HRVATSKO KATOLIKO SVEUILITE

Odjel za povijest

Diplomski studij, 1. godina

Usmjerenje: Suvremena povijest

Kolegij: ivjeti u Jugoslaviji 1945.-1990.

Nositelj kolegija: doc. dr. sc. Tomislav Ani

Priprema i provedba montiranog sudskog procesa protiv

zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca

(1945.-1946.)

Mentor: doc. dr. sc. Tomislav Ani Student: Luka ari

Zagreb, svibanj 2015.

2

Sadraj:

Uvod ................................................................................................................................ 3

Komunizam i kranstvo .................................................................................................. 3-5

Zloini nove vlasti u Hrvatskoj neposredno nakon Drugog svjetskog rata ..................... 5-7

Odnos Katolike crkve i zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca sa novom komunistikom

vlau u Hrvatskoj od svibnja 1945. do rujna 1946. ........................................................ 7-12

Uhienje nadbiskupa Stepinca i priprema sudskog postupka .......................................... 13-15

Pravni sustav u prvim mjesecima postojanja komunistike Jugoslavije........................... 15-16

Montirani sudski proces protiv nadbiskupa Stepinca i pisanje partijskog tiska o suenju

nadbiskupu Stepincu - primjer Vjesnika Narodnog fronta Hrvatske ................................ 16-22

Zakljuna razmatranja ...................................................................................................... 23

Literatura .......................................................................................................................... 24-25

3

Uvod

Koristei relevantnu literaturu i znanstvene radove elim dati kronoloki pregled odnosa

zagrebakog nadbiskupa Stepinca, predstavnika Katolike crkve, i nove komunistike vlasti u

Hrvatskoj od svibnja 1945. do kraja montiranog sudskog procesa protiv nadbiskupa u

listopadu 1946. Cilj ovog seminarskog rada jest prikazati kako je tekao proces obrauna

komunistike vlasti s nadbiskupom Stepincem, odnosno s Katolikom crkvom u Hrvata.

Ovdje se postavlja nekoliko kljunih pitanja na koje treba dati odgovor u ovome pregledu.

Zato je komunistika vlast progonila Crkvu? Tko je provodio progon i pod ijim nalogom?

Kakva je bila optunica protiv nadbiskupa Stepinca? Kako je izgledao sudski proces protiv

njega i kojim se metodama komunistiki reim sluio u nastojanju da se rijei nadbiskupova

utjecaja u narodu, odnosno utjecaja Katolike crkve? Seminarski rad zapoet u s

pojanjenjem komunistike ideologije i njezinim odnosom prema religiji, odnosno u ovom

sluaju prema kranstvu. Nakon toga, ukratko u govoriti o povijesnom kontekstu u kojemu

je nadbiskup djelovao nakon Drugog svjetskog rata. Zatim u pisati o odnosu drave i Crkve

sve do uhienja nadbiskupa Stepinca u listopadu 1946. Neto u rei i o pravnom sustavu u

prvim mjesecima postojanja komunistike Jugoslavije s ciljem da utvrdim po kojim zakonima

i kako je djelovalo pravosue u vrijeme sudskog postupka protiv nadbiskupa Stepinca.

Najvie panje posvetit u sudskom procesu protiv Stepinca, te u ga promatrati kroz pisanje

reimskog dnevnika Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske te kroz povijesne injenice koje je

ustanovila hrvatska historiografija. Posebnu panju usmjerit u i na osobu Alojzija Stepinca te

u slijedom toga citirati njegove govore za vrijeme i nakon rata te odgovore na optube koje

su protiv njega bile iznesene na sudu.

Komunizam i kranstvo

Marksistika materijalistika filozofija bila je izravno usmjerena protiv Katolike crkve i

religije openito. Vrlo je rairena i u javnosti poznata Marxova reenica kako je religija

opijum za narod. Komunistika partija Jugoslavije prihvatila je borbu protiv religije,

odnosno Crkve, isto kao i borbu protiv kapitalizma te je slijedom toga prvi korak znaio

unitenje ili barem slabljenje Crkve, i u konanici uvoenje ateizma. Papa Pio XI. u enciklici

Quadragessimo anno, koja je donesena povodom etrdesete godinjice socijalne enciklike

Rerum Novarum pape Lava XIII., progovorio je o drutvenim pitanjima. Potvrdio je socijalni

nauk Lava XIII. te osudio individualizam i kolektivizam. U sljedeoj reenici papa je pobijao

uenje komunizma: Kao to ni jedinstvo ljudskog drutva ne moe biti temeljeno na

4

suprotstavljanju klasa, tako ni pravedno ekonomsko ureenje ne moe biti preputeno

slobodnoj utakmici sila.1 Komunizam i kranstvo nespojivi su i opreni jedno drugome u

mnogo aspekata, a sama injenica da komunizam negira religiju i postojanje Boga dovoljan je

razlog njihova sukoba.

Papa Pio XI. 29. lipnja 1931. u poslanici Non abbiamo bisogno (Nemamo potrebe) osudio

je faistiku ideologiju u Italiji, a Hitlerov nacizam u Njemakoj odbacio je kao poguban u

enciklici Mit brennender Sorge (S goruom brigom) od 14. oujka 1937. Pet dana kasnije,

papa je objavio i encikliku Divini Redemptoris (Boanskog Otkupitelja) u kojoj je jasno

progovorio o zloinakoj naravi komunizma te vjernicima strogo naloio da ga ne smiju

pomagati.2 Ve prije poetka Drugog svjetskog rata Katolika je crkva osudila tri najvee i za

Europu najpogubnije totalitarne ideologije u 20. stoljeu.

U carskoj su Rusiji za vrijeme Prvog svjetskog rata vlast osvojili boljevici i u revoluciji

posebnu panju i akcije usmjerili protiv Ruske pravoslavne Crkve. 5. veljae 1918.

boljevika je vlada naredila odvajanje Crkve od drave, kole od Crkve, proglasila slobodu

savjesti i kultova, najavila nacionalizaciju crkvene imovine itd. U akcijama protiv Crkve

boljevici su unitavali relikvije svetaca, organizirali antireligijske karnevale tijekom velikih

blagdana, brojni sveenici i biskupi bili su uhieni, a na inicijativu Lenjina boljeviki su

voe koristili glad kao izgovor za veliku politiku operaciju protiv Crkve. Manastir Trojstva

Svetog Serza namjeravali su pretvoriti u muzej ateizma. Tajna policijska izvjea iz toga

vremena govore da je ubijen 2 691 sveenik, 1 962 redovnika i 3 447 redovnica. 22. oujka

1922. Politiki biro predloio je niz mjera protiv Crkve: uhititi Crkveni sabor, svakoga

sveenika koji se protivi konfiskaciji crkvene imovine prognati u podruje Volge gdje je

vladala velika glad, te strijeljati voe pobune koji su se protivili nasilnom otuenju crkvenih i

vjernikih dobara. U listopadu 1929. nareeno je da se zaplijene zvonici iji zvuk koi pravo

na odmor irokih masa ateista iz gradova i sela. Sveenici su liavani graanskih prava,

iskaznica za obrok i medicinske pomoi. Antireligijska kampanja dosegla je svoj vrhunac u

zimi 1929.-1930. Do 1. oujka 1930. zatvoreno je ili uniteno 6 715 crkava.3

U Europi se provodio jednaki teror i progon Katolike crkve. U komunistikom progonu

Crkve u panjolskoj tijekom graanskog rata ubijeno je 13 biskupa, 4184 sveenika i

1 Ivan LUI, Progon katolike crkve u Bosni i Hercegovini u vrijeme komunistike vlasti (1945.-1990.), Croatica Christiana Periodica, god. 36., br. 69., lipanj 2012., 105.-106. 2 Zdenko RADELI, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1990. od zajednitva do razlaza, Zagreb, 2006., 97.-98. 3 Juraj BATELJA, Crna knjiga komunizma. O grozovitostima komunistike vladavine u Hrvatskoj, Zagreb, 2000., XV.-XVII.

5

sveenikih pripravnika, 2365 redovnika i 283 redovnice. 26. prosinca 1948. maarski su

komunisti pod optubom veleizdaje uhitili kardinala Joszefa Mindszentyja. Muen je i osuen

na doivotni zatvor 5. veljae 1949. U ehoslovakoj su na udaru komunista bili praki

nadbiskup Josip Beran i ostali sveenici vjerni Svetoj Stolici. Beran je uhien u lipnju 1949. te

je zatvoren u duevnu bolnicu. 31. oujka 1950. u Pragu je otvoren proces visokim

dostojanstvenicima katolikih Redova optuenih za pijunau u korist Vatikana i stranih sila,

za skrivanje oruja i pripremanje dravnog udara. U rujnu 1953. u Poljskoj se odrao proces

protiv biskupa Kacmareka koji je osuen na 12 godina zatvora, te je uhien i primas Stefan

Wyszynski. Sveukupno, vie od stotinu biskupa zavrilo je u zatvoru.4

Jugoslavenske su komuniste na obraun s religijom u svakodnevnom ivotu vodila tri

temeljna motiva: 1. Prema marksistikom uenju religija je glavno ideoloko orue

eksploatatora u borbi protiv potlaenih masa i protiv oslobaanja ovjeka. 2. Povijesno

sjeanje, religija i vjerske organizacije bile su dio sruenog vladajueg sustava koji je nastojao

onemoguiti irenje komunizma. 3. Komunistika partija nastojala je biti jedini ideoloki i

politiki autoritet u zemlji. Katolika crkva imala je veliki ugled i utjecaj u narodu, podrku u

inozemstvu, obrazovan kler i jaku materijalnu podlogu. Komunisti su je doivljavali kao

najjaeg ideolokog protivnika. Optuivali su je za suradnju s neprijateljskom vlau i

etiketirali kao instrument klasnog neprijatelja koji manipulira narodom i ugroava vlast.

Vidjeli su je i kao jezgru okupljanja svih politikih protivnika. Kao opravdanje za napad na

Crkvu komunisti su isticali tri glavna razloga: protukomunizam, nesamostalnost u odnosu na

Vatikan i podrka Vatikana Italiji.5

Zloini nove vlasti u Hrvatskoj neposredno nakon Drugog svjetskog rata

Nakon kraja Drugog svjetskog rata stradanje stanovnitva u Jugoslaviji nastavilo se i

dalje, a masovna smaknua, protjerivanje i teror provodila je Jugoslavenska armija i njezino

vodstvo. Prema njemakoj literaturi, poslije zavretka ratnih operacija na tlu Jugoslavije

stradalo je najmanje oko 7000 Nijemaca, 1000 Nijemica i 100 djece. U jugoslavenskim je

logorima zbog muenja, zime i gladi umrlo od 50 000 do 60 000 pripadnika njemake

manjine. Od kraja 1944. do 1948. otvoreno je sedamdesetak logora za njemaku manjinu u

Jugoslaviji. Masovna smaknua pripadnika oruanih snaga Nezavisne Drave Hrvatske

(NDH), nakon zarobljavanja na Bleiburgu i predaje partizanima od strane britanske vojske,

4 Isto, XXI.-XXIII. 5 Z. RADELI, Hrvatska, 98.-99.

6

obavljena su u Sloveniji, u logoru Tezno pokraj Maribora, na Rogu, u okolici sela Hoe i

grada Ptuja te pokraj kofje Loke. U Hrvatskoj je najvee grobite, vjerojatno, u Maceljskoj

umi nedaleko od Krapine, a najnovija istraivanja i iskapanja otkrivaju mnogobrojna grobita

u svim dijelovima drave. Procjene su razliite i esto je razlika u brojkama ogromna od 50

000 do 300 000. Vladimir erjavi navodi brojku od 50 000 smaknutih pripadnika snaga

NDH na Bleiburgu i krinim putovima. Potrebna su jo mnoga istraivanja i iskapanja kako bi

se utvrdio barem priblian broj ubijenih nakon Drugog svjetskog rata. Samo na podruju

izmeu Pitomae pokraj urevca i Sladojevca pokraj Podravske Slatine ubijeno je ukupno

1416 hrvatskih zarobljenika. Od lipnja do kolovoza 1945. vojni sudovi u Hrvatskoj osudili su

5200 osoba, od toga 1500 na kaznu smrti.6

Obraunavi se sa vojnim neprijateljima, iako su i tada stradavali ljudi koji nisu

sudjelovali u oruanim sukobima, KPJ se nesmetano mogla okrenuti svojim politikim i

ideolokim protivnicima. Na udaru su se tada nali pripadnici drutvenih slojeva koji su bili

vlasnici vee ili manje imovine. Reimu nepodobne ljude vlast je nazivala bandom,

reakcionarima, kontrarevolucionarima i sl. Obraun vlasti s njima bio je surov, a mnogi su

likvidirani bez sudskih presuda. Na sud su se izvodili samo vodei ljudi ministri NDH,

elnici raznih grupacija, generali i razni funkcioneri. Stradavali su i oni koji su predstavljali za

vlast moguu prijetnju u budunosti. Naroito je to bila Katolika crkva, a u manjoj mjeri

Hrvatska seljaka stranka (HSS). Meutim, pripadnici HSS-a nisu bili ni izbliza izloeni

takvom nasilju kakvom su bili izloeni pripadnici Katolike crkve. Takva politika progona

svih vrsta neprijatelja, onih koji to jesu ili bi mogli postati, provodio se na teritoriju cijele

Jugoslavije. KPJ je graane Jugoslavije pretvarala u podanike bez politikih i uope

graanskih sloboda.7

Zavretak Drugog svjetskog rata na podruju Hrvatske obiljeio je ulazak partizanskih

postrojbi u grad Zagreb poetkom svibnja 1945. godine. Jedan totalitarni reim ustaki,

zamijenio je novi totalitarni reim komunistiki. Premda se taj dogaaj predstavljao, i danas

se predstavlja u nekim krugovima u demokratskoj Hrvatskoj, kao dan osloboenja, masovni

zloini protiv civilnog stanovnitva, likvidacije zarobljenih ustakih i domobranskih vojnika

te fizike i drutvene eliminacije svih politikih i ideolokih protivnika pokazale su pravu

narav nove vlasti. Promatrajui taj dogaaj kroz povijesne injenice, kraj Drugog svjetskog

rata u Hrvatskoj zavrio je preuzimanjem vlasti od strane Komunistike partije Jugoslavije

6 Isto, 44.-46. 7 Hrvoje MATKOVI, Povijest Jugoslavije (1918.-1991.). Hrvatski pogled, Zagreb, 1998., 282.-285.

7

(KPJ), a ne osloboenjem Hrvatske i njezinih stanovnika. Preciznije reeno, KPJ je u cilju

imala preuzeti vlast i provesti revoluciju, a povoljan trenutak za to bio je svjetski rat i

okupacija Jugoslavije od strane Sila osovine. Sve to su KPJ i njezin voa Josip Broz Tito

provodili na podruju Hrvatske bilo je u interesu Partije i komunistike Jugoslavije, a ne u

interesu slobodne i samostalne hrvatske drave. Hrvatski se narod oslobodio od tuinske i

protuhrvatske vlasti tek stvaranjem, obranom i oslobaanjem suverene Republike Hrvatske u

Domovinskom ratu 1990.-1995.

Odnos Katolike crkve i zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca sa novom

komunistikom vlau u Hrvatskoj od svibnja 1945. do rujna 1946.

Obraun nove vlasti s Katolikom crkvom u Hrvatskoj vodio se u velikoj mjeri preko

zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca jer je zagrebaki nadbiskup bio prva osoba

Katolike crkve u Hrvata.

Alojzije Viktor Stepinac roen je u selu Brezari kraj Kraia 8. svibnja 1898. godine. U

Zagrebu je pohaao gimnaziju i sjemenite, potom je pozvan u vojsku te je sudjelovao u

bitkama na talijanskoj bojinici gdje je stekao in potporunika. 1918. pao je u talijansko

zarobljenitvo, a neposredno prije kraja Prvog svjetskog rata stupio je u Jugoslavenski

dobrovoljaki korpus te doekao kraj rata u Solunu. Po povratku iz vojske upisao je

Poljodjelski fakultet u Zagrebu, ali 1924. odluio se za sveeniko zvanje i otiao na

bogosloviju. Tadanji zagrebaki nadbiskup Antun Bauer poslao ga je u Rim na Gregorianu

gdje je doktorirao filozofiju i teologiju te primio sveeniki red 1930. godine. U Zagreb se

vratio 1931. na slubu ceremonijara u zagrebakoj katedrali. Nadbiskup Bauer imenovao ga je

nadbiskupom koadjutorom, uz dozvolu kralja Aleksandra i pristanak pape Pija XI. 1934.

zareen je za biskupa s pravom nasljedstva na nadbiskupskoj stolici. Osnivao je mnoge upe i

gradio crkve, sudjelovao i podupirao rad katolikih drutava. 1937. smru nadbiskupa Bauera,

Stepinac je preuzeo slubu zagrebakog nadbiskupa. Prije rata raskrinkavao je i govorio

protiv komunistikog i nacistikog materijalizma te prosvjedovao protiv velikosrpskog

ovinizma i hegemonizma. Pozdravio je osnutak NDH, ali je ve u svibnju 1941. osudio

ponaanje ustakih vlasti prema Srbima i idovima, te je kasnije, kada je 1943. saznao za

logor Jasenovac, osudio i njegovo postojanje. Protivio se nasilnom pokrtavanju nekatolikog

stanovnitva koje je provodio ustaki reim. Pomagao je i skrivao ugroene osobe bez obzira

na vjeru i narodnost, spasio je najmanje 7 000 djece, primio je i smjestio prognane sveenike

iz Slovenije itd. Zbog svojih postupaka ustae su ga nazivali crvenim nadbiskupom i

8

filokomunistom. Tijekom trajanja NDH na njega su pokuana dva atentata te mu se prijetilo

uhienjem. Na isti nain prosvjedovao je i protiv politike i postupaka komunistike vlasti,

zalaui se za svaki ljudski ivot, nepovredivost vlasnitva i potivanje ljudskih prava. Nakon

to ga je komunistiki sud nepravedno osudio 1946. na 16 godina zatvora i 5 godina gubitka

graanskih prava, odveden je u zatvor u Lepoglavu, a 1951. puten je u kuni pritvor u

Krai. 1952. papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom. Umro je 10. veljae 1960. u Kraiu,

a pokopan je u zagrebakoj katedrali tri dana kasnije.8

Razdoblje od zavretka Drugog svjetskog rata 1945. do prekida diplomatskih odnosa

izmeu Vatikana i Jugoslavije 1952. je razdoblje najburnijih odnosa izmeu Katolike crkve i

jugoslavenskih vlasti. Ve 17. svibnja 1945. zagrebaki nadbiskup Alojzije Stepinac prvi je

put uhien. U meuvremenu, u Zagreb je stigao i Josip Broz Tito, te pozvao predstavnike

Zagrebake nadbiskupije na razgovor 2. lipnja 1945. Sutradan je nadbiskup Stepinac puten iz

zatvora, a 4. lipnja razgovarao je s Titom.9 U poetku, Tito je smatrao da e rijeiti odnose s

Crkvom prema svojim zamislima. Meutim, pokazalo se da nije previe panje davao

injenici da je Katolika crkva univerzalna institucija, po svojem statusu i poloaju u svijetu,

specifina i drugaija od ostalih meunarodnih organizacija. Na prvom sastanku sa

zagrebakim sveenstvom koje je predvodio pomoni biskup zagrebaki Franjo Salis-Seewis,

kao i krajem 1949., Tito je predloio crkvenim velikodostojnicima u Hrvatskoj da se odvoje

od Rima, kao to smo se mi odijelili od Moskve. Zatim, Tito je govorio i o stvaranju

zajednice junih Slavena u kojoj e biti vie pravoslavaca nego katolika, te e se njihovi

odnosi morati uskladiti s idejom zbliavanja svih slavenskih naroda. Dakle, Tito se zalagao za

nacionalnu crkvu, to nije bilo mogue u sluaju Katolike crkve u Hrvata. U razgovoru sa

Stepincem, Tito takoer nije postigao rezultat kakav je elio.10 U skladu s dogovorom s Titom

da se svi dogaaji vezani uz naruavanje vjerske slobode iznesu Predsjednitvu vlade

Federalne Hrvatske, 5. lipnja 1945. Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu poslao je dopis

navedenom tijelu u kojemu navodi sljedee dogaaje: provoenje ateistike propagande meu

mladima, skidanje krieva u kolama, postavljanje povjerenika u crkvenim zavodima i

sirotitima, uhienja biskupa i sveenika, klevetanja, zaplijena crkvene imovine i sl. Vlada se

nije oitovala pa je 25. lipnja poslan novi dopis na adresu predsjednika vlade Federalne

Hrvatske dr. Vladimira Bakaria, koji je potpisao nadbiskup Stepinac. U novom dopisu,

8S. BAGARI, Stepinac, Alojzije, Hrvatski leksikon, II. svezak, L-, Zagreb, 1997., 476.-477. 9 Miroslav AKMADA, Crkva i drava. Dopisivanje i razgovori izmeu predstavnika Katolike crkve i komunistike dravne vlasti u Jugoslaviji. Svezak I. 1945.-1952., Zagreb, 2008., 17.-18. 10 Z. RADELI, Hrvatska, 105.-106.

9

Stepinac je podsjetio na prvi dopis te ponovio navedene navode i dopunio ih novim

primjerima naruavanja vjerske slobode. Stepinac je od vlasti zatraio nesmetanu provedbu

vjeronauka u kolama i protestirao protiv njegova ukidanja. Napomenuo je kako se u zatvoru

nalaze tri biskupa i vie od 200 sveenika i redovnika, od kojih su neki ve ubijeni ili su

nestali. Zatim, nadbiskup je protestirao protiv nehumanog odnosa prema zarobljenicima i

civilima u logorima te zatraio da ih sveenik posjeti. Budui da su putem medija nastavljeni

napadi na Crkvu i Vatikan, protestirao je i Giuseppe Masucci kod predsjednika Komisije za

vjerske poslove pri Predsjednitvu vlade NR Hrvatske mons. Svetozara Ritiga, na to je Ritig

odgovorio da e se zauzeti kod vlasti, dodajui i kako predstavnici Katolike crkve oteavaju

sporazum s vlastima svojim ponaanjem. to je vie rastao pritisak na Katoliku crkvu, to joj

je narod davao veu podrku. Tako je na primjer, na hodoau u Mariji Bistrici 8. srpnja

1945. bilo je izmeu 40 i 50 tisua ljudi.11

Kako se odnos komunistike vlasti prema Crkvi pogoravao, a apeli crkvenih slubenika

nisu naili na odgovor i razumijevanje, od 17. do 22. rujna 1945. u Zagrebu je zasjedala

Biskupska konferencija koja je 20. rujna 1945. izdala Pastirsko pismo katolikih biskupa

Jugoslavije. 12 U pismu su biskupi iznijeli injenice o kojima je nadbiskup Stepinac ve

govorio u svojim dopisima i razgovorima s vlasti. Posebno su se osvrnuli na ubijanja i

uhienja sveenika, na pitanja odgoja mladei, oduzimanja crkvene imovine, sravnjivanja

grobova, onemoguavanje katolikog tiska i dr. U sadraju Pastirskog pisma stoji kako se ne

eli izazvati borba s novom vlau, ve se eli s njom uspostaviti dijalog u cilju sreivanja

dravnog i javnog ivota. Na kraju pisma se trai i napominje kako se nee odustati od

sljedeih zahtjeva: puna sloboda katolikog tiska, puna sloboda katolikih kola, puna sloboda

vjeronauka u svim razredima niih i srednjih kola, potpuna sloboda katolikog udruivanja,

sloboda karitativne djelatnosti, potivanje ljudskih prava, potivanje kranskog braka i

vraanje svih oduzetih zavoda i institucija. Pismo je proitano 30. rujna 1945. u crkvama u

cijeloj dravi. S tim pismom poslana je i jedna okrunica sveenstvu. Titu je primio posebno

pismo od 22. rujna koje je sadravalo prosvjede i zahtjeve iz Pastirskog pisma. Ovaj postupak

Katolike crkve iznenadio je vlasti. Nezgodno je bilo i vrijeme kada je ono objavljeno, u

vrijeme pripreme za izbore za Ustavotvornu skuptinu. Neko vrijeme reakcija uope nije bilo.

Novine su ekale reakciju politiara. U razgovoru za Vjesnik prvi se o tom pismu oitovao

predsjednik vlade Federalne Hrvatske, Vladimir Bakari. U zakljuku je rekao da bi se zbog

11 Miroslav AKMADA, Uzroci prekida diplomatskih odnosa izmeu Vatikana i Jugoslavije 1952. godine, Croatica Christiana Periodica, god. 27., br. 52., prosinac 2003., 173.-174. 12 Z. RADELI, Hrvatska, 106.

10

sadraja tog pisma moglo odgovarati po krivinom zakonu. 18. listopada Sveta Stolica i

slubeno je uputila prosvjed protiv progona Katolike crkve u Jugoslaviji i dala do znanja

jugoslavenskim vlastima da podupire zakljuke Biskupske konferencije. Konano se 25.

listopada o pismu oitovao i Tito kritizirajui vrh Crkve zato takvo pismo nisu izdali u

vrijeme NDH. Optuio je Crkvu da je podravala ustaki reim te napomenuo kako ne postoji

progon Crkve u Jugoslaviji, ve su kanjeni samo oni koji su bili krivi.13

Podaci o ubijenim sveenicima su razliiti, ali se uvijek radi o nekoliko stotina ubijenih.

Juraj Batelja navodi u knjizi Crna knjiga komunizma. O grozovitostima komunistike

vladavine u Hrvatskoj sljedee brojke: 287 ubijenih sveenika, 201 redovnik, 54 bogoslova,

sjemenitaraca i brae laika iz raznih redovnikih zajednica te 30 asnih sestara; sveukupno

601 rtva.14 Zdenko Radeli donosi pregled ubijenih sveenika i redovnika Katolike crkve u

Hrvatskoj u 40-im i 50-im godinama 20. stoljea od raznih autora. Brojke variraju od 320 do

434. Prema evidenciji Komisije za vjerske poslove NRH u Hrvatskoj je od 1944. do 1951.

osueno 236 pripadnika katolikog klera to od ukupnog broja svih osuenih vjerskih

slubenika u Jugoslaviji iznosi 87%.15 Crkveni je tisak sveden na minimum, crkveni zavodi

stavljeni su pod dravni nadzor ili su zatvoreni, vjeronauk je ukinut kao obvezni predmet,

vjerski su obiaji zabranjeni, a sveanosti i crkveni blagdani poput Boia ukinuti (do 1952.

prodaja boinih jelki je zabranjena), crkvena obiljeja maknuta su s ulica itd. Agrarnom i

zemljinom reformom iz 1945. Crkva je teko oteena i na materijalnom polju.16 Povijesne

injenice govore da je sadraj Pastirskog pisma o progonu Crkve bio toan.

Jedan od veih incidenata dogodio se u Zapreiu 4. studenog 1945. kada je nadbiskup

Stepinac, prilikom posvete nove upe, napadnut kamenjem i jajima. O napadu je bio i

upozoren od strane majora OZN-e (Odeljenje za zatitu naroda), ali je ipak doao. Loi odnosi

Crkve i drave jo su se vie pogorali kada je 15. studenog 1945. uhien Stepinev tajnik

Ivan ali, pod optubom da je 23. listopada 1945. blagoslovio kriarsku zastavu. U

meuvremenu, na nepravednim izborima za Ustavotvornu skuptinu 11. studenog 1945.

pobijedila je Narodna fronta te je KPJ i slubeno preuzela vlast. Konani obraun s

13 M. AKMADA, Crkva, 19.-20. 14 J. BATELJA, Crna knjiga, LI. 15 Z. RADELI, Hrvatska, 101.-102. 16 Katrin BOECKH, Vjerski progoni u Jugoslaviji 1944.-1953.: staljinizam u titoizmu, asopis za suvremenu povijest, god. 38., br. 2., prosinac 2006., 412.

11

Katolikom crkvom i nadbiskupom Stepincem mogao se nastaviti i jo snanije

intenzivirati.17

Pripadnici Hrvatskih oruanih snaga NDH, uglavnom ustaa, nakon poraza u Drugome

svjetskom ratu, nazivajui se kriarima, organizirali su gerilske skupine s ciljem oruane

borbe s jugoslavenskim vlastima i obnove hrvatske drave. Njihov broj u Hrvatskoj od 1945.

do 1950. procjenjuje se na oko 3500 ljudi. Isticali su svoju pripadnost Katolikoj crkvi i nalik

na srednjovjekovne vitezove, borili su se protiv bezbonih komunista. Kriarsku djelatnost

vlast je iskoristila u obraunu s Crkvom. Katoliko je sveenstvo u vrlo maloj mjeri pomagalo

kriarski pokret, ali je vlast vjeto iskoritavala pojedine sluajeve kako bi kompromitirala

cijelu Crkvu i osudila ju za antidravne djelatnosti. Stepinev tajnik Ivan ali doista je

posvetio kriarsku zastavu te je pomagao i kod dostave lijekova gerilcima. Reim je alia i

Stepinca promovirao u voe kriarskog pokreta. Udba je teretila Stepinca nizom optubi za

dogaaje za koje Stepinac nije ni znao, pa ih nije mogao ni sprijeiti. Stepinac je bio svjestan

da bi protudravne aktivnosti, posebno oruana borba, samo jo vie nakodila Crkvi. Povod

tim optubama protiv nadbiskupa bilo je Pastirsko pismo koje je vlast eljela povezati s

kriarskim pokretom.18

Vladimir Bakari je 15. prosinca 1945. najavio poetak kampanje protiv popova, a

nekoliko dana kasnije, na savjetovanju s tajnicima okrunih komiteta june Hrvatske, reeno

je da je pokrenuta kampanja na raskrinkavanju popova kao ustakih gnijezda. U

meuvremenu je Vatikan imenovao amerikog biskupa Josepha Patricka Hurleyja za

upravitelja papinskog poslanstva u Beogradu, kamo je stigao 30. sijenja 1946. Tito mu je

postavio ultimatum Stepineva smjena ili uhienje. Bila je to i slubena najava da e

Stepinac ponovno biti uhien. Jugoslavenska je vlast nastavila medijsku kampanju protiv

Stepinca, te se za njega sustavno pripremala optunica. ekao se samo povoljni trenutak sa

sudski postupak.19

Naslovi u javnim glasilima izlazili su iz Agitpropa (agitacija i propaganda) Centralnog

komiteta Saveza komunista Hrvatske te su predstavljali slubene stavove Partije. lanci koje

u navesti sluili su vlasti za pripremu javnosti za sudski postupak koji se pripremao protiv

nadbiskupa Stepinca. Neki lanci predstavljeni su i kao glas naroda u kojemu su obini

17 M. AKMADA, Crkva, 20. 18 Zdenko RADELI, Nadbiskup Stepinac i sluaj kriarske zastave (1945.-1946.), Croatica Christiana Periodica, god. 26., br. 49., lipanj 2002., 176.-178. 19 M. AKMADA, Crkva, 21.

12

radnici izraavali svoje miljenje o Crkvi i Stepincu. Primjeri su iz glasila Vjesnik Narodnog

fronta Hrvatske iz 1946. godine: Jedan dio katolikog klera pomagao je sve ustake zloine,

pa i ubijanje djece. Nadbiskup Stepinac izruio je partizansku djecu potpornoj ustanovi

Karitas asnim sestrama ustakinjama., Nadbiskup dr. A. Stepinac nareivao je

podreenim sveenicima da mole za krvnika Pavelia., Nadbiskup Stepinac nije poduzeo

nita da iz ustakog logora Jasenovac spasi 7 katolikih sveenika., Nadbiskup Stepinac i

protunarodni dio klera htjeli su krvavo ustako zlato iskoristiti za borbu protiv naroda, Novi

primjeri protunarodnog rada jednog dijela katolikog klera. Nadbiskup Stepinac sa svojim

istomiljenicima uperio je otricu svoje mrnje protiv svega to je narodno, to je

demokratsko, to eli uvrenje nae mlade republike., Sve se veze sjedinjuju u

samostanima, upnim dvorima itd., a konano svravaju u rukama Stepinca., Odgovornost

Stepinca za nasilno prekrtavanje Srba u doba okupacije., S grupom protunarodnih

sveenika i narodnih neprijatelja dr. Alojzije Stepinac odgovoran je kao glavni inspektor za

sva zlodjela i muka ubijanja, koja su kriarske bande izvrile nad naim narodom.20

Iz navedenih naslova lanaka, a imajui u vidu da je vlast diktirala novinarima to pisati i

urednicima to objavljivati, jasno je vidljivo da je Stepinac osuen i prije samog sudskog

procesa. Prikazan je kao sudionik i podupiratelj zloina iz vremena NDH te kao voa kriara

nakon rata koji rade na razbijanju Jugoslavije i uspostavi neovisne Hrvatske. Na teret mu se

stavljaju razni izmiljeni zloini ili zloini u kojima nije sudjelovao. Prikazan je kao apsolutni

negativac koji je radio te i dalje radi protiv naroda.

Pripreme za sudski postupak protiv Stepinca bile su dugotrajne i opsene, ali se u njega

nije kretalo dok Tito nije dao zapovijed. Zakljuivi da su svi pokuaji da se utjee na

Stepinca propali, Tito se odluio na suenje. Glavni tuitelj Jakov Blaevi u svom djelu

Historijsko pamenje zapisao je da je Tito na sastanku na Bledu rekao: Gonite ga!. U srpnju

1946. osuen je i pogubljen etniki vojvoda Draa Mihailovi, pa je vrlo vjerojatno da je

Tito sudskim postupkom protiv Stepincu nastojao uspostaviti ravnoteu da ne izazove pobunu

Srba.21

20 Berislav JANDRI, Dravno-partijska priprema javnosti za suenje nadbiskupu Stepincu. Proglaen krivim i prije zapoetog kaznenog postupka. (Primjer zagrebakog dnevnika Vjesnik), Croatica Christiana Periodica, god. 23., br. 46., prosinac 2000., 177.-179. 21 M. AKMADA, Crkva, 23.-24.

13

Uhienje nadbiskupa Stepinca i priprema sudskog postupka

Predviajui da e biti uhien i na uputu Svete Stolice, Stepinac je organizirao sastanak

sa svojim najbliim suradnicima te je pomonim biskupima dr. Franji Salis-Seewisu i dr.

Josipu Lachu povjerio upravljanje nadbiskupijom. Njima je kao zamjenu odredio jo petoricu

kanonika, za sluaj da i oni budu uhieni. U sluaju da i oni budu uhieni, Stepinac bi

prepustio Svetoj Stolici da rijei pitanje uprave nadbiskupije. Naveer, 17. rujna 1946.

nadbiskupa Stepinca posjetili su Franjo eper, Ante Radi i Marica Stankovi kako bi mu

priopili da se suenje aliu odvija u smjeru da bi i njega mogli uhititi. Posjetio ga je i

ameriki konzul te mu priopio istu stvar. Svjesna da bi izazvala pobunu naroda ako bi uhitila

Stepinca pred oima javnosti, Partija je pomno isplanirala nain i vrijeme kada e ga uhititi. U

srijedu 18. rujna 1946. godine gradske ulice i Kaptol preplavili su dobro naoruani milicajci i

vojnici. U 5,30 ujutro uli su u nadbiskupski dvor i pronali Stepinca u njegovoj privatnoj

kapeli gdje se pripravljao za misu. Pruili su mu pismeni nalog javnog tuitelja Jakova

Blaevia od 17. rujna s nareenjem da ga se uhiti i stavi u pritvor Javnog tuilatva za grad

Zagreb. Stepinac im je odgovorio ovim rijeima: Idem s vama. Ako ste edni moje krvi, eto

me!. Generalni vikari Salis-Seewis i Lach preuzeli su nadbiskupiju, a dr. Stjepan Baki

sastavio je okrunicu koja je upuuna 21. rujna 1946. s namjerom da se vjernike informira o

uhienju.22

Povodom uhienja nadbiskupa Stepinca Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske nastavio je sa

svojim radom po nalogu Partije te je izvjestio kako Mnogobrojni pozdravni brzojavi

povodom hapenja nadbiskupa Stepinca i dalje stiu javnom tuiocu NR Hrvatske. Radnici,

seljaci, omladina, graani i ene pisali kako je cijeli narod Jugoslavije uz Blaevia i Partiju te

da nikada nisu nasjeli na lai raznih pastirskih pisama i okrunica.23 S jedne strane, vlast

upada nadbiskupu Stepincu u nadbiskupski dvor rano ujutro u 5,30 s mnotvom dobro

naoruanih milicajaca i vojnika, a zatim u novinama objavljuje kako narod masovno zasipa

tuitelja Blaevia brzojavima potpore i odobravanja. Jedan je to od brojnih primjera kako se

u reimskim novinama izokreu injenice i stvara iluzija da je narod uz Partiju koja za njega

radi i samo njemu slui.

Nakon to je ve bilo pokrenuto suenju ustakom pukovniku Erichu Lisaku, Ivanu

aliu i ostalima 9. rujna 1946. (uhieni su u studenom 1945.), optunica je proirena, a sluaj

22 Aleksa BENIGAR, Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal, Zagreb, 1993., 519.-521. 23 Mnogobrojni pozdravni brzojavi povodom hapenja nadbiskupa Stepinca i dalje stiu javnom tuiocu NR Hrvatske, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 442, 30. 9. 1946., 2.

14

Stepinca spojen je sa sluajem Lisaka i alia u jedan postupak. Javni tuitelj NRH Jakov

Blaevi tvrdio je da je za vrijeme Biskupske konferencije i Pastirskog pisma, oko 20. rujna

1945., utemeljena alieva centralna grupa s kojom su se povezali kriari.24 Vrhovni sud

NR Hrvatske objavio je priopenje da e se zajednika rasprava odrati 30. rujna u 8 sati

ujutro u dvorani Visoke kole za fizkulturu u Kaievoj ulici, preko puta Tehnikog fakulteta.

Ulaznice za suenje mogle su se pokupiti u Sekretarijatu vijea.25 Ne moe se ne primijetiti

kako je partijsko tijelo dijelio, a time i odluivalo tko e prisustvovati suenju. Zasigurno su

to morali biti ljudi podobni reimu, s ciljem da u sudnici nastupaju kao narod.

Glavni sudac dr. arko Vimpulek Stepincu je u pritvoru slubeno proitao odredbu da e

ii pred sud s primjedbom da odabere odvjetnika koji e ga braniti. Stepinac mu je odgovorio:

Pred sudom koji imade zadau da izvri nalog stanovite organizacije, ja se neu braniti.

Strijeljajte me! Postavite me pred vrata vjeala, ali odgovarati vam neu. Vimpulek ga je

zatraio da potpie tu izjavu, to je nadbiskup i uinio. Stepinac je svoje suenje doivljavao

ne kao suenje njemu osobno, ve kao suenje zagrebakom nadbiskupu. Pred istranim

sucem Nedom Milunoviem Stepinac je rekao: Predbacuje nam se da smo koljai. I mene su

ne jedanput tako nazvali. Bolje bi bilo ispitati, kako su u naoj zemlji nastala velika grobita?

Imaju li se ova pripisati jedino ustaama i hrvatskoj vojsci, ili imadu li moda i druge uzroke?

Zar su svi oni, koji su bili ubiti od narodnog oslobodilakog pokreta, bili doista krivci?

Uzevi sve to u obzir, odluio sam i smatram shodnijim, da se, stavljen pred sud: 1.) neu

osobno braniti 2.) odbijam svaku odvjetniku obranu 3.) od osude, bila ona kakva god, neu

stavljati priziva, jer ne vidim od njega kakvu korist i ne bi imao nikakva, jer se znade, da

sudite ne izrie drugu osudu, nego onu, koju je ve stalna organizacija odredila. Predloio

je vlastima da se problemi rijeavaju sa Svetom Stolicom, ali ne po diktatu, ve prema

sporazumu. Na kraju, dodao je jo nekoliko reenica koje su razbijesnile istranog suca:

Mogu biti osuen, mogu biti osueni i drugi biskupi, mogu biti poubijani sveenici i vjernici,

no stanje se nee poboljati, pae bit e sve gore i dovest e do pada. ivi primjer je Hitler.

Ako meni neete dati pravo, povijest e mi ga dati. Kao to su mnogi procesi, koje je Hitler

upriliio protiv Crkve, sluili samo za njezinu proslavu, tako e i ovaj, jer Krist stoji za

Crkve.26 Zbog ovakvih rijei Stepinac je mogao biti ubijen, no kao to je ve spomenuto,

KPJ se obraunavala s elnim ljudima raznih organizacija i vojski sudskim procesima, kako bi

24 Z. RADELI, Hrvatska, 109. 25 U ponedjeljka 30. rujna biti e zajednika rasprava protiv Stepinca, Lisak, alia i druine, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 441., 29. 9. 1946., 2. 26 A. BENIGAR, Alojzije, 526.-528.

15

imala legalitet u izvrenju kazne. Budui da je bio nadbiskup, KPJ si nije mogla dozvoliti da

ga ubije kao obinog civila ili vojnika.

Biskup Salis je 25. rujna predloio odvjetnike dr. Ivu Politea i dr. Ivu Andresa za

Stepineve branitelje. Sud je prihvatio Politea, a odbio Andresa. Umjesto njega dodijeljen mu

je dr. Natko Katii. Obojica odvjetnika politiki su bili neovisni, ali su bili pod pritiskom

komunistike vlasti. Ozna ih je sprjeavala da stupe u kontakt s predstavnicima Crkve i

onemoguen im je pristup nadbiskupskom arhivu. Trojica agenata Ozne nadzirali dr. Politea

24 sata na dan. Prije suenja, Stepinac je razgovarao s odvjetnicima samo jedanput, i to ne

vie od jednoga sata. Branitelji nadbiskupa Stepinca imali su manje od etiri dana da se

pripreme za proces, dok se optunica pisala cijelu godinu.27

Pravni sustav u prvim mjesecima postojanja komunistike Jugoslavije

Prvih mjeseci nakon rata Uredba V NOV i POJ o vojnim sudovima od 24. svibnja 1944.

bila je jedini kaznenopravni temelj za suenje, a vojni sudovi bili su nadleni za sva vanija

krivina djela bez obzira na to je li poinitelj bio vojna osoba ili ne. Dopunjena je u travnju

1945. odredbom o kaznama zatvora i povjerljivim uputama ministarstva obrane. Nakon 8.

svibnja 1945. Zagrebaki Vojni sud izrekao je mnoge smrtne kazne koje su izvrene, a da sud

nije sastavio ni napisao presude. U srpnju 1945. javni tuitelj za Jugoslaviju naredio je da se

sve civilne optunice rjeavaju na civilnim sudovima. Zakon o krivinim djelima protiv

naroda i drave od 25. kolovoza 1945. trebao je nadomjestiti kazneni zakonik DFJ i tako

obaviti prijelaz s vojnog na redovno sudstvo. Sudovi nacionalne asti u Hrvatskoj djelovali su

od 24. travnja do 8. rujna 1945., kad su njihove nadlenosti preuzeli okruni narodni sudovi.

Bili su zapravo revolucionarni sudovi protiv imunijih graana i privatnog vlasnitva, a cilj

njihova djelovanja bilo je stvaranje dravnog sektora pod kontrolom vlasti. Na taj nain KPJ

se rjeavala bogatog poduzetnikog sloja kojima je i zabranila rad u dravnim slubama i

javno djelovanje. Suci su uglavnom bili nekolovani i podreeni javnim tuiteljima. Tako je

Stepinev tuitelj Jakov Blaevi izjavio da su sudovi tvrave iz kojih e se narod obraunati

s neprijateljem. Ni Ustav iz 1946. nije pruao nikakav temelj za neovisnost sudstva. Dakle,

sudstvo je nadzirala politika vlast, Udba i dravni tuitelji.28 Pravosue je KPJ koristila

iskljuivo za obraun s politikim i ideolokim protivnicima, a sudski procesi svedeni su na

obine predstave za javnost. U modernim demokratskim dravama, i danas, ali i tada u

27 Isto, 528.-529. 28 Z. RADELI, Hrvatska, 62.-64.

16

zapadnoj civilizaciji, nezamislivo je da su suci podreeni i ovisni o javnim tuiteljima. Iz

svega navedenog moe se izvui jednostavan zakljuak komunistika Jugoslavija nije bila

pravna drava ve iskljuivo drava komunistike Partije i njezine politike ideologije.

Montirani sudski proces protiv nadbiskupa Stepinca i pisanje partijskog tiska o

suenju nadbiskupu Stepincu - primjer Vjesnika Narodnog fronta Hrvatske

Sjednice su trajale vrlo dugo. Prva je rasprava, 30. rujna 1946., trajala od 10 do 16 sati.

Od 3. listopada pa dalje, trajale su od 8 sati ujutro do 20 ili 21 sat naveer, s kratkim

odmorom oko podneva. Javni tuitelj mogao je govoriti koliko je htio, a Stepineva obrana

najvie 20 minuta. Stenografske zapise ispravljao je jedan tajni inovnik, a ono to su novine

objavljivale nije bilo potpuno, odnosno bilo je cenzurirano. Naprimjer, Kvaternikova izjava

da su Paveli i ustae mrzili nadbiskupa nikada nije dospjela u novine.29

Javno tuilatvo NR Hrvatske 23. rujna 1946. podijelo je Vrhovnom sudu NR Hrvatske

optunicu protiv Stepinca temeljenu na Zakonu o krivinim djelima protiv naroda i drave.

Stepinca se teretilo: za suradnju s talijanskim i njemakim okupatorom tijekom rata i za

suradnju s ustakim reimom NDH; za nasilno katolienje pravoslavaca; za vojni vikarijat; za

pomaganje ustakog reima do sloma u svibnju 1945. i za neprijateljsku propagandu (nakon 8.

svibnja 1945.) kvalificiranu kao kleveta narodne vlasti.30

Reimski dnevnik Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske pratio je suenje nadbiskupu

Stepincu te je pisao po nalogu Partije s ciljem da postupak prikae pravednim, a Stepinca

zloincem protiv naroda i drave. U ovome poglavlju elim dati prikaz kako je ovaj sluaj

predstavljen javnosti.

U posebnom izdanju od 1. listopada 1946. na naslovnicu je stavljen lanak pod naslovom

Javni tuilac NR Hrvatske Jakov Blaevi podnio je Vrhovnom sudu NR Hrvatske optunicu

protiv dra Alojzija Stepinca. lanak obuhvaa detaljan izvjetaj na etiri stranice u kojemu

se Stepinca osuuje za brojne i teke zloine. Na teret mu se stavlja suradnja s neprijateljem

tokom okupacije nae zemlje. Spominje se, te mu se stavlja na krivnju to je 28. travnja

1941. u svojoj okrunici napisao: Odazovite se spremno ovom mom pozivu na uzvieni rad

oko uvanja i unapreenja NDH. Zatim, Stepinac je optuen za rad protiv interesa i borbe

naroda da protjera iz domovine okupatore i domae izdajnike. Sudjelovao je u ostvarenju

29 A. Benigar, Alojzije, 531.-532. 30 Marina TAMBUK-KALI, GRADIVO: Dokumenti obrane u sudskom procesu protiv nadbiskupa Alojzija Stepinca, I. dio, Fontes: izvori za hrvatsku povijest, br. 2., prosinac 1996., 45.

17

mranih ciljeva meunarodne reakcije protiv naroda, njegove vlasti, demokratskih tekovina i

sloboda; katolika tampa pod njegovim je vodstvom irila ustaku i faistiku propagandu;

Stepinac je sudjelovao na svim proslavama i estitanjima za vrijeme NDH; izraavao je

solidarnost njemakim i talijanskim okupatorima; dao je nalog pokrstiti desetine tisua Srba te

je poticao ustae na daljnje zloine. Stepinac je etiketiran kao jedini oslonac razbijenih

izdajnika koji radi na povezivanju svih neprijatelja narodu u svrhu ponovne okupacije

zemlje. Pastirskim pismom iz 1945., izvjetava Vjesnik, Stepinac se proglasio centrom

okupljanja svih narodnih neprijatelja. Nadalje, Stepinac je optuen da je vezivao Crkvu za

NDH i ustaki reim, da je postavljao za vojne duobrinike ustae-sveenike koji su

fanatizirali i osposobljavali vojnike za ustake zloine. Na kraju, Vjesnik pie kako je cijeli

narod zatraio da se Stepinca kazni zbog zloina i djelatnosti protiv naroda, radnika, seljaka i

drave.31

U iduem broju ponovno prevladavaju vijesti sa suenja. Vjesnik pie kako je Stepinac

nemoan pred argumentacijom suda i pritisnut od strane tuiteljstva te zato ne daje nikakav

odgovor. Nabrajaju mu se krivnje i zloini za koje nije bio kriv, te ga se prozivalo za

izbjegavanje odgovora i davanje lanih iskaza. Njegovi su se odgovori krivo interpretirali te

novinari nisu uzimali u obzir puni kontekst dogaanja. Tako su zapisali kako Stepinac ne vidi

nita sporno u molitvi za Pavelia i kako svoju krivnju svaljuje na Maeka. Novinari prenose

rijei tuiteljstva kako je Stepinac rukovodio svim pokrtavanjima, katolikom tampom i

kriarskom organizacijom.32 Nakon ovog veeg lanka, Vjesnik donosi jedan manji u kojemu

pie o podrci naroda javnom tuitelju Blaeviu kojemu svakodnevno stiu brzojavi i pisma

podrke.33 Takvi lanci redovito su se pojavljivali tijekom trajanja postupka protiv Stepinca.

Vjesnik donosi i lanak od 3. listopada pod naslovom Optueni Mari, Martini i ali

tjeraju u la svog pretpostavljenog optuenog Stepinca u kojemu se opet iznosi stav da je

Stepinac kriv i da se slui laima kako bi se obranio. U lanku moemo vidjeti i sliku

papinskog nuncija Harleyja koji je prisustvovao procesu. Optueni fra Modeste Martini,

pie Vjesnik, govorio je kako Stepinac izvre istinu te kako se Tito elio pomiriti s Crkvom,

31 Javni tuilac NR Hrvatske Jakov Blaevi podnio je Vrhovnom sudu NR Hrvatske optunicu protiv dra Alojzija Stepinca, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 442a, 1. 10. 1946., 1.-4. 32Optueni Stepinac nastoji da se brani tamo gdje mu se ini da bi se mogao opravdati, a pred nepobitnim argumentima suda, pritjenjen injenicama svojih zloina uskrauje odgovor, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 443., 2. 10. 1946., 1.-2. 33 irom zemlje narod izrie svoju zahvalnost Javnom tuiotvu i Vrhovnom sudu Hrvatske zbog stavljanja pred sud Alojzija Stepinca, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 443., 2. 10. 1946., 3.

18

ali mu to nije uspjelo zbog Stepinca i njemu odanog klera.34 Kao i u prijanjem broju, nakon

izvjetaja sa suenja, Vjesnik donosi jo jedan lanak o potpori naroda Jakovu Blaeviu.35

Pisma potpore naroda identina su stavovima tuiteljstva to nas upuuje, uz dananja

saznanja i provedena historiografska istraivanja, da su ta pisma i brzojavi djelo partijskih

organa, a ne obinih ljudi koji su svojom voljom hvalili tuitelja Blaevia i njegov rad. U

iduem broju, napad Vjesnika na Stepinca se nastavlja. Iako se izvjetava o suenju, novinari

donose svoje stavove i miljenja, odnosno miljenja Partije i tuiteljstva. Tuiteljstvo

nastavlja s radom i optuuje Stepinca za otvorenu suradnju s Paveliem i odobravanje

njegovih postupaka. Optuen je kao zatitnik nacista i ustaa te mu je na teret stavljeno

prikrivanje zloina pred papom. Reimski Vjesnik donosi i tvrdnju da u Jugoslaviji vlada

potpuna sloboda djelovanja Katolike crkve i drugih vjerskih zajednica. Nadalje, opet je

napadnuto Pastirsko pismo koje je prozvano ustakim pamfletom. 36 U narednom broju

Vjesnik na naslovnoj stranici donosi izjavu fra Ivana Vukovia iz Dalmacije koji kae kako su

narodni sveenici u Dalmaciji otro osudili djelovanje Stepinca i drugih pripadnika klera koji

su radili protiv naroda.37 Zatim, da bi pokazali i svjetskoj javnosti pravedno postupanje,

Vjesnik donosi lanak o posjetu stranih novinara istranom zatvoru u Zagrebu. Prikazana je i

slika Slavka Kvaternika s novinarima te je napomenuto kako su sobe zatvorenika uredne i

iste, a prema zarobljenicima se korektno i humano postupa.38 Na etvrtoj stranici Vjesnika

od 5. listopada 1946. nalazi se lanak pod naslovom Otra kazna za Alojzija Stepinca to je

elja koju na narod izraava u velikom broju pisama i brzojava Javnom tuiocu Hrvatske.39

Kako su ovakvi lanci dolazili odmah nakon izvjetaja sa suenja, zakljuujem da je vlast

time eljela imati legitimitet za osudu Stepinca, jer ako to narod hoe, kako to Partija moe ne

ispuniti?

Dr. Mirko Kostreni, sveuilini profesor, napisao je kratak lanak o Stepinevoj izjavi:

Moja je savjest ista. Usporedio je tu Stepinevu izjavu sa izjavama Nerona, Mussolinija i

Hitlera koji su i sami, kako je tvrdio Kostreni, koristili tu izjavu povodom svojih postupaka.

34 Optueni Mari, Martini i ali iskazima tjeraju u la svog pretpostavljenog optuenog Stepinca, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 444., 3. 10. 1946., 1.-3. 35 U brzojavima i pismima upuenim Javnom tuiocu Hrvatske narod trai strogu kaznu za neprijatelje nae zemlje na elu s Alojzijem Stepincem, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 444., 3. 10. 1946., 3. 36 Optueni provincijal fra Modesto Martini kae: Na elu sveenika koji su suraivali s ustaama bio je preuzvieni, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 445., 4. 10. 1946., 2.-5. 37 Narodni sveenici Dalmacije otro su osudili zloinaku djelatnost Stepinca i protunarodnog dijela klera, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 446., 5. 10. 1946., 1. 38 Posjet stranih novinara istranom zatvoru u Zagrebu, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 446., 5. 10. 1946., 3. 39 Otra kazna za Alojzija Stepinca to je elja koju na narod izraava u velikom broju pisama i brzojava Javnom tuiocu Hrvatske, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 446., 5. 10. 1946., 4.

19

Na poetku lanka, Kostreni je pisao o Isusu kao revolucionaru koji se borio protiv klasne

nejednakosti propovijedajui bratstvo i jedinstvo, a osudio ga je Poncije Pilat, koji je takoer

rekao kako mu je savjest ista. Ovaj lanak ima podrugljivi karakter i napisan je i objavljen u

cilju diskreditacije Stepinca.40

U lanku Prekrtavanjem Srba Stepinac je direktno slao pod ustaki no na tisue

nevinih rtava, Vjesnik pie kako je sud ustanovio da je nadbiskupski dvor bio centar za

slanje ljudi i pomoi kriarima.41 Takvi senzacionalni naslovi u Vjesniku samo su potvrivali

njegovu pristranost i povezanost s reimom koji je i sudio Stepincu.

I Stepinevu obranu se na razne naine diskreditiralo i omalovaavalo. Tako je Vjesnik

donio jedan lanak u kojem optuuje obranu da kao svjedoke dovodi pristae NDH i Pavelia.

Zatim, dva dana prije presude, Vjesnik najavljuje da e presuda biti pravedna i da e se

osudom Stepinca i ostalih razbiti bastioni reakcije i stranih agenata koji su se htjeli sakriti iza

vjere i crkve.42

Dan prije izricanja presude Vjesnik ponovno donosi dva zanimljiva lanka na naslovnici.

Prvi govori o posjetu stranih novinara Vladimiru Bakariu43, a drugi opet o pismima podrke

Blaeviu44. Stranim novinarima Bakari je rekao kako svi dokumenti i dokazi upuuju na

krivnju klera i Crkve za suradnju s okupatorima. Drugim lankom opet se najavljuje stroga i

pravedna presuda, odnosno eli se rei da je jedina pravedna presuda Stepincu stroga kazna.

U istome broju opet se napada Stepineva obrana te ju se optuuje da brani okupatore i

preuuje istinu.45

12. listopada Vjesnik donosi izvjetaj o itanju presude nadbiskupu Stepincu i ostalima.

Stepinac je osuen na 16 godina zatvora i 5 godina bez graanskih prava. ali je dobio 12

godina zatvora i 5 godina bez graanskih prava. Lisak je osuen na smrt vijeanjem. Presude

su izreene i ostalima, a samo je jo jedan osuen na smrt, i to strijeljanjem Pavao Gulin.

40 Mirna savjest, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 447., 6. 10. 1946., 1. 41 Prekrtavanjem Srba Stepinac je direktno slao pod ustaki no na tisue nevinih rtava, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 449., 7. 10. 1946., 2. 42 Stepineva obrana dovodi za svjedoke ljude koji su bili oduevljeni pristae NDH i Pavelia, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 449., 9. 10. 1946., 2. 43 Predsjednik vlade NR Hrvatske Dr. Vladimir Bakari primio je grupu stranih novinara, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 450., 10. 10. 1946., 1. 44 Narod u svojim brzojavima Javnom tuiocu NR Hrvatske trai za dr. Stepinca i njegovu druinu strogu i pravednu kaznu, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 450., 10. 10. 1946., 1. 45 Zavrena je glavna rasprava protiv Lisaka, Stepinca i druine, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 450., 10. 10. 1946., 2.

20

Presuda je donesena u ime naroda. 46 U iduem broju donesen je i tekst osude Vijea

Vrhovnog suda NR Hrvatske.47

Nema nikakve sumnje da su Partija, sud, tuitelj i Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske

disali kao jedno tijelo. Stepinac je znao da je sud nepravedan i da e takvu kaznu i dobiti.

Znao je zato je na sudu i tko iza svega toga stoji. Gledajui na to suenje iz dananje

perspektive, a na osnovi literature i znanstvenih radova, moemo samo potvrditi ono o emu

je nadbiskup Stepinac govorio osvrui se na karakter suda i njegov zadatak koji je dobio od

KPJ.

Povijesne injenice dakako ne odgovoraju izvjetajima i naslovima lanaka objavljenih u

Vjesniku Narodnog fronta Hrvatske, niti stavovima tuiteljstva. Cijeli proces bio je namjeten

i oslanjao se na dokaze izvuene iz cjeline povijesnog konteksta. Na temelju dostupne

dokumentacije Njemakog poslanstva u Zagrebu moemo izvui sljedee zakljuke: Stepinac

nije podravao nasilni prelazak na katoliku vjeru, osuivao je rasizam i rasne zakone u NDH,

zauzimao se za idove, Srbe i sve ljude bez obzira na vjeru i narodnost te je osuivao zloine

ustake vlasti, ali nikada nije bio protiv samostalne hrvatske drave. Za one koji su postali

katolici tijekom rata rekao je: Ako su iskreno preli, nisu nita izgubili, nego su se vratili

vjeri svojih djedova i danas su potpuno ravnopravni lanovi Crkve katolike, koja ih sve bez

razlike jednako ljubi. Njemako poslanstvo slalo je izvjea u Berlin u kojima stoji da je

Stepinac osuivao neprijateljske postupke prema pravoslavcima. Prijelaze na katolianstvo

podravao je ako bi se na taj nain spasio ljudski ivot, uz naglasak da se osoba koja je prela

na katolianstvo moe nakon rata vratiti svojoj vjeroispovijesti. U jednoj propovijedi iz 1943.

rekao je: Bog nam je svjedok, da smo bili protivni svakom prisilnom stupanju u Katoliku

crkvu. U jednome od brojnih izvjea za Berlin o Stepinevom zauzimanju za idove i

osuivanju rasnih zakona, stoji kako je Stepinac blag srcem prema idovima. Zbog takvih

stavova Stepinca su napali dunosnici hrvatske Vlade Makanec i Mandi. Njemaki

izvjestitelj javio je u Berlin kako je takvo istupanje protiv rasnih zakona bilo upereno

prvenstveno protiv Njemake.48 Jo 1937. godine Stepinac je osnovao u Zagrebu Odbor za

pomo izbjeglicama koji su napustili svoje zemlje zbog nacizma. Uinio je to i prije nego to

mu je Vatikan preporuio takvu akciju. U propovijedi sveuilitarcima iz 1938. godine

46 U ime naroda Vijee Vrhovnog suda NR Hrvatske donijelo je pravednu presudu Lisaku, Stepincu i druini, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 452., 12. 10. 1946., 1. 47 Zbog ega su osueni Lisak, Stepinac i ali, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 453., 13. 10. 1946., 3. 48 Josip KOLANOVI, GRADIVO: Nadbiskup Alojzije Stepinac u izvjeima Njemakog poslanstva u Zagrebu, Fontes: izvori za hrvatsku povijest, br. 2, prosinac 1996., 313.-315.

21

Stepinac je rekao: Svi su narodi djeca Boja i zato svi vape k Bogu: 'Oe na koji je si na

nebesima'. Pravu dakle, istinu i zlatnu sredinu i u ovom pitanju nauava Crkva, a ne

kojekakvi rasizmi. 10. travnja 1941., promatrajui mlade kako doekuje njemaku vojsku u

Zagrebu, Stepinac je zabrinuto rekao: Ba ova mlaarija znade to je to prusko kopito. Tko

sretniji od mene da nastupi slobodna Hrvatska, no ne mogu je oekivati od poganske

Njemake. Ne vjerujem Hitleru da e nam pomoi do samostalne Hrvatske za kojom toliko

eznemo. Njemaki poslanik u Zagrebu Kasche javio je 21. svibnja 1941. Berlinu kako

Paveli ne eli uspostaviti politike veze sa Stepincem. Agenti Gestapoa imali su i nalog da

uhite Stepinca, ali intervencijom ustakih vlasti do toga nije dolo.49 Nadbiskupovi postupci i

zapisane rijei pobijaju sve navode komunistikog suda. Stepinac nikada nije podravao ni

jedan zloin, s koje god strane dolazio. U ratu nije odgovarao ni ustakom ni nacistikom

reimu.

Nakon pregleda pisanja zagrebakog dnevnika Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske i

iznoenja povijesnih injenica o pravoj djelatnosti nadbiskupa u ratu, u ovome dijelu

poglavlja iznijet u samo govore nadbiskupa Stepinca na suenju.

3. listopada 1946. Stepinac je na sudu rekao to misli o cijelom procesu protiv njega:

Stotinu puta je ovdje ponovljen izraz optueni Stepinac. Ali nitko nije toliko naivan, da ne

bi znao, da iza toga optuenog Stepinca sjedi ovdje na optuenikoj klupi nadbiskup

zagrebaki, hrvatski metropolit i predstavnik Katolike crkve u Jugoslaviji.50 Kao to je ve

reeno, sudski postupak nije se vodio protiv Stepinca, ve protiv Katolike crkve. Ovaj

nadbiskupov govor potvrdila je i hrvatska historiografija.

O pravima hrvatskog naroda na dravu jasno je i nedvosmisleno rekao: Hrvatski se

narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku dravu i ja bih bio nitarija, kada ne bih osjetio bilo

hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivoj Jugoslaviji.51 Bio je to Stepinev odgovor na

optubu da je pozdravio osnutak NDH. Stepinac jest pozdravio osnutak hrvatske drave, ali

nikada nije podravao zloine koji su se u njoj dogaali, niti je mogao tono predvidjeti kakva

e biti vlast i koju e politiku provoditi.

49 Frano GLAVINA, Nadbiskup Stepinac i nacionalsocijalizam u svjetlu izvjea Gestapoa, Croatica Christiana Periodica, god. 21, br. 40, prosinac 1997., 87. -89. 50 Juraj BATELJA, Celestin TOMI, Alojzije kardinal Stepinac nadbiskup zagrebaki. Propovijedi, govori, poruke (1941.-1946.), Zagreb, 1996., 282. 51 Isto, 283.

22

Na optubu da je neprijatelj dravne i narodne vlasti te da je suraivao s ustakom vlau,

Stepinac odgovara: Molim vas, kaite mi, koja je za mene vlast bila 1941. godine? Da li

puist Simovi u Beogradu, ili izdajnika, kako ju vi zovete, u Londonu ili ona u Jeruzalemu,

ili vaa u umi, ili ova u Zagrebu? Dapae, i godine 1943. i 1944., da li vlada u Londonu ili u

umi? Vi ste za mene vlast od 8. svibnja 1945. Zar sam mogao sluati vas u umi i ovdje njih u

Zagrebu? Je li se uope moe dva gospodara sluiti? To nije po katolikom moralu ni po

meunarodnom ni po opeljudskom pravu. Nismo mogli ovdje vlast ignorirati, makar bila

ustaka, ona je bila ovdje. Vi mene imate pravo pitati i zvati na odgovornost od 8. svibnja

1945.!52 Stepinac ovdje odlino primjeuje stanje u razbijenoj Jugoslaviji tijekom Drugog

svjetskog rata. Govori o vie politikih opcija koje su pretendirale na vlast, ali je samo jedna

tokom rata tu vlast imala ustae i Nijemci. Katolika je crkva univerzalna i surauje sa

svakom vlau, ne zato to tu vlast podrava, ve zato da zatiti svoje vjernike i tu vlast,

ukoliko je loa, pokua preobratiti na put katolikog nauka i morala.

Zatim, Stepinac je govorio i o progonu Crkve te je branio vjerske istine, ali o tome sada

neu navoditi njegove rijei, ve u za kraj navesti njegovo obraanje sudu, odnosno Partiji

koja ga optuuje i sudi: Konano da kaem par rijei i o Komunistikoj partiji, stvarnom

mojem optuitelju. Ako se misli, da smo mi zauzimali dosadanji stav radi materijalnih stvari,

krivo je, jer mi smo ostali vrsti evo i nakon to nas se osiromailo. Nismo protivni tome, da

radnici dou do veih prava u tvornicama, jer je to u duhu papinskih enciklika, niti to imamo

protiv pravednih reforma, ali neka nam dozvole pristae komunizma, ako je slobodno

propovijedati i iriti materijalizam, da bude i nama pravo ispovijedati i propagirati naa

naela. Katolici su za ta prava i umirali i umirat e. Ja zavrujem: Uz dobru volju se moe

doi do sporazumijevanja, no inicijativa je na dananjoj vlasti! Niti ja, niti episkopat nismo

stranka za naelno sporazumijevanje, nego dravna vlast i Sveta Stolica. A to se mene tie i

moga suenja, ja ne trebam milost, savjest mi je mirna.53

52 Isto, 283.-284. 53 Isto, 286.-287.

23

Zakljuna razmatranja

Ulaskom partizanske vojske u Zagreb 8. svibnja 1945. KPJ je preuzela vlast na podruju

cijele Hrvatske te je uslijedilo razdoblje masovnih likvidacija i obrauna sa vojnim, politikim

i ideolokim protivnicima koje je zapoelo jo i pred zavretak rata. Jedini preostali protivnik

komunizma i politike KPJ bila je Katolika crkva koja je ivjela s narodom i imala velik

utjecaj na njega jo od ranog srednjeg vijeka. Praksa KPJ bila je izvoditi pred sud i u

namjetenim suenjima osuditi elne ljude raznih organizacija i tako ih na legalan nain

onemoguiti u politikom radu, zatvoriti ili likvidirati. Kao to je i sam Stepinac govorio, tako

je i suenje protiv njega bilo suenje zagrebakom nadbiskupu i Katolikoj crkvi, a ne njemu

osobno. Sudski proces koji je voen protiv Stepinca od 30. rujna do 11. listopada 1946. bio je

namjeten, nepravedan i isceniran. Optunica koja se protiv njega napisala zasnivala se na

lanim dokazima, lanim svjedoenjima i krivim interpretacijama. Svjestan da proces protiv

njega i Crkve vodi Partija, Stepinac sebe nije pokuavao braniti, ali je zato branio katoliki

nauk i hrvatski narod. Koliko je taj proces bio nepravedan i apsurdan vidimo iz usporedbe

pisanja Vjesnika Narodnog fronta Hrvatske i povijesnih inenjica koje su nam danas na

raspolaganju, a temelje se na historiografskim istraivanjima. I danas postoje glasovi koji

zagovaraju stavove komunistikog suda, ali i oni su politiki i ideoloki obojeni. Meutim,

povijest je pokazala i utvrdila injenice, a injenice ne ostavljaju prostor nikakvoj sumnji.

Ovaj proces otkriva i pravu narav komunistikog reima u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Otkriva

njegov zloinaki karakter i ocrtava stanje koje je vladalo u Hrvatskoj nakon tzv.

osloboenja: strah, teror, likvidacije, kraa, namjetena suenja, onemoguavanje

slobodnog politikog djelovanja, jednoumlje itd. Zagrebaki nadbiskup Alojzije Stepinac nije

poputao ni pod kakvim pritiscima, ostao je do kraja uz svoj narod koji mu je bio povjeren,

ostao je dosljedan svojoj vjeri i nauku Katolike crkve, ali je i pokazao mo rasuivanja,

predviajui da e povijest imati posljednju rije u ovom procesu Komunistike partije

Jugoslavije protiv Katolike crkve u Hrvatskoj.

24

Literatura:

AKMADA, Miroslav, Crkva i drava. Dopisivanje i razgovori izmeu predstavnika

Katolike crkve i komunistike dravne vlasti u Jugoslaviji. Svezak I. 1945.-1952., Zagreb,

2008.

AKMADA, Miroslav, Uzroci prekida diplomatskih odnosa izmeu Vatikana i Jugoslavije

1952. godine, Croatica Christiana Periodica, god. 27., br. 52., prosinac 2003.

BAGARI, S., Stepinac, Alojzije, Hrvatski leksikon, II. svezak, L-, Zagreb, 1997.

BATELJA, Juraj, Crna knjiga komunizma. O grozovitostima komunistike vladavine u

Hrvatskoj, Zagreb, 2000.

BATELJA, Juraj, TOMI, Celestin, Alojzije kardinal Stepinac nadbiskup zagrebaki. Propovijedi,

govori, poruke (1941.-1946.), Zagreb, 1996.

BENIGAR, Aleksa, Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal, Zagreb, 1993.

BOECKH, Katrin, Vjerski progoni u Jugoslaviji 1944.-1953.: staljinizam u titoizmu,

asopis za suvremenu povijest, god. 38., br. 2., prosinac 2006.

GLAVINA, Frano, Nadbiskup Stepinac i nacionalsocijalizam u svjetlu izvjea Gestapoa,

Croatica Christiana Periodica, god. 21, br. 40, prosinac 1997.

JANDRI, Berislav, Dravno-partijska priprema javnosti za suenje nadbiskupu Stepincu.

Proglaen krivim i prije zapoetog kaznenog postupka. (Primjer zagrebakog dnevnika

Vjesnik), Croatica Christiana Periodica, god. 23., br. 46., prosinac 2000.

KOLANOVI, Josip, GRADIVO: Nadbiskup Alojzije Stepinac u izvjeima Njemakog

poslanstva u Zagrebu, Fontes: izvori za hrvatsku povijest, br. 2, prosinac 1996.

LUI, Ivan, Progon katolike crkve u Bosni i Hercegovini u vrijeme komunistike vlasti

(1945.-1990.), Croatica Christiana Periodica, god. 36., br. 69., lipanj 2012.

MATKOVI, Hrvoje, Povijest Jugoslavije (1918.-1991.). Hrvatski pogled, Zagreb, 1998.

RADELI, Zdenko, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1990. od zajednitva do razlaza, Zagreb,

2006.

25

RADELI, Nadbiskup Stepinac i sluaj kriarske zastave (1945.-1946.), Croatica

Christiana Periodica, god. 26., br. 49., lipanj 2002.

TAMBUK-KALI, Marina, GRADIVO: Dokumenti obrane u sudskom procesu protiv

nadbiskupa Alojzija Stepinca, I. dio, Fontes: izvori za hrvatsku povijest, br. 2., prosinac

1996.

Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske, Zagreb