlastite

stranice, • brojem ostvarenih kontakata, • brojem posjetitelja, korisnika i kupaca, • ostvarenim prihodima.

Prednost ovoga modela u

organizacijskom smislu je ta što on predsta-vlja kanal distribucije i prodajni izlazak na tržište za organizirane ponuđače putom udruga ili zadruga iz područja enologije, kulinarstva, suvenira i drugih djelatnosti. Na taj način svi sudionici u ponudi imaju organiziranu priliku za moguću prodaju i ne moraju se baviti organizacijom marketinga.

Model se sastoji od „inputa” koje čine predstavnici ponuđača udruženi u zadruge ili udruge sa svojom enološkom, pčelar-skom, turističkom, suvenirskom i drugom ponudom, stalne prodajne izložbe njihovih proizvoda, organizacije seminara, radionica, poslovnih sastanaka, prezentacija, radio emisija, te događanja, promocija i prodaja.

U okviru marketinga, promocija bi se sastojala od stvaranja web portala, promo-tivnoga filma na CD nosaču o vinoteci i njezinoj ponudi, odgovarajućoj brošuri, lecima, organizaciji promotivnih TV i radio emisija i poruka u tisku.

Nositelj provedbe ovakvoga modela bila bi profesionalna osoba zaposlena u vinoteki, kušaonici, muzeju, dok bi praktikum funkcionirao u direktnoj saradnji s nastavnim osobljem srednje škole.

Muzej u rudniku

S obzirom da je “Ugljenokop Pregrada” 1975. godine zatvoren, a do tada je Pregrada bila rudarski kraj, nužno je iskoristiti tu činjenicu i ostatke rudnika koji još postoje urediti za muzej u rudniku, na taj bi način raznovrsne sadržaje iz života rudara i povijesti rudnika pretvorili u vrijednu turističku zanimljivost.

Imamo uspješne primjere u Hrvatskoj, pa tako je u Labinu još šezdesetih godina prošloga stoljeća uređen stalni rudarski postav u kojem se imitacijom rudarskih hodnika i uporabom predmeta i alata koji su korišteni u rudniku vjerno prikazuje okruže-nje i život u rudniku.

Napušteni tuneli i uništena spremišta, te zahrđali vagončići djeluju na posjetitelje stvarajući doživljaje vremena kada su taj prostor i uređaji bili u upotrebi. Naravno, u

rudnik treba ugraditi stalnu muzejsku postavu.

Međutim, u organizaciji muzeja u ugljenokopu mora se voditi značajna briga o sigurnosti posjetitelja. Stoga, posjetitelje muzeja valja opremiti odgovarajućim šljemovima, gumenim čizmama i lampama i svime što je potrebno da se sigurnost dovede na najvišu razinu.

Za korisnike muzeja određuje se interijer koji će biti za pokazivanje, jer se radi o stalnomu modelu pokazivanja, pa je prije ulaska potrebno ukratko pripremiti posjetitelje i upoznati ih s poviješću rudnika, načinom rada, zanimljivim podacima koji su povezani za rudnik ili kraj u kojem se nalazi, za što je značajan video materijal.

377

Općina Hum na Sutli

Poruka gospodina načelnika Božidara Brezinščaka Bagole u prvom svesku Projekta ukupnoga razvoja razvoja tumači jasnost vizije razvoja s obzirom na turizam i određuje pravac razvoja turizma, jer veli želimo da općina ima: “turistički prepoznatljivu vinsku cestu s ugostiteljskim objektima seoskoga turizma, barem s jednim motelom i nekoliko prenoćišta, te obnovljene sakralne i svjetovne spomenike

kulture, vidikovce i šetnice kao i poljoprivrednu zadrugu na temelju stručno izrađene studije o razvoju poljoprivrede i obiteljskih gospodarstava...”.

Dakle, dodajmo ovoj poruci tekst s web stranice općine Huma na Sutli o turizmu: ”Sagledavajući komparativne mogućnosti kraja, općina Hum na Sutli ima niz prednosti u razvoju turističke djelatnosti, počevši od stabilne gospodarske situacije,

ekološki čiste sredine, prirodnih resursa, povijesno-kulturne baštine, te dobro osmišljenih povijesnih i kulturnih veza sa susjednom Slovenijom. Smještaj u pograničnom području od nas iziskuje posebni angažman i napore, jer, de facto, graničimo sa Srednjom Europom. Zato naš pristup turizmu treba biti u skladu sa srednjoeuropskim dostignućima i razmišljanjima. Prirodni resursi omogućuju razvoj lovnoga, ribolo-vnoga i rekreativnoga turizma. Tradicija staklarstva treba predstavljati okosnicu razvoja kulturnih, sportskih i etnoloških programa. Posebno treba razvijati programe pogranične sura-dnje, a svoje mjesto moraju pronaći i povijesno – kulturno - sakralni objekti u programima jednodnevnih izleta, organizaciji koncerata duhovne i sakralne glazbe, te likovnih kolonija. Nakon razgledavanja Huma na Sutli, gostima i turistima treba ponuditi okrijepu u našim domaćim ugosti-teljskim objektima, gdje će svatko pronaći nešto za svoj ukus po povo-ljnim cijenama, a „dobru kapljicu“ u svojim kletima mogu ponuditi vino-gradari koji su se u posljednje vrijeme na raznim natjecanjima okitili mnogo-brojnim medaljama i priznanjima.”

Lastine - Kapela sv. Ivana (autor: D. Stuhne) Izvor: www.humnasutli.hr

378

Prirodno i kulturno naslijeđe Na području općine Hum na Sutli koja

se prostire na 36,83 km2 kao prirodno naslijeđe najznačajnija su prema podacima Državnoga zavoda za statistiku od.1. lipnja 2003.godine poljoprivredna zemljišta u površini od 1.483,98 ha od čega se koristi za poljoprivredu 956,16 ha ili 64,4 %, dok je pod šumama 344,31 ha ili 23,2%.

Zanimljiv je podatak, jer je proizvodnja mesa, voća, povrća, meda i vina osnovna za razvoj turizma, da je 2003. godine bila struktura korištenja zemljišta kako slijedi: • oranice i vrtovi 307,61 ha ili 32,2 %, • povrtnjaci na okućnicama za vlastite

potrebe 5,62 ha ili 0,6 %, • livade 54,8% ili 523,84 ha, • pašnjaci 45,2 ha ili 4,7 %, • voćnjaci 29,53 ha ili 3,1 % (plantažni

samo 1,27 ha ili 4,3 % od ukupnih voćnjaka),

• vinogradi 44,35 ha ili 4,6 % (plantažni samo 0,2 ha).

Prostor općine Hum na Sutli je kraj pitomih zelenih zagorskih brežuljaka, krajobraza, malih naselja i zaseoka,

vinograda i polja, te šuma koji sa sjeverne i zapadne strane omeđuje rijeka Sutla i Sutlansko jezero i čini prirodnu granicu s Republikom Slovenijom.

Stoga su prirodna bogatstva ovoga područja i njihovo korištenje uz rad u susjednoj Sloveniji utjecali na dosadašnji razvoj gospodarskih i društvenih djelatnosti. Međutim, stvaranjem država devedesetih godina prošloga stoljeće, mnogi su izgubili dobre poslove i sami se moraju zaposliti u obliku samozapošljavanja i tu Projekt ukupnoga razvoja donosi recepture kako to ostvariti.

Od povijesnoga i kulturnoga naslijeđa na području Općine postoje ostaci od kojih neki polako nestaju, međutim, neki su sačuvani kao srednjovjekovni dvor Mali Tabor, kurije i sakralne građevine.

Važno je naglasiti da prostor općine Hum na Sutli pokrivaju dvije katoličke župe: Taborsko i Prišlin, jedna osnovna škola, te pet područnih četverogodišnjh: Druškovec, Gornje Brezno, Lupinjak, Prišlin i Taborsko.

Dvorac Mali Tabor Izvor: www.humnasutli.hr

379

PREGLED POVIJESNIH I KULTURNIH SPOMENIKA OPĆINE HUM NA SUTLI ARHEOLOŠKI LOKALITET

Brezna Gora – antički lokalitet, utvrda s rimskim novcem i nakitom SVJETOVNI SPOMENICI

Srednjovjekovni plemićki grad Vrbovec -13. stoljeće, poligonalni tloris DVORCI

Mali Tabor, srednjovjekovni grad, 1490. godine prvi spomen, renesansni kaštel, do 18. stoljeća i utvrda, u 18. st. pregrađen u dvokrilni jednokatni barokni dvorac, očuvane tri okrugle barokne kule i južni i istočni obrambeni zid Dvorac Poredje 18./19. stoljeće, samostan sestara karmelićanki božanskoga Srca Isusova Dvorac Palffy, Lupinjak, razrušen 1944. godine

KURIJE I KUĆE Kurija Cesar – Druškovec, početak 19. stoljeća, češki svodovi, pokućstvo iz druge polovice 19. stoljeća Kurija Halužan – Mali Tabor, poč.19. st, očuvane gospodarske zgrade, visoka povijesno umjetnička vrijednost Kurija Staroveški- Grletinec, 19. st., jednokatnica pravokutnoga tlocrta s gospodarskim zgradama, iznad potoka Kosteljine Kurija Humski-Druškovec, jednokatnica pravokutnoga tlocrta, zaglavni kamen 1861. Kuća Rihtarić-Lastine, jednokatnica pravokutnoga oblika, pogled na Prišlin, Brezno i Sloveniju, zapušteno Kuća Govedić-Druškovec, kraj 19. stoljeća Kuća Majerić-Hum na Sutli, sredina 19. stoljeća građanska i ruralna tradicijska gradnja, s gospodarskom zgradom, tradicijska kuća s alpskim elementima Područna škola -Taborsko, iz 1860., tlocrta u T, visoka arhitektonska i ambijentalna vrijednost Župna kurija Taborsko, izgrađena 1798. godine, pravokutna jednokatnica, bačvasti svod, hodnik svođen češkim kapama Župna kurija Prišlin, 1843. godine izgrađena, klasicistički stil

ŽUPNE CRKVE I KAPELE Župna crkva sv. Marije – Taborsko,izgrađena u 15. stoljeću kao kapela, u 17. i 18. stoljeću dobiva barokni “štih”, 1679. godine postaje župna crkva Župna crkva Sv. Petra i Pavla – Prišlin, stara crkva bila gotičkoga stila, do 1799. godine filijala župe Taborsko, sadašnja dovršena 1841. godine u klasicističkom slogu s baroknim kipovima sv. Petra i Pavla Kapela Sv. Ivana – Lastine, jednobrodna s četvrtastim svetištem, prvi spomen 1590. uz blagdan ima pravo održavati sajam, 1639. zapuštena, 1644. obnovljena, inventar iz 19. stoljeća, pripada župi Taborsko Kapela Sv. Vida – Klenovec, podno grada Vrbovca, bila župna crkva u 16. st. Kapela župe Taborsko, obnovljena potkraj 17. st., u 18. i 19. st. dobiva novi glavni oltar, bočni oltari iz 19. st., jednobrodna, svetište u šilj

KAPELICE - POKLONCI, RASPELA Kapelica-poklonac Gospe Lurdske u Taborskom, blizu Sv. Marije Taborske, kip Marije s Isusom iz 18. st. Kapelica - poklonac u Prišlinu, kip Marije iz 1612. godine Kapelica - poklonac Sv. Antuna u Klenovcu Raspela u Poredju, Breznom, Druškovcu, Humu, Lastinama, Malom Taboru i Lupinjaku

Iz navedenih podataka uočljivo je da općina Hum na Sutli ima raznovrsne mogućnosti

korištenja prirodnoga i povijesno kulturno-ga naslijeđa.

380

Prišlin - Crkva sv. Petra i Pavla Izvor:www.destinacije.com

Sadašnje stanje U sadašnjem trenutku razvoja općine

Hum na Sutli, turizam nije razvijen u jačem obliku i nema praktički nikakve kapacitete i ponudu, osim restorana “Humčanke” koja na samomu graničnomu prijelazu sa Slove-nijom pruža ugostiteljske usluge.

Za prostor općine Hum na Sutli karakteristična je zdrava klima, nezagađen zrak i voda, očuvana priroda bez obzira na nazočnost staklarske industrije koja ima i morat će imati primjenjene sve ekološke standarde očuvanja prirode i kakvoće zraka. Očuvano je graditeljsko naslijeđe, a o slikovitom krajobrazu ne treba puno raspra vljati. Dakle, potrebno je razvijati posebne oblike ugostiteljsko turističke ponude, prije svega onaj dio koji se oslanja na seljački turizam, lovni turizam, proizvodnju zdrave hrane, te vinski turizam (vinska cesta u

zajedništvu s Pregradskom vinskom cestom), izletnički i «living history» turizam, te pješačenje - trekking i biciklizam - bikeing.

Ruralni (seoski) turizam, osobito turizam na seljačkim gospodarstvima, bitna je sastavnica, ukupnoga održivoga razvoja. Pored tradicijske proizvodnje i pripreme hrane ravnopravno treba uključiti i seoski turizam kao dopunsku djelatnost i to u okviru obnove sela i cjelokupnoga razvoja ruralnoga prostora. Stoga, značajno mjesto zauzimaju različiti oblici (seljačkoga) turizma, što u konačnici postiže povezivanje turizma i poljoprivrede, kao komparativnih prednosti.

Organizirana i održiva proizvodnja i poduzetništvo u ruralnim sredinama kao i suvremena tehnologija sve više umanjuju

381

nedostatke sela kao poduzetničke sredine, jer loših komunikacija s centrima i odsječenost od znanja i informacija bit će sve manje Naime, na tržištu se više traži proizvod koji ima obilježje lokalnoga i izvornoga, pa gospodarske djelatnosti mora-

ju biti osmišljene tako da se osnivaju na lokalnim bogatstvima. Dakle, potrebno je iskoristiti tradicijske vještine i proizvode u obliku lokalnoga i zadružnoga poduzetni-štva., (vidi zadnji ulomak 1. sveska Projekta ukupnoga razvoja, stranica103).

Turistička infrastruktura S obzirom da turizam čini jednu od tri

najvažnije grane razvoja općine Hum na Sutli, nužan je i kvalitetan nositelj turističkih projekata i drugih aktivnosti. Turistička zajednica već postoji koja mora biti osnovni organizator turističkih akti-vnosti i pokretač cjelokupnoga projekta razvoja turizma na području Općine, dakako uz pomoć Poglavarstva i Vijeća.

Bitne, za razvoj turističke djelatnosti, su sve institucije kulture i školstva, te njihovi djelatnici čiji intelektualni doprinos nije posebno zamiječen u mnogim lokalnim sredinama. Tako, Hum Na Sutli ima osnovnu školu "Viktor Kovačić" i pet područnih, Dom kulture i Narodnu knjižnicu koja se neprestalno proširuje i ima 13.299 (2004. godine), knjižnih jedinica (danas zasigurno i više), Kulturno umje-tničko društvo “Rikard Jorgovanić”, Limenu glazbu Vetropack Straža, Muški pjevački oktet Kaj. Posebni značaj u razvoju turizma ima Udruga vinogradara i podrumara “Humska kaplica” koja će imati veliku ulogu u ostvarenju zajedničkoga projekta vinarije i punionice vina i ostaloga s gradom Pregradom. Značajan će biti doprinos i Udruge žena “Humsko srce”. Sve pobrojano je dobar temelj razvoja turizma, a o tomu govori i Program svih manifestacija, priredbi i radionica iz područja turizma za 2006. godinu: 1. Fašnik 2006. (veljača) 2. Radionica za izradu uskrsnih jaja (ožu-jak) 3. Poetička drama L. Prežigala: „Kako da ti snenoj kažem zbogom?“ (travanj) 4. Dan Općine Hum na Sutli, Gastroproram

TZ-e (travanj) 5. Međunarodna manifestacija: Bicikliranje dolinom Sutle“ (svibanj) 6. Radionica za izradu staklenog nakita - prvi dio (svibanj) 7. Nacionalni projekt Hrvatske turističke zajednice (HTZ) "Volim Hrvatsku" (lipanj – rujan) 8. Posjet izložbi cvijeća u Zagrebu „Flora art“ (lipanj – rujan) 9. Radionica za izradu staklenoga nakita (drugi dio) (lipanj – rujan) 10. Završetak ekološke akcije uređenje mjesta "Zeleni Hum" uz proglašenje najboljih u 10 kategorija (rujan) 11. Edukativno predavanje: Autohtoni vrt i pejzažna arhitektura (rujan) 12. Svjetski dan pješačenja: “Put pod noge“ (listopad) 13. Svjetski dan hrane: Gastro - prezentacija tradicijskih kolača i kruha (listopad) 14. Martinje 2006 (studeni) 15. Edukativna radionica: serviranje i aranžiranje blagdanskoga i svečanoga stola (studeni) 16. Edukativna radionica za izradu božićnih aranžmana "Ususret Božiću" (studeni) 17. Božićni humanitarni koncert (prosinac)

Temelj za ubrzani razvoj ruralnoga turizma u općini Hum na Sutli su vidikovci, Žolekov breg, Štuklecov breg, Svekli raj i Videž, a posebno Lovački dom na Videžu i ribnjaci ŠRD “Klen” na Drajži, što govori o već organiziranim djelatnostima ta dva društva. Za već ranije spomenute oblike turizma: pješačenje i biciklizam, o čemu ćemo govoriti u narednim poglavljima, značajna je šetno biciklistička staza:

382

Oblici kontinentalnoga turizma za Pregradu i Hum na Sutli

Već je na trećem Turističkom forumu kontinentalne Hrvatske u Vukovaru 2005. godine utvrđeno da:

"Kontinentalni turizam, koji čini samo 5 % od ukupnoga turističkoga prometa u Hrvatskoj, treba razvijati kao poseban turi-stički proizvod, te je pogrešno promatrati kontinentalni turizam kao nadopunu turizma na moru, s obzirom da se oblici turizma, koji se razvijaju u kontinentalnom dijelu Hrvatske mogu razviti kao potpuno nova i samostalna ponuda. Međutim, osnovni je

problem u kontinentalnomu turizmu, što ne postoji ustrojbeni oblik praćenja njegovoga razvoja. Prednosti kontinentalnoga turizma su u trajanju djelovanja, dakle, tijekom cijele godine."

Razmatranja raznih vrsta kontinental-noga turizma, koji bi se mogli ostvariti kao pojedinačni ili zajednički projekti za ove dvije jedinice lokalne samouprave obraditi ćemo u poglavljima koja slijede.

Povijesni turizam Povijesni turizam, kao što sama riječ

govori, označava takvu turističku djelatnost koja organizira posjećivanje povijesnih, kulturnih, pa čak i industrijskih objekata i

383

mjesta, a zbog proširenja zanimljivosti, mogu se u to uključiti dvorci, kurije, sakralna zdanja, arheološki lokaliteti, mjesta srednjevjekovnih bitaka kao i mjesta svih dosadašnjih ratova, napuštene željeznice i očuvane postaje, institucije prošlih država, (šteta što je „financhauz“ u naselju Brod, općina Hum na Sutli, srušena 1988. godine), tvornice, knjižnice, apoteke, galerije, zbirke oruđa, oružja i slika, ... Glavna je zadaća toga turizma upoznavanje turista s povi-jesnim činjenicama uz pružanje primjerene za to ugostiteljske ponude, a ukoliko je to tradicijska, uspjeh će biti veći jer će i zadovoljstvo gosta biti veće.

Grad Pregrada i općina Hum na Sutli imaju značajnih povijesnih lokaliteta i objekata (dvoraca i kurija, srednjovjekovnih utvrda, te arheoloških lokaliteta) koji trenutno nisu u funkciji turizma, a svaki od njih bi se mogao urediti u organiziranoj

ponudi povijesnoga turizma. Takvi objekti su elementi povijesnoga turizma "living history", jer mogu biti značajne zanim-ljivosti za goste u sklopu ukupnoga projekta turizma.

Posebno je zanimljiv ovaj oblik turizma za goste iz dijaspore koji su već nekoliko generacija izvan Hrvatske, pa se nakon puno godina vrate ili prvi puta dolaze u domovinu svojih očeva i djedova i žele upoznati svoje korijene, vrijednosti svoje domovine i povijest svoga naroda ili povijest svojih majki i baka prikazanu na, za njih, primjeren i zanimljiv način.

Povijesni turizam usmjeren je i prema drugim skupinama društva koji mogu biti korisnici: učenicima, studentima, raznim udrugama, umirovljenicima, a može se povezati s kongresnim turizmom, ako na povijesnim mjestima ima objekata i mogućnosti organiziranja savjetovanja.

Taborsko - Crkva Blažene Djevice Marije (www.humnasutli.hr)

384

Seoski turizam

Uvod

Značajnost seoskoga turizma pokazuje

web stranica Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, jer na svojoj stranici www.mvpei.hr kaže: “Seoska gospodarstva svoju egzistenciju temelje na poljoprivredi, a višak svojih prihoda plasiraju kao novu ponudu – seoski turizam. Bazira se na boravku u zdravom okolišu i ponudi uzgo-jene zdrave hrane. Porast je interesa za takvim oblikom turizma, pogotovo kod mlađe populacije.

Infrastrukturne pogodnosti Hrvatske daju joj poseban čar. Ponuda je vrlo raznolika jer ima klimatski, hidrološki, reljefno i povijesno vrlo različita područja, koja mogu pružiti specifičnu ponudu na seoskim gospodarstvima. U Hrvatskoj pos-toje slijedeće prostorne cjeline: Slavonija, Baranja, Srijem, Hrvatsko zagorje, Pri-gorje, Međimurje i Podravina, Posavina, Pokuplje, Moslavina, Gorski Kotar i

Žumberak, Lika i Kordun, Istra i Hrvatsko primorje, te Dalmacija.“

Seljački ili seoski turizam u gradu Pregradi i općini Hum na Sutli treba biti posebno važno razvojno opredjeljenje kao osnovni oblik turističke ponude gdje će pružati smještajnu, gastro i enološku podršku svim drugim oblicima turističke ponude.

Seoski turizam se definira kao turizam gdje seoska gospodarstva koja su za to osposobljena pružaju ugostiteljsku i turi-stičku uslugu u konceptu aktivnoga odmora u ruralnomu prostoru.

Domaćinstva proizvode hranu na vlastitim imanjima, dok gosti mogu aktivno sudjelovati u radovima na seoskim gospo-darstvima i brinuti se o domaćim životi-njama, te pripremati jela kao i biti direktni sudionici u tradicijskim običajima.

Povijesni razvoj seoskoga turizma

Prve pojave toga turizma vode nas u Austriju u drugu polovicu dvadesetoga stoljeća. Međutim, kako je on bio proizvod privatnoga poduzetništva, vrlo brzo postao je cilj za obnovu i povećanje životnoga standarda na ruralnim prostorima.

Kasnije se proširio na sve kontinente i danas je jedan od vrijednih oblika turističke ponude, a za prostore Hrvatskoga zagorja je najvrijedniji.

Svjetska turistička organizacija WTO odredila je kroz svoje aktivnosti, aspekte i elemente razvoja seoskoga turizma u Europi, i to posebno u zemljama tranzicije, kao što su ciljevi i zadaci u području seoskoga turizma, njegova vizija, strategije razvoja, razvoj proizvoda seoskoga turizma, organizacija, promocija i marketing, eduka-cija i trening, te financiranje.

Seoski turizam se počeo razvijati početkom devedesetih godina u Hrvatskoj u Slavoniji i oko Dubrovnika, a jači je razvoj bio ostvaren desetak godina kasnije. Danas je seoski turizam raširen po cijeloj zemlji s različitim učincima, a najrazvijeniji je na području Istre gdje ima gotovo stotinjak domaćinstava koja pružaju turističke i ugostiteljske usluge. Mogućnosti razvoja seoskoga turizma u Hrvatskoj su izuzetne s obzirom na raznovrsna klimatska, zemljo-pisna, povijesnokulturna područja koja mogu pružiti raznoliku ponudu mogućim gostima.

U tom smislu određene su i slijedeće prostorne cjeline: • Slavonija, Baranja i Srijem, • Hrvatsko zagorje, Prigorje, Međimurje i

385

Podravina, • Posavina, Pokuplje, Moslavina, Gorski

Kotar i Žumberak, • Lika i Kordun, • Istra i Hrvatsko primorje, • Dalmacija.

Hrvatska ima 217 registriranih seoskih domaćinstava, najviše u Istarskoj županiji 86, zatim u Dubrovačko - neretvanskoj 65, Splitsko-dalmatinskoj 19, te Osječko-baranjskoj 16 i Šibensko-kninskoj županiji 12.

Krapinsko - zagorska županija ima 8 domaćinstava seoskoga turizma, Kopri-vničko - križevačka 5, Međimurska 3, Sisačko - moslavačka 2, Bjelovarsko-bilogorska 1, dok ostale županije nemaju takvih domaćinstava.

S obzirom na zakonske propise koje ćemo kasnije navesti, ponuda kapaciteta seoskoga turizma može biti: smještaj gostiju na seoskom domaćinstvu, ponuda proizvoda koji se proizvode na imanju, ponuda jela iz vlastite kuhinje, ponuda pića koje je proizvedeno na domaćinstvu, degustacija i kušanje vina i rakije, organizacija izleta.

Analizom pojedinih seljačkih turisti-čkih domaćinstava u Hrvatskoj, utvrdili smo da se njihova ponuda svodi na: • usluge smještaja, • tradicijska jela iz domaće kuhinje ovisno

o kraju u kojemu se seosko domaćinstvo nalazi,

• ponudu pića proizvedenih na doma-ćinstvu ( domaće vino i rakija),

• šetnju selom i šumom, • vožnja traktorom kroz selo i šumu, • razgledavanje pojedinih vrsta biljaka i

drveća, • razgledavanje domaćih životinja, • promatranje poljoprivrednih strojeva u

radu, • sportske aktivnosti na livadi (badminton,

igre s loptom,...), • crtanje i slikanje svega viđenoga i

okoline, • razgledavanje etno sobe s tkalačkim

stanom, • sudjelovanje u tečaju tkanja, • izradu narodne nošnje, • izradu ručnih radova iz kraja gdje je

seljačko domaćinstvo, • vožnju kočijom i jahanje • obilazak svetišta, starih gradova, muzeja,

galerija slika, etno zbirki, • obilazak vinskih kleti i upoznavanje s

obradom vinograda i proizvodnjom vina, • posjeti vinskim cestama, • kupnji namirnica na obližnjoj tržnici, • mogućnost sudjelovanja u poslovima na

imanju, • sudjelovanje u lovu za ljubitelje lova, • organizaciju uvjeta za "team building", • organizaciju uvjeta za seminare...

Poljoprivredno zakonodavstvo – Seoski turizam

• Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti - pročišćeni tekst (NN 49/03)

• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 117/03)

• Zakon o turističkoj djelatnosti (NN 8/96) • Izmjena Zakona o turističkoj djelatnosti

(NN 76/98) • Pravilnik o pružanju ugostiteljskih usluga

u seljačkom domaćinstvu (NN 22/96) • Izmjene i dopune Pravilnika o pružanju

ugostiteljskih usluga u seljačkom

domaćinstvu (NN 47/97, 25/99, ...) • Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim

uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata (NN 57/95)

• Izmjene i dopune Pravilnika o minimal-nim uvjetima i kategorizaciji ugosti-teljskih objekata (NN 110/96, 24/97, ...)

• Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja knjige gostiju i popisa gostiju (NN 14/96)

Izvor: http://www.hzpss.hr

386

Poljoprivredno zakonodavstvo – Krediti i poticaji

• Pravilnik o načinu i uvjetima provedbe modela poticanja proizvodnje NN 17/07

• Pravilnik o potpori u sklopu programa očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina NN 03/07

• Izmjene i dopune pravilnika o načinu i uvjetima provedbe modela poticanja proizvodnje NN 143/06

• Izmjename i dopune zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šu-marstvu NN 141/06

• Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu i uvjetima provedbe modela poticanja proizvodnje NN 115/06

• Pravilnik o dopuni pravilnika o načinu i uvjetima provedbe modela poticanja proizvodnje NN 86/06

• Zakon o izmjenama i dopunama zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu NN 85/06

• Pravilnik o izmjeni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja sredstava za razvitak i obnovu poljoprivrede NN 64/06

• Pravilnik o izmjeni i dopuni pravilnika o načinu i uvjetima provedbe modela poticanja proizvodnje NN 40/06

• Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu i uvjetima provedbe modela poticanja proizvodnje NN 141/05

• Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu i uvjetima provedbe modela poticanja proizvodnje NN 105/05

• Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o provedbi modela kapitalnih ulaganja u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu NN 100/05

• Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o izmjenama uvjeta kredita odobrenih od strane Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva NN 98/05

• Pravilnik o provedbi programa razvitka seoskog prostora NN 71/05

• Pravilnik o načinu i uvjetima provedbe modela poticanja proizvodnje NN 24/05

• Ispravak Zakona o izmjenama i dopu-nama Zakona o državnoj potpori u poljo-privredi, ribarstvu i šumarstvu NN 12/05

• Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ostvarivanju prava na potporu osiguranja od mogućih šteta proizvodnji u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu NN 185/04

• Pravilnik o provedbi modela potpore dohotku NN 2/05

• Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o provedbi modela kapitalnih ulaganja u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu NN 2/05

• Izmjena i dopuna Pravilnika o provedbi modela kapitalnih ulaganja u poljo-privredi, ribarstvu i šumarstvu NN 114/04

• Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja sredstava za kreditiranje razvitka i obnove poljo-privrede NN 108/04

• Odluka o izmjenama uvjeta kredita odobrenih od strane Ministarstva poljo-privrede, šumarstva i vodnoga gospo-darstva NN 105/04

• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribar-stvu i šumarstvu NN 82/04

• Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja sredstava za kreditiranje razvitka i obno-ve poljoprivrede NN 85/01

• Izmjene i dopune Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja sredstava za kredi-tiranje razvitka i obnove poljoprivrede NN 7/02, 147/02, ...

• Zakon o državnim potporama u poljo-privredi, ribarstvu i šumarstvu NN 87/02

• Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o drža-vnim potporama u poljoprivredi, ribar-stvu i šumarstvu NN 117/03

• Pravilnik o provedbi modela kapitalnih ulaganja u poljoprivredi, ribarstvu i šu-marstvu NN 47/04

• Pravilnik o ostvarivanju prava na potporu

387

osiguranja od mogućih šteta proizvodnji u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu NN 47/03

• Izmjena i dopuna Pravilnika o ostvari-vanju prava na potporu osiguranja od mogućih šteta proizvodnji u poljo-privredi, ribarstvu i šumarstvu NN 6/04

• Pravilnik o primjeni zakona o posebnom porezu na naftne derivate što se odnosi na eurodizel-dizelsko gorivo obojeno plavom bojom NN 179/03

Izvor: http://www.hzpss.hr

Ciljevi razvoja seoskoga turizma

Ciljevi razvoja seoskoga turizma su: • očuvanje kulturnoga, povijesnoga i

prirodnoga naslijeđa, • zaštita životne sredine, • podizanje razine kakvoće života, • stvaranje profitnih učinaka.

Stvaranjem dobiti seoski turizam omo-gućava zadržavanje žitelja na selu, što je i najznačajniji zadatak Projekta ukupnoga razvoja, jer se od tako organiziranoga rada na malim poljoprivrednim obiteljskim gos-podarstvima može živjeti.

Viziju seoskoga turizma obilježavaju načela: • Temelji se na održivomu razvoju, ima

značajnu ulogu u određivanju u raspo-redu u prostoru i razvoju gospo-darstva.

• Partnerstvo privatnoga i javnoga sektora je nazočno i moguća je zajednička strategija planiranja i razvoja.

• Mogućnost ponude u potpunom suglasju standarda smještaja, zdrave prehrane, ugođaja, seoskih aktivnosti, edukacije, zabave, odmora i rasterećenja od stresa.

• Seoski turizam je alternativa masovnom turizmu. Za razvoj proizvoda seljačkoga turizma

i iskoristišenje njegovih mogućnosti i konačnoga uspjeha nužno je provesti slije-deće, što je već obrađeno detaljno u poglavljima o turističkomu proizvodu: • Istraživanje tržišta • Segmentacija tržišta • Diverzifikacija • Kakvoća • Kupnja • Klasifikacija • Organizacija

• Promocija i marketing • Prekogranične inicijative • Obrazovanje • Investicije i financiranje

Samo ćemo neke koje su najznačajnije obraditi. Organizacija mora obuhvatiti ne samo poslovne nositelje, nego i lokalnu i regionalnu upravu, druge davatelje turis-tičkih usluga ili smještaja. Ta organizacija seoskoga turizma sa svojim sudionicima, odgovorna je za njegovu viziju i strategiju, sustav vrednovanja ponude proizvoda, marketing, pružanje usluga poslovne podrške, organizaciju modela za razmjenu iskustava, osiguravanje treninga, lobiranje kod vladinih i drugih institucija, te financiranje. Obrazovanje je potrebno za davatelje usluga, neposredne izvršitelje u seoskom turizmu koji se u kratkom roku moraju osposobiti znanjima stranih jezika, marketinga, interneta, turističkoga proi-zvoda komuniciranja s kupcima, ... Također je važno i obrazovanje dužnosnika na razini općina i gradova o važnosti i značaju seoskoga turizma. S obzirom na investicije i financiranje, iako je seoski turizam aktivnost privatnoga sektora i predodređen je uglavnom za male tvrtke, ipak su za pokretanje ovoga posla nužne znatne inves-ticije, kako bi se stvorila ponuda visoke kakvoće. Stoga su glavni sudionici inves-ticija i financiranja privatni sektor koji mora preuzeti rizik ulaganja i Vlada koja mora osigurati nekoliko vrsta podrške: tehničku pomoć, razvoj infrastrukture, putove, pro-metnu signalizaciju, informacije za posje-titelje, davanje subvencija za početak posla, porezne olakšice da bi se privukli ulagači, ...

388

Cijene

Cijene smještaja po osobi na dan

različite su i ovise o regiji, vremenskom razdoblju i razini usluge. Primjerice, u Istri se kreću od 5,31 EUR do 44,00 EUR po osobi na dan. Iz obilježja Hrvatske kao turističke destinacije jasno je da postoje značajne mogućnosti za razvoj seoskoga turizma.

Prema podacima statistike, godine 2000., smještajnih kapaciteta seoskoga turizma bilo je 273.833 postelja, što je 38,6% smještajnih kapaciteta Hrvatske koja je imala ukupno 710.188 postelja za turistički smještaj i koja je ostvarila 8.325.000 noćenja od 1.215.000 dolazaka turista, prosjek boravka 6,85 dana.

Ocjena mogućnosti pokretanja seoskoga turizma

Vlasnici seoskih gospodarstava koji se žele baviti turizmom i pružati turističke usluge moraju najprije procijeniti da li su njihova gospodarstva pogodna za takvu svrhu.

U zakonskim propisima o turizmu (Zakon o turističkoj djelatnosti, Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, ...) određeni su uvjeti bavljenja seoskim turizmom. Ti uvjeti su svojevrsna pomoć za samoga ulagatelja u procjeni svojih stvarnih mogućnosti bavlje-nja seoskim turizmom.

Osnovni uvjeti koji se moraju procijeniti su:

• ocjena privlačnosti kraja u kojemu se nalazi seosko gospodarstvo,

• procjena privlačnosti samoga seljačkoga gospodarstva.

Privlačnost kraja ocjenjuje se na temelju povoljnih obilježja klime, čistoće vode i zraka, nezagađenosti okoliša, nepostojanja buke i vibracija, te mogućih opasnosti od poplava, eksplozija, erozija... Važna je i ljepota krajobraza, očuvanost prirode, ali posebice, i postojanje gradi-teljskoga očuvanoga naslijeđa, te kara-kteristične sociološke, etnološke i kulturne značajke područja. Međutim, seoski turizam ne čini samo gospodarstvo i tradicijska gastronomska i enološka ponuda, već mo-gućnosti za sportsku rekreaciju, pješačenje, razgledavanje i upoznavanje znamenitosti. Bitni su i drugi ugostiteljski objekti,

posebice, s regionalnim jelima i pićima. Poseban je čimbenik privlačnosti

seljačkoga gospodarstva njegova prometna i komunikacijska povezanost. Naime, koliko god turisti traže ruralno okruženje u kojem će naći mirni odmor daleko od gradskih ureda, stresa, buke i vreve, ipak im je vremenska dužina i kakvoća povratka značajna. Stoga prednost imaju mjesta dobre cestovne povezanosti. Jednako tako, postoje stndardi koji govore da udaljenost gospodarstva do prve ambulante i pošte ne smije biti veća od 15 kilometara, a uda-ljenost do najbliže trgovine i gostionice treba biti manja od 5 kilometara.

Ocjenu atraktivnosti područja pokazuje i zainteresiranost većega broja doma-ćinstava u selu koji se žele baviti seoskim turizmom. Posebno je značajna procjena ukupne ponude drugih čimbenika koji se nalaze u širem području gdje se nalazi gospodarstvo.

Grad Pregrada i općina Hum na Sutli se nalaze u okruženju ostalih mjesta, gradova i prirodnih bogatstava Hrvatskoga zagorja koja već imaju turističku ponudu, što je izuzetno povoljna polazna osnovica za razvoj seoskoga turizma.

Nakon procjene privlačnost okruženja u kojemu bi se nalazio mogući seoski turizam, pristupa se procjeni samoga seo-skoga gospodarstva i njegove privlačnosti. Da bi se neko gospodarstvo uopće moglo baviti djelatnošću seoskoga turizma treba

389

imati odgovarajuće poljoprivredno zem-ljište, te gospodarske zgrade na imanju i stoku.

Ukoliko gospodarstvo ima navedene elemente, njegova zanimljivost se procje-njuje na bazi kriterija kao što su: lokacija stambenoga objekta, mogućnost automo-bilskoga pristupa, postojanje električne struje, tekuće vode, sustava grijanja,...

Najvažnije je znati da li se postojeće gospodarstvo, pri čemu se najprije misli na objekte i dvorište, može uopće preurediti za te svrhe, kao i da li je dovoljan broj članova domaćinstva i da li su njihova starost, spo-sobnost i želje u skladu s tom djelatnošću.

Prema Pravilniku o pružanju ugo-stiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu (NN 22/96.), uređena su pitanja u pogledu funkcioniranja i opremanja seokoga gospo-darstva koje se želi baviti seljačkim turi-zmom. To se odnosi na: • pojam seoskoga domaćinstva, • vrste ugostiteljskih usluga seokoga

domaćinstva, • što se smatra pretežito vlastitom proizvo-

dnjom, • vrste proizvoda koji ne moraju biti iz

pretežito vlastite proizvodnje, • minimalne uvjete objekata u kojima se

pružaju ugostiteljske usluge u seoskomu domaćinstvu,

• kategorizaciju objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u seoskomu domaćinstvu,

• utvrđivanje minimalnih uvjeta i način kategorizacije objekata u kojima se

pružaju ugostiteljske usluge u seoskomu domaćinstvu.

Ako domaćinstvo koje se namjerava baviti seoskim turizmom zadovolji navede-ne kriterije, te ako je procjena privlačnosti područja zadovoljavajuća, postoje formalne pretpostavke za ulaganje u ovakvu djelatnost, dok stvarni učinci uvijek ovise o ulagatelju.

Prema dosadašnjim iskustvima, posje-titelji svoju odluku o boravku u seoskomu turizmu, to znači odluku o aktivnom odmoru na selu i u prirodi, temelje na: • postojanju prirodnih bogatstava koja im

omogućavaju aktivnosti u prirodi i opuštanje (šume, more jezera, rijeke, planine, plivanje, veslanje, šetnju, penja-nje po stijenama, rekreativni športovi, igre, ...)

• "living history" objekti (stari dvorci osobito ako su spremni za prihvat go-stiju, znamenita zdanja, povijesni događaji, ostaci davnih vremena),

• mogućnost praktičnoga rada u usvajanju tradicijskih znanja u raznim obrtima (radionice),

• unatoč seoskom okruženju, ipak mora biti osigurana gradska udobnost.

U okviru seoskoga turizma na prostoru grada Pregrade i općine Hum na Sutli može se ostvariti izgradnja ili preuređenje takvih kapaciteta uz razvoj pratećih oblika turizma na ovomu području.

Zaključak

Analiza i procjena sa Znanstvenoga skupa s međunarodnim sudjelovanjem 2000. godine “Izazovi hrvatskoj poljopri-vredi na pragu 21. stoljeća”, održanom u Poreču jasno je rekla da: “Turizam uz poljodjelstvo u slijedećih deset godina doživjet će najveći porast bruto proizvoda... trećina turističke potrošnje je hrana i piće.” Prof.dr.sc.Ante Kolega, Zbornik plenarnih

izlaganja i sažetaka, Strategija marketinga hrvatskoga poljodjelstva, 2000. str.61.

Definicija seoskoga obiteljskoga gos-podarstva prema navedenom znanstvenom skupu je: “Seljačko obiteljsko gospodarstvo je svako gospodarstvo koje djelomično ili u potpunosti, uglavnom vlastitim radom, na svojim ili unajmljenim zemljišnim površinama, s pravladavajućim vlastitim, ali

390

i unajmljenim radnim sredstvima ili radom privređuju dostojanstveno primjeran doho-dak za podmirivanje životnih, duhovnih i inih potreba cjelokupne obitelji.” Dr.sc.

Miroslav Čavlek, Zbornik plenarnih izlaganja i sažetaka, Odrednice Hrvatske poljoprivredne politike, 2000. str. 100.

Vinske ceste Što je vinska cesta? To je poseban

oblik nuđenja i prodaje poljoprivrednih proizvoda nekoga vinorodnoga područja, na kojemu proizvođači, udruženi pod etiketom vinske ceste, nude svoje specijalitete, a posebice vino. Uz turističku i ugostiteljsku ponudu, sastavni dio vinske ceste su i posebnosti okoliša i prirodne ljepote kojima cesta prolazi, kao i povijesne i kulturne znamenitosti. Izgradnjom vinske ceste određuje se ugostiteljska ponuda područja, određuje trasa vinske ceste, uređuje prostor za doček gostiju i osmišljava turistička ponuda, izrađuju oznake i označavaju vinske ceste. Pri tome odlučujuću ulogu na izgled i veličinu vinske ceste imaju ponuda vina i ostalih domaćih specijaliteta na vinarskim gospodarstvima. Vinske ceste

turistu nude najširi izbor i olakšavaju donošenje odluke o posjeti vinorodnih krajeva, posjeti koja nije slučajno putovanje, već sustavno otkrivanje vino-rodnih krajeva, prirodnih bogatstava i kulturnoga naslijeđa nekoga kraja.

Povijest vinske ceste vodi nas u Austrougarsku monarhiju u godinu 1784. kada austrougarski car Josip II donosi zakonski propis (Zirkularverordenung Nr. 482 geregelte Buschenschankgesetzt) kojim se dozvoljava prodaja vina i hrane na vinotočju („der Heurige“ ili „der Buschenschank“). Tako se uz vinotočja postupno razvijala i druga turistička ponuda, da bi sve zajedno preraslo u cjeloviti turistički proizvod koji danas poznajemo pod imenom „vinske ceste“.

Razvoj vinskih cesta u Hrvatskoj

Šezdesetih godina prošloga stoljeća započela je povijest vinskih cesta u Republici Hrvatskoj. Devedesetih godina započeo je jači proces izgradnje vinskih cesta, pa su otvorene Istarske, Međimurske i Moslavačke vinske ceste, ceste u Zagre-bačkoj županiji Zelinska i Plešivička.

Najrazvijenije vinske ceste u funkciji turizma su: • Rovinjštine-Vodnjanštine, • Poreštine, • Pazinštine - Buzeštine, • Bujštine, • Plešivička, • Zelinska, • Međimurska.

Plešivička vinska cesta se nalazi na

zapadnomu dijelu Zagrebačke županije, gdje se nalaze poznati Plešivički amfiteatri sa strmim i osunčanim vinogradarskim položajem Plešivice koji se zove Plešivička vinska cesta. Prolazi kroz Plešivicu, Prilipje, Prodin dol, Plešivičko Hrastje, Jastrebarsko, Donju Reku, Pavlovčane, Gornji Desinec, Lokošin Dol, Prhoć i Plešivičko Prekrižje. Na Plešivičkoj vinskoj cesti ima ukupno 37 vinara. Pored enološke ponude, na Plešivičkoj vinskoj cesti mogu se posjetiti 16 spomenika kulturnoga naslijeđa, od čega su dva stara grada i jedan dvorac, gdje ističemo Okić Grad iz 12. stoljeća, Stari Grad Lipovec iz 13. stoljeća, te dvorac Erdody iz 15. stoljeća. Pored toga, tu je i 12 sakralnih objekata, te gradski muzej i galerija iz 19. stoljeća. U ponudi su i tri planinarska i jedan lovački dom, koji

391

imaju smještajne kapacitete, te 13 turističko seoskih gospodarstava i ugostiteljskih obje-kata s djelomičnom mogućnošću smještaja. Športska rekreacija nazočna je s dva konjička kluba, mogućnošću paraglidinga, motocross stazom i otvorenim bazenima u Svetojanskim toplicama.

Zelinska vinska cesta se proteže na

brežuljcima zelinskoga vinogorja na udaljenosti 30 km istočno od Zagreba. Prolazi kroz Drenovo, Donje Psarjevo, Nespeš, Gornje Psarjevo, Biškupec Zelinski, Sv. Ivan Zelinu, Marinovec i Blaževdol. Na Zelinskoj vinskoj cesti ukupno se nalazi 12 objekata ponude vina i kulinarskih specijaliteta. Pored ponude vinara, nalaze se i spomenici, muzej, tri kurije, dvorac i stari grad, te 12 sakralnih spomenika kulturnoga naslijeđa. Na Zelin-skoj vinskoj cesti je i planinarska kuća sa šetnicom, zatim pet restorana, sportski centri s bazenima, dva teniska centra, streljana i ribnjak.

Međimurska vinska cesta se nalazi na

bregovitom dijelu Međimurske županije

koja je poznata po bogatim vinogradima i vinima, razvija se ugostiteljstvo i seoski turizam. U dalekom srednjem vijeku, uzgojem vinove loze u ovome kraju bavili su se kmetovi, plemstvo, crkvene institucije i građani. Poznato je da su i grofovi Zrinski imali nekoliko vinograda i vinskih podruma u Međimurju. Nisko brdoviti i valoviti krajobraz, te izrazita kontinentalna klima povoljni su za uzgoj velikoga broja vinskih odlika, pa je tako međimursko vinogorje po sortimentu jedno od najboljih u Hrvatskoj. Gore rečeno dovoljan je razlog za posto-janje vinske ceste koja nudi kušanja vina i domaćih gastronomskih specijaliteta 11 vinara od čega 10 obitelji i jedna veća tvrtka. Vinska cesta prolazi kroz Čakovec, Lopatinec, Gornji Mihaljevec, Železnu Goru, Štrigovu, Robadje, Sv. Urban i Preseku.

Kasnije su se razvile vinske ceste u

Vukovarskoj županiji, Virovitičkoj županiji, Bjelovarsko-bilogorskoj županiji (Vinska turistička cesta Daruvar).

392

Plemenšćina Proventus d.o.o. - arhiva

Obilježja vinske ceste

Vinske ceste poseban su oblik prodaje proizvoda vinorodnoga područja gdje seoska gospodarstva, vinogradari, te ostali sudionici udruženi zajedno pod nazivom vinske ceste prodaju svoje proizvode, pa stoga vinska cesta mora imati slijedeća obilježja: • Seoska domaćinstva na vinskoj cesti

moraju gostima nuditi seljačke specija-litete, vina, rakiju i napitke pripremljene iz pretežito vlastite proizvodnje, te grožđe, voće i povrće iz vlastite pro-izvodnje.

• Vinsku cestu čine i prirodna ljepota i posebnost okoliša kroz koji prolazi, te kulturne i povijesne znamenitosti, tradi-cija i posebnosti određenoga područja.

• Vinska cesta obuhvaća i bliža mjesta i naselja ukoliko povećavaju eno turisti-čku ponudu.

• Za osnivanje svake nove vinske ceste, kao i za daljnje održavanje postojećih vinskih cesta, potrebno je izraditi odgo-varajući projekt koji mora sadržavati i način obilježavanja vinske turističke ceste.

• Ako se ishodište vinske ceste ne nalazi na cestovnoj mreži, prilazna cesta se mora posebno obilježiti. Na glavnoj se cesti postavljaju smjerokazi prema ishodištu vinske ili prilazne ceste, a na početku vinske ceste postavlja se ploča.

• Ploča na početku vinske ceste je simboličan ulaz u vinsku cestu i mora sadržavati logo s tekstom dobrodošlice kao i plan kretanja vinskom cestom.

• Za sadržaje unutar vinske ceste osigu-ravaju se posebni smjerokazi i inter-pretacijske ploče.

• Izgradnja nove vinske ceste obuhvaća i

393

aktivnosti u određivanju ugostiteljske ponude, utvrđivanju njezine trase, ure-đivanje prostora za prijem gostiju do promotivnih djelatnosti, izrade zna-kova,...

• Osnovni kriterij za određivanje trase bilo koje vinske ceste je raspoloživa ponuda vina i drugih tradicijskih speci-jaliteta na tim gospodarstvima.

• Izgradnja vinske ceste nikad nije zavr-šena i u nju treba stalno ulagati.

• Uspjeh vinske ceste ovisi o broju gostiju koji je posjećuju, pa prema tomu i o njihovoj potrošnji na vinskoj cesti.

• Raznovrsna ponuda vina visoke kakvo-će bitna je pretpostavka za uspješan razvoj svake vinske ceste, a ujedno je to i jedan od najboljih oblika prodaje vina i

prilika za domaće vinare. Procjenjuje se, na temelju iskustva

postojećih otvorenih vinskih cesta, da se najviše ostvarilo u enološkoj ponudi, jer je kakvoća vina porasla, a mnogo manje u ponudi hrane. Mnogo se učinilo i na izradi promotivnoga materijala, o čemu svjedoče i brojne internet stranice. Najveći poslovni uspjeh su do sada ostvarivale Istarske turističko-vinske ceste koje su uključene u jaču turističku ponudu.

Vinske ceste u gradu Pregradi i općini Hum na Sutli trebale bi biti najznačajnija turistička ponuda u okviru seoskoga turizma. Postojeću Pregradsku vinsku cestu treba revitalizirati i povezati s novom vinskom cestom Huma na Sutli.

Izletnički turizam

Pod pojmom izletnički turizam podrazumijevamo takav oblik turističke aktivnosti koji je temeljen na kraćem putovanju ili boravku turista u određenoj destinaciji, s namjerom posjete nekoj turističkoj znamenitost ili zanimljivosti. Radi se zapravo o pojmu kraćega boravka u određenoj destinaciji, međutim, turisti mogu obilaziti i više mjesta, ali u svakom mjestu je organiziran kraći boravak s ciljem posjeta nekoj zanimljivosti koje mogu biti spome-nici povijesti i kulture, prirodne zname-nitosti, zabavni parkovi, muzeji, termalna vrela, izvori rijeka... Izletnički turizam odvija se tijekom čitave godine i nije vezan za vremenske prilike.

Turističke agencije organiziraju izlete za turiste izvan njihovoga mjesta stalnoga boravka. Izletnički program u pravilu traje manje od 24 sata i ono što je karakteristično, ne uključuje noćenje, ali izletnici moraju imati bar jedan obrok koji se može organizirati na prikladnomu

seoskomu gospodarstvu. Izlet je i jedan od najstarijih vrsta turističke ponude koja se mora usmjeriti na vrtiće, škole, umiro-vljenike, trgovačka društva s više djelatnika. Ministarstvo turizma je 2003. godine naručilo od Instituta za turizam projekt: “Od turizma i kulture do kulturnog turizma: Strategija razvoja” koji tumaći i predlaže aktivnosti u ostvarenju kulturnoga turizma. Bitno je naglasiti da je kulturni proizvod koji je jedinstven, zanimljiv, budi maštu, koji ima popratni uslužni sadržaj i kvali-tetnu uslugu temelj izletničkoga turizma.

Grad Pregrada i općina Hum na Sutli, s obzirom na sadržaje koje ima i koji smo i u ovomu projektu vrednovali, trebaju odabrati nekoliko lokacija (prije svega povijesne lokacije) koje su vrijedne kao objekt posjeta u izletničkom smislu i koje mogu biti osnovica toga vida turizma za jedinice lokalne samouprave.

Naime, valja naglasiti da se i vjerski turizam može uvjetno uključiti u izletnički

394

turizam, pa se mogu ostvariti posjete vjernika-turista Križnom putu na Kunagori, crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi ili crkvi Svete Marije od Pohoda u Vinagori, a u općini Hum na Sutli crkvi Svete Marije u Taborskom i Svetih Petra i Pavla u Prišlinu gdje su mogući i koncertni programi ozbiljne glazbe zbog pogodne akustike, te u skoroj budućnosti roditeljski dom obitelji mučki ubijenoga svećenika Antuna Grahovara iz Taborskoga, prve žrtve nakon uspostave demokratske Hrva-

tske. Svjetovna odredišta izletničkoga turi-zma mogu biti zasigurno Kunagora (520 metara nad morem) i planinarski dom u okruženju novoizgrađenoga vjersko – kul-turnoga paviljona (prasvetište Naše Gospe od Kunagore) s nezaboravnom panoramom grada Pregrade, vinoteka, kušaonica i mu-zejski dućan, dok su to u općini Hum na Sutli “Špiljakova jezera”, “Ribnjak Klen” i “Žolekov breg”, kušaonica vina na vinskoj cesti.

Prasvetište Naše Gospe od Kunagore ( Proventus d.o.o. - arhiva)

Trekking - pješačenje Trekking nije ekstremni šport, riječ je o

mješavini pješačenja i planinarenja. Sama riječ dolazi iz jezika afrikaans koji se govori u Južnoafričkoj Republici i znači planinarenje. Nastao je šezdesetih godina prošlog stoljeća među planinarima na Hima-laji, ali Vi ne trebate otputovati na Himalaju da bi se bavili trekkingom - sve što Vam treba je volja za hodanjem u prirodi.

Međutim, valja razlikovati trekking i planinarenje, te trekking i pješačenje To je novija vrsta turističke ponude. Označava pješačenje po točno utvrđenim rutama, od točke A do točke B, a cilj je ojačati tijelo, obnoviti kondiciju, uživati u prirodi, upoznati ruralni ambijent, povijesne, kulturne i sakralne spomenike. Program može biti razne težine prilagođen grupama

395

korisnika. Može biti organiziran na teškim ili laganim terenima u trajanju koje zado-voljava zdravstvene sposobnosti i mogu-ćnosti turista. Sudionici ne trebaju skupo-

cijenu opremu, osim udobne odjeće i obuće, dosta tekućine. Ovaj oblik športsko rekre-acijskoga turizma treba povezati s eko i etno turizmom.

Eko turizam

Budući da je u gradu Pregradi počela akcija “Pregrada u zdravom okolišu” u kojoj će se uređivati pregradska Eko staza, jednako tako se predlaže i općini Hum na Sutli da započne ovakav ili slični projekt, što može biti početni model primjene eko-turizma i služiti kao dopuna drugim obli-cima turističke ponude.

Po definiciji Međunarodnoga društva za ekoturizam TIES (The International Ecotourism Society) 1991. godine, eko-turizam je „odgovorno putovanje u djelo-krugu prirode kojim se čuva životna sredina i omogućava bolja kakvoća života local-noga stanovništva“.

Prema IUCN (International Union for Conservation of Nature, Međunarodna orga-

nizacija za očuvanje prirode koja rabi ime World Conservation Union, Svjetska organizacija za očuvanje ima sjedište u Gland - u, Švicarska, ima 1.000 djelatnika u svijetu u 62 zemlje, a programe zaštite prirode donosi zajedno s 82 države, 111 vladinih agencija, više od 800 nevladinih organizacija i 10.000 znanstvenika i stru-čnjaka iz 181 zemlje svijeta), eko-turizam je: „ekološki odgovorno putovanje i posjeta relativno nedirnutim područjima prirode s ciljem uživanja u prirodi i respektiranja svih pratećih objekata iz prošlosti i sadašnjosti, promoviranja njezinoga očuvanja s malim utjecajem posjetitelja i korisnom mogućno-šću društveno-ekonomskoga djelovanja lokalnoga stanovništva“.

Obilježja eko turizma

Smisao eko turizma može se najbolje odrediti kroz njegova opća obilježja: • To su svi oblici turizma koji se

zasnivaju na prirodi i u kojima je osno-vna motivacija turista promatranje, uvažavanje prirode i tradicijskih kultura koje prevladavaju na tim prostorima.

• U načelu, ali ne isključivo, eko turizam se organizira za male turističke grupe, a organiziraju ga male lokalne tvrtke.

• Eko turizam sadrži obrazovne i anali-tičke sastavnice.

• On značajno umanjuje negativne utjecaje na prirodno i socio - kulturno okruženje.

• Eko turizam je sastavni dio održivoga turizma i čini oblik turizma koji je utemeljen na prirodi. On uključuje i

objedinjuje ruralne i kulturne elemente turizma.

• Podržava zaštitu područja prirode stvarajući ekonomske koristi za lokalne zajednice, organizacije i organe uprave koji rukovode područjima prirode s ciljem njihovoga očuvanja.

• Osigurava alternativnu zaposlenost i mogućnost ostvarivanja prihoda za lokalne zajednice.

• Povećava svijest o očuvanju prirode i kulturnih bogatstava među stanovn-ištvom i turistima.

Sastavnice eko turizma su da:

• podržava kakvoću života lokalnoga stanovništva,

• uključuje iskustvo tumačenja i učenja,

396

• uključuje odgovorno djelovanje na strani turista i turističkoga gospodarstva,

• usmjerava se prema malim grupama, a izvodi od strane malih tvrtki,

• zahtjeva najmanju moguću potrošnju neobnovljivih resursa,

• naglašava lokalno sudioništvo, vlasni-štvo i poduzetničke mogućnosti, posebno za seosko stanovništvo.

Organiziranje eko turizma

Eko turizam se mora planirati poput svih ozbiljnih i odgovornih ulazaka u poduzetništvo turističkoga smjera, te njime upravljati na način ostvarenja ciljeve prema funkcijama menadžmenta, što zahtjeva: • Upravljačke sposobnosti prilagođene

postupanju s posjetiteljima u zaštićenim područjima prirode.

• Specijalistički marketinški pristup radi privlačenja korisnika koji su pretežno zainteresirani za prirodu.

• Vodičke usluge i usluge tumačenja koje trebaju biti pružane od strane lokalnoga stanovništva i usmjerene na pitanja po-vijesti, kulturi i prirodi.

• Izvršnu vlast koja omogućuje stvaranje fondova za zaštitu predjela prirode i održivi razvoj lokalnih zajednica.

• Da se pozornost usredotoči na lokalne stanovnike koji daju suglasnost za razvoj turizma na temelju prethodne informiranosti.

• Da imaju pravo punoga sudioništva, ako to odluče, te ako daju sredstva moraju imati osiguranu edukaciju da bi iskoristili prednosti ovakvoga načina održivoga razvoja. Eko turizam je u početku bio samo

ideja, a ne disciplina, pa su ga mnoge tvrtke i vlade razvijale bez razumijevanja njegovih osnovnih načela koji su bitni za pravilno definiranje projekata eko turizma. Međutim, prema Međunarodnom društvu za eko turizam određen je čitav niz načela koje treba primjeniti pri projektima takvih turističkih odredišta: • Umanjivanje negativnih utjecaja na

prirodu i kulturu koji mogu nanijeti

štetu odredištu. • Obrazovanje turista o važnosti zaštite

prirode. • Isticanje važnosti odgovornoga poslo-

vanja koje surađuje s jedinicama lokalne samouprave i stanovništvom u cilju zadovoljavanja lokalnih potreba i stvaranja koristi od zaštite.

• Moraju postojati neposredni prihodi od zaštite i upravljanja prirodnim i zašti-ćenim područjima.

• Naglašavanje potrebe za stvaranjem regionalnih turističkih planova, zona i planova upravljanja posjetama nami-jenjenim regijama i djelovima prirode za koje je odlučeno da postanu eko destinacije.

• Naglašavanje korištenja temeljnih eko-loških i društvenih studija, te dugoro-čnoga programa promatranja da bi se procjenili i umanjili utjecaji.

• Težnja za povećanjem ekonomskih koristi za zemlju destinacije, lokalno poduzetništvo i zajednicu, osobito za stanovništvo koje živi u i oko prirodnih i zaštićenih prostora.

• Težnja za razvojem turizma bez prelaska društvene i ekološke granice prihvatljivih promjena određenih od strane istraživača u suradnji s lokalnim stanovništvom.

• Oslanjanje na infrastrukturu koja je razvijana u skladu sa životnom sredi-nom, minimalno korištenje fosilnih goriva, očuvanje lokalnoga biljnoga i divljega životinjskoga svijeta i uklapa-nje u prirodno i kulturno okruženje. Eko turizam je mala, ali tržišno brzo

397

rastuća gospodarska grana turizma. Promidžba mu je utemeljena na prirodi. Individualan je i maloga obujma, utemeljen na turističkim grupama do 25 osoba i koristi

smještajne objekte s manje od 50 postelja, te se objekt seoskoga turizma može izravno uključiti u eko turizam.

Zaključak Ministarstvo turizma donijelo je

2003.godine “Strategiju razvoja Hrvatskoga turizma do 2010. godine” u kojoj daje viziju razvoja turizma, te punu podršku dekla-rativnu i financijsku razvoju seoskoga, eko turizma, kulturnoga turizma, vinskih cesta i određuje institucije koje su zadužene za provedbu projekata u turizmu.

Podršku i ostvarenje turističkih projekata moguće je temeljiti na međuna-rodnoj turističkoj suradnji koju čine multilateralna suradnja (WTO, radne grupe za turizam) i pogranične turističke zone sa Slovenijom: “Raskrižje Štrigova”, “Haloze Zagorje”, “Sutla dolina zdravlja”.

Turističke mogućnosti grada Pregrade i općine Hum na Sutli su raznolike i perspektivne, ali za ostvarenje očekivanih učinaka potrebno je primjenjivati znanje, upornost, poštivanje zakonitosti po kojima

je turizam ustrojen i mnogo volje i suradnje, te sve što je obrazloženo u dijelu Projekta ukupnoga razvoja o turizmu. Djelatnosti koje se djelomice ostvaruju na području ove dvije jedinice lokalne samouprave nismo iznosili, neke smo samo spomenuli, međutim, postoji cijeli niz oblika turizma koji se mogu ostvariti na prostoru Pregrade i Huma na Sutli kao što su: lovni turizam, planinarski turizam, športski turizam: “paragliding”, biciklizam (Hum na Sutli ima šetno biciklističku stazu), kulinarski turizam, vjerski turizam, etno turizam, kamp turizam, “team building”...

U zajedničkomu nastupu proizvodnje hrane i pića, projektom hladnjače, vinarije i punionice, oblici seoskoga turizma i vinskih cesta su zahtjevni projekti koji stoje pred stanovništvom i čelnicima grada Pregrade i općine Hum na Sutli.

398

Poruke za kraj ovoga dijela

Projekta ukupnoga razvoja

Razvoj, to nije samo pitanje sredstava!

Razvoj to je stanje svijesti!

Da bismo krenuli u razvoj, treba pokrenuti razvojnu kampanju!

Želimo li uspjeti,

razvoj moraju podržati široki slojevi građana

i subjekata!

399

Program razvoja poslovne zone Pregrada

399

Uvod

Program razvoja Poslovne zone Pre-grada definira projekt gospodarske zone kojim se želi potaknuti razvoj gospodarstva na području grada Pregrade, riješiti prostor-ne probleme poduzetnika i poticati buduće poduzetnike. Lokacija gospodarske zone predviđena je prostorno planskom doku-mentacijom.

Navedena lokacija smještena je u tzv.

južnoj zoni užega područja grada Pregrade omeđena ulicom Janka Leskovara, cestom za Cigrovec i potokom Kosteljina. Ona zadovoljava prethodne uvjete i zbog poja-čanoga interesa poduzetnika potrebno je izraditi Program razvoja poslovne zone koja obuhvaća prostorne, urbanističke, razvojne, gospodarske i ostale preduvjete za njezin razvoj.

1. Opći podaci

1.1. Naziv projekta i područje djelovanja

Poslovna zona Pregrada – izgradnja komunalne infrastrukture. Područje djelo-vanja projekta je na socijalnom razvoju i poboljšanju kvalitete života. Ovim projek-

tom osigurava se razvoj dijela komunalne infrastrukture za gospodarske subjekte, a posredno i za sve građane. Ovim projektom potiče se gospodarski razvoj grada.

Nositelj: Grad Pregrada Nadležna osoba: mr.sc. Vilmica Kapac Funkcija: Gradonačelnica Telefon: 049 376 052 Fax: 049 376 132 e-mail: grad-pregrada@kr.t-com.hr ili grad@pregrada.hr

Kratak opis projektaOstvariti uređenje Poslovne zone

Pregrada i osposobiti je za ulaganje domaćim i stranim ulagačima, te omogućiti zapošljavanje većega broja radnika. Podići životni standard. Zadržati mlade.

Uređenje i asfaltiranje prometnice A1 i B. Izgradnja kanalizacijske mreže uz predviđene prometnice I. faze. Plinofika-cija, elektrifikacija i izgradnja vodoopskrb-ne mreže Poslovne zone u I. fazi.

Izravni korisnici u prvoj etapi su postojeći poduzetnici (12), zaposlenih oko

350, građani grada Pregrade, budući ulagači i strani (do 35 novih poduzetnika).

Ovaj projekt ima znatan utjecaj na zapošljavanje. U prvoj fazi očekivanja zapošljavanja tijekom izvođenja projekta do 100 radnika. Nakon završetka I. faze očekuje se zapošljavanje do 750 novih radnih mjesta.

Projekt će pozitivno djelovati na okoliš. Smanjuje se barsko i močvarno područje. Uređuje se odvodnja kanalizacijskim uređenjem. Tijekom rada poštuju se sve

400

401

zakonske odredbe za zaštitu okoliša. Znatno povećanje rentabilnosti zbog

znatno povećanih uvjeta. To će omogućiti veću proizvodnost i povećanje standarda života svih građana područja.

Korištenje resursa kamenoga materijala tijekom građenja, a moguće i korištenje poljoprivrednih proizvoda nakon završetka projekta, te mogućnost otvaranja mljekare, pekarnice i slično.

Potrebe i ciljevi razvoja u gradu Pregradi

Ulaganjima u Poslovnu zonu osigurava se mogućnost gospodarskoga razvoja grada, više zapošljavanja, bolji standard uz očuvanje tradicijskih vrijednosti kraja, kao osnove revitalizacije ruralnih prostora i zadržavanje stanovništva u seoskim naseljima, uz uravnoteženi razvoj seoskoga i gradskoga područja.

Za cjelovitiji razvoj grada postoji prostorni plan uređenja grada Pregrade (Službeni glasnik Krapinsko-zagorske županije br. 1/98 i 7/00), te Strateški plan gospodarskog razvoja grada Pregrade, a za četverogodišnje mandatno razdoblje

Gradsko poglavarstvo je usvojilo Program razvoja grada Pregrade od 2005. do 2009. godine koji će poslužiti kao temeljni dokument za razvoj svih segmenata društvenoga i gospodarskoga života grada.

Za izgradnju i razvoj gospodarskoga segmenta grada izrađen je Program razvoja Poslovne zone Pregrada, te Urbanističko-arhitektonsko rješenje uređenja Poslovne zone i Program Gradskog poglavarstva u mandatnom razdoblju od 2005. do 2009. godine u kojemu je također sadržan ovaj bitan dio razvoja.

Opis stanja, potreba i problema koji se projektom trebaju riješiti

Potrebe:

• uređenje prometnice A1 i B tijekom 2006. godine,

• izgradnja trafostanice i elektrifikacija dostatnom snagom,

• plinofikacija (izgradnja magistralnoga voda kroz zonu do kraja),

• izgradnja magistralnoga voda radi osiguranja pitke vode.

Ciljevi:

• dovršetak uređenja zone u prvomu dijelu (uz državnu cestu D206),

• otkup zemljišta za prometnice, uređenje i asfaltiranje prometnica A1 i B,

• dovršetak plinofikacije, • uređenje kanalizacijske mreže uz pro-

metnice i povezivanje u sustav, • izgradnja vodoopskrbne mreže – magi-

stralni vod kroz zonu i mreža Razvojni prioriteti:

• razvoj proizvodnih djelatnosti, • razvoj djelatnosti koje koriste domaće

resurse, ali ekološki podobne (poljo-privreda, vinogradarstvo, voćarstvo ili djelatnosti povezane uz te grane proizvodnje).

Ciljevi grada i razvojni prioriteti u uskoj su vezi s ciljevima i razvojnim prioritetima Županije. Razvoj djelatnosti domaćih resursa, zapošljavanje većega broja radnika, zaštita okoliša i zdrav život. Mogućnost zadržavanja mladih ljudi i kadrova svih profila nakon školanja, osobito proizvodnih u ovomu kraju, pozna-tomu po smanjenju broja stanovnika.

Pri utvrđivanju potreba, ciljeva i razvojnih prioriteta sudjelovali su: • gospodarstvenici, stručnjaci raznih

402

profila i zanimanja, • obrtnička komora Grada i Županije, • Mjesni odbori, Gradsko poglavarstvo i

Gradsko vijeće, • Županijsko poglavarstvo i Razvojna

agencija Županije, • komunalno poduzeće, distributeri plina i

pitke vode, • Hrvatska elektroprivreda, • Hrvatske ceste, županijske ceste

Trenutno se u gradu izvodi nekoliko projekata koji su usklađeni s potrebama, ciljevima i razvojnim prioritetima: • uređenje i asfaltiranje nerazvrstanih cesta

i ulica (nositelj Milan Burić), • uređenje i izgradnja stočnoga sajmišta

(Romica Hrestak), • uređenje i adaptacija zgrade Glazbene

škole (Stjepan Hršak), • uređenje i adaptacija zgrade muzeja,

organizacija kušaonice vina i meda (Vilmica Kapac),

• izgradnja kružnoga toka, izgradnja magistralnoga cjevovoda visoke zone Plemenšćina

Opis projekta, svrha i ciljevi projekta

Obuhvat poslova zone omeđen je Pro-stornim planom uređenja grada Pregrade; na jugu cesta za Cigrovec, dionica od ulice Janka Leskovara do potoka Kosteljina, na sjeveru do parcele pogona županijskih cesta, na istoku državna cesta Pregrada - Krapinske Toplice (D206 - D507), na zapadu do zaštitnoga pojasa potoka Koste-ljine oko 60 metara od potoka. Površina zone 430x900 metara, odnosno 387.000 četvornih metara. Trenutno postoji šest gospodarskih objekata i tri stambena (obiteljska) objekta. U izgradnji su četiri gospodarska objekta i objekt županijskih cesta za poslovnu zgradu i zimsku bazu.

Radovi realizacije Programa unutar predviđenoga petogodišnjega razdoblja je prije svega komunalno opremanje zone.

Urbanističko tehničkim rješenjem utvrđeno je formiranje parcela prema planu namjene površina, planu izgradnje i uređenja, planu prometa, vodoopskrbe, odvodnje i kana-lizacije, te plinoopskrbe, a djelomično je započeta izgradnja vodoopskrbnoga magi-stralnoga cjevovoda, plinovoda, te izvršen otkup zemljišta za izgradnju prometnica.

Osnovni problemi vezani su uz financiranje otkupa zemljišta (plaćanje) za prometnice, a osobito za otkup zemljišta za privlačenje ulagača uz potrebito i već planirano beneficiranje. Prespor razvoj onemogućava potencijalne ulagače, zapravo zainteresirane za ulaganjem u nove proizvodne objekte u zoni ispod planirane prometnice A1 (zapadni dio I. etape razvoja zone).

Svrha projekta je razvoj maloga poduzetništva, veće zapošljavanje, bolji standard svih građana, ostanak mladih na ovom području i ostanak školanih kadrova različitih profila.

Ciljevi projekta su: • omogućavanje razvoja maloga i sred-

njega poduzetništva, • brže i veće zapošljavanje - više radnih

mjesta, • veća kupovna moć ili veći standard

građana, • razvoj domaće proizvodnje, korištenje

domaćih resursa, • uključivanje šire zajednice u razvoj

regije. Ovaj projekt je najznačajniji i presudan

za razvoj grada Pregrade, a značajno se odražava na razvoj Županije jer grad Pregrada je jedan od šest gradova sa skoro 8% ukupnoga stanovništva Županije.

Utjecaj projekta na zapošljavanje: • za vrijeme trajanja projekta mogućnost

zapošljavanja do 100 radnika, • nakon završetka I. faze projekta

mogućnost zapošljavanja do 750 radnika, • završetak ukupnoga projekta donio bi

značajno povećanje zapošljavanja Jednake mogućnosti za sve postoje

403

samo ovisno od objektivnih okolnosti (financijske mogućnosti) u smislu ulaganja. Socijalnu koheziju daje mogućnost većega zapošljavanja. Društvenu uključenost omo-gućava otvorenost projekta svima.

Projekt može imati veliki utjecaj na rentabilnost gospodarskih subjekata s obzirom na uvjete koje omogućava. Izvozna orijentiranost je značajna kao i moguće korištenje domaćih resursa: za vrijeme izgradnje - različiti kameni mate-rijali; nakon završetka - poljoprivredni re-sursi, resursi znanja - proizvedenih struč-njaka, dakle kadrovsko ulaganje domaće pameti.

Projekt pozitivno utječe na okoliš i zdrav život. Izgradnjom odvodnje, isuši-vanjem močvarnoga tla, čišćenjem kanala i njegovim zatvaranjem u jednom dijelu - uređenje okoliša. Tijekom projekta poštovat će se sve zakonske odredbe prihvaćene i programom uređenja ili samim projektom. Iskustva i sposobnosti investitora, te utjecaj projekta na razvoj grada Pregrade

Grad Pregrada je u zadnjih desetak godina završio slijedeće važnije investicije: 1. izgradio mrtvačnicu u vrijednosti od

1.778.742,00 kuna, 2. sudjelovao u izgradnji glavnoga

kanalizacijskoga kolektora s udjelom od 35 % u iznosu od 2.260.715,00 kuna,

3. izgradio: vodovod Kostelgradska ulica

– ulica Stjepana Radića u vrijednosti od 1.807.655,00 kuna, magistralni vod Pregrada – Poslovna zona (I faza) u vrijednosti od 1.952.375,00 kuna, magistralni vod Lenard – Sv. Jurski Vrh – ZO1 u vrijednosti 1.663.975,00 kuna, vodospremnik Premrli u vrijednosti 1.369.376,00 kuna, a sudjelovao u izgradnji vodoopskrbe visoke zone Kostel – Kostelsko – Kostel Bregi u vrijednosti 1.318.000,00 kuna,

4. provodi projekt asfaltiranja ulica i nerazvrstanih cesta u vrijednosti od 5.191.960,00 kuna,

5. osnovao i radi na uređenju Poslovne zone uz dosadašnje ulaganje preko 1.253.00,00 kuna,

6. sudjelovao kod izgradnje Srednje škole, dvorane i okoliša te nabavci opreme u vrijednosti od preko 37.000.000,00 kuna (udio grada u iznosu od 3.800.000,00 kuna. Provođenjem navedenih projekata

poboljšana je kakvoća svakodnevnoga života građana kroz uređenje prometne i vodovodne infrastrukture, pozitivno utjecanje na okoliš, a porasla je vrijednost nekretnina i zemljišta na tomu prostoru. Primjećuje se izgradnja novih obiteljskih kuća, poslovnih objekata i vikendica. Od posebnoga značaja je izgradnja Poslovne zone u kojoj je otvoreno pet novih gospodarskih subjekata s tristotinjak novih radnih mjesta.

2. Prostorno-urbanistički uvjeti

2.1. Prostorni preduvjetiProstorno-urbanistički preduvjeti polaze

od prostorno-planske dokumentacije koja predviđa određene površine kao radnu

zonu. Važeća prostorno-planska dokumen-tacija je Prostorni plan uređenja grada Pregrada ("Službeni glasnik Krapinsko-

404

zagorske županije" br.1/98), koji planira nastanak poslovne zone u tzv. južnoj zoni grada definira u značenju namjene površina kao radna zona gospodarske namjene – za čistu industriju, malu privredu i komunalne servise.

Grad Pregrada također je u siječnju 2003. godine izradio urbanističko-arhitek-tonsko idejno rješenje – studiju gospodarske zone. Studijom su date osnovne smjernice za izdavanje lokacijskih dozvola, izgradnju prometnica, komunalne infrastrukture i formiranje građevinskih parcela.

Stručna podloga čini osnovu za isho-đenje lokacijske dozvole za parcelaciju zemljišta i izgradnju komunalne infra-

strukture. Grad Pregrada pristupio je izradi tih planskih dokumenata, kako bi ispunio prostorno-urbanističke preduvjete.

Osnovne smjernice koje se ugrađuju u prostorno planske dokumente vezane su na potrebu zaštite prostora osobito vrijednoga i ograničenoga dobra, te zaštitu okoliša. Mjere trebaju spriječiti nepoželjne procese koji vode pogoršanju stanja u prostoru i predvidjeti sanaciju kojom se stanje može unaprijediti tamo gdje je uočena potreba za sanacijom. Da bi se program mogao ostva-riti neophodno je da prostorni planovi budu odraz današnjega ustrojstva grada Pregrade, vodeći računa o posebnostima i potrebama Grada, te o vlasničkim odnosima u prostoru.

2.2. Urbanistički preduvjetiProstorno planskom dokumentacijom

trebaju biti utvrđeni osnovni urbanističko-tehnički uvjeti uređenja (postotak izgrađe-nosti, graditeljski pravac, zadane površine unutar svake novoformirane čestice, mjesto priključka na javni put).

U odredbama za provođenje prostorno-planskih dokumenata određuju se prethodni

uvjeti za izgradnju poslovnih građevina prema kojima je moguće graditi građevine namjene:

• za čistu industriju, • malu privredu i • komunalne servise.

2.3. Provedbene odredbe• Prilikom izrade projektne dokumentacije

za ishođenje građevne dozvole potrebno je potanko prikazati uređene građevinske parcele: smještaj zgrada na parceli, kolni i pješački pristup do zgrada, te sve druge potrebite pojedinosti (parkovno obli-kovanje, ograde, ulazi, popločenja, parkiranje automobila, smještaj kontej-nera za smeće...),

• Zgrade - proizvodne, obrtničke, skladišne i druge trebaju biti prema ulici na udaljenosti od 20 metara od ruba pojasa prometnica, odnosno regulacijske linije. Najmanja udaljenost regulacijske linije

od osi prometnica određuje se na slijedeći način: o 10,0 metara kod državnih prometnica o 8,50 metara kod županijskih promet-

nica o 6,00 metara kod lokalnih prometnica o 4,50 metara kod svih ostalih neraz-

vrstanih cesta. • Najmanja udaljenost zgrade od ruba u

dubini parcele (rub usporedno s uličnom stranicom parcele) treba biti 20,00 metara. Uz taj rub parcele obvezatno se sadi drvored i visoko grmlje u svrhu zelene ograde. Poželjna je veća

405

udaljenost što ovisi o širini parcele, o postojećoj zgradi na susjednoj parceli, o mogućnostima pristupa vatrogasnim vozilima... Kod postojeće izgradnje i vrlo uskih građevinskih parcela dozvoljava se najmanja udaljenost građevina od bočnih susjednih građevinskih parcela od 3,00 metra.

• Prostor između građevine i regulacijske linije važan je za sliku ulice i za doživljaj gradograditeljske cjeline. To je prostor koji se vidi s ulice u kojega se najprije ulazi kada se prilazi zgradi i u kojem stičemo prvi dojam o zgradi vlasnika, zbog toga taj je prostor potrebno primjereno arhitektonski i parkovno oblikovati. U tom je prostoru moguće urediti i dodatno parkiralište za zaposlenike ili goste.

• U predprostoru je moguće posaditi drveće, odgovarajuće popločiti taj prostor, te postaviti vanjsku izložbu proizvoda...

• Najveća izgrađenost parcele može biti 40% površine parcele. Najmanja par-kovna oblikovanja površina mora biti 30% površine građevne parcele. Naj-manje polovica parkovno oblikovane površine parcele mora biti zasađena visokim drvećem. Uz svaku ogradu prema susjednoj parceli, osim ako parcela nije jako uska, treba posaditi drvored. On će poslužiti vizualnoj zaštiti, imat će ekološko značenje i pridonijet će boljem urbanističko-arhitektonskom izgledu radnoga područja, jer će krošnje drveća "razbiti" velike arhitektonske mase zgrada.

• Najveća visina zgrade ne smije prijeći visinu od P+2 (bez potkrovlja), a najmanja je prizemna visina zgrade.

• Visina građevine od kote konačno uređenoga terena do vijenca krova mora biti u skladu s namjenom i svrhom same građevine, ali ne smije biti veća od 12,00 metara:

• Gornji rub stropne konstrukcije podruma

ne smije biti više od 0,60 metara iznad kote konačno uređenoga terena.

• Krovište je obvezno koso, nagiba krovne plohe 200- 450. Za zgrade većega raspona moguć je manji nagib krova, ali ne manji od 120. Pokrov, te nagib i broj krovnih ploha ovisit će o namjeni i svrsi same građevine. Pokrov ne smije biti svijetle i reflektirajuće boje. Potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri koristiti tradicijski pokrov i tradicijski nagib krova. Vanjsko oblikovanje zgrade obvezno je arhitektonski prilagoditi zagorskomu krajoliku skrbeći da se ne naruši slika naselja.

• Najmanja udaljenost građevine od međa sa susjednim građevnim ili ostalim parcelama mora iznositi najmanje polovicu zabatne visine građevine, ali ne manje od 5,50 metara kako bi se omogućila kolna pristupačnost vozilima za slučaj nužde (primjerice vatro-gascima).

• Iznimno se kod postojećih građevnih parcela s već izgrađenim građevinama, dozvoljava udaljenost od ruba susjednih parcela od 3,00 metra.

• Tijekom proizvodnoga procesa ili uskla-dištenja sirovina, polugotovih i gotovih proizvoda, na ograđenim parcelama na kojima se planiraju manje gospodarske zgrade (ili više njih), ne smiju se javljati štetni i opasni plinovi ili neke druge vrste onečišćenja zraka, vode...

• Ako dolazi do kontroliranoga izljeva štetnih tvari, tada je potrebno provesti odgovarajuće filtriranje, taloženje ili pročišćavanje prije samoga ispusta u okoliš.

• Ako takva opasnost postoji zbog iscurenja u teren prilikom skladištenja na otvorenom, tada se za cijeli prostor treba provesti djelotvorna drenaža i odvodnja do posebne taložnice (filtera), a prije ispusta u javni sustav odvodnje.

• Prije priključivanja zgrada na infra-strukturne sustave treba zatražiti i dobiti

406

suglasnost na potrebne kapacitete od nadležnih komunalnih poduzeća, putem odgovarajuće tehničke dokumentacije.

• Kolni pristup do građevnih parcela mora se ostvariti isključivo s uređenih prometnih površina.

• Utovar, istovar ili pretovar teretnih vozila može se obavljati samo na građevnoj parceli, a ne na cesti.

• Parkiranje osobnih vozila zaposlenih, kao i poslovnih stranaka, mora se riješiti isključivo na građevnoj parceli. Iznimno se poslovne stranke mogu služiti parkiralištem u drvoredu, unutar pojasa prilazne gospodarske prometnice. Ograda prema javnoj prometnici mora

biti vrsno arhitektonski oblikovana. Može biti metalna, djelomično zidana (ne betonirana) drvena ili kombinirana, a preporuča se da bude oblikovana sa živicom. Ograda prema susjednim građev-

nim parcelama je metalna (rešetkasta ili žičana) s gusto sađenom živicom s unutrašnje strane ograde. Utvrđuju se autohtone vrste grmlja (npr. grab, tisa, kalina), a nikako se ne smije saditi tuja (Thuja sp.), pa čempres (Chamaecyparis sp.) i slične egzotične biljne odlike. Arhitektonske ograde mogu biti najviše visine od 180 cm, ako su providne ili 130 cm ako su neprovidne. • Gdje god prostorni uvjeti to dozvoljavaju

u radnim i komunalno-servisnim područ-jima potrebno je unutar zelenoga pojasa između kolnika i nogostupa zasaditi drvored. Prilikom sadnje stabala mora se paziti da mjesto sadnje ne prouzroči nemogućnost kolnoga pristupa na neku od građevnih parcela ili da se sade na takvom razmaku da se između njih omogući parkiranje osobnih automobila.

3. Poslovna zona Pregrada

3.1. Planirano uređenje prostora

Akceptirajući u potpunosti prostorne, programske i tehničke dokumente, postojeću izgradnju i parcelaciju nastojalo se ponuditi rješenje koje bi omogućilo jednostavnu racionalnu i etapnu provedbu plana.

Prometnice su za dvosmjerni promet sa zaštitom koridora za uređenje komunalne infrastrukture. Uz sjeverni rub obuhvata gospodarske zone planirana je prometnica od ulice Janka Leskovara preko postojećega mosta (potrebna rekonstrukcija) do ulice Kolarija, paralelno sa cestom za Cigrovec uz južni rub poslovne zone. Time je postignuto kvalitetno povezivanje dijelova naselja s istočne i zapadne strane potoka

Kosteljine. Od navedene prometnice planirane su dvije paralelno ulicom Janka Leskovara i sa spojem na cestu za Cigrovec.

Opisanim rješenjem prometa omogućen je kratak i brz prilaz do poslovne zone iz bilo kojega dijela okolnih naselja. Prometnice su rađene uz najveće poštivanje postojećih zemljanih putova i granica katastarskih čestica.

Uz prometnice su određeni građevinski pravci do kojih je moguća izgradnja.

Građevinske parcele moći će se formirati prema specifičnosti pojedinih djelatnosti, namjeni i zahtjevu investitora. Kod toga se moraju poštivati postavke prostornoga plana i smjernice iz rješenja

407

(maksimalna izgrađenost parcele 40%, potrebno je ozelenjavanje svake parcele, javnih površina...).

Postojeći stambeni objekti mogu se obnavljati i dograđivati u svrhu prenamjene u poslovne prostore.

Uz postojeće prometnice ulicu Janka Leskovara i cestu za Cigrovec treba nastojati formirati poslovne prostore i objekte trgovačke i uslužne namjene, a u

ostalomu dijelu poslovne zone mogu se planirati objekti industrijske namjene, ali samo čiste industrije što je određeno prostornim planom .

Sastavni dio rješenja su i smjernice za provođenje kojima se predlažu ostale mjere potrebne kod izdavanja lokacijskih dozvola.

Također navedenim rješenjem pred-viđen je koridor za polaganje vodovodne i plinske mreže, te odvodnja otpadnih voda.

3.2. Vrijednost i dinamika realizacije Troškovi

Ulaganje u poslovnu zonu vrši se po osnovi izrade projektne dokumentacije za komunalno opremanje zone i izgradnje komunalne infrastrukture s pratećim tro-škovima investicija (stručni nadzor...), te kupnja zemljišta.

Kupnja zemljišta provodi se prven-stveno za izgradnju prometnica, a u skladu s prostorno planskom dokumentacijom.

Komunalno opremanje zone provodi se u razini koja obuhvaća izgradnju:

• vodoopskrbnih cjevovoda i izvodima za vodovodne priključke u svaku parcelu,

• plinoopskrbnih cjevovoda s izvodima za priključak u svaku parcelu,

• elektroenergetske mreže s izvodima za priključak u svaku parcelu otkupljenom električnom snagom ,

• telefonske kabelske kanalizacije s izvodima za priključke u svaku parcelu,

• uređenje prometnica.

Rokovi realizacije

Realizacija predviđene poslovne zone je na temelju iskazanoga poduzetničkoga interesa i prostorno planske dokumentacije.

S obzirom da ova tendencija ovisi o mnogo parametara koji su primjenjivi tijekom vremena i vezani na niz gospo-darskih financijskih i tržišnih elemenata u datom vremenu, koncepcija struktura, intenzitet, te konačno i rokovi ulaganja prilagođavat će se ovim elementima i trenutnom stanju interesa. 1. Predviđena poduzetnička zona u tomu

razdoblju obuhvaća samo dio ukupne površine poduzetničke zone definirane prostorno-planskom dokumentacijom.

2. Ukoliko i nakon toga razdoblja iskazan interes bude takav da će zahtjevati daljnje proširenje zone nastavno će se izraditi program daljnjega proširenja i opremanja. Radovi ostvarenja Programa unutar

predviđenoga petogodišnjega razdoblja, prije svega komunalno opremanje zone, vezani su uz niz činbenika koji na njih utječu. Urbanističko-tehničkim rješenjem riješeno je formiranje parcela prema planu namjene površina, planu izgradnje i uređe-nja, planu prometa, vodoopskrbe, odvodnje i kanalizacije, te plinoopskrbe, a započeta je izgradnja komunalne infrastrukture

408

(vodoopskrbnoga cjevovoda, plinovoda, te otkup zemljišta za izgradnju prometnica).

Ukupna ulaganja prema projektu razvoja zone su 19.262.500,00 kuna i to: za izradu projektne dokumentacije 785.950,00 kuna, za izgradnju infrastrukture 17.226.550,00 kuna i troškovi za privođenje svrsi poslovnih objekata 1.250.000,00 kuna.

Grad Pregrada odredio je olakšice i pogodnosti za poduzetnike u poduzetničkoj

zoni koji se oslobođaju plaćanja komunal-noga doprinosa i naknade za priključenje na vodovodnu i plinovodnu mrežu.

Potrebno je još jednom naglasiti da Poslovna zona Pregrada ima površinu od 387.000 m2, u vlasništvu JLS 42.000 m2, te u vlasništvu poduzetnika 85.000 m2, dok je ostatak u privatnomu vlasništvu. U zoni je 13 poduzetnika s 420 zaposlenih, što je vidljivo u tablici koja slijedi:

POSLOVNA ZONA PREGRADA - PODUZETNICI Redni broj Poduzetnik Djelatnost Broj za-

poslenih 1. "PANDA-S", Slavko Glas, Pregrada

D. Kunovića 16 Trgovina mješovite robe 5

2. "OKIROTO d.o.o., Marijan Marković Pregrada Vrhi 124, Pregrada

Prerada plastike 59

3. "KOSTEL-PROMET", Josip Štruk Janka Leskovara bb, Pregrada

Izrada tekstilne galanterije 324

4. "KUNA PETROL", Štefanija Petek Janka Leskovara 36/2

Benzinska crpka, trgovina,autopraonica 8

5. "KUNAGORA"d.o-o,Ivica Burić Trgovina neprehrambenih artikala 8

6. Hrvatske ceste, Vončinina 3, Zagreb Zimska služba 0 7. Krivec Juraj, J. Leskovara 51/1

Pregrada Uprava, skladište - u izgradnji 6

8. Grilec, d.o.o. Sesvete, Grilec Ivan U izgradnji 0 9. Kuna-auto, Josip Živičnjak,

D. Kunovića 21, Pregrada Parkiralište, poligon uprava - u izgradnji 5

10. Plast trgovina, Lj. Gaja 25, Pregrada

Trgovina plastičnih proizvoda - u izgradnji 0

11. Županijska uprava za ceste KZŽ, S. Radića 17, Pregrada

Upravna zgrada - u izgradnji 5

12. "Staklorez", Milan Burić, J. Leskovara 31, Pregrada

Proizvodnja stakla, ugrad-nja stakla - u izgradnji 0

13. Bravarija "Kolenko", Kolenko Josip Kostelgradska 19, Pregrada

Građevinska bravarija - u izgradnji 0

Panorama poslovne zone Pregrada Izvor: arhiv grada Pregrade

409