Preferencijalni aranžmani EU Uvod Prilikom uvoza ili izvoza robu često pored ostale dokumentacije prati i dokaz o podrijetlu robe. Predmetni dokazi izdaju se za robu koja udovolji određenim propisanim pravilima podrijetla, te se za istu kod uvoza primjenjuje povlaštena (preferencijalna) stopa carine ili je ista podložna ili izuzeta od primjene određenih mjera trgovinske politike. Iz tog razloga podrijetlo robe neovisno služi li primjeni povlaštene stope carine ili izuzeću od primjene neke od mjera trgovinske politike, od izuzetnog je značaja. Ono što treba istaknuti je da EU ima zaključen čitav niz preferencijalnih sporazuma i to kako dvostranih, tako i jednostranih te će ovaj članak pokušat dati pregled svih preferencijalnih aranžmana koje EU primjenjuje uz naznake gdje se predmetni ugovori ili odluke mogu pronaći kako bi se detaljnije proučile. Ujedno treba naglasiti da je ovo trenutno stanje, a trgovinski su pregovori „živ organizam“ i kontinuirano se pregovara sa odrađenim državama, te je i sama shema ugovora podložna promjenama.

Podjela podrijetla Općenito pravila podrijetla robe možemo podijeliti na:

⇒ povlašteno (preferencijalno) podrijetlo i ⇒ nepovlašteno (nepreferencijalno) podrijetlo.

Nepovlašteno podrijetlo predstavlja „ekonomsku“ nacionalnost robe tj. roba na temelju nepovlaštenog podrijetla (za razliku od povlaštenog podrijetla) ne stječe nikakav povlašteni status u vidu ukidanja ili smanjenja carine na istu, već je isto nužno za pravilnu primjenu mnogih mjera ekonomske politike kao npr.: antidampinških i kompenzacijskih carina; uvoznih i izvoznih kvota za određene zemlje; embarga i drugih zabrana ili ograničenja kojima su pogođene pojedine zemlje; izvoznih poticaja i dr. Ujedno se koristi i u svrhu vanjskotrgovinske statistike. Kao dokaz nepovlaštenog podrijetla robe izdaje se uvjerenje o podrijetlu koju uobičajeno izdaju trgovinske ili gospodarske komore zemlje izvoznice. Kod nepovlaštenih pravila podrijetla proizvodi mogu steći podrijetlo na jedan od dva načina i to ovisno da li je roba:

⇒ u cijelosti dobivena u zemlji ili ⇒ u slučajevima gdje se roba proizvodi u dvije ili više zemalja, smatra se da potječe

iz zemlje u kojoj je prošla "posljednju bitnu gospodarski opravdanu obradu ili preradu u tvrtci opremljenoj u tu svrhu, a što dovodi do novih proizvoda ili predstavlja bitnu fazu proizvodnje ".

Kod određene robe kao npr. tekstila postoje određena dodatna pravila i tumačenja koja propisuju obradu. Treba istaknuti da kao dio višestranih trgovinskih pregovora u okviru GATT-a postoji intencija usklađivanja pravila o nepovlaštenom podrijetlu unutar Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i isto je i dalje u tijeku. EU nepovlaštena pravila propisana su člancima 22. do 26. Carinskog zakonika Zajednice (Uredba Vijeća 2913/92) i člancima 35. do 65., te Prilozima 9. do 11. Uredbe za provedbu carinskog zakonika Zajednice (Uredba Komisije 2454/93).

Povlaštena pravila, za razliku od nepovlaštenih, često su stroža tj. da bi roba stekla podrijetlo nužno je da ista zadovolji strože kriterije. Najčešće su propisana protokolima o podrijetlu koji su sastavni dijelovi ugovora o slobodnoj trgovini ili autonomnim mjerama (npr. GSP podrijetlo - članci 66. do 97. w i prilozi 13. a) do 13. d), te 16. do 19. i 21. Uredbe za provedbu carinskog zakonika Zajednice (Uredba Komisije 2454/93). Istim se osigurava da se samo za one robe koja su stekle podrijetlo u jednoj od zemlji ugovornica primjenjuje povlaštena stopa carine pri uvozu u drugu članicu ugovornicu. Primjena povlaštene stope najčešće je ugovorena dvostrano, međutim EU poznaje i autonomnu primjenu preferencijala sa pojedinom državama ili grupama država uz jednostranu primjenu povlaštene stope carine, a sve s ciljem podupiranja razvoja određenih područja ili regija . Prilikom uvoza robe u EU može se primijeniti povlaštena stopa carine po tri različita osnova i to temeljem:

⇒ ugovora o slobodnoj trgovini i protokola o podrijetlu (između dviju ili više zemalja)

⇒ autonomnih (jednostrani) preferencijala koje EU daje robi podrijetlom iz manje razvijenih zemlja prilikom uvoza u EU

⇒ carinske unije. Dok je Ugovorima o slobodnoj trgovini i autonomnim aranžmanima predviđena primjena povlaštene stope carine za robu koja je stekla povlašteno podrijetlo u određenoj zemlji ili grupi zemalja i prati je pravovaljani dokaz o podrijetlu robe, za robu će se u okviru carinske unije primijeniti povlašteni uvoz za robu koja je u tim zemljama puštena u slobodan promet i to temeljem statusa „robe puštene u slobodan promet“ , a ne temeljem statusa robe s podrijetlom. Međutim, treba istaknuti da se za robu koja se uvozi u okviru carinske unije primjenjuju sve mjere trgovinske politike Pored činjenice da je EU ujedno i carinska unija, EU ima zaključenu carinsku uniju i sa Turskom i to za industrijske proizvode i prerađene industrijske proizvode (osim ugljena i čelika), San Marinom za svu robu osim ugljena i čelika i Andorom za robu iz poglavlja 25-97 Carinske tarife1. Ujedno, carinskom unijom nisu predviđeni svi proizvodi, ali isti onda mogu imati povlašteni tretman temeljem podrijetla. Tako npr. poljoprivredni proizvodi iz Turske i Andore nisu uključeni u carinsku uniju ali mogu se uvoziti u EU uz primjenu povlaštene stope ukoliko robu prati dokaz o povlaštenom podrijetlu. Stjecanje podrijetla Općenito smatra se da su proizvodi sa podrijetlom ako su:

→ u cijelosti dobiveni → dostatno obrađeni ili prerađeni proizvodi (uz ispunjenje uvjeta iz Liste

prerade ili obrade) → kumulacija podrijetla

Pored samog načina stjecanja povlaštenog podrijetla svaki pojedinačni ugovor propisuje i slijedeće temeljne odredbe i to: nedostatni postupci prerade ili obrade, opće pravilo tolerancije, zabranu povrata carine (no drawback), načelo teritorijalnosti, pravilo o

1 Radi točnog uvida u stopu carine kao i činjenicu da li je predviđena preferencijalna stopa ili stopa u okviru carinske unije upućujemo na TARIC.

izravnom prijevozu, dokaze o podrijetlu, mogućnost dodjeljivanja statusa ovlaštenih izvoznika i dr.

Treba istaknuti da svaki protokol o podrijetlu ili neka drugi pravna osnova kojim su propisana pravila podrijetla ima neke svoje specifičnosti i nužno je prilikom utvrđivanja podrijetla proučiti konkretan protokol. Kako je cilj ovog članka prenijeti čitateljima samo presjek svih ugovora koje EU primjenjuje, a s ciljem primjene povlaštene stope carine, nećemo ulaziti u same specifičnosti pojedinih ugovora već kroz pozivanje na službeni list EU (Official Jurnal - OJ) gdje su objavljeni određeni protokoli upućivati i na detaljnije proučavanje konkretnih ugovora. Kumulacija podrijetla - EU Mogućnosti kumulacije podrijetla daju dodatne mogućnosti državama tj. omogućuje se „zbrajanje“ bilo korištenih materijala s podrijetlom ili postupaka prerade ili obrade, te se na taj način jednostavnije može steći podrijetlo zadovoljenjem pravila i omogućiti primjena povlaštene carine s ciljem slobodne trgovine između zemalja ugovornica. Iz tog razloga potrebno je istaknuti da EU poznaje slijedeće mogućnosti kumulacije:

� Bilateralna kumulacija (dvostrana kumulacija) Bilateralna kumulacija postoji između dviju zemalja u kojima sporazum o slobodnoj trgovini ili autonomni aranžmani sadrži odredbu o kumulaciji. To je osnovni tip kumulacije i zajedničko je svim ugovorima.

Pri proizvodnji robe koja će uživati preferencijalni carinski tretman dozvoljeno je korištenje sirovina i reprodukcijskog materijala podrijetlom iz druge države ugovornice.

� Dijagonala kumulacija »Dijagonalna kumulacija postoji između više od dviju zemalja koje imaju ugovore o slobodnoj trgovini koji sadrže identična pravila o podrijetlu i odredbe o kumulaciji između njih. Kao i kod bilateralne kumulacije, samo proizvodi ili materijali s podrijetlom mogu imati koristi od dijagonalne kumulacije. Općenito ako više od dvije zemlje budu uključene u proizvodnji proizvoda, proizvod će imati podrijetlo zemlje gdje je posljednji postupak obrade ili prerade dogodio, pod uvjetom da je postupak prerade ili obrade bio viši od nedostatnog. Ukoliko je postupak prerade ili obrade bio nedostatan - dobiveni proizvod smatrat će s podrijetlom iz jedne od zemalja ugovornica u kojoj je obračunata najviša vrijednost materijala s podrijetlom koji je korišten u proizvodnji. Ukoliko nije bilo postupka prerade ili obrade proizvod će zadržati podrijetlo. Trenutno su u EU na snazi slijedeći sustavi dijagonalne kumulacije podrijetla robe: Paneuropska kumulacija (PE kumulacija) Sustav paneuropske kumulacije nastao je 1997. te se kasnije proširivao i danas uključuje države članice EU, EFTA zemlje (Švicarska, Lihtenštajn, Island i Norveška) i Turska (industrijski proizvodi), San Marino i Andora. Postojeći sustav dijagonalne kumulacije PE proširen je na mediteranske zemlje: Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Maroko, Sirija, Tunis i Zapadna obala i Gaza, Farski otoci, te je nastala Pan-euro-mediteranska kumulacija podrijetla

Pan-euro-mediteranska kumulacija (PEM kumulacije) djeluju temeljem pravila varijabilne geometrije, što znači da se može provesti kad najmanje tri zemlje u zoni zaključe sporazume o slobodnoj trgovini sa istim pravilima podrijetla. Trenutna matrica koja je u nastavku priložena pokazuje ugovorni odnos između pojedinih zemalja, kao i između kojih zemalja je moguće primijeniti PEM kumulaciju. Ista je objavljena je u službenom glsilu EU OJ serije C 156 od 26.05.2011.

SAP kumulacija - U Službenom glasilu EU serije OJ C 215 od 21.07.2011. (vidjeti u nastavku) objavljena je Obavijest o primjeni dijagonalne kumulacije podrijetla između EU, Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske Makedonije, Crne Gore, Srbije i Turske. Ta matrica je puna te sve zemlje mogu međusobno kumulirati podrijetlo. Međutim ne postoji mogućnost kumulacije zemlja sa EFTA i Mediteranskim zemljama, te je u listopadu 2007. godine u Lisabonu na 6. EUROMED Konferenciji ministara nadležnih za trgovinu dogovoreno je da se zemlje zapadnog Balkana (Western Balkans) uključe u Pan-Euro-Mediteranski (PEM) sustav dijagonalne kumulacije podrijetla, te se na taj način dosadašnja PEM zona proširi i na zemlje zapadnog Balkana. Trenutno je PEM konvencija potpisana, ratificirana i stupila na snagu u EFTA zemljama, EU zemljama, Albaniji, Makedoniji i Hrvatskoj, međutim ista još nije u primjeni zbog nužnosti izmjena samih protokola o podrijetlu i objave matrice. Ujedno treba istaknuti da se u prijelaznom razdoblju predviđa paralelno primjena PEM i SAP kumulacije i

kumulacije temeljene na PEM Konvenciji kako niti jedna strana nebi bila stavljena u nepovoljniji položaj.

� Regionalni kumulacija

Regionalna kumulacija predstavlja oblik dijagonalne. Trenutno se regionalna kumulacija javlja jedino u sustavu GSP-a (Općeg sustava preferencijala). Tako proizvodi koji se proizvodi u zemlji primaocu povlastice mogu biti dodatno obrađeni u drugoj zemlji primaocu povlastice unutar regionalne skupine, te će se za potrebe GSP-a još uvijek smatrati proizvodom s podrijetlom.

� Puna kumulacija Puna kumulacija pokriva kumulativnu obradu materijala između dvije ili više zemalja, te uzima u obzir sve obrade ili prerade proizvoda unutar trgovinske zone. Trenutno EU ima dogovorenu puna kumulaciju podrijetla sa slijedećim državama: ⇒ Europskim gospodarskim prostorom (EEA) - Norveške, Lihtenštajna i

Islanda ⇒ OCT (Ostale zemlje i teritoriji) i zemljama članicama ACP (afričke,

karipske i pacifičke zemlje), ⇒ MAGREB zemljama (Maroko, Tunis, Alžir).

Preferencijalni aranžmani – EU Na slijedećoj slici prikazat ćemo mrežu preferencijalnih aranžmana koje EU trenutno primjenjuje s time da smo, iako RH još nije članica EU istu uvrstili u zemlje članice.

8

Preferencijalni aranžmani 2013 - EU

* nije još u primjeni

�pregovori u tijeku – Kanada, Gruzija, Armenija, Moldavija, Indija, Malezija, Vijetnam ACP….� Planira se Japan, SAD, …

EU (HR)EU (HR)

PAN EURO PAN EURO

kumulacijakumulacija

Ostale Ostale

zemljezemljeAutonomni Autonomni

aranaranžžmanimani

EFTAŠvicarska

LihtenštajnNorveškaIsland

Turska

And

ora

Čile

Mek

siko

Južn

a A

frik

a

Far

skio

toci

Južn

a K

orej

a

AC

P z

emlje

Tur

ska

Mar

oko

Tun

is

Alž

ir

Egi

pat

Jord

an

Siri

ja

Izra

el

Liba

non

WB

GS

Zemlje Zemlje

zapadnog zapadnog

BalkanaBalkana

Mak

edon

ija

Srb

ija

Crn

a G

ora

B i

H

Alb

anija

GSP (174 zemalja)

OCT(20 zemalja)

Kosovo ACP (MAR)(17 zemalja)

Ceuta i Melila Moldova

Mediteranske Mediteranske

zemljezemlje

PEM PEM

kumulacijakumulacija

PEM PEM

Konvencija*Konvencija*

•Kolumbija*•Srednja Amerika* (Costa Rica, El Salvador, Gvatemala, Honduras, Nikaragva i Panama)

•Ukrajina*•Singapur*

EEA

Farski otoci

Per

u

Kao što je vidljivo iz gornje shema Europska unija ima zaključene povlaštene aranžmane s brojnim zemljama, bilo da se radi o ugovorima o slobodnoj trgovini ili drugim pravnim osnovama, temeljem kojih se osigurava primjena povlaštene stope carine za robu s podrijetlom iz tih zemalja. Kao što smo već naveli EU ima sklopljene dvostrane ugovore sa sljedećim državama:

• Europski gospodarski prostor (EAA) - obuhvaća EU, Island, Norvešku i Lihtenštajn. Isti se smatraju jedinstvenim teritorijem sa zajedničkim statusom podrijetla EEA. Isto je regulirano Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru između Europske zajednice i Republike Island, Lihtenštajna i Norveške, Protokol 4 (OJ L 321/2005)

• Pan-Euro-mediteranske zemlje

Paneuropsko-mediteranski sustav kumulacije podrijetla predstavlja proširenje sustava paneuropske kumulacije. Ovaj sustav djeluje između EU i zemalja članica Europskog udruženja slobodne trgovine (Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska) i Turske, te zemalja potpisnica Deklaracije iz Barcelone (Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Maroko, Sirija, Tunis i Palestinska samouprava Zapadne obale i pojasa Gaze). Farski otoci također su pridodani ovom sustavu. U nastavku navodimo službene listove u kojima se nalaze protokoli o podrijetlu vezani uz ugovore o slobodnoj trgovini i to:

o Švicarska (uključujući Lihtenštajn) – Protokol 3, OJ L 45/2006 o Norveška – Protokol 3, OJ L 117/2006 o Island – Protokol 3, OJ L 131/2006 o Farski otoci-Protokol 3, OJ L 110/2006 o Turska- OJ L 265/2006

o Alžir - Protokol 6, OJ L 297/2007 o Tunis – Protokol 4, OJ/L 260/2006 o Maroko – Protokol 4, OJ L 324/2008, OJ 141/2011 o Izrael-Protokol 4, OJ L 20/2006 o Palestinska samouprava Zapadna obala i pojas Gaze - Protokol 3, OJ L

298 o Egipat-Protokol 4, OJ L 73/2006 , Izmjena Protokola 4, čl.15/7, o OJ L 249/2010 o Jordan- Protokol 3, OJ L 209/2006, Izmjena čl.15/7, OJ L 253/2010 o Libanon – Protokol 4, OJ 143/2006 o Sirija – Protokol 2, OJ 269/1978

• Zemlje Zapadnog Balkana s kojim ima sklopljen Sporazum o stabilizaciji i

pridruživanju. EU ima također sklopljen SSP i sa Hrvatskom i isti se primjenjuje do dana ulaska RH u EU.

o Makedonija (Protokol 4 – OJ L 99/2008) o Albanija (Protokol 4 – OJ L 107/2009) o Bosna i Hercegovina (Protokol 4 - OJ L 233/2008) o Srbija (Protokol 3 - OJ L 28/2010 –Privremeni sporazum) o Crna Gora (Protokol 4 – OJ L 108/2010)

• Ostale zemlje (trenutno ugovori sa: Andorom, Čile, Meksikom, ACP zemljama koji su sklopili EPA sporazume), Južnom Korejom i Južnom Afrikom)

o Meksiko - Dodatak III to Odluke br. 2/2000 (OJ L 245 od 29.09.2000) o Čile - Dodatak III –pravila podrijetla (OJ L 352 of 30.12. 2002) o Južna Afrika - Protokol 1 Sporazuma o bilateralnom razvoju trgovine i

suradnji – OJ L 311/1999 o Južna Koreja - OJ L 127/2011 o Andora (proizvodi koji nisu uključeni u carinsku uniju) - Odluka broj

1/99 od 06.05.1999. OJ L 191 od 23.7.1999. Ujedno EU ima sklopljene i autonomne (jednostrane) aranžmane sa slijedećim državama:

• Prekomorske zemlje i teritoriji2 (OCT zemlje) • ACP zemlje (zemlje Afrike, Kariba i Pacifika) 3 • Opći sustav povlastica (GSP zemlje – trenutno 174 zemlje)4 • Moldavija i Kosovo5 • Ceuta i Melilla6

2 Odluka Vijeća No. 2001/822/EC of 27.11. 2001 , OJ L 314, 30.11.2001, Dodatak 2 to Annex III, OJ L 324, 7.12.2001. 3 Uredba o pristupu tržištu (MAR) 1528/2007 – OJ L 348/2007 4 General System of Prefernces (GSP) - ovi ugovori su jednostrani, bez primjene reciprociteta i temeljem njih se roba iz zemalja u razvoju uvozi u razvijene zemlje bez plaćanja carine ili po povlaštenim stopama carine. Princip je dogovoren na Konferenciji Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj (UNCTAD). Da bi roba mogla imati povlašteni status u zemlji davateljici, izvoznik će od svoje gospodarske ili trgovačke komore zatražiti uvjerenje o podrijetlu robe. 5 Uredba Vijeća 1215/2009. od 30.11.2009. OJ L 328 od 15.12.2009; Uredba Vijeća 1336/2011 od 13.12.2011. OJ L 347. Sa Kosovom je EU počela postupak pregovaranja za sklapanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju ali isti još nije ugovoren.

Nadalje kao što smo već naveli EU ima ugovorenu carinsku uniju sa:

• Turskom 7 (industrijski proizvodi) • San Marinom8 (osim za ugljen i čelik) • Andorom9 (osim za poljoprivredne proizvode)

Dokazi o podrijetlu Da bi roba mogla uživati određeni povlašteni tretman (neovisno radi li se o primjeni povlaštene carine ili primjeni određenih mjera trgovinske politike) za istu je nužno, pored činjenice da je roba stekla podrijetlo, priložiti i dokaz o podrijetlu ili drugi dokaz koji dokazuje da se za robu može primijeniti povlaštena carina. Nužno je istaknuti da se trenutno na robu koja se uvozi u EU iz određenih država mogu primijeniti različiti preferencijalni režimi. Kao primjer možemo istaknuti uvoz muških košulja iz Meksika. Ukoliko nije priložen dokaz o povlaštenom podrijetlu kod uvoza istih obračunat će se osnovna carinska stopa od 12%. Ukoliko je priložen dokaz o povlaštenom podrijetlu EUR 1. (ili izjava na računu / izjava na računu ovlaštenog izvoznika) primijenit će se povlaštena stopa od 0%, dok ukoliko je prilažem FORM A (kao dokaz o GSP podrijetlu) primijenit će se povlaštena stopa carine od 9,6 %. U nastavku navodimo sliku iz TARIC-a10 sa prikazom stope carine za uvoz iz Meksika http://ec.europa.eu/taxation_customs/dds2/taric:

6 Protokol 2 Akta o pristupanju Španjolskoj OJ L 302 od 15.11.1985., Uredba Vijeća broj 82/2001 od 05.12.2000. OJ L 20 od 20.01.2001., Provedba članaka 3 i 4 Uredbe Vijeća broj 82/2001 OJ C 108 od 04.05.2002. 7 Odluka 1/2006 od 26.09.2006. OJ L 2652006 8 Sporazum o suradnji i carinskoj uniji OJ L 84 od 28.03.2002. 9 Sporazum u obliku razmjene nota između EU i Kneževine Andore OJ L 374 od 31.12.1990. 10 TARIC (francuski - Tarif intégré des Communautés européennes) predstavlja bazu podataka EU koja pruža zemljama članicama osnovu za obradu uvoza ili izvoza. Taric je integrirana tarifa EU koja je pohranjena i vođena od strane Europske Komisije. Temelji se na kombiniranoj nomenklaturi, te sadrži pored regularnih carina i uvozne i izvozne mjere koje se primjenjuju u EU, kao npr. carinske kvote, antidampinške carine, količinska ograničenja, embargo, izvozni poticaji i dr.

Nadalje treba istaknuti da se za primjenu povlaštene stope prilaže jedna od slijedećih potvrda – ovisno o pojedinim odredbama11:

⇒ potvrda o prometu robe EUR. 1 – primjenjivo za sve EU ugovore osim ugovora sa Južnom Korejom, carinsku uniju i GSP zemljama

⇒ potvrda o prometu robe EUR-MED – primjenjivo za Pan-Euro-Med kumulaciju

⇒ obrazac EUR 2 – ugovor EU – Sirija za poštanske pošiljke pod određenim uvjetima

⇒ izjava na računu, izjava na računu EUR-MED i izjava na računu ovlaštenog izvoznika – umjesto potvrde o prometu robe EUR1 i EUR-MED

⇒ FORM A – potvrda o GSP podrijetlu (Opći sustav preferencijala) ⇒ Izjava o podrijetlu - GSP ⇒ potvrda o prometu robe A.TR - industrijski proizvodi Turska – EU u okviru

carinske unije – nije dokaz o podrijetlu već dokaz o statusu robe puštene u slobodan promet

⇒ obrazac T2 – u okviru carinske unije sa San Marinom i Andorom – kao dokaz da je roba puštena u slobodan promet

⇒ Izjava dobavljača i dugoročna izjava dobavljača – za robu s ili bez podrijetla, a služi kao dokaz za izdavanje dokaza o podrijetlu – (Uredba Vijeća 1207/2001 od 11. 6. 2001.)

⇒ Obrazac EXP 1 – sa OCT zemljama kao dokaz da je roba puštena u slobodan promet u njima

Dokaz o podrijetlu imaju propisan rok važenja tj. do kada isti nakon izdavanja u zemlji izvoznici moraju biti podneseni zemlji uvoznici. Ti rokovi su različiti ovisno o vrsti dokaza i vrijede:

⇒ 12 mjeseci - Južna Koreja i GSP (izjava o podrijetlu) ⇒ 10 mjeseci - Meksiko, Čile, GSP (Form A), Sporazumi o ekonomskom

partnerstvu – EPA sporazumi sa određenim ACP zemljama 11 Svaka od navedenih potvrda ima svoja pravila i izuzetke, te je propisano kada se koja može izdati.

⇒ 5 mjeseci – Sirija ⇒ 4 mjeseci - svi ostali ugovori i autonomne mjere

Zaključak EU primjenjuje čitavu lepezu različitih povlaštenih režima kako kod uvoza robe iz ugovornih partnera, tako i za izvoz u te zemlje. Pored dvostranih ugovora EU primjenjuje i čitav niz jednostranih povlastica za uvoz robe iz nerazvijenih zemalja u EU. Nužno je istaknuti da je ovo proces koji se konstantno mijenja. Trenutno je EU završila trgovačke pregovore (iako još uvijek nisu u primjeni povlašteni aranžmani) sa Peruom, Kolumbijom, Srednjom Amerikom (Costa Rica, El Salvador, Gvatemala, Honduras, Nikaragva i Panama), Ukrajinom, Singapurom dok pregovori još traju sa Kanadom, Gruzijom, Armenijom, Moldavijom, Indijom…. U planu su i pregovori sa Japanom, SAD-om. Time se otvaraju razne nove mogućnosti, ali je isto tako nužno i proaktivno djelovanje uvoznika/izvoznika s ciljem ostvarenja povoljnijeg statusa robe. Prilikom uvoza tvrtkama će od velike pomoći biti TARIC iz kojeg je razvidna kako osnovna, tako i povlaštena stopa carine ovisno o konkretnom režimu, kao i ostale mjere koje se primjenjuju na određenu robu. Ujedno treba naglasiti da se prilikom izvoza robe podrijetlo proizvoda koje se izvozi utvrđuje s obzirom na EU kao cjelinu tj. roba koja se iz EU izvozi u treće zemlje stječe EU podrijetlo bez obzira na različite države članice koje sudjeluju u postupku proizvodnje, te značajnu ulogu ima “Izjava dobavljača“ ili „Dugoročna izjava dobavljača“. Iz tog razloga tvrtke moraju voditi računa o svim onim mogućnostima koje su im na raspolaganju kako bi mogle ispostavit dokaz o podrijetlu ili izjavu dobavljača koja će služiti za izdavanje dokaza o podrijetlu radi ostvarenja povoljnije carine u trećoj državi i na taj način ostvarenje konkurentnijeg statusa.