RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

primici radnika koji nisu zaštićeni od ovrhe_30.07.2015.

Primici iz radnog odnosa zaštićeni od ovrhe i oni koji nisu zaštićeni_prezentacija dr.sc. Marije Zuber, savjetnice HZ-RIF, 05.11.2014.

Vijesti: 09.08.2018._Deblokirani građani s ovrhama

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/deblokirani-gradjani-s-ovrhama-starijim-od-tri-godine---526435.html

Kreće masovna deblokada računa građana i obrtnika

Iz nepoznata razloga sudovi tek sada pribjegavaju ovršnom rješenju koje je godinama bilo na snazi

OBJAVA 03. STUDENOGA 2014.

Ovršno sudstvo, kako stoje stvari, moglo bi krenuti u ekspresni zakonski obračun sa starim ovrhama koje predugo drže zarobljene u blokadi građane dužnike, i to na jednostavan način, piše Poslovni dnevnik.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Naime, suci su po službenoj dužnosti već počeli donositi prva rješenja na kojima piše da se obustavlja ovrha na novčanim sredstvima dužnika.

To se zbiva po Ovršnom zakonu, bez održavanja sudskog ročišta i bez inicijative stranaka, pa strankama u postupku sa suda stižu nova i u dosadašnjoj praksi nepoznata rješenja, što je mnogima još uvijek neobjašnjivo. No, logika je ovdje sljedeća: dok god sudac ne donese rješenje o obustavi ovrhe ona je u tijeku, a ako se prisilna naplata ne može provesti jer dužnik nema novca i duže je blokiran, ovrha ipak ne može biti obustavljena sama od sebe, tj. bez sudskog rješenja. Ovrha na novčanim sredstvima, ako se provodi po ovršnom rješenju koje je donio sud, po Ovršnom zakonu ne može vječno trajati, nego je sud mora obustaviti.

Zakonsko uporište

U prvim konkretnim slučajevima to se i događa pojedinim blokiranim građanima, među kojima Fina vodi i obrtnike. Koliko je takvih rješenja doneseno, trenutačno je nemoguće doznati s obzirom na to da je riječ o novosti u sudskoj praksi, Poslovni dnevnik dobio ih je više na uvid. Potvrđuje se i da je u primjeni 'uskrsnulo' ovršno rješenje koje je godinama bilo na snazi. Ono najvažnije, sudovi ga nisu primjenjivali, iako su morali. Isto tako nejasno je i zašto to tad nisu činili, kao i zašto to sad čine. No, kako nam je potvrdio sudac Vrhovnog suda Đuro Sessa, misterije nema. Prema Sessi, razlog vjerojatno leži u tome što sudovi nisu imali potrebnu informaciju. Za obustavu inače postoji zakonsko uporište – to je istek zakonskog roka u kojem se vjerovnik nije mogao namiriti prisilnom naplatom na novčanim sredstvima građana (do 2011. izravno kod banaka, a kasnije na Fini).

U rješenjima kojima se obustavlja provedba ovrhe, suci se sada pozivaju na članak 180. Ovršnog zakona. Usput rečeno, tog članka u novome zakonu od 1. rujna više nema, dok je cijela stvar višestruko zanimljiva. Između ostalog i zbog ogromnog efekta koji je primjena mogla imati na volumen blokada, koji bi svakako bio manji. U blokadi je, naime, danas rekordan broj građana – njih 318.592 duguje 28,99 milijardi kuna, no gotovo tri četvrtine blokiranih građana upravo su oni u dugotrajnoj blokadi. Pritom je pretežit broj blokiranih građana iz razdoblja koje pokriva ovo zakonsko rješenje, s time da je primjena navedene odredbe izostala. Sedam godina ipak ona je bila na snazi, sve od 2005. do sredine listopada 2012. zakonodavac je smatrao da vjerovnik na ovaj način ne može vječno u šaci držati dužnika.

Prednost u naplati

Tako su i sam rok za prisilnu naplatu na ovom predmetu ovrhe regulirala čak tri Ovršna zakona (2005., 2008. i 2012.), ali s razlikama u trajanju. Pritom je iz svih odredbi vidljivo da su sudovi trebali obustaviti ovrhe koje se nisu provele po blokiranim računima: po zakonu iz 2005. nakon 6 mjeseci, po zakonu iz 2008. nakon 12 mjeseci, a po zakonu iz 2012. nakon 3 mjeseca. U takozvanim pasivnim ovrhama na ovaj se način dužnik oslobađa starih obveza. Iako to može unijeti poremećaje, pa i nepravde među vjerovnicima jer prednost u naplati dobivaju mlađi vjerovnici u odnosu na starije, vruće je pitanje hoće li umjesto neučinkovite ovrhe na računima vjerovnici ubuduće prakticirati namirenje na drugoj vrsti imovine.

Kasno paljenje

Ovršni zakon je od 2005. do 2012. predviđao da će sud obustaviti ovrhu na računu ako ovrha nije provedena protekom 6 mjeseci, a od 2008. godine protekom 12 mjeseci, kaže odvjetnik Mićo Ljubenko. Zašto to sudovi nisu tada provodili, teško je reći, kaže, iako se time prouzročila dugotrajna

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

blokada računa građana i pravnih osoba. "Sada su sudovi počeli donositi rješenja o obustavi dugotrajnih ovrha, temeljem članka 180a. OZ-a koji se primjenjuje na ovrhe iz tog razdoblja. Nije jasno što je razlog da sudovi sada primjenjuju zakon, koji su mogli primijeniti i prije nekoliko godina."

>> Fina objavila: Računi 318.592 hrvatskih građana su u blokadi

OGRANIČENJA OD OVRHE NA PLAĆI U 2016. GODINI

Piše: Vedran Jelinović

Ograničenja do kojih se u pojedinoj kalendarskoj godini može provoditi ovrha na stalnim novčanim primanjima (npr., plaći, naknadi umjesto plaće, mirovini) ovise o objavljenoj prosječnoj (neto) plaći iz prethodne godine, te o objavljenoj minimalnoj plaći u RH za tekuću godinu.

1. Prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama RH za razdoblje siječanj – kolovoz 2015. iznosila je 5.693 kune (Nar. nov., br. 121/15). Ovaj iznos relevantan je za provedbu ovrhe na plaći radi naplate svih tražbina koje nisu porezni dug. S obzirom na čl. 173. st. 3. Ovršnog zakona u kojem je propisano da se tako utvrđeni iznos primjenjuje u idućoj godini, to znači da se ovo ograničenje primjenjuje na svaku isplatu plaće u 2016. pa tako i na isplatu plaće za prosinac 2015. koja dospijeva i isplaćuje se u siječnju 2016. godine.

Ako je neto plaća radnika jednaka ili veća od 5.693 kn, od ovrhe je izuzet iznos od 3.795,33 kn(2/3 od 5.693). Stoga, ako radnik primjerice ima neto plaću 8.000 kn, njemu se mora isplatiti 3.795,33 kn, dok je iznos od 4.204,67 kn raspoloživ za ovrhu.

Ako je neto plaća radnika manja od 5.693 kn, od ovrhe je izuzet iznos od 2/3 neto plaće radnika-ovršenika. Stoga, ako radnik primjerice ima neto plaću 4.500 kn, njemu se mora isplatiti iznos od 3.000 kn (2/3 njegove plaće), dok je 1.500 kn (1/3 njegove plaće) raspoloživo za ovrhu.

Napomena: ova ograničenja nisu primjenjiva na ovrhu zbog zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, već se radi naplate tih tražbina primjenjuju drugačija ograničenja, nepovoljnija za radnika.

2. Visina minimalne plaće u 2016. utvrđena je u bruto iznosu od 3.120,00 kuna (Nar. nov., br. 140/15). Ovaj iznos relevantan je za provedbu ovrhe na plaći radi naplate poreznog duga što znači da je plaća u tom dijelu zaštićena od ovrhe.

Primanja i naknade izuzeti od ovrhe prema članku 172. Ovršnog zakona

1. primanja po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja,

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

2. primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju,

3. primanja po osnovi socijalne skrbi,

4. primanja po osnovi privremene nezaposlenosti,

5. primanja po osnovi doplatka za djecu, osim ako posebnim propisom nije drukčije određeno,

6. primanja po osnovi stipendije i pomoći učenicima i studentima,

7. naknada za rad osuđenika, osim za tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja te za tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom osuđenika,

8. primanja po osnovi odličja i priznanja,

9. rodiljne i roditeljske novčane potpore, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno,

10. utvrđeni iznosi za uzdržavanje djeteta uplaćeni na poseban račun kod banke,

11. naknada troškova za službeno putovanje i naknada troškova prijevoza na posao i s posla do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada,

12. dar za djecu do 15. godine života i potpore za novorođenče do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada,

13. naknada za saniranje posljedica štete od katastrofa i elementarnih nepogoda,

14. potpore zbog invalidnosti radnika i neprekidnog bolovanja radnika duljeg od 90 dana , potpore za slučaj smrti radnika i smrti člana uže obitelji radnika, do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada,

15. ostala primanja izuzeta od ovrhe po posebnim propisima.

11. 10. 2016.

Mogu li izmjene Ovršnog zakona smanjiti broj deložacija?

(HRT) Most nezavisnih lista predlaže da se onima koji ostaju bez jedinog krova nad glavom omogući

zamjenski smještaj dok se ne snađu. Tako je Božo Petrov u Dnevniku HRT-a najavio izmjene Ovršnog

zakona koje podupire i HDZ, a koje i prije konačnog prijedloga izazivaju reakcije.

Svakog četvrtog stanovnika Hrvatske izravno se tiče izmjena Ovršnog zakona. Više je od 300.000

blokiranih obitelji, koje najviše duguju bankama. Mnogi od njih boje se da će ostati bez jedine

nekretnine. Upravo njima namijenjene su promjene koje najavljuje Most.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

On omogućuje da građani neće ostati bez krova nad glavom, neće se događati deložacije kakve su se mogle vidjeti, a s druge strane postojat će mogućnost da mlade obitelji imaju mogućnost dignuti kredit, rekao je Božo Petrov. Hrvatska udruga banakanada se da će Zakon ostati u skladu s načelima i praksom Europske unije te da će proći redovitu saborsku proceduru. Razumijemo potrebu za zaštitom najugroženijih socijalnih skupina građana koju je potrebno odrediti u resorima socijalne politike. No, pritom je bitno da istodobno kroz zakon koji nije za to primarno nadležan ne ugrozimo stabilnost pravnog sustava, ne pogoršamo pravodobnu otplatu svih potraživanja u zemlji i ne ograničimo dugoročne kredite mladima, navodi Hrvatska udruga banaka. Da se ne ide dobrim putem smatraju i Blokirani,udruženi u političku stranku. Dogovor Mosta i HDZ-a da država osigurava zamjenski smještaj samo je kozmetička promjena, tvrde. Sve je bolje od ulice, ali situaciju treba sagledati realno, smatraju i sindikati. Otvara se pitanje je li to predloženo napamet i koliko god je dobro, ne bi li prije toga trebalo preispitati o kojem se broju nekretnina radi, gdje se nalaze, jesu li raspoložive i u kojim su uvjetima, kazao je Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata. Do tada, ostaju tek najave da će se povećati dio plaće koji se ovrhom ne bi smio dirati, a to bi za ispodprosječna primanja značilo nekoliko stotina kuna više.

16. 01. 2015.

KORACI ZA NOVI POČETAK - Kako dužnik može pristupiti mjeri otpisa duga/odgodi ovrhe?

(Ministarstvo socijalne politike i mladih) Sukladno Sporazumu kojeg će Vlada Republike Hrvatska

potpisati s vjerovnicima građani čiji ukupan iznos duga, zaključno s danom 30. rujna 2014. i

blokiranim računom duže od godine dana, iznosi najviše do 35.000,00 kuna kumulirano po svim

vjerovnicima, od toga najviše 25.000,00 kuna prema vjerovnicima skupine A - državnim poduzećima i

istovremeno najviše prema vjerovnicima skupine B - bankama, teleoperaterima, gradovima i ostalim

vjerovnicima mogu pristupiti mjeri za otpis duga ili odgodu ovrhe. Početak mjere od 2. veljače 2015.

godine!

KRITERIJ A Kriteriju A pripadaju dužnici koji su primatelji socijalnih naknada: zajamčene minimalne naknade, pomoći za uzdržavanje i osobne invalidnine koji će mjeri otpisa duga moći pristupiti u prva dva mjeseca provedbe mjere (od 2. veljače 2015.) na slijedeći način 1.Korak-Provjera duga u FINI Građanin na web stranicama FINE ili osobnim dolaskom na jednu od 175 lokacija FINE od 2. veljače 2015. godine može provjeriti je li na popisu dužnika koji mogu podnijeti Zahtjev za otpis duga.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Ukoliko se građanin nalazi na popisu dužnika, uz predočenje osobne iskaznice može zatražiti ispis Pregleda duga u poslovnicama FINA-e ili u ovlaštenim centrima za socijalnu skrb (Zagreb, Varaždin, Rijeka, Osijek, Split) 2. Korak- prikupljanje potrebne dokumentacije Nakon što je građanin ustanovio da se nalazi na popisu dužnika, može podnijeti Zahtjev za otpis duga. Potrebni dokumenti koje mora imati su: Ispunjen Zahtjev za otpis duga kojeg može pronaći na web stranici FINA-e, u poslovnicama FINA-e, centrima za socijalnu skrb, na web stranicama ministarstava i Vlade RH Ispis pregleda duga dobiven iz FINA-e ili nadležnih centara socijalne skrbi Potvrda o priznavanju prava na ZMN, pomoć za uzdržavanje i osobnu invalidninu kojeg dužnik pribavlja iz centra za socijalnu skrb 3. Korak-dostavljanje Zahtjeva za otpis duga vjerovnicima Dužnik dostavlja dokumentaciju vjerovnicima. Ukoliko se dug odnosi na više vjerovnika, dužnik će ispunjene Zahtjeve za otpis duga zajedno za potrebnom dokumentacijom odvojeno uputiti svakom od vjerovnika od kojeg potražuje otpis duga. Podnošenjem Zahtjeva za otpis duga dužnik ulazi u Registar otpisa duga na vremenski period od tri godine u slučaju otpisa duga ili jedne godine u slučaju odgode ovrhe. 4. Korak - Obrada Zahtjeva za otpis duga Vjerovnici obrađuju Zahtjev i obavještavaju FINA-u o statusu Zahtjeva.Dužnik svoj status može provjeriti na web stranicama FINE u svakom trenutku uz odgovarajuću lozinku. U roku od 15 dana od obavijesti o zaprimljenom Zahtjevu vjerovnik će odlučiti o odobravanju ili odbijanju Zahtjeva za otpis duga. 5. Korak- dužnik dobiva otpis duga ili odgodu ovrhe Kada vjerovnik odobri Zahtjev za otpis duga o svojoj će odluci obavijestiti dužnika i FINU te otpisuje dug odnosno odgađa ovrhu. KRITERIJ B Kriteriju B pripadaju građani čija mjesečna primanja u posljednja 3 mjeseca do podnošenja zahtjeva ne prelaze 2.500,00 kuna za samca odnosno 1.250,00 kuna po članu kućanstva, a koji: Nemaju u vlasništvu drugu nekretninu osim one u kojoj žive Nemaju u vlasništvu drugu imovinu koju bi mogle koristiti ili prodati bez ugrožavanja osnovnih životnih potreba Nemaju oročena sredstva, ugovor o stambenoj štednji i/ili depozit u kreditnoj uniji (osim onih građana čija su navedena sredstva ovršena u cijelosti, ali su i dalje blokirani jer je iznos duga bio veći od iznosa koja su bila raspoloživa na računima za navedene svrhe)

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

1.Korak-Provjera duga Građanin na web stranicama FINE ili osobnim dolaskom na jednu od 175 lokacija FINE od 2. veljače 2015. godine može provjeriti je li na popisu dužnika koji mogu podnijeti Zahtjev za otpis duga. Ukoliko se građanin nalazi na popisu dužnika, uz predočenje osobne iskaznice može zatražiti ispis Pregleda duga u poslovnicama FINA-e ili u ovlaštenim centrima za socijalnu skrb (Zagreb, Varaždin,Rijeka, Osijek,Split) 2.Korak- prikupljanje potrebne dokumentacije koja se dostavlja ovlaštenom centru za socijalnu skrb-Zagreb, Varaždin, Rijeka, Osijek, Split Nakon što je građanin ustanovio da se nalazi na popisu dužnika, ispunjeni Zahtjev za opis duga kojeg može pronaći na web stranici FINA-e, u poslovnicama FINA-e, centrima za socijalnu skrb, na web stranicama ministarstava i Vlade RH Ispis pregleda duga dobiven iz FINA-e ili nadležnih centara socijalne skrbi Potvrdu općinskog suda o vlasništvu nekretnina dostavlja poštom ili neposredno ovlaštenom centru prema mjestu prebivališta- Zagreb, Split, Rijeka, Osijek i Varaždin. Navedeni centri za socijalnu skrb u roku od 15 dana od dana primitka navedene dokumentacije utvrditi ćeispunjava li podnositelj Zahtjeva uvjete prema kriteriju B. 3.Korak--dostavljanje Zahtjeva za otpis duga vjerovnicima Nakon što ovlašteni centri za socijalnu skrb potvrdeispunjava li podnositelj Zahtjeva uvjete prema kriteriju B, dužnik će dostaviti dokumentaciju vjerovnicima.Ukoliko se dug odnosi na više vjerovnika, dužnik će Zahtjeve za otpis duga zajedno za potrebnom dokumentacijom odvojeno uputiti svakom od vjerovnika od kojeg potražuje otpis duga. Podnošenjem Zahtjeva za otpis dug dužnik ulazi u Registar otpisa dug na vremenski period od tri godine u slučaju otpisa duga ili jednu godinu u slučaju odgode ovrhe. 4. Korak - Obrada Zahtjeva za otpis duga Vjerovnici obrađuju Zahtjev i obavještavaju FINA-u o statusu Zahtjeva. Dužnik svoj status može provjeriti na web stranicama FINE u svakom trenutku uz odgovarajuću lozinku. U roku od 15 dana od obavijesti o zaprimljenom Zahtjevu vjerovnik će odlučiti o odobravanju ili odbijanju Zahtjeva za otpis duga. 5. Korak- dužnik dobiva otpis duga ili odgodu ovrhe Kada vjerovnik odobri Zahtjev za otpis duga o svojoj će odluci obavijestiti dužnika i FINU te opisuje dug odnosno odgađa ovrhu.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

19.9.2012.

Miljenić: Novi Ovršni zakon ubrzava naplatu prekršajnih kazni

Izvor: HINA

ZAGREB, 18. rujna 2012.Hina, Ministar pravosuđa Orsat Miljenić izjavio je da nije zadovoljan naplatom prekršajnih kazni, a očekuje da će se naplata ubrzati stupanjem na snagu novog Ovršnog zakona, nakon kojega će se novčane kazne naplaćivati izravno putem Fine, s računa građana.

Miljenić je to rekao u Saboru, odgovarajući na pitanje Milorada Pupovca (SDSS), koji je upozorio da je naplaćeno tek 1,8 posto, ili 11,5 milijuna kuna, od ukupno 630 milijuna kuna izrečenih u 780 tisuća prekršajnih kazni u protekle 3,5 godine. Pupovca je zanimalo što će Vlada učiniti kako bi poboljšala naplatu kazni.

Miljenić je najavio i nove izmjene Prekršajnog zakona, kroz koje će se značajno manje plaćati za kazne koje se naplate odmah, bez sudskog postupka i dodatno urediti mjere rada za opće dobro, kojih je do sada izrečeno svega 707. "Razmatramo i povezivanje registara, kako bi se omogućilo da se onima koji nisu platili kazne uskrati izdavanje vozačkih dozvola i drugih dokumenata", rekao je Miljenić.

Ministar gospodarstva Radimir Čačić najavio je dvostruko veće naknade koje elektrane isplaćuju jedinicama lokalne samouprave, a koje su, potvrdio je, nesrazmjerno niske u odnosu na rudarsku rentu. Premijer Zoran Milanović još jednom je odbio tvrdnje da je Vlada u nepovoljan položaj stavila siromašnije krajeve podjelom Hrvatske na dvije statističke regije.

Podsjetio je da je i bivša vlada s Europskom komisijom pregovarala o dvije regije, ali da to tada nije bilo moguće ostvariti te da se zato išlo na tri regije. Ta je podjela, međutim, u nepovoljan položaj stavila Zagreb i sjeverozapad Hrvatske, kojemu je prijetilo da, uz umjerene stope rasta, ubrzo ispadne iz kruga regija koje mogu koristiti novac iz europskih fondova po najpovoljnijim uvjetima, objasnio je Milanović.

14.9.2012.

Novi ovršni zakon: izvansudska ovrha za naplatu neisplaćenih plaća

Izvor: HINA

ZAGREB, 13. rujna 2012.(Hina), Novi ovršni zakon, koji je Vlada uputila u saborsku proceduru trebao bi, među ostalim omogućiti i izvansudsku ovrhu za naplatu neisplaćenih plaća.

Omogućuje se, naime, izravna naplata novčanih tražbina putem Fine na temelju pravomoćnih sudskih i ovršnih odluka, odnosno presude, rješenja ili odluke suda, kao i na temelju potvrde poslodavca o neisplati dospjele plaće, naknade za plaće ili otpremnine. To znači da radnik kojemu nije isplaćena plaća obeštećenje ubuduće neće morati tražiti na sudu kroz ovršni postupak, nego će se moći naplatiti izravno putem Fine, kojoj će donijeti potvrdu o neisplati plaća.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Poslodavac će nakon toga imati 30 dana da sudski ospori takvu naplatu, a ne uspije li to, Fina će banci izdati nalog za obustavu zaplijenjenih sredstava. Na jednak način naplatit će se i potraživanja utvrđena pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom, nakon koje se više neće morati pokretati poseban ovršni postupak, što je do sada bio slučaj.

U Vladi očekuju da će takvo rješenje rasteretiti sudove, budući da je ovrha na novčanim tražbinama najčešći oblik ovrhe, a da su ovršni postupci skupi i dugotrajni. Kako bi se izbjegle manipulacije sustavom, krivotvorine i dvostruke naplate zadužnica, novi je zakon predvidio umrežavanje Fine i javnobilježničkih ureda, koji će voditi Registar zadužnica.

U taj će registar ući svaka buduća zadužnica, a zadužnice koje su izdane prije stupanja na snagu novog zakona moći će se naplatiti tek kad vjerovnici zatraže njihovo unošenje u Registar. Kad je riječ o ovrhama nad pokretninama i nekretninama, novi zakon predviđa aktivniju ulogu ovrhovoditelja, koji će morati nazočiti ovrhama.

U slučajevima u kojima se ovrhovoditelj više puta ne odazove pozivu na ovrhu, omogućuje se obustava postupka. Time se želi skratiti postupak i dodatno zaštititi dostojanstvo ovršenika. Vlada računa da bi ovrhovoditelji u nekim slučajevima mogli odustajati od ovrhe, ako se na licu mjesta uvjere u loš socijalni status ovršenika.

Novim zakonom Vlada je definitivno odustala od instituta javnog ovršitelja, s obrazloženjem da je predloženo rješenje jeftinije te da pruža bolju zaštitu dužnika u ovrhama nad pokretninama i nekretninama.

14.9.2012.

Vlada ukida javne ovršitelje

Izvor: HINA

ZAGREB, 13. rujna 2012.Hina, Vlada je u saborsku proceduru uputila nacrt konačnog prijedloga Ovršnog zakona, kao i nacrt konačnog prijedloga zakona o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima, a premijer Zoran Milanović objasnio je da je nelogično provođenje represivnih mjera dati u ruke privatnicima.

"Puno toga treba dati neovisnim službama, ali treba jako paziti što se daje. Represivne mjere se ne daju od države privatnicima", kazao je Milanović. Upozorio je i da bi uvođenje javnih ovršitelja poskupjelo postupak ovrhe te upitao u čijem je to bilo interesu. "Novi zakon ne može biti lošiji od onog što se nudilo, a to je avantura, u kojoj se vrlo osjetljiva stvar daje u ruke privatnicima", rekao je Milanović.

Podsjetio je da su izmjene Ovršnog zakona s Europskom komisijom ispregovarane u paketu sa Zakonom o sprječavanju sukoba interesa. Kazao je kako je vlada kritizirala model koji jednom paradržavnom tijelu daje ovlasti istražitelja i policije, a činjenicu da se na natječaj za članove Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa javilo gotovo 200 kandidata protumačio je kao dokaz da sa sustavom nešto nije u redu.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Naglasio je da je Hrvatskoj ipak važniji ulazak u EU, te da će se Vlada "zbog hijerarhije prioriteta praviti da je to dobro, iako nije dobro". Vlada je Gradu Šibeniku prenijela potraživanja od 50 milijuna kuna, koje će Grad pretvoriti u udio u nogometnom klubu Šibenik, a premijer je gradovima poručio kako moraju razmisliti jesu li u stanju financirati nogometne klubove. "Treba se pitati kakvu poruku kao država šaljemo ovakvim transakcijama. Ovo je polunapuhani pojas za spašavanje", rekao je Milanović.

Ocijenio je da je Hrvatska mala zemlja, koja ne može parirati ogromnom novcu koji se vrti u nogometu, a kao moguće rješenje vidi prelazak klubova u nižu ligu, kako se dogodilo varaždinskom Varteksu. Vlada je prihvatila izvješća o poslovanju Fonda hrvatskih branitelja i Fonda za stipendiranje branitelja i članova njihovih obitelji u 2011., a ministar branitelja Fred Matić izvijestio je da je, umjesto planiranih 15.250, taj fond stipendirao 9.608 učenika i studenata, jer je Fondu lani drastično pala dobit, zbog pada vrijednosti dionice HT-a.

Vlada je Saboru predložila da odbije prijedlog Zakona o minimalnoj plaći, kojim su Hrvatski Laburisti - stranka rada zatražili postupno povećanje minimalne plaće s 39 na 50 posto prosječne plaće, s obrazloženjem da takvo rješenje nije uzelo u obzir makroekonomske pokazatelje. Premijer Milanović Laburiste je optužio za populizam. "Rekli su da je kreditni rejting zavjera lokalnih bankara. S obzirom da je riječ o laburističkoj stranci, oni sigurno znaju što se događa u Londonu", ironizirao je Milanović.

Ovršni zakon – na snazi novi pravilnici

Iako većina odredbi novog Ovršnog zakona stupa na snagu tek 1. siječnja 2012., na temelju članaka koji su na snazi od prosinca prošle odnosno od siječnja ove godine, doneseno je i primjenjuje se već nekoliko novih pravilnika.

Radi se o Pravilniku o obliku i sadržaju zadužnice i Pravilniku o obliku i sadržaju bjanko zadužnice (oba iz NN 147/10), Pravilniku o postupanju s primanjima i naknadama izuzetim od ovrhe (NN 148/10) i Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 8/11).

Naime, prema novom Ovršnom zakonu, člancima 125. i 126. koji su na snazi od 1. siječnja 2011., a reguliraju zapljenu računa na temelju zadužnice i bjanko zadužnice, privatna isprava koja ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi i kojom dužnik može dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa isplaćuje vjerovniku, mora biti potvrđena (solemnizirana) kod javnog bilježnika odnosno više nije dovoljno kod javnog bilježnika ovjeriti samo potpis na zadužnici.

Isto tako, potvrda privatne isprave kod javnog bilježnika potrebna je i kod davanja suglasnosti dužnika da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe (članak 124.).

Dakle, umjesto ovjere potpisa, sada se ovjerava sadržaj dokumenta, što je zbog povećanja troškova javnobilježničkih usluga u javnosti izazvalo brojne kritike. Pri tome treba istaknuti da se nije mijenjala javnobilježnička tarifa, već se ona stupanjem na snagu novih odredbi Ovršnog zakona počela primjenjivati i na zadužnice, što je znatno poskupjelo korištenje zadužnice kao instrumenta osiguranja kredita.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Stoga je, prema prethodnoj najavi od strane Ministarstva pravosuđa, prošli tjedan donesen Pravilnik o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku kojim se utvrđuje visina nagrade i naknade troškova javnog bilježnika u provođenju radnji u ovršnom postupku (članak 58. stavak 1. Zakona), za potvrdu – solemnizaciju: izjave o zapljeni po pristanku dužnika (članak 124.), zapljeni računa na temelju zadužnice i na temelju bjanko zadužnice (članak 125. i 126.), te način njihova obračuna i naplate od strane javnog bilježnika.

Navedeni Pravilnik zapravo je gotovo istovjetan istoimenom Pravilniku iz 2005. godine kojeg je ukinuo, a novost je članak 7. koji propisuje na koji se način određuje nagrada za potvrdu/solemnizaciju privatnih isprava iz članka 124., 125. i 126. Ovršnog zakona. Ukratko, najmanji iznos javnobilježničke nagrade iznosi 100,00 kuna za privatnu ispravu koja se izdaje do 75.000,00 kuna, dok je najveći iznos nagrade 500,00 kuna ako je zadužnica izdana za iznos od 950.001,00 kuna ili više. Prema članku 8. Pravilnika, javni bilježnik na navedenu nagradu kao i na nagradu koja se određuje prema visini ovršnog zahtjeva, ima pravo zaračunati porez na dodanu vrijednost.

Možda i zbog ovih problema uzrokovanih izdavanjem zadužnica kao uvjeta za odobravanje stambenih kredita, nešto manje zapažen prošao je Pravilnik o postupanju s primanjima i naknadama izuzetim od ovrhe kojim se uređuju uvjeti, rokovi i način postupanja ovršenika, Financijske agencije, banke i drugih subjekata iz članka 122. Ovršnog zakona, uključujući sadržaj ovršenikove obavijesti te način otvaranja, vođenja i zatvaranja posebnog računa ovršenika. Članak 122. Ovršnog zakona sadrži posebne odredbe o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe.

Naime, od 1. siječnja 2011., sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Financijska agencija provodi ovrhe na novčanim sredstvima poslovnih subjekata i građana po svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika i bez njegove suglasnosti.

No, kako su određena primanja, naknade ili iznosi koji se uplaćuju ovršeniku izuzeti od ovrhe na temelju članka 91. i 92. Ovršnog zakona, ovršenik je dužan sukladno članku 122. stavak 1. Zakona, u slučaju provedbe ovrhe na njegovim novčanim sredstvima, obavijestiti Agenciju o uplatama tih izuzetih primanja. Sadržaj obavijesti propisuje članak 3. Pravilnika, a obrazac se nalazi u Prilogu 2 koji je sastavni dio Pravilnika.

Po primitku obavijesti od ovršenika, Agencija je dužna bez odgode dostaviti presliku ovršnog naloga ili rješenja o ovrsi uplatiteljima iz obavijesti, po čijem su primitku uplatitelji dužni odmah uskratiti uplatu na ovršenikov račun primanja, naknada i iznosa izuzetih od ovrhe (članak 5. Pravilnika).

Agencija će banci navedenoj u obavijesti naložiti otvaranje posebnog računa ovršenika u kojem će navesti podatke o uplatiteljima primanja dobivenima iz ovršenikove obavijesti. Na taj račun banka prima isključivo uplate uplatitelja navedenih u nalogu Agencije. Dakle, otvara se poseban račun za primanja izuzeta od ovrhe kako bi ovršenik mogao njima slobodno raspolagati.

Kada prestanu razlozi za postojanje posebnog računa ovršenika, Agencija će banci kod koje je otvoren taj račun naložiti njegovo zatvaranje (članak 8. stavak 1.).

Od ovrhe su i nadalje izuzeta primanja po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanja po osnovi socijalne skrbi, po osnovi privremene

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

nezaposlenosti, primanja po osnovi dječjega doplatka, stipendije i pomoći učenicima i studentima, naknade za rad osuđenika, osim za tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja te za tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom osuđenika i primanja po osnovi odličja i priznanja (članak 91. Zakona). Prema novom Zakonu od ovrhe više nisu izuzeta primanja vojnika i studenata vojnih škola.

Zanimljivo je da se članak 122. Ovršnog zakona u cijelosti razlikuje od tog članka iz Prijedloga zakona, a u obrazloženju Konačnog prijedloga navodi se da je izmijenjen radi bolje zaštite primanja koja su izuzeta od ovrhe ili na kojima je ovrha ograničena, čime je, ističe se, otklonjena dvojba u pogledu zaštite tih primanja.

Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.

Napomena: nakon pisanja ovog teksta u Narodnim novinama broj 16/11 od 4. veljače 2011., objavljen je novi Pravilnik o obliku i sadržaju zadužnice kojim je istoimeni Pravilnik iz NN 147/10 prestao važiti. Također, u istom je broju Narodnih novina objavljen i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o obliku i sadržaju bjanko zadužnice.

Obračun plaće kao ovršna isprava

i troškovi prijevoza na posao

Obračun plaće predstavlja ovršnu ispravu, no u praksi je dvojbenamogućnost radnika da upotrijebi obračun plaće kao ovršnu ispravu prema poslodavcu i u odnosu na troškove prijevoza i neke druge troškove jer mu je plaća (ne)isplaćena bez tih troškova, a oni su sadržani u obračunu plaće.

Plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada, a obveza isplate plaće, te prema Zakonu o radu istovjetno tome i naknade plaće, dospijeva petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

Ovo aktualno normativno određenje, za razliku od prijašnjeg Zakona o radu, vrijedi samo ako rok za isplatu plaće i naknade plaće nije drukčije uređen ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.

Dakle, u kolektivnim ugovorima ili ugovorom o radu može se odrediti kraći ili čak duži rok za isplatu plaće, ali ako u tim aktima to nije izričito određeno, poslodavac je i dalje ex legeradniku dužan isplatiti plaću odnosno naknadu plaće do petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

Ako poslodavac na dan dospjelosti radniku ne isplati plaćuodnosno naknadu plaće (ili čak i otpremninu), obvezan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela obveza isplate (dakle ima dodatnih petnaest dana roka od 15-tog u mjesecu kada je zakonsko dospijeće) radniku uručiti obračun iznosa plaće, naknade plaće odnosno iznosa koje je bio dužan isplatiti radniku.

Takav obračun u smislu Ovršnog zakona smatra se ovršnom ispravom i omogućava radniku relativno brzu prisilnu naplatu svoje tražbine, pri čemu prigovor poslodavca ne odgađa ovakav način prisilne naplate potraživanja.

Međutim, pri realizaciji ove radnikove tražbine u praksi je najčešće dvojbenamogućnost radnika da upotrijebi obračun plaće kao ovršnu ispravu prema poslodavcu i u odnosu na troškove prijevozai

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

neke druge troškove jer mu je (ne)isplaćena plaća bez tih troškova, a oni su sadržani u samom predmetnom obračunu.

U smislu razjašnjenja pitanja troškova prijevoza sadržanih u obračunu plaće i samog obračuna plaće kao ovršne isprave prema poslodavcu, treba istaknuti samo nekoliko normativnih i faktičnih značajki.

Naime, prema odredbama članka 85. Zakona o radu obračuni koji ipso iureimaju snagu ovršne isprave, taksativno su nabrojani u stavku 1. i 2. toga članka:

- obračun plaće,

- obračun naknade plaće (bolovanje i sl.),

- obračun otpremnine.

Međutim, iako obračun plaće predstavlja ovršnu ispravu, iznos troškova prijevoza na posao koji je samo naznačen na tom obračunu ne predstavlja sastavni dio plaće, odnosno ne može se smatrati plaćom, već drugim materijalnim pravom radnika.

Stoga se, zbog relativno stroge normativne formulacije (ovršna isprava je obračun plaće, naknade plaće i otpremnina), obračun plaće koji često dodatno sadrži i trošak prijevoza na posao ipak ne može smatrati ovršnom ispravom u odnosu na trošak prijevoza.

Na tome stajalištu stoji i pretežita sudska praksa (Odluka Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-602/10-2 od 1. lipnja 2010. i sl.).

Zaključno ipak treba reći da ovakva pravna situacija niti u kojem smislu ne ekskulpira poslodavca po pitanju izvršavanja obveze isplate troškova prijevoza radniku (ukoliko je ta obveza postojala prema kolektivnom ugovoru ili ugovoru o radu) jer ako poslodavac ne bi niti naknadno isplatio troškove prijevoza, radnik bi imao pravo pozvati se na kršenje ugovorne obveze i u tom smislu pokrenuti sudski spor, pa eventualno nakon dobivenog spora na temelju pravomoćne presude doći do ovršne isprave, uz naplatu kamata i troškova vođenja postupka.

Daniel Sever, dipl. iur.

Naplata bruto plaće u ovršnom postupku

ako je presudom dosuđena neto plaća

Nedavno je u jednom ustavnosudskom predmetu raspravljano o pitanju pravne mogućnosti ovrhe u slučaju kada je razlika plaće određena u neto iznosu, a radnik želi isplatu i bruto iznosa. Ustavni sud je utvrdio da u navedenoj situaciji ne postoji mogućnost utuženja razlike između isplaćene neto plaće i bruto plaće u ovršnom postupku, jer se ta tražbina prethodno mora utvrditi u parničnom postupku, a presuda iz tog postupka predstavljat će ovršnu ispravu na temelju koje će se onda provesti ovršni postupak.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Regulativa vezana uz ovrhu dosuđenih iznosa plaće (ili razlike plaće) tijekom zadnja dva desetljeća prolazila je mnoge izmjene. Najprije treba reći da je postojao raskorak u definiciji plaće između poreznih i radnopravnih propisa. Tako je pojam bruto plaće u sustav oporezivanja uveden još 1994. Zakonom o porezu na dohodak, nopropisi radnog prava nisu istom dinamikom pratili porezne propise, tako da je tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu iz 2003. propisano da se pod plaćom iz radnog odnosa uvijek podrazumijeva bruto plaća.

Međutim, neovisno o tome što se od 2003. godine pod plaćom u smislu tog Zakona podrazumijeva plaća u bruto iznosu, sudska praksa je kao i do tada, u postupcima radi isplate naknade plaće, radniku priznavala pravo na isplatu naknade plaće u neto iznosu, uz obrazloženje da radnik nije ovlašten, odnosno aktivno legitimiran potraživati porez na dohodak i doprinose iz plaće. Tako nije bilo riješeno pitanje doprinosa za mirovinsko osiguranje individualne kapitalizirane štednje koji je, prema koncepciji mirovinske reforme, privatna imovina mirovinskog osiguranika, kojom on osobno raspolaže u skladu s posebnim propisima koji uređuju namjenu tog doprinosa.

Da bi se osigurala mogućnost utuženja tog doprinosa, odnosno naplata (naknade) plaće u bruto iznosu, Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 88/05) dopunjen je Zakon o parničnom postupku (dalje: ZPP) tako da je u članku 433.a stavak 1. ZPP-a propisana obveza radnika da se novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, određene u bruto iznosu, utužuju u tom iznosu. To je i potvrđeno 2008. godine, jer je u članku 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2008. (NN 84/08) propisano da je prema članku 433.a ZPP-a radnik novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, dužan utužiti u tom iznosu, pri čemu se smatra da je utužio bruto iznos, čak i ako to izričito nije naznačio.

Često su se javljale situacije da je poslodavac radniku uplatio doprinose iz i na plaću te porez i prirez, ali mu nije isplatio neto iznos ostvarene plaće. Zato je odredba članka 43. Novele ZPP-a (NN 57/11), kojom je propisano da se u članku 433.a ZPP-a dodaje stavak 3., prema kojem radnik može u iznimnim situacijama utužiti i neto iznos, i više nego dobrodošla. Naime, prema navedenoj zakonskoj odredbi, iznimno, ako su plaćeni porez, prirez i doprinosi, uključujući i doprinos za individualiziranu štednju, radnik može tražiti, odnosno utužiti neto iznos. Dakle, tom zakonskom odredbom osigurano je rješenje za one životne situacije kad poslodavac radniku uplati dio plaće koji se odnosi na bruto iznos, ali ne preostali neto iznos. Radnik je sad ovlašten zahtijevati isplatu preostalog dijela plaće, uz obvezu da u činjeničnom supstratu tužbe naznači da mu je isplaćen navedeni dio plaće.

Uza sve to čini se da je ostalo neriješeno pitanje pravne mogućnosti ovrhe u slučaju kada je razlika plaće određena u neto iznosu, a radnik želi isplatu i bruto iznosa.

O tom pravnom pitanju zauzeto je stajalište u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III-2035/2011 od 19. siječnja 2012.

Naime, podnositelj je protiv tuženika - ovršenika Republike Hrvatske 17. veljače 2004. ishodio presudu kojom je naloženo tuženiku da podnositelju isplati zaostale iznose uvećane plaće od mjeseca srpnja 1996. do mjeseca kolovoza 2000. godine, u iznosima koji su određeni izrekom te presude.

Iz obrazloženja te presude proizlazi da je podnositelj državni službenik u Policijskoj upravi B. – p., Policijskoj postaji S. G., te mu je stoga dosuđena uvećana plaća za 50 % primjenom članka 19. Zakona o područjima posebne državne skrbi (NN 44/96, 57/96, 124/97, 73/00 i 87/00). Ta je presuda postala pravomoćna 9. ožujka 2004. i podnositelj je na temelju te presude pokrenuo ovršni postupak koji je vođen pod brojem Ovr-1095/04, u kojem je ishodio isplatu navedenih iznosa neto plaće.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

U ovom ovršnom postupku koji se vodio pod brojem Ovr-815/06, podnositelj traži naplatu iznosa od 12.000,00 kuna na ime razlike ustegnutih, a neisplaćenih poreza i doprinosa za 1996. godinu. Iste iznose zatražio je i za 1997., 1998., 1999. i 2000. godinu na ime razlike ustegnutih, a neisplaćenih poreza i doprinosa. Kao temelje za ovrhu podnositelj navodi presudu Općinskog suda u N. G. broj: P-528/98-12 od 17. veljače 2004. i obračune plaća koje je sastavilo Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Policijska uprava B. – p. (bez naznake datuma izrade tih isprava).

Prvostupanjski sud odbacio je prijedlog za ovrhu, a drugostupanjski sud to je rješenje potvrdio uz sljedeće obrazloženje:

"Prema odredbi čl. 83a. st. 1. Zakona o radu (NN 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 i 68/05 - dalje: ZR), prilikom isplate plaće, naknade plaće i otpremnine poslodavac je dužan radniku uručiti obračun iz kojeg je vidljivo kako je utvrđen iznos plaće, naknade plaće i otpremnine.

Odredbom čl. 83a. st. 2. ZR-a propisano je da poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknade plaće ili otpremnine radniku uručiti obračun iznosa koji je bio dužan isplatiti.

Prema odredbi čl. 83a. st. 3. ZR-a, obračuni iz stavka 2. ovog članka su ovršne isprave.

Dakle, sukladno odredbama čl. 83a. ZR-a, da bi se obračuni plaće, naknade plaće ili otpremnine mogli smatrati ovršnim ispravama, morali bi biti sastavljeni na takav način da je iz istih vidljivo kako je utvrđen iznos plaće, naknade plaće ili otpremnine.

Prema stanju spisa proizlazi da se u priloženoj dokumentaciji na koju se poziva ovrhovoditelj uistinu nalaze određeni podaci za obračun plaća (isplaćena plaća, ukupni porez, doprinos i prirez, osobni odbitak, porezna osnovica), međutim, ista ne sadrži sve ono što je potrebno da bi bilo vidljivo na koji način je utvrđen iznos plaće (broj radnih sati, koeficijent, dodaci, porezi, doprinosi i osobni odbici svaki posebno, porezne olakšice, određeno navedena bruto osnovica i bruto te neto iznosi plaće, stupovi mirovinskog osiguranja, eventualni neoporezivi dodaci i dr.).

Stoga, prema ocjeni ovoga suda, navedena dokumentacija, iako po nekim elementima proširena i ovjerena od strane ovršenika, ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbi čl. 83a. ZR-a, već samo zbirne podatke o plaćama ovrhovoditelja.

Naprotiv, kako prema ovršenikovom dopisu od 27. kolovoza 2007. godine i priloženom obračunskom listu plaće ovrhovoditelja za 1. siječnja do 30. prosinca 2004. godine, proizlazi da je državna riznica izvršila plaćanje svih poreza, prireza i doprinosa za presude koje su ovršnim putem naplaćene u 2003. i 2004. godini, te da je već tada bila u tijeku naplata za ovrhe provedene 2005. i 2006., po mišljenju ovoga suda, ovršna isprava za predmetna potraživanja mogla bi predstavljati obračune ovlaštenih ustanova o razlikama između naplaćenih i nenaplaćenih poreza i doprinosa.

Sukladno prethodno navedenom proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je predmetni prijedlog za ovrhu odbacio temeljem čl. 35. st. 3. OZ-a."

Člankom 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN 114/03; u nastavku: ZIDZR), koji je stupio na snagu 19. srpnja 2003., dopunjen je članak 83. Zakona o radu (NN 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 i 68/05) dodavanjem stavka 5., kojim je propisano da se plaćom

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

u smislu Zakona o radu smatra bruto plaća. Slijedom navedenog, za odlučivanje o pravu na plaću (bruto plaću - što uključuje i doprinose), nakon 19. srpnja 2003., bio bi nadležan sud.

Istim ZIDZR-om, u članku 78. stavku 1., propisano je da će se postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika, započeti prije stupanja na snagu ZIDZR-a, dovršiti prema odredbama Zakona o radu, ako pravo određeno ZIDZR-om nije za radnika povoljnije.

Stajalište je sudske prakse da je za radnika povoljnije odlučivanje o plaći i dosuda plaće u bruto iznosu, koji uključuje doprinose i druga davanja (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj: Revr-432/06 od 18. travnja 2007., Revr-576/08 od 25. veljače 2009. i dr.).

Ustavni sud pošao je od stajališta izraženih u odluci broj: U-III-3189/2007 od 14. siječnja 2010., u kojoj je, među ostalim, navedeno:

"... Vrhovni sud Republike Hrvatske se suglasio sa stajalištem prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da odlučivanje o uplati doprinosa na plaću ne spada u sudsku nadležnost, unatoč suprotnom pravnom stajalištu koje je izrazio i obrazložio u nizu odluka - da su za suđenje o tužbenim zahtjevima na isplatu plaće, poreza i doprinosa, kao građanskopravnim zahtjevima, nadležni sudovi (primjerice, Gr-463/01 od 8. kolovoza 2001., Revr-183/04 od 14. travnja 2004.). Vrhovni sud Republike Hrvatske je također u više svojih odluka zauzeo stajalište da su sudovi, u postupcima koji su započeti prije stupanja na snagu ZIDZR-a odnosno nakon toga, dužni pozvati tužitelje na uređenje tužbenog zahtjeva, ukoliko su zahtjevi za isplatu plaće postavljeni u netto-iznosima, te su dužni o ovakvim zahtjevima meritorno odlučivati (primjerice, Revr-183/04 od 14. travnja 2004., Revr-98/08 od 4. lipnja 2008., Revr-432/06 od 18. travnja 2007., Revr-576/08 od 25. veljače 2009. i dr.). (...)

Prema tome, u konkretnom slučaju odbijanje sudova da odluče o tome je li poslodavac dužan uplatiti (i) doprinose na plaću podnositelja i upućivanje podnositelja da o tome zatraži odluku upravnog tijela, uz istodobno prihvaćanje sudova da odlučuju o postojanju radnog odnosa podnositelja i njegovom pravu na plaću (bez doprinosa), predstavlja ograničavanje podnositeljevog prava na pristup sudu koje, osim što nije utemeljeno na mjerodavnom pravu, ne osigurava na djelotvoran način zaštitu podnositeljevih prava, jer ga stavlja u položaj suprotan samoj biti njegovog prava - u položaj u kojem je onemogućeno odlučivanje o njegovom zahtjevu."

Pregledom spisa Općinskog suda u N. G. broj: P-528/98 u kojem je podnositelj tužbu podnio 13. listopada 1998., iznosi plaće navedeni su u neto iznosu uz naznaku stope zakonske zatezne kamate na pojedini iznos plaće koji mu nije plaćen. Posljednja rasprava u tom postupku održana je 17. veljače 2004. na kojoj je podnositelj priložio novi tužbeni zahtjev, u kojem nije zatražio isplatu plaće u bruto iznosu, te je i donesena presuda istoga dana, kojom je usvojen tužbeni zahtjev na isplatu neto plaće. Dakle, iako je podnositelj od 19. srpnja 2003. imao postupovnu mogućnost preinake tužbenog zahtjeva kojim bi mogao tražiti isplatu bruto plaće, on to nije učinio te je zatražio isplatu neto plaće. Po toj presudi provedena je ovrha u predmetu Općinskog suda u N. G. broj: Ovr-1095/04, te je izvršena naplata neto iznosa plaće na račun podnositelja. Dakle, ni tada podnositelj nije zatražio isplatu bruto plaće.

Međutim, podnositelj tek 28. rujna 2006. traži u posebnom ovršnom postupku samo isplatu razlike između neto i bruto plaće (poreza na dohodak i doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje). No, Ustavni sud primjećuje da je podnositelj već proveo ovrhu presude Općinskog suda N. G. broj: P-528/98 od 17. veljače 2004. te mu je isplaćena plaća u neto iznosu. On nije ni tražio isplatu bruto plaće, iako je to mogao. Kako navedena presuda kao ovršna isprava nalaže samo isplatu neto plaće,

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

nadležni sudovi nisu imali valjanu pravnu osnovu - ovršnu ispravu kojom bi naložili ovršeniku isplatu razlike između neto i bruto plaće.

Da bi to sudovi mogli učiniti nužna je posebna pravna osnova - ovršna isprava iz koje bi proizlazilo da je ovršenik u obvezi takve isplate. Takvu pravnu osnovu tijekom ovršnog postupka podnositelj nije priložio, a sudovi su utvrdili da platne liste za pojedine godine rada podnositelja nisu valjana osnova za isplatu navedene razlike.

Stoga, Ustavni sud je utvrdio da u navedenoj postupovnoj situaciji ne postoji mogućnost utuženja razlike između isplaćene neto plaće i bruto plaće (dužnih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i poreza na dohodak) u ovršnom postupku, već će se sukladno članku 22. ZIDZR-a, ta tražbina prethodno utvrditi u parničnom postupku. Presuda iz tog postupka bit će ovršna isprava na temelju koje će se provesti ovršni postupak.

Kraj naplaćivanja opomena za dugove?

Vlada Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 27. lipnja 2012., raspravljala je i o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača, u kojem je važna novina da se više neće smjeti naplaćivati opomene za dugove.

Dakle, ubuduće bi dužnici vjerovnicima morali platiti samo stvarni dug, uvećan za zakonske zatezne kamate, ali više neće biti dužni plaćati trošak opomene, odnosno naknadu za dugovanje, kao što je to do sada nerijetko bila praksa. Udarac je to mnogim trgovcima koji su do sada naplaćivali opomene za dug.

Kroz izmjene i dopune Zakona o zaštiti potrošača tako će se urediti jedno od najučestalijih pitanja s kojim se potrošači svakodnevno susreću, a odnosi se na naplatu opomena za dospjela, a nenaplaćena potraživanja trgovaca. Na takvo se zakonsko rješenje Vlada Republike Hrvatske odlučila jer je primila mnoštvo pritužbi građana koji su upozoravali na očitu nepravdu. Mnogi poslovni subjekti svaku opomenu naplaćivali su od 20 do 300 kuna pa je često trošak opomene bio veći od samog duga.

Ekonomska kriza, recesija, visoka stopa nezaposlenosti i prezaduženosti imale su značajan utjecaj na pravovremeno izvršavanje novčanih obveza potrošača. Veliki broj potrošača, ne svojom voljom, doveden je u situaciju da nije u mogućnosti na vrijeme ispoštovati sve svoje obveze.

S druge strane, u nastojanju da naplate svoja potraživanja kako bi osigurali neometano daljnje poslovanje, trgovci poduzimaju određene aktivnosti, dostavljajući opomene potrošačima u kojim ih podsjećaju o potrebi podmirivanja dospjelih potraživanja.

Takva postupanja trgovaca ne bi bila sporna, ako ne bi prouzrokovala znatne dodatne troškove potrošačima, koji su ionako već prezaduženi i nisu u mogućnosti podmiriti osnovno potraživanje.

Činjenica da neujednačeni i ponekad vrlo visoki iznosi opomena od strane trgovaca prilikom naplate potraživanja sličnih iznosa proizvoda i usluga dovode do situacije da su potrošači, osim postojećeg dugovanja i zateznih kamata, opterećeni i iznosima opomena, što dodatno povećava njihovu zaduženost, ukazuje na nužnost uređenja ovoga područja.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

U tom smislu, a uzimajući u obzir tešku ekonomsku situaciju, te sagledavajući činjenicu da se dospjela potraživanja moraju naplatiti, predlaže se izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača da trgovci, bez naknade, dostavljaju potrošačima opomene radi naplate dospjelih novčanih potraživanja. Takvim rješenjem nastojala bi se postići potrebna ravnoteža u smislu da trgovac naplati svoja potraživanja, što je preduvjet za njegovo daljnje neometano poslovanje, ali bez dodatnog opterećivanja potrošača.

Predlaže se, stoga, u članku 12. postojećeg Zakona o zaštiti potrošača dodati novi stavak 5. koji glasi: „Izdavanje opomene radi naplate dospjelih novčanih potraživanja nije dozvoljeno naplaćivati.”

Ako se ovakvo Vladino rješenje usvoji, izgledno je da će ubuduće trgovci, koji su to do sada činili, slati manje opomena ili će ih prestati slati, budući da za to neće biti materijalno motivirani.

25.10.2012.

Novi pravilnici na temelju Ovršnog zakona

Stupanjem na snagu novog Ovršnog zakona došlo je do određenih promjena u postupanju pa je bilo potrebno donijeti i nove podzakonske propise. U članku ćemo se osvrnuti na najvažnije novosti u pravilnicima, među kojima treba istaknuti izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne isprave putem FINE te objedinjeni registar zadužnica i bjanko zadužnica kojim se želi spriječiti njihova zlouporaba.

Novim Ovršnim zakonom, koji je na snazi od 15. listopada 2012., napušten je institut javnog ovršitelja te se uvodi nadležnost općinskih sudova za određivanje i provedbu ovrhe kako bi se ostvarilo jedinstveno vođenje ovršnih postupaka. Također, omogućava se izravna i brža naplata novčanih tražbina na temelju određenih ovršnih isprava putem Financijske agencije (FINA), nakon kojih se više neće morati pokretati poseban ovršni postupak, kao što je do sada bio slučaj.

Na temelju odredaba Ovršnog zakona, u Narodnim novinama broj 115/12 objavljeno je sedam novih pravilnika. Za izravnu naplatu novčane tražbine putem FINE i to na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela odnosno obračuna poslodavca, donesen je Pravilnik o obliku i sadržaju zahtjeva za izravnu naplatu koji je na snazi od 18. listopada 2012.

Novost je i Pravilnik o registru zadužnica i bjanko zadužnica (na snazi od 26. listopada 2012.), kojim se želi spriječiti sve veća pojava krivotvorenja zadužnica odnosno onemogućiti zlouporaba instituta osiguranja tražbina ovrhovoditelja. Registar vodi Hrvatska javnobilježnička komora, a podatke o zadužnici ili bjanko zadužnici u Registar dostavlja javni bilježnik koji ima pristup samo onim podacima koje je sam unio. Registar je elektronička baza podataka koja sadrži podatke o osobi koja je izdala zadužnicu, vrsti zadužnice, iznosu tražbine, podatke o javnom bilježniku koji je ispravu potvrdio, datumu i poslovnom broju potvrde, te ostale podatke propisane Pravilnikom. Podaci iz Registra su povjerljivi, a korisnik može pristupiti Registru samo uz korisnički broj i sigurnosnu šifru koju odobrava Hrvatska javnobilježnička komora.

Zadužnice koje su izdane prije 15. listopada 2012., odnosno prije stupanja na snagu novog Ovršnog zakona, moći će se naplatiti tek kad vjerovnici zatraže njihovo unošenje u Registar. Za upis takve

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

zadužnice u Registar javni bilježnik nema pravo na nagradu niti na naknadu troškova, te za taj posao ne naplaćuje javnobilježničku pristojbu (članak 216. stavak 7. Zakona).

Dana 18. listopada 2012. na snagu su stupili i novi pravilnici o zadužnicama koji ukidaju prijašnje istoimene pravilnike. Pravilnik o obliku i sadržaju zadužnice i Pravilnik o obliku i sadržaju bjanko zadužnice sadrže pravila o izdavanju zadužnice i bjanko zadužnice, koje se izdaju kao privatne isprave potvrđene kod javnog bilježnika. Zadužnica (obična) izdaje se u jednom primjerku te ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Bjanko zadužnica također se izdaje u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, ali nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku.

Razlika između novih i dosadašnjih pravilnika o zadužnicamaodnosi se na mogućnost neslaganja oko iznosa tražbine. I dalje se iznos tražbine upisuje slovima i brojkama, no u slučaju neslaganja sada se izričito propisuje da vrijedi onaj iznos koji je napisan slovima. Utvrđeni su i novi obrasci zadužnica, te je izbrisan institut javnog ovršitelja iz obrazaca.

Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja očevidnika nekretnina i pokretnina koje se prodaju u ovršnom postupku, kojim je propisana obveza vođenja očevidnika nekretnina i pokretnina koje se prodaju u ovršnom postupku u elektroničkom obliku, stupio je na snagu 18. listopada 2012., kada je prestao važiti istoimeni pravilnik. Jedina razlika između ova dva pravilnika jest u tome što se u elektronički očevidnik nekretnina umjesto podatka o ovršnom tijelu sada upisuje sud. Očevidnik vodi Hrvatska gospodarska komora, a vodi se o svim nekretninama koje se prodaju u ovršnom postupku, kao i pokretninama čija je procijenjena vrijednost veća od 50.000,00 kuna. Očevidnik je javan i dostupan preko internetskih stranica.

Novim Pravilnikom o tarifi za naknadu troškova i nagradu za obavljanje javne komisione djelatnosti (na snazi od 18. listopada 2012.), određuje se tarifa, odnosno način i mjerila za utvrđivanje visine naknade troškova i nagrade za obavljanje poslova javnog komisionara. Visina naknade troškova i nagrade za obavljanje poslova komisionara određuje se, u pravilu, pisanim ugovorom između ovrhovoditelja i komisionara.

Razlika u odnosu na prijašnji istoimeni pravilnik odnosi se na dvije nove odredbe koje detaljnije uređuju visinu troškova i nagrade komisionara. Tako je propisano da se pisanim ugovorom između ovrhovoditelja i komisionara određuje i visina predvidivih troškova i nagrade komisionara, a po završenom postupku komisione prodaje obračunavaju se stvarni troškovi i iznos nagrade komisionara, ako ugovorne strane nisu drugačije uredile (članak 2. stavak 2. Pravilnika). Također, naknada troškova i nagrada komisionara ne može biti obračunata u iznosu višem od iznosa utvrđenih u ovom Pravilniku, ako između ovrhovoditelja i komisionara nije sklopljen pisani ugovor, a komisionar je preuzeo od ovrhovoditelja pokretnine za prodaju (članak 2. stavak 3. Pravilnika).

I završno, istog datuma, 18. listopada 2012., na snagu je stupio i Pravilnik o utvrđivanju visine iznosa radi osiguranja javnih komisionara od odgovornosti koji ne sadrži ništa novo u odnosu na raniji istoimeni pravilnik. Kao i dosada, komisionar je dužan, s obzirom na vrstu pokretnina za čiju je prodaju dobio dozvolu i očekivani promet, osigurati se od odgovornosti prije početka obavljanja komisione djelatnosti. Iznos osigurane svote ne može biti manji od 500.000,00 kuna.

Marina Turković

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

19.11.2012.

Novosti u ovrsi na novčanoj tražbini po računu

Dana 15. listopada 2012. godine stupio je na snagu, u svom pretežitom dijelu, novi Ovršni zakon (NN 112/12). Njime se nakon nepune dvije godine odustalo od dijela ovršnopravnog uređenja uvedenog 2010. godine koji se tek trebao početi primjenjivati te od javnoovršiteljske službe.

Prema uređenju iz 2010. godine, osim javnih bilježnika, u čijoj je nadležnosti već od ranije donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, bilo je predviđeno uvođenje javnih ovršitelja koji su trebali od sudova preuzeti donošenje i provedbu rješenja o ovrsi na temelju ovršnih isprava. Međutim, taj dio ovršnopravnog uređenja iz 2010. godine, donošenjem Ovršnog zakona iz 2012. godine, potpuno je ukinut. Ova izmjena neće se osjetiti u praksi, jer usvojeno ovršnopravno uređenje iz 2010. u pogledu javnoovršiteljske službe zapravo nikada nije zaživjelo.

Druga značajna izmjena tiče se pitanja stvarne nadležnosti za donošenje i provedbu ovrhe, pa tako i ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika po računu. Stvarno nadležni određivati i provoditi ovrhu su općinski sudovi (članak 37. i članak 43. Ovršnog zakona), osim ako to nije izrijekom povjereno dugom sudu, tijelu ili osobi, odnosno nije drugačije zakonom određeno, a to je prema novom zakonu u pogledu ovrhe na temelju ovršnih isprava na novčanim sredstvima po računima upravo povjereno Financijskoj agenciji. Tako su trgovački sudovi ostali nadležni samo donošenje rješenja o ovrsi na temelju domaćih i stranih arbitražnih odluka (članak 43. Zakona o arbitraži).

Treća izmjena tiče se mjesne nadležnosti koja je kod ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika ustanovljena prema prebivalištu, odnosno sjedištu ovršenika. U praksi će to izazvati najveće promjene kod ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, jer ovrhovoditelj više ne može sam birati javnog bilježnika bilo gdje u državi kojem će se obratiti radi donošenja rješenja o ovrsi, već će to morati biti javni bilježnik u mjestu prebivališta, odnosno sjedišta ovršenika.

Četvrta izmjena za sudionike ovrhe ima najveći značaj, jer utječe na način postupanja u pogledu naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na novčanoj tražbini po računu ovršenika kada se radi o naplati tražbina utvrđenih u ovršnim ispravama: ovršnim odlukama i nagodbama domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca. Ovršni zakon propisuje izravnu naplatu kod Financijske agencije (FINA). Umjesto javnih ovršitelja koji nikada nisu počeli djelovati, FINA preuzima dio uloge koju je do sada imao sud, i to izravnom naplatom novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca i to za ovršne isprave koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. godine.

Dio zakonskih odredbi ovršnopravnog uređenja iz 2010. godine koji se odmah počeo primjenjivati odnosio se na provedbu ovrhe radi naplate novčane tražbine na računu, čija provedba jest povjerena FINI, i koja se prema mišljenju zakonodavca pokazala uspješnom. Dakle, do donošenja Ovršnog zakona iz 2012. godine, rješenja o ovrsi radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na novčanoj tražbini ovršenika na računima kod banaka na temelju ovršne isprave donosili su sudovi, a na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnici (koji će to i ubuduće činiti), a rješenja su se dostavljala FINI na provedbu.

Što se tiče donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ona su i dalje u nadležnosti javnih bilježnika, a provedba u nadležnosti FINE.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Što se pak tiče ovršnih isprava, treba razlikovati one koje su postale ovršne prije 15. listopada 2012. godine i one koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. godine.

Novim Ovršnim zakonom uvodi se izravna naplata novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela odnosno obračuna poslodavca, koju provodi FINA, za sve ovršne isprave koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. godine, a kako to propisuje članak 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 112/12). Ovrha se provodi prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, u kojem slučaju Agencija postupa kao u povodu nepravomoćnog rješenja o ovrsi koje je dostavio sud (članak 209. Ovršnog zakona).

Dakle, kada ovrhovoditelj ima ovršnu ispravu koja je postala ovršna nakon 15. listopada 2012. godine, on više ne traži od suda donošenje rješenja o ovrsi već se, sukladno članku 209. Ovršnog zakona i članku 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 112/12), izravno obraća FINI s tom ovršnom ispravom i zahtjevom s podacima potrebnim za provedbu ovrhe. Ako bi se obratio sudu, ovrhovoditeljev prijedlog sukladno članku 211. Ovršnog zakona, bio bi odbačen kao nedopušten.

Za sve ovršne isprave koje su postale ovršne prije 15. listopada 2012. godine, a to znači da su postale pravomoćne i da je protekao paricijski rok tj. rok za dobrovoljno ispunjenje tražbine prije 15. listopada 2012. godine, ovrhovoditelj mora tražiti od suda, i to općinskog suda (osim za domaće i strane arbitražne odluke za koje je nadležan trgovački sud), donošenje rješenja o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika, a koje će rješenje sud onda dostaviti FINI na provedbu.

Postupci u tijeku dovršit će se prema odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona, dakle, ako je postupak ovrhe bio pokrenut na dan 15. listopada 2012. godine, nema nikakvih promjena.

Za provedbu novog Ovršnog zakona donesen je i Pravilnik o obliku i sadržaju zahtjeva za izravnu naplatu (NN 115/12) koji sadrži obrazac zahtjeva za izravnu naplatu, a koji obrasci su dostupni u poslovnicama FINE i na internetskoj stranici FINE.

Što se tiče izravne naplate na temelju ovršnih odluka obračuna plaća, kao i ovršnih odluka i nagodbi domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu, bitno je napomenuti da se na temelju takvih odluka može ići u naplatu također izravno FINI, ako su iste postale ovršne nakon 15. listopada 2012. godine.

Novost je što je propisana obveza porezne uprave da na zahtjev ovrhovoditelja, prije pokretanja postupka ovrhe, sukladno članku 18. Ovršnog zakona izda potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos na individualnu kapitaliziranu štednju, u skladu s važećim propisima, uz naznaku propisanog računa na koje će se uplatiti porez, prirez i doprinosi (članak 217. Ovršnog zakona). Potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa ovrhovoditelj mora priložiti uz zahtjev za izravnu naplatu.

Dakle, umjesto dosadašnjeg postupka u kojem se prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi radi naplate takve tražbine podnosio sudu, koji je potom rješenje o ovrsi dostavljao FINI na provedbu, a FINA bi potom izvršila prijenos sredstava na račun suda, da bi potom sud tijekom postupka obavještavao poreznu upravu i tražio obračun poreza, prireza i doprinosa, te nakon dostave

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

obračuna o istome obavještavao stranke i omogućavao im da se o tome izjasne (članak 127. Ovršnog zakona, NN 139/10), uvedena je obveza porezne uprave da prije pokretanja ovršnog postupka obračun dostavi ovrhovoditelju. Na taj bi se način trebalo radnicima kao ovrhovoditeljima osigurati da umjesto sporog sudskog postupka, ostvare bržu i učinkovitiju naplatu svojih tražbina u postupku izravne naplate kod FINE.

Meliha Okić Buljanović, mag. iur.

18.2.2013

Još o javnim ovršiteljima

povodom odluke Ustavnog suda RH

Stručna i druga javnost u Republici Hrvatskoj već dugo ima prigodu baviti se čudnim postupcima mjerodavnih vlasti na planu ovrhe. Iako bi se lako moglo polemizirati i sa samim Ovršnim zakonom i brojnim njegovim rješenjima, predmet ovog teksta su javni ovršitelji u svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda RH.

Radi se o odluci koju je Ustavni sud Republike Hrvatske (u nastavku: USRH) donio 23. siječnja 2013. rješavajući o više prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o javnim ovršiteljima i njegove izmjene s Ustavom Republike Hrvatske koji su evidentirani pod brojevima U-I-5612/2011, U-I-6274/2011, U-I-178/2012, U-I-480/2012. Slobodni smo ovu odluku i po svojoj biti i po načinu izričaja odnosno formalnom dijelu ocijeniti povijesnom, nakon koje potpuno sigurno glede aktivnosti zakonodavca više nikada ništa neće biti isto.

U kratkim crtama podsjećamo o čemu se radi(lo). U vrijeme prethodnog parlamentarnog saziva Hrvatskog sabora donesen je Zakon o javnim ovršiteljima (NN 139/10 od 10. prosinca 2010.) prema kojem su javni ovršitelji trebali početi s radom 1. siječnja 2012. To novo zakonsko rješenje (kao i većina drugih) prikazivano je kao veliki pomak na bolje i kao nešto što će jako pridonijeti učinkovitosti ovrhe. Istina, bilo je i negativnih tonova, onih koji su izražavali ozbiljne dvojbe glede ovog novog rješenja.

Isti saziv Hrvatskog sabora nakon toga je dva puta odgađao početak rada ovršitelja (najprije na 1. srpnja 2012., zatim na 15. listopada 2012.), pri čemu su mnogi zainteresirani polagali odgovarajući ispit, njih 71 od strane ministra pravosuđa bili su i službeno imenovani za javne ovršitelje i bilo je logično da ulažu (ne samo novac nego i vrijeme i znanje) u pribavljanje i uređenje poslovnih prostora, zapošljavanje djelatnika, ali i dovođenje sebe u položaj da mogu početi s radom čim se donese takva odluka (budući da su mnogi imali svoja radna mjesta bilo u državnoj službi ili kod nekog drugog poslodavca – u tim slučajevima ne samo poslovna korektnost nego ugovorne obveze znače pravodobno davanje otkaza ugovora o radu, a kod nezaposlenih i prestanak traženja drugih radnih angažmana).

Umjesto početka rada za koji su se dugo pripremali i koji je više puta odgađan, zakonodavac se odlučio za napuštanje službe javnih ovršitelja i uvođenje novog zakonodavnog modela ovrhe. Nije pri tome sporno ima li ili nema zakonodavac pravo samostalno odlučiti kako će urediti pojedino pravno područje, pa tako i ono koje se odnosi na ovrhu. Ostalo je sporno na koji način je to učinjeno i je li

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

zakonodavac u donošenju i provedbi svoje odluke uvažio u potrebnoj mjeri interese imenovanih javnih ovršitelja.

USRH je u svojoj odluci izuzetno jasno označio postupke zakonodavca kao potpuno neprimjerene i suprotne idealu svake suvremene pravedne i socijalne države. Pri tome je obvezao državu platiti svakom od 71 imenovanog javnog ovršitelja zadovoljštinu u paušalnom netto iznosu od 18.000,00 kuna. U posebnom dijelu odluke navedeno je i da navedena zadovoljština ne utječe na opće pravo svake osobe - imenovanog javnog ovršitelja odnosno imenovane javne ovršiteljice - pogođene zakonima o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine broj 150/11 i 70/12) i Zakonom o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine broj 112/12) da u sudskom postupku potražuje naknadu pretrpljene štete prema općim pravilima obveznog prava. Zadovoljština se ne uračunava u tu eventualnu sudsku naknadu. Istog dana kada je objavljeno da je donesena navedena odluka, ministar pravosuđa u televizijskom je istupu rekao da će država platiti ono na što je obvezana, a ako je netko od imenovanih javnih ovršitelja imao kakvih troškova, bit će nadoknađeni i ti troškovi.

Očito je jedna faza sada završila i imenovani javni ovršitelji moraju tražiti neki drugi radni angažman.

Pitanje je, međutim, prijeti li ili ne prijeti i druga faza i što je u toj drugoj fazi (ako do nje dođe) za očekivati.

Prema našem mišljenju stvari su daleko ozbiljnije nego što izgledaju na prvi pogled i nego što proizlazi iz izjave na neki način najodgovornije osobe – ministra pravosuđa. Evo kako predviđamo buduća i to jako skora događanja. Imenovani javni ovršitelji naplatit će zadovoljštinu u visini od nešto više od jednog milijuna kuna poreznih obveznika. Međutim, to je, na žalost svih poreznih obveznika, samo kap u moru onoga što slijedi.

Naime, iz odluke USRH jasno proizlazi da se postupak države smatra protupravnim, a više je nego sigurno da taj stav obvezuje sudove i da će ga sudovi provoditi. To u svojoj biti znači da je već unaprijed presuđeno kako je osnovan budući (ili već podneseni) zahtjev svakoga od navedene 71 osobe za naknadu štete i da preostaje samo utvrditi visinu te štete. Bojimo se da bi se u svakom pojedinom slučaju moglo raditi o milijunskim iznosima. U štetu apsolutno spada kupnja poslovnog prostora koji imenovanom javnom ovršitelju više ne treba, a ako je uzet bankovni kredit, tada su dio štete i bankovne kamate. Dio štete za koji smatramo da je „najteži“ je izmakla dobit, dakle sve ono što je pojedini javni ovršitelj s pravom računao ostvariti u poslu kojim se htio baviti dugi niz godina.

Uspoređujući djelatnost javnih ovršitelja s javnim bilježnicima, lako je doći do zaključka o stvarno minimalnoj mjesečnoj dobiti od 5.000,00 kn koja na godišnjoj razini iznosi 60.000,00 kn, a na razini 15 godina milijun kuna po svakom od imenovanih ovršitelja. Ako su oni već zaposlili službenike koji bi ih mogli tužiti, jasno je da će i to uključiti u svoj odštetni zahtjev. Nije isključena niti neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti imenovanih javnih ovršitelja.

Čini nam se više nego izglednim da se radi o ogromnim novčanim iznosima koje će trebati platiti i koji su trebali biti prikazani (a nisu) kao trošak donošenja zakona kojim je ukinuta (prije nego je i počela s radom) služba javnih ovršitelja. Da je bilo tako, treba se pitati bi li se zakonodavac uopće odlučio za donošenje ovog zakona – prilično je izgledno da ne bi, posebno u trenutnom stanju državnih financija i pri broju nezaposlenih koji je prešao 370.000 osoba s trendom daljnjeg rasta. Je li bilo odgovorno taj broj tako olako povećati za nekoliko stotina i pri tome državu staviti u položaj da to i te kako skupo plati, primajući pri tome od USRH kvalifikacije koje izuzetno zabrinjavaju? Činjenica što je malo

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

vjerojatno da će za vrijeme mandata ovog saziva Hrvatskog sabora presude postati pravomoćne i ovršne pri tome nije ni od kakvog značenja.

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer

12.3.2013

Nesuglasnost članka 26. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima s Ovršnim zakonom

Od donošenja Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN 6/13), koji je stupio na snagu 24. siječnja 2013., javlja se velika dvojba u tumačenju njegovog članka 26. stavak 3. u vezi s najvišim iznosom plaće na kojem se može provesti ovrha, budući da je ta odredba u koliziji s Ovršnim zakonom (NN 112/12).

Provođenje ovrhe na plaći reguliraju odredbe Ovršnog zakona te ga prate odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10 i 112/12) i Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima kojim se, među ostalim, propisuje i postupanje s primanjima i naknadama izuzetim od ovrhe.

Navedenim Pravilnikom propisano je da je ovršenik dužan sukladno članku 212. stavku 1. Ovršnog zakona obavijestiti Financijsku agenciju (FINA) o uplatama primanja i naknada iz članka 172. Ovršnog zakona ili iznosa koji su izuzeti od ovrhe iz članka 173. Ovršnog zakona u slučaju provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Isto tako, propisano je da osnove za plaćanje donesene u postupcima pokrenutim prije 1. siječnja 2011. godine FINA izvršava prema propisima koji su važili u vrijeme pokretanja postupka, i to po postupcima propisanim u glavi IV. do VII. toga Pravilnika, te da se ovrha može provesti isključivo na dijelu primanja sukladno članku 173. Ovršnog zakona bez obzira na prethodno dane isprave o suglasnosti zaplijene plaće (članak 26. stavak 3. Pravilnika).

Upravo zbog odredbe članka 26. stavak 3. Pravilnika u praksi je postalo dvojbeno njezino tumačenje te se pojavilo stajalište da se, neovisno o tome kad je sastavljena isprava o suglasnosti zaplijene plaće, više ne smije plijeniti više od ograničenja propisanih u članku 173. Ovršnog zakona. S druge strane, postoje i sasvim suprotna (mišljenja smo i ispravna) stajališta.

Naime, kod traženja ispravnog tumačenja navedene odredbe treba naglasiti sljedeće:

Pravilnik je podzakonski akt, a izneseno tumačenje (koje se može naći i na web stranicama FINE) suprotno je zakonu koji je po pravnoj snazi iznad pravilnika. Osim toga, Pravilnikom o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima prema području koje je njegov donositelj sukladno zakonskom ovlaštenju trebao urediti nisu mogla biti uređena ova pitanja, a posebno ne suprotno zakonu. Naime, Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima provedbeni je propis Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a ne Ovršnog zakona.

Također, ako navedena odredba Pravilnika znači da se ona odnosi i na isprave o suglasnosti zaplijeni plaće, ovjerene prije 17. lipnja 2008., onda bi takva odredba bila protuustavna i protuzakonita. Naime, tom odredbom izmijenio bi se članak 369. važećeg Ovršnog zakona.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

To znači da članak 26. stavak 3. Pravilnika o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nije u suglasnosti sa Zakonom pa je iz tog razloga i nesuglasan s Ustavom prema kojem propisi moraju biti suglasni sa zakonom. Nadalje, ta odredba imala bi retroaktivan učinak što je suprotno članku 90. Ustava, koji propisuje da zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje, a samo iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.

Dakle, u praksi bi trebalo navedenu problematiku tumačiti na način da ako je suglasnost za zapljenu dana i u odnosu na danas zaštićeni dio plaće, ali u vrijeme kada se mogla plijeniti cijela plaća (odnosno do 17. lipnja 2008.), tada je poslodavac po toj ispravi dužan postupati i zaplijeniti cijelu plaću.

18.6.2013

Recesijski pokušaji „penaliziranja“ radnika neovlaštenom ustegom od plaće

Može li uopće poslodavac radi poboljšanja kvalitete ili kvantitete rada primjenjivati svojevrsno penaliziranje radnika svakodobnim mogućim sniženjem plaće odnosno mogu li tako „kažnjeni“ radnici tražiti sudskim putem, bez obzira na tu njegovu odluku, plaću prema ugovoru o radu?

Zbog pomanjkanja sredstava uzrokovanih recesijskim i drugim razlozima, poslodavci u posljednje vrijeme relativno često pribjegavaju umjesto platnoj stimulaciji, sustavu tzv. destimulacije plaća, posebice ako u pojedinom mjesecu prema ocjeni poslodavca dođe do određenog pada kvalitete i/ili brzine rada u odnosu na prethodni mjesec ili na neko duže prethodno razdoblje.

Međutim, umanjenje plaće u pojedinom mjesecu iz razloga slabijeg rada radnika, odnosno tzv. destimulacija ili svojevrsno penaliziranje radnika mora se promatrati kroz prizmu članaka 88. i 89. Zakona o radu koji se odnose na zabranu prijeboja i zabranu neovlaštene ustege na plaći radnika od strane poslodavca.

Također, svaki obračun plaće mora imati svoje nužne elemente sukladno članku 85. Zakona o radu, pa tako i razlog odnosno pravnu osnovu ustege.

Predmetno smanjenje nikako ne bi moglo biti osnovano jer bi se moralo temeljiti na ugovornoj dispoziciji radnika, a ne jednostranoj, na propisu neutemeljenoj odluci poslodavca.

Dakle, svaka ustega na plaći radnika koja se provodi od strane poslodavca mora biti utemeljena ili ex legeili na dispoziciji radnika, s time da provođenje „stimuliranja“ radnika tzv. penaliziranjem ili destimulacijom, odnosno jednokratnim sniženjem plaće zbog navodnog slabijeg rada nije zakonom dozvoljeno i svaka takva ustega na plaći radnika bila bi neovlaštena, te bi se kao takva morala vratiti radniku u punom iznosu.

Na istom je stajalištu i pretežita sudska praksa (Odluka Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-133/07-2 od 26. travnja 2007.),tako da je gotovo izvjestan i gubitak sudskog postupka u slučaju da radnik u tom smislu pokrene sudski postupak protiv poslodavca.

Daniel Sever, mag. iur.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

16.9.2013

Izuzeće od ovrhe naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad

Jedna od bitnih novina koju donosi novi Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju svakako je ta da su naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao i novčane naknade na ime povrata troškova za prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja koje je osigurana osoba ostvarila na temelju rješenja HZZO-a, izuzete od ovrhe.

Prije ljetne stanke zastupnici Hrvatskog sabora izglasali su novi Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (Nar. nov., br. 80/13). Stupanje na snagu svih njegovih odredbi nije istodobno, već je podijeljeno u nekoliko vremenskih cjelina (v. članak 165.), međutim, u pretežitom dijelu, novi Zakon je stupio na snagu 1. srpnja 2013.

Zakon donosi određene novine u sustavu zdravstvenog osiguranja, a jedna od njih je i novo uređenje prema kojem će ubuduće naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao i novčane naknade na ime povrata troškova za prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja koje je osigurana osoba ostvarila na temelju rješenja HZZO-a, biti izuzete od ovrhe.

Naime, člankom 36. stavak 3. Zakona propisano je, ono što je najbitnije, da se izuzimaju od ovrhe novčane naknade za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti navedenih u članku 39. Zakona, dakle ako je osiguranik:

1. privremeno nesposoban za rad zbog bolesti ili ozljede, odnosno ako je radi liječenja ili medicinskih ispitivanja smješten u zdravstvenu ustanovu,

2. privremeno spriječen obavljati rad zbog određenog liječenja ili medicinskog ispitivanja koje se ne može obaviti izvan radnog vremena osiguranika,

3. izoliran kao kliconoša ili zbog pojave zaraze u njegovoj okolini, odnosno privremeno nesposoban za rad zbog transplantacije živog tkiva i organa u korist druge osigurane osobe Zavoda,

4. određen za pratitelja osigurane osobe upućene na liječenje ili liječnički pregled ugovornom subjektu HZZO-a izvan mjesta prebivališta, odnosno boravišta osigurane osobe koja se upućuje,

5. određen da njeguje oboljelog člana uže obitelji (dijete i supružnika) uz uvjete propisane Zakonom,

6. privremeno nesposobna za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom,

7. privremeno spriječen za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta i prava na rad u polovici punoga radnog vremena, sukladno propisima o rodiljnim i roditeljskim potporama,

8. privremeno nesposoban za rad zbog korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta, u slučaju mrtvorođenog djeteta ili smrti djeteta za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta,

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

9. privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

10. privremeno nesposoban za rad zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti.

Budući da navedene naknade terete različite subjekte (poslodavca, HZZO, državni proračun – v. članak 40. – 42. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju), ističemo da se navedeno izuzeće od ovrhe odnosi na naknade plaće, kako za prva 42 odnosno 8 dana bolovanja koja terete sredstva poslodavca, tako i na naknadu plaće koja tereti sredstva HZZO-a i državni proračun.

13.1.2014

Ovrha na plaći

Ovrha na novčanoj tražbini najzastupljeniji je način naplate tražbine ovrhovoditelja odnosno to je gotovo uvijek prvi pokušaj u provedbi prijedloga za ovrhu. S obzirom na to koliko je vremena potrebno i koje su sve radnje i postupci potrebni za provedbu, primjerice, ovrhe na nekretnini, evidentna je jednostavnost ovog načina namirenja tražbine.

Prema odredbama Ovršnog zakona, ovrhovoditelj može pravomoćno rješenje o ovrsi dostaviti poslodavcu ovršenika, kao ovršenikovom dužniku, ako ima informaciju da je ovršenik zaposlen, u kojem slučaju poslodavac zakonski određeni dio stalnog primanja ovršenika -plaće, isplaćuje na račun ovrhovoditelja.

Je li ovršenik zaposlen ili ne, ovrhovoditelj može provjeriti u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, koji mu je, sukladno članku 18. Ovršnog zakona, uz prethodno dokazivanje pravnog interesa, dužan dati informaciju po kojoj osnovi je ovršenik zaveden u evidenciji Zavoda (je li u radnom odnosu i gdje, je li u mirovini i sl.).

Glava 13. Ovršnog zakona regulira bitna pitanja provedbe ove vrste ovrhe, kao što su pitanja mjesne nadležnosti, opsega ovrhe, ovršnih radnji i njihovih učinaka, načina provedbe te vrste ovrhe, pitanja zaloga, ograničenja i izuzimanja od ovrhe. Članak 172. Ovršnog zakona, određuje koja su primanja izuzeta od pljenidbe: - primanja po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, - primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, - primanja po osnovi socijalne skrbi, - primanja po osnovi privremene nezaposlenosti, - primanja po osnovi doplatka za djecu, osim ako posebnim propisom nije drukčije određeno, - primanja po osnovi stipendije i pomoći učenicima i studentima, - naknada za rad osuđenika, osim za tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja te za tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom osuđenika, - primanja po osnovi odličja i priznanja, - rodiljne i roditeljske novčane potpore, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno, - ostala primanja izuzeta od ovrhe po posebnim propisima.

Kako postoji zakonsko ograničenje iznosa do kojeg se mogu plijeniti novčana sredstva ovršenika, a postoji i nemali broj slučajeva u kojima je više ovrhovoditelja pokrenulo ovršni postupak radi namirenja svoje tražbine u odnosu na istog ovršenika, prednosni red namirenja više ovrhovoditelja određuje se prema danu primitka ovršnog prijedloga kod ovršenikovog dužnika (poslodavca), što

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

znači da će oni koji budu zaprimljeni kasnije biti namireni tek po namirenju ovrhovoditelja koji je u prednosnom redu.

Kod provedbe ovrhe na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi zbog naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od jedne polovine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem je slučaju od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu.

Ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine plaće ovršenika, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini jedne polovine neto plaće ovršenika.

Nerijetko se dogodi da se, primjerice, ovrhom na novčanim tražbinama ovršenika zaplijene u cijelosti sredstva po tekućem računu na kojem ovršenik prima plaću (znači ne samo zakonski ograničen iznos), i tako prekrši odredbačlanka 173. Ovršnoga zakona, te ovršenik ostane bez ikakvih sredstava za dostojan život.

Budući da je ovakvih slučajeva očito bilo mnogo u praksi, u predmetu navedene pravne osnove podnesena je ustavna tužba koja je i usvojena te objavljena u Narodnim novinama broj 35/09 (broj U-III-1248/2008 od 25. veljače 2009.). Naime, Ustavni sud je dopustio ovršeniku da proglasi ovrhu nedopuštenom u slučaju kada je ovrhovoditelj zaplijenio cjelokupna primanja po osnovi plaće. Prema pravnom stajalištu Ustavnog suda, u takvoj pravnoj situaciji, ako ovršenik na tekući račun prima samo svoju plaću, na takvu ovrhu primjenjuje se ograničenje propisano člankom 149. stavkom 1. Ovršnog zakona (NN 57/96), što znači da se u tom slučaju može odobriti ovrha, ali samo iznad iznosa od 2/3 dijela prosječne neto-plaće u Republici Hrvatskoj, od plaće koju ovršenik prima na tekući račun, a ne prijenosom cjelokupnog novčanog iznosa koji se nalazi na računu.

Dakle, rješenjem o ovrsi na plaći određuje se pljenidba određenoga dijela plaće i nalaže se poslodavcu kod kojeg je ovršenik zaposlen da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi. Naravno, u plaću se uračunava i povećanje plaće ako je do njega došlo nakon dostave rješenja o ovrsi. Kad ovršeniku prestane ugovor o radu kod poslodavca, rješenje o ovrsi djeluje i prema drugom poslodavcu s kojim ovršenik sklopi ugovor o radu nakon toga, i to od dana kad je novom poslodavcu dostavljen ovršni prijedlog.

Skrećemo pozornost da i poslodavci snose odgovornost za obveze ustezanja plaće ovršenicima koji su pod ovrhom. Prijašnji poslodavac ovršenika dužan je bez odgode preporučenom pošiljkom s povratnicom dostaviti ovršni prijedlog novom poslodavcu i o tome obavijestiti sud, a ako mu nije poznat novi poslodavac obavijestit će sud o prestanku ugovora o radu s ovršenikom.

Ako je poslodavac propustio izvršiti neku od obveza naloženih mu Ovršnim zakonom, ovrhovoditelj može predložiti da sud rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi. Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o ovrsi ili je propustio postupiti po obvezi iz članka 200. stavak 2. i 3. Ovršnog zakona, odgovara za štetu koju je

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

ovrhovoditelj zbog toga pretrpio. Ovo potonje posebno napominjemo, jer je nemali broj upita upravo o tome može li poslodavac cijelu plaću uplatiti na zaštićeni račun ovršenika.

Neda Marasović, dipl. iur.

16.9.2014

Novela Ovršnog zakona

Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, koji je stupio na snagu 1. rujna 2014., u Ovršni zakon unesen je niz novih ovršnopravnih rješenja. Ostaje za vidjeti kako će ta rješenja zaživjeti u praksi i hoće li uroditi toliko željenim pojednostavljenjem i ubrzanjem ovršnog postupka u cjelini.

Na početku treba naglasiti da su uz materiju ovrhe usko vezani i Zakon o parničnom postupku i Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te je stoga uputno i njih proučiti radi lakšeg i boljeg razumijevanja posljednjih izmjena i dopuna Ovršnog zakona.

Zbog bolje preglednosti, najvažnije novine Ovršnog zakona bit će obrađene u nekoliko kraćih prikaza.

Odredbe noveliranog Ovršnog zakona općenite prirode

1) Dostava u ovršnom postupku

Novelirane su odredbe o dostavi u ovršnom postupku, i to članak 8. Zakona. Tako se pravnoj osobi koja je upisana u sudski ili drugi upisnik i odgovornoj fizičkoj osobi u toj pravnoj osobi dostava obavlja na adresu sjedišta upisanog u upisnik. Fizičkoj osobi koja ne obavlja određenu upisanu djelatnost te fizičkoj osobi koja obavlja određenu upisanu djelatnost ako se dostava ne obavlja u vezi s tom djelatnošću, dostava se obavlja na adresi prebivališta u Republici Hrvatskoj prema podacima o prebivalištu koju će sud, odnosno javni bilježnik pribaviti iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova. Iznimno od navedenog, ako prema podacima iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova proizlazi da je fizička osoba prijavila boravište u kojem drugom mjestu u Republici Hrvatskoj ili da je prijavila koje drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može obaviti, dostava se toj osobi obavlja na adresi njezina upisana boravišta, odnosno na drugom prijavljenom mjestu ili na drugi prijavljeni način.

Ako dostava ne uspije na spomenutim adresama, dostava će se pokušati obaviti još jednom, u roku koji ne može biti kraći od 30 niti dulji od 60 dana, a ako se ni ta ponovljena dostava ne uspije obaviti, dostava će se obaviti isticanjem pismena koje je trebalo dostaviti na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, s time da će se smatrati da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana isticanja pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova.

Netom navedeno predstavlja veliku novinu po prvi puta danu sucima i javnim bilježnicima, kojima je sada omogućen pristup podacima o prijavljenim adresama za fizičke osobe elektroničkim putem u bazi MUP-a, a sve iz razloga uočenih situacija zlouporabe instituta dostave u ovršnom postupku.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

2) Izmjene sastava suda u ovršnom postupku i postupku osiguranja

Nadalje, u vezi s ovršnim postupkom bitno je i pitanje sastava suda, koje je ovom novelom Zakona također doživjelo promjene prema kojima ovršni postupak i postupak osiguranja u prvom stupnju vodi i odluke donosi sudac pojedinac, ako Zakonom nije određeno da postupak vodi i odluke donosi javni bilježnik.

U ovršnom postupku i postupku osiguranja u drugom stupnju sada je propisano da odluke donosi sudac pojedinac višeg suda, ako Zakonom nije određeno da odluke donosi vijeće prvostupanjskog suda sastavljeno od trojice sudaca. Ovom se promjenom odredbe članka 10. stavak 1. i 3. Zakona usklađuju s važećim uređenjem prema kojem rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donosi javni bilježnik.

Jednako tako, radi ubrzanja ovršnog postupka, osobito u postupku odlučivanja o pravnim lijekovima (žalbe i prigovora) te radi ujednačavanja prakse sudova, određeno je kako se zakonom može propisati da, za područje županijskog suda u kojemu je ustanovljeno više općinskih sudova, u drugom stupnju odluke donosi vijeće jednog ili više općinskih sudova.

3) Ukidanje instituta prokazne izjave i prokaznog popisa imovine

Učinjene su izmjene prema kojima ovrhovoditelj, radi namirenja iste tražbine predlaganjem novog sredstva ili predmeta ovrhe više ne treba zatražiti davanje prokazne izjave, odnosno prokaznog popisa imovine, jer je napušten institut prokaznog popisa imovine i prokazne izjave. Naime, u potpunosti su ukinuti instituti prokazne izjave i prokaznog popisa imovine (uređeni u članku 17.Zakona). Ovo rješenje zakonodavca zasigurno će se pokazati dobrim, jer primjena ovih instituta nije ostvarila cilj radi kojega su bili uvedeni (omogućavanje lakšeg dolaska do podataka o imovini ovršenika), već je usporavala ovršni postupak, opterećivala rad sudova i povećala im troškove.

4) Ovrha stranih odluka i stranih javnih isprava

Člankom 19. Zakona, a sukladno propisima preuzetim u postupku usuglašavanja s pravnom stečevinom EU-a, uređena je mogućnost ovrhe na osnovi odluke stranih tijela, koja se mora provesti u Republici Hrvatskoj. Tako se ovrha na temelju odluke stranoga suda, stranog upravnog ili drugog tijela i ovrha na temelju javnih isprava stranog upravnog ili drugog tijela može odrediti i provesti u Republici Hrvatskoj u postupku pred sudom ako takva odluka ili javna isprava ispunjava pretpostavke za priznanje ili ako je to propisano zakonom, međunarodnim sporazumom ili pravnim aktom Europske unije koji se u Republici Hrvatskoj izravno primjenjuje.

5) Prijenos tražbine ili obveze

Članak 32. Zakona do sada nije propisivao rješenje situacije koja može nastati ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene na strani vjerovnika ili dužnika, što je razjašnjeno ovom novelom Zakona. Dakle, ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Novi ovrhovoditelj mora

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa. Za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika. Sve navedeno na odgovarajući se način primjenjuje i ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene dužnika.

6) Dužnost dostave podataka o dužniku

Sukladno članku 18. Ovršnog zakona, na zahtjev osobe koja tvrdi da namjerava pokrenuti ovršni postupak ili postupak osiguranja, u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva, sljedeći subjekti obvezni su dati podatke o dužniku:

− Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dužan je dati podatke o tome je li neka fizička osoba osiguranik u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, po kojoj osnovi (radni odnos, samostalna profesionalna djelatnost, obrt ili samostalna djelatnost poljoprivrede) i kod koga, odnosno prima li mirovinu, naknadu zbog tjelesnog oštećenja ili koju drugu stalnu naknadu o kojoj vodi evidenciju,

− Ministarstvo unutarnjih poslova dužno je dati podatke o tome je li neka osoba u evidenciji o registriranim i označenim vozilima upisana kao vlasnik vozila te o vrsti, marki, tipu, modelu, godini proizvodnje, registarskom broju vozila i postojanju tereta na tom vozilu,

− Središnje klirinško depozitarno društvo ili druge za to ovlaštene osobe kod kojih su na računima ubilježene vrijednosnice, odnosno nematerijalizirani vrijednosni papiri, dionice, obveznice, trezorski zapisi, blagajnički zapisi, komercijalni zapisi, certifikati o depozitu i drugi vrijednosni papiri izdani u seriji, dužno je dati podatke o tome ima li neka osoba u upisniku koje vodi ubilježene vrijednosnice na računima,

− lučka kapetanija dužna je dati podatke o tome je li neka osoba u upisniku i očevidniku koje vodi upisana kao vlasnik broda, jahte, plutajućeg objekta, nepomičnog odobalnog objekta, brodice ili tih objekata u gradnji,

− tijelo nadležno za katastarsku evidenciju dužno je dati ispis posjedovnih listova koje vodi za fizičku ili pravnu osobu,

− poslodavac ili isplatitelj stalnoga novčanog primanja dužan je dati podatak o tome na koji način osobi protiv koje podnositelj zahtjeva namjerava pokrenuti postupak isplaćuje plaću, odnosno drugo stalno novčano primanje,

− drugo tijelo ili osoba koja vodi odgovarajući upisnik ili očevidnik o pravima koja čine imovinu dužna je dati podatke o tome je li neka osoba u upisniku ili očevidniku koji vodi upisana kao imatelj određenog prava.

Ujedno, na zahtjev suda, osoba za koju ovrhovoditelj tvrdi da je ovršenikov dužnik ili da se neki dijelovi njegove imovine nalaze kod nje, dužna je u roku od osam dana izjasniti se o tome ima li ovršenik i kakvu tražbinu protiv nje, odnosno nalaze li se i koji dijelovi njegove imovine kod nje.

Podnositelj zahtjeva u ovim slučajevima dužan je u zahtjevu za davanje podataka navesti tražbinu radi čijeg će ostvarenja ili osiguranja pokrenuti ovršni postupak, odnosno postupak osiguranja te priložiti ispravu na kojoj se ona temelji (npr. izvod otvorenih stavaka), a izdavatelj nije dužan postupiti po zahtjevu osobe koja traži podatke dok mu prethodno ne budu podmireni troškovi za poduzimanje

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

radnje (npr. u obliku biljega). Izdavatelj ne smije obavijestiti dužnika o tome da su podaci traženi, jer u suprotnom odgovara ovrhovoditelju za naknadu štete.

7) Primanja koja su izuzeta od ovrhe

Temeljem članka 59. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona dopunjen je članak 172. Ovršnog zakona koji uređuje primanja koja su izuzeta od ovrhe.

Tako su, počevši od 1. rujna 2014., od ovrhe izuzeta i sljedeća primanja:

- utvrđeni iznosi za uzdržavanje djeteta uplaćeni na poseban račun kod banke

- naknada troškova za službeno putovanje i naknada troškova prijevoza na posao i s posla do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada

- dar za djecu do 15. godine života i potpore za novorođenče do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada

- naknada za saniranje posljedica štete od katastrofa i elementarnih nepogoda

- potpore zbog invalidnosti radnika i neprekidnog bolovanja radnika duljeg od 90 dana, potpore za slučaj smrti radnika i smrti člana uže obitelji radnika, do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada.

Navedena primanja se, počevši od 1. rujna 2014., isplaćuju na posebni (tzv. zaštićeni) račun.

Odredbe o izuzimanju od ovrhe, prema pravilima za plaću, odnose se i na primanja ovršenika koja nisu plaća, mirovina niti primici od obavljanja samostalne djelatnosti, od slobodnih zanimanja, od poljoprivrede i šumarstva, od imovine i imovinskih prava, od kapitala, kao niti primici od osiguranja (drugi dohodak prema posebnim propisima) i imaju karakter jedinih stalnih novčanih primanja, ako ovršenik javnom ispravom dokaže da je to primanje jedino stalno novčano primanje.

Marija Butković, dipl. iur.

24.9.2014

Novela Ovršnog zakona - odredbe koje se odnose na postupanje javnih bilježnika u ovršnom postupku

Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, koji je stupio na snagu 1. rujna 2014., utjecao je i na odredbe koje se odnose na postupanje javnih bilježnika u ovršnom postupku. U nastavku donosimo pregled tih odredbi.

Sadržaj vjerodostojne isprave

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Vjerodostojna isprava je, prema Ovršnom zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

Kad se iz vjerodostojne isprave ne vidi je li i kad je tražbina dospjela, ovrha će se odrediti ako ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu navede datum dospjelosti tražbine te ako je označio dan njezine dospjelosti.

Osim netom navedenih podataka o sadržaju vjerodostojne isprave koji su već otprije sadržani u članku 31. Zakona, novelom je propisano da račun fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost mora sadržavati upozorenje dužniku da, u slučaju neispunjenja dospjele novčane obveze, vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Ova odredba neće se primjenjivati na račune izdane prije stupanja na snagu izmjena i dopuna Ovršnog zakona.

Troškovi ovršnog postupka

S obzirom na ponekad nelogičnu, ali učestalu pojavu da su troškovi ovršnog postupka često višestruko veći od samog glavnog duga ovršenika, prema novom zakonskom rješenju u prijedlogu za ovrhu potrebno je jasno razgraničiti zahtjev za naknadu nastalih troškova i zahtjev predvidivih troškova.

Tako je novim stavkom 9. članka 14. određeno sljedeće: „Ako ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje zahtijeva određivanje ovrhe za predvidive troškove, dužan je u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje posebno navesti za koje nastale troškove zahtijeva naknadu i njihov ukupni obračun te za koje predvidive troškove zahtijeva određivanje ovrhe i njihov ukupni obračun.“

Sadržaj rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave

Člankom 41. Zakona propisan je novi sadržaj rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pa je tako određeno da će rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud: 1. naložiti ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima, 2. odrediti ovrhu radi prisilne naplate tražbine zajedno s odmjerenim i predvidivim troškovima, 3.odmjeriti nastale troškove, 4. posebno naznačiti predvidive troškove.

Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sada mora sadržavati:upozorenje ovršeniku da prigovor protiv rješenja o ovrsi mora biti obrazložen i koje su pravne posljedice podnošenja neobrazloženog prigovora,upozorenje ovršeniku da u slučaju namirenja tražbine u roku nije dužan namiriti predvidive troškove postupka, te upozorenje ovršeniku ako se provodi ovrha na novčanoj tražbini po računu na koji mu se uplaćuju primanja i naknade iz članka 172. Zakona ili iznosi koji su izuzeti od ovrhe izčlanka 173. Zakona, da je dužan o tome obavijestiti Agenciju (FINA).

Prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Sukladno članku 58. Zakona, ovršenik je dužan u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odrediti u kojem dijelu pobija to rješenje. Prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati razloge pobijanja. Neobrazloženi prigovor sud će odbaciti kao nepotpun, ne pozivajući ovršenika da ga dopuni ili ispravi. Ako u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik nije odredio u kojem dijelu pobija rješenje, opseg pobijanja sud će utvrditi na temelju sadržaja prigovora.

Ako ovršenik u podnesenom prigovoru ne pobija rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nego samo predlaže odgodu ovrhe, takav prigovor smatrat će se prijedlogom za odgodu ovrhe.

Pribava OIB-a ovršenika službenim putem

I do sada je člankom 39. Zakona bila predviđena mogućnost pribave OIB-a ovršenika službenim putem od strane suda ili javnog bilježnika u slučajevima kada to nije mogao učiniti ovrhovoditelj i naznačiti ga u prijedlogu za ovrhu.

Navedena mogućnost sada je dodatno razrađena te je predviđeno da je sud ili javni bilježnik dužan najkasnije u roku od osam dana od dana primitka prijedloga za ovrhu, odnosno dopune podataka o ovršeniku, uputiti zahtjev Ministarstvu financija, Poreznoj upravi za dostavu podataka o osobnom identifikacijskom broju. Ako Ministarstvo financija, Porezna uprava, obavijesti sud ili javnog bilježnika o nemogućnosti dostave podatka o osobnom identifikacijskom broju ovršenika, sud ili javni bilježnik dužan je u roku od osam dana od dana primitka obavijesti uputiti poziv ovrhovoditelju da dopuni podatke o ovršeniku (podaci o rođenju, matični broj građana, posljednje poznato prebivalište i adresa stanovanja za fizičku osobu, odnosno matični broj ili matični broj subjekta za pravnu osobu) u roku od osam dana od dana primitka poziva. Ako ovrhovoditelj u tom roku ne dostavi tražene podatke ili ako sud ili javni bilježnik na temelju dopunjenih podataka ne uspije pribaviti osobni identifikacijski broj ovršenika, sud će odbaciti prijedlog za ovrhu, osim ako je ovršenik strana fizička ili pravna osoba kada će sud ili javni bilježnik donijeti rješenje o ovrsi bez osobnog identifikacijskog broja ovršenika.

Provedba naplate na temelju zadužnice

Ako je naplata zatražena na temelju zadužnice upisane u Registar zadužnica i bjanko zadužnica na temelju priopćenja javnog bilježnika koji je zadužnicu potvrdio, Agencija će postupiti kao u povodu pravomoćnog rješenja o ovrsi. Ako je naplata zatražena na temelju zadužnice koja nije upisana u Registar zadužnica i bjanko zadužnica na temelju priopćenja javnog bilježnika koji je zadužnicu potvrdio, Agencija će postupiti kao u povodu zahtjeva za izravnu naplatu.

Registar zadužnica i bjanko zadužnica

Vjerovnik više nije dužan prije podnošenja na naplatu zadužnice ili bjanko zadužnice ovjerene ili potvrđene prije stupanja na snagu Zakona, zatražiti kod javnog bilježnika upis zadužnice ili bjanko zadužnice u registar.

Slijedom navedenog, predaje ih izravno Agenciji, a ako se podaci iz zaprimljene zadužnice odnosno bjanko zadužnice ne podudaraju s podacima iz registra (ako je ona već upisana u registar), Agencija je neće upisati u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje niti je izvršiti sukladno odredbamaZakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

Marija Butković, dipl. iur.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

27.4.2015 7.45

Provedba ovrhe na plaći temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika

Svakodnevno smo svjedoci loše materijalne situacije građana koji ne uspijevaju podmiriti svoje financijske obveze, uslijed čega dolazi do provedbe ovrhe na njihovoj plaći kako bi vjerovnici naplatili svoja potraživanja, neovisno o tome radi li se o dugovanjima pružateljima komunalnih ili telekomunikacijskih usluga, određenim potraživanjima od strane države ili drugim zaduženjima građana.

Ovim člankom pojasnit ćemo provedbu ovrhe na plaći temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika na način kako je ona uređena Ovršnim zakonom (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14 - u nastavku: OZ).

Provedba ovrhe na plaći ili drugim stalnim novčanim primanja temeljem privatne isprave potvrđene kod javnog bilježnika, a kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njegovih primanja, karakteristična je za velike vjerovnike kao što su kreditne institucije (banke, stambene štedionice, štedne banke) koje na taj način osiguravaju naplatu svojih plasmana i ranom aktivacijom osiguravaju prvenstveni red za naplatu na primanjima dužnika.

Kao što smo spomenuli, kreditne institucije kao uvjet odobravanja i isplate kredita traže od svojih dužnika, sudužnika i jamaca da im prije isplate novčanih sredstava izdaju i dostave privatnu ispravu potvrđenu kod javnog bilježnika kojom daju suglasnost vjerovniku da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni plaća ili drugo stalno novčano primanje, izuzev primanja koja su izuzeta od ovrhe. Budući da je danas najčešći slučaj provedbe ovrhe na plaći upravo temeljem privatne isprave potvrđene kod javnog bilježnika, detaljnije ćemo se osvrnuti na odredbe Ovršnog zakona koje to uređuju kao i na praktične probleme oko primjene.

Zapljena po pristanku dužnika uređena je u članku 202. Ovršnog zakona. Ustavku 1. članku 202. OZ-a propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate novčane tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća ili drugo stalno novčano primanje (primjerice mirovina), osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe.

Iz navedene definicije vidljivo je da se radi o privatnoj ispravi koju javni bilježnik treba potvrditi, odnosno ˝solemnizirati˝.

Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće ili drugog stalnog novčanog primanja u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe ne proizvodi pravne učinke. Treba spomenuti da ta zabrana u Ovršnom zakonu postoji još od 2008. godine, ali da su mnogi vjerovnici nastavljali pripremati isprave i aktivirati ih kod poslodavaca pozivajući se na to da su sami dužnici dozvolili zapljenu dijela plaće ili drugog stalnog novčanog primanja i iznad/izvan zakonskih ograničenja.

Zbog svega navedenog, zadnjom Novelom OZ-a u članku 202. dodan je stavak 8. kojim je određeno da će oblik i sadržaj isprave pravilnikom propisati ministar nadležan za poslove pravosuđa. Temeljem članka 202. stavka 8. OZ-a ministar nadležan za poslove pravosuđa 1. listopada 2014. donio je Pravilnik o obliku i sadržaju Izjave o zapljeni po pristanku dužnika.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Ograničenja ovrhe na plaći ovršenika propisana su člankom 173. OZ-a kojim je regulirano da je od ovrhe izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj ako se ovrha provodi na plaći ovršenika. U slučaju da ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine plaće ovršenika. Iznimke su propisane za slučajeve kad se ovrha vodi radi naplate tražbina po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, zbog gubitka radne sposobnosti, naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja i prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta kad je moguće zaplijeniti i veće iznose od plaće ovršenika. Važno je upozoriti da poslodavci trebaju poštivati i postupati u skladu s ograničenjima propisanim člankom 173. OZ-a bez obzira na dozvolu dužnika da se plijene i veći iznosi od zakonom dozvoljenih.

Stavkom 2. članka 202. OZ-a propisano je da se navedena isprava izdaje u jednom primjerku, da ima značenje pravnog posla iz članka 77. stavka 1.Zakona te je propisan pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. Dužnici koji izdaju isprave iz članka 202. OZ-a trebaju posebno biti svjesni da tako izdane isprave imaju značenje posla iz članka 77. stavka 1. OZ-a, što praktično znači da se dužnik koji je dao suglasnost za zapljenu njegove plaće ili drugog stalnog novčanog primanja ne može protiviti provedbi ovrhe na njegovoj plaći, odnosno stalnom novčanom primanju.

Način aktivacije isprave reguliran je stavkom 3. članka 202. OZ-a u kojem je navedeno da vjerovnik ispravu s učincima dostave rješenja o ovrsi dostavlja poslodavcu putem davatelja poštanskih usluga preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili preko javnog bilježnika. Navedena odredba ne ostavlja mogućnost vjerovnicima da ispravu aktiviraju kod poslodavca bilo kojim drugim putem, primjerice običnom poštanskom pošiljkom, kako bi uštedjeli sredstva slanja preporučenom poštanskom pošiljkom. U praksi će vjerovnici najčešće ispravu dostavljati poslodavcima dužnika preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom, a rjeđe ili gotovo nikada putem javnog bilježnika. Važnost odredbe ogleda se i u obvezi poslodavca da svim zaprimljenim osnovama za plaćanje odredi red prvenstva naplate. Člankom 180. OZ-a propisana su opća pravila o prednosnom redu gdje je kao primarno pravilo određeno da se prednosni red založnih prava više ovrhovoditelja određuje prema danu primitka ovršnoga prijedloga, no, budući da se kod aktiviranja isprave ne podnosi ovršni prijedlog, poslodavci su red prvenstva dužni odrediti prema danu primitka isprave kojom dužnik dozvoljava zapljenu plaće ili drugog stalnog novčanog primanja.

Sukladno utvrđenom prednosnom redu poslodavci su dužni postupati prema uvjetima iz dostavljene isprave, poštujući navedena zakonska ograničenja o iznosima koji su podložni pljenidbi. No, postoje poslodavci koji ne postupaju po dostavljenim izjavama bilo zbog vlastitog nemara, bilo na nagovor samih dužnika koji najčešće obećaju svojim poslodavcima da će samostalnim uplatama podmirivati potraživanje vjerovnika. Takvim postupanjem poslodavac riskira odgovornost za propuštenu obustavu, kao i cjelokupnu štetu koja je ili može biti nanesena vjerovnicima. Naime, člankom 201. OZ-a uređena je odgovornost poslodavca za propuštenu obustavu i isplatu dospjelih obroka. Tako je stavkom 1. članka 201. OZ-a normirano da ovrhovoditelj može predložiti sudu da u ovršnom postupku naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke koje je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi i temeljem takvog rješenja, u skladu sa stavkom 3. članka 201. OZ-a, može tražiti ovrhu izravno protiv poslodavca.

Također, budući da se isprava izdaje u jednom primjerku, poslodavci su dužni ispravu čuvati, a u slučaju prestanka rada dužnika, bez odgode preporučenom pošiljkom s povratnicom dostaviti ispravu novom poslodavcu sukladno članku 200. stavku 2. Ovršnog zakona. Postoje poslodavci koji po prestanku radnog odnosa ispravu predaju dužniku, no, budući da se isprava izdaje samo u jednom primjerku, u takvim slučajevima postoji opasnost za poslodavca da će odgovarati vjerovniku za štetu sukladno članku 201. stavku 4. OZ-a.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Posebno treba upozoriti poslodavce koji smatraju da ne trebaju postupati po dostavljenim ispravama kojima dužnik dozvoljava pljenidbu dijela plaće sukladno potpisanim ugovorima o radu, da i sam Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14) u članku 97. dopušta da se plaća ili naknada plaće može ustegnuti u skladu s posebnim zakonom, odnosno u skladu s Ovršnim zakonom. Također, neki se poslodavci pogrešno pozivaju na činjenicu da je njihov zaposlenik sukladno članku 212. OZ-a otvorio poseban račun na koji uplaćuju primanja izuzeta od ovrhe temeljem članka 173. Ovršnog zakona. Kad poslodavci dvije trećine primanja izuzeta od ovrhe isplaćuju na poseban račun i dalje su dužni postupati prema dostavljenoj izjavi o suglasnosti i plijeniti jednu trećinu plaće u korist ovrhovoditelja koji to zahtijeva temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika.

Mišljenja smo da je zakonodavni okvir kojim je uređena provedba ovrhe na plaći temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika primjeren i zadovoljavajući.

Radi poboljšanja provedbe ovrhe na plaći ovršenika, u prekršajnim odredbamaOvršnog zakona trebalo bi propisati prekršajnu odgovornost poslodavca i odgovorne osobe kod poslodavca za nepostupanje po dostavljenim Izjavama o zapljeni po pristanku dužnika, što bi u konačnici rezultiralo i manjim brojem ovrha po računima građana, odnosno manjim brojem blokiranih računa građana.

Ivan Jakić, dipl. iur.

6.7.2018

Novi Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima

Glavna svrha donošenja novog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima je rješavanje problema dugotrajno blokiranih građana te uklanjanje pravne neizvjesnosti zbog neograničenog trajanja provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.

Važeći Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 91/10, 112/12, dalje: Zakon) donesen je prije točno osam godina. Njegovim donošenjem je ujednačen i centraliziran postupak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima čime se postigla veća učinkovitost i ekonomičnost pri samom provođenju ovrhe na novčanim sredstvima.

Budući da važeći Zakon uređuje postupanja koja se odnose na ostale propise koji su od trenutka njegova donošenja doživjeli veći broj izmjena i dopuna (Stečajni zakon, Ovršni zakon), a i zbog potrebe da se i sam Zakon u većoj mjeri nadopuni i izmijeni, krenulo se u donošenje posve novog zakona.

Ciljevi koji se žele ostvariti donošenjem novog zakona su sljedeći:

- usklađivanje pojma osnove za plaćanje i načina naplate troška provedbe ovrhe na novčanim sredstvima s važećim Ovršnim zakonom (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17),

- definiranje krajnjeg roka postupanja po nenaplaćenim osnovama za plaćanje evidentiranim u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na teret fizičkih osoba,

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

- uređivanje postupanja u slučaju zatvaranja svih računa, stečaja, statusnih promjena i prestanka postojanja pravnih osoba te uređivanje postupanja u slučaju smrti fizičkih osoba,

- pojednostavljivanje mogućnosti dostave osnove za plaćanje na prisilnu naplatu,

- unaprjeđivanje davanja podataka iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje,

- prilagodba rokova čuvanja i postupanja s osnovama za plaćanje nakon izvršenja uzimajući u obzir racionalnost i ekonomičnost postupanja.

Ustrojem Jedinstvenog registra računa (uvedenog važećim Zakonom) obuhvaćeni su svi računi i novčana sredstva svih pravnih i fizičkih osoba otvoreni u bilo kojoj banci u državi pa više nema mogućnosti da ovršenik otvori račun u nekoj drugoj banci i time izbjegne ovrhu.

Međutim, u praksi se ukazala potreba za dodatnim usklađenjima kako bi se otklonile neke nedoumice u postupanju. Prvenstveno je bilo potrebno uskladiti pojam osnove za plaćanje s Ovršnim zakonom koji je, pak, usklađen s europskom regulativom. Stoga je opseg osnova za plaćanje koje ovrhovoditelj može dostaviti u izvansudskom postupku izravne naplate dodatno proširen i glasit će: osnova za plaćanje jest ovršna odluka domaćeg suda ili upravnog tijela koja ima potvrdu ovršnosti, ovršna nagodba sklopljena pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršna nagodba postignuta u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), zadužnica, bjanko zadužnica, nalog za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europski ovršni naslov i europski platni nalog, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine, obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, rješenje o ovrsi, rješenje o osiguranju, nalog Ministarstva financija za naplatu po aktiviranom državnom jamstvu, nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kaznenom i prekršajnom postupku i svaka druga odluka nadležnog tijela kojom se u cijelosti ili djelomice prihvaća prijedlog za provedbu ovrhe (članak 3. stavak 1. točka 1. Konačnog prijedloga Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima).

Također, bilo je potrebno uskladiti i način dostave osnove za plaćanje. Naime, odredbe važećeg Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima u suprotnosti su sa posljednjim izmjenama i dopunama Ovršnog zakona jer je propisano da se osnove za plaćanje mogu dostaviti na prisilnu naplatu isključivo u izvorniku ili otpravku. Usklađivanjem s Ovršnim zakonom omogućava se ovrhovoditelju da osnovu za plaćanje može dostaviti i u ovjerenom prijepisu odnosno ovjerenoj preslici. Time se izbjegava dosadašnja potreba pokretanja postupka pred sudom zato što ovrhovoditelj nije raspolagao izvornikom ili otpravkom osnove za plaćanje.

Nadalje, u praksi je uočeno da znatan problem predstavljaju situacije u kojima su ovrhovoditelji pravne osobe brisani iz sudskog registra bez pravnog sljednika (brisani su po službenoj dužnosti ako nemaju imovinu ili imaju imovinu neznatne vrijednosti, ako se u propisanom roku nisu uskladili s propisima, ako tri godine zaredom nisu objavili godišnja financijska izvješća ili ako inozemni osnivač podružnice tri godine zaredom nije dostavio godišnja financijska izvješća – članak 70. Zakona o sudskom registru). U tim situacijama nije dolazilo do prestanka ovrhe pred Financijskom agencijom, a zbog nedostatka pasivne legitimacije ovršenik nije mogao protiv ovrhovoditelja odnosno same ovrhe pokrenuti nikakav postupak pred sudom.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Konačnim prijedlogom Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima predloženo je da ako ovrhovoditelj pravna osoba prestane postojati uslijed brisanja iz odgovarajućeg registra bez pravnog sljednika, Financijska agencija će po saznanju za tu okolnost prestati s izvršavanjem te osnove za plaćanje i pohraniti je. U slučaju da postoje zaplijenjena sredstva temeljem te osnove za plaćanje, po ispunjenju uvjeta za prijenos Fina će dati nalog banci za prijenos tih sredstava u korist računa državnog proračuna (članak 19. stavak 11. Konačnog prijedloga Zakona).

Među najvažnijim novostima je i ograničavanje dugotrajnih blokada računa građana posebice u slučajevima u kojima se ovrha na novčanim sredstvima pokazala neuspješnom. Prema izvještaju objavljenom na stranicama Fine, na dan 31. ožujka 2018. bilo je 325.254 blokiranih građana s ukupnim dugom koji je iznosio 43,37 milijardi kuna. Procjenjuje se da oko 85% građana ima blokirane račune u razdoblju duljem od 360 dana, dok njihov dug iznosi oko 97% ukupnog iznosa duga.

Dugotrajna blokada nastala je zbog toga što u važećem Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nema krajnjeg roka do kojeg je Fina dužna držati neizvršenu osnovu za plaćanje u redoslijedu radi provedbe ovrhe. Odredbe o obustavi odnosno o prestanku ovrhe u slučaju nemogućnosti provedbe sudske ovrhe propisane su u članku 5. stavak 4. i 5. Ovršnog zakona, Zakonu o sudskim pristojbama i Prekršajnom zakonu te u ostalim propisima koji uređuju provedbu ovrhe temeljem pojedinih osnova za plaćanje.

No, najveći broj osnova za plaćanje kao i iznos od ukupnog duga blokiranih građana odnosi se na izvansudsku ovrhu (zadužnice i rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – javnobilježnička rješenja), za koju nema propisanog roka provedbe ovrhe pa ta ovrha može trajati zauvijek. Primjerice, čak se i nakon smrti građana – ovršenika ta ovrha može nastaviti u odnosu na njegove nasljednike. Stoga je radi pravne sigurnosti bilo potrebno odrediti vrijeme u kojem se neke radnje mogu poduzimati te ograničiti vrijeme u kojem će Fina provoditi ovrhu protiv ovršenika u slučaju kada ovrha postane nemoguća.

Odredbom članka 12. Konačnog prijedloga Zakona propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ovršenika fizičke osobe ne namiri u roku od tri godine od dana primitka osnove, a po kojoj nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Fina prestaje s provedbom ovrhe i to za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni propisani uvjeti.

Iznimno, Fina neće prestati s provedbom ovrhe niti nakon proteka roka od tri godine u slučajevima u kojima se provodi ovrha radi namirenja tražbine zakonskog uzdržavanja djeteta i druge tražbine kada se ovrha provodi radi namirenja budućih obroka po dospijeću jer se u tom slučaju radi o tražbinama koje kontinuirano dospijevaju u budućnosti, najčešće na mjesečnoj bazi. Isto tako, Fina neće prestati s provedbom mjera osiguranja u kaznenom postupku.

Ovom odredbom nisu obuhvaćene pravne osobe iz razloga što je za njih u Stečajnom zakonu propisano automatsko pokretanje stečaja od strane Fine u slučaju da imaju evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u razdoblju duljem od 120 dana. Za njih je, u pravilu, do ovog razdoblja već otvoren stečaj ili će biti otvoren.

S obzirom da se ograničava trajanje provedbe ovrhe, bilo je nužno promijeniti i način plaćanja naknade za provedbu ovrhe i uskladiti ga s odredbom članka 14. Ovršnog zakona. Tako će trošak ovrhe prethodno snositi ovrhovoditelj, a konačno ovršenik, čime se potiče vjerovnika da pokreće ovrhu na novčanim sredstvima kada je to nužno i kada očekuje da će se od ovršenika na tom predmetu moći namiriti (sada Fina provodi ovrhu i prije plaćanja naknade te preuzima na sebe rizik

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

naplate od ovršenika što dodatno stimulira vjerovnike da pokreću ovrhu i kada pretpostavljaju da se neće namiriti iz tog predmeta ovrhe).

Kako bi se omogućilo vjerovniku da donese odluku o tome hoće li ili neće pokrenuti ovrhu na novčanim sredstvima te kako bi se smanjio broj pokrenutih ovrha na novčanim sredstvima kada je neizvjesna mogućnost naplate, mijenjaju se i odredbe o davanju podataka odnosno informiranosti vjerovnika na način da je vjerovniku omogućeno da pribavi podatke o iznosu i trajanju blokade računa građanina (članak 20. Konačnog prijedloga Zakona).

Procjenjuje se da će se ograničenjem trajanja provedbe ovrhe na tri godine broj blokiranih građana smanjiti za oko 60.000 te da će se ukupan iznos duga evidentiran u sustavu prisilne naplate na novčanim sredstvima smanjiti za otprilike 33 milijarde kuna. Ovrhovoditelj koji procjeni da nema razuman interes ustrajati na ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika koji nema sredstva za naplatu njegove tražbine, moći će odlučiti hoće li pokrenuti novi ovršni postupak ili će na drugi legalan način riješiti svoj odnos s dužnikom.

Marina Turković

16.8.2018

Provedba ovrhe na novčanim sredstvima

Novi Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima stupio je na snagu 4. kolovoza 2018. Na temelju tog Zakona donesen je i Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima koji je na snazi od 6. kolovoza 2018.

Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ograničio je provedbu ovrhe na računima ovršenika fizičkih osoba na vremensko razdoblje od tri godine. Da bi Financijska agencija obustavila ovrhu, kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: osnova za plaćanje nije naplaćena u cijelosti od ovršenika fizičke osobe u posljednje tri godine, a posljednjih šest mjeseci uzastopno prije isteka roka od tri godine nije bilo nikakvih naplata s računa ovršenika (čl. 12. st. 1. Zakona).

Međutim, člankom 10. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima propisano je da ako se ovrha provodi na teret više ovršenika, Agencija će prestati s izvršavanjem ovrhe samo u odnosu na onog ovršenika ili ovršenike za koje je utvrđeno postojanje razloga iz članka 12. Zakona. Prema ostalim ovršenicima ovrha će se i nadalje nastaviti provoditi. Ako Agencija utvrdi nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, po službenoj dužnosti prestat će s izvršavanjem osnova za plaćanje.

Nadalje, Financijska agencija dužna je, sukladno članku 14. Pravilnika, a nakon što utvrdi nemogućnost provedbe osnove za plaćanje, vratiti je ovrhovoditelju uz obrazloženje razloga zbog kojih osnovu za plaćanje nije moguće izvršiti. Ovrhovoditelj ima pravo tražiti od Financijske agencije povrat sredstava koja je uplatio kao predujam za provođenje ovrhe. Iz zakonskog teksta i na osnovi njega donesenog Pravilnika može se zaključiti da će Financijska agencija zapravo obustavljati one ovrhe koje su u kasnijem redu plaćanja jer se za njih najočiglednije može pretpostaviti da se neće naplatiti protekom roka od tri godine odnosno da neće biti nikakve naplate u posljednjih šest mjeseci. Ako se ovrha provodi nad više ovršenika kao, primjerice, u slučaju otkaza ugovora o kreditu gdje se ovrha može provoditi nad dužnikom, sudužnikom i svim jamcima, oni sudužnici ili jamci koji imaju redovita primanja bit će u nepovoljnijem položaju. U tom slučaju može se dogoditi da će jamac, ako ima redovita primanja, podmiriti cjelokupni iznos kredita, dok bi se ista ovrha koja se provodi i protiv

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

dužnika mogla obustaviti ako dužnik nema nikakvih priljeva po računu u posljednjih šest mjeseci, a ovrha nije naplaćena protekom roka od tri godine.

Minimalni iznos priljeva na račun o kojem je banka dužnika izvijestiti Agenciju propisan je u članku 21. stavak 4. Pravilnika. Riječ je o svakom priljevu novčanih sredstava većem od 10,00 kn. Treba istaknuti da je Agencija dužna, sukladno članku 33. Zakona, primijeniti članak 12. stavak 1. Zakona odnosno obustaviti ovrhe na računima ovršenika fizičkih osoba tijekom šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona ako po računima nema nikakvih priljeva, a ovrha se na dan stupanja na snagu toga Zakona provodi tri godine ili dulje.

U slučaju da se nad dužnikom ovrha i obustavi primjenom članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, postavlja se pitanje hoće li ovrhovoditelji moći ponovno pokrenuti ovrhu na računu čije je izvršavanje obustavljeno uslijed nemogućnosti provedbe. Odgovor na to pitanje prvenstveno će ovisiti o rješenjima koja će biti donesena u okviru novog Ovršnog zakona koji je u pripremi.

Neka rješenja za koja se zakonodavac odlučio već se nadziru u izmjenama i dopunama Zakona o stečaju potrošača. Naime, 25. srpnja 2018. objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečaju potrošača koji stupa na snagu 1. siječnja 2019. Tim izmjenama i dopunama uveden je jednostavni postupak stečaja potrošača. Iz odredbe članka 79.a Zakona može se zaključiti da će Financijska agencija po službenoj dužnosti pokretati postupak stečaja potrošača u slučaju da je ovrha obustavljena sukladno članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a neizvršene osnove za plaćanje, koje su brisane zbog ispunjenja uvjeta iz članka 12. toga Zakona, ne prelaze iznos od 20.000,00 kn s osnove glavnice.

Zakon o stečaju potrošača u članku 79.b nalaže Agenciji da pozove potrošača da se očituje o tome pristaje li na provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača. Ako se potrošač ne očituje na poziv Agencije, smatra se da je dao pristanak na provođenje postupka. Potrošač se može očitovati Agenciji da nije suglasan s provođenjem jednostavnog stečaja potrošača. U tom slučaju, sukladno članku 79.e Zakona, samo je sud ovlašten odbaciti prijedlog za provedbu jednostavnog stečaja potrošača.

Daniel Deković, dipl. iur.

17.1.2019

Granice izuzeća od ovrhe na plaći i drugim stalnim primicima u 2019.

Ulaskom u 2019. godinu došlo je do mnogih promjena u propisima, između ostalog, do značajnije porezne i mirovinske reforme, ali i u kontekstu iznosa prosječne mjesečne neto plaće koja je relevantna za izuzeće od ovrhe na plaći i drugim stalnim primicima. Od 1. siječnja 2019. godine u primjeni je i novi iznos prosječne neto plaće koji je relevantan za ovrhu na plaći i drugim stalnim primitcima, a iznosi 6.237,00 kn.

Člankom 173. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., dalje: Ovršni zakon) propisana su ograničenja od ovrhe. Tako je tom odredbom propisano da u slučaju kada se ovrha provodi na plaći ovršenika, da je od ovrhe izuzet iznos u visini 2/3 prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od 1/2 prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj.

U slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta od ovrhe je izuzet iznos koji odgovara iznosu od 1/4 prosječnemjesečne isplaćene netoplaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu.

U slučaju da ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini 3/4 plaće ovršenika, ali ne više od 2/3 prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini 1/2 netoplaće ovršenika. Kod ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta, od ovrhe je izuzet iznos koji odgovara iznosu od 1/4 netoplaće ovršenika.

Navedeno se primjenjuje i na ovrhu na naknadi umjesto plaće, naknadi za skraćeno radno vrijeme, naknadi zbog umanjenja plaće, mirovini, plaći vojnih osoba te na primanjima osoba u pričuvnom sastavu za vrijeme vojne službe i na drugom stalnom novčanom primanju civilnih i vojnih osoba.

Člankom 173. Ovršnog zakona također je propisano da je prosječna netoplaća prosječan iznos mjesečne netoplaće isplaćene po jednom zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj, za razdoblje siječanj – kolovoz tekuće godine, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje je u Narodnim novinama, najkasnije do 31. prosinca te godine, a tako utvrđeni iznos primjenjivat će se u idućoj godini, odnosno od 1.1. svake sljedeće godine.

U skladu s tim određenjem, Državni zavod za statistiku objavio je tijekom studenog 2018. Prosječnu mjesečnu isplaćenu neto i bruto plaću po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje siječanj – kolovoz 2018. (Narodne novine, broj 98/18.), koja se primjenjuje kod isplata plaća za rad koji se obavlja od siječnja 2019. pa nadalje, a ta prosječna netoplaća u 2019. iznosi 6.237,00 kn (u 2018. taj je iznos bio 5.960,00 kn).

To, konkretno, znači da je od 1. siječnja 2019. godine na plaći i drugim navedenim primanjima:

1. u slučaju da ovršenik prima jednaku ili višu plaću od prosječne neto plaće, od ovrhe izuzet iznos od:

a) 4.158,00 kn (2/3 prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj koja iznosi 6.237,00 kn), kada je riječ o kreditnim i drugim odgovarajućim dužničko-vjerovničkim odnosima;

b) 3.118,50 kn (1/2 prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj koja iznosi 6.237,00 kn), ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja;

c) 1.559,25 kn (1/4 prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj koja iznosi 6.237,00 kn), u slučaju naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta ovršenika;

2. u slučaju da ovršenik prima manju plaću od prosječne neto plaće (manju od 6.237,00 kn), od ovrhe je izuzeto:

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

a) 1/4 neto plaće radnika ako se ovrha provodi radi uzdržavanja djeteta

b) 1/2 neto plaće radnika ako se ovrha provodi radi zakonskog uzdržavanja ili naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti ili naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja

c) 3/4 neto plaće ovršenika, ali ne više od 4.158,00 kn (2/3 prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj), ako se ovrha provodi radi naplate ostalih tražbina.

22.11.2017

Ovrha kod poslodavca na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika

U praksi se javlja pitanje postoji li i dalje dužnost poslodavca da provodi ovrhu na temelju rješenja o ovrsi i onda kada radnik prima plaću na račun kod banke odnosno je li poslodavac dužan ovrhu provoditi temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koju je donio javni bilježnik.

Prema odredbi članka 280. stavak 2. Ovršnog zakona ovrhovoditelj može u prijedlogu za ovrhu predložiti da se ovrha radi naplate određene tražbine općenito odredi na imovini ovršenika, bez navođenja sredstva i predmeta ovrhe.

Prema odredbi članka 284. Ovršnog zakona, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Fine da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe.

No, isto tako, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnoga novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena.

Dakle, iz izloženih zakonskih odredbi proizlazi da je poslodavac koji primi takvo rješenje o ovrsi dužan provoditi ovrhu na stalnom novčanom primanju i pri tome je dužan voditi računa o pravilima o ograničenju ovrhe na takvim primanjima. To je, u ovom dijelu, ostalo neizmijenjeno i nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine br. 73/17), osim što je sada izričito propisano da Fina daje nalog banci da se sredstva i plijene i prenose, a prije je bilo propisano samo da se prenose.

Ovrhovoditelj prema odredbi članka 284. stavak 3. Ovršnog zakona i nadalje stječe založno pravo na novčanoj tražbini ovršenika prema isplatitelju stalnog novčanog primanja.

No, sada je nešto drugo propisano o obvezama postupanja odnosno učincima dostave rješenja o ovrsi.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Tako je prema odredbi članka 284. stavak 4. Ovršnog zakona Fina u povodu rješenja o ovrsi dužna postupati kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud (kao što je to bio slučaj i do sada), ali je isplatitelj stalnoga novčanog primanja u povodu rješenja o ovrsi sada dužan postupati kao po ispravi kojom ovršenik daje suglasnost za zapljenu plaće. Prije je i isplatitelj stalnog novčanog primanja bio dužan postupati kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

Izmjena je značajna jer je poslodavac ovršenika na temelju rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik dužan zaplijenjeni dio plaće isplatiti odnosno isplaćivati ovrhovoditelju (tek) nakon isteka 60 dana od primitka rješenja o ovrsi. No, ta izmjena ne odnosi se na ovršne postupke pokrenute prije 3. kolovoza 2017.

Ovršnim zakonom i nadalje je propisano da tijekom izvansudske ovrhe, dakle, i tijekom ovrhe temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik, a kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika, ovršenik može nadležnom sudu iz članka 287. Ovršnog zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe (članak 284. stavak 5. Ovršnog zakona).

Zaključak

Dio ovrhe na novčanoj tražbini, ovrhe koje poslodavci provode prema prijašnjim propisima i ovrhe na temelju suglasnosti za zapljenu plaće, i dalje su u nadležnosti poslodavaca.

Novina je da je poslodavac ovršenika na temelju isprave o suglasnosti za zapljenu plaće dužan zaplijenjeni dio plaće isplatiti, odnosno isplaćivati ovrhovoditelju tek po isteku roka od 60 dana od dana njezina primitka, pod pretpostavkom da u tom roku ne dobije odluku suda koja mu to prijeći. Dakle, isplata se sada ne provodi odmah kao kod pravomoćnog rješenja o ovrsi već se odgađa najmanje za 60 dana.

Ta novina primjenjuje se od 3. kolovoza 2017. i nema retroaktivnu primjenu. To znači da se isplata odgađa samo u povodu izjava o suglasnosti za zapljenu plaće dostavljenima poslodavcu od 3. kolovoza 2017.

Sudovi su sada nadležni za ovrhe na plaći kada radnik ne prima plaću na račun kod banke i kada ovrhu treba odrediti radi namirenja tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja.

Kada je rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik na temelju vjerodostojne isprave postalo pravomoćno i ovršno, vjerovnici i to rješenje mogu dostaviti poslodavcima na provedbu, ako je ovrha određena općenito na imovini ovršenika. No, isplatitelj stalnoga novčanog primanja u povodu rješenja o ovrsi sada je dužan postupati kao po ispravi kojom ovršenik daje suglasnost za zapljenu plaće, odnosno mora čekati 60 dana kao i kod izjave o suglasnosti za zapljenu plaće.

Ta izmjena odnosi se samo na ovršne postupke pokrenute nakon 3. kolovoza 2017.

Prednosni red kod namirenja nije se značajnije mijenjao posljednjih godina. Prednosni red kod poslodavca koji primi izjavu o suglasnosti za zapljenu plaće i dalje se treba određivati prema danu primitka suglasnosti za zapljenu. No, kada neka tražbina ima prednost u namirenju, tada nije odlučno

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

kada je suglasnost za zapljenu plaće primljena jer se tražbina koja ima prednost naplaćuje prije ostalih vrsta tražbina.

U pogledu granica ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima najznačajnija je novina da od 3. kolovoza 2017., ako ovršenik prima plaću koja je niža od prosječne neto plaće, od ovrhe je izuzet iznos tri četvrtine plaće ovršenika, a kada je riječ o ovrsi radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta, od ovrhe je izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine neto plaće ovršenika.

Osim toga, važno je imati u vidu da je Ustavni sud RH s danom 13.9.2017. ukinuo odredbu Pravilnika o postupku i načinu provedbe ovrhe na novčanim sredstvima prema kojoj se ovrha može provesti isključivo na dijelu primanja sukladno članku 173. Ovršnog zakona bez obzira na prethodno dane isprave o suglasnosti zaplijene plaće (članak 26. stavak 3. Pravilnika).

Budući da je ova odredba ukinuta, kada je radnik dao suglasnost za zapljenu većeg dijela plaće nego što je to danas dopušteno, a davanje takve suglasnosti bilo je dopušteno u vrijeme ovjeravanja isprave kod javnog bilježnika, od 13. rujna 2017. granice ovrhe za tu ispravu trebaju se utvrđivati prema zakonskom uređenju koje je vrijedilo u vrijeme ovjeravanja isprave. Konkretno, ako je radnik dao suglasnost za zapljenu cijele plaće, a to je bilo dopušteno, treba se plijeniti cijela njegova plaća. No, budući da se izmjena granica ovrhe na plaći kada ovršenik prima plaću nižu od prosječne mjesečne neto plaće u Republici Hrvatskoj primjenjuje na sve postupke u tijeku bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem bi se zakonu trebali dovršiti, odluka Ustavnog suda RH broj U-II-240/14 na takvu ovrhu ne utječe, odnosno granice ovrhe vrijede bez obzira što je suglasnost dana i u odnosu na danas zaštićeni dio plaće, u vrijeme kada se mogla dati suglasnost za zapljenu cijele plaće.

Mr. sc. Iris Gović Penić, Županijski sud u Zagrebu

Napomena: prvi nastavak ovog rada objavljen je 19. listopada 2017. (Ovrha na plaći prema Noveli Ovršnog zakona (NN broj 73/17) i Odluci USRH U-II-240/2014), a drugi 3. studenoga 2017. (Posebne odredbe o ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima).

3.11.2017

Posebne odredbe o ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima

Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN br. 73/17) dio ovrhe na plaći ovršenika ponovno je vraćen u nadležnost suda. Naime, u čl. 197. uvršten je novi st. 2., prema kojem i onda kada ovršenik prima plaću na račun kod banke, sud će rješenjem o ovrsi na plaći odrediti pljenidbu određenoga dijela plaće i naložiti poslodavcu koji ovršeniku isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha radi namirenja tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja, isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja.

Dakle, sudska nadležnost vraća se samo za:

1) tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, 2) naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i 3) naknade štete po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

U Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ističe se da je navedeno potrebno propisati da bi se ponajprije ostvarila zaštita ovrhovoditelja koji imaju tražbine radi ostvarenja djetetove tražbine uzdržavanja koje po članku 527. stavku 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15) imaju pravo prvenstva naplate prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina neovisno o vremenu njihova nastanka, a što se nije osiguravalo dosadašnjim zakonskim uređenjem.

Ta izmjena primjenjuje se od stupanja na snagu Zakona, odnosno od 3. kolovoza 2017., ali nije propisana i retroaktivna primjena Zakona. Znači, od 3. kolovoza 2017. sudu se može predlagati da donese rješenje o ovrsi na temelju ove izmjene Ovršnog zakona.

Zapljena po pristanku dužnika

Odredba članka 202. Ovršnog zakona također je izmijenjena te dužnik i nadalje može privatnom ispravom, potvrđenom kod javnog bilježnika, dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe. Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke. Isprava se izdaje u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla kojim ovrhovoditelj stječe založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži (pravni posao iz članka 77. stavak 1. Ovršnog zakona).

Prije je još bilo propisano da isprava ima učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi. Sada je to ispušteno budući da je uveden novi pravni režim vezan uz ispravu o suglasnosti za zapljenu plaće. Naime, sada je propisano da je poslodavac ovršenika na temelju te isprave dužan zaplijenjeni dio plaće isplatiti, odnosno isplaćivati ovrhovoditelju po isteku roka od 60 dana od dana njezina primitka.

Dakle, isplata se sada ne provodi odmah kao kod pravomoćnog rješenja o ovrsi, već se odgađa za 60 dana. Ta izmjena primjenjuje se (samo) na postupke zapljene plaće po izjavi radnika započete od 3. kolovoza 2017.

Oblik i sadržaj isprave i nadalje uređuje Pravilnik o obliku i sadržaju Izjave o zapljeni po pristanku dužnika (Narodne novine br. 120/14). No, u roku od 90 dana od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ministar pravosuđa trebao je donijeti izmjene i dopune Pravilnika da bi ga uskladio s izmjenama Ovršnog zakona. On je to učinio Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o obliku i sadržaju Izjave o zapljeni po pristanku dužnika koji je objavljen u Narodnim novinama br. 82/17 od 23. kolovoza 2017. Izmjene su stupile na snagu 24. kolovoza 2017.

Učinjena je samo jedna izmjena u pogledu sadržaja izjave. Umjesto naznake da zapljena na temelju suglasnosti nema utjecaja na provedbu ovrhe na plaći radi namirenja tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja, sada u izjavi treba stajati da je ovršenikov dužnik na temelju isprave dužan zaplijenjeni dio plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja isplatiti, odnosno isplaćivati ovrhovoditelju po isteku roka od 60 dana od dana njezina primitka.

Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, i nadalje ne proizvodi pravne učinke. Znači, ako radnik da suglasnost za zapljenu i onog dijela plaće koji se ne smije plijeniti, treba smatrati kao da suglasnost u dijelu kojim je

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

zahvaćen i zaštićeni dio plaće ne postoji. Plaća se plijeni u granicama dopuštenog, neovisno o suglasnosti radnika.

Pravilnikom o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima propisuje se i postupanje s primanjima i naknadama izuzetim od ovrhe. Pravilnikom je propisano da je ovršenik dužan sukladno članku 212. stavku 1. Ovršnog zakona obavijestiti Finu o uplatama primanja i naknada iz članka 172. Ovršnog zakona ili iznosa koji su izuzeti od ovrhe iz članka 173. Ovršnog zakona u slučaju provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Isto tako, propisano je da osnove za plaćanje donesene u postupcima pokrenutim prije 1. siječnja 2011. Fina izvršava prema propisima koji su važili u vrijeme pokretanja postupka, i to po postupcima propisanim u glavi IV. do VII. toga Pravilnika.

Pravilnikom je bilo propisano i to da se ovrha može provesti isključivo na dijelu primanja sukladno članku 173. Ovršnog zakona bez obzira na prethodno dane isprave o suglasnosti zaplijene plaće (čl. 26. st. 3. Pravilnika).

Prema Prijelaznim i završnim odredbama, Pravilnik je u dijelu koji se odnosi na postupanje s primanjima i naknadama izuzetim od ovrhe stupio na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, dakle, 24. siječnja 2013. Zbog navedenoga, prevladavalo je tumačenje da neovisno o tome kad je sastavljena isprava o suglasnosti zapljene plaće, ne smije se plijeniti više od ograničenja propisanih člankom 173. Ovršnog zakona.

Međutim, u Narodnim novinama br. 92/17 objavljena je odluka Ustavnog suda RH br. U-II/240/2014 od 11. srpnja 2017., kojom je odredba članka 26. stavak 3. Pravilnika ukinuta kao neustavna i nezakonita.

Suština razloga ukidanja te odredbe sadržana je u sljedećem obrazloženju:

„Proizlazi da je osporenim člankom 26. stavkom 3. Pravilnika dopustivost ovrhe na plaći propisana drukčije nego što je to predviđeno prijelaznim i završnim odredbama mjerodavnih zakona, OZ-a/08 i OZ-a/12, u odnosu na izjave (isprave) o suglasnosti zapljene plaće izdane po ranije važećim odredbama OZ-a/96. Drugim riječima, osporenim je zakonodavnim rješenjem ministar financija prekoračio granice svojih ovlasti propisujući da se ovrha može provesti isključivo na dijelu primanja sukladno članku 173. OZ-a/12 bez obzira na prethodno dane isprave o suglasnosti zapljene plaće (v. točku 3. obrazloženja ove odluke).“

Dakle, ministar nije imao ovlaštenje pitanje granica ovrhe temeljem suglasnosti za zapljenu plaće pravilnikom urediti drugačije nego što to proizlazi iz ovršnih zakona.

Vezano uz tu odluku zanimljivo je i svakako treba istaknuti obrazloženje Ministarstva financija kojim se nastoji opravdati sadržaj ukinute odredbe Pravilnika:

„Efikasnost u provedbi ovrhe limitirana je načelom zaštite ovršenika (potreba da se dužnik zaštiti ima svoju ekonomsku, političku, socijalnu i drugu dimenziju) kao jednog od određujućih i korektivnih načela ovršnoga prava koje štiti društveno značajnije vrijednosti kao što su život, sloboda, dostojanstvo, osnove ekonomske i socijalne egzistencije i djelatnosti ovršenika. Tako je člankom 6. ranije važećeg Ovršnog zakona ('Narodne novine', br. 57/96) izrijekom bilo propisano da se pri provedbi ovrhe i osiguranja treba paziti na dostojanstvo ovršenika odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha odnosno osiguranje budu za njega što manje nepovoljni. Bez obzira na izvršene

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

izmjene Ovršnog zakona, načelo zaštite ovršenika ostalo je nepromijenjen dio ovršnopravnog poretka u Republici Hrvatskoj.

Zaštita ovršenika, između ostalog, ostvaruje se isključivanjem i ograničenjem predmeta i sredstava na kojima odnosno kojima se može prisilno tijekom ovršnoga postupka ostvarivati tražbina ovrhovoditelja te pružanjem ovršeniku određenih procesnih i materijalnopravnih garancija tijekom i u povodu ovršnoga postupka.

S druge strane, u cilju zaštite svojih prava, ovrhovoditelj može ako je to potrebno za namirenje neke tražbine promijeniti sredstvo i predmet ovrhe (npr. umjesto na plaći ovrha se provodi na nekretnini koja je opterećena hipotekom odnosno na nekoj drugoj nekretnini slobodnoj od tereta ili pokretnini).

U odnosu na primjedbu o povratnom djelovanju odredbe članka 26. stavka 3. Pravilnika, mišljenja smo kako navedena odredba nema povratno djelovanje budući se radi o njezinoj primjeni na buduća primanja. Stoga će uplatitelj primanja (poslodavac, HZMO i dr.), prilikom primjene članka 173. Ovršnog zakona, primijeniti propis koji je trenutno na snazi. Da se ne radi o povratnom djelovanju vidi se i iz sljedećeg: odredbom članka 26. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ('Narodne novine', br. 67/08) bilo je propisano da se odredbe toga Zakona kojima se ograničava opseg primanja koje može biti obuhvaćeno ovrhom neće primjenjivati na isprave o suglasnosti o zapljeni plaće ovjerene prije stupanja na snagu toga Zakona. Iz ovoga se vidi da je i zakonodavac smatrao da će odredba o ograničenju ovrhe kao procesna odredba, ako ne propiše posebnu odredbu o isključenju njene primjene, važiti i na isprave koje su ranije dane te je stoga navedeno unio u odredbu članka 26. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ('Narodne novine', br. 67/08). Međutim, Ovršni zakon ('Narodne novine', br. 112/12) koji je stupio na snagu 15. listopada 2012., a kojim su ukinute odredbe Ovršnog zakona iz 1996., uključujući time i izmjene i dopune iz 2008., nema takve odredbe o ograničenju važenja odredbi o ograničenju ovrhe u odnosu na ovu vrstu isprava što znači da odredbe o ograničenju ovrhe vrijede i za ovrhe na temelju takvih isprava, odnosno odredbe o ograničenju ovrhe (članak 173. Ovršnog zakona) trebaju se primijeniti na sve ovršne postupke neovisno o vrsti ovršne isprave.

Kako se radi o čistoj procesnoj odredbi koja se primjenjuje na primanja koja se isplaćuju nakon stupanja zakona na snagu, odnosno radnjama koje se poduzimaju nakon stupanja zakona na snagu, ne možemo govoriti niti da se radi o povratnom djelovanju, a pogotovo ne o nedopuštenom povratnom djelovanju u smislu Ustavnih odredbi. Iz tog razloga razvidno je da je predmetna odredba Pravilnika u skladu s odredbom Ovršnog zakona, odnosno nije protivna odredbama Ovršnog zakona, kao procesna odredba nema povratno djelovanje te time nije niti u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske. ...

Prilikom propisivanja odredbe članka 26. stavka 3. Pravilnika, ministar financija rukovodio se pravom građana na egzistencijalni minimum koji je izuzet od ovrhe, a koji ima uporište u ustavnom pravu zaposlenika na zaradu kojom može osigurati sebi i svojoj obitelji slobodan i dostojan život.

Odredbom članka 26. stavka 3. Pravilnika precizira se da svaki ovršenik kojemu se uplaćuju primanja ostvaruje ujedno pravo da iznos primanja, koji je izuzet od ovrhe sukladno članku 173. Ovršnog zakona, bude uplaćen na njegov poseban račun, radi ostvarivanja egzistencijalnog minimuma.

Naime, pravo na rad i pravo na zaradu jedno je od temeljnih ljudskih prava koje štiti Ustav Republike Hrvatske te je preduvjet za ostvarenje ostalih prava. U slučaju zapljene cijele plaće, radnik se dovodi u ropski položaj te se time neopravdano pruža veća zaštita namirenju tražbine, a ograničava pravo na dostojan život radnika i njegove obitelji.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

S druge strane, zaštita ovrhovoditelja u pravnom poretku Republike Hrvatske osigurana je činjenicom da ovrhovoditelj može predložiti više sredstava ili više predmeta ovrhe, a ako se ovrha ne može provesti može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe (npr. nekretnine, pokretnine).“

Svakako treba imati u vidu da prema Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu RH (Narodne novine br. 99/99 i 29/02) ukinute odredbe propisa prestaju važiti danom objave u Narodnim novinama, osim ako Ustavni sud ne odredi drugi rok. To znači da od dana objave odluke Ustavnog suda RH u Narodnim novinama isprave o suglasnosti koje su dane sukladno propisima koji su u vrijeme ovjeravanja izjave bili na snazi, ako se njima dozvoljavala i zapljena danas zaštićenog dijela plaće, proizvode pravni učinak sukladno sadržaju te isprave. No, ono što je do 13. rujna 2017. provedeno sukladno ukinutom članku 26. stavak 3. Pravilnika proizvodi valjane pravne učinke i u tom dijelu nema protupravnosti niti osnove da se zahtijeva „nadoknađivanje“ razlike od dijela koji se do sada štitio do dijela koji se štiti od 13. rujna 2017. (kada je Odluka Ustavnog suda RH objavljena).

Ipak, poseban pravni režim uživa ovrha na plaći kada radnik prima plaću nižu od prosječne mjesečne neto plaće u Republici Hrvatskoj. To stoga što se prema odredbi članka 44. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN br. 73/17) odredba o promjenama granice ovrhe na plaći iz čanka 21. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN br. 73/17) primjenjuje na sve postupke u tijeku bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem bi se zakonu trebali dovršiti. Dakle, prema prijelaznom režimu izmjena granica ovrhe na plaći kada ovršenik prima plaću nižu od prosječne mjesečne neto plaće u Republici Hrvatskoj primjenjuje se na sve ovrhe u tijeku tako da odluka Ustavnog suda RH broj U-II-240/14 na takvu ovrhu nije utjecala, odnosno granice ovrhe vrijede bez obzira što je suglasnost dana i u odnosu na danas zaštićeni dio plaće u vrijeme kada se mogla dati suglasnost za zapljenu cijele plaće.

To vrijedi i u situaciji kada tijekom ovrhe, radnik koji je primao plaću višu od prosječne neto plaće, nakon 3. kolovoza 2017. počne primati plaću koja je niža od prosječne neto plaće. Na njega se tada primjenjuju granice ovrhe iz članka 173. stavak 2. Ovršnog zakona.

Ispravu s učincima dostave rješenja o ovrsi poslodavcu i nadalje dostavlja vjerovnik, putem davatelja poštanskih usluga preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili preko javnog bilježnika. Ne dostavi li vjerovnik ovu ispravu na propisani način, isprava ne proizvodi učinke koji nastaju pravilnom dostavom, odnosno isprava nema učinke dostave rješenja o ovrsi.

Isprava ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe. To znači da vjerovnik može birati predmet ovrhe, odnosno za predlaganje ovrhe na drugom predmetu ovrhe ne traži se da se najprije na ovom predmetu ovrha nije mogla provesti već vjerovnik može odmah naplatu zatražiti na drugom predmetu ovrhe1.

No, ako se provodi ili se treba provoditi ovrha na plaći radi namirenja tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja, tada zapljena na temelju suglasnosti dužnika nema utjecaja na provedbu ovrhe za te vrste tražbina. Točnije, s ovrhom temeljem suglasnosti dužnika se zastaje, a namiruje se tražbina po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja. Ako nakon namirenja ovih tražbina preostane dio plaće koji se smije plijeniti, tada se plijeni prva ona tražbina koja ima prednost u namirenju. Ako ništa od plaće ne preostane za plijeniti,

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

tada se ostale tražbine ne namiruju dok se ne namire ove tražbine koje imaju prednost po svoj vrsti, a ne po vremenskom prioritetu.

Vezano uz zapljenu na temelju suglasnosti po pristanku dužnika, a imajući u vidu sve izmjene koje su posljednjih godina uvedene kroz zakone o kojima je riječ u ovom radu, pri čemu se posebno misli na sve učestalije „prebacivanje“ ovrhe na Finu, postavlja se pitanje je li zapljena plaće temeljem suglasnosti dužnika za zapljenu plaće i dalje obveza poslodavaca ili je i ovaj dio naplate novčanih tražbina u nadležnosti Fine.

Prema zakonskom uređenju koje je prethodno već izloženo, ispravu sa suglasnošću za zapljenu plaće i nadalje poslodavcu dostavlja vjerovnik, što znači da se suštinski na ovom području ništa nije mijenjalo. Isprava se i dalje izdaje, nju i dalje dostavlja vjerovnik, i to upravo poslodavcu koji je, dakle, po njoj dužan postupati kao što je to bio dužan i do prije dvije posljednje izmjene i dopune Ovršnog zakona.

No, određenih novina vezano uz postupanje s ispravom ipak ima, i one su učinjene Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN br. 73/17).

Prva novina na tom području je ta da će poslodavac provesti ovrhu i na zahtjev osobe koja u ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik, ali samo pod uvjetima iz članka 32. stavak 1. i 2. Ovršnog zakona. Prema tim odredbama ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

Prethodno navedeno na odgovarajući se način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

Dakle, ako vjerovnik raspolaže javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom tada mu je situacija dokazivanja prilikom predlaganja ovrhe jednostavna, a ako takvom ispravom ne raspolaže, mora ishoditi pravomoćnu sudsku presudu kojom će dokazati prijenos tražbine.

Novina je i ta da će poslodavac nastaviti provoditi ovrhu na zahtjev i u korist osobe koja u ispravi nije označena kao vjerovnik u slučaju iz članka 32. stavak 3. Ovršnog zakona na način da će zastati s isplatama, a presliku isprave kojom se dokazuje da je tražbina prenesena ili da je na drugi način prešla na novog vjerovnika dostaviti prvobitnom ovrhovoditelju sukladno odredbi članka 8. Ovršnog zakona (koja uređuje pitanje dostave).

Ta odredba, dakle, uređuje situaciju kada je ovrha već započeta.

Prema članku 32. stavak 3. Ovršnog zakona ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla.

Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Novi ovrhovoditelj mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa, a za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.

Novina u Ovršnom zakonu na ovom području je i ta da je uvedena obveza poslodavca da provodi ovrhu na zahtjev ovrhovoditelja protiv osobe koja u ispravi nije označena kao dužnik ako vjerovnik javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na tog drugog dužnika prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Tada poslodavac u odnosu na novog ovršenika postupa kao da mu je dostavljeno rješenje o ovrsi kojim je određena pljenidba određenog dijela plaće. To znači da u ovom slučaju promjene dužnika poslodavac novčani iznos za koji je određena ovrha ne isplaćuje odmah (argum. ex. čl. 197. st. 1. Ovršnog zakona).

Sada je još propisano i to da je prvobitni ovrhovoditelj, odnosno novi ovršenik ovlašten pred nadležnim sudom tražiti donošenje rješenja kojim se nalaže poslodavcu da odgodi isplatu plaće odnosno rješenje kojim će se nastavak pljenidbe i prijenosa plaće proglasiti nedopuštenim, u kojem slučaju se na odgovarajući način primjenjuje odredba članka 210. Ovršnog zakona koja uređuje pravna sredstva koja stoje na raspolaganju ovršeniku kada sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata. Ta sredstva sastoje se u tome da ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenima.

Konačno, tek ako poslodavac u roku od 60 dana od dana kada mu je dostavljena isprava kojom se dokazuje postojanje novog vjerovnika odnosno novog dužnika ne zaprimi drukčiju odluku suda, nastavlja s isplatama plaća u korist novog ovrhovoditelja. Dakle, same isplate plaće se odgađaju.

Sve ove novine iz članka 202. Ovršnog zakona primjenjuju se od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN br. 73/17), dakle od 3. kolovoza 2017., i nema retroaktivne primjene. To prvenstveno znači da se isplata ovrhovoditelju temeljem suglasnosti za zapljenu plaće odgađa samo u povodu izjava o suglasnosti za zapljenu plaće dostavljenima poslodavcu od 3. kolovoza 2017., neovisno o tome kada je izjava dana odnosno potvrđena kod javnog bilježnika.

Mr. sc. Iris Gović Penić, Županijski sud u Zagrebu

Napomena: prvi nastavak ovog rada objavljen je 19. listopada 2017. pod naslovom: Ovrha na plaći prema Noveli Ovršnog zakona (NN broj 73/17) i Odluci USRH U-II-240/2014 _________________________________

1„Ovrhovoditelj je predmetnu ovrhu predložio provesti na nekretninama ovršenika, osnovom Isprave o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja potvrđenu od Javnog bilježnika M. Z. iz Č. dana 29. 12. 2010. i to na nekretninama ovršenika, a koja predstavlja ispravu normiranu po značaju i pravnim učincima odredbom čl. 202. OZ-a. Prema odredbi čl. 202. stav. 5. OZ-a takva isprava ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe, što znači da u slučaju kada ovrhovoditelj na temelju takve isprave zahtijeva sudsku ovrhu na predmetu i sredstvom osnovom kojih ne može inicirati izvansudsku ovrhu, nije dužan dostavljati dokaze o nemogućnosti izvansudske ovrhe. Takav dokaz bi trebao doprinijeti tek ukoliko izvansudska ovrha na istom predmetu i istim sredstvom ne bi bila moguća.“ - Županijski sud u Varaždinu, Gž Ovr-305/15 od 1. srpnja 2016.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

19.10.2017

Ovrha na plaći prema Noveli Ovršnog zakona (NN broj 73/17) i Odluci USRH U-II-240/2014

Pored ovrhe na nekretninama, posljednjom Novelom Ovršnog zakona izmijenjene su i odredbe koje uređuju ovrhu na plaći. Također, odlukom Ustavnog suda RH br. U-II-240/2014 (NN broj 92/17) ukinut je čl. 26. st. 3. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. U nekoliko nastavaka donosimo detalje o tome na koji način ti propisi utječu na provedbu ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima.

Primanja izuzeta od ovrhe

Primanja izuzeta od ovrhe su ona na kojima se ovrha uopće ne smije provoditi. Popis primanja sadržan je u općim odredbama Ovršnog zakona koje uređuju ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika (čl. 171. do 175. Ovršnog zakona).

Prema tim odredbama od ovrhe su, među ostalim, a vezano uz radni odnos, izuzeti naknada troškova za službeno putovanje i naknada troškova prijevoza na posao i s posla do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada, dar za djecu do 15. godine života i potpore za novorođenče do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada, potpore zbog invalidnosti radnika i neprekidnog bolovanja radnika duljeg od 90 dana, potpore za slučaj smrti radnika i smrti člana uže obitelji radnika, do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada, kao i ostala primanja izuzeta od ovrhe po posebnim propisima.

Iz tog popisa je vidljivo da jubilarna nagrada, otpremnina, regres, božićnica ili uskrsnica nisu izričito Ovršnim zakonom od ovrhe izuzeta primanja, a niti su od ovrhe izuzeta nekim drugim propisom. Dakle, na njima se ovrha može provesti. Ipak, ostaje pitanje je li poslodavac dužan provoditi ovrhu i na tim novčanim iznosima.

Načelno, kada je ovrha određena na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima, poslodavac ovrhu na drugom stalnom novčanom primanju provodi samo kada neki novčani iznos jest primanje i to primanje koje je stalno. Ako nije riječ o stalnom primanju, poslodavac će izvršiti isplatu radniku kako to i inače čini, ne provodeći ovrhu (nakon isplate, najvjerojatnije na račun u banci, na tim primanjima svaki ovrhovoditelj može provesti ovrhu; pri tome se primjenjuju pravila o prednosnom redu koja za takvu ovrhu inače vrijede).

Vezano uz jubilarnu nagradu, u praksi ne bi trebalo biti nekih većih prijepora. Jubilarna nagrada nije stalno novčano primanje, a niti otpremnina.

No, u vezi regresa, božićnice i uskrsnice postoje različita tumačenja. Neki smatraju da su i to stalna novčana primanja. Budući da regres, božićnica i uskrsnica radniku služe za podmirenje povećanih troškova za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, za vrijeme Božića i Uskrsa, opravdano je postaviti pitanje je li to uopće primanje, a još je opravdanije pitanje jesu li ti iznosi stalni. Naime, regres, božićnica i uskrsnica, u najboljem slučaju, isplaćuju se jednom godišnje.

Znači, da bi poslodavac proveo ovrhu na tim iznosima kao stalnom novčanom primanju, trebalo bi argumentirano otkloniti izložene dileme i zaključiti da su ti iznosi stalna novčana primanja.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

S druge strane, ako je ovrha određena samo na plaći, tada poslodavac ovrhu provodi samo na plaći, ne i na drugom stalnom novčanom primanju, dakle, ne treba niti razmišljati o tome da ovrhu provede na regresu, božićnici i uskrsnici.

Sljedeće u praksi sporno pitanje jest ima li poslodavac koji provodi ovrhu na plaći ovlaštenje isplatiti radniku neki novčani iznos, na kojemu taj poslodavac ne provodi ovrhu, u gotovu novcu? Primjerice, može li iznos jubilarne nagrade isplatiti radniku „na ruke“. Prethodno su već izloženi argumenti za stajalište prema kojem jubilarna nagrada nije izuzeta od ovrhe, a niti je stalno novčano primanje.

U nastavku slijedi prikaz odredbi koje uređuju mogućnost isplate u gotovini.

Prema članku 9. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 115/16) primitci na koje se ne plaća porez na dohodak su (i) primitci radnika i fizičkih osoba po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa, te primitci bivših radnika i nasljednika bivših radnika po osnovi naknada, potpora i nagrada koje isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, a koje su dospjele na isplatu za vrijeme trajanja radnog odnosa ili je pravo na isplatu nastalo za vrijeme trajanja radnog odnosa do propisanih iznosa.

Prema članku 86. toga Zakona, tijela državne uprave i pravosudna tijela i druga državna tijela, tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe, obavljaju isplate primitaka koji se smatraju dohotkom obveznicima poreza na dohodak te isplate primitaka koji se ne smatraju dohotkom, odnosno na koje se ne plaća porez na dohodak fizičkim osobama na njihov žiroračun kod banke, a iznimno na njihov tekući račun sukladno posebnim propisima te u gotovom novcu na propisan način.

Pravilnik o porezu na dohodak (Narodne novine br. 10/17) u članku 7. stavak 2. propisuje da se u skladu s odredbama članka 9. stavak 1. točka 9. Zakona o porezu na dohodak, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi što ih poslodavac ili isplatitelj plaće isplaćuje svojim radnicima, i to po osnovi prigodnih nagrada (božićnica, naknada za korištenje godišnjeg odmora ...) u visini od 2.500,00 kn.

Prema članku 9. stavak 3. točka 5. Pravilnika o porezu na dohodak u gotovu novcu isplata se može izvršiti za primitke na koje se u skladu s člankom 9. Zakona o porezu na dohodak ne plaća porez na dohodak.

Dakle, prethodno spomenutu jubilarnu nagradu, u dijelu u kojem se na nju ne plaća porez na dohodak, poslodavac može radniku isplatiti u gotovu novcu.

No, Ministarstvo financija je 4. srpnja 2017. dalo mišljenje prema kojem ako je poslodavac dužan provesti ovrhu i na svim novčanim primanjima koja isplaćuje radniku, i kada ona nisu izuzeta od ovrhe, poslodavac nikako ne smije vršiti isplatu u gotovu novcu, pa tako niti isplatu regresa. To mišljenje potvrdilo je i Ministarstvo pravosuđa.

Međutim, prema članku 197., 202. i 284. Ovršnog zakona poslodavac je ovrhu dužan provoditi na plaći i drugom stalnom novčanom primanju. Stoga, ako iz isprave temeljem koje poslodavac provodi ovrhu i zakonskih odredbi koje se na nju primjenjuju ne proizlazi da je on ovrhu dužan provesti na svakom iznosu kojeg isplaćuje radniku, poslodavac tada ne bi bio dužan provesti ovrhu na svemu onome što isplaćuje radniku temeljem odredbi o ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Valja istaknuti da u spomenutom mišljenju Ministarstva financija od 4. srpnja 2017. nisu citirane odredbe zakona koje bi poslodavcu nalagale obvezu da uvijek provede ovrhu, već sve odredbe koje se spominju govore (samo) o ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima. Ako se uzme u obzir prethodno rečeno o iznosu koji nije niti primanje niti stalan, trebalo bi preispitati stajalište prema kojem se regres ne može isplatiti u gotovu novcu.

Posebno treba istaknuti da kada poslodavac isplati neki novčani iznos radniku u gotovini, ovrhovoditelj bi mogao od poslodavca tražiti naknadu štete, a kada je riječ o ovrsi temeljem rješenja u ovrsi, tada u istom ovršnom postupku ovrhovoditelj može za propuštene obustave ovrhu tražiti izravno od poslodavca.

Ako ovrhovoditelj traži naknadu štete on mora dokazati protupravnost u postupanju poslodavca. Prema tome, ako poslodavac izvrši isplatu u gotovu novcu, ovrhovoditelj u parničnom postupku mora dokazati da je to bilo protivno nekoj kogentnoj zakonskoj odredbi. Ne uspije li u tome, sud ne može poslodavcu naložiti da ovrhovoditelju naknadi štetu jer je poslodavac ne može niti uzrokovati ako u njegovom postupanju ili propuštanju nije bilo protupravnosti.

Primanja u odnosu na koja postoje ograničenja kod ovrhe

Za razliku od primanja koja su izuzeta od ovrhe, primanja u odnosu na koja postoji ograničenje kod ovrhe mogu se plijeniti, ali do određenog iznosa (i ograničenja kod ovrhe sadržana su u općim odredbama Ovršnog zakona kojima se uređuje ovrha na novčanoj tražbini ovršenika).

Tako, ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od jedne polovine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj.

Kada je riječ o ovrsi radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta, od ovrhe je izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu.

Na tom području posljednjim izmjenama i dopunama Ovršnog zakona nije došlo do promjene. Odredba iz članka 173. stavak 1. Ovršnog zakona, koja to uređuje, ostala je neizmijenjena. No, izmijenjena je odredba članka 173. stavak 2. Ovršnog zakona koja uređuje situaciju kada ovršenik prima plaću koja je niža od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj.

Do sada je od ovrhe bio izuzet iznos u visini dvije trećine plaće ovršenika, a ako se ovrha provodila radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini jedne polovine neto plaće ovršenika.

No, od 3. kolovoza 2017., od kada je na snazi odredba članka 21. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine br. 73/17), kada ovršenik prima plaću koja je niža od prosječne neto plaće, od ovrhe je izuzet iznos od tri četvrtine plaće ovršenika. Dakle, u tom slučaju sada je zaštićen viši iznos ovršenikove plaće.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Važno je znati da se ova izmjena odnosi na sve postupke ovrhe koji su bili u tijeku na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN br. 73/17).

To znači da kada radnik prima plaću višu od prosječne neto plaće, do izmjene u pogledu granica ovrhe nije došlo, a kada prima nižu, došlo je do izmjena koje se primjenjuju na sve ovrhe.

Novina je i to da kada ovršenik prima plaću nižu od prosječne neto plaće, a riječ je o ovrsi radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta, od ovrhe je izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine neto plaće ovršenika. I ta se izmjena primjenjuje na sve ovrhe u tijeku.

Do sada tog posebnog uređenja vezano za uzdržavanja djeteta nije bilo pa, budući da pod zakonsko uzdržavanje potpada i uzdržavanje djeteta, ako je ovršenik primao plaću koja je niža od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, u slučaju ovrhe radi naplate tražbine po osnovi uzdržavanja djeteta od ovrhe je bio izuzet iznos u visini jedne polovine neto plaće ovršenika (roditelja) kao i kod svake druge vrste zakonskog uzdržavanja.

Prosječna neto plaća i nadalje jest prosječan iznos mjesečne neto plaće isplaćene po jednom zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj, za razdoblje siječanj – kolovoz tekuće godine, koju je dužan utvrditi Državni zavod za statistiku i objaviti je u Narodnim novinama, najkasnije do 31. prosinca te godine. Tako utvrđeni iznos primjenjuje se u idućoj godini.

Za 2017. godinu prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosi 5.664,00 kn (Narodne novine br. 102/16), a zaštićeni dio i nadalje iznosi 3.776,00 kn (2/3 od 5.664,00 kn).

Navedeno se primjenjuje i na ovrhu na naknadi umjesto plaće, naknadi za skraćeno radno vrijeme, naknadi zbog umanjenja plaće, mirovini, plaći vojnih osoba te na primanja osoba u pričuvnom sastavu za vrijeme vojne službe i na drugom stalnom novčanom primanju civilnih i vojnih osoba.

Mr. sc. Iris Gović Penić, Županijski sud u Zagrebu

Napomena: na pravnom portalu IUS-INFO u rubrici stručni članci, 5. listopada 2017., objavljen je rad mr. sc. Iris Gović Penić: Ovrha na plaći prema Zakonu o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine br. 73/17) i Odluci USRH br. U-II-240-2014 (Narodne novine br. 92/17)

26.9.2017

Način isplate regresa za korištenje godišnjeg odmora u gotovu novcu i neoporezivi iznos(i)

U vezi načina isplate regresa za korištenje godišnjeg odmora, konkretno mogućnosti isplate regresa za korištenje godišnjeg odmora u gotovu novcu, u praksi su se nedavno pojavili određeni prijepori, zbog čega je Ministarstvo financija dalo svoje mišljenje. Pojašnjen je i utjecaj ovršnog postupka na mogućnost isplate regresa.

Naime, Ministarstvo financija dalo je pojašnjenje (Ministarstvo financija, mišljenje Klasa: 400-06/16-01/330 Urbroj: 513-05-02-17-8 od 4. srpnja 2017.) i tumačenje odredbi Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 115/16, u nastavku: Zakon) i Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 10/17, u nastavku: Pravilnik), odnosno tumačenje odredbi Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 112/12, 25/13,

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

93/14 i 55/16 – Odluka USRH, u nastavku: OZ). Nakon objave mišljenja došlo je do promjene Ovršnog zakona, donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 73/17), međutim, te izmjene ne utječu na predmetnu tematiku.

Sukladno članku 9. stavak 1. točka 9. Zakona, primici do propisanih iznosa ne smatraju se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada, a odredbama članka 7. stavak 2. Pravilnika, među ostalim, propisano je da se neoporezivo mogu isplatiti i prigodne nagrade (božićnica, naknada za godišnji odmor i sl.) do 2.500,00 kn godišnje.

Ako se prigodna nagrada isplaćuje radniku koji istovremeno radi kod dva ili više poslodavaca u poreznom razdoblju za koje se prigodna nagrada isplaćuje i/ili je tijekom poreznog razdoblja radnik imao zasnovan radni odnos kod dva ili više poslodavaca, ali ne istodobno , radnik je obvezan prije isplate prigodne nagrade svakom poslodavcu podnijeti pisanu izjavu u kojoj će navesti je li kod drugog i/ili bivšeg poslodavca ostvario isplatu prigodne nagrade za to porezno razdoblje, u kojem iznosu, i je li po toj osnovi obračunan i uplaćen predujam poreza na dohodak. U slučaju da je prigodna nagrada već isplaćena u poreznom razdoblju, neoporezivom se može isplatiti samo razlika od propisanog iznosa (do 2.500,00 kn).

Članak 92. stavak 3. Pravilnika, među ostalim, propisuje da se u gotovu novcu mogu isplatiti primici na koje se, u skladu s člankom 9. Zakona, ne plaća porez na dohodak, kao što su primici po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka od nesamostalnog rada, odnosno plaće, do propisanih iznosa, te primici bivših radnika i nasljednika bivših radnika po osnovi naknada, potpora i nagrada koje isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, a koje su dospjele na isplatu za vrijeme trajanja radnog odnosa ili je pravo na isplatu nastalo za vrijeme trajanja radnog odnosa do propisanih iznosa.

Ako bi iznos prigodne nagrade (regresa) u jednom dijelu bi oporeziv, oporezivi dio morao bi se isplatiti na račun (tekući ili žiro), a neoporezivi dio mogao bi se isplatiti u gotovu novcu . Prema navedenome, može se zaključiti da se prigodna nagrada (regres) može isplatiti gotovu novcu do 2.500,00 kn godišnje.

Na opisani način postupa se i u drugim slučajevima kada se isplaćuju primici iz članka 9. stavak 1. Zakona (jubilarne nagrade, otpremnine i sl.) koji su u cijelosti neoporezivi (isplaćuju se do iznosa propisanog čl. 7. Pravilnika) ili su u jednom dijelu neoporezivi (isplaćuje se iznos viši od iznosa propisanog čl. 7. Pravilnika) ili se isplaćuje primitak koji nije propisan odredbama toga članka i koji je u cijelosti podložan oporezivanju (npr. nagrade radnicima za navršenih pet godina radnog staža). U slučaju isplate koja je viša od neoporezivog iznosa, oporezivi dio mora se isplatiti na račun zaposlenika (tekući ili žiro), a neoporezivi mogao bi se (na zahtjev zaposlenika) isplatiti u gotovu novcu, sukladno odredbi članka 92. stavak 3. točka 5. Pravilnika.

Što se tiče regresa i odredbi Ovršnog zakona, bitno je naglasiti sljedeće:

Regres za korištenje godišnjeg odmora kao vrsta primanja nije obuhvaćen člankom 172. OZ-a (izuzeće od ovrhe) ili člankom 173. OZ-a (ograničenja ovrhe), zbog čega se navedeno primanje u cijelosti može iskoristiti za namirenje ovrhovoditelja.

Poslodavac je dužan samo iznose koji su izuzeti od ovrhe (čl. 172. i 173. OZ-a) uplatiti na poseban račun ovršenika.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

U slučaju da poslodavac postupa po obavijesti Financijske agencije (FINA) u skladu s člankom 212. OZ-a i ne provodi ovrhu niti je vezan rješenjem o ovrsi te nije dužan plijeniti ovršenikova primanja (ovrhu provodi FINA), znanje poslodavca o provedbi ovrhe na novčanoj tražbini po računu nije zapreka poslodavcu da regres za korištenje godišnjeg odmora radniku isplati u gotovini isključivo na njegov zahtjev.

U slučaju do ovrhu provodi poslodavac na temelju rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena samo (isključivo) na plaći (čl. 197. OZ-a) te se ovrha provodi samo na plaći, a ne i na drugom stalnom novčanom primanju (navedeno je u rješenju o ovrsi), poslodavac može regres za korištenje godišnjeg odmora radniku isplatiti u gotovini, isključivo na njegov zahtjev.

U slučaju da ovrhu provodi poslodavac temeljem rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika općenito na imovini (čl. 284. st. 2. OZ-a) ili rješenjem o ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima (čl. 197. OZ-a) što podrazumijeva i plaću i regres za korištenje godišnjeg odmora (navedeno je u rješenju o ovrsi), ili poslodavac postupa u skladu s privatnom ispravom iz članka 202. OZ-a koja ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, a kojom je dužnik dao suglasnost za zapljenu plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja (osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe), poslodavac je dužan regres za korištenje godišnjeg odmora isplatiti na račun kojeg je ovrhovoditelj naveo u rješenju o ovrsi tj. poslodavcu je zabranjeno radniku isplatiti regres za korištenje godišnjeg odmora u gotovini.

18.9.2017

Ovrha na plaći po pristanku ovršenika

Ustavni sud je odlukom broj: U-II-240/2014 od 11. srpnja 2017. ukinuo članak 26. stavak 3. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, koji uređuje dopuštenost ovrhe na plaći ili drugom primanju, a propisivao je da se ovrha može provesti isključivo na dijelu primanja sukladno članku 173. Ovršnog zakona bez obzira na prethodno dane isprave o suglasnosti zaplijene plaće. Stoga donosimo pregled propisa koji su uređivali mogućnost davanja izjava kojima se dopušta zapljena plaće te iznosa do kojega je ovrha bila moguća.

Pregled zakonskih uređenja

Ograničenje ovrhe na plaći prije donošenja Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05; u nastavku: OZ/96) uređivao je članak 88. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95 - ispravak, 65/95 - ispravak, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05) koji je propisivao da se najviše polovica plaće ili naknade plaće zaposlenika može prisilno ustegnuti radi ispunjenja obveze zakonskog uzdržavanja, a za ostale obveze može se prisilno ustegnuti najviše jedna trećina plaće zaposlenika.

Ovrha na plaći dužnika (do 17. lipnja 2008.) bila je uređena člankom 178. stavkom 1. OZ-a/96 koji je propisivao: "Dužnik može ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, u cijelosti ili djelomično i da se isplate obavljaju izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz članka 72. stavka 1. ovoga Zakona, te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi."

Ta odredba izmijenjena je člankom 16. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine broj 67/08; u nastavku: ZIDOZ/08), koji je stupio na snagu 17. lipnja 2008., a kojim je

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

izmijenjena odredba članka 178. stavka 1. OZ/96 na sljedeći način: "Dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe (članak 149.). Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke."

Izmijenjen je i članak 149. OZ-a/96 (članak 18. ZIDOZ-a/08) koji je određivao da ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini 2/3 prosječne neto-plaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od 1/2 prosječne neto-plaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od 1/4 prosječne mjesečne isplaćene neto-plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu.

Međutim, člankom 26. stavkom 2. ZIDOZ-a/08 propisano je da se odredbe članka 16. i 18. tog Zakona neće primjenjivati na isprave o suglasnosti o zapljeni plaće ovjerene prije stupanja na snagu tog Zakona.

Navedene odredbe ZIDOZ-a/08 prestale su važiti 31. prosinca 2010. (članak 339. Ovršnog zakona - Narodne novine broj 139/10; u nastavku: OZ/10).

Ograničenje ovrhe na plaći i drugim stalnim primanjima uređivao je članak 92. OZ-a/10 koji je u mjerodavnom dijelu glasio: "Ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od jedne polovine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne mjesečne isplaćene netoplaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu."

Ograničenje ovrhe na plaći i drugim primanjima sada je uređeno člankom 173. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14; u nastavku: OZ/12) koji je u mjerodavnom dijelu glasio:

"Ograničenje ovrhe Članak 173.

(1) Ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od jedne polovine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne mjesečne isplaćene netoplaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu.

(2) Ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine plaće ovršenika, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini jedne polovine netoplaće ovršenika.

(3) Prosječna netoplaća u smislu stavka 1. ovoga članka jest prosječan iznos mjesečne netoplaće isplaćene po jednom zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj, za razdoblje siječanj – kolovoz tekuće godine, koju je dužan utvrditi Državni zavod za statistiku i objaviti je u 'Narodnim novinama', najkasnije do 31. prosinca te godine. Tako utvrđeni iznos primjenjivat će se u idućoj godini.

(...)"

Članak 173. stavak 2. izmijenjen je člankom 21. ZID-a Ovršnog zakona (Narodne novine br. 73/17, na snazi od 3. kolovoza 2017.) na način da je su ovrhe izuzete "tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj".

Razlozi za ukidanje članka 26. stavka 3. Pravilnika

Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 6/13., u nastavku: Pravilnik) donio je ministar financija na temelju članka 26. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 91/10 i 112/12, u nastavku: ZoPONS). Članak 26. ZoPONS-a određuje da ministar financija propisuje:

1. način i rokove razmjene naloga i podataka između Agencije i banke, način i postupak izvršenja osnove za plaćanje, način i rokove davanja podataka iz Očevidnika te tehničke uvjete koje su Agencija i banke dužne osigurati za međusobnu razmjenu podataka,

2. poseban način, uvjete i rokove izvršavanja osnove za plaćanje kod provedbe ovrhe na novčanim sredstvima banke,

3. izvršenje osnove za plaćanje na oročenim novčanim sredstvima,

4. vrste i visine naknada za obavljanje poslova propisanih ovim Zakonom,

5. sadržaj Jedinstvenog registra računa, obuhvat podataka, način i rokove dostave podataka, korištenje i davanje podataka te uvid u podatke iz Jedinstvenog registra računa.

Iz navedenog je Ustavni sud utvrdio da je Pravilnik donio nadležni ministar u skladu sa svojim ovlastima iz članka 26. ZoPONS-a. Stoga je u daljnjem tijeku postupka Ustavni sud trebao utvrditi je li ministar osporenim člankom 26. stavkom 3. Pravilnika prekoračio granice ovlasti propisane zakonom.

Naime, predlagateljica (jedna od većih hrvatskih banaka) u bitnom tvrdi da je ministar financija prekoračio ovlasti jer se članak 202. OZ-a/12 odnosi samo na buduće izjave o suglasnosti na zapljenu plaće, a ne i na one dane po ranijim propisima odnosno po članku 178. stavku 1. OZ-a/96.

Isprave o suglasnosti dužnika (uključujući i one iz članka 178. stavka 1. OZ-a/96, tj. one koje su izdane prije stupanja na snagu ZIDOZ-a/08), a kojima on dopušta zapljenu svoje plaće u cijelosti i koje su ovjerovljene kod javnog bilježnika, imaju svojstvo ovršne isprave.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Člankom 26. ZIDOZ-a/08 propisano je, međutim, da se odredbe o ograničenju ovrhe plaće neće primjenjivati na isprave o suglasnosti o zapljeni plaće ovjerene prije stupanja na snagu ZIDOZ-a/08, tj. do 17. lipnja 2008.

Nadalje, na temelju članka 202. stavka 7. OZ-a/12 za dopuštenost izjave o suglasnosti za zapljenu plaće odnosno njezinog dijela mjerodavni su činjenično stanje i podaci u vrijeme potvrde te izjave kod javnog bilježnika. To proizlazi i iz članka 369. stavka 1. OZ-a/12 koji propisuje da će se postupci u tijeku dovršiti po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu OZ-a/12.

Prema tome, iz navedenih odredaba OZ-a/12 proizlazi da će se na ovršne postupke (uključujući i izjave o suglasnosti), započete prije stupanja na snagu OZ-a/12, primjenjivati raniji propisi. To drugim riječima znači da izjave o suglasnosti ovjerene do 17. lipnja 2008. vrijede i nadalje, pa je FINA dužna provesti ovrhu u skladu s opsegom dopuštenja ovrhe na plaći koji proizlazi iz sadržaja izjave.

Slijedom toga Ustavni sud je utvrdio da je osporenim člankom 26. stavkom 3. Pravilnika dopustivost ovrhe na plaći propisana drukčije nego što je to predviđeno prijelaznim i završnim odredbama mjerodavnih zakona, OZ-a/08 i OZ-a/12, u odnosu na izjave (isprave) o suglasnosti zapljene plaće izdane po ranije važećim odredbama OZ-a/96. Drugim riječima, osporenim je zakonodavnim rješenjem ministar financija prekoračio granice svojih ovlasti propisujući da se ovrha može provesti isključivo na dijelu primanja sukladno članku 173. OZ-a/12 bez obzira na prethodno dane isprave o suglasnosti zapljene plaće.

Zaključna razmatranja

Isprave o suglasnosti dužnika (uključujući i one iz članka 178. stavka 1. OZ-a/96, tj. one koje su izdane prije stupanja na snagu ZIDOZ-a/08), kojima on dopušta zapljenu svoje plaće u cijelosti i koje su ovjerovljene kod javnog bilježnika, imaju svojstvo ovršne isprave. Budući da je člankom 26. ZIDOZ-a/08 propisano da se odredbe o ograničenju ovrhe plaće neće primjenjivati na isprave o suglasnosti o zapljeni plaće ovjerene prije stupanja na snagu ZIDOZ-a/08, tj. do 17. lipnja 2008., zaključeno je da takve izjave vrijede i danas, te se po njima ovrha može provesti, pa i na način da se zaplijeni cijela plaća ili drugo primanje dužnika/ovršenika.

dr. sc. Robert Peček, Zagreb

21.7.2017

Novine u Ovršnom zakonu

Na sjednici održanoj 14. srpnja 2017., Hrvatski sabor donio je Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona koji još uvijek nije objavljen u Narodnim novinama. U nastavku ćemo reći nešto više o izmjenama Ovršnog zakona koje se tiču ovrhe na nekretninama ovršenika.

Možda najvažnija izmjena Ovršnog zakona odnosi se na provedbu ovrhe na nekretninama. Naime, donesenim izmjenama i dopunama Ovršnog zakona izmijenjen je njegov članak 75. stavak 5. na način da je sada propisano da je nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost, stvar nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Na takvoj nekretnini ovrha se ne bi mogla provesti, osim ako bi ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu dao suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Da bi ta suglasnost bila pravno valjana dovoljno je da je potpis ovršenika na njoj ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Treba istaknuti da je unatoč višegodišnjem i hvale vrijednom naporu hrvatskog zakonodavca da uskladi hrvatsko zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije, ovakav pokušaj zaštite nekretnine u kojoj ovršenik živi, vrlo manjkav.

Nedostaci takve odredbe očituju se u činjenici da zakonodavac nije jasno odredio, iako se o tome u više navrata očitovala sudska praksa Europskog suda, koja je to nekretnina nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati. Nadalje, nejasan je i zakonski termin nekretnine "u kojoj stanuje ovršenik". Naime, budući da u hrvatskoj postoji sklonost ekstenzivnom tumačenju zakona, moglo bi se lako dogoditi da se ovrha provede na jedinoj nekretnini ovršenika jer u njoj nitko ne stanuje, a vlasnik nekretnine otišao je, primjerice, na sezonski rad.

Nadalje, lošom smatramo i odredbu prema kojoj se ovrha na jedinoj nekretnini može provesti ako je ovršenik dao pisanu suglasnost na kojoj je njegov potpis ovjerio javni bilježnik. Sukladno Zakonu o javnom bilježništvu, javni bilježnik samo odgovara za utvrđivanje istovjetnosti osobe čiji se potpis ovjerava, a ne i za sadržaj isprave. Budući da većina ljudi nije pravne struke, oni uglavnom nisu upoznati sa svim pravnim posljedicama različitih suglasnosti koje potpisuju. Nije rijetkost da fizičke osobe potpišu suglasnost na kojoj je njihov potpis ovjeren od strane javnog bilježnika, a da takva suglasnost ili izjava zapravo uopće ne odgovara njihovoj stvarnoj volji. Zakonodavac je trebao propisati da se takva suglasnost može dati samo u formi javnobilježničkog akta, budući da je tada javni bilježnik dužan utvrditi pravu volju stranaka, upozoriti ih na sve pravne posljedice koje za stranku u postupku mogu proizaći iz davanja takve suglasnosti, a koja suglasnost se onda može pobijati i pred sudom sukladno članku 55. Zakona o javnom bilježništvu.

Također, mišljenja smo da bi zakonodavac trebao izmijeniti zakonski pojam "ovršenika i osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati" budući da često u istom kućanstvu stanuje više osoba u krvnom ili tazbinskom srodstvu koje su nezaposlene, a ovršenik ih, sukladno Obiteljskom zakonu, nije dužan uzdržavati. Takva zakonska definicija očito je već zastarjela i ne odgovara životnim i stvarnim potrebama osoba koje bi trebale biti zaštićene u ovršnom postupku.

Nadalje, novi članak 80.b Ovršnog zakona propisuje uvjete pod kojima se može provesti ovrha na nekretnini ovršenika fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost, a koja nije nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati. Ovrha se može provesti ako zbroj glavnica tražbina na toj nekretnini prelazi iznos od 20.000,00 kn. Postavlja se pitanje zašto je zakonodavac uopće određivao bilo kakav novčani iznos kao mjerilo dopuštenosti provedbe ovrhe na nekretnini. Ako je zakonodavac odlučio propisati određeni cenzus, smatramo da bi tada prvo trebalo nekretninu procijeniti po ovlaštenom sudskom vještaku i zatim zabraniti provođenje ovrhe na nekretnini ako je visina glavnica svih tražbina koje terete ovršenikovu nekretninu manja od određenog postotka vrijednosti te nekretnine. Dakle, bilo bi bolje rješenje da je zakonodavac Ovršnim zakonom propisao razmjernost provođenja ovrhe odnosno da vrijednost predmeta ovrhe na kojima se predlaže ovrha mora biti razmjerna visini ovrhovoditeljeve tražbine. Na taj način mogle bi se izbjeći situacije u kojima se za mali iznos duga traži provođenje ovrhe na nekretninama ili vrijednim pokretninama ovršenika čija vrijednost višestruko premašuje iznos ovrhovoditeljeve tražbine.

Daniel Deković, dipl. iur.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

5.4.2017

Način isplate prigodne nagrade radnicima koji imaju blokirani račun

Kada je riječ o isplati nekog primitka radniku koji ima blokirani račun, u praksi se često postavlja pitanje je li pojedini primitak izuzet od ovrhe. U nastavku dajemo odgovor na pitanje jesu li od ovrhe izuzete prigodne nagrade radnika, odnosno kako ih isplatiti radniku koji ima blokirani račun.

Prema članku 172. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – Odluka USRH), od ovrhe su izuzeti sljedeći primici:

1. primanja po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja

2. primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju

3. primanja po osnovi socijalne skrbi

4. primanja po osnovi privremene nezaposlenosti

5. primanja po osnovi doplatka za djecu, osim ako posebnim propisom nije drukčije određeno,

6. primanja po osnovi stipendije i pomoći učenicima i studentima

7. naknada za rad osuđenika, osim za tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja te za tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom osuđenika

8. primanja po osnovi odličja i priznanja

9. rodiljne i roditeljske novčane potpore, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno

10. utvrđeni iznosi za uzdržavanje djeteta uplaćeni na poseban račun kod banke

11. naknada troškova za službeno putovanje i naknada troškova prijevoza na posao i s posla do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada

12. dar za djecu do 15. godine života i potpore za novorođenče do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada

13. naknada za saniranje posljedica štete od katastrofa i elementarnih nepogoda

14. potpore zbog invalidnosti radnika i neprekidnog bolovanja radnika duljeg od 90 dana, potpore za slučaj smrti radnika i smrti člana uže obitelji radnika, do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada,

15. ostala primanja izuzeta od ovrhe po posebnim propisima.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

S druge strane, prema članku 7. stavak 2. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17) oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi što ih poslodavac ili isplatitelj plaće isplaćuje svojim radnicima, i to, među ostalim, i prigodne nagrade (božićnica, naknada za godišnji odmor i sl.) i to u iznosu do 2.500,00 kuna godišnje). Ako navedenu odredbu usporedimo s odredbom članka 172. Ovršnog zakona koja propisuje izuzeća od ovrhe, ustanovit ćemo da prigodne nagrade nisu izričito isključene od ovrhe, no, ipak postoji dvojba o tome jesu li izuzete od ovrhe ili nisu.

Na pitanje je li božićnica izuzeta od ovrhe odnosno na koji način je isplatiti radniku koji ima blokirani račun – odgovor je u svojem mišljenju dalo Ministarstvo pravosuđa, Klasa: 740-11/16-01/359, Urbroj: 514-04-01-02-16-02 od 16. prosinca 2016:

„Ministarstvo pravosuđa se u okviru svoje nadležnosti može očitovati samo u odnosu na činjenicu je li božićnica jedno od primanja koje je izuzeto od ovrhe, i to na način da ističemo kako božićnica kao vrsta primanja nije obuhvaćena čl. 172. Ovršnog zakona (dalje: OZ) (izuzeće od ovrhe) ili čl. 173. OZ-a (ograničenje ovrhe), zbog čega se navedeno primanje može u cijelosti iskoristiti za namirenje ovrhovoditelja.

Napominjemo da, ako se ovrha provodi na novčanoj tražbini po računu, prema OZ-u, poslodavac je obvezan samo na to da iznose koje su izuzeti od ovrhe (članak 172. ili 173. OZ-a) isplati na poseban račun, dok isplate radniku na „redovan" račun kod banke poslodavac isplaćuje ne zato što postupa po rješenju o ovrsi nego zato što mu je to obveza iz važećih propisa. Dakle, u tom slučaju poslodavac ne provodi ovrhu niti je vezan rješenjem o ovrsi (nije dužan plijeniti ovršenikova primanja), slijedom čega, u slučaju da je prema važećim propisima dopuštena isplata božićnice u gotovini, znanje poslodavca o provedbi ovrhe na novčanoj tražbini po računu nije zapreka poslodavcu da na zahtjev radnika božićnicu radniku isplati u gotovini.

Ali, ako se ovrha provodi na plaći, tada poslodavac mora postupiti u skladu s rješenjem o ovrsi. U tom slučaju može se razlikovati situacija kada je ovrha određena samo (isključivo) na plaći od situacije kada je ovrha određena općenito na imovini ili na plaći i drugim stalnim novčanim pitanjima (ili slično). Naime, ako je ovrha određena općenito na imovini (rješenjem o ovrsi javnog bilježnika) ili na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima (što podrazumijeva i plaću i božićnicu), poslodavac je dužan božićnicu isplatiti na račun kojega je ovrhovoditelj naveo u rješenju o ovrsi, odnosno, poslodavcu je zabranjeno radniku ispuniti novčanu tražbinu - što podrazumijeva i zabranu isplate božićnice radniku.“

Mišljenje Porezne uprave, klasa: 410-01/14-01/45, Urbroj: 513-07-21-01/14-03 od 30. siječnja 2015. definira što se smatra prigodnom nagradom kao neoporezivim primitkom:

„Uvažavajući posebne ugovore sklopljene na temelju Zakona o radu, kojima se poslodavci obvezuju, između ostaloga, radnicima isplatiti prigodne nagrade za vrijeme određenih blagdana, praznika, godišnjih odmora ili drugih posebnih prigoda, Pravilnikom o porezu na dohodak propisano je kako se takve isplate, koje godišnje ne prelaze iznos od 2.500,00 kuna ne smatraju dohotkom“.

Dakle, prema navedenom mišljenja Porezne uprave, vezano uz ono što je rečeno i u mišljenju Ministarstva pravosuđa kad je riječ o isplati božićnice radniku koji ima blokirani račun, to bi se odnosilo i na druge neoporezive primitke koji se smatraju „prigodnom nagradom“ - npr. uskrsnicu, regres za godišnji odmor i sl.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

15.2.2017

Zabrana prijeboja uskratom cjelokupne plaće i naknade plaće ili njezinog dijela

Odredbom članka 96. Zakona o radu propisano je da poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće te da navedenu suglasnost radnik ne može dati prije nastanka potraživanja.

Radnicima je plaća najčešće jedini izvor prihoda. Upravo zbog velikog socijalnog značaja, pravo na plaću, odnosno zaradu, kojom radnik može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život, zajamčeno je već i Ustavom Republike Hrvatske. Isto tako i osnovni radnopravni propis Republike Hrvatske – Zakon o radu (Narodne novine, broj 93/14), također s ciljem zaštite osnovne materijalne egzistencije radnika, izričito regulira pravila vezana uz prisilno ustegnuće na plaći, kao i pravila koja se odnose na prijeboj poslodavčevog potraživanja prema radniku uskratom plaće, naknade plaće ili njihovog dijela.

Uvodno navedena odredba članka 96. Zakona o radu o zabrani prijeboja ima zaštitnu funkciju i štiti radnika od samovolje, iako se u praksi često kršila budući da tijekom prvih pet godina primjene prvog Zakona o radu iz 1995. godine poslodavac za kršenje te odredbe nije prekršajno ili na neki drugi primjereni način odgovarao. Tek je člankom 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Narodne novine broj 17/01) u radnopravni sustav uvedena novina prema kojoj je od stupanja na snagu tog Zakona (odnosno od 10. ožujka 2001.) poslodavac za postupanje suprotno navedenoj obvezi počeo prekršajno odgovarati.

U trenutno važećem Zakonu o radu naplata poslodavčevog potraživanja uskratom isplate plaće, naknade plaće ili njezinog dijela, bez suglasnosti radnika, smatra se težim prekršajem poslodavca (članak 228. stavak 1. točka 17. Zakona o radu), za koji prekršaj poslodavac pravna osoba može biti kažnjen novčanom kaznom od 31.000 do 60.000 kuna, a poslodavac fizička osoba i dogovorna osoba pravne osobe novčanom kaznom od 4.000 do 6.000 kuna.

U vezi primjene odredbe članka 96. Zakona o radu, koja se odnosi na zabranu prijeboja, navodimo mišljenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 31. kolovoza 2015. (Službeno):

„U slučajevima kada radnik potpiše ugovor o radu u kojem je navedeno da svojim potpisom potvrđuje kako je upoznat s odredbama pravilnika o radu kojima su propisane novčane kazne za povrede radne obveze, odnosno da je suglasan da mu poslodavac usteže dio plaće u slučaju izricanja novčane kazne, pa čak i u slučaju kad se radnik ugovorom obvezao na ispunjenje određene činidbe poslodavcu, poslodavac ne smije bez prethodne suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezinog dijela jer Zakon o radu izričito propisuje kako radnik ne može dati suglasnost prije nastanka potraživanja.

Nadalje, sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-893/07-2 od 21.4.2009. godine zabrana prijeboja odnosi se i na građanskopravnu i na procesnopravnu kompenzaciju. Budući je jedno od temeljnih prava radnika iz radnog odnosa pravo na plaću za obavljeni rad te da plaća omogućuje radniku da svoje svakodnevne egzistencijalne potrebe ostvaruje iz radnog odnosa zbog toga se zabrana prijeboja u smislu članka 96. Zakona o radu odnosi i na građanskopravnu i na procesnopravnu kompenzaciju. Međutim, to ne znači da poslodavac ne može svoje potraživanje ostvarivati redovnim putem, već samo da ne može uskratiti isplatu plaće, nekog njezinog dijela ili

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

naknade plaće ili dijela naknade plaće radniku zbog postojanja nekog svog potraživanja, bilo izjavom o prijeboju bilo isticanjem prigovora radi prebijanja u postupku pred sudom.“

10.5.2016

Zapljena plaće temeljem suglasnosti dužnika u 2016.

Dužnik i nadalje može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe. Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke.

Dakle, ako radnik da suglasnost za zapljenu i onog dijela plaće koji se ne smije plijeniti, treba smatrati da suglasnost u dijelu kojim je zahvaćen i zaštićeni dio plaće ne postoji. Plaća se plijeni u granicama dopuštenog, neovisno o suglasnosti radnika.

Isprava se izdaje u jednom primjerku te ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. Ispravu s učincima dostave rješenja o ovrsi poslodavcu dostavlja vjerovnik, putem davatelja poštanskih usluga preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili preko javnog bilježnika. Ne dostavi li se na opisani način, dostava ne proizvodi učinke dostave rješenja o ovrsi.

Isprava ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe. No, ako se provodi ili se treba provoditi ovrha na plaći radi namirenja tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja, tada zapljena na temelju suglasnosti dužnika nema utjecaja na provedbu ovrhe za te vrste tražbina. Točnije, s ovrhom temeljem suglasnosti dužnika se zastaje, a namiruje se tražbina po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja. Ako nakon namirenja ovih tražbina preostane dio plaće koji se smije plijeniti, tada se plijeni prvo ona tražbina koja ima prednost u namirenju. Ako ništa od plaće ne preostane za plijeniti, tada se ostale tražbine ne namiruju dok se ne namire ove tražbine koje imaju prednost po svoj vrsti, a ne po vremenskom prioritetu.

Vezano za zapljenu na temelju suglasnosti po pristanku dužnika, a imajući u vidu sve izmjene koje su posljednjih godina uvedene kroz različite zakone koji uređuju ovrhu, pri čemu se posebno misli na sve učestalije „prebacivanje“ ovrhe na FINA-u, postavlja se pitanje je li zapljena plaće temeljem suglasnosti dužnika za zapljenu plaće i dalje obveza poslodavaca ili je i taj dio naplate novčanih tražbina u nadležnosti FINA-e.

Prije svega treba istaknuti da prema zakonskom uređenju koje je prethodno izloženo ispravu sa suglasnošću za zapljenu plaće i nadalje poslodavcu dostavlja vjerovnik, što znači da se suštinski na ovom području ništa nije mijenjalo. Isprava se i dalje izdaje, nju i dalje dostavlja vjerovnik, i to upravo poslodavcu koji je po njoj dužan postupati kao što je to bio dužan i do posljednjih izmjena i dopuna Ovršnog zakona.

Ovršnim zakonom u članku 201. propisano je da ako poslodavac propusti isplatiti ovrhovoditelju obroke koje je dužan obustaviti i isplatiti temeljem rješenja o ovrsi, ovrhovoditelj može predložiti da

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve propuštene obroke. Taj prijedlog ovrhovoditelj može podnijeti do završetka ovršnog postupka.

Na temelju pravomoćnog rješenja ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv poslodavca u istom ovršnom postupku.

Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o ovrsi ili je propustio dostaviti rješenje o ovrsi novom poslodavcu ovršenika i obavijestiti sud, odgovara za štetu koju je ovrhovoditelj zbog toga pretrpio.

Zbog ove odredbe u praksi se pojavljuju prijedlozi vjerovnika da se poslodavcu koji je propustio postupiti po suglasnosti za zapljenu plaće, u ovršnom postupku pred sudom naloži da vjerovniku isplati sve propuštene obroke. Međutim, odredba članka 201. Ovršnog zakona primjenjuje se samo u odnosu na ovrhu temeljem rješenja o ovrsi, a ne i na izjavu radnika kojom daje suglasnost za zapljenu plaće (tako i Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1301/11 od 2. lipnja 2011.).

Iako prema odredbama Ovršnog zakona isprava o suglasnosti za zapljenu plaće ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi te ispravu s učincima dostave rješenja o ovrsi poslodavcu dostavlja vjerovnik, slijedom čega bi se moglo dogoditi da se i kod izjave o zapljeni plaće primjenjuje odredba o nalaganju poslodavcu da isplati obroke koje je propustio obustaviti i naplatiti, taj institut u konkretnom slučaju nije primjenjiv jer nema ovršnog postupka pred sudom koji bi bio u tijeku i unutar kojega bi ovrhovoditelj mogao staviti prijedlog. Ovrhovoditelj bi mogao samo u parničnom postupku potraživati naknadu štete od poslodavca zbog neizvršavanja svojih obveza.

O ograničenjima ovrhe na plaći govori članak 173. Ovršnog zakona. Ta odredba primjenjuje se i na ovrhu koju provodi sud, ali i na ispravu o suglasnosti za zapljenu plaće. Dakle, ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od jedne polovine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu.

Prosječna neto plaća jest prosječan iznos mjesečne neto plaće isplaćene po jednom zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj, za razdoblje siječanj – kolovoz tekuće godine, koju je dužan utvrditi Državni zavod za statistiku i objaviti je u Narodnim novinama, najkasnije do 31. prosinca te godine. Tako utvrđeni iznos primjenjuje se u idućoj godini. U 2015. godini prosječna neto plaća iznosila je 5.510,00 kn tako da je zaštićeni dio plaće radnika u omjeru od 2/3 iznosio 3.673,33 kn. Za 2016. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosi 5.533,00kn tako da zaštićeni dio plaće radnika u omjeru od 2/3 iznosi 3.688,66 kn.

Ako ovršenik prima plaću koja je niža od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine plaće ovršenika, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini jedne polovine neto plaće ovršenika.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Navedeno se primjenjuje i na ovrhu na naknadi umjesto plaće, naknadi za skraćeno radno vrijeme, naknadi zbog umanjenja plaće, mirovini, plaći vojnih osoba te na primanja osoba u pričuvnom sastavu za vrijeme vojne službe i na drugom stalnom novčanom primanju civilnih i vojnih osoba.

No, prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/13, 137/13) od 1. srpnja 2013. naknade za bolovanje i novčane naknade na ime povrata troškova pri ostvarivanju prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u ukupnoj svoti izuzete su od ovrhe pa se na ovim naknadama ovrha uopće ne može provoditi od navedenog datuma (zaštita od ovrhe obuhvaća sve oblike naknade za bolovanje - one koje poslodavac isplaćuje na svoj teret, naknade koje isplaćuje poslodavac i zatim ih refundira od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i naknade koje osiguraniku izravno isplaćuje Zavod).

Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona objavljenog u Narodnim novinama br. 93/14, odredbe o ograničenju primjenjuju se i kada se ovrha provodi na primanjima ovršenika koji nisu plaća, mirovina niti primici od obavljanja samostalne djelatnosti obrta, od slobodnih zanimanja, od poljoprivrede i šumarstva, od imovine i imovinskih prava, od kapitala, kao niti primici od osiguranja (drugi dohodak prema posebnim propisima) i imaju karakter jedinih stalnih novčanih primanja, ako ovršenik javnom ispravom dokaže da je to primanje jedino stalno novčano primanje. Budući da se privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika može dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni i njegovo drugo stalno novčano primanje, vjerovnik se može namirivati i na (drugom) stalnom novčanom primanju, ali dužnik može dokazivati da mu je to jedino stalno novčano primanje.

Posebno valja istaknuti da su temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine br. 93/14) u postupcima pokrenutim od 1. rujna 2014. od ovrhe izuzeta naknada troškova za službeno putovanje i naknada troškova prijevoza na posao i s posla do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada, dar za djecu do 15. godine života i potpore za novorođenče do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada, potpore zbog invalidnosti radnika i neprekidnog bolovanja radnika duljeg od 90 dana, potpore za slučaj smrti radnika i smrti člana uže obitelji radnika, do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada.

To znači da poslodavac na tim naknadama, darovima i potporama, temeljem isprave o suglasnosti za zapljenu plaće, ovrhu ne smije provoditi.

mr. sc. Iris Gović Penić, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

4.3.2016

Ovršnost javnobilježničkog akta

Ovršnost je svojstvo određene isprave da se na temelju nje može tražiti prisilno ostvarenje tražbine koja je u njoj utvrđena, odnosno može se tražiti ovrha. Javnobilježnička isprava je ovršna kad je dospjela obveza koja je u njoj utvrđena.

Ako ta obveza ovisi o uvjetu ili roku koji nije određen kalendarski, za ovršnost javnobilježničkog akta potrebno je da se javnom ispravom ili ispravom na kojoj je ovjeren potpis vjerovnika ili ako to nije moguće, pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku, dokaže da je nastupio uvjet ili da je rok protekao.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Na temelju javnobilježničke isprave koja je postala ovršna u jednom dijelu, ovrha se može odrediti samo u odnosu na taj dio.

U skladu sa člankom 54. Zakona o javnom bilježništvu, javnobilježnički akt je ovršna isprava ako ispunjava sljedeće uvjete:

- ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i

- ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može, radi ostvarenja dužne činidbe, a nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha.

Ugovaranjem ova dva uvjeta uvodi se klauzula exequendi - ovršna klauzula na temelju koje vjerovnici mogu osigurati svoje tražbine s učinkom neposredne ovrhe na imovini dužnika i to odmah po dospijeću i neplaćanju tražbine.

Privatna isprava koja također ispunjava ove uvjete, a koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao), ima isti učinak odnosno smatra se ovršnom ispravom. U slučaju da u privatnoj ispravi nije utvrđena obveza na činidbu ili je pak izjava o tome nejasna, takvu izjavu na zahtjev obveznika može unijeti i javni bilježnik. Nakon toga obveznik treba staviti svoj potpis i privatna isprava se solemnizira te se na taj način toj privatnoj ispravi daje svojstvo ovršne isprave.

U nastavku donosimo nekoliko primjera iz sudske prakse u kojoj su se rješavale nedoumice o tome smatra li se neka isprava ovršnom ili ne.

Tako je Županijski sud u Bjelovaru odlučio da sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini solemniziran kod javnog bilježnika predstavlja ovršnu ispravu. Sporazumom je utvrđena određena novčana tražbina te sadrži izričitu izjavu založnog dužnika kojom dozvoljava da se na temelju njega, a radi prisilnog ostvarenja osigurane tražbine, zatraži ovrha na založenoj nekretnini. Osim toga, sporazum sadrži i potvrdu javnog bilježnika da je taj javnobilježnički akt ovršan s određenim datumom (Županijski sud u Bjelovaru - Gž-782/10-2 od 28. lipnja 2010.).

Ugovor o zajmu sačinjen između stranaka u obliku javnobilježničkog akta s klauzulom exequendi, također ima svojstvo ovršne isprave. Naime, ako ugovor o zajmu sadrži klauzulu temeljem koje je zajmoprimatelj suglasan da zajmodavatelj može radi ostvarenja svoje tražbine nakon dospjelosti neposredno provesti prisilnu ovrhu na svim predmetima zajmoprimatelja koja mogu biti predmet ovrhe, i sklopljen je u obliku javnobilježničkog akta, to znači da zajmodavatelj može ostvarivati svoja prava u ovršnom postupku (Vrhovni sud, Rev x 507/2014-2 od 18. lipnja 2014.).

Ugovor o kreditu koji ne sadrži izjavu dužnika o tome da se nakon dospjelosti obveze na temelju njega može provesti prisilna ovrha, a niti je javni bilježnik prilikom ovjere potpisa dužnika takvu izjavu unio u predmetni ugovor, ne smatra se ovršnom ispravom (Županijski sud u Varaždinu, Gž.1025/10-2 od 11. listopada 2010.).

Za valjanost stjecanja svojstva ovršne isprave mjerodavno je ono pravno uređenje koje je postojalo u vrijeme nastanka te isprave. Ako u vrijeme nastanka privatne isprave solemnizacija nije bila propisana kao potrebna pretpostavka, već je bila dovoljna samo ovjera potpisa dužnika, takva će se isprava također smatrati ovršnom (Vrhovni sud, Rev 2226/2011-2 od 10. lipnja 2015.).

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Ovršnost javnobilježničkog akta može se pobijati prema odredbama Ovršnog zakona. Također, sud će obustaviti ovrhu i kad utvrdi da pri sastavljaju ili otpravljanju javnobilježničkog akta nisu poštovani uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi taj akt dobio snagu ovršne isprave odnosno, postao ovršan.

Marina Turković

26.1.2016

Sredstva na osobnom računu kod dobrovoljnog mirovinskog fonda i ovrha

Zadnjom novelom Ovršnog zakona dopunjen je članak 172. koji regulira izuzeće od ovrhe te su sada od ovrhe izuzeti iznosi za uzdržavanje djeteta uplaćenog na poseban račun kod banke te dar za djecu do 15. godine života, a izuzimaju se i iznosi naknade troškova za službeno putovanje i naknada za saniranje posljedica štete od katastrofa i elementarnih nepogoda. No, može li se ovrha provesti na sredstvima na osobnom računu kod dobrovoljnog mirovinskog fonda?

Treba podsjetiti da su od 1. rujna 2014. prema Ovršnom zakonu od ovrhe izuzeta sljedeća primanja ovršenika:

1. primanja po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, 2. primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, 3. primanja po osnovi socijalne skrbi, 4. primanja po osnovi privremene nezaposlenosti, 5. primanja po osnovi doplatka za djecu, osim ako posebnim propisom nije drukčije određeno, 6. primanja po osnovi stipendije i pomoći učenicima i studentima, 7. naknada za rad osuđenika, osim za tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja te za tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom osuđenika, 8. primanja po osnovi odličja i priznanja, 9. rodiljne i roditeljske novčane potpore, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno, 10. utvrđeni iznosi za uzdržavanje djeteta uplaćeni na poseban račun kod banke, 11. naknada troškova za službeno putovanje i naknada troškova prijevoza na posao i s posla do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada, 12. dar za djecu do 15. godine života i potpore za novorođenče do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada, 13. naknada za saniranje posljedica štete od katastrofa i elementarnih nepogoda, 14. potpore zbog invalidnosti radnika i neprekidnog bolovanja radnika duljeg od 90 dana, potpore za slučaj smrti radnika i smrti člana uže obitelji radnika, do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada,

15. ostala primanja izuzeta od ovrhe po posebnim propisima.

Postoje razni posebni propisi koji propisuju u kojim su još slučajevima primanja i sredstva ovršenika izuzeta od ovrhe. Jedan od tih propisa je i Zakon o dobrovoljnim mirovinskim fondovima (Narodne novine, broj 19/14) koji daje odgovor na pitanje – može li se ovrha provesti na sredstvima na osobnom računu kod dobrovoljnog mirovinskog fonda (3. stup)?

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Odgovor na to pitanje daju članci 104. i 105. Zakona o dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Prema članku 104. tog Zakona, imovina fonda ne pripada mirovinskom društvu, niti je dio njegove imovine, njegove likvidacijske ili stečajne mase, niti može biti predmetom ovrhe radi namirenja tražbine prema mirovinskom društvu. Imovina fonda drži se i vodi odvojeno od imovine mirovinskog društva.

Nadalje, prema članku 105. istog Zakona, uplate na osobne račune i preneseni računi, knjiže se u korist osobnog računa na ime člana fonda. Sredstva na osobnom računu člana fonda su njegova osobna imovina. Bitno je naglasiti da sredstva na osobnom računu člana fonda ne mogu biti predmetom ovrhe ili osiguranja protiv člana fonda, depozitara, mirovinskog društva ili pokrovitelja . Ta sredstva također ne mogu biti dio stečajne i/ili likvidacijske mase člana fonda, depozitara, mirovinskog društva i/ili pokrovitelja. Isto tako, sredstva na osobnom računu člana fonda ne mogu se opteretiti, odnosno dati u zalog, niti prenijeti u korist ikoga drugog. Svaka takva radnja je ništetna.

27.4.2015

Provedba ovrhe na plaći temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika

Svakodnevno smo svjedoci loše materijalne situacije građana koji ne uspijevaju podmiriti svoje financijske obveze, uslijed čega dolazi do provedbe ovrhe na njihovoj plaći kako bi vjerovnici naplatili svoja potraživanja, neovisno o tome radi li se o dugovanjima pružateljima komunalnih ili telekomunikacijskih usluga, određenim potraživanjima od strane države ili drugim zaduženjima građana.

Ovim člankom pojasnit ćemo provedbu ovrhe na plaći temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika na način kako je ona uređena Ovršnim zakonom (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14 - u nastavku: OZ).

Provedba ovrhe na plaći ili drugim stalnim novčanim primanja temeljem privatne isprave potvrđene kod javnog bilježnika, a kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njegovih primanja, karakteristična je za velike vjerovnike kao što su kreditne institucije (banke, stambene štedionice, štedne banke) koje na taj način osiguravaju naplatu svojih plasmana i ranom aktivacijom osiguravaju prvenstveni red za naplatu na primanjima dužnika.

Kao što smo spomenuli, kreditne institucije kao uvjet odobravanja i isplate kredita traže od svojih dužnika, sudužnika i jamaca da im prije isplate novčanih sredstava izdaju i dostave privatnu ispravu potvrđenu kod javnog bilježnika kojom daju suglasnost vjerovniku da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni plaća ili drugo stalno novčano primanje, izuzev primanja koja su izuzeta od ovrhe. Budući da je danas najčešći slučaj provedbe ovrhe na plaći upravo temeljem privatne isprave potvrđene kod javnog bilježnika, detaljnije ćemo se osvrnuti na odredbe Ovršnog zakona koje to uređuju kao i na praktične probleme oko primjene.

Zapljena po pristanku dužnika uređena je u članku 202. Ovršnog zakona. U stavku 1. članku 202. OZ-a propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate novčane tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća ili drugo stalno novčano primanje (primjerice mirovina), osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe.

Iz navedene definicije vidljivo je da se radi o privatnoj ispravi koju javni bilježnik treba potvrditi, odnosno ˝solemnizirati˝.

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće ili drugog stalnog novčanog primanja u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe ne proizvodi pravne učinke. Treba spomenuti da ta zabrana u Ovršnom zakonu postoji još od 2008. godine, ali da su mnogi vjerovnici nastavljali pripremati isprave i aktivirati ih kod poslodavaca pozivajući se na to da su sami dužnici dozvolili zapljenu dijela plaće ili drugog stalnog novčanog primanja i iznad/izvan zakonskih ograničenja.

Zbog svega navedenog, zadnjom Novelom OZ-a u članku 202. dodan je stavak 8. kojim je određeno da će oblik i sadržaj isprave pravilnikom propisati ministar nadležan za poslove pravosuđa. Temeljem članka 202. stavka 8. OZ-a ministar nadležan za poslove pravosuđa 1. listopada 2014. donio je Pravilnik o obliku i sadržaju Izjave o zapljeni po pristanku dužnika.

Ograničenja ovrhe na plaći ovršenika propisana su člankom 173. OZ-a kojim je regulirano da je od ovrhe izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj ako se ovrha provodi na plaći ovršenika. U slučaju da ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine plaće ovršenika. Iznimke su propisane za slučajeve kad se ovrha vodi radi naplate tražbina po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, zbog gubitka radne sposobnosti, naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja i prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta kad je moguće zaplijeniti i veće iznose od plaće ovršenika. Važno je upozoriti da poslodavci trebaju poštivati i postupati u skladu s ograničenjima propisanim člankom 173. OZ-a bez obzira na dozvolu dužnika da se plijene i veći iznosi od zakonom dozvoljenih.

Stavkom 2. članka 202. OZ-a propisano je da se navedena isprava izdaje u jednom primjerku, da ima značenje pravnog posla iz članka 77. stavka 1. Zakona te je propisan pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. Dužnici koji izdaju isprave iz članka 202. OZ-a trebaju posebno biti svjesni da tako izdane isprave imaju značenje posla iz članka 77. stavka 1. OZ-a, što praktično znači da se dužnik koji je dao suglasnost za zapljenu njegove plaće ili drugog stalnog novčanog primanja ne može protiviti provedbi ovrhe na njegovoj plaći, odnosno stalnom novčanom primanju.

Način aktivacije isprave reguliran je stavkom 3. članka 202. OZ-a u kojem je navedeno da vjerovnik ispravu s učincima dostave rješenja o ovrsi dostavlja poslodavcu putem davatelja poštanskih usluga preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili preko javnog bilježnika. Navedena odredba ne ostavlja mogućnost vjerovnicima da ispravu aktiviraju kod poslodavca bilo kojim drugim putem, primjerice običnom poštanskom pošiljkom, kako bi uštedjeli sredstva slanja preporučenom poštanskom pošiljkom. U praksi će vjerovnici najčešće ispravu dostavljati poslodavcima dužnika preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom, a rjeđe ili gotovo nikada putem javnog bilježnika. Važnost odredbe ogleda se i u obvezi poslodavca da svim zaprimljenim osnovama za plaćanje odredi red prvenstva naplate. Člankom 180. OZ-a propisana su opća pravila o prednosnom redu gdje je kao primarno pravilo određeno da se prednosni red založnih prava više ovrhovoditelja određuje prema danu primitka ovršnoga prijedloga, no, budući da se kod aktiviranja isprave ne podnosi ovršni prijedlog, poslodavci su red prvenstva dužni odrediti prema danu primitka isprave kojom dužnik dozvoljava zapljenu plaće ili drugog stalnog novčanog primanja.

Sukladno utvrđenom prednosnom redu poslodavci su dužni postupati prema uvjetima iz dostavljene isprave, poštujući navedena zakonska ograničenja o iznosima koji su podložni pljenidbi. No, postoje poslodavci koji ne postupaju po dostavljenim izjavama bilo zbog vlastitog nemara, bilo na nagovor samih dužnika koji najčešće obećaju svojim poslodavcima da će samostalnim uplatama podmirivati potraživanje vjerovnika. Takvim postupanjem poslodavac riskira odgovornost za propuštenu obustavu, kao i cjelokupnu štetu koja je ili može biti nanesena vjerovnicima. Naime, člankom 201. OZ-a uređena je odgovornost poslodavca za propuštenu obustavu i isplatu dospjelih obroka. Tako je

RADNO PRAVO

Izvor: http://www.iusinfo.hr/

stavkom 1. članka 201. OZ-a normirano da ovrhovoditelj može predložiti sudu da u ovršnom postupku naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke koje je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi i temeljem takvog rješenja, u skladu sa stavkom 3. članka 201. OZ-a, može tražiti ovrhu izravno protiv poslodavca.

Također, budući da se isprava izdaje u jednom primjerku, poslodavci su dužni ispravu čuvati, a u slučaju prestanka rada dužnika, bez odgode preporučenom pošiljkom s povratnicom dostaviti ispravu novom poslodavcu sukladno članku 200. stavku 2. Ovršnog zakona. Postoje poslodavci koji po prestanku radnog odnosa ispravu predaju dužniku, no, budući da se isprava izdaje samo u jednom primjerku, u takvim slučajevima postoji opasnost za poslodavca da će odgovarati vjerovniku za štetu sukladno članku 201. stavku 4. OZ-a.

Posebno treba upozoriti poslodavce koji smatraju da ne trebaju postupati po dostavljenim ispravama kojima dužnik dozvoljava pljenidbu dijela plaće sukladno potpisanim ugovorima o radu, da i sam Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14) u članku 97. dopušta da se plaća ili naknada plaće može ustegnuti u skladu s posebnim zakonom, odnosno u skladu s Ovršnim zakonom. Također, neki se poslodavci pogrešno pozivaju na činjenicu da je njihov zaposlenik sukladno članku 212. OZ-a otvorio poseban račun na koji uplaćuju primanja izuzeta od ovrhe temeljem članka 173. Ovršnog zakona. Kad poslodavci dvije trećine primanja izuzeta od ovrhe isplaćuju na poseban račun i dalje su dužni postupati prema dostavljenoj izjavi o suglasnosti i plijeniti jednu trećinu plaće u korist ovrhovoditelja koji to zahtijeva temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika.

Mišljenja smo da je zakonodavni okvir kojim je uređena provedba ovrhe na plaći temeljem izjave o zapljeni po pristanku dužnika primjeren i zadovoljavajući.

Radi poboljšanja provedbe ovrhe na plaći ovršenika, u prekršajnim odredbama Ovršnog zakona trebalo bi propisati prekršajnu odgovornost poslodavca i odgovorne osobe kod poslodavca za nepostupanje po dostavljenim Izjavama o zapljeni po pristanku dužnika, što bi u konačnici rezultiralo i manjim brojem ovrha po računima građana, odnosno manjim brojem blokiranih računa građana.

Ivan Jakić, dipl. iur.