rade radanović - kako upravljati zalihama?, controlling magazin 06

2
controlling iz prve ruke 58 decembar 2015. Proces upravljanja zalihama, ključna karika u lancu snabdevanja KAKO UPRAVLJATI ZALIHAMA? RADE RADANOVIĆ RUKOVODILAC SLUŽBE ZA UPRAVLJANJE ZALIHAMA NAFTNA INDUSTRIJA SRBIJE P roces upravljanja zalihama materijalno-teh- ničkih resursa (MTR), kao sastavni deo lanca snabdevanja u nabavci, predstavlja mrežu aktivnosti unutar jedne kompanije. Ove aktiv- nosti su usmerene na pronalaženje zdravog balansa između dva osnovna rizika: • rizika deficita u snabdevanju sa jedne strane i • rizika stvaranja prekomernih zaliha MTR, sa druge strane. Ciljna funkcija procesa upravljanja zalihama MTR jeste pronalaženje tačke ravnoteže između dva navedena rizika. Relevantna mera uspešnosti procesa je stepen zadovoljavanja potreba krajnjeg naručioca. Kako bi se obezbedio već pomenuti balans, vlasnik procesa upravljanja zalihama na počet- ku treba da odgovori na sledeća pitanja: • Koliko i kojih materijala je neophodno dr- žati na zalihama? • Na koje kategorije i potkategorije je neop- hodno podeliti strukturu zaliha? • Koje su optimalne šeme nabavki koje mo- gu biti primenjene? • Da li su postojeći rokovi isporuke materija- la ažurni i precizni? • Koje metrike se koriste u proceni efikasno- sti rada svih korisnika u lancu snabdevanja? Pozicija funkcije za upravljanje zalihama u okviru lanca snabdevanja prikazana je na slici 1. Radi postizanja maksimalnog rezultata u upravljanju zalihama u upotrebi je nekoliko metoda koje se koriste u svetskoj praksi. To su: sprovođenje periodičnih provera stanja zaliha, analiza upotrebe zaliha uporedo sa norma- tivnim rokovima isporuke, smanjivanje nivoa sigurnosnih zaliha, korišćenje ABC analize, im- plementacija softvera za upravljanje zalihama i sl. Svaka od njih u određenoj meri doprinosi boljem upravljanju zaliha. U kompaniji NIS, za- ključak je da je definisanje jasnih metodologija, kao i njihova međusobna interakcija, ključno u postizanju uspeha u borbi koja se neprestano vodi na tri fronta: kroz smanjivanje nepotrebne nabavke, paralelno povećanje potrošnje tekućih zaliha, kao i kroz blagovremenu realizaciju ne- kurentne i nelikvidne robe. Proces upravljanja zalihama u kompaniji NIS sastoji se iz dve osnovne faze: 1. Smanjivanje zaliha. Kako bi zalihe bile izbalansirane sa potrošnjom, kompanija usmera-

Upload: menadzment-centar-beograd

Post on 20-Jan-2017

138 views

Category:

Economy & Finance


5 download

TRANSCRIPT

Page 1: Rade Radanović - Kako upravljati zalihama?, Controlling magazin 06

controlling iz prve ruke

58 decembar 2015.

Proces upravljanja zalihama, ključna karika u lancu snabdevanja

KAKO UPRAVLJATI ZALIHAMA?

RADE RADANOVIĆ RUKOVODILAC SLUŽBE ZA UPRAVLJANJE ZALIHAMANAFTNA INDUSTRIJA SRBIJE

Proces upravljanja zalihama materijalno-teh-ničkih resursa (MTR), kao sastavni deo

lanca snabdevanja u nabavci, predstavlja mrežu aktivnosti unutar jedne kompanije. Ove aktiv-nosti su usmerene na pronalaženje zdravog balansa između dva osnovna rizika:

• rizika deficita u snabdevanju sa jedne strane i

• rizika stvaranja prekomernih zaliha MTR, sa druge strane.

Ciljna funkcija procesa upravljanja zalihama MTR jeste pronalaženje tačke ravnoteže između dva navedena rizika. Relevantna mera uspešnosti procesa je stepen zadovoljavanja potreba krajnjeg naručioca.

Kako bi se obezbedio već pomenuti balans, vlasnik procesa upravljanja zalihama na počet-ku treba da odgovori na sledeća pitanja:

• Koliko i kojih materijala je neophodno dr-žati na zalihama?

• Na koje kategorije i potkategorije je neop-hodno podeliti strukturu zaliha?

• Koje su optimalne šeme nabavki koje mo-gu biti primenjene?

• Da li su postojeći rokovi isporuke materija-la ažurni i precizni?

• Koje metrike se koriste u proceni efikasno-sti rada svih korisnika u lancu snabdevanja?

Pozicija funkcije za upravljanje zalihama u okviru lanca snabdevanja prikazana je na slici 1.

Radi postizanja maksimalnog rezultata u upravljanju zalihama u upotrebi je nekoliko metoda koje se koriste u svetskoj praksi. To su: sprovođenje periodičnih provera stanja zaliha, analiza upotrebe zaliha uporedo sa norma-tivnim rokovima isporuke, smanjivanje nivoa sigurnosnih zaliha, korišćenje ABC analize, im-plementacija softvera za upravljanje zalihama i sl. Svaka od njih u određenoj meri doprinosi boljem upravljanju zaliha. U kompaniji NIS, za-ključak je da je definisanje jasnih metodologija, kao i njihova međusobna interakcija, ključno u postizanju uspeha u borbi koja se neprestano vodi na tri fronta: kroz smanjivanje nepotrebne nabavke, paralelno povećanje potrošnje tekućih zaliha, kao i kroz blagovremenu realizaciju ne-kurentne i nelikvidne robe.

Proces upravljanja zalihama u kompaniji NIS sastoji se iz dve osnovne faze:

1. Smanjivanje zaliha. Kako bi zalihe bile izbalansirane sa potrošnjom, kompanija usmera-

Page 2: Rade Radanović - Kako upravljati zalihama?, Controlling magazin 06

controlling iz prve ruke

59 decembar 2015.

va svoje aktivnosti na smanjivanje prekomernih zaliha. Zalihe materijala kategorizuju se u odre-đenu kategoriju, a stratifikacijom i primenom ABC analize na Paretto principima omogućava se pravovremeno reagovanje radi smanjivanja zali-ha materijala i sprečavanja njihovog rasta.

2. Održavanje zaliha na odgovarajućem nivou. Ovo podrazumeva konstantno unapređe-nje svih procesa unutar lanca snabdevanja. Kako bi se postigao nizak nivo zaliha, a po mogućnosti i njihovo dodatno smanjivanje, od velike važ-nosti je da sistemsko stanje zaliha ne odudara od fizičkog. Potrebno je obezbediti tačnost poda-taka u sistemu, a samim tim i MRP alat održavati aktuelnim. Ovde je važna uloga svih zaposlenih u lancu snabdevanja, od nabavke preko magacio-nera, do naručioca koji troši i ugrađuje materijale u procese. Material Resource Planning (MRP) je sistem unutar SAP-a i integralni je deo svakog ERP sistema koji omogućava kompanijama da automatizuju i integrišu poslovne procese u jedinstven sistem. Kada je postignut visok nivo kvalitetnih podataka u sistemu, sledeći segment je planiranje i obezbeđivanje da planovi potroš-nje u što većoj meri imaju poklapanje sa faktič-kom potrošnjom. U planiranju ključnu ulogu ima krajnji naručilac. Ukoliko je plan u dovoljnoj meri precizan, stock controllers će na najbolji mogući način uskladiti i izbalansirati nabavku sa periodi-ma kada su materijali realno potrebni i kada se sistem ažurno održava.

Proaktivnost u radu, pravovremeno re-agovanje kao i praćenje zaliha od momenta

Rade Radanović je rukovodilac Službe za upravljanje zalihama u kompaniji NIS od februara 2015. godine. Prethodno je radio u kompaniji Tarkett (2007–2015) na poziciji menadžera za planiranje proizvodnje i distribucije. U kompaniji M&I Systems (2006–2007) radio je na poziciji ERP konsultanta. Radeta možete kontaktirati na e-mail [email protected], ili brojem telefona 064 845 3170.

planiranja predstavljaju bitnu kariku u procesu upravljanja zalihama, a samim tim i u lancu snabdevanja. Kao relevantni pokazatelj uspeš-nosti procesa upravljanja zalihama u industriji prerade nafte prepoznaje se svako smanjivanje zaliha na nivou od 3% i više. U kompaniji NIS, u kojoj su krajnji naručioci nabavke interni korisni-ci, u prvih devet meseci 2015. godine uspeli su da postignu nivo od preko 3%, dok je u nekim segmentima zabeležen čak i dvocifren broj umanjenja zaliha. Ovo ukazuje da je funkcija za upravljanje zalihama u lancu snabdevanja kom-panije postigla željeni balans između vrednosti zaliha i sigurnosti koje one pružaju.

Sama priroda zaliha je takva da se sa njima može raditi tek kada su na stanju kompanije.Tada je često već kasno jer zalihe predstav-ljaju utrošen kapital preduzeća. Na kraju, sav kapital koji nije zarobljen u zalihama može biti uložen u razvoj kompanije i poboljšanje njenih internih procesa.

Kada se posmatraju finansijski rezultati jedne kompanije, sastavni deo bilansa uspeha su i zalihe. Jedan od najvažnijih finansijskih parametara je DIO (Days of inventory outstan-ding) koji pokazuje nivo Working Capital-a u jednoj kompaniji. DIO predstavlja brzinu kojom kompanija obrće svoje zalihe. Niži DIO označava da kompanija smanjuje angažovani kapital, od-nosno brzo oslobađa zalihe. Samim tim, što je veći utrošak, DIO je manji. Najbolje finansijske rezultate imaju kompanije sa niskim nivoom za-liha, uz visok nivo utroška materijala.

Slika 1. Upravljanje zalihama