raymond radiguet - Đavo u tijelu - ples grofa orgela.pdf

8/16/2019 Raymond Radiguet - Đavo u tijelu - ples grofa Orgela.pdf

1/85

Raymond Radiguet - Đavo u tijelu - ples grofa Orgela

Izazvat ću brojne prigovore. Ali što mogu? Zar sam ja kriv što sam nekoliko mjeseci uoči ratanavršio tek dvanaest godina? Nedvojbeno, promjenu koja je uslijedila kroz to izvanredno razdobljenitko ne osjeća u toj dobi. Ali kako nas ništa ne moe učiniti starijima, pa i usprkos našemu izgledu,tako sam i ja još kao dijete morao proći kroz jednu pustolovinu u kojoj bi se i odrastao čovjek teškosnašao. Nisam bio jedini. I moji drugovi čuvaju iz tog vremena uspomene koje ne priliče nji!ovuuzrastu. "ni koji mi već spočitavaju neka se prisjete da je rat za mnoge mladiće predstavljao četiri

godine plandovanja."bitavali smo u #..., na obali $arne. $oji su roditelji često osu%ivali me%usobno drugovanjedječaka i djevojčica. &enzualnost koja se ra%a zajedno s nama i koja se očituje još ne'svjesno tako je tamo još više jačala umjesto da je jenjavala.

Ne bija! sanjar. "no što je drugima mnogo lakovjernijima nalikovalo snu, meni se pričinjalo takozbiljskim kao sir mački, čak i onda kada se nalazi pod staklenim zvonom. čak i usprkos zvonu.(ada se zvono razbije, mačka se oslasti, pa makar to zvono razbili i njezini gazde, a pri čemu čak

porezali prste.)o dvanaeste godine nisam znao ni za kakve ljubavi, osim prema nekoj djevojčici koja se zvala*armen i kojoj po nekom dječaku, još mla%em od sebe, posla! pismo u kojem joj očitova! ljubav.

"sokoli! se pozvati je na sastanak. $oje joj je pismo uručio ujutro, prije no što je ušla u razred. Njusam izabrao jer mi je ona jedina odgovarala, i to zbog svoje čistoće i urednosti. "na je išla u školu udruštvu mla%e sestre, upravo kao što sam i ja išao u društvu s mla%im bratom. )a bi ti svjedoci


2/85

šutjeli, naumi! da i! oenim na bilo koji način. Zato sam svojem pismu priloio još jedno pisamceza gospo%icu #auvette u ime svoga brata koji još nije znao pisati. +ratu rastumaći! pot!vat i sretnuslučajnost što smo naišli na dvije sestre našeg uzrasta koje su uz to imale i izvanredno lijepa imena.oslije ručka kod rodi-telja, koji su me mazili i koji me stoga nisu nikada grdili, vratio sam se u razred i raalostio seopazivši da sam se prevario u procjeni dobri! svojstava moje *armen.

ek što se razredni drugovi smjestiše u klupe, a ja se uputi! prema kraju razreda do ormara, kako bi! prvi uzeo čitanke, kadli u razred u%e ravnatelj. /čenici ustadoše. 0avnatelj je u ruci drao pismo. $oje noge zaklecaše, knjige mi ispadoše i ja i! stado! skupljati dok je ravnatelj razgovaraos učiteljem. )ječaci iz prvi! klupa već su se počeli okretati prema meni crvenom kao rak na krajurazreda, jer su načuli da se spominje moje ime. (onačno me upravitelj prozva i da bi me kaznio na1in način, a da pri tome u učenicima ne pobudi nikakve primisli, čestita mi što sam napisao pismood dvanaest redaka bez i jedne pogreške. 2oš me je priupitao da li sam ga sam sastavio, a zatim mezamolio da ga slijedim u njegovu sobu. Ali ne odosmo tamo. Na dvorištu, pod pljuskom kiše, stademe koriti. Najviše je pomutilo moje pojmove o moralu to stoje smatrao jednako teškim prijestupommoju kra%u jednog listovnog papira kao i kompromitiranje djevojčice čiji su mu roditelji predali

pismo. Zaprijetio je da će pismo poslati mojim roditeljima. Zamoli! ga da to ne čini. opustio je

mojim molbama, ali reče da će sačuvati pismo i da mi pri prvom prijestupu neće oprostiti mojenedolično vladanje.3$ješavina drskosti i poniznosti zbunjivala je moje roditelje jednako kao što i! je zbunjivala i lakoćas kojom s!vaća! školu, i premda bija! prava lijenčina, oni su me ipak smatrali dobrim %akom.4rati! se u razred. ro1esor me ironično nazva )on 2uanom. o mi je vrlo laskalo jer je spomenuonaziv djela koje sam ja poznavao, a moji kolege nisu. Njegov5 6)obar dan )on 2ua-nu7, kao i mojsmiješak umjesto odgovora, promijeni mišljenje razreda o meni. $oda su već doznali da samzamolio nekog nieškolca da odnese pismo jednoj 6curi7 kako to %aci govore u svom jeziku.)ječak se zvao $essager8, noja ga nisam odabrao zbog imena, premda je i ono pobu%ivalo nadu.Za podnevne pauze zamolio sam ravnatelja da ništa ne reče ocu9 u četiri sata već sam izgarao odelje da mu sve sam ispripovjedim. Ništa me nije sprečavalo. o priznanje pripisiva! iskrenosti.&iguran u to da se moj otac neće ljutiti, bija! gotovo us!ićen da će i on saznati za moju odvanost.riznao sam i s ponosom dodao da mi je ravnatelj obećao posvemašnju šutnju :kao nekomodraslom;. $oj je otac elio saznati je sam li taj ljubavni roman sam sačinio. /putio se ravnatelju.Za vrijeme posjeta, kao posve8 messager - glasnik, igra riječima :Nap. prev.;.to? - reče ravnatelj, vrloiznena%en i ozloje%en - on vam je ispričao? A mene je preklinjao da šutim jer da biste ga vi ubili.a je la donekle ispričavala upravitelja, dok je u meni samo još više potakla moju mušku taštinu. /

očima moji! školski! drugova i učitelja porasla mi je cijena. /pravitelj je krio svoj bijes. Nesretniknije znao ono što je meni već bilo znano. Naime, moj otac šokiran njegovim načinom odgajanja već je odlučio da me ispiše iz te škole čim završim školsku godinu. +io je početak lipnja. $ajka nijeeljela da to utječe na moje ocjene i po!vale, i zato je odga%ala da mi to saopći tek poslije podjelesvjedodbi. )ošao je taj dan. Za!valjujući upravi-teljevoj nepravednosti, koji se zbog ne znam čega

bojao posljedica svog prešućivanja, do-bi! kao nagradu jedini u cijelom razredu zlatan vijenac,nagradu koju je za sobom povlačila ocjena odličan. Ali njegova računica bijaše slaba5 škola jeizgubila dva najbolja %aka jer je i otac doista najboljeg učenika ispisao iz škole svog sina.A %aci poput nas slue kao mamac za ostale.$ajka je smatrala da sam premlad da bi! polazio školu enri I4. Na njezinu jeziku to je


3/85

šetao obalama $arne, a ona bijaše doista naša rijeka9 kada su i moje sestre govorile o &eini nazivalesu i nju 6jednom $arnom7. /natoč zabrani, čak sam ulazio u očev čamac, ali nisam veslao ne!tijući priznati da to činim iz stra!a pred njegovom zabranom, nego iz najobičnijeg stra!a. ijekom


4/85

vrtnom ogradom vidio masu svijeta. Nekoliko obrezani! lipa omogućivalo je da se vidi vila na dnuvrta. 4eć od dva sata poslije podne njegova mlada sluavka koja je nenadano poludjela sjedila je nakrovu i nikako nije !tjela sići. / stra!u pred skandalom $a-rec!audovi su već spustili zavjese takodaje izgledalo kao da je kuća prazna. Bjudi su vikali, rogoborili protiv gazde što ništa ne poduzimaza spas nesretnice. "na je posrtala po kupama premda nije izgledala pijanom. elio sam bitinazočan, ali naša kućna pomoćnica koju je poslala majka zvala nas je na posao. +ijaše mi uskraćena

prava svečanost. "ti%o! raalošćen i molio sam +oga da sluavka ostane na krovu sve dok ne po%em pred oca na kolodvor."stala je doista tamo, a rijetki prolaznici koji su se vraćali iz ariza !itali su na večeru poslije koje

je valjalo krenuti na ples. "ni su joj u prolazu posvećivali tek trenutak panje./ostalom, što se tiče sluavke ponavljao se stalno jedan te isti prizor čas manjem, a čas brojnijemopćinstvu. Nastup je trebao uslijediti navečer. Zapaljene svjetiljke gorjele su kao na nekoj pozornici.Bampioni i girlande nalazile su se na cesti kao i u vrtu $arec!audovi! jer oni i uza svoju prividnuodsutnost nisu kao mjesni uglednici mogli odustati od rasvjete.


5/85

djeci išla od ja!aonice do strmoglave eljeznice. Zacijelo i ja sam osjećao potrebu za neobičnim, ito mnogo snanije od moje braće. aj prizor pun duboke poezije posve me je proeo. 6(ako si

blijed7, kazala je majka. 2a sam se ispričao na račun bengalski! vatri. "d nji! sam poprimio tuzelenu boju.- &tra! me je da sve to ne djeluje i suviše snano na njega - rekla je majka ocu.- "!E - rekao je on - nitko nije manje osjećajan od njega. $oe sve gledati, osim zeca kada mu

odiru kou."tac je to govorio samo zato da ostanem. Ipak, znao je da me taj prizor uzbu%uje. "sjećao sam da is njim stvari stoje slično. Zamoli! ga da me pridigne na rame kako bi! bolje vidio. Zapravo, malo jenedostajalo pa da se ne skljokam, noge su mi otkazale poslušnost.&ada je bilo nazočno tek dvadesetak osoba. Začusmo trubu. +ijaše to op!odnja s bakljama.&totinu baklji osvijetlilo je lu%akinju kao kad poslije blagog svjetla pozornice bljesne


6/85

zajedno. (ako grčki nije slušao pret!odne godine, bija!u potrebni izuzetni napori. 0enLovi roditeljito nisu nikako mogli s!vatiti, jer su ga prošle godine na njegovu izričitu molbu oslobodili teobaveze. $islili su daje to posljedica moga plodotvornog utjecaja, pa dok su ostale njegove

prijatelje jedva podnosili sa mnom bija!u zadovoljni.rvi put u ivotu ti! mi školski! praznika ne bijaše teak ni jedan jedini dan. &!vati! da nitko nemoe mimoići svoju dob i moj se opasni prezir rastopio kao led čim se netko za mene zainteresirao

onako kako to doista i treba. Naše zajedničko napredovanje upola nam je skratilo put što nam gajenametnuo naš ponos.(ada sam se vratio u školu, 0enL mi od prvog dana posta dragocjeni vodič./ društvu s njim sve me je veselilo i ja sam dnevno dva puta prevaljivao put od škole do kolodvora,odakle smo dalje nastavljali put vlakom, premda ranije nisam !tio sam ni koraka propješačiti.ako su minule tri godine bez ikakva drugog prijateljevanja i bez očekivanja ičeg drugog, osimzabava svakog četvrtka s djevojčicama koje su nam 0enLovi roditelji povjeravali pozivajući nazajednički domjenak prijateljeC@nji!ova sina i prijateljice nji!ovi! kćeri. amo smo jedni drugima potajice izmamljivali sitne uitke

pod izgovorom da je to sve zbog igre 1anta.

C)ošlo je proljeće, a moj je otac volio da mene i moju braću izvodi na duge šetnje. 2edna odomiljeni! šetnji bijaše put do "rmesso-nea uz rječicu $orbras koja bijaše široka tek metar, a

probijala se kroz livade na kojima je raslo nekakvo cvijeće kojeg nema nigdje drugdje, a čije imezaboravi!. Drmečci metvice krili su čovjeku mjesto gdje počinje voda ako je malo skrenuo s puta. &

proljeća rječica je nosila tisuće bijeli! i ruičasti! latica. +ile su to latice gloga.2edne nedjelje u travnju


7/85

studijama. Nije im pridavala nikakva značenja. okazat će mi bolje stvari, 6stilizirano7 cvijeće.&matrao sam da bi za prvi put bilo posve neumjesno da reknem kako tu vrstu cvijeća smatramsmiješnom.>ešir joj je priječio da me dobro vidi. No zato sam ja nju pomno promatrao.- Ne nalikujete mnogo majci - rekao sam. +io je to uvod.- o mi mnogi govore, ali kada do%ete do nas, pokazat ću vam 1otogra1ije majke dok bijaše mlada.

4rlo sam joj slična.aj me odgovor raalosti i moli! +oga da $art!u ne vidim kada će biti u godinama svoje majke.tijući odagnati tjeskobnost takvog odgovora, i ne s!vaćajući da bi to moglo biti neu-C'godno tek za mene, jer $art!a nije na svoju majku gladala mojim očima, reko! joj5- Ne češljajte se tako, glatko začešljana kosa bolje bi vam pristajala.&am se prenerazi! tim riječima što i! još ne izreko! ni jednoj eni. Imao sam svoju viziju kako bitrebala biti počešljana.$oete upitati mamu :kao da je imala potrebu da se opravdaE;9 obično se tako ne češljam, ali danassam kasnila i stra!ovala sam da ne zakasnim i na drugi vlak. /ostalom, nisam namjeravala skinutišešir.

6(akva lije to djevojka7, mislio sam, 6koja si dopušta da joj jedan balavac prigovara zbog njezini!kovrča?7okušao sam otkriti njezin ukus u knjievnosti. 0azveseli! se kada sazna! da pozna +audelairea i4erlainea. +io sam us!ićen kada sam saznao zbog čega voli +audelairea, premda se u tome nismoslagali. / tome prepozna! du! pobune. Njezini su roditelji morali najzad popustiti njezinu ukusu idopustiti joj čitati te pisce. o su joj dopustili iz ljubavi. Zaručnik joj je u pismima pisao što trebačitati i dok jedne pisce preporučuje, druge joj brani. Zabranio joj je *vijeće zla. Neugodno meiznenadilo otkriće da je zaručena, ali se obradova! što nije poslušala tog vojnika koji bijaše takoglup da se bojao +audelairea. +io sam sretan kad sam otkrio da se u svemu ne slae s $art!om. o-CKslije prvog neugodnog iznena%enja bio sam sretan i zbog njegove uskogrudnosti, tim više što samstra!ovao da i on uiva u *vijeću zla i da će nji!ov budući stan sličiti onom iz pjesme &mrtljubavnika. Zatim se upita! što li me se to uopće i tiče.Zaručnik joj je isto tako zabranio i studij na likovnoj akademiji. Iako nikada tamo nisam išao,

predloi! joj da ću je tamo odvesti, te pridoda! kako tamo često radim. "dma! zatim, iz stra!a dala ne bude otkrivena, zamoli! je da o tome ništa ne spominje mome ocu. "n ne zna, reko!, daizostajem s tjelovjebe u školi da bi! mogao po!a%ati Drande-*!aumiere. Nisam !tio da ona

pomisli da krijem studij na akademiji pred roditeljima moda zbog toga jer mi oni brane da gledamgole ene. +io sam sretan što imamo jednu zajedničku tajnu i premda pla! osjećao sam kako je

pokoravam. +io sam ponosan što više panje poklanja meni negoli prirodi, jer ni riječju nespominjasmo krajolik kroz koji nas je vodila naša šetnja. (atkad bi je roditelji upozoravali5 6Dledaj

$art!o tamo desno kako su prisoji *!ennevieresa draesni7, ili bi joj se brat pribliio zapitkujući jeza ime nekog cvijeta kojeg je !tio ubrati. 0astresena, ona im je posvećivala upravo onoliko panjekoliko bijaše potrebno da i! ne uvrijedi.&jedosmo u travu ormessonski! livada. / svojoj naivnosti zali! što odo! tako daleko iC3dopusti! da sve tako brzo krene. 2ednim na-ravnijim i manje sentimentalnim razgovorom, misliosam, mogao sam očarati i njezine roditelje, pripovijedajući primjerice o prošlosti ovog sela. "dustaosam od toga. 4jerovao sam da posjedujem duboke razloge i da bi poslije svega što se desilo jedantakav razgovor koji se kreće suviše daleko od svega onoga što nam je suviše zajedničko samomogao razoriti ovu čaroliju. 4jerovao sam da se zbilo nešto ozbiljno. ako je doista i bilo5 ali tospozna! tek kasnije, jer je $art!a naš razgovor s!vatila na isti način kao i ja. Ali ja nisam na to

računao, zamišljao sam da sam joj uputio vane riječi. 4jerovao sam da sam očitovao ljubav jednoj bezosjećajnoj osobi. Zaboravio sam da bi gospodin i gospo%a Drangier mogli bez teškoće čuti svešto sam rekao nji!ovoj kćeri9 no da li bi! sve to mogao reći u nji!ovoj nazočnosti?


8/85

- $art!o, ne obes!rabruj me - ponavljao sam sam sebi. &amo mi njezini roditelji i moj otac smetajuda se ne nadvijem nad njezin vrat i da ga poljubim.)uboko u meni jedan se dječak radovao zbog te prepreke. "n je razmišljao5- (oje li sreće što nisam na samu s njomE Ni tada se ne bi! usudio da je poljubim, a da za to ne bi!imao nikakve isprike."bmanjivao sam se svojom pla!ošću.

@=&jeli smo na vlak u &ucvju. ola sata uoči polaska vlaka sjedili smo na kavanskoj terasi. $orao samčuti mnoge riječi po!vale na svoj račun iz usta gospode Drangier. Ali, one su me ponizivale, jer su

prisjećale nji!ovu kćerku da sam tek puki gimnazijalac koji će ispit zrelosti polagati istom zagodinu dana. $art!a je poeljela piti grenadinu89 a ja sam je naručio i za sebe. 2oš sam jutros draoda je piti grenadinu u najmanju ruku nečasno. $oj otac nije ništa s!vaćao. /vijek mije dopuštao da

pijem aperitiv. &tra!ovao sam da se ne naruga mojoj solidnosti. o je i uradio, ali na način tako prikriven da $art!a nije mogla pogoditi da pijem granadinu tek zato da pijem isto što i ona.(ada smo stigli u #... oprostismo se od Drangierovi!. "beća! $art!i da ću joj slijedeći četvrtakdonijeti moju kolekciju tjednika 0iječ i &ezonu u paklu.- I neki naslov koji će biti po volji mojem zaručnikuE

&mijala se.- $art!oE - reče joj majka mršteći se, jer ju je takva pustopašnost uvijek smetala.$oj otac i moja braća su se dosa%ivali, ali tko bi za to mario. &reća je sebična.8 iće od nara :Nap. prev.;.@<&utradan u školi nisam osjećao potrebu da ispripovijedam 0enLu, kome sam inače sve povjerovao,kako sam proveo nedjelju. Nisam bio spreman podnijeti njegovo izrugivanje što makar i kriomicene pokuša! poljubiti $ar-t!u. Iznenadilo me nešto drugo5 otkri! da se 0enL ne razlikuje od ostali!moji! školski! drugova.(ako se budila ljubav prema $art!i, oduzima! je od 0enLa, moji! roditelja, moji! sestara.retpostavljao sam da ću biti toliko odlučan i da je neću posjetiti prije zakazanog sastanka. a ipaku utorak uveče više nisam mogao čekati. Na%o! dobru izliku svojoj slabosti koja mi je omogućilada joj poslije večere donesem obećanu knjigu i novine. /vjerava! samog sebe da će $art!a u tojnestrpljivosti vi-djeti očitovanje moje ljubavi, a ukoliko to neće !tjeti ja ću je znati na to primorati.Dotovo četvrt sata jurio sam kao lud do njezine kuće. Zatim, iz bojazni da je ne ometam pri jelu,čekao sam desetak minuta pred ogradom. $islio sam da će mi se kroz to vrijeme srce primiriti.

Naprotiv, ono je bilo sve uzbu%enije. 4eć sam odlučio da se vratim, ali me je sa susjednog prozoraveć nekoliko minuta motrila neka ena eleći doznati zašto stojim pred vratima. o me primora da

pozvonim i u%em u kuću. /pita! sluavku da lije gospo%a kod kuće. Isti tren pojavi se u maloj sobiu koju bija! uveden gospo%a Drangier. Becnu! se kao da je sluavka trebala s!vatiti da sam upitao

za 6gospo%u7 iz pristojnosti, a da zacijelo elim vidjeti 6gospo%icu7. Zacrvenjevši se, za-moli!gospo%u da mi oprosti što smetam u to doba, jer sam u četvrtak spriječen, pa ne bi! mogao donijetinjezinoj kćeri ni knjigu, ni novine koje joj obeća!.+aš se to sretno podudara jer vas ni $ar-t!a ne bi mogla tada primiti. Zaručnik joj je dobio dopust

petnaest dana ranije no što se nadao. &tigao je jučer i danas će $art!a ići na večeru kod roditeljasvog budućeg supruga."tišao sam, i uvjeren da $arinu više neću vidjeti primoravao sam se da više ne mislim na nju, aliupravo zbog toga nisam mislio ni na šta drugo nego na nju.@ - %A4" / I2FB/@@oslije mjesec dana, izlazeći iz vagona koji me dovezao na eljezničku postaju +astille, zamijetili je

dok je silazila iz drugog vagona. /putila se u kupovinu. rebala je razne stvari u vezi sa svojom budućom udajom. Zamoli! je da me otprati do moje škole.- azi, pa slijedeće će vam godine kada budete u drugom razredu zemljopis predavati moj tast.


9/85

4rije%alo me što mi govori u vezi sa školom kao da nisam dorastao nikakvom drugom razgovoru pa joj nevoljko odvrati! da će me to vrlo veseliti."na se namršti, a ja pomisli! na njezinu majku.&tigli smo pred gimnaziju i poslije ti! njezini! uvredljivi! riječi ne !tjedo! je ostaviti, nego odluči!ući u razred slijedeći sat, poslije nastave crtanja. +io sam sretan što me $art!a nije prekorila, negomije, bar mi se tako činilo, bila za!valna za tu u biti ništavnu rtvu. 2a sam joj pak bio za!valan što

me nije pozvala u kupovinu, nego mije posvetila svoje vrijeme isto onako kao što sam joj ja posvetio svoje.&ada bijasmo u Buksemburškom perivoju. Na satu &enata otkucavalo je devet sati. "du-sta! odškole. čudom, imao sam u depu nešto više novaca no što i! neki gimnazijalac ima tijekom dvijegodine, i to stoga jer sam pret!odnog dana prodao svoje najvrednije marke@na +urzi maraka koja se nalazila na *!amps--MlsLes iza lutkarskog kazališta.ijekom razgovora $art!a mi je povjerila da će ručati kod roditelja svog budućeg supruga, a ja sam

je odlučio nagovoriti da ostane sa mnom. "dzvonilo je pola deset. $art!a se lecne nenavikla danetko zbog nje zanemari školsku dunost. 4ideći da ja i dalje ostajem na svojoj eljeznoj stolici nijeimala !rabrosti da me podsjeti da bi! morao zapravo sjediti u školskoj klupi liceja enri I4.

"stadosmo nepomični. &reća mora tako izgledati. Neko pseto skoči u bazen i zatim otrese vodu sasebe. $art!a ustane kao netko tko poslije počinka otire san s dremovna lica. Ba-matala je rukamakao da gomba. / tome nisam nazirao ništa dobra u vezi s našim sporazumom.- "ve su stolice suviše tvrde - reče mi kao da se ispričava stoje ustala. +ila je odjevena u !aljinu od1ulara koja se od sjedenja odma! zguvala. Ne mogo! se obuzdati a da ne zamislim urezotine

prečaka što su joj se urezale u kou.- ajdeE pridruite mi se u kupovini kada već odlučiste ne ići u školu - reče $art!a, aludirajući po

prvi put što zbog nje napusti! školu.ridrui! joj se i mi se uputismo po brojnim trgovinama rublja. &prečavao sam joj da@Hkupi ono što se njoj svi%alo a meni nije9 primjerice da ne kupi nešto ruičasto, boju koju nisamvolio, a koja je njoj bila posebice draga.oslije ti! prvi! pobjeda trebalo je $art!u još nagovoriti da ne ode na objed kod zaručni-kovi!roditelja. Nisam pomišljao da bi im mogla slagati tek zato jer joj se svi%a biti u mom društvu, pasam smišljao kako daje navedem na takvu odluku da me slijedi u mom plandovanju. eljela jevidjeti amerikanski bar. Nikada se nije usudila zamoliti zaručnika da je tamo odvede. /ostalom, nion i! nije poznavao. I to mi bijaše izgovorom. "dbila je, ali se u tom odbijanju naziralo iskrenoaljenje, pa sam povjerovao da će ipak poći. Nagovarao sam je više od pola sata i doprativši je dokuće zaručnikovi! roditelja osjećao sam se u duši kao kakav osu%enik na smrt koji se do

posljednjeg trena u1a da će se na putu do stratišta zbiti neko čudo. 4eć se pribliismo ulici gdje ivenjegovi roditelji, a da se ništa nije dogodilo. Iznenada, pokucavši na staklo taksija zaustavi vozilo

ispred nekog poštanskog ureda.0eče mi5- ričekajte me časak. Idem tele1onirati svekrvi da se nalazim suviše daleko da bi! do nji! moglastići na vrijeme.oslije nekoliko minuta, ne mogavši izdrati od nestrpljenja, ugledavši prodavačicu cvijeća izabra!

jednu po jednu crvene rue od koji!@Jdado! sačiniti veliku kitu. ri tome ne misli! toliko na radost što ću je prirediti $art!i koliko na toda će zbog nji! večeras morati opet lagati svojim roditeljima kada će pričati odakle joj rue. Našanakana još od prvog susreta da posjetimo neku slikarsku školu9 la izrečena preko tele1ona koju ćemorati ponoviti opet večeras svojim roditeljima i još joj pridodati onu o podrijetlu rua bija!u mi

milije od cje-lova. 2er, često ljubeći usne djevojčica bez velikog zadovoljstva, zaboravljajući da totako bijaše zbog toga što i! nisam volio, nisam posebice udio za $art!inim usnama. $e%utim,ovakvo saučesništvo u lai bijaše mi sve do današnjeg dana nepoznato.


10/85

$art!a je izašla iz pošte ozarena poslije te prve lai. 4ozaču reko! adresu jednog bara u ulici)aunou.oput srednjoškolke oduševljavala se bijelom odjećom barmana, spretnošću s kojom je tresaosrebrne čaše ispunjene s neobično poetičnim nazivima mješavina. & vremena na vrijeme udisala jemiris crveni! rua i zakljinjala se da će i! naslikati na akvarelu kao uspomenu na ovaj dan. Zamoliosam je da mi pokae 1otogra1iju svog zaručnika. +io je lijep, ali to izre-ko! takvim tonom daje

morala pomisliti da joj to reko! iz puke pristojnosti. redmnijevao sam daje to moralo u $art!inudušu unijeti nesigurnost i da će tako više obratiti panju na mene.@'Ali poslije podne valjalo je razmisliti o povodu njezina putovanja. 4jerenik čiji je ukus poznavala

povjerio joj je brigu oko izbora nji!ova budućeg pokućstva. $ajka ju je ipak po-što-poto !tjela pratiti. $art!a joj je obećala da neće činiti gluposti, pa joj je dopustila da ode sama u kupovinu. og je dana trebala izabrati pokućstvo za nji!ovu spavaonicu. 2a se zare-ko! da ni na jednu $art!inuriječ neću odavati ni radost, ni razočaranje, ali silnog me je napora stajalo da je mirno slijedim

bulevarima jer se ritam mog srca nije nikako mogao stopiti s mojim korakom."va dunost da pratim $art!u činila mi se kobnom. rebalo je dakle pomoći pri izboru sobe za njui nekog drugogE /skoro u tome ot-kri! mogućnost da izaberem sobu za $art!u i sebe.

Zaboravi! tako brzo na njezina zaručnika da sam se tek poslije četvrt sata !oda zbog nečeg podsjetio da će uz nju ipak spavati netko drugi. Njezin je zaručnik volio stil Bouisa O4.$art!in ukus bijaše loš na drugi način9 ona je bila više sklona japanskom stilu. $orao sam se boriti

protiv oba ukusa. ko će biti bri. Na svaku $art!inu riječ, kojom je otkrivala svoju elju, trebaosam odgovoriti nečim suprotnim, premda mi se to nije uvijek moralo i svi%ati. o sam činio samo da

bi! ostavio dojam kako ne popuštam njezinim !irovima, ali sam ipak @K

birao neki drugi namještaj koji bi manje vrije%ao njezino oko."na je prigovarala5 6"n je elio ruičastu sobu.7 Ne usu%ujući se više otkrivati svoj ukus, ona ga je

pripisivala svom zaručniku. +io sam siguran da ćemo se tom ukusu za nekoliko dana rugati i jedan idrugi./za sve to nisam s!vaćao njezinu slabost5 6Ako me ne voli, mislio sam, odakle razlog da popušta irtvuje mom ukusu ono što ona i njezin zaručnik vole? Nisam vidio uzroke. $oda bi najskromniji

bio da me $art!a vjerojatno voli. Ipak, bija! uvjeren u protivno.6"stavimo mu barem ruičastu presvlaku7, rekla je $art!a. 6"stavimo muE7 &amo zbog ti! riječi

bija! spreman popustiti joj u svemu. Ali ostaviti mu ruičaste tapete značilo je odustati od svega.redoči! $art!i kako bi tako presvučen zid odudarao od jednostavnog namještaja koji smo 6miizabrali7, i povlačeći se pred skandalom predloi! joj da oboji zidove nekom toplom bojom.o je bio krajnji izazov. *ijelog sam dana mučio $art!u i ona je sve to podnosila bez protivljenja.Zadovoljava se tek riječima5 6Zaista, vi ste u pravu.7

, Na kraju tog zamornog dana smatrao sam se sretnim zbog svega što poluči!. /spio sam da komad po komad taj brak iz ljubavi, čak iz zaljubljenosti, pretvorim u brak iz računa, no@3kako razbor ne bijaše prisutan ni na jednoj strani, jedno je u drugome otkrivalo prednosti što i!

prua brak iz ljubavi./mjesto da me počinje izbjegavati, ona me te večeri zamoli na rastanku da joj slijedeći! dana

pomognem pri izboru ostalog pokućstva. "beća! joj, ali pod uvjetom da nikada o tome nećegovoriti svom vjereniku, jer bi mu se, ako osjeća ljubav prema $art!i, ovaj namještaj mogaosvidjeti jedino kada bi vjerovao da ga je ona sama izabrala po svojem ukusu.(ada sam se vratio kući vjerovao sam da u očevom pogledu čitam kako zna za sve mojestranputice. Naravno, nije znao ništa9 uostalom kako bi i mogao saznati?

6mE 2acPues će se priviknuti na tu sobu7, rekla je $art!a. Bijeući pomislio sam kako ona prijespavanja sanjari o svom vjenčanju9 te ga je večeri morala gledati na drugačiji način nego pret!odni!dana. &to se mene tiče, bez obzira na to kakav bi bio is!od ove idile, ja sam se već unaprijed


11/85

osvećivao njezinu 2a-cPuesu5 mislio sam na nji!ovu prvu bračnu noć u toj isposničkoj sobi, u toj6mojoj sobi7.&utradan ujutro na cesti pričeka! poštara koji je trebao donijeti obavijest o mom izbivanju iz škole."n mi je uruči, a ja je zgura! u dep, a ostalu poštu odloi! u naš poštanski ormarić. &uviše

jednostavan postupak da bi se mogao češće primijeniti.=

Izostati iz škole to je za mene značilo da sam zaljubljen u $art!u. 4arao sam se, $ar-t!a bijašesamo isprika za to plandovanje. )okaz za to bijaše da sam poslije boravka u društvu s $art!omuivao u čaroliji slobode, isprva sam, a zatim i u društvu. &loboda mije ubrzo postala drogom.rimicao se kraj školske godine i sa stra!om sam gledao kako će moja lijenost ostati nekanjena,uostalom, prieljkivao sam da me izbace iz škole, da se nešto zbude dramatično što bi zaokruilo torazdoblje.(ada mislimo samo jednu misao i vidimo samo nju i kada udimo u tim eljama ne vidimo zloću.Zacijelo nisam elio raalostiti oca, a ipak sam čeznuo za nečim što bi ga još više potreslo. >kola jeza mene uvijek predstavljala mučenje9 $art!a i sloboda učiniše mi je još te-gobnijom. /vjerio samse da 0enea volim manje samo zato jer me prisjeća na školu. rpio sam i stra! od pomisli da ću seslijedeće godine opet naći medju ograničenim učenicima9 gotovo me odveo u bolest.

Na 0eneovu nesreću, on je i suviše dijelio porok sa mnom. +io je manje sposoban od mene i kadami je javio da je izbačen iz škole enri I4 vjerovao sam daje to i mene zadesilo. rebalo je tonekako priopćiti mome ocu prije nego što dobije obavijest od pre1ekta, pismo suviše ozbiljno da bise moglo zatajiti.<+ila je srijeda. &utradan bijaše slobodan dan i čekao sam da tata ode u ariz pa da mami prvoj

priznam. Nju je više od te vijesti uznemiravala pomisao da će četiri dana biti guve u kući. Zatim seuputi! na obalu $arne, jer je $art!a kazala da će moda tamo doći. Nije došla. o je bilo bolje.$oda bi iz tog susreta moja ljubav izaela neku zlu moć, moda bi! se kasnije suprotstavio ocu9dok se oluja ne smiri poslije jednog praznog i tunog dana i kada sam se vraćao, kako je to idolikovalo, po-kunjio sam glavu. 4rati! se odma! poslije očeva povratka iz ariza. 6Znao7 jedakle. >etao sam vrtom očekujući da me otac pozove. &estre su se šuteći igrale kao da su neštoslutile. 2edan od moje braće dosta uspla!iren zbog oluje koja dolazi reče mi da do%em u sobu gdjese otac odmarao.ovišeni glas, prijetnje navele bi me da se suprotstavim. Ali, bilo je nešto gore. "tac je šutio9 zatimmi se bez gnjeva, čak glasom sla%im nego obično obratio5- a dobro, što ćeš sada uraditi?&uze koje nisu mogle naći put na oči ispunile su mi glavu zujanjem kao roj pčela. 2ednoj snanojvolji mogao sam suprotstaviti svoju, pa makar i slabu. Ali pred takvom blagošću nisam ni pomišljaona ništa drugo no da mu se pokorim.- "no što mi narediš da uradim.

C- Ne lai opet. uštao sam te da uvijek činiš ono što si sam !tio9 nastavi i dalje, poalit ćeš ako se jednom budem pokajao./ ranoj mladosti spremni smo poput ena vjerovati da suze sve izgla%uju. $oj otac nije od meneočekivao čak ni suze. red njegovom plemenitošću stidje! se sadašnjosti i budućnosti. "sjećao samda ću bez obzira na to što reknem, izreći la.6"sim ako ga ta la ne utješi7, pomislio sam, očekujući da budem uzrokom novi! muka. Ali ne, čaksam i sebe !tio obmanjivati. "no što sam elio bio je rad koji bi bio zamoran kao i šetnja, koji bimome du!u omogućio slobodu da se ni jednog trena ne udalji od $art!e. inio sam da elimslikati, ali mu se to ne usudi! nikada reći. 2oš jednom otac nije rekao ne, ali pod uvjetom da kodkuće nastavim s učenjem školski! predmeta.

(ada veze još nisu dovoljno čvrste dovoljno je propustiti samo jedan sastanak pa da se nekog izgubiiz vida. risiljen da mislim na $art!u, sve sam manje mislio na nju. $oj du! je lutao kao što našeoči blude po tapetama naše sobe. eleći i! vidjeti one i! ne uočavaju.


12/85

NevjerojatnoE čak sam i rad zavolio. Nisam lagao kao da sam se toga bojao.(ada bi me nešto izvanjsko potaklo da ivlje mislim na $art!u, tada sam mislio bez ljubavi, smelankolijom koja se osjeća za onim što@se moglo zbiti. "! - govorio sam, bilo je odveć lijepo. Ne moe se istodobno birati postelja i zatimu njoj spavati.

2edna je stvar čudila mog oca. ismo pre1ekta nije stizalo. rvi put me je zbog toga pozvao na red jer je pomislio da sam zadrao pismo i zatim mu kao toboe skrušeno priznao kako bi mi prijeoprostio. og pisma nije ni bilo. 4arao sam se kada sam vjerovao da su me isključili iz škole. Zatootac nije ništa s!vatio kada početkom školski! praznika primismo pismo direktora gimnazije.0aspitivao se da li sam bolestan i !oću li se upisati slijedeće godine.0adost da napokon ocu mogu pruiti malo zadovoljstva pomalo je ispunila osjećajnu prazninu ukojoj sam se nalazio. 2er ako sam vjerovao da više ne volim $art!u, smatrao sam je ipak jedinomljubavi dostojnu mene. >to će reći da sam je još uvijek volio.+ija! u takvu raspoloenju kad li me krajem studenog, mjesec dana po primitku njezine svadbenenajave zateče po povratku kući $art!in poziv koji je počinjao ovim riječima5 6Ne s!vaćam vašu

šutnju. Zašto me ne posjetite? Nedvojbeno ste zaboravili da ste vi izabrali moje pokućstvo? ...7$art!a je obitavala u 2.. ., njezina ulica pruala se sve do $arne. &a svake strane pločnika nalazilose po dvanaestak vila. Začudio sam se da je njezina bila tako velika. Zapravo, $art!a je stanovalasama gore, dok su vlasnici i jedan stari bračni par dijelili prizemlje.H(ada stigo! na uinu već je bio mrak. &amo je jedan prozor bio osvijetljen i nije odavao nazočnostljudi. /gledavši taj prozor osvijetljen nejednakim proplamsajima vatre, povjerovao sam daje izbio

poar. eljezna vrtna vrata bija!u otvorena. Začudila me takva ne-!ajnost. otrai! zvono i nena%o! ga. rešavši naposljetku preko tri stube na ulazu, odluči! pokucati na staklo desni! vrataodakle su dopirali neki glasovi. 4rata otvori neka starica. /pitao sam je gdje stanuje gospo%aBacombe :bilo je to njezino novo prezime;. 6"na stanuje gore.7 /spe! se mračnim stubama,

posrćući, udarajući se i stra!ujući da je nije zadesila kakva nesreća. okucao sam. "tvorila mi je$art!a. Zamalo da joj se ne baci! u zagrljaj poput ljudi koji se nedovoljno poznaju, ali su sretni jersu preivjeli brodolom. "na od svega toga ništa nije s!vaćala. Zacijelo joj bija! čudan kad jenajprije zapita!5 6Dori li?7- "čekujući naloila sam kamin maslinovim drvetom i pri toj sam svjetlosti čitala./lazeći u sobicu koja je sluila kao salon i koja je bila natrpana namještajem i obloena sagovimamekanim poput ivotinjskog krzna tako da je poprimila ulogu kutije, bija! istodobno sretan inesretan poput dramskog pisca koji gleda vlastiti komad i suviše kasno otkriva pogreške.J$art!a se ponovo isprui kraj kamina potičući vatru i pazeći da ne padne ni trunka pepela.

- $oda vam ne godi miris maslinova dr-veta? o ga je moj svekar dopremio cijelu gomilu sa svogimanja na jugu.(ao da se $art!a eljela ispričati zbog ove pojedinosti što ju je ona pridonijela ugo%aju ove sobekoja bijaše mojim djelom. $oda je taj detalj po njezinu na!o%enju narušavao sklad cjeline kojuona nije s!vaćala.

Naprotiv. aj me je oganj oduševljavao kao i to što sam vidio da je jednako kao i ja čekala da sezagrije s jedne strane da bi se zatim okrenula na drugu stranu. Njezino mirno i ozbiljno liceizgledalo mi je mnogo ljepšim pod tom divljom svjetlošću. Ne rasprostirući se po sobi, ta jesvjetlost čuvala svu svoju snagu. *im bismo se malo udaljili od kamina tmina bi zama! sve prekrilatako da se ni pokućstvo ne bi ra-zaznavalo.$art!a nije znala biti jogunasta. I u svojoj radosti ostajala bi ozbiljna.

$oje se raspoloenje malo-pomalo mijenjalo.+oraveći pored nje moj du! ju je otkrivao drugačijom. "no što do sada nije bila ljubav, počelo se pretvarati u ljubav. "sjeti! se nesposobnim za proračunanost, za spletke, za sve ono što sam


13/85

smatrao do tog trenutka da spada'u ljubav. "djednom se osjeti! boljim. a nagla promjena otvorila bi svakome drugom oči5 nisamzamijetio da sam zaljubljen u $art!u. Naprotiv, u tome vidje! dokaz da je moja ljubav umrla i da se

preobrazila u veliko prijateljstvo. a perspektiva dugog prijateljstva odjednom me učini svjesnimkoliko bi svaki drugi osjećaj bio zločinački jer je vrije%ao čovjeka koji je ljubi i kome je trebala

pripadati, a koji je nije mogao vidjeti.Ipak i nešto drugo moglo me upozoriti na moje istinske osjećaje. rije svega nekoliko mjeseci štosusreto! $art!u i moja tobonja ljubav nije me sprečavala da je prosu%ujem i da mnoge stvari koje

je ona smatrala lijepim ja smatram runima i da većinu stvari o kojima je govorila smatramdjetinjarijama. )anas, kada nisam mislio jednako kao i ona smatra! se krivcem. oslije grubostimoji! prvi! elja, uslijedila je slatkoća osjećaja koja me je obmanjivala. 4iše se nisam osjećaosposobnim da bilo što poduzmem. oče! cijeniti $art!u, jer je poče! voljeti.)olazio sam svake večeri5 nije mi ni na um padala misao daje zamolim da mi pokae svoju sobu, a

još manje da je upitam kako se 2ac-Puesu dopada naš namještaj. Ne eli! ništa drugo no to vječnozaručništvo, elio sam da nam tijela budu pruena pokraj kamina dodirujući jedno drugo, a ja senisam usu%ivao ni

K pomaći u stra!u da neki moj pokret ne odagna sreću.$art!a koja je osjećala istu čaroliju, vjerovala je da je samo ona kuša. / mojoj sretnoj obamrlostiona je očitavala tek ravnodušnost. $isleći daje ne volim, ona si je predočivala da ću se ubrzozasititi toga ti!og salona ako ništa ne poduzme da me priblii sebi.&utjesmo. 4idje! u tome dokaz sreće."sjećao sam se toliko blizak $art!i i uvjeren da u isto doba mislimo na iste stvari da mi jeizgledalo besmisleno govoriti joj, isto onako kao što je besmisleno govoriti kada je čovjek sam. a

ju je tišina mučila. +ilo bi mnogo mudrije da sam se posluio riječju ili kretnjom, premda je takavnačin sporazumijevanja bio grub.4ideći kako se svakodnevno sve više prepuštam tom slatkom mQku, $art!i se činilo da se sve više iviše dosa%ujem. "na se trudila da me pošto-poto rRstrese.0aspletene kose voljela je spavati pokraj kamina. Ili bolje rečeno5 ja sam vjerovao da spava. &an joj

bijaše tek izgovorom da poloi svoju ruku oko moga vrata i da mi vlani! očiju poslije bu%enjakae da je snila nešto vrlo tuno. Nikada nije !tjela ispripovijedati svoj san. 2a sam pak postizavaoda za njezina sna udišem miris njezine kose, njezina vrata i vrući! obraza, jedva i! dotičući da je ne

probu- - %A4" / I2FB/3dim9 sva ta milovanja nisu kao što se to obično misli zalog ljubavi, nego ona kojoj se tek u strastimoemo predati. 2a sam se neprestance uvjeravao u moje prijateljstvo. a ipak sam počeo ozbiljno

očajavati što nam samo ljubav daje pravo na neku enu. $ogao bi! lako bez ljubavi, mislio sam, ali bez $art!e ne bi! mogao. I da ga steknem bio sam spreman čak i na ljubav, posve uvjeren da je to protiv moje volje. udio sam za $art!om, a da toga nisam bio svjestan.(ada je ona tako spavala prislonivši glavu na moje rame, nadvio bi! se nad nju da bi! gledaonjezino lice obasjano plamenom. +ijaše to doista igra s vatrom. (ad se jednog dana suviše nadvi!, ada moje lice ipak nije dodirivalo njen obraz, bija! privučen kao igla koju je magnet privukao, jer jeza milimetar prošla u zabranjenu zonu. )a li je krivica na igli ili magnetu? ako se zbilo da samosjetio svoje usne na njezinim. 2oš je imala sklopljene oči, ali kao netko tko više ne spava. oljubi!

je čudeći se svojoj odvanosti, dok je zapravo ona moju glavu privukla svojim usnama kada sam se primakao njezinu licu. Njezine su mi ruke zagrlile vrat9 ni u brodolomu me ne bi čvršće stisle. Nisam s!vaćao eli li da je spasim ili da se zajedno utopimo.

&ada je sjela i drala je moju glavu na svojim koljenima milujući mi kose i ti!o mi pona-H=vljala56rebaš otići i nikada se više ne vratiti.7 Nisam joj se usudio reći ti9 kako više nisam mogao


14/85

>utjeti dugo sam traio riječi, sklapao sam rečenice tako da joj se obraćam neposredno, jer ako jojnisam mogao reći ti osjećao sam koliko je još tee govoriti vi. ekle su me suze. )a je i jednakapnula na $art!inu ruku, mislim da bi kriknula. "ptuivao sam se da sam razbio čaroliju i govoriosi da sam lud što sam priljubio svoje usne na njene, zaboravljajući pritom da me je ona poljubila.6rebaš otići i više se ne vraćaj.7 &uze bijesa miješale su se sa suzama boli. /!vaćenom vuku

jednaku bol zadaje bijes kao i stupica. )a sam progovorio sigurno bi! $art!u izgrdio. $oja je

šutnja uznemiri9 ona je u njoj vidjela očajanje. 6&ada kada je već i onako kasno neka i ona trpimoda u toj dalekovidnoj nepravdi.7 / toj sam ognjici dr!turio i cvokotao zubima. / boli koja je proistjecala iz moje nezrelosti budio sam i djetinje osjećaje. +ija! poput gledaoca koji ne eli otići, jer mu se ne svi%a završetak. 0eko! joj5 6Neću ići. 4i ste mi se rugali. 4iše vas ne elim vidjeti.7remda se nisam elio vratiti roditeljima, više nisam !tio vidjeti ni $art!u. Najradije bi! je istjeraoiz njezine vlastite kuće.Ali ona je jecala5 6i si dijete. i nisi s!vatio kada ti reko! da odlaziš zato jer te.ljubim.7H<& pakošću odgovori! da sam i suviše dobro s!vatio da ona ima svoje obaveze i da joj se suprugnalazi u ratu."na poniknu glavom5 6rije no što si se ti pojavio bila sam sretna, vjerovala sam da ljubim svoga

zaručnika. "praštala sam mu što me nedovoljno ne razumije. Ali ti si mi otkrio da gaja ne volim.$oje obaveze nisu one naravi kao što ti misliš. Nije riječ o tome da varam mua, problem je u tomeda ne prevarim tebe. "dlazi i ne misli da sam zla5 uskoro ćeš me zaboraviti. Ne elim biti uzrokomtvoje nesreće. lačem jer sam suviše stara za tebeE7e riječi ljubavi bija!u sublimna djetinjarija. I kakva god bila strast >to ću je osjetiti ubuduće,nikada to više neće biti emocija nalik na ovu kada sam vidio devetnaestogodišnju djevojku kako

plače jer je suviše stara.&trast prvog poljupca razočarala me poput nekog voća koje prvi put okusimo. Najveća zadovoljstvaotkrivamo ne u novosti nego u navici. Nekoliko minuta poslije ne samo da sam se navikao na$art!ine usne nego više nisam mogao bez nji!. I ona mi upravo u tom času govori kako se svegatoga valja zauvijek osloboditi.HCe me je večeri $art!a dopratila do doma. )a bi! što više osjetio njezinu blizinu skupio sam se podnjezin ogrtač i obgrli! je oko struka. Nije više govorila da se više ne smijemo vi%ati, naprotiv, bila

je vrlo alosna pri pomisli da ćemo se rastati za nekoliko minuta. Za!tijevala je da joj se zakunemna tisuću ludosti.Ispred moje roditeljske kuće nisam !tio pustiti $art!u da se vraća kući sama i zato je otprati! donjezine. "va djetinjarija nikada ne bi imala kraja jer je ona opet !tjela pratiti mene. ristan da medoprati na pola puta do moje kuće.Zakasnio sam na večeru pola sata. +ijaše to prvi put. Ispriča! se na zakašnjenje vlaka. "tac se

pravio kao da mi vjeruje.

Ništa me više nije tištilo. (ročio sam ulicom isto onako lagano kao i u svojim snovima.&ve ono što sam do sada elio kao dijete otišlo je u nepovrat. & druge strane, obavezna za!valnostmi je kvarila radosti zbog darovane igračke. (akvu dra prua djetetu igračka koja mu se samanudiE +ija! opijen strašću. $art!a je pripadala meni9 to nisam kazao ja, to je rekla ona. $ogao sam

je dodirivati, ljubiti joj oči, ramena, odijevati je, zadavati joj bol, mogao sam činiti što sam !tio. /svojoj ma!nitosti ujedao sam gola mjesta na njezinoj koi i to samo zatoH@da joj majka posumnja da ima ljubavnika. Najradije bi! elio da joj urezem svoje inicijale u njezinu

put. $oje djetinjasto divljaštvo ponovo je otkrilo smisao tetoviranja. $art!aje govorila5 6/grizi,obiljei, !oću da zna cijeli svijet ...7 Zaelio sam joj poljubiti grudi. Nisam se usudio daje tozamolim jer sam mislio da će mi i! ona sama ponuditi jednako kao što mi je ponudila svoje usne.

(ad se poslije nekoliko dana priviko! na njezine usne i ne pomišlja! više ni na kakvu drugu slast.čitali smo zajedno pri svjetlosti vatre. često je u nju bacala pisma što i! joj je s bojišta pisaosvakodnevno suprug. Nji!ova uznemirenost kazivala je da su $art!ina pisma bila sve manje njena


15/85

i sve rje%a. Dledajući kako plamen prodire ta pisma osjećao sam stanovitu nevoljkost. 4atra bi sena tren jače rasplamsala, i zapravo bojao sam se gledati i! tako osvijetljene.$art!a me je često pitala da li je istina da sam je zavolio od našeg prvog susreta, predbacivala mi ješto joj to nisam kazao prije njezina vjenčanja. vrdila je da se ne bi udala, jer ako je moda s

početka i osjećala nekakvu ljubav prema 2acPuesu, zbog rata se vrijeme nji!ovi! zaruka razvuklo imalo-pomalo izbrisalo joj je iz srca ljubav. (ad se udala više nije voljela 2acPuesa. Nadala se da će

se tijekom petnaestodnevnog 2acPuesova dopusta njezini osjećaji promijeniti.H+io je nespretan. Zaljubljeni uvijek dosa%uje onome koji to nije. A 2acPues ju je iz dana u dan sveviše volio. Njegova su pisma odavala čovjeka koji pati, ali koji i suviše cijeni svoju $art!u da bi imogao pomisliti da mu je nevjerna. I zato je optuivao sebe sama i molio je neka mu povjeri čime

ju je to povrijedio56o-kraj tebe osjećam da sam grub i čini mi se da te svaka moja riječ vrije%a.7$art!a mu je samo odgovorila da se vara i da mu ona ništa ne moe prigovoriti.+ijaše početak oujka. roljeće je do!italo prerano. / dane kada me nije pratila uiz dočekivala bime na povratku s nastave slikanja gola, tek s prebačenom kućnom !aljinom, ispruena ispredkamina u kojem je neprestance gorilo maslinovo drvo što joj ga je poslao svekar. "na ga je zamolilada joj opet pošalje drva. Ne znam kakva me je to stidljivost priječila ukoliko to nije ona koju čovjek

osjeća pred onim što još nikada nije učinio. omislio sam na )a1nisa, ali ovdje je bila loe ta koja je bila upućena, dok se )a1nis bojao zamoliti je da i njega pouči. Nisam li ja zapravo radije u $art-!i gledao djevicu koja je poslije svoji! petnaest bračni! noći izručena nekom neznancu koji ju jeviše puta silovao.4ečerom sam u svom krevetu dozivao sam $art!u ljuteći se na samog sebe što se smatramodraslim, a to zapravo još nisam bio jer HHnisam bio dorastao da je učinim svojom ljubavnicom. "dlazeći svakog dana njoj, zaklji-njao sam seda se neću vratiti prije nego što li to ostvarim.

Na moj šesnaesti ro%endan oujka


16/85

dovoljno pouzdano."dlučio sam krenuti prije ponoći kako bi! bio siguran da roditelji spavaju. okušao sam čitati, alikada je odbilo deset sati na vijećnici, i kako su roditelji legli ranije, više nisam mogao čekati.0oditelji su obitavali na prvom katu, a ja u prizemlju. Nisam navukao svoje visoke cipele da bi! semogao što nečujnije popeti preko zida. )reći i! jednom rukom, u drugoj sam paljivo nosiokošaricu s bocama. "prezno otvori! izlaz za sluinčad. (išilo je. /toliko bolje. (iša će zatomiti

buku. rimijetivši svjetlo u roditeljskoj sobi odluči! se vratiti u krevet. Ali već sam bio krenuo.$orao sam obuti cipele jer je kišilo. rebalo je zatimHK

preskočiti zid, a da se ne oglasi zvono na vrtnim vratima. rimako! se zidu gdje sam poslije večere brino prislonio stolicu kako bi! si olakšao prelazak. Zid je bio prekrit crepovima. +ili su skliski odkiše i koliko god sam pazio jedan je pao. $oj stra! udeseterostruči buku pada. &ada je valjaloskočiti na ulicu. (ošaricu sam drao u zubima9 pado! u mlaku. renutak sam stao gledajući u

prozore sobe roditelja da vidim kreću li se i jesu li išta primijetili. rozor je ostao prazan. +io samspašenE)a bi! stigao do $art!e, išao sam obalom $arne. $islio sam svoju košaricu sakriti u neki grmodakle bi! je uzeo tek sutradan. (ako bijaše rat, to bijaše opasno. Na jedinom mjestu gdje bijaše

grmlja straa je čuvala most. )ugo sam oklijevao, blje%i od čovjeka koji podmeće dinamit. Ipak,sakri! svoj provijant.$art!ina vrtna vrata bija!u zatvorena. /ze! ključ kojeg odlaga!u u ormariću za pisma. re%o! vrtićna prstima, zatim se uspe! ulaznim stubama. rije no zakorači! stubištem skinu! cipele.$art!a je bila jako nervoznaE $oda se onesvijesti kada me ugleda u svojoj sobi. )r-!turio sam,nisam mogao naći prorez na ključanici. (onačno lagano okrenu! ključ da nikoga ne bi! probudio./ predsoblju se spotako! o stalak za kišobrane. +ojao sam se da ne pritisnem zvonce umjesto

prekidača za svjetlo. i-H3

pajući produi! do sobe. Zaustavi! se u elji da pobjegnem. $oda mi $art!a nikada ne oprosti.Ili, ako odjednom saznam da me vara i ako je na%em s nekim muškarcem? "tvori! i izusti!5- $art!a?"na mi odgovori5- +ilo bi bolje da si došao sutra ujutro nego da mi zadaješ takav stra!. )obio si dopust dakle osamdana ranije?$islila je da sam 2acPuesE 4idje! kako bi ga dočekala i dozna! da mije nešto krila. 2acPues je dakletrebao doći za osam danaE/pali! svjetlo. "stala je okrenuta prema zidu. +ilo bi najjednostavnije reći5 6o sam ja7, a ipak tonisam rekao. oljubi! je u vrat.- Bice ti je mokro. "brisi se. "na se okrene i krikne./ tren oka promijeni ponašanje i bez potrebe da si objašnjava moju nazočnost reče5

- Ali dragi moj jadni, razboljet ćeš se. +rzo se svući.o!ita potaći vatru u salonu. 4rativši se u sobu i vidjevši da se ne mičem reče5- oćeš li da ti pomognem?2a, koji sam se najviše od svega bojao trenutka kada ću se morati svući, jer sam u tome vidio samonešto smiješno, blagoslivlja! kišu zbog koje je to svlačenje poprimilo majčinski značaj. Ali $art!ase vraćala, ponovo odlazilaJ=u ku!inju da pogleda da li se voda za grog namijenjen meni ugrijala. Naposljetku me na%e golog u

postelji napola skrivenog perinom. rekori me5- Budost je biti gol9 trebala sam te istrljati kolonjskom vodom.Zatim $art!a otvori ormar i dobaci mi noćnu košulju. +ila mije po mjeri. 2acoueso-va noćna

košulja. omisli! na vrlo vjerojatan dolazak tog vojnika, jer je i $art!a u to vjerovala.+ija! u postelji. Begla je i $art!a. Zamoli! je da ugasi svjetlo, jer se čak i u njenom zagrljaju plaši!svoje pla!osti. $rak mi je darivao odvanosti. $art!a mi njeno odgovori5


17/85

- Ne. tjela bi! te vidjeti kada usneš./ toj riječi punoj njenosti osjeti! stanovitu zbunjenost. 4idje! dirljivu njenost te ene koja je svertvovala da bi postala mojom ljubavnicom. Nije mogla znati za moju preveliku stidljivost pa senadala da bi! mogao pokraj nje zaspati.4eć četiri mjeseca govorim da je volim, a još joj ne prui! taj dokaz kojim se ljudi toliko razmeću ikoji im često predstavlja zamjenu ljubavi. Na silu sam se suzdravao. "sjeti! nemir kao i maločas

prije no >to u%o! u $art!i-nu sobu. Ali kao >to ni čekanje pred vratima ne smije biti dugo, ničekanje pred ljubav ne smije dugo trajati. Naposljetku moja mi je maštaJ<dočaravala takve uitke da i! više nije ni mogla pojmiti. rvi put sam pomislio da ću biti sličan$art!inu muu i poboja! se da ne ostavim $art!i neku neugodnu uspomenu na prve časove našeljubavi.+ila je mnogo sretnija od mene. / trenutku kada se jedno drugome prepustismo, pogledavši njezine

predivne oči moja je nelagodnost nestala. Njezino se lice preobrazilo. Začudio sam se što ne mogu dotaći aureolu koja je zaista lebdjela okonjezine glave kao na slikama svetaca.$oje su bojazni nestajale, ali nji! su zamjenjivale nove.

Napokon sam s!vatio moć toga čina kojeg se do sada ne usudi! poduzeti iz pla!osti, pobojao samse da $art!a ne pripada više nego što to i sama predmijeva.+ilo mi je nemoguće s!vatiti ono u čemu sam po prvi put uivao5 postajao sam svjestan iz dana udan sve to više novi! ljubavni! slasti.Iščekivanje tog lanog zadovoljstva opteretilo me jednom istinski ljudskom bolju5 ljubomorom.Bjutio sam se na $art!u jer sam iz njezina za!valnog pogleda očitavao koliko znače te veze puti.roklinjao sam čovjeka koji je prije mene probudio njezino tijelo. &!vatio sam da bijaše glupo štosam u $art!i gledao djevicu. / svakoj drugoj prilici poeljeti smrt njezinuJCmuu bilo bi djetinjasto, ali taje elja postajala tako zločinačka kao da sam ga doista i ubio. 0atusam imao za!valiti ro%enje moje sreće9 od njega očekiva! i njezinu apoteozu. Nadao sam se da ćerat moći ispuniti moju mrnju jednako kao što neki najmljeni zločinac izvršava zločin umjesto nas.&ada smo zajedno plakali zbog promašene sreće. $art!a mije spočitavala što nisam spriječionjezinu udaju. 6Ali da li bi! se u tom slučaju nalazio u tom krevetu što ga sam izabra!? ivjela bikod svoji! roditelja9 ne bismo se mogli vi%ati. Nikada ne bi pripadala 2acPuesu, ali niti meni. )anije bilo njega ne bi mogla uspore%ivati, moda bi i alila nadajući se boljem. Ne mrzim 2acPuesa.$rzim spoznaju da sve dugujemo tom čovjeku kojeg varamo. Ali i suviše volim $art!u da bi! našusreću smatrao zločinačkom.7Zajedno smo plakali zato što smo još djeca bez igdje ičega. "teti $art!u? Ali kako ne pripadanikome drugome do li meni, to bi značilo ugrabiti je samom sebi, jer bi nas tada razdvojili. 4eć smosada pomišljali na kraj rata koji će abiti i kraj naše ljubavi. $i smo to znali. $art!a se uzalud

zaklinjala da će sve napustiti, da bi me slijedila. 2a po naravi nisam buntovan i uivljavajući se u poloaj $art!e nisam si mogao predočiti takav ludi raskid. $art!a mi rastumači zašto se osjećatako starom. (roz pet-J@naest godina ti ćeš tek početi ivjeti i voljet ćeš ene moji! sadanji! godina. 2a ću samo patiti,dodala je onaE 6Ako me ostaviš, umrijet ću. Ako ostaneš, to će biti iz puke samilosti i ja ću patitigledajući te kako zbog mene rtvuješ svoju sreću.7/za sve moje protivljenje predbacivao sam sam sebi što nisam dovoljno uvjeren u protivno. Ali$art!i i to bijaše dovoljno, jer su joj i moji najneuvjerljiviji razlozi izgledali dovoljno valjanima."dgovorila mi je56Nisam na to mislila. Znam da mi ne laeš.7 red tim $art!inim bojaznima imoje je u1anje postalo slabije. I moje nade bile su sve slabije. Izgledalo je daje elim umiriti tek iz

pristojnosti. Dovorio sam joj5 6Ali ne, ali ne, ti se luda.7 2aoE +ija! suviše osjetljiv na mladost dasam ne uvidim da ću se od $art!e udaljiti onog dana kada njezina mladost počne venuti, dok će semoja tek rascvjetati.


18/85

Iako mi se pričinjalo daje moja ljubav poprimila svoj konačni oblik, ona se tek razvijala. "na jeslabila i pred najmanjom zaprekom.Budorije te noći više su izmorile naše duše nego li što nas je op!rvao umor tijela. (ao da smo se od

jedni! odmarali u drugima, a zapravo su nas one posve s!rvale. ijevci su već kukurijekali. *ijelusu se noć glasali. ek tada uo-či! onu pjesničku la da pjevci pjevaju samo kada zora rudi. / tomenije bilo ničeg neobi-

Jčnog. $ojem uzrastu nesanica je nepoznata. Ali $art!a ju je uočila s velikim ču%enjem. Nije moglas!vatiti kako sam je mogao tako snano grliti. Iz njezina iznena%enja s!vati! da još nikada nije

probdjela cijelu noć sa 2acPue-som.$oja opčinjenost učinila mi je našu ljubav izuzetnom. 4jerovali smo da smo mi prvi koji osjećamotakva uzbu%enja ne znajući da u ljubavi kao i u poeziji svi zaljubljeni, pa čak i oni posve osrednji,vjeruju da otkrivaju nešto posve novo. Dovorio sam $art!i :uostalom, da i sam nisam vjerovao; da

bi i ona povjerovala kako i ja dijelim njezinu uznemirenost5 6Napustit ćeš me, svidjet će ti se drugiljudi.7 "na me je uvjeravala da je u sebe sigurna. I ja sam je malo-pomalo počeo uvjeravati da ću

joj ostati vjeran i onda kada više neće biti tako mlada. rom po naravi, dopustio bi! da naša srećaovisi o njezinoj energiji.

&an nas je zatekao nage. (ada se probudi! vidje! je razotkrivenu i poboja! se da se ne pre!ladi.)otako! joj tijelo. Dorjelo je. Dledajući je kako spava proeo me je neiskazivi uitak. oslije desetminuta ova mi naslada posta nepodnošljivom. oljubi! $art!u u rame. "na se ne probudi. &lijedeći

poljubac, a taj ne bijaše više tako nevin probudio ju je poput budilice. renula se, protrljala je oči iobasula me poljupcima kao kada nekog koga volimo na%e-H - )A4" / I2FB/JHmo u svome krevetu poslije sna u kojem sanjasmo da je umro. Naprotiv, ona je sanjala ono što

bijaše zbiljom, kada se probudila nalazila se pokraj mene.4eć je bilo osam sati. ili smo našu čokoladu kad začusmo zvonce. omisli! na 2acPuesa5 6)a nijenaoruan.7 2a koji se toliko boja! smrti nisam ni trepnuo. Naprotiv, baš sam elio da to bude2acPues pod uvjetom da nas ubije. &vaki drugi is!od pričinjao bi mi se smiješnim.Dledati spokojno smrti u oči ima smisla samo onda ako joj gledamo sami. &mrt u dvoje nije nikadasmrt čak ni za one koji ne vjeruju. Nije bolno napustiti ivot, jSego je teško napustiti ono >to tomivotu daje smisao. )ok je ljubav naš ivot, kakva li je razlika izme%u ivjeti zajedno ili umrijetizajedno?

Nisam imao toliko vremena da se pravim junak, jer misleći da bi 2acPues moda ubio samo $art!uili pak samo mene otkri! svoju samoivost. Nisam znao koja bi od ti! drama bila tea?(ako se $art!a nije ni pomakla, povjerovali da sam se prevario i da je zvonilo kod ku-ćevlasnika.Ali zvono odjeknu opet.- &uti, ne miči se - promrmlja ona - to bi mogla biti moja majka. osve sam zaboravila da će

navratiti poslije, mise.+ija! sretan da sam bio svjedokom jedne njezine rtve. Ako neka prijateljica ili prijateljJJzakasne nekoliko minuta na sastanak, smatrao bi! da su već mrtvi. ridavajući taj osjećaj tjeskobe injezinoj majci znao sam njezinu bojazan kojoj ja bija! uzrokom.*usmo vrtna vrata kako se zatvoriše poslije kratkog raspitivanja :zasigurno je gospo%a Drangier

pitala u prizemlju da li su jutros vidjeli njezinu kćerku;. $art!a proviri kroz zavjese i reče mi56)oista, to je ona.7 Ni ja se nisam mogao od!rvati radosti da vidim gospo%u Drangier kako odlazisa časoslovom u ruci, zabrinuta zbog neobjašnjive odsutnosti svoje kćeri. "krenula se i još je

jednom bacila pogled na zatvorene kapke.J'

&ada kada više nisam imao što eljeti, postajao sam nepravedan. čudio sam se kako $art!a moelagati majci bez ikakvi! skrupula, i to joj spočitava!. Ipak ljubav, taj egoizam udvoje, trai da se zanju sve rtvuje i ivi od lai. rogonjen istim demonom predbacivao sam joj da mi je krila dolazak


19/85

svog mua. )o tada sam obuzdavao svoj despotizam, jer nisam imao pravo da gospodarim$art!om. $oja bi okrutnost katkad popustila. 2adao sam se5 6/brzo ću te uasavati. +rutalan samkao i tvoj suprug.7- "n nije okrutan - odgovarala bi ona. 2a sam nastavljao5 - )akle ti nas obojicu varaš, reci mi da gavoliš, budi iskrena5 za osam dana moći ćeš me s njim varati.Drizla je usne i plakala5 6&to li sam ti skrivila da si tako zao? $olim te ne upropaštavaj naš prvi dan

sreće.7 -- Znači da me vrlo malo voliš ako je to tvoj prvi dan naše sreće.JKr +i udarci ranjavaju onoga koji i! zadaje. Nisam mislio na ono što sam rekao, a ipak sam osjećao

potrebu da to kaem. Nije mi bilo moguće objasniti $art!i da moja ljubav raste. +ez sumnjedosegla je kritično doba, a to okrutno predbacivanje značilo je da se ljubav preobraava u strast.atio sam. Zamoli! $art!u da zaboravi na moje napadaje.J3(ućevlasnikova sluavka progura pisma ispod vrata. $art!a i! uze. )va bija!u 2acPueso-va. (ao

odgovor na moje sumnje ona mi reče5 6/radi s njima što god !oćeš.7 ostidje! se. Zamolili je da i! pročita i da sadraj sačuva za sebe. $art!a jednim od oni! nesvjesni! pokreta koji nas često navodena najgore brzopletosti razdere jednu omotnicu. ismo je moralo biti dugačko jer ga se teško

poderalo. Njezin mi potez prui nove razloge za predbaciva-nje. $rzio sam takvu nepromišljenost ikajanje koje će uslijediti. /za sve to učini! posljednji napor da je spriječim da ne podere i drugo

pismo. oslije te scene steko! dojam da je $art!a zacijelo zla. Na moju zamolbu ona ga pročita.rvo pismo mogla je nesvjesno poderati, ali pošto je pročitala drugo pismo reče5 6Nebo nas jespasilo da nismo poderali i drugo pismo. 2acPues javlja da su svi dopusti na njegovu područjuodgo%eni i da će doći tek za mjesec dana.7'=&amo ljubav moe ispričati takve greške dobrog ukusa.

Njezin mi je mu počeo smetati više nego daje bio prisutan i da smo ga se morali čuvati. Njegovo pismo odjednom je poprimilo moć neke sablasti. 0učali smo kasno. "ko pet popodne otišli smo se prošetati pokraj rijeke. $art!a se iznenadila kad iz jednog grma izvu-ko! košaricu na očigledstrae. riča o košarici ju je zabavila. 4iše nisam stra!ovao da postanem smiješan. Išli smo stisnuti

jedno uz drugo. rsti su nam se prepleli. "va prva sunčana nedjelja privukla je šetače i oni iznikošekao gljive poslije kiše. Bjudi koji su poznavali $art!u nisu se usu%ivali pozdraviti je, ali i! je zatoona pozdravljala pri tome ne misleći ni na što. $orali su to s!vatiti kao njezino !valisanje.Zanimalo ju je kako sam se izvukao iz kuće. &mijala se, zatim joj se lice smrklo, a prste mi jestiskala svom snagom i za!valjivala što sam se izloio takvim opasnostima. /puti-smo se njezinojkući da odloimo košaricu. Istinu govoreći, vidio sam kao jedino dostojno rješenje ove avanture da

košaricu pošaljemo kao dar na ratište. Ali takav kraj bio je tako šo-kantan da sam ga sačuvao samoza sebe.$art!a je eljela ići obalom $arne sve do Ba 4arennea. 4ečerali smo preko puta "toka'<ljubavi. "bećao sam joj da ću joj pokazati $uzej 1rancuski! škuda, prvi muzej što ga vidje! jošdjetetom i koji me je opsjenio. ričao sam= njemu $art!i kao o nečem vrlo zanimljivom. Ali kada smo ustanovili daje taj muzej najobičnija1arsa, nisam priznao da sam se u tome toliko prevario. #ulbertove škareE A ja sam u to vjerovao.vrdio sam kako sam se s $art!om !tio našaliti. Nije s!vaćala jer sam se rijetko kada šalio. Istinugovoreći, to me je otkriće vrlo rastuilo. Dovorio sam sam sebi5 $oda ću i ja, koji danas tolikovjerujem u $art!inu ljubav, vidjeti jednog dana u njoj tek zamku poput ovog $uzeja 1rancuski!

škudaE2er često sam sumnjao u njezinu ljubav, često sam se pitao ne predstavljam li joj tek pukurazbibrigu, !ir kojeg će se moći riješiti od danas do sutra čim je kraj rata podsjeti na njezine


20/85

obaveze. a ipak, uvjeravao sam se da ima trenutaka kada oči i usta ne mogu lagati. &vakako. (adase opiju manje plemeniti ljudi< protestiraju što nećemo primiti nji!ov sat ili lisnicu na dar. / tom su raspoloenju isto tako iskrenikao i u svakoj drugoj uobičajenoj prilici. renuci u kojima se ne moe lagati upravo su oni u kojimase najviše lae i to upravo sebi samima. 4jerovati eni 6u trenutku kada nam ona ne moe lagati7,

jednako je kao vjerovati u lanu dareljivost nekog tvrc1ice.

$oja oštrovidnost bijaše zapravo jedan od najsuptilniji! oblika moje naivnosti. &matrao'Csam se manje naivnim, ali to bija! u drugom obliku, jer nas u toj dobi naivnost ne zaobilazi nikada.a tobonja oštroumnost sve mi je po-mračivala, primoravala me da sumnjam u $art!u. Zacijelosam sumnjao u sama sebe, jer se nisam smatrao nje dostojnim. )a sam posjedovao i stotinu dokazanjezine ljubavi, ne bi! bio manje nespretan.&uviše sam dobro poznavao vrijednost onoga što se nikada ne kazuje onome koga se voli, a sve iz

bojazni da ne ispadnemo djetinjasti. I u $art!e sam očekivao tu dirljivu stid-Ijivost, ali uza sve toipak sam patio što ne mogu poniknuti u njezinu dušu.4rati! se kući u pola devet. 0oditelji su se raspitivali o mojoj šetnji. & oduševljenjem sam imopisivao &enarsku šumu i njezine paprati dva puta više od mene. ričao sam o čarobnom seocetu

+runou gdje smo ručali. "djednom me majka podrugljivo prekine5- A što kaeš na to, 0enL je došao u četiri i bio je iznena%en kada je čuo da se s tobom nalazi naizletu.ocrvenje! od bijesa. "va pustolovina kao i neke druge otkriše mi da uz neke sposobnosti ipaknisam stvoren za laljivca. "tkrili bi me uvijek. $oji roditelji nisu više ništa rekli. Bikovali su zbogove skromne pobjede.'@"tac bijaše nesvjesno saučesnik u mojoj prvoj ljubavi. "n ju je čak i poticao radujući se mojoj ranojzrelosti koja se očitovala na razne načine. /vijek je stra!ovao da ću dopasti ruku neke zle ene. +io

je spokojan jer je znao da me voli jedna čestita djevojka. /sprotivio se tek onog dana kada jedoznao da $art!a eli rastavu. $ajka pak nije tako dobro!otno gledala na našu vezu. +ila jeljubomorna. Dledala je $art!u očima suparnice. $art!a joj bijaše antipatičnom ne znajući da bi jojsvaka druga ena zbog moje ljubavi isto tako antipatična bila. +ila je zabrinutija od oca u vezi smišljenjem svijeta. čudila se kako se $art!a mogla kompromitirati s jednim deranom moji! godina.ored toga bila je odgojena u # ... / svim tim gradićima iz okolice ariza čim se malo udaljimo odradnički! pregrada počinju se razvijati iste strasti, ista potreba za ogovaranjem kao i u svakoj drugoj

provinciji. Ali tu bli-'zina ariza još više raspiruje ogovaranja. &vatko mora voditi računa o svom društvenom poloaju.Zbog toga što je mu moje ljubovce bio vojnik, zamijeti! kako se malo-pomalo moji drugovi podutjecajem roditelja udaljuju od mene. /daljavali su se vo%eni društvenom ljestvicom5 prvo

biljenikov sin, a zatim sve do sina našeg vrtlara. o je moju majku boljelo, dok sam seja s timedičio. 4idjela me izgubljena zbog jedne lude. Zacijelo je ocu spočitavala što me je s njom upoznao išto preko toga prelazi zatvoreni! očiju. Ali, smatrajući da se to u prvom redu tiče moga oca, šutjela

je jer je i otac šutio.'H&vaku sam noć provodio kod $art!e. )olazio sam u deset i po, a odlazio sam jutrom izme%u pet išest sati. 4iše nisam preskakao zid. Zadovoljavao sam se otvarati vrata vlastitim ključem, ali taje

povlastica iziskivala stanoviti oprez. )a se ne bi čulo zvono, omotao sam njegov batić vatom.&utradan bi! ga skidao na odlasku./ obitelji nitko nije sumnjao da odlazim od kuće9 ali drugačije bijaše u 2...(ućevlasnik i onaj stari već su me neko vrijeme gledali prijekim okom i jedva da su mi uzvraćali

pozdrav./ pet sati izjutra, da ne diem buku, silazio sam s cipelama u ruci. ek bi! i! dolje obuo. 2ednogdana na stubištu sreto! mljekara. "n je u rukama nosio kante, a ja cipele. Zaelio mi je dobro jutro


21/85

uz strašan osmije!. $art!a je bila izgubljena. "n će to ispripovijedati cijelom 2... 2oš me je višemorio moj smiješan po-'Jloaj. $omku sam mogao platiti šutnju, ali to sam propustio ne znajući načina kako da to izvedeni.oslije podne nisam se usudio o tome ništa reći $art!i. /ostalom, ta je epizoda bila nevana, jer je$art!a ionako bila kompromitirana. o je već odavno bilo gotovo, svjetina ju je proglasila mojom

ljubovcom još prije nego li je to doista i postala. Ni o čemu ne vodismo brigu. /skoro nam je sve postalo jasno. 2ednog dana na%o! $art!u bez snage. (ućevlasnik joj je upravo saopćio kako je većčetiri dana u!odio moje odlaske. Najprije nije !tio vjerovati, ali sada više nema nikakve sumnje.&tari par čija se soba nalazila ispod $art!ine alio se na buku što smo je dizali i noću i danju.$art!a je bila slomljena, eljela je otputovati. Nije uopće bilo u pitanju da u naše sastanke unesemomalo više obzirnosti. Za to smo se osjećali posve nesposobni9 ništa se više nije moglo promijeniti. Itada je $art!a počela s!vaćati mnoge stvari koje su je iznenadile. 2edina prijateljica,draga, nije odgovarala na njezina pisma. &azna! da nas je skrbnik te djevojke vidio jednog danazagrljene u vlaku i savjetovao joj da se više ne sastaje s $art!om.$art!a mi je obećala ako do%e do neke drame zbog njezini! roditelja ili sa strane mua da će bitiodlučna. (ućevlasnikove pri-

neka mladadoista bijaše''

jetnje i razna ogovaranja strašila su me, ali su mi i pruala nadu, očekivao sam objašnjenje izme%u$art!e i 2acPuesa.$art!a me je preklinjala daje tijekom 2ac-Puesova dopusta češće posjećujem, naime, o meni je većs njim govorila. "dbio sam bojeći se da ću loše igrati svoju ulogu i jer nisam elio vidjeti $art!u snekim drugim čovjekom koji se oko nje stara. )opust je trebao trajati jedanaest dana. $oda će muuspjeti da smota još dva dana i tako ostane due. rimorao sam $art!u da mi obeća pisati svakogdana. ek poslije tri dana uputi! se na poste restante da bi! bio posve siguran da ću tamo naći

pismo. &tigla su već četiri. Nisam i! mogao podići jer nisam imao potrebne osobne iskaznice. $oj poloaj je bio utoliko tei jer sam krivotvorio krsni list da bi! se mogao koristiti poste res-tanteom,što bijaše dozvoljeno tek s navršeni! osamnaest godina. Nisam se dao odstraniti s prozorčića

pokušavajuću nadmudriti poštansku slubenicu kako bi! se domogao pisama koja je ona zadrala. Naposljetku isposlovati, jer su me na pošti poznavali, da mi i! sutra uputi na ime roditelja.Zacijelo, treba mi još dosta učiniti pa da postanem čovjek. "tvarajući prvo $art!ino pismo pita! sekako je njoj uspio taj napor da napiše ljubavno pismo. Zaboravi! da nema lakše epistolarne 1orme5za nju je dostatna samo lju-'K

bav. "tkri! da su $art!ina pisma divna i najljepša od svi! što sam i! pročitao.a ipak $art!a nije pisala o posve običnim stvarima kao i o tome kako joj je teško ivjeti daleko od

mene.čudio sam se da me ne izjeda ljubomora. očeo sam 2acPuesa smatrati 6muem7. $alo--pomalozaboravi! na njegovu mladost i gleda! u njemu običnog starkelju.

Nisam pisao $art!i5 to je bilo suviše opasno. /ostalom, bija! sretan što joj ne moram pisati, jersam kao i pred svakom drugom novošću osjećao bojazan !oću li ili neću biti za to sposoban i nećuli joj se svojim pismima zamjeriti ili pak ispasti naivan.$oja nemarnost bila je kriva da poslije dva dana povlačenja po mojem stolu nestade $art!ino

pismo. &utradan ga opet na%o! na stolu. "tkriće tog pisma poremetilo je moje planove5 iskoristiosam 2acPuesov dopust i moj dugi boravci u domu trebali su i! uvjeriti u to da sam prekinuo s$art!om. 2er ako sam se isprva i !valisao eleći da mi roditelji saznaju da imam ljubovcu, sadasam elio da im o tome pruim što manje dokaza. A eto, moj je otac doznao za pravi razlog moje

mudrosti.&lobodno sam vrijeme iskoristio za po!a%anje slikarske akademije, jer sam već due vremena slikaoaktove po $art!i. Nisam znao je li to poznato mome ocu9 on se zlobno čudio


22/85

'3 jednoličnosti moji! modela dok sam crvenjeo od stida. 4ratio sam se u Drande-*!aumiere imarljivo radio kako bi! sakupio što više radova za kraj godine, koju ću zali!u popuniti pri

ponovnom posjetu $art!ina supruga.4idio sam i 0enLa kojega su istjerali iz naše stare gimnazije enri I4. &ada je po!a%ao koledBouis-le-Drand. amo sam ga traio svake večeri poslije završetka rada u Drande--*!aumiere.

osjećivali smo se krišom jer su mu roditelji poslije isključenja iz škole, a pogotovo poslijedoga%aja s $art!om zabranili da se drui sa mnom, iako su me ranije isticali kao primjer.0enL, koji je na ljubav gledao kao na neki suvišni teret, ismijavao je moju strast prema $art!i.(ako nisam mogao podnijeti njegova bockanja, reko! kukavički da je uopće ne volim. Njegovodivljenje prema meni odjednom je poraslo. $art!ina me je ljubav počela uspavljivati. Najviše mi je

jada zadavao nemrs nametnut mojim ćutilima. $oja je nervoza nalikovala na nervozu klavirista bezglasovira ili pušača bez cigareta.0enL, koji se rugao mom srcu, bijaše ipak zaljubljen u neku enu za koju je mislio da je voli bezljubavi. a ljupka ivotinjica, plavokosa >panjolka, bila je sva tako lelujava kao da je izašla iznekog cirkusa. 0enL se pravio ravnodušnim, ali bijaše vrlo ljubomoran. Zamo-K=

lio me pola u šali, pola ozbiljno, da mu učinim bizarnu uslugu. Za svakog koji pozna gimnaziju bijaše to tipična molba jednog srednjoškolca. Celio je doznati da li gaje ta ena prevarila. )a bi todoznao trebao sam joj pokušati udvarati.akva me je usluga zbunjivala. onovo me obuzela moja pla!ost, ali ni za što na svijetu nisam !tiotu pla!ost očitovati koja me je u nečem priječila a na drugo poticala, sprečavala me u obziru prema0enću i $art!i. Nadao sam se u tome otkriti uitak, ali bija! poput pušača naviklog samo na jednuvrst cigarete. Nije mi preostalo ništa drugo no da se kajem što sam prevario 0enLa i zakle! mu se dame je njegova ljubavnica odbila kada sam joj udvarao.rema $art!i nisam osjećao nikakvo kajanje. Na to sam se silio. /zalud sam govorio da joj nikadane bi! oprostio da me je prevarila, a ipak se nisam mogao kajati. 6o nije isto7, tako sam olakoispričavao svoj egoizam. Isto tako sam smatrao daje posve u redu što ne pišem $art!i. No da minije ona pisala, smatrao bi! da me više ne voli. /za sve to, ova mala nevjera učvrstila je mojuljubav.2acPues nije nikako mogao s!vatiti ponašanje svoje ene. $art!a, inače brbljava, nije mu se sadaobraćala ni s jednom jedinom riječju. Ako ju je pitao5 6&to ti je?7 odgovarala bi5 6Ništa.7J - %A4" / I2FB/K<Dospo%a Drangier imala je nekoliko sukoba s jadnim 2acPuesom. "ptuivala ga da je nespretan

prema njezinoj kćeri i alila je što mu ju je uopće i dala. "na je tu naglu promjenu kćerina karaktera pripisivala 2acPuesovoj nespretnosti. tjela ju je povesti sebi i 2acPues se pokori. Nekoliko dana po povratku 2acPues doprati $art!u njezinoj majci koja je uga%ajući svakom njezinu !iru, ne znajući,

poticala njezinu ljubav prema meni. $art!a bijaše ro%ena u toj kući. &vaka stvar je, govorila je ona2acPuesu, podsjeća na ona sretna vremena koja je tu proivjela. rebala je spavati u svojojdjevojačkoj sobi. (ada je 2acPues za!tijevao da se tamo unese i krevet za njega, izazvao je ivčanukrizu. $art!a je odbila, smatrajući da bi se na taj način soba njezina djevojaštva ukaljala.Dospodin je Drangier tu srameljivost smatrao apsurdnom. Dospo%a Drangier iskoristila je prilikuda kae i svom suprugu i svom zetu da ne s!vaćaju ensku osjetljivost. Baskalo joj je da njezinakćerka tako malo pripada 2acPuesu. $islila je da sve ono što je njezina kćerka uskraćivala 2acPuesu

pripada njoj. u je suzdrljivost smatrala uzvišenom. I doista bila je uzvišena - ali prema meni.$art!a je izlazila iz kuće upravo u one dane kada je tvrdila da se slabo osjeća. 2acPues je dobroznao kako je ne bi veselilo akoKC

bije pratio. (ako pisma upućena meni nije mogla nikome povjeriti, nosila i! je sama na poštu.2a sam se sve više radovao svojem muku, jer da sam joj i mogao pisati i odgovoriti na njezin prikazmuka što i! je zadavala 2acPue-su, stao bi! na stranu njezine rtve. / stanovitim trenucima i sam


23/85

bi! se pribojavao zla što sam ga započeo5 onda bi mi se pak pričinjalo da $art!a neće nikada moćidovoljno kazniti 2acPuesa zbog zločina što joj je oduzeo djevi-čanstvo. Ali kako nas ništa ne čini6sentimen-talnijima7 od strasti, bija! sve u svemu zadovoljan što ne mogu pisati i što će $art!a idalje 2acPuesa tjerati u očaj."tputovao je posve obes!rabren.&vi su tu krizu tumačili kao posljedicu izlu-%ujuće samoće u kojoj je $art!a ivjela. Njezini

roditelji i njezin mu bija!u jedini koji nisu znali za našu vezu. (ućevlasnik se nije usudio ništaotkriti 2acPuesu iz stra!a pred njegovom vojničkom odorom. Dospo%a Drangier bijaše sretna štoopet ivi sa kćerkom kao prije njezine udaje. Zato se Drangierovi snebiše kada im je $art!asutradan po odlasku 2acPuesa priopćila da se vraća u 2...4idje! je još istog dana. Najprije joj spoči-ta! što bijaše tako zločesta. Ali kada sam pročitao prvo2acPuesovo pismo, obuze me panika. isao je kako će mu biti lako poginuti kada je lišen $art!ineljubavi.K@/ tome nisam nazirao 6ucjenu7.7 "sjeti! se odgovornim za smrt jednog čovjeka zaboravljajući nato da sam je upravo ja i prieljkivao. ostado! još čudnovatiji i nes!vatljiviji. Na koju god se stranuokretasmo otvarali bismo bolne rane. /zalud me $art!a upozoravala da je !umanije prema

2acPuesu ne podravati neku nadu, ja sam je silio da odgovara s njenošću. (azivao sam u peronjegovoj eni jedina njena pisma što i! je ikada primio. isala i! je opirući se, plačući, ali ja sam

joj prijetio da joj više nikada neću doći ako me ne posluša. o što mi je 2acPues dugovao svoje jedino zadovoljstvo smirivalo je moju nečistu savjest./vidje! koliko je njegova elja za samoubojstvom bila površna, jer je iz pisama koja uslijediše kaoodgovor na naša zračila nada. )ivio sam se svom ponašanju prema jadnom 2acPuesu dok sam sve točinio iz puke sebičnosti i stra!a da ne nosim zločin na svojoj duši.oslije drame uslijedilo je sretno razdoblje. Ali osjećaj privremenosti je ostao. &ve je to valjalo

pripisati mojoj dobi i mojoj mlitavoj naravi. Nisam imao volje ni za šta, ni da izbjegavam $art!ukoja bi me moda zaboravila i vratila se svojim obavezama, niti da 2acPuesa gurnem u smrt. Našaveza ovisila je o miru i o konačnom povratku vojske. Ako otjera svoju enu, ona će mi ostati, ako jezadri, nisam se osjećao sposobnim da je otmem na silu. Naša sreća bi-K

jaše kula od pijeska. Ali ovdje plima ne stie u odre%eno vrijeme, nada! se da će se podići štokasnije.&ada je 2acPues sav očaran branio $art!u pred njezinom majkom koja je bila nezadovoljna što jojse kćerka vratila u 2... aj povratak je, osim ljutnje, pobudio u gospo%i Drangier i stanovite sumnje.2oš joj je bilo sumnjivije što $art!a nije eljela drati poslugu, na veliko zaprepaštenje svojeobitelji, kao i obitelji svoga svekra. Ali što su mogli protiv 2acPuesa, koji je postao naš saveznikza!valjujući razlozima što mu i! prui! $art!inim posredstvom?I upravo je tada cijeli 2... otvorio paljbu na nju.

(ućevlasnici više nisu !tjeli s njom razgovarati. Nitko je nije pozdravljao. &amo trgovci bija!u pro1esionalno primorani da budu što manje osorni. Iz potrebe da izmijeni nekoliko riječi, $art!a sezadravala po dućanima. Ako sam se nalazio kod nje, a ona bi izostala zbog kupovine mlijeka ikolača, te se nije pet minuta vraćala, već sam je vidio pod tramvajem i već bi! izbezumljen otrčaodo mljekara ili slastičara. amo bi! je zatekao kako razgovara. +ijesan što sam dopustio da meobuzmu mračne slutnje još bi! se na ulici ljutio. "ptuivao sam je zbog lošeg ukusa kada moe naćirazonode u razgovorima s prodavačima. "ni, koje sam prekidao u razgovoru, prezira!u me.KH)vorska pravila ponašanja posve su jednostavna, kao i sve stoje otmjeno. Ali ništa se ne moeusporediti s tajnama protokola mali! ljudi. Nji!ove se budalaštine u prvom redu temelje na

prvenstvu po godinama. Ništa i! ne bi toliko zapanjilo kao kada bi se neka stara kneginja poklonila

mladome princu. $oe li se predočiti mrnja slastičara ili mljekarice kada jedan obični deran prekida nji!ovo prisno čavrljanje s $art!om. Zbog ti! razgovora oni su za nju pronalazili tisućeopravdanja.


24/85

(ućevlasnici su imali dvadesetdvogodi-šnjeg sina. )ošao je na dopust. $art!a ga je pozvala na čaj. Navečer smo čuli buku5 zabranjivali su mu da posjeti stanarku. Navikao da moj otac ne stavlja vetoni na jedan moj postupak nije me ništa više začudilo od njegova poslu!a.&utradan se sretosmo u vrtu, kopao je. Zacijelo to bijaše kazna. /za sve to bijaše pomalo zbunjen iokrene glavu da mi ne bi morao reći dobar dan."ve su čarke $art!i zadavale bol. +ila je dovoljno razumna i zaljubljena da s!vati kako se sreća ne

sastoji u dobrom mišljenju susjeda, no i ona bijaše poput oni!,pjesnika koji znadu daje prava poezija nešto 6prokleto7, ali koji uza sve to trpe što ne dobivaju po!vale koje mrze.KJ"pćinski odbornici igraju uvijek nekakvu ulogu u mojim pustolovinama. Dospodin $a-rin, staracsijede brade i otmjena dranja, bijaše stari gradski odbornik u 2..., a stanovao je u stanu ispod$art!e. / mirovinu se povukao još prije rata, ali je rado sluio domovini ako mu se za to pokazala

prilika. Zadovoljavajući se samo neslaganjem s općinskom politikom, ivio je sam sa suprugom ne primajući i ne uzvraćajući posjete osim o Novoj godini.4eć nekoliko dana dopirala je ispod nas neka lupnjava, utoliko više što je u našu sobu dopirao inajmanji šum iz prizemlja. &tigli su parketari. &luavka je uz pomoć gospodarice u vrtu čistilasrebreninu i patinu s bakra. "d mljekarice saznasmo da $arinovi pripremaju primanje s

iznena%enjem. Dospo%a $arin je zato otišla gradonačelniku i zamolila ga da joj odobri osam litaramlijeka. oće li on tako%er odobriti mljekarici da napravi slatko vr!nje?K'(ada je dano odobrenje, došao je dan :bio je petak; kada se pojavilo petnaestak odličnika uzakazano vrijeme, praćeni suprugama od koji! svaka bijaše utemeljitelj nekog društva za opskrbudjece mlijekom ili za pomoć ranjenicima, a kojima je ona predsjedavala dok druge bija!u članice.)a bi bila 6otmjena7, kuće-domaćica i! je dočekivala na vratima. &vemu je davala misteriozan tonkako bi svoje primanje pretvorila u piknik. &ve su te gospo%e preporučivale štednju i izmišljalerecepte. Zato su nji!ovi kolači bili sačinjeni bez brašna, kreme su bile napravljene od lišajeva itd.&vaka nova došljakinja govorila je gospo%i $arin5 6Nije osobito za oko, ali vjerujem da će bitidobroE7Dospodin $arin je elio primanje iskoristiti za svoj 6povratak na političku scenu.7Ali iznena%enje smo trebali biti ja i $art!a. &aznao sam to za!valjujući dobrostivoj indiskreciji

jednog mog suputnika u eljeznici, sina jednog od ti! uzvani! odličnika. Zamislite si kako sam seiznenadio kada sam doznao da su se $arinovi zabavljali ostajući predvečer u prostorijama ispodnaši! soba i tamo osluškivali naša milovanja.o im se zacijelo dopalo pa su to !tjeli obznaniti. Naravno, $arinovi kao ugledni gra%aniopravdavali su svoj postupak u ime morala. tjeli su svoje zgraanje podijeliti sa svim poštenimgra%anima općine.KKDosti su zauzeli svoja mjesta. Dospo%a $a-rin znala je da se nalazim kod $art!e i ras-prostrla je

stol podno njezine sobe. 0azmetala se. Nedostajao joj je samo štapić voditelja da najavi spektakl.Za!valjujući indiskreciji onog mladića koji i! je iz solidarnosti s našom mla-došću odao, miostadosmo pritajeni u tišini. Nisam se usudio odati $art!i razlog ovog piknika. redočio sam siizobličeno lice gospo%e $arin koja bulji u kazaljke sata, te nestrpljivost njezini! gostiju. Najzadoko sedam sati parovi odoše mrmljajući i nazivajući $arinove varalicama, a jadnog gospodina$arina starog sedamdeset godina proglasiše arivistom. aj budući vijećnik obećavao je brda idoline, a da uopće nije ni pričekao da bude izabran. >to se tiče gospo%e $arin dame su smatraledaje primanje posluilo tek kao dobar izgovor da se domogne poslastica. Dradonačelnik je osobnodošao na nekoliko minuta9 ti! nekoliko minuta kao i oni! osam litara mlijeka bija!u dobar povod dase šuška o tome kako je gradonačelnik vrlo prisan sa kćerkom $arinovi! koja je nastavnica u školi./daja gospo%ice $arin svojedobno je izazvala skandal jer se udaja učiteljice za gradskog straara

smatrala vrlo nedoličnom.+io sam zloban te sam im priuštio da čuju ono što su oni eljeli priuštiti drugima. $art!a se čudilatom kasnom očitovanju ljubavi. Ne


25/85

K3mogavši više kriti, uz opasnost da je rastuim, ispripovjeda! joj kakva bijaše svr!a primanja. "bojese smijasmo do suza.Dospo%a $arin koja je moda prema nama bila neduna nije nam mogla oprostiti svoj poraz.Zamrzila nas je. No mrnju nije mogla očitovati jer je nedostajao način, a anonimna pisma nije seusu%ivala pisati.

3=4eć je došao svibanj. 0je%e sam se sastajao s $art!om u njezinu domu, a ostajao sam kod njespavati samo onda ako sam smislio neku la. &mišlja! i! jednom ili dva puta tjedno. čudio sam sekako mi lai uspijevaju. Zapravo, otac mi nije vjerovao. Iz neke besmislene popustljivosti zatvorio

bi oči samo da braća i posluga ništa ne doznaju. rebao sam samo reći kao što sam kazao onog danada u pet sati izjutra odlazim u &enardsku šumu na šetnju. 2edino mi majka više nije pripremalakošaru.$oj je otac sve to podnosio da bi se odjednom usprotivio predbacujući mi lijenost. i su se prizori

pojavljivali i nestajali poput valova. Ništa nas više ne zaokuplja od ljubavi. Ne ljenčari se iz lijenosti nego zbog zaljubljenosti. Bjubavnesvjesno predosjeća da se jedino radom liječi od nje. Zato ga i smatra suparnikom. Ne podnosi

nikakav rad. Ali, ljubav je ipak 3<

blagotvorna lijenost, ona je poput blage plodonosne kiše.Ako je mladost nezrela, to je zato jer je bila lijena. "no što najviše ranjava naš sustav odgoja jest tošto se obraća osrednjima, jer su oni najmnogobrojniji. Za du! koji napreduje nema lijenosti. Nikadanisam više naučio nego za ovi! dugi! dana koji su promatraču izgledali posve isprazni, dok sam jakroz to vrijeme motrio svoje srce onako kao što neki skorojević motri svoje kretnje za stolom.(ada nisam spavao kod $art!e, a to znači gotovo svakog dana, mi smo poslije večere šetali uz$arnu sve do osam sati. /zimao sam očev čamac. $art!a je veslala, a ja sam se ispruio i naslonioglavu na njezina koljena. &metao sam joj. "djednom bi me prenuo udarac vesla i prisjetio da tavonja neće potrajati cijela ivota.Bjubav eli dijeliti s nekim svoje blaenstvo. ako ljubavnica dosta !ladne naravi postaje njenija,grli nas, izmišlja tisuće načina da nas drai, baš onda kada elimo napisati pismo. Nikada nisamtoliko udio da ljubim $art!u kao onda kada je bila zauzeta nekim poslom, nikada nisam više udioda raščešljam njezine kose nego kada se češljala. / čamcu bi se odma! bacio na nju obasipajući je

poljupcima samo zato da pusti vesla i da čamac slobodno pluta me%u travama i bijelim i utim lopo-3Cčima. "na je u tome prepoznavala znakove jedne nezadrive strasti, dok je mene na to silila manijarazaranja. Zatim bismo zavezali čamac iza gusta bunja. "pasnost da nas vide ili da se prevrnemodavala je našim nestašlucima tisuću puta veću slast.Zato i nisam alio što su kućevlasnici tako neprijateljski raspoloeni te mi oteavaju boravak kod

$art!e.$oja tobonja 1iksna ideja da je posjedujem onako kako je nije mogao posjedovati 2acPues i da jojljubim onaj djelić koe za koji se zaklela da ga još ničije usne nisu dotakle osim moji!, nije bilaništa drugo no razvratnost. )a li sam ga priznavao? &vaka ljubav ima svoju mladost, zrelo doba istarost. 2esam li već došao do tog posljednjeg stadija kada nas ljubav bez istraivanja više nezadovoljava? 2er ako se moje uivanje temeljilo na navici, ipak su ga poticale tisuće mali! korekcijaobičnog. 2ednako kao što uivalac droga ispočetka ne postie ekstazu povećanjem doza koje biuskoro postale smrtonosne nego ritmom koji sam smišlja mijenjajući vrijeme ili koristeći selukavstvima kojima bi trebao zavarati organizam.oliko sam volio lijevu obalu $arne da sam odlazio na desnu kako bi! samo mogao gledati onustranu koju volim. )esna je obala manje pitoma, pripadala je vrtlarima i poljo-

3@djelcima, dok je moja strana pripadala doko-njacima. rivezali bismo čamac uz neko drvo i otišli bismo pruiti se usred ita. olje bi se pod večernjim povjetarcem zatalasalo. ako skriveni u našem


26/85

egoizmu zaboravljali smo da u našoj ljubavi oskvrnjujemo ito kao što smo rtvovali i 2acPuesa.3

Neki dašak privremenosti uzbu%ivao je moja čula. "kušao sam i grublja zadovoljstva nalik onimašto i! doivljavamo s prvom enom kroz vezu lišenu ljubavi, a koja kvari ostale.4eć sam

raymond radiguet - Đavo u tijelu - ples grofa orgela.pdf

Documents