psihologija somatskog bolesnika - udruzenjenefrologa.com · mehanizmi odbrane negacija regresija...
TRANSCRIPT
Vladimir DjordjevićKlinika za zastitu mentalnog zdravlja KC Nis
Psihologija somatskog bolesnika
mr. sc. dr Vladimir Đorđević
Psihološki doživljaj somatske bolesti
Određuje:
odnos pacijenta prema bolesti
ponašanje u bolesti
stav prema traženju medicinske pomoći i prihvatanju ili neprihvatanju predloženih medicinskih mera
“Percepcija bolesti”
Zasniva se na:
kvalitetu i intenzitetu senzacija neprijatnog karaktera (bola)
prvoj proceni izvora istih, tj. dela tela koji je oboleo
Faza “neorganizovanosti” bolesti
Karakteriše se:
zabrinutošću
strahom
maglovitim pretpostavkama o prirodi
i značaju oboljenja
Faza “organizovanja” bolesti
realizuje lekar postavljanjem dijagnoze
sledi trend smirivanja emocionalnih reakcija pod uplivom mehanizama odbrane
Psihičke reakcije somatskih bolesnika
normopsihičke
patopsihičke
Normopsihičke reakcije somatskih bolesnika
kvalitativno se razlikuju od patopsihičkih ali su kliničko-fenomenološki slične
u mnogim slučajevima se kombinuju sa patopsihičkim delujući sinergistički
Patopsihičke reakcije somatskih bolesnika
depresivne
hipohondrične
paranoidno-kverulantske
euforičke
infantilne
Depresivne reakcije somatskih bolesnika
misaona preokupacija bolešćumračne pretpostavke o budučnosti i ishodu bolestipreispitivanje prošlosti i traženje razloga u sebi za nastalo oboljenjesamooptuživanjebriga da li će u nemoći biti pomagan i uvažavanstrah od smrti i umiranjasuicidalne misli i želja za smrću
Hipohondrične reakcije somatskih bolesnika
karakterišu se preuveličavanjem težine svoje bolesti i pesimističkom procenom njenog ishoda
Paranoidno-kverulantske karakteristike somatskih bolesnika
odlikuje ih projekcija osećanja krivice i optuživanje drugih za nastanak bolesti, najčešće članova porodice i medicinskog personala
Euforičke reakcije somatskih bolesnika
povišeno osnovno raspoloženje koje se tumači kao rezultat “begstva od nepodnošljive stvarnosti”
Infantilne reakcije somatskih bolesnika
pasivno-receptivna pozicija
egocentrizam
bespomoćnost
stalno očekivanje i iznuđivanje pažnje od strane drugih
prihvatanje bolesti kao “časnog razloga” za izbegavanje obaveza i odgovornosti prema porodici i društvu
Važnost identifikacije psihičkih reakcija kod somatskih bolesnika
Omogućava lekaru da:
osposobi i pridobije bolesnika za korisnu saradnju u procesu lečenja
podstakne i podrži formiranje korisnih mehanizama odbrane
spreči moguće autoagresivne postupke
Šta se dešava sa bolesnikom na hemodijalizi?
pojava anksioznosti
slabljenje ega
izmena koncepta telesne sheme i preraspodela libidinozne energije
reaktivacija intrapsihičkih konflikta
naglašavanje postojećih crta ličnosti
slabljenje ili slom mehanizama odbrane
osiromašenje fantazama
novi suženi egzistencijalni model
Anksioznost
ima kvalitet egzistencijalne i separacione
najizraženija u prva tri meseca dijalizira-
nja i to u prvom i zadnjem satu dijalize
često se strukturiše kroz nozofobiju i tanatofobiju
strah od umiranja
Slabljenje ega
napuštanje zrelih načina kontrole impulsa i afekata
sklonost agresivnom ispoljavanju
korišćenje primitivnih mehanizama odbrane
Izmena koncepta telesne sheme i preraspodela libidinozne energije
dezinvesticija spoljašnjih objekata
koncentracija libidinozne energije na deo tela koji se doživljava kao “žarište problema” (bubreg ili šant, fistula)
promena doživljaja “telesnog Ja” i koncepta telesne sheme
Naglašavanje postojećih crta ličnosti
anankastičnih
uretralnih
pasivno-zavisnih
anksioznih
Mehanizmi odbrane
negacija
regresija
izolacija afekta
pomeranje
projekcija
intelektualizacija
Fantazmi
siromašni
jednolični
vezani za situaciju dijaliziranja
javljaju se fantazmi gnječenja, mrvljenja, ceđenja tela od strane mašine
Egzistencijalni model
život koji je “mašina izabrala” za pacijenta
izmena većine socijalnih uloga
Prihvatanje bolesti
Zavisi od brojnih faktora:
težine bolesti
predstave koju osoba ima o svojoj bolesti i opasnosti koju ona nosi
strukture ličnosti i iskustva obolelog
Adaptacija na dijalizu
period adaptacije na dijalizu je dugotrajan proces
deli se u tri faze (Reichman i Levy):
period “medenog meseca”
period razočaranja i obeshrabrenosti
period dugotrajne adaptacije
Period “medenog meseca”
osećanje zadovoljstva i nade koje prati primenu prvih dijaliza
redukcija simptomatologije uremične “pseudoneurastenije”:
apatija
umor
iritabilnost
slabost koncentracije
nedostatak psihičke energije
Period razočaranja i obeshrabrenosti
uslovljen je:
tehničkim ograničenjima dijalize
potrebom za povratkom socijalnih uloga
u porodici i društvu
komplikacijama osnovne bolesti
Period dugotrajne adaptacije
počinje otprilike 3-12 meseci posle prve hemodijalize
odlikuje se fluktuacijama
raspoloženja i opšteg stanja
Manje adaptirani i kooperativni pacijenti
introvertisamciopisuju sebe kao “očajne”osobe sa niskom frustracionom tolerancijomu životnoj istoriji imaju impulsivno i neodgovorno ponašanjene prihvataju ulogu bolesnikashvataju dijalizu kao prelazni tretman do transplantacijestanuju blizu bolnicenemaju podršku od strane porodice
Bolje adaptirani i kooperativni pacijenti
ekstroverti
optimisti
iznad prosečne inteligencije
prihvataju ulogu bolesnika
stanuju dalje od bolnice
imaju podršku porodice
Hemodijaliza – tretman sa najviše psihološkog stresa
Kaplan de Nour navodi tri osnovna izvora stresa:
mnoge restrikcije koje su sastavni deo tretmana
zavisnost od mašine i činjenica da se mašina kontroliše od strane drugih
porast agresije uzrokovan brojnim osujećenjima
Neophodnost timskog rada i socijalne podrške
Razlozi za:
brojnost i kompleksnost psihosocijalnih činilaca kod
bolesnika sa HBI
interakcije psiholoških faktora i uspeha u lečenju
povezanost između preživljavanja i percepcije socijalne podrške
važnost socijalne podrške u prilagođavanju hroničnoj bolesti
Leonardo da Vinči
Bella Principesa
WE AWARD YOU WITH THIS NICE PICTURE FOR BEST AUDIENCE. THANK YOU FOR COMING!