PRIJATELJSTVO

KAO DIO MENE

«Amicita pares aut accipit aut facit»

(Prijateljstvo ili prihvaća jednake ili ih takve čini, tj.

prijatelji su ljudi sličnih osobina)

Želimo li shvatiti život današnjeg vremena i oslušnuti bilo duhovnih smjerova moramo odgovoriti na pitanje: u kakvoj situaciji i u

kakvom vremenu živi današnji čovjek?

Danas se odgovor na ovo pitanje gubi u

strahu i nesigurnosti.

Bogata literatura s područja ekologije ukazuje na kulturni

pesimizam i apokaliptični strah od tehnološke kulture.

Svijet postaje krut i prisiljava na pasivnost.

Potiče cinizam.

Izbjegavaju se osobni i bliski kontakti među ljudima, gubi se identitet i osobno ja, što je

pravi smisao čovjekove slobode.

Današnji je svijet zaglibio u ludost,

izoliranost, tvrdoglavost, žurbu, egoizam…ali je

dostigao i veliki napredak koji rezultira

očajem i licitacijom osjećaja.

Svemu tome potreban je lijek trijeznog

promišljanja, zdravog suda i razborite ljubavi.

Današnjem je svijetu potrebna ispravna

dijalektika razuma, srca, inteligencije i

emocija. .

Jednostavnije rečeno: čovjeku današnjice potrebna je hladna glava i vruće srce.

Čovjek mora procijeniti svoje ponašanje i djelovanje u susretu s drugima.

Kako živjeti?Kako se vladati i

djelovati?

Pitati: znači stupiti u dijalog s nekim (poznatim ili nepoznatim),

kako bi pronašli sebe, spoznali ili doživjeli to nepoznato tj.

pronašli svjetlo u tami.

Kako je moguće da čovjek čovjeku postaje vuk?

Čovjek je čudno biće jer neprestano misli o sebi i na sebe. Ima dana kada sami sebi

postajemo problem i pitanje.

Samo druga osoba može nam olakšati sumnju.Samo pod jednim uvjetom, da je prijatelj.

AMICITA NISI INTER BONUS ESSE NON POTEST

(Cicero) «Prijateljstvo može biti samo među dobrima

(poštenima)».

Vrijednosti drugih osoba

nas oplemenjuju i usavršavaju naše životne

ciljeve.Etika stavlja u pitanje svaki

egoizam..

O moralu ne možemo govoriti sve dok ne naučimo poštivati ono što nije naše.

Moralni život je ono što nam se događa u

odnosu prema drugome.

Moralni smo ako naučimo voljeti ono što nije samo naše..

Priznati drugoga znači proširiti naš svijet, otvoriti ga iznenađenjima. Svijet drugoga treba znati zapaziti i primiti kao dar.

Darivanje je najkompletnija realizacija prijateljske ljubavi i njegova konačna

zadovoljština.

U prijateljstvu, po ljubavi i pozornosti

koju nam drugi pruža uranjamo u samoga sebe.

Ono što zapravo jesmo, u velikoj je mjeri djelo

pažnje, pozornosti drugih..

Prijatelji su oni koji nam pomažu da

postanemo onakvi kakvi inače sami nikada ne bismo mogli postati.

Ljubavlju i brigom dovode nas do

postojanja.

Prijateljstvo je u tom smislu nešto stvaralačko.

Često drugi u nama prepoznaju dobrotu koju inače sami ne opažamo.

Svojom ljubavlju prema nama donose nam novo shvaćanje nas samih.

Po njima dolazimo u najdublji dodir s nama

samima. Prijatelji nam pomažu da otkrijemo sebe drugačije

nego smo se prije poznavali.

Prijateljstvo i ljubav nisu nešto što posjedujemo nego način na koje jesmo.

U prijateljstvu, moj prijatelj je dio mene.

Respektirati drugu osobu znači zauzimati se za nju i željeti joj dobro. (ponovno gledanje).

Nije lagano drugome željeti dobro.

PRIJATELJSTVO KAO POJAM

Čovjek današnjice pati od

osamljenosti. Čovjek je stvoren

takvim da ima prijatelja i da sam

bude prijatelj..

Prijateljstvo je etički ideal za Aristotela, što znači nešto najnužnije u životu.

Glavno obilježje iskrenog i zrelog prijateljstva je zajedništvo.

FENOMENI PRIJATELJSTVA

PRVA RAZINA EROS NAGONSKA LJUBAV

DRUGA RAZINA FILIA PRIJATELJSKA LJUBAV

TREĆA RAZINA AGAPE BEZUVJETNA LJUBAV

NAJVAŽNIJE ZNAČAJKE PRIJATELJSTVA

1. DOBROHOTNOSTznači dobro htjeti

(al. Boenevolentiae)

Zavidan čovjek - to je onaj koji ne želi dobro, ne može biti prijatelj.

Lijek protiv zavisti je radost nad tuđim dobrim.

2. UZAJAMNOST

znači uzvraćanje, komunikacija u naklonosti

3. STALNOST ILI VJERNOST

je srce prijateljstva

4. JAVNOSTprijateljstvo je po svojoj naravi privatno,

jer se radi o osobnom odnosu, ali je isto tako i javno, ne

smije se kriti.

5. ZAJEDNIŠTVOprijateljstvo je isto htjeti i ne htjeti.

To je nešto objektivno što je prijateljima zajedničko, a to stvara određeno zajedništvo.

Prijateljstvo je odnos po kojem ljudi postaju dobri.

Gdje vlada prijateljstvo nije potrebna intervencija pravde.

Želja za prijateljstvom se rađa brzo, ali ne i prijateljstvo.

Samo prijateljstvo između dobrih ljudi je zaštićeno od klevete.

Arisstotel smatra kako čovjek ne treba imati ni previše ni premalo prijatelja, nego onoliko koliko je

najbolje za zajednički život: prijatelj je nužniji u nesreći, no ugodnije i ljepše ga

je imati u sreći.

Prijateljstvo je zajedništvo, a ljubav želi biti vrhunsko prijateljstvo.

Prijateljstvo je važna karakteristika čovjeka.

Ostale su: sloboda, odgovornost i ljubav.

Sve one ne mogu nikada biti vlasništvo ili stvar.

Čovjek je sretan, ako koristi sve svoje sposobnosti i mogućnosti - misli Aristotel, ali

on je rekao da je čovjek «društveno biće». Bez društva nismo pravi ljudi.

Mjesto gdje se realizira uzoran građanin i moralna osoba je upravo država.

Takav građanin donosi općem dobru svih. Svaki posao u javnom sektoru je častan, jer čovjeka usmjerava prema drugima.

Prijateljstvo je temelj svakog zajedništva i najvažnija etička vrlina.

Prijateljstvo je odnos u kojem se drugome radi njegova dobra, želi dobro.

Kako bi čovjek bio što više zadovoljan u životu potrebni su kvalitetni odnosi s drugim ljudima.

Pravog prijatelja je teško steći, a još teže zadržati.

Nesebičnost, ljubav, žrtva..

su osobine koje odlikuju pravog prijatelja.

U našem životu događa se razočaranje jer je vrlo teško uvijek biti takav prijatelj tj. čuvati

tajnu svog prijatelja.

Prvo prijateljstvo je jedini pravi put prema zajedničkom životu, gdje čovjek čovjeku

pomaže izgraditi vlastitu osobu.

Prijatelje treba pažljivo birati, prema najvrjednijim osobinama, jer te osobine i nas

oplemenjuju.

Prijateljstvo rješava probleme, daje sigurnost, mir i čini nas sretnima.

Obitelj je najvažnija sastavnica društva. Ako je ona kvalitetna i sposobna, društvo je

visokovrijedno.

Temelj zajednice i kolijevka

prijateljstva je obitelj.

Prijateljstvo je najčvršća spona između osobe,

pojedinca i zajednice.

«Prijatelj mojega prijatelja je i moj prijatelj» B. Spinoza

Najuzvišenija je relacija među ljudima – prijateljstvo u kojem prijateljeva djelovanja

doživljavamo kao svoja. Tako prepoznajemo sebe u drugima.

“VERAE AMICITAE SEMPITERMAE SUNT” (Cicero)

“PRAVA SU PRIJATELJSTVA VJEČNA”