Razigrano 7-Blist učenika 7-b odjeljenja

literarno-novinarska radionica

OŠ “21. maj” PodgoricaSeptembar 2017.

Dobra odluka!!!

Na kraju šestog razreda trebali smo donijeti odluku vezano zaizborni premet koji ćemo izučavati naredne školske godine. “Sport je uvijek

dobar izbor”, pomislili su mnogi. Izbor je ipak pao na literarno-novinarskuradionicu. U razgovoru sa nastavnicom shvatili smo da će bite interesantno. I nijesmo se pokajali.

Kao rezultat našeg rada nastao je ovaj list koji imate priliku da prelistate. Mi smo zadovoljni. Stvorili smo nezaboravnu uspomenu a i lijepose zabavili. Tokom godine bilježili smo i fotografisali neke posebne

trenutke. Zabilježili smo i naša postignuća na takmičenjima a možemo se ipohvaliti odličnim uspjehom u učenju i vladanju. Proglašeni smo inajboljim odjeljenjem u Školi za školsku 2016/17. godinu.

Nećemo biti previše

skromni i reći ćemo da se naš trudisplatio. Nagradu očekujemo u viduobećanog izleta koji ćemo realizovati

ovog septembra. Dopalo nam se da budemo uspješni pa ćemo nastaviti da učimo istim tempom.

Pobjednici

Dana 22.04.2017. godine u Školi je organizovano takmičenje

iz različitih predmeta u kojima su učestvovali naši učenici i postiglisljedeće rezultate:

• Danilo Perić 3. mjesto – Italijanski jezik

• Vukan Anđelić 2. mjesto – Italijanski jezik

• Lazar Vesovic 3. mjesto - Geografija

• Nemanja Radovic 3. mjesto - Šah

• Stefan Stijepovic 4. mjesto – Engleski jezik

• Gabriela Pobrić 1 mjesto - Kros

• Risto Pejovic 2. mjesto - Kros

Već tradicionalno se svake godine 27. septembra obilježava Dan nauke. Na ovojmanifestaciji naši učenici obavezno učestvuju i oduševljavaju se izumima i eksperimentima,uživaju u dostignućima nauke i tehnike. I ove godine smo se obradovali savršenom organizacijomi interesantnim programom.

Uputili smo se, umjesto u učionice, na naše veliko oduševljenje, put UniverzitetaDonja Gorica, popularno nazvanog UDG. Autobusima smo stigli za petnaestak minuta i našli sepred modernom univerzitetskom zgradom. Neki od nas su prokomentarisali da jedva čekaju daodrastu i upišu obavezno fakultet. Na platou ispred zgrade dočekali su nas drugari iz drugih škola.Savršena organizacija obezbijedila je red i svi smo se osjetili važni zbog dobrog dočeka. Prišli sunam vodiči i objasnili nam plan ulaska kako bi izbjegli gužvu i obezbijedili da dobro ispratimoprogram zbog kojeg smo i došli. I program pod nazivom Fabrika znanjaje otpočeo.

Odslušali smo interesantna predavanja vezanih za više tema i odgledalidokumentarni film o životu i radu Nikole Tesle, čuvenom naučniku, po mišljenju mnogih jednomod najvećih umova svih vremena, pronalazaču koji potiče sa naših prostora. Iako je “naše gorelist”, najveći dio života i rada Tesla je proveo u Americi, bilo je interesantno čuti i naučiti o životutog velikog čovjeka, zahvaljujući kojem mi danas imamo brojne tehničke pogodnosti u kojimauživamo.

Reporter,

Itana Đuričanin VII-b

Fabrika znanjaPosjeta Univerzitetu UDG

U nastavku smo ispratiliprezentaciju o značaju reciklaže i predavanje oizradi android aplikacije. Jedna od zanimljivostibio je i kviz znanja na kojem su najbolji učesnicidobili lijepe nagrade.

Bio je ovo jedan uspješnoorganizovan „Dan nauke“. Nadamo se da satradicijom njegovog obilježavanja nećemo statiove godine, već da će se nastaviti i dalje ida ćemo svake godine imati priliku da naučimonešto novo.

Posjeta Medunu, jednom od najljepših crnogorskihsela

Učenici sedmog razreda uputili su se jednog divnog proljećnog dana ka jednomod najljepših crnogorskih sela – Medunu. Na samo deset kilometara udaljenosti od Podgorice,povezano dobrim asfaltnim putem u pravcu sjevero-istoka, smješteno je ovo selo interesantnogimena. Živopisna medunska ravan dočeka srdačno poslije svega dvadesetak minuta vožnje. Upodnožju ovog kraja nalazi se Muzej Maraka Miljanova, koji predstavlja jedinstven kulturoliško-spomenički kompleks. Detalje o ovom kraju, muzeju, istoriji i kulturi, svaki posjetilac saznaće odod gospodina Vukića Ilinčića, kustosa ovog muzeja, koji je i nas srdačno i sa osmjeh dočekaoraspoložen da nam odgovori na more pitanja koje smo smo mu postavlajli.

“Muzej ustanovljen je 23. 10. 1971.

godine otvaranjem stalne muzejske postavke.Adaptiran je nakon zemljotresa 1979. godine.Sačuvana njegova autentičnost u eksterijeru, ali jeenterijer prilagođen savremenoj muzejskojpostavci”, rekao nam je kustos. I brzo nastavio.“ Postavku muzeja čine tri dijela: istorijski,književno-istorijski i etnografski. Istorijskiprezentuje najznačajnije momente iz života MarkaMiljanova kao ratnika i državnika. Obogaćen jeličnim predmetima odjeće – nošnje, oružje,fotografije itd. Književno-istorijski dio predstavljaknjiževnika Marka miljanova. U muzejskimvitrinama izloženi su Markovi rukopisi sa prvimizdanjima njegovih knjiga, brojna pisma i prepiske.Estetski sadržaji su upotpunjeni ličnim predmetimaMarka Miljanova, kao što su muštikle, gusle, teprsten njegove prve supruge i originalna fotografijadruge žene. Etnografski dio postavke predočavaposjetiocima neke od sadržaja pokućstva, nošnje,nakit, oružje, predmeti iz domaćinstva koji suobilježja narodnog života ovog kraja. I u ovomdijelu se nalaze predmeti koje je koristio Vojvoda:pribor za jelo, tanjir, poslužavnik, skrinja …”

Shvatili smo da je Marko Miljanov rano postaohajduk, borac, vođa... Takvo je vrijeme bilo. Vrijeme borbe zaopstanak i slobodu. Od malih nogu je učio da se bori i ratuje. I skoročitav život je proveo učestvujući i mnogim bojevima, proslavio sekao veliki ratnik i strateg, ali je pred kraj svog života shvatio jednuveliku životnu istinu, da pisanje može biti ubojitije od svakogoružja.

“Junak čojku konja vodi!!!”

“Pisanje može biti ubojitije od svakog oružja.”

Vojvoda Marko Miljanov je naučio da piše tek u starosti. On nije pravio književnost. Nije pisaoumjetničko djelo. On je davao moralne obrasce ponašanja. Mnogo drži do istinitosti svojihprimjera, ne izmišlj i ne dodaje, ne ide u širinu pripovijedanja, već iznosi samo srž koja nosimoralnu pouku. Na veliku Markovu žalost njegovo djelo neće biti štampano niti će ugledatisvjetlost dana za njegovog života. Umro je u Herceg Novom 1901.godine.

Prvo Markovo djelo koje je izašlo iz štampe su ,,Primjeri čojstva i junaštva”. Primjeri Markovičine zbirku kratkih priča o onom vremenu i junaku, kome su čovječnost i čast – važniji od života .Djelo sadrži sedamdeset i dvije autentične priče u kojima ništa nije izmišljeno, ni događaji niličnosti u njima.

,,Pleme Kuči u narodnoj priči i pjesmi” sljedeće je štampano djelo. Ima istorijskiznačaj dopunjen deseteračkim spjevom.

Treće objavljeno djelo je ,,Život i običaji Arbanasa”. Autor Arbanase prikazuje kaodobre i sigurne hajdučke jatake i ističe njihove ljudske i moralne osobine. U okviru ovoga djela jei djelo ,,Srpski hajduci”, u kojem opisuje hajdukoavanje Ilije Zonjića i Raka Đurića.

Marko Miljanov nigdje u svom djelu ne govori o sebi. Ali je čitaocu je jasno:njegovo književno djelo nije ništa drugo, do ono što je on sam, glavom i duhom i srcem svojim.

Cetinje - jedna priča

Učenici sedmog razreda naše Škole i ove školske godine imali su priliku da seupoznaju sa kulturom i istorijom Cetinja. Oni su, u okviru projekta Cetinje - jedna priča, tri danaboravili u Prijestonici. Projekat su realizovali Vlada Crne Gore, Republički Zavod za školstvo iJavna ustanova Lovćen - Bečići...

Uslijedio je obilazak Dvora Kralja Nikole i Vladinog doma, u kojem se danas nalaziistorijski muzej kojio posjeduje 1430 eksponata iz različitih doba. Ostatak vremena utrošili smona upoznavanje sa istorijskim jezgrom grada i njegovim kulturnim znamenitostima, Vlaška Crkva,Dvorska crkva na Ćipuru, spomenik Lovćenska Vila, Zgrade bivših poslanstava, Kraljevskopozorište Zetski dom... Naučeno su naši drugari pokazali na kvizu "Upoznaj Prijestonicu" kada supokazili zavidno znanje. Posebno smo ponosni na ekipu Ćipur (Itana, Danilo, Nemanja, Stefan iVukan) koji su u nadmetanju zauzeli prvo mjesto. A potom opet zabava do kasno.

Reporteri sedmog razreda

Već početkom decembra uslijedile supripreme za realizaciju projekta predviđenog Planom iprogramom. Na put se krenulo 19. decembra u 9. časova.Vidno uzbuđeni učenici su pjesmom i osmjesima pokazalizadovoljstvo zbog ove prilike za druženje i učenje. Sapažnjom i velikim interesovanjem pratili su zanimljive pričenaših animatora koji su ispratili i objasnili svaki dio našegšutovanja, Poseban utiasak ostavili enterijeri i eksterijeriBiljarde i Cetinjskog Manastira. Putovanje je prvog danaokončano dolaskom na Ivanova Korita, gdje se druženjenastavilo kroz šetnju po Koritima, organizovnim karaokama(kad asu nam obraz osvjetlali Jana i Martko) i, kao šlag natorti, diskoteka do kasnih večernjih sati. Na počinak smokrenuli ali zaspali smo pred zoru. Razgovora nikad dosta,mnogo viceva i šala, držalo nas je budnima uprkos molbamanaših brižnih nastavnica da moramo odmoriti, da nas čekanaporan dan.

Žurke na Ivanovim koritima

Na Ivanovim koritima za nas je organizovano puno aktivnosti, ali smo senajviše radovali večernjim žurkama. Poslije večere svi bi se žurno uputili ka našim sobamagdje bi uslijedilo brižno sređivanje. Ranije osmišljene toalete, šminka i šljokice za nasdjevojčice predstavljale su pravo uživanje.

Muzika je počinjala oko dvadeset časova a on to je bio znak da svi izađemo iuputimo se ka disco sali. Uslijedio bi defile preslatkih djevojčica , a ni dječaci nijesuzaostajali. Pažljivo očešljani i namirisani pravili su se da ih nije briga, ali su njihovi osmjesi ipogledi bili usmjereni ka simpatiajama.

Na prvoj žurci smo imali takmičenje iz pjevanja. Takmičila se naša drugaricaiz odeljenja Jana Božović. I naravno nikoga nije ostavila ravnodušnim. Njen umilni glasispunio je salu i začuo se aplauz. Nakon toga uslijedile su omiljene pjesme. Svi su sezabavljali kao. Najsmiješnije na prvoj žurci je bilo kada nas je razredna uparila da plešemosa dječacima iz našeg odeljenja, jer nisu umjeli baš dobro da plešu i stidjeli su se.Ubrzo smose svi opustili. Sljedeće večeri nije bilo treme. Igrajući smo ulazili u salu.

Sljedeće večeri priređena je još jednažurka. „Veče Mistera i Misice“ , pisalo je na vratimasale. To je bio znak da svi damo maksimum kada jedotjerivanje u pitanjuNije ni bitno ko je pobijedio.Važno je da smo se svi dobro zabavili.

Pjevali smo,smijali se i najviše od svegasmo se družili i zabavljali.

Nikada nećemo zaboraviti ovu avanturu.Najbolje je to što smo se svi slagali i družili. Nadamo seda će nam se ukazati još ovakvih iskustava.

Reporter,Marija Stanišić VII-B

Provod koji se pamti!!!

Reljef Crne Gore Šetnja Cetinjem

Hladno je, al´ne mari!

Timski rad

A šta kažu Marija i Itana!?

Naše odjeljenje, zajedno sa ostalim odjeljenjima sedmog razreda, boravilo je tridana na Ivanovim koritima. Svi kažu da im je bilo nezaboravno zbog druženja, žurki, fantastičneprirode i znanja koje su stekli o Cetinju i Lovćenu, o cetinjskim čuvenim muzejima, Dvorcu KraljaNikole, Biljardi, Zetskom domu, groblju na Ćipuru, ambasadama…

Nekima se svidjelo vrijeme koje su proveli u sobi sa drugarima. Nas pet dobrihdrugarica bile smo zajedno u sobi: Ana, Marija, Jana , Itana i Tara. Provele smo zajedno dvijezanimljive noći. Jana nam je pjevala, Tara zasmijavala vicevima, Marija i Ana pričale horor priče,a Itana je pažljivo slušala.

Školski izlet je jedan od načina da se djeca sprijatelje, druže, nauče nešto novo ikvalitetno provode vrijeme zajedno u prirodi.

Itana Đuričanin i Marija Aćimović

Posjetom Nacionalnom parku Skadarsko jezero završili smoovo putovanje. Rijeka Crnojevića ostavila je jak utisak nasve. Ovo je omiljena destinacija svih onih koji žele daotkriju skrivene kutke Crne Gore u kojima se još možeosjetiti duh prošlih vremena. Posjeta ostacima Crnojevića,štampariji na Obodu, ostavila nas je bez teksta kako svojomvrletnošću, tako i pričom o štampanju prvih knjiga kod nas unevjerovatno teškim istorijskim prilikama.

Projekat je pored, pored edukativnog, imao i ekološki, ali i zabavno-rekreativni karakter.

Na školskom brodu „Jadran“

Ministarstvo odbrane je povodom 21. maja, Dana nezavisnosti, za učenike OŠ „21.maj“ iz Podgorice organizovalo krstarenje Bokokotorskim zalivom na školskom brodu „Jadran“.Učenici su se u druženju sa pripadnicima Vojske Crne Gore, obilazeći zaliv, upoznali sa istorijom imisijom ovog divnog broda.

U delegaciji naše škole, koju je predvodila direktorka Zdenka Mišković, bilo jeukupno 62 učenika i pet nastavnica.

“Jadran” je vrlo vrijedan brod s obzirom da je napravljen davne 1931. Dobro jeočuvan. Vojnici su nam u svojim vojnim odjelima dočaravali važnost ovog broda. U obilaskubbroda pokazali su nam kupatila, kabine za odmaranje, kancelarije kao i prostorije za prvupomoć. Najviše mi se dopala soba sa mnogo kreveta u kojoj su mladi mornari provodili svojedane tokom obuke. Kreveti su jako uski, a potom smo saznali da u vrijeme kada je imalo punoputnika, snalažljivi mornari su morali u smjenam da spavaju. Na palubi nas je dočekala užina kojanas je zasladila tokom dugog putovanja.

Lijevo, u daljini, nazirao se Herceg Novi. Malo kasnije ugledali smo drevne gradoveRisan i Perast. Potom se ukazao grad Kotor, iznad koga je veličanstveni Lovćen. Osjećali smo sekao pravi moreplovci. Vratili smo se nakon višesatne plovidbe u tivatsku luku.

Pripadnici crnogorske vojske su nas na doku pozdravljali s nadom da ćemo sevidjeti opet.

Krstarenje je ostavilo snažan utisak na sve nas. Tokom povratka u Podgoricurazmjenjivali smo utiske ove jedinstvene avanture. Osjećali smo se važni što smo na ovaj važandan imali čast da boravimo sa na brodu Jadran zajedno sa pripadnicima Vojske Crne Gore..

Young Audience Awards Day u Podgorici 2017.

Crnogorska kinoteka je u saradnji sa Evropskom Filmskom Akademijom iPodgorica film festivalom 7. maja organizovala prvi Young Audience Award Dan u Podgorici.

Učenici osnovnih škola: „Pavle Rovinski“, „Savo Pejanović“, „Oktoih“, „Sutjeska“,„Štampar Makarije“ i „21. maj“, učestvovali su u cjelodnevnom programu koji je realizovan uCineplexxu. Ovoj manifestaciji prisustvovali su naši drugari Stefan Stijepović I Danilo Perić.

Junak iz moje porodice

Kada je nastavnica zadala temu o kojoj je trebalo da pišemo, ni trenutak se nijesamrazmišljao. Odmah sam se sjetio dragog lika i inspiracija je bila tu. Moja majka Milena jejunak iz moje porodice.

Ona je za mene veoma posebna osoba. Neprestalno misli na mene i brine o mojemzdravlju i dan i noć. Njen život se zapravo pretvorio u borbu da ja budem dobro jer imamdijabetes. Ustaje po noći da provjeri nivo šećera u mojoj krvi i trudi se da ga održava unormali dok ja spavam. Ponekad me i usnulog hrani. Zato je ona moj junak. Ona jezanemarila svoje potrebe i samo želi da ja budem zdrav, veseo, srećan i vaspitan. Najvišena svijetu znači joj moj osmjeh i trudi se da ga uvijek imam na licu. Ona je moj zaštitnik,anđeo čuvar.

Nadam se da da ću jednog dana moći da joj vratim sve što je učinila za mene. Ona kažeda ću to uraditi tako što ću odrasti i biti njen ponos.

Stefan Rodić VII-b

Bila sam svjedok čarolije

Moja sestra voli knjige i odrastajući uz nju, zavoljela sam ih i ja. Dok sam jos bilamala tražila sam joj da mi pred spavanje priča priče i najviše sam voljela da mi čita o Filori,čarobnoj zemlji, u kojoj su živjela magična stvorenja, čarobnjaci, vile, ali i velike i strašne zvijeri.O tom svijetu mi je čitala iz velike hrpe papira, i to mi je uvijek bilo zanimljivo. Jednog dana,preturajući po njenim knjigama, naišla sam na te papire i imala namjeru da ih složim.Međutim, kako su bila otvorena ulazna vrata, promaja je oduvala jedan list papira kroz njih.Posla sam za njim i vidjela da je uletio u lift, iz kog je upravo izlazila nasa komšinica. Ušla sam idohvatila ga, a u međuvremenu su se zatvorila vrata i lift se malo zadrmao. Prepala sam se i štoprije pritisnula dugme za otvaranje vrata. Vrata lifta su se otvorila, međutim, umjesto običnihbraon vrata naseg stana ispred mene se nalazila ogromna livada, zelena, mirišljava, dugackakoliko mi pogled doseže. Zamirisao je blagi proljećni povjetarac i zatvorila sam oci, misleći dasanjam, jer nisam mogla da vjerujem sta vidim. Otvorila sam ih i čekao me je isti prizor kao imaloprije, samo sto je sada ispred mene stajao luckasti mali čovjeculjak koji je imao džepni sati hladno mi je rekao da kasnim na ispit i da ga pratim da bih što prije stigla tamo. Poslušala samga, vjerujući samoj sebi da je sve to moja mašta. Odveo me u učionicu u kojoj su sjedjelidječaci i djevojčice koji su bili čudno obučeni.

Svijet je pun magičnih stvari, kojestrpljivo čekaju da se naša čula izoštre da bismo ihprimijetili. Mada, da biste povjerovali u magiju nijeni potrebno da čekate da vam se izoštre čula,dovoljno je da samo poslušate ovu moju priču.

Pisanje je čarolija!!!

Danima sam istovremeno osjećala i tugu iradost i zbunjenost. Srećna sam bila jer sam imala takvoiskustvo, tužna jer nije jos malo potrajalo, a zbunjena jernisam bila sigurna da li je to iskustvo stvarno, ili sam samosanjala. Sve dok jednog dana nisam iz zabave htjela daprovjerim da li mi je duh ispunio želju. Zatvorila sam oči,zamislila da budem u Filori, otvorila oči i ispred mene seponovo našla velika zelena livada, puna sunca, leptira imirisa.

Tara Đurašković

Rekle su mi da su čarobnice i da je ovo škola za čarobnjake i da mogu i ja da naučim dakoristim magiju. Oduševila sam se, jer se nalazim u školi za carobnjake u Filori, magičnojzemlji o kojoj sam toliko slušala i još mi se pruža prilika da bacam čarolije. Nikada nisambila srećnija. Odmah sam pristala na to i izvele su me napolje i rekle da mi zele poklonitikućnog ljubimca. Zatim su počele da izgovaraju riječi na jeziku koji nikad prije nisam čula iispred mene se stvorio pravi pravcati duh iz lampe i djevojcice su počele da se smiju i dami se izvinjavaju. Rekle su da su pogrešno izgovorile rijeci iz čarolije koja je na arapskomjeziku, a ja sam stajala odusevljena sa velikim osmijehom na licu ispred duha iz lampe kojije rekao da ce svakoj od nas ispuniti po jednu želju. Odmah sam znala šta želim. Kada jeduh rekao da mi je želja ispunjena, istog trenutka sve ispred mene je nestalo, kao da je nasve njih pala crna zavjesa, a zatim otvaram oči, nalazim se u svojoj sobi, u svom krevetu.

U jednom trenutku začuo seneki zvuk i test koji se nalazio ispred meneje nestao. Okrenula sam se i vidjela danisam jedina kojoj se to desilo. Međutim,ostali oko mene su se ponašali kao da je topotpuno normalno. Potom smo svi izašli izučionice i odlučila sam da pratim određenugrupu djevojčica nadajući se da ću dasaznam nesto više o ovoj čudnoj školi.Predstavila sam im se i pitala ih gdje senalazim. Rekle su mi da su me primijetilekad sam ušla jer im je bilo neobično kakosam obučena i shvatile da nisam ono sto suone. Pitala sam ih šta su to one pa se mitoliko razlikujemo.

Sjela sam i ispred mene se stvorio list papira na kome se nalazio test sa pitanjima o Filori,magičnoj zemlji o kojoj mi je sestra pričala. Nisam mogla da vjerujem. Brže bolje samprihvatila izazov i odgovarala na pitanja. Međutim, kako odgovorim na jedno pitanje pojavi sedrugo, jos teže, pitanja u kojima se traži da crtam, zatim zadaci iz matematike, fizike.

Bio sam svjedok čarolije

Sletio sam na svoj krevet i vidio neku nepoznatu osobu kako nešto radiispred malog sanduka. Čovjek je bio veoma visok, imao je guste bijele brkove i sjedukosu. Nosio je odjeću iz prošlosti, čini mi se iz srednjeg vijeka. Počeo je da vadi gomilustvari iz malog sanduka. Posmatrao sam ga i čudio se kako je u malom sanduku stalotoliko. Poslije nekog vremena taj čovjek je samo nestao, ispario. Pogledao sam kutiju ibila je prazna, a kada sam zavukao ruku u nju, mogao sam izvući sve i svašta. Od četkiceza zube do stolice. Bolje sam pogledao kutiju i tu je bila fotografija čovjeko koji je vadiostvari iz iste kutije. Na fotografiji je bilo napisano ime Torv.

Stefan Stijepović

Uvijek sam maštao kako bi to izgledalo da posmatram magiju izamišljao kako bih reagovo i da li bi mogao uticati na njeno dešavanje.

Jedne noći dok sam se spreamao za spavanje, otvorih oramar da bihuzeo pidžamu. U tom trenutku usisala me neka moćna sila, kao tornado. Počeo samvelikom brzinom da propadam kroz mračni tunel.

Kao da je zaboravio, Torv se vratio, uzeo kutiju iopet nestao. Pratio sam ga i izašao sam iz sobe za njim. Kadasam izašao, bio sam u sred ničega, na nebu. Torv je počeo dahoda po vazduhu. Kada sam zakoračio za njim, propao sam.Tresnuo sam na pod svoje sobe a nijesam se povrijedio.

Nikom nijesam smio ispričati kakvo me te noćičudo snašlo. Ko bi mi i povjerovao?! I dalje je ostala misterijako je Torv i gdje je on sada.

Bio sam svjedok čarolije

Od tada sam počeo vjerovati u čaroliju.

Vukan Anđelić VII-b

Jednog sunčanogproljećnog dana dok sam šetaošumom, primijetio sam čudnusvjetlost. Bila je jaka i svakih nekolikosekundi mijenjala je boju. To mezainteresovalo, pa sam odlučio priđemmalo bliže. Nijesam ni slutio na kakvoću nevjerovatno objašnjenje naići.

Kada sam htio da im priđem,obuzeo me je vrtlog i vratio sam se u mojevrijeme. Ponovo sam se našao u hodniku.Pokušao sam ponovo otvoriti vrata, ali subila zaključana. Izašao sam iz hodnika. Biosam pod utiskom bajke kojoj samprisustvovao.Vratio sam se u šumu i nikomnisam pričao o tome.

Željan avanture primijetio sam rupu u zemlji.Pažljivo sam pogledao unutra. Vidio sam jedan veliki osvijetljenihodnik. Osvrnuo sam se oko sebe, nije bilo žive duše. Odlučiosam da pratim svjetlost koja me je privukla i ušao sam. Na krajutog dugačkog hodnika, ugledao sam neka mala vrata. Otvoriosam ih i našao se u vrtlogu. Shvatio sam da putujem krozvrijeme, zatvorio oči i poželio da odem u prošlost. Odjednom,kada sam ih otvorio, našao sam se u velikom dvorcu. Bio samokrenut prema jednom lijepom prozoru kroz koji sam vidiodame i vitezove na konjima. Dugo vremena sam tako posmatraodešavanja potpuno iznenađeno i pomalo uplašeno. Kad sam seposlije nekog vremena okrenuo iza sebe, vidio sam sebi dobropoznat prizor. Zvijer je pitala Ljepoticu da se uda za nju. Ona jeprihvatila a onda je uslijedila čarolija: Zvijer se pretvorila uprinca!