Reosiguranje institucionalne osnove na globalnom nivou iReosiguranje institucionalne osnove na globalnom nivou i Republici SrbijiRepublici Srbiji

Reosiguranje se može definisati kao osiguranje osiguravajućih društava. To je način na koji osiguravajuće društvo može izbeći rizik u preuzimanju rizika. U poslovima reosiguranja pojavljuju se sledeći subjekti :

1. direktni osiguravač (cedent) je osiguravajuće društvo koje traži reosiguranje odnosno društvo koje ustupa deo rizika reosiguravaču;

2. reosiguravač (cesionar) je društvo koje preuzima deo ili celokupan rizik od cedenta;3. drugi reosiguravač (retrocesionar) je društvo koje preuzima deo ili celokupan rizik od

cesionara.

Reosiguranje je transfer dela rizika na reosiguravača, koji osiguravajuće društvo, putem ugovora o osiguranju, preuzima u celini i u ime svojih osiguranika. Reosiguravač nema direktne ugovorne veze sa osiguranikom. Između osiguravača i reosiguravača formira se ugovorni odnos kojim se reosiguravač obavezuje da će platiti iznos štete, delimično ili u celini, kada nastane osigurani slučaj, a osiguravač se obavezuje da će plaćati premiju reosiguravaču. Reosiguranje je sistem prenošenja viška rizika iznad kapaciteta osiguravača na reosiguravača. Višak rizika se javlja zbog velike vrednosti osiguranja ili zbog maksimalne moguće štete što bi moglo dovesti do insolventnosti osiguravača. Maksimalno moguća šteta predstavlja „verovatnu maksimalnu štetu, tj. štetu za koju bi moglo da se očekuje, pri opreznoj proceni, da će se desiti kao rezultat jednog štetnog događaja, uzimajući u obzir sve okolnosti rizika.” Zbog izloženosti velikim gubicima, primarni odnosno direktni osiguravači smatraju da je neophodno da tu izloženost podele sa reosiguravačima. Iznos osiguranja koji se prenosi sa direktnog osiguravača na reosiguravača se naziva cesija. Deo rizika koji direktni osiguravač zadržava se naziva samopridržaj. „Samopridržaj predstavlja najveći iznos obaveze koji osiguravajuće društvo preuzima na sebe, a da pri tome ne ugrozi svoju likvidnost.“1

Prednosti reosiguranja:

1. Povećanje kapaciteta osiguravajućih društava- pomoću reosiguranja osiguravajuće društvo povećava svoj kapacitet i na taj naćin može preuzeti nove poslove u osiguranju, odnosno povećava sopstveni samopridržaj iznad pretpostavljenih obaveza za preuzete rizike.

2. Stabilizovanje profita u osiguranju- osiguravajuća društva mogu izbeći ogromne fluktuacije u godišnjim finansijskim izveštajima tako što će koristiti reosiguranje za izravnavanje gubitaka, odnosno šteta.

3. Smanjenje prenosne premije- prenosna premija predstavlja nezarađeni deo premije za sve emitovane polise tokom određenog perioda. To je premija koja se naplati unapred, ali period zaštite kod rizika još traje. Kada period zaštite istekne, premija je u potpunosti zarađena.2

Reosiguranje smanjuje nivo prenosne premije zahtevane po osnovu zakona i privremeno povećava finansijsku poziciju osiguravajućeg društva sa aspekta troškova poslovanja.

1 Siniša Ostojić, (2008) “ Osiguranje i upravljanje rizicima”, Data status, Beograd, str 327.2 Siniša Ostojić, (2008) “ Osiguranje i upravljanje rizicima”, Datastatus, Beograd, str 328.

1

4. Obezbeđenje zaštite od katastrofalnih gubitaka- osiguravajuća društva su često suočeni sa katastrofalnim gubicima zbog prirodnih katastrofa, eksplozija u industrijskim pogonima, katastrofalne avionske nesreće. Reosiguranje obezbeđuje zaštitu od katastrofalnih gubitaka sa obzirom da reosiguravač pokriva deo ili celokupan rizik koji prevazilazi granice samopridržaja direktnog osiguravača.

Kao način upravljanje rizikom, i reosiguravači traže svoje vlastito reosiguranje. Termin retrocesija se koristi da bi se objasnila kupovina reosiguranja od strane reosiguravača, te se na taj način izdvaja ovaj tip reosiguranja od reosiguranja kupljenog od strane primarnog osiguravača. Retrocesija je osiguranje reosiguravača, gde reosiguravač prenosi višak rizika na drugog reosiguravača. Strana koja prihvata retrocesiju naziva se retrocesionarom. Kroz višestruke reosiguravajuće cesije i retrocesije, izlaganje velikim gubicima može da se rasporedi izmedju desetak osiguravača i reosiguravača širom sveta.

Raspodela rizika na globalnom nivou

Reosiguranje je po svojoj prirodi globalni posao koji podrazumeva kretanje kapitala preko državnih granica. To je upravo zbog činjenice što reosiguravači u zemlji ne zadržavaju u celini preuzeti rizik od osiguravajućih društava već deo tog rizika, iznad sopstvenog samopridržaja, prenose putem retrocesija inostranim reosiguravajućim društvima, odnosno na svetsko tržište reosiguranja. Zbog činjenice da domaća osiguravajuća društva koja plasiraju višak rizika iznad sopstvenog samopridržaja domaćim reosiguravajućim društvima koja opet viškove rizika plasiraju reosiguravačima u inostranstvu, zbivanja na globalnom planu u domenu reosiguravajuće industrije imaju velik uticaj na domaću industriju osiguranja i reosiguranja.Grafikon 1.1 daje ilustraciju globalne prirode reosiguranja. On prikazuje odnose između primarnog osiguravača, reosiguravača i retrocesionara. U grafikonu, dva osiguravača, jedan kanadski i jedan kineski, ustupaju deo svog rizika reosiguravačima. Kanadski osiguravač ima ugovor sa 4 internacionalna reosiguravača, a kineski osiguravač ima 2 slična ugovora. Svaki od reosiguravača održava višestruk retrocesijski ugovor. Sa ovom mrežom ugovora, finansijski uticaj velikog gubitka, bilo da je rezultat jednog velikog gubitka ili akumulacije manjih gubitaka, na primarnog osiguravača i njegovih reosiguravača može da se rasporedi

2

Miseryloves kompanija Kupac

Osiguravač

Cedent kompanija

Reosiguravač

Nevada osiguravajuća društvo

Colorado reosiguravajuća društvo

međunarodno. Primetite na grafikonu 1.1 da reosiguravač iz Francuske posluje i kao reosiguravač za kanadskog osiguravača i kao retrocesionar za američkog reosiguravača.

Grafikon 1.1 Raspodela rizika na globalnom nivou

Reosiguranje se može koristiti iz više razloga, od kojih su najvažniji-funkcije reosiguranj:3

- povećanje kapaciteta osiguravajućih društva- stabilizovanje profita u osiguranju- smanjenje prenosne premije osiguravajućeg društva- obezbeđenje zaštite od katastrofalnih gubitaka

Pojedina osiguravajuća društva mogu imati koristi od društva za reosiguranje u slučajevima kada žele napustiti delatnost osiguranja, geografskog područja na kome se bave osiguranjem, ili pojedinim vrstama osiguranja. U tom slučaju reosiguravajuća društva obezbeđuju prenos obaveza cedenta (osiguravajućeg društva) na drugo osiguravajuće društvo.

Povećanje kapaciteta osiguravajućeg društva je bitno, da bi ono moglo preuzeti nove poslove u osiguranju. Na taj način se može povećati samopridržaj za preuzete rizike. Praktično gledano, reosiguranje omogućuje osiguravaču da emituje više polisa za ukupan iznos osiguranja od sopstvenog iznosa samopridržaja.

Stabilizovanje profita u osiguranju je moguće postići uz pomoć reosiguranja. Na taj način se mogu izbeći velike fluktuacije u finansijskim izveštajima u pogledu godišnjih rezultata. Štete mogu fluktuirati u određenom periodu iz različitih razloga, kao što su na primer: ekonomski uslovi, prirodne katastrofe, itd. Reosiguranje može doprineti spoljnom izravnanju gubitka – na primer, reosiguranjem se može pokriti ogromna izloženost riziku. U slučaju da dođe do 3 Siniša Ostojić, (2007), „Osiguranje i upravljanje rizicima“, Data Status, Beograd.; strana 327.

3

ogromnih gubitaka, reosiguravač može isplatiti deo štete iznad viška hubitka koji je određen u ugovoru o reosiguranjau. Ako je ugovorom definisano, da osiguravač stabilizuje svoj iznos gubitka na 60%, to znači da je reosiguravač prihvatio – što je takođe ugovorom obuhvaćeno – da će nadoknaditi cedentu gubitak iznad tih prihvaćenih 60%, ili ceo gubitak nekog najvećeg gubitka.

Smanjenje prenosne premije osiguravajućeg društva uz pomoć reosiguranja može biti od velikog značaja – naročito za finansijsko slabija osiguravajuća društva. Mogućnost preuzimanja velikih rizika može biti ograničena zahvatom za izdavanjem prenosne premije. Reosiguranje smanjuje nivo prenosnih premija, i tako privremeno povećava finansijsku poziciju osiguravajućih društva sa aspekta troškova poslovanja.

Obezbeđenje zaštite od katastrofalnih gubitaka je takođe moguće postići uz pomoć reosiguranja. Osiguravajuća društva često dožive katastrofalne gubitke zbog prirodnih katastrofa, ili namerno izazvanih katastrofa. U tom slučaju reosiguravač isplaćuje deo ili celokupan rizik koji nadmašuje obavezu cedenta, zadržavajući rizik do granice sopstvenog samopridržaja. Treba napomenuti, da su osiguravajuća društva tek krajem dvadesetog veka počeli masovnije da nude i osiguravaju gubitke od velikih katastrofalnih prirodnih gubitaka. Sledeći grafikon daje za to primer.Grafikon 1. Ukupni i osigurani gubici od velikih katastrofalnih prirodnih gubitaka

4

Ukupni gubici(vrednosti iz 2007. godine)

Osigurani gubici(vrednosti iz 2007. godine)

Trend ukupnih gubitaka Trend osiguranih gubitaka

Vrste reosiguranja

Razlikujemo sledeće vrste reosiguranja :

1. dobrovoljno (fakultativno) reosiguranje2. ugovorno reosiguranje3. fakultativno – obavezujuće reosiguranje

Grafikon 2.1 Klasifikacija ugovora o reosiguranju

UG

OV

OR

O R

EO

SIG

UR

AN

JU

Dobrovoljno reosiguranje

Ugovor se zasniva na individualnom riziku; najstariji oblik ugovora o reosiguranju. Osiguravač odlučuje da li pristaje da pokriva rizik samostalno, ili će ustupiti deo rizika reosiguravaču. Kada je ponuđen, reosiguravač može prihvatiti, odbiti, ili dati kontraponudu osiguravaču.

→ proporcionalan

→ proporcionalan

→

Ugovorno reosiguranje

Ugovorno reosiguranje se obično vezuje za period od godinu dana. Osiguravač i reosiguravač su vezani ugovorom koji diktira koji će rizici biti deljeni i na koji način će biti deljeni. Prema tome osiguravač mora da prenese sve rizike koji su predmet ugovora, a reosiguravač mora da prihvati sve prenete rizike.

→ proporcionalan

→ proporcionalan

→

Fakultativno- obavezujuće reosiguranje

Obično se koristi kao najviši nivo u sferi programa ugovora o reosiguranju. Ovaj oblik ugovora pruža osiguravaču mogućnost da prihvati rizik u celini ili da prepusti deo istog reosiguravaču. Kada je rizik prepušten (fakultativni element) reosiguravač mora da ga prihvati ( obavezujući element).

→

Dobrovoljno reosiguranje

Kod dobrovoljnog reosiguranja osiguravač pregovara o posebnom reosiguravajućem ugovoru za svaku polisu koju želi reosigurati. Dobrovoljno reosiguranje nije obavezno i daje slobodu izbora osiguravajućem društvu, cedentu, da od slučaja do slučaja upotrebi reosiguranje kada

5

rizik koji on prihvati na sebe premašuje sopstveni samopridržaj. Osiguravač može potražiti pomoć reosiguravača ili grupe reosiguravača koji su voljni preuzeti deo rizika. Na ovaj način osiguravač dobrovoljno predaje rizik. Ova je najstarija vrsta reosiguranja u kome primarni osiguravač odlučuje o visini rizika koji pokriva, o visini dela koji prosledjuje i o reosiguravaču. Cedent dobrovoljno odlučuje da li da pokrije ceo rizik ili samo deo rizika. Takođe reosiguravač nema nikakvu obavezu da prihvati rizik. Može da ga odbije ili da ponudi modifikovan ugovor. Dobrovoljno reosiguranje se obično koristi kada se žele osigurati ogromni iznosi osiguranih suma. Osiguravač može da razmotri dobrovoljno reosiguranje kada nema ugovorno reosiguranje, kada je određeni rizik isključen ili nepotpuno reosiguran sa postojećim ugovorima, ili ako je postojeći ugovor iscrpljen.

Prednost ove vrste reosiguranja je fleksibilnost jer ugovor o reosiguranju može da predvidi svaki slučaj. Na taj način se može povećati kapacitet cedenta za zaključivanje većeg iznosa osiguranja. Dobrovoljno reosiguranje omogućava malim i novim osiguravajućim društvima da preuzmu rizike preko svojih postojećih kapaciteta. Fakultativno reosiguranje ima i značajan nedostatak, a to je neizvesnost. Cedent ne zna unapred da li će reosiguravač prihvatiti deo rizika ili celokupan rizik. Nedostaci dobrovoljnog reosiguranja su: nije uvek dopstupan, pronalaženje reosiguravača može zahtevati puno vremena, visoki administrativni izdaci, visoka prenosna premija.

Ugovorno reosiguranje

Ugovorno reosiguranje podrazumeva ugovor po kome se osiguravač slaže da prosledi a reosiguravač da prihvati ceo rizik koji je predviđen od strane osiguravača. Svi rizici koji su obuhvaćeni ugovorom automatski su reosigurani ako je tako uslovljeno ugovorom. Ovaj ugovor je formalan, vezuje obe ugovorne strane i podložan je godišnjem obnavljanju. Automatski se primenjuje na ceo portfelj rizika koji je pokriven ugovorom osim ako nije drugačije uslovljeno. Ugovor obuhvata maksimalnu veličinu rizika, ograničenja reosiguranja i vrstu posla na koji se odnosi. Ugovor o reosiguranju može glasiti na određeno ili neodređeno vreme. Ugovor na neodređeno vreme nema vremensko ograničenje ali obuhvata notifikacioni period, obično 90 dana u kojem je svaka ugovorna strana dužna da informiše drugu o nameri da dopuni ili otkaže ugovor. Na ovaj način osiguravači i reosiguravači obezbeđuju dugoročnu saradnju. Ugovor na određeno vreme sadrži tačno vreme trajanja ugovora.

Ugovorno reosiguranje ima nekoliko prednosti za direktnog osiguravača. Ono je automatsko, obuhvata i izuzeća pojedinih rizika, a ne postoji neizvesnost u pogledu prihvatanja ili ne prihvatanja. Ono je ekonomično zato što ne zahteva da se preuzima rizik pre zaključivanja polise. S obzirom da rizik nije individualno podeljen osiguravač ima koristi od niskih administrativnih troškova i zarađuje privlačne provizije. Osnovni nedostatak ugovornog reosiguranja je da može biti neprofitabilno za reosiguravača. Reosiguravač ne zna mnogo o pojedinačnom aplikantu osiguranja, pa se mora pouzdati u procenu rizika samog osiguravajućeg društva. Ako direktni osiguravač ima loš izbor rizika, reosiguravač može pretrpeti gubitak. Osiguravač nema slobodu da menja politiku ugovora ili visinu samopridržaja. Ovakve promene često zavise od saglasnosti reosiguravača.

Fakultativno- obavezujuće reosiguranje

Izvedena vrsta ugovornog reosiguranja koji je pozat kao fakultativno- obavezujući ugovor daje osiguravaču mogućnost prosleđivanja određenog rizika (fakultativni elemenat). Reosiguravač je obavezan da prihvati ceo rizik (obavezujući elemenat) po osnovu ugovora. Ovi ugovori mogu izložiti reosiguravača nepovoljnom izboru. Pri cesiji rizika direktni osiguravač treba da obezbedi sve neophodne informacije reosiguravaču, pa nije iznenađujuće da postoji visoki

6

stepen poverenja pre nego što reosiguravač pristane na ovakav ugovor. Fakultativno- obavezujuće reosiguranje se može koristiti kao najviši nivo u ugovornom reosiguravajućem programu, koji omogućuje cedentu zaštitu od katastrofalnih gubitaka.

Oblici reosiguranja

Reosiguranje može biti ili proporcionalno ili neproporcionalno. Oba oblika mogu biti napisana u vidu ugovora ili na fakultativnoj osnovi. Ova dva oblika reosiguranja se razlikuju po osnovu načina na koji direktni osiguravač i reosiguravač dele sumu osiguranja, premije i gubitke. Grafikon 2.2 sumira ove tipove reosiguranja i dodaje finansijsko reosiguranje.

Grafikon 2.2 Oblici reosiguranja

OB

LIC

I R

EO

SIG

UR

AN

JA

Proporcionalno (pro-rata) reosiguranje

Deleći iznos osiguranja, premija i gubitaka na proporcionalnoj osnovi, razlikujemo : - kvotno ugovorno reosiguranje

- ugovorno reosiguranje viška rizika- fakultativno-obavezujući ugovor

→

Neproporcionalno reosiguranje (ugovorno reosiguranje viška štete)

Pokrivenost reosiguranjem ukoliko gubici prevazilaze zadržane gubitke na nižem nivou : - fakultativni višak

- poslovni višak- katastrofalni višak- stop gubitak- opšta odgovornost

→

Finansijski ugovor o reosiguranju

Razlikujemo : - retrospektivno finansijsko reosiguranje - prospektivno finansijsko reosiguranje

→

Izvor: Risk management and insurance (2007) Perspective in global economy, Blackwell publishing, Australia, str 604.

2.4.1. Proporcionalno reosiguranje

Kod proporcionalnog reosiguranja (pro-rata -- proporcionalno) reosiguravajuće društvo preuzima određeni deo svakog rizika koji je osiguran od strane direktnog osiguravača. Učešće reosiguravača u premijama i gubicima je u toj istoj proporciji. Proporcija učestvovanja može biti ista za sve veličine i tipove rizika, ali se takođe može menjati u zavisnosti od veličine i tipa. Razlikujemo dve vrste proporcionalnog reosiguranja: kvotno ugovorno reosiguranje i ugovorno reosiguranje viška rizika.

7

Sledeći primer ilustruje razliku izmedju dva tipa reosiguranja: reosiguranje viška gubitka i reosiguranje viška štete. Reosiguranje viška gubitka ukazuje na to da se gubici, premije i troškovi dele proporcionalno između osiguravača i reosiguranika. U ovom primeru, osiguravač zadržava 40% pokrivenosti, i ustupa reosiguravaču preostalih 60%. Takođe i prihodi i rashodi se dele proporcionalno. Za razliku od reosiguranja viška gubitka gde reosiguravač deli svaki gubitak, reosiguranje viška štete obavezuje reosiguravača da plati deo zahteva, samo kada pokriće osiguravača bude iscrpljeno.

Kvotno ugovorno reosiguranje

Reosiguranje koje predviđa fiksni odnos za deljenje svih rizika i na taj način dodatih premija i gubitaka u tom istom odnosu naziva se kvotno ugovorno reosiguranje. Cedent reosigurava određenu proporciju svakog preuzetog rizika. Samopridržaj cedenta određuje se kao procentualni iznos, a ne kao novčani iznos. Ugovor obično navodi maksimalan iznos iznad kojeg reosiguravač nije voljan da prihvati bilo koji rizik. Na primer, direktni osiguravač i reosiguravač mogu zaključiti kvotno ugovorno reosiguranje, po kome se premije i naknade štete dele 25% : 75%. Ako se dogodi šteta od na primer 50.000$, osiguravajuće društvo isplaćuje 50.000$ osiguraniku, ali nadoknađuje od reosiguravača 75%, dakle 37.500$, do maksimuma od 500.000$ po riziku. Znači ako reosiguravač učestvuje u pokriću šteta 75%, dobija i 75% od svih premija. Tabela 2.1 daje primer toga.

8

Proporcionalno reosiguranje ааааааааааааааа

Reosiguranje viška gubitka

40% učešća osiguravača podmiruje sve gubitke

60% učešća reosiguravača podmiruje sve gubitke

60% učešća reosiguravača plaća se tek kada celo učešće osiguravača bude plaćeno

40% učešća osiguravača

Tabela 2.1 Primer kvotnog ugovornog reosiguranja

Kvotno ugovorno reosiguranje – 75 % cesija sa ograničenjem reosiguranja u iznosu od 500.000$ po riziku

Originalni rizik Deo osiguravača Deo reosiguravačaRizik Premija Gubitak Rizik Premija Gubitak Rizik Premija Gubitak

50.000 100 4.00012.500( 25% )

25( 25% )

1.000( 25% )

37.500( 75% )

75( 75%)

3.000( 75% )

100.000 160Bez

gubitka25.000( 25% )

40( 25%)

-75.000( 75% )

120( 75% )

-

500.000 500 5.000125.000( 25 % )

125( 25% )

1.250( 25% )

375.000( 75% )

375( 75% )

3.750( 75% )

Grafikon 2.3 Kvotno ugovorno reosiguranje

Izvor: Osnove neživotnih osiguranja i reosiguranja (2007), Matematički fakultet, Beograd,str 11-.ppt

Kvotno ugovorno reosiguranje dozvoljava direktnom osiguravaču da angažuje više od jednog reosiguravača, tako da dva reosiguravača preuzimaju 30% rizika, a primarni osiguravač zadržava preostalih 40%.

Cedent koristi kvotno ugovorno reosiguranje iz sledećih razloga :

podrška za nove vrste poslova osiguranja za koje nemaju dovoljno iskustva ili ne postoji pouzdana statistika

finansijski rast kao rezultat opadanja prenosnih premija na osnovu sume prenosnih premija

dobit od ekspertize reosiguravača povećanje kapaciteta za potpisivanje polisa sa višim ograničenjima

Prednost kvotnog ugovornog reosiguranja je da se smanjuje prenosna premija, a to je posebno efikasno za manja osiguravajuća društva koja žele da smanje svoje obaveze za prenosne premije. Nedostatak ovog ugovora proizilazi iz potrebe da osiguravač mora prepustiti sve rizike reosiguravaču koji su propisani ugovorom. Ovo dovodi do prenošenja premija čak i za

9

male rizike koje bi osiguravač mogao samostalno da osigura i na taj način se ogroman potencijalni profit prenosi na reosiguravača.

Ugovorno reosiguranje viška rizika

Kod ugovornog reosiguranja viška rizika, direktni osiguravač određuje koliko može da zadrži po riziku za svaki rizik u sopstvenom portfelju osiguranja, zatim locira jednog ili više reosiguravača koji su spremni da ponude dodatne kapacitete. Reosiguravač se slaže da prihvati višak rizika od cedenta do iznosa samopridržaja, najviše do nekog iznosa koji je utvrđen kao najveći iznos. Samopridržaj osiguravača se naziva linija, a rizik koji se nalazi u okviru te linije je isključiva odgovornost direktnog osiguravača. Pokrivenost reosiguranja za bilo koji preuzet rizik se definiše kao višestruko reosiguranje. Zbog toga, ugovor o četvorostrukoj liniji viška rizika znači da je maksimalno reosiguranje za bilo koji rizik četiri puta veći od samopridržaja direktnog osiguravača. Direktni osiguravač i reosiguravač dele premiju i naknadu štete po osnovu proporcije ukupnog osiguranog rizika zadržanog od svake strane. Što je veći samopridržaj to je veći deo zadržanog rizika i manji izdatak reosiguravajućih premija. Samopridržaj se odnosi na neku graničnu vrednost ili na neki novčani iznos. Kako cedent odlučuje o svom samopridržaju za svaki rizik, proporcionalno deljenje varira sa svakim rizikom. Ako iznos osiguranja premaši iznos samopridržaja cedenta, višak rizika se prenosi na reosiguravača, naravno do najvećeg iznosa. U ovom pogledu ugovorno reosiguranje viška rizika se razlikuje od kvotnog ugovornog reosiguranja gde je procenat deljenja fiksan za sve rizike.

Tabela 2.2 Primer ugovornog reosiguranja viška rizika

Ugovorno reosiguranje viška rizika – 4 linije sa samopridržajem osiguravača od 100.000$ po riziku

Originalni rizik Deo osiguravača Deo reosiguravačaRizik Premija Gubitak Rizik Premija Gubitak Rizik Premija Gubitak

50.000 100 4.00050.000(100% )

100(100%)

4.000(100%)

0( 0% )

0( 0% )

0( 0% )

250.000 500 50.000100.000(40%)

200(40%)

20.000(40%)

150.000(60%)

300( 60%)

30.000(60%)

500.000 1.000 5.000100.000( 20 % )

200( 20% )

1.000( 20% )

400.000( 80% )

800( 80%)

4.000( 80% )

Tabela 2.2 ilustruje primer ugovornog reosiguranja viška rizika. Pretpostavimo da direktni osiguravač ima sopstveni samopridržaj u iznosu od 100.000$ po jednoj polisi. Prvi rizik u iznosu od 50.000$ se ne deli sa reosiguravačem. Kada suma osiguranja pređe nivo samopridržaja (100.000$), višak se automatski prenosi na reosiguravača, koji je obavezan da prihvati rizik sve do ograničenja ugovora - 4 puta veći od sampridržaja- znači 400.000$ se prenosi na reosiguravača. Sada direktni osiguravač ima kapacitet osiguranja od 500.000$ na bilo koju pojedinačnu izloženost riziku. Kod drugog rizika u tabeli (250.000$) direktni osiguravač prihvata prvo 100.000$ osiguranja, a reosiguravač prihvata ostatak od 150.000$. Ako se dogodi šteta u iznosu od 500.000$ direktni osiguravač isplaćuje 100.000$, a reosiguravač plaća ostatk 400.000$. Ovo rezultira u 60% cesiji za drugi rizik, a 80% cesiji za treći rizik.

Grafikon 2.4 Ugovorno reosiguranje viška rizika

10

Cedent kod ugovornog reosiguranja viška rizika ne informiše reosiguravača sa detaljima rizika ili njegovim pravima, sve dok suma osiguranja ne pređe preko praga definisanog ugovorom. Osiguravač ima pravo da zaključi veći broj ugovora i može da deli rizik i sa onim reosiguravačima koji su pod ugovorom tipa podela kvota. Primenjuje se u onim vrstama osiguranja kod kojih postoje velike razlike u iznosima osiguranja ili ograničenjima pokrića i gde postoji mogućnost nastanka pojedinačno velike štete.

Prednosti ugovornog reosiguranja viška rizika :1. povećanje kapaciteta primarnog osiguravača2. dozvoljava cedentu da u potpunosti zadrži male rizike, na taj način doprinosi

stabilizaciji rizika i gubitaka u portfelju 3. pomaže osiguravaču da poveća višak i na taj način obezbedi dodatne kapacitete za

osiguranje većih rizika4. minimizira izloženost velikim gubicima i katastrofalnim događajima

Najveći nedostatak je rast administrativnih troškova s obzirom da se zahteva veća i obimnija administrativna evidencija. Ugovor za reosiguranje viška rizika obično traje godinu dana i obnavlja se na godišnjem nivou nakon revizije obe ugovorne strane.

Tabela 2.3 Ilustrovani primer programa proporcionalnog reosiguranja sa 2 miliona $ kapaciteta rizika

Fakultativno–obavezujući sa desetostrukim ograničenjem osiguranja 1.000.000 $ višak od 1.000.000 $ 2.000.000$

Drugi višak sapetostrukim ograničenjem osiguranja 500.000 $ višak od 500.000 $ 1.000.000$

Prvi višak sa četvorostrukim ograničenjem osiguranja 400.000$ višak od 100.000 $ 500.000$ Neto samopridržaj osiguravača

25.000 $ Podela kvota 75.000 $ 100.000$

Grafion 2.5 pokazuje program proporcionalnog reosiguranja gde osiguravač raspolaže sa 2 miliona $ kapaciteta. Na najnižem nivou osiguravač deli 100.000 $ kapaciteta sa reosiguravačem na bazi kvotnog ugovornog reosiguranja. Takođe je osiguravač obezbedio dva reosiguravača na bazi ugovornog reosiguranja viška rizika koji nude kombinovano ograničenje

11

od 900.000 $ (400.000 $ + 500.000 $). Konačno, dodaje 1 milion $ sa fakultativno – obavezujućim ugovorom na vrh drugog reosiguravača na bazi viška rizika.

Kada je reč o definisanju broja nivoa i ograničenja, osiguravač razmatra nekoliko faktora: sopstveni kapacitet osiguranja, kapacitet svakog reosiguravača, finansijska stabilnost i veličina prenosne provizije.

Osiguravači takođe koriste proporcionalne aranžmane da bi fakultativno ustupili rizik. U ugovornom reosiguranju, deo rizika koji preuzima reosiguravač je izražen ili kao fiksni procenat ako je reč o kvotnom ugovornom reosiguranju ili varira u zavisnosti od veličine samopridržaja osiguravača i reosiguravačevog ograničenja, ako je reč o ugovornom reosiguranju viška rizika. Svaki rizik u tabelama 2.1 i 2.2 može da posluži kao primer fakultativno grupisanog proporcionalnog reosiguranja. U svim slučajevima udeo reosiguravača u premijama i gubicima je direktno proporcionalan sa njegovim udelom u riziku.

Neproporcionalno reosiguranje ili ugovorno reosiguranje viška gubitka (excess-of-loss )

Ugovorno reosiguranje viška gubitka odnosno neproporcionalno ili XL reosiguranje štiti od katastrofalnih gubitaka. Reosiguravač obeštećuje cedenta samo za štete koje prevazilaze njegov samopridržaj ali najviše do nekog određenog iznosa. Razlikujemo reosiguranje viška gubitka po riziku i po događaju. Svi gubici koji prelaze visinu samopridržaja po jednom osiguranom slučaju su pokriveni do maksimalnog ugovorenog iznosa od strane reosiguravača na riziko osnovi, a sve štete po jednom događaju na osnovu događaja. Dodate premije variraju u zavisnosti od intenziteta i učestalosti potraživanja koji su predmet ugovora te se na taj način rezultiraju u neproporcionalnom odnosu izmedju premija i gubitka.

Na primer osiguravač i reosiguravač mogu zaključiti ugovorno reosiguranje viška gubitka. Pretpostavimo da je samopridržaj osiguravača 5.000 $, a da ugovor ukupno pokriva 95.000 $ iznad samopridržaja osiguravača. U prvom i drugom slučaju iznos štete ne prevazilazi visinu samopridržaja osiguravača, pa se zbog toga ne deli sa reosiguravačem. Kada iznos gubitka pređe visinu samopridržaja osiguravača, višak se automatski prenosi na reosiguravača, ali do ugovorenog najvećeg iznosa (95.000 $). U poslednjem slučaju gde je iznos gubitka iznad najvećeg ugovorenog iznosa, gubitak se pokriva samo do 95.000 $, a ostatak ostaje nepokriven (6.000 $).

Tabela 2.4 Reosiguranje viška gubitka po riziku

Iznos štete Deo osiguravača Deo reosiguravača Nepokriveno3.000 $ 3.000 $ - -5.000 $ 5.000 $ - -25.000 $ 5.000 $ 20.000 $ -106.000 $ 5.000 $ 95.000 $ 6.000 $

Takođe, pretpostavimo da se direktni osiguravač želi zaštiti od gubitka izazvane poplavom, iznad 10 miliona dinara. Tada se zaključuje ugovorno reosiguranje viška gubitka da bi se nadoknadio gubitak pojedinačnim slučajnim događajima tokom određenog perioda. Reosiguravač tada prihvata sve gubitke iznad 10 miliona dinara, ali do maksimalnog iznosa na primer 100 miliona dinara. Na primer, ako se dogodi šteta od 75 miliona dinara izazvana poplavom reke, reosiguravač će isplatiti 65 miliona dinara.

Grafikon 2.5 Ugovorno reosiguranje viška gubitka

12

Ugovorno reosiguranje viška gubitka se zaključuje radi naknade štete:

pojedinačne izloženosti opasnosti pojedinačnog slučajnog događaja viška štete kada direktni osiguravač kumulira štete iznad određenog iznosa tokom određenog perioda

XL reosiguranje se može koristiti da bi se obezbedila naknada štete za širok spektar okolnosti. Najčešći su : 1. Fakultativno XL reosiguranje ( XL reosiguranje po riziku )

Namenjeno je da pokrije gubitke individualnog rizika ili polise iznad samopridržaja direktnog osiguravača. Fakultativno XL reosiguranje ima tendenciju rasta, ne nužno proporcionalno, sa rastom velikih rizika ( hazardni, kompleksni, visoko zaštićeni rizici) koji mogu osiguravača izložiti značajnim gubicima.

2. Rizično XL reosiguranje ( funkcionalno/ poslovno XL reosiguranje)

Ova vrsta reosiguranja predstavlja ugovor pod kojim reosiguravač isplaćuje naknadu za bilo koji rizik koji je u okviru reosiguravajućeg ograničenja i koji prevazilazi samopridržaj direktnog osiguravača. Na primer, reosiguravač prihvata naknadu štete u iznosu od 500.000 $ za svaki gubitak koji prevazilazi veličinu samopridržaja osiguravača u iznosu od 100.000 $ i po gubitku i po riziku. Rizično XL reosiguranje može biti efikasan način stabilizovanja poslovanja osiguravajućeg društva. U slučaju niskog samopridržaja XL reosiguranje se aktivira za veliki broj gubitaka. Slično funkcioniše kao ugovorno reosiguranje viška rizika ali se radi o podeli gubitka, a ne rizika. Kod XL reosiguranja, reosiguravači postavljaju ne samo svoje maksimalne obaveze po gubitku, već i ukupnu pokrivenost za celokupan period trajanja ugovora.

3. Opšti račun XL reosiguranja

Opšti račun XL reosiguranja štiti kombinovanu izloženost osiguravača i njegovog reosiguravača koji posluju na bazi kvotnog ugovornog reosiguranja ( opšti račun XL reosiguranja se ne može koristiti kada je inicijalno reosiguranje zasnovano na ugovoru reosiguranja viška rizika, zbog poteškoće definisanja visine premija koji prelazi u ruke reosiguravača)

13

4. XL reosiguranje po slučaju ( katastrofalno XL reosiguranje)

Ovo reosiguranje pruža zaštitu cedentu od štetnih gubitaka koji nastaju kao rezultat akumulacije gubitaka od jedne, velike prirodne katastrofe. Reosiguravač će obeštetiti osiguravača samo u slucaju postojanja 2 ili više gubitaka po događaju i kada akumulacija gubitaka plaćenih od cedenta prevazilazi prag katastrofalnog gubitka. Časovna klauzula je veoma često uključena u ugovor o reosiguranju, da bi se bliže definisalo šta se podrazumeva pod događajom. Na primer, 72 časovna klauzula se tretira kao jedinstveno potraživanje svih gubitaka koji su proizašli iz događaja koji se desio tokom bilo kog 72 časovnog perioda odabranog od strane cedenta.

5. Stop gubitak reosiguranje

Reosiguravač isplaćuje naknadu direktnom osiguravaču kada visina cedentovog gubitka prevazilazi procenat koji je predviđen ugovorom. Reč je o osiguranju ukupnog godišnjeg gubitka osiguravača u ugovorenoj vrsti osiguranja. On može biti efektivan alat menadžmenta rizika kada se osiguravač želi zaštititi od fluktuacije koeficijenta gubitka u vrsti osiguranja. Reosiguravač ne definiše ograničenje reosiguranja ali zahteva od osiguravača podelu svih gubitaka koji spadaju pod ugovor na bazi stop gubitak reosiguranja.

6. Ukupno XL reosiguranje

Ova vrsta reosiguranja obeštećuje cedenta kada se izloži gubicima koji prevazilaze utvrđenu vrednost. Na primer, reosiguravač će pokriti gubitke do vrednosti od 10 miliona $ koji prevazilaze samopridržaj osiguravača od 50 miliona $ u vrsti osiguranja.

7. Opšta odgovornost XL reosiguranje

Namenjeno je da bi obeštetilo osiguravača u slučaju da doživi nekoliko gubitaka u 2 ili više vrsta osiguranja u istoj klasi (na primer sve materijalne vrste). Može biti efikasno kada osiguravač želi zaštitu od lančanih gubitaka koji istovremeno deluju na višestruke vrste osiguranja.

8. Celokupno XL reosiguranje

Ova vrsta XL reosiguranja obeštećuje osiguravača prilikom više gubitaka u ukupnom broju osiguranja u kojima posluje. Određivanje cene ovakve pokrivenosti može biti veoma komplikovano, pa je tržište za poslednja dva tipa reosiguranja ograničeno.

3. Funkcionisanje tržišta reosiguranja u Srbiji

Uvođenjem novog Zakona o osiguranju u 2004. godini, tržište osiguranja i reosiguranja Srbije nastoji se približiti istom u Evropskoj Uniji. Najznačajnije su sledeće promene :

vršenje nadzora nad obavljanjem poslova osiguranja i reosiguranja od strane Narodne banke Srbije;

pooštravanje uslova za osnivanje, za reosiguravajuća društva, visina novčanog dela osnovnog kapitala ne može biti manja od 4.500.000 evra;

usvajanje Evropske direktive o reosiguranju; zaštita interesa akcionara i osiguranika;

14

praćenje poslovanja i plasmana sredstava; regulisanje privatizacije

U poređenju sa tržištima osiguranja i reosiguranja u razvijenim zemljama, tržište osiguranja i reosiguranja u Srbiji je nerazvijeno i relativno malo. Na to ukazuju podaci o ukupnoj premiji koja je iznosila 294 miliona evra u 2004. godini, ali se u budućem periodu očekuje rast, od 10%-15% godišnje. Taj rast se predviđa u sferi životnog, penzijskog, zdravstvenog osiguranja, osiguranja od odgovornosti za proizvode i osiguranja od odgovornosti iz delatnosti što će se svakako pozitivno odraziti i na razvoj reosiguranja. Na tržištu reosiguranja Srbije postoje 4 reosiguravajuća društva: DDOR Novi Sad, Dunav Re, Delta Generali Re i Wiener Städtische Re. Sva osiguravajuća društva su obavezna da se reosiguravaju kod njih. Jedna od mera kojom se nastoji kontrolisati odliv deviza u inostranstvo po osnovu pasivnih poslova reosiguranja je da osiguravajuća društva kupuju reosiguranje kod domaćih reosiguravača. Nasuprot tome, preporučene mere od strane Međunarodnog Monetarnog Fonda su da se postepeno uvede liberalizacija i omogući domaćim osiguravačima direktno reosiguranje kod stranih reosiguravača.

Grafikon 3.1 Učešće reosiguravača na domaćem tržištu reosiguranja u 2008. godini

Grafikon 3.1 pokazuje da akcioniarsko društvo za reosiguranje Dunav Re zauzima najveći položaj na domaćem tržištu (čak 71.05%), zatim DDOR Novi Sad učestvuje sa 23.05% i Delta Generali sa 5.9%. Učešće Wiener Re nije zabeleženo s obzirom da se od ove godine bavi poslovima reosiguranja.

Dominacija velikih međunarodnih reosiguravača

Velike međunarodne, profesionalne kompanije dominiraju na globalnom tržištu reosiguranja. Pregled u tabeli 3.5 ističe ovu činjenicu. Osam od 10 najvećih reosiguravača se nalaze u Evropi, a preostala dva u SAD-u. Reosiguravači sa Bermudskih Ostrva su relativno novi, ali igraju sve značajniju ulogu na globalnom tržištu i već zauzimaju osam od prvih 25 pozicija. Ovi novi reosiguravači su suštinski povećali kapacitet reosiguranja na svetskom nivou, posebno na tržištu imovinskih šteta. Tržište je privuklo velike količine kapitala nakon što su investicioni bankari, posredničke firme i nove osiguravajuće kopmanije uvidele prilike da profitiraju od nedostatka kapaciteta za osiguranje imovine od katastrofa, posebno osiguravači iz SAD. Tabela 3.5 pokazuje da su agregatne neto premije reosiguranja zabeležene u 2005. godini od strane 25 najvećih reosiguravača premašile 315 milijardi $, što je značajan rast sa 60 milijardi $ iz 1995. godine. Dodatno osiguranje ovih reosiguravača je iznosilo 237 milijardi $ u 2005. godini, što je znatan rast sa 65,6 milijardi $ u 1995. godini, delom zahvaljujući nekoliko ogromnih M&A (merdžera i akvizicija) u proteklih nekoliko godina.

15

Tabela 3.5 Najveći reosiguravači (2005, u milionima $)

Ime Primarna podela Premije ($) Viškovi ($) grupe 2004 2003 2002 Bruto Neto

1 Munich Re (Nemačka) 1 1 1 30,588 26,408 26,445

2 Swiss Re (Švajcarska) 2 2 2 28,047 25,789 16,950

3Berkshire Hathaway Re Group(SAD)

4 3 3 13,085 11,816 64,099

4 Hanover Re (Nemačka) 3 4 5 13,0853 10,129 4,219

5 Lloyd s of London (U.K.) 5 5 6 11,883 7,654 26,242

6 GE global (SAD) 6 6 4 9,631 8,173 9,415

7 XL Capital (Bermuda) 9 9 11 4,764 4,149 7,812

8 Everest Re (Barbados) 8 13 15 4,704 4,531 3,713

9 Transatlantic Re (SAD) 12 11 13 4,141 3,749 2,587

10 Partner Re (Bermuda) 13 14 14 3,888 3,853 3,352

11 ConveriumRe(Švajcarska) 11 10 10 3,841 3,553 1,720

12 RGA (SAD) 15 15 17 3,649 3,347 2,279

13 SCOR RE (Francuska) 7 7 8 3,449 3,298 2,056

14 London Re ( Kanada) 14 12 12 3,068 2,757 3,724

15 OdysseyRe/Fairfax(SAD) 16 16 24 2,657 2,363 1,586

16 Korean Re (Koreja) 17 18 21 2,209 1,523 401

17 ING ( Holandija) 19 17 19 2,037 - 38,310

18 White Mountains Re (Bermuda) 26 29 34 1,993 1,246 3,884

19 Ace (Bermuda) 23 28 31 1,795 1,745 9,836

20Caisse Centrale de Re (Francuska)

24 27 30 1,784 1,719 1,224

21 Endurance Specialty (Bermuda) 21 33 - 1,711 1,697 1,863

22Platinum Underwriters (Bermuda)

31 21 - 1,660 1,646 1,133

23 Arch Re (Bermuda) 20 32 - 1,658 1,588 2,242

24 QBE (Australija) 18 23 25 1,600 1,306 3,495

25 Alea (Bermuda) 29 30 - 1,583 1,338 706

Ukupno N/A N/A N/A 99,901 315,377 237,239

16