psihologija partnerskih veza, pitanja, ispit
DESCRIPTION
pitanjaTRANSCRIPT
1. Kako razumete opsednutost evropske umetnosti nesrećnom, obostranom
ljubavlju? 13
U zapadnjačkoj književnosti ne postoji priča o srećnoj ljubavi, a ljubav koja nije obostrana nije prava
ljubav. Spoznaja kroz bol i patnju tj. spoznaja obostrane i poražene ljubavne strasti, koju brine
odbačena sreća, a uznosi sopstvena propast, ta spoznaja nesrećne obostrane ljubavi predstavlja veliko
otkriće evropskih pesnika. Ono po čemu se oni prepoznaju u svetskoj književnosti, ono što najdublje
izražava evropsku priču o nesrećnoj, nemogućoj ljubavi volimo više nego bilo koju drugu. Volimo
roman koji se odlikuje silinom, promenama...
2. Na čemu bi, prema de Ružmonu trebalo da se zasniva brak? 26
Brak se zasniva na ličnoj odluci pojedinca. Brak počiva na ličnoj predstavi o sreći za koju, u
najpovoljnijem slučaju, pretpostavljamo da je zajednička obema stranama. Teško je definisati sreću, a
problem je jos teži ako uzmemo u obzir da današnji čovek želi da bude gospodar svoje sreće, da shvati
šta je sačinjava, da je proučava i isprobava kako bi mogao da je na kraju poboljša. Sreća predstavlja
nešto što treba steći, najčešće novcem. Kao rezultat toga mi smo obuzeti predstavama o lakoj sreći, a
u isti mah nismo sposobni da je steknemo. To bi značilo da čovek može biti srećan, ali da sreću ne
mora imati. Svaka sreća koju čovek želi da ima ili oseti, a ne da bude u njoj pretvara se u
nepodnošljivo nemanje. Današnji ljudi zasnivaju brak upravo na takvoj sreći - ili se smrtno dosađuju
ili žele da varaju. Verovatno da sa tom skrivenom željom možemo objasniti zašto ti ljudi lako stupaju
u brak iako u njega ne veruju.
3. Da li ljubavna strast treba da predstavlja krunu savršenog braka?
Autori obično hvale strast ili je tolerišu. Oni to rade da ne bi povredili čitaocezadirući tako u
njihova najintimnija uverenja. Oni idu do paradoksa da ljubavna strast predstavlja krunu savršenog
braka. Ljubav kakvu je danas zamišljamo predstavlja jednostavno poricanje braka za koji se tvrdi da
počiva na ljubavi. Mi ne znamo šta je to ljubavna strast, odakle potiče i kuda ide.
4. Navedite vrhovne vrednosti na estetskom i etičkom stadijumu života prema
Kjerkegoru.
On veliča strast kao vrhovnu vrednost na “estetskom stadijumu života”, zatim je prevazilazi
veličajući brak kao vrhovnu vrednost na “etičkomv stadijumu života”. Konačno, on osuđuje brak kao
najvišu prepreku na “religioznom stadijumu života”, jer nas brak vezuje za vreme, a vera traži
večnost.
5. Vernost u braku, prema de Ružmonu je:
27 Ljudi ovog veka smatraju vernost najmanje prirodnom vrlinom koja najmanje doprinosi sreći.
Bračna vernost predstavlja uspreh “nečovečnog” napora. Za vernost se smatra da je disciplina koja je
surovom odlukom nametnuta, predstavlja odraz nemoći da se slobodno živi. Današnjim ljudima je
prešlo u naviku da svaku okolnost, svako stanje maksimalno iskoriste za sebe, ne mareći ni za koga.
Ideja o vernosti oslanja se na poštovanje prema društvenom poretku. De Ružmon vidi vernost kao
svojevrsni apsurd jer se na nju jedino obavezujemo i ona je neosporna činjenica na kojoj se zasniva
ličnost supružnika. Ta vernost je suprotna vrednostima koje gotovo svi danas poštuju. Ona predstavlja
duboki nekonformizam, usporava opšte verovanje, vrednosti, spontanosti brojnih iskustava. Osporava
da sreća predstavlja glavni cilj vernosti jer vernost uopšte neznači očuvanje postojećeg stanja stvari,
ona je pre neka vrsta građenja.
6. Šta je romansa? 63
Romansa označava konkretno osećanje i odnos prema nekoj osobi koji stvaraju emocije,
podstiču maštu i neguju odanost idealima. Romansa nastaje u vezi sa osećanjem ljubavi, posebne
vrste ljubavi koja ima erotska svojstva. Romansa je više zaljubljenost nego ljubav. Ona je u bliskoj
vezi sa smislom života, ali ne sa njegovim dubokim značenjem koje proizilazi iz patnje i muke. U
vezu sa romansom dovodi se osećanje da je život vredan življenja. Kao posledica urođene
nestabilnosti romanse tragika često predstavlja njen bitan deo i duševne patnje kao izraz osećajnosti
krivice.
7. Prema S.Mičelu doživljaj sigurnosti u partnerskoj vezi je detaljno smišljena
fantazija. Objasnite.
U dugim vezama sigurnost se podrazumeva. To osećanje sigurnosti nije dato već je stvoreno.
Prisnost se ne temelji na detaljnom međuljudskom upoznavanju već na prećutno dogovorenom planu.
Predvidljivost nije stvarna već predstavlja detaljno smišljenu fantaziju. U dugim vezama, često se
dešava da jedan ili oba partnera na sopstveno zaprepašćenje otkriju da su njihove pretpostavke o
partneru bile pogrešne. Osećanje sigurnosti i posedovanja koje često prati duge veze delom je svesna
izmišljotina zasnovana na fantazijama o trajnosti. U dugim vezama postoji snažna motivacija za
sticanje sigurnosti i predvidljivosti onog što se ne može predvideti. , sticanje spoznaje o nepoznatom.
Navika ubija seksualnu želju, umanjuje romantičnu strast i predstavlja zaštitnu degradaciju, odbranu
od ranjivosti.
8. Navedite najvažnija ispoljavanja romantične strasti. 63, 67
Seksualnost, idealizacija, agresija.
9. Zašto se seksualnost doživljava kao nepristojnost?
Postoje dva različita pristupa: tradicionalni (Frojdova ljudska životinja) i alternativni, noviji
pristup.
Još u doba Platona ljudi su sebe opisivali kao hibridna bića – jednorozi, sfinge... Frojd se
poziva na Darvina – mi polazimo odozdo i uzdižemo se od evoluciono “nižih” oblika života da bismo
dospeli do svesti, razuma i civilizovanog morala. Podela na više i niže slojeve bila je ključni element.
Frojd je seksualnost (kasnije i agresivnost) smatrao nižim slojem, primitivnim porivom koji pokreće
sve više nivoe uma. Uvek je sagledavao neizbežnu sukobljenost ljidske prirode ispoljavane u
seksualnosti i agresivnosti i našeg preobražavanja u viša, civilizovana bića kakva nastojimo da
postanemo. Naša seksualna priroda navodi nas na neumerene postupke, nepristojno ponašanje i
nekritičko zadovoljavanje potreba, naši ideali i društvene norme zahtevaju od nas da budemo
pristojni, umereni i da se držimo pravila ponašanja.
U Frojdovo vreme smatralo se da animalno i civilizovano u nama potiču iz različitih izvora
(unutrašnjeg i spoljašnjeg) i da se tokom sticanja životnog iskustva talože u slojevima. Poslednjih
decenija smatra se da se biološko i društveno (i lingvističko) u potpunosti međusobno prožimaju. U
našoj biološkoj, animalnoj prirodi je i potreba da se verbalno izražavamo, da obrazujemo društvene
zajednice i stvaramo kulture. Ono što je Frojd smatrao sekundarnim, spoljnim uticajima, danas je
ključni element naše prirode. Mi nismo najpre životinjska pa društvena bića, mi smo suštinski i
istinski društvene životinje.
10. Da li je seksualnost biološka ili društvena konstrukcija?
Ljudska bića, još kao bebe, traže druge ljude sa kojima će ostvarivati interakciju, ne da bi
zadovoljila neke posebne potrebe već zato što su predodređena za to da reaguju na ljude iz svoje
okoline. Mi smo stvoreni za stupanje u interakciju sa drugim ljudima i takve interakcije su bebama
neophodne da bi koristile svoj mozak i postale ljudska bića kojima su svojstveni stvaranje jezika i
specifično ljudski um. To znači da mi u početku nismo seksualna bića izložena društvenim
ograničenjima. Život započinjemo kao telesna/društvena bića i naša seksualnost je isto toliko duboko i
suštinski kulturno određena koliko je fizička. Sa psihološkog stanovišta, značenja seksualnosti
određuju društvena struktura, međulični odnosi i jezičke kategorije.
11. Zašto je seksualnost rizična?
Seksualnost nikada ne može da bude čvrsto određena i predvidljiva. U seksualnom iskustvu
postoji nešto nepoznato, strano. Upravo ta nepoznatost doprinosi većem seksualnom uzbuđenju i
rizicima. Ono spada u elemente koji seksualnost čine potencijalno destabilizirajućom. Ona vrsta
znanja koja je često uzrok nestajanja strasti u dugim vezama sigurnost i dostupnost partnera povlači sa
sobom i to da je nečemu što je po svojoj prirodi nestabilno i nepredvidljivo pridajemo svojstva
stalnosti i jasnoće.
12. Prema S.Mičelu na osnovu čega biramo partnere?
Ono što jesmo i ono što nismo predstavlja suprotnosti, a o njima razmišljamo kao da su
beznačajni. Međutim, suprotnosti jesu povezane. Suprotnost podržava postojanje onog drugog, sadrži
ga u sebi. Suprotnosti se privlače zato što predstavljaju drugu stranu samih sebe. Istu stvar u drugom
obliku. Ono što nas kod drugih privlači možda nije toliko činjenica da je reč o drugoj osobi koliko
prilika da na sigurnoj razdaljini uspostavimo kontakt sa onim aspektima sopstvenog selfa čije
postojanje ni ne priznajemo. Svima nam je sklonost da obnavljamo svoje patnje. Kada je reč o
ljubavnim odnosima svakoj novoj vezi prilazimo kao leku za probleme iz prethodne, a one se redovno
pretvaraju u novu verziju stare ljubavi.
13. Da li je idealizacija u ljubavnim vezama korisna ili štetna?
Idealizacija, mašta, je po svojoj prirodi nesigurna te njenim kontrolisanjem nastojimo da
pronađemo načine da kontrolišemo štetu koju ona može da nanese. Veoma je značajno da li je izvor
idealizacije bar delimično druga osoba (posredstvom mašte) ili je ona čist proizvod fantazije
(zaljubljene osobe kojoj druge osobe služe samo kao prilika za projektovanje sopstvenih potreba).
Korisnost idealizacije u vezama zavisi od mere u kojoj su idealizujući prikazi nastali kao rezultat
zajedničkih napora i saradnje. Idealizacija koju stvara osoba koja voli obično je plodonosnija kada za
nju odabrana svojstva odgovaraju svojstvima koja voljena osoba koristi za spostvenu idealizaciju.
Uzajamna idealizacija se često pretvara u neku vrstu mita o dvema osobama. Ali maštanja o
savršenom skladu mogu da budu štetna ako se shvate preozbiljno, kao stalno očekivanje, a ne kao
prolazna pojava.
14. Uz ugla psihoanalize, ljubav je rizik za:
Zaljubljenost ne odražava uvek plemenite podsticaje osobe poput odanosti, već često
ispoljavanje najgoreg u nama, mračne strane ljudi. Romantični zanos vremenom slabi i prelazi u
manje snažno i stabilnije osećanje. Romantična strast se nekad pretvori u snažnu mržnju i žeđ za
osvetom koja u ekstremnim slučajevima mogu da sadrže ozbiljna nasilnička zlodela. Mržnja se
međutim javlja u mnogo suptilnijim oblicima kao emocionalno udaljavanje, provokativno
proveravanje, strategije ostvarivanja kontrole. Ljubav podrazumeva velike rizike tako da je mržnja
njen nezaobilazni pratilac. Održavanje zaljubljenosti ne zavisi od veštine uzdržavanja od agresivnosti
već od sposobnosti da se ona i ljubav pomire i uporedo postoje.
15. Uslovi za promenu obrasca afektivne vezanosti su:
Do promena u obrascu AV je dolazilo kod otprilike jednog od četiri subjekta. Na osnovu
ovog istraživanja AV zaključujemo o njihovoj stabilnosti. Rezultati dobijeni na osnovu intervjua AV
odraslih stabilniji su od samoizveštavajućih tvrdnji ili izjava vršnjaka. Činjenica da su savršenije mere
stabilnije pokazuje da je u izveštajima mere nestabilnosti u samoizveštavajućim testovima odraz
nesavršenosti mera što je onda argument više u prilog stabilnosti obrazaca kroz vreme. Ipak deo
dobijenih nestabilnosti posledica je stvarnih promena u organizaciji AV kroz vreme i ovo otkriće je u
skladu sa teorijom AV jer potvrđuje da značajno iskustvo u vezama i drugi bitni događaji u životu
mogu da izmene organizaciju AV odnosno unutrašnje radne modele.
U proučavanju mladih parova zadovoljstvo ljubavnim odnosom bilo je povezano sa većom
sigurnošću. U četvorogodišnjem proučavanju parova potvrđeno je da su raskidi veza korelirali sa
izmenom obrazaca AV (od sigurne u nesigurnu AV), čak su i subjekti sa izbegavajućim obrascem AV
koji su ipak formirali ljubavnu vezu postigli u izvesnom procentu promenu radnog modela što nije
važilo za izbegavajuće subjekte koji nisu ušli u vezu. Uprkos opisanim nastojanjima u pravcu
održavanja stabilnosti rano formiranih radnih modela kroz životni vek osobe, do promene ipak dolazi.
Ono što je zajedničko svim promenama možemo odrediti kao nepotvrđena očekivanja u pogledu za
osobu značajnih događaja. Npr. ulazak u značajnu vezu može da dovede do promene onih čiji modeli
sebe i drugih vode u skepticizam o mogućnosti da se ima takva veza. Međutim i sigurna osoba, kada
je u negativnoj vezi, može postati nesigurna na osnovu novostečenog iskustva.
16. Da li istraživanja ukazuju na polne razlike u pogledu izraženosti dimenzija
izbegavanje i anksioznost? 58, 80
U proučavanju ljubavnih veza kao individualni kvalitet AV koristi se i dimenzija izbegavanja
i anksioznosti. U tako koncipiranom istraživanju, osobe koje su opušteno vezane (negativna
dimenzija izbegavanja) izjavljivale su da im polazi za rukom da nateraju druge ljude da se otvore i da
govore o ličnim stvarima. Osobe koje su anksiozne zbog veza pokazale su da ne veruju svojim
partnerima. Ostali rezultati bili su specifični u odnosu na pol.
Kod žena, anksioznost u vezama je u višoj korelaciji sa kvalitetom veze od sposobnosti za
bliskost. Visina anksioznosti je povezana sa ljubomorom i sa niskim nivoima komunikacije, ali i sa
partnerovim razumevanjem i zadovoljstvom.
Kod muškaraca, dimenzija izbegavanja je značajna dimenzija vezanosti.
Ove razlike mogu da reflektuju stereotipe uloga polova u kojima su žene socijalizovane da
vrednuju emocionalnost, a muškarci samopouzdanje. Imajući u vidu da je veza loša kada je žena
visoko zabrinuta, ali i kada muškarcu ne prija intimnost izgleda da je prevelika usaglašenost sa
stereotipima uloga polova štetna za kvalitet veze.
17. Prema rezultatima istraživanja, da li je odnos sa majkom prediktivniji od
odnosa sa ocem za partnersku AV?
Rezultati istraživanja nisu potvrdili hipotezu o statistički značajnijem odnosu sa majkom u
odnosu na ocaza predikciju partnerske AV. Odnos sa ocem izražen kroz vrednosti dimenzije intervjua
prediktivna je za procenu bojažljivosti u smislu da je na svim dimenzijama viša prediktivna vrednost u
odnosu na oca nego u odnosu na majku. U sigurnim partnerskim obrascima tek je naznačena prednost
AV sa ocem i možemo je razmatrati samo kroz dimenziju voljenosti. Odnos sa majkom izražen kro
vrednosti dimenzije intervjua prediktivna je za procenu odbacujućeg partnerskog obrasca na osnovu
dimenzije idealizacije. Objašnjenje da je majka idealizovanija od oca možemo potražiti u tzv. kultu
majke koji se u našoj sredini tradicionalno neguje.
18. Navedite dimenzije AAI koje statistički najbolje prognoziraju:
a) obrazac sigurnog AV; b) obrazac izbegavajućeg AV;
c) obrazac preokupiranog AV i d) obrazac bojažljivog AV.
a) Obrazac sigurnog AV možemo predvideti na osovu iskustva prihvatanja tj.voljenosti
i u odnosu na majku i u odnosu na oca.
b) Iskustvo odbacivanja i od oca i od majke značajno je za predikciju izbegavajućeg
AV, kao i iskustvo zanemarivanja od strane oca.
c) Kada je reč o preokupiranom AV najznačajnije je iskustvo zamenjenosti uloga kao i
majčinog odnosno očevog preteranog uključivanja.
d) Prognoza obrasca bojažljivog AV moguća je preko iskustva odbacivanja oba
roditelja, zamenjenih uloga, kao i zanemarivanja od strane oba roditelja.