rita dav u autobusu sa rozom parks
TRANSCRIPT
Rita DavU AUTOBUSU SA ROZOM PARKS
Izdavač: Imprimatur d.o.o.
Mladena Stojanovića 4Banja Luka
Za izdavača: Boris Maksimović
Lektura: Sonja Lero Maksimović
Dizajn korica: Damir Omić
Grafička priprema: Sonja Lero Maksimović
Štampa: Skandi s.p.
Za štampariju: Mladen Spasojević
Tiraž: 300
Godina: 2021.
ISBN: 978-99976-53-06-2
Naslov originala: Rita Dove On the Bus with Rosa Parks
© Rita Dove
Rita Dav
U AUTOBUSU SA ROZOM
PARKS
Prevela:Jelena Mandić
za Avivuza Freda
K A M EO NA ST U PI
9
Jul , 1925 .
Lusil među flamingosimatrudna je; muči se
jer ne može da se sagne i otkinenajsočniji zeleni paradajz
na dnu drvenaste stabljike.Lusil pomno prati
flamingose kako u usiljenoj razigranosti okružujujezerce, isušenoa samim tim i
pusto. U njenoj matericitup – ne, oštar bol.
Ako ga ubere, Džo će doći kućisutra na doručak.
Iseći će ga i umočitiu jaja i kukuruzno brašno i pržiti
sve dok kiselkasti i opori ukus ne iščezne.Otrežnjen mirisom, sigurno će se
pojaviti i bez pogovorasesti.
Bezobziran, zatim,
10
stabljika koja veneisto tako! i jezerce koje čezne za vodom
dok sramežljivi flamingosi izvode svoj tugaljivi ples.Ona je oličenje
melanholičnosti. Otupela od bola.Lusil pomisli: Ne vidimčak ni sopstvena stopala.
Lusil leži opruženaizmeđu paradajza
i boranije: božanstveni hlad.Odavde sve izgleda
ništavno. Paradajz joj pada na ispruženi dlan. Sada će
doći, pomisli,i dobiće sina.
Jezerce je utihnuloiza guste
trske i rascvetalih plamičaka.
11
Noć
Džoa baš briga za sve.Osmehuje se natpisu na svojoj flaši burbona,dolazi na posao na vreme.Kasno uveče, Džo se provlači kroz zavesu od perlica sve do kreveta. Džo spava. Hrčetiho poput deteta nakon celog dana igranja klikera.
Džozna da je negdeimao ocakoji bi mu rekaošta da radi. Mama,debeljuškasta poput broskve,*volela je da jadikuje nad svojom nepredvidivom sudbinom:crvenokožac iz plemena Crna Stopala, visok sakosom nalik biču. Sadabez njegatopredstavlja problem. Zakoračiti u dani tiho se prepustiti. Džo liči na mamu.Džo je gospodin Magu.
* Broskva ili podzemna keleraba je vrsta povrća. (Prim. prev.)
12
Džopomisli, upolusnu, ako ikad pronađemesto gde će moći da razmisli,prestaće da se glupirai pije a onda će ona njegovažena prestatida šalje molitve put dimnjaka.
Eh,Lusil.Te oči, blistave i tamne poput trešnjine kore, tevesele cevanice, ti ogromni kukovi!Nije ni čudo što je nije ostavljaona miru, nije ni čudo što je svaki put kad bi stomak počeo da se primećujeuzimao flašu viskija i odlazio.
Džo utučen i snužden. Džou dokoličarskoj askezi, u apostolskojjednoličnosti, proganjan krivicom (kratkotrajnarazboritost uma), skrhan bolom kadosećaj krivice dosadi.
On uvek zna kad da se vrati kući.
13
Rođenje
(Konačno si tu – koštica, dugme u travi.Svet je počeobez tebe.
I nema dočeka većnagomilanog vremena. Lice ti je skriveno ali ti imetreperi u vazduhu!)
14
Horizont iznad jezera Ir i , 1930.
Zamahuje, zastaje, a onda ponovo juri.Pokazaću ja njima, misli u sebi,i mlatara rukama dok svici sporo promiču.
Noć se lagano spušta; sunceranije zalazina drugom kraju grada.To tamno plavetnilo odišenežnošću. Šare se razlivajupo njemu – u skupljenim šakama drži
još jednog svica. (Voli da ih protrese u rukama, poput kockica, a ondada ih baci za sreću.Oni zatrepere bespomoćnozatim teturavo polete sa pločnikai nestanu.)
Ponekad noć padnesa zadahom alkohola,dvaput isprana i dezinfikovana.
15
Ili razuzdana da od nje podilazežmarci. Ili zlokobno tiha, poput njegove majkedok stoji pokraj pećii stihom iz Biblije izvija namreškane usne.
On zna od čega se pravi džin – bobica plavičastih. Znada je Isus spasitelj. (Njegov otacto naziva rospijinim čajem.)
I sestre – toliko njih,pregršt imena, bezbrojpoput tačkica na lusteru:Korin, Vajolet, Meri, Fej,Suzana, Kit i Perl. Svako večekad bi došle da mu požele laku noć, zaustavljao je dah, ali je i daljeosećao miris kamforai pomade za kosu. Posmatrao jezaglađena čela, kovrdžukoja je ukrašavala obraz, mekaneusne i trepavice izvijenevazelinom. Čekao jeda ga celivaju. One su bile sveti liturgijski predmeti, rekla je majka:svaka je morala da čekasvoj Red. A on je, na neki način,bio deo tog čekanja, bio jenit koja spaja. Bio je, na neki način,sam sebi otac....
16
Najnovija žrtva nećeustati – leži nepomično tamonasred šetalištai obasjava zemljukao i obično.Obuzdavasvoj gnev. Izmičenogu, žutešare na đonu – vatreno žumance, zažarenamrlja greha.
Sestre,kroz smeh, odnose cipelei vraćaju ih očetkanei potpuno čiste.Glupače,pomisli. Nije ni čudošto ih je toliko.
Ipak ne može da zaspi.Celu noć mu ispod krevetasija sunce.
17
Godine k r ize
Perlne prestaje da jede;
želi da uživa u životu!Ti profesori
sve pogrešno shvataju:nakon prejedanja javljao se osećaj zadovoljstva
jer se prosto plašila suočavanja sa svetom, njegovom lakom
ravnodušnošćukoja je generacijama zatupljivala
njen narod religijom i
kockarskim dugovima. (Naravno,majka je bila oličenje dobrote
ali je više volelatatu.)
Perl se zagrcnulaod smeha.Perl svuda
slinavi. Kad je bilamala, lizala je neokrečene zidove;
jela je zemlju zbog nedostatka minerala.
18
Sada bašuživa i kilogrami se
lepe za nju poputškoljki.Blista.
O, kakva sićušna stopala! Stropoštava se
niz stepenice. Stolica puca.Najveća cipela za bebe
joj je taman. Perl se smejekad se tata šali: Zašto
ne pustiš da ti izrastu stopala?Majka ih naziva
đavoljim papcima.Bratne
obraća pažnju.Bavi se
Pametnijim Stvarima; ne primećuje.Ona mu daje deo svoje
svinjske kolenice, nudi gazaslađenim jamom. Para
džempere koje su izgrizli pacovi, od njih pravi čarape. U gladnim godinama
oblaže mu cipelenovinama. (Najvažnija
stvar je, da neizostaješ iz škole.)
Govori muda je to sada moderno.
On se nikad ne nasmeje.
19
Čita. Ne dozvoljavajoj da uđe u sobu.
Perl razmišljakako se nikad neće udavati –
mada biželela da ima
dete.
20
Domaći zadatak
„Crnja i pesmaneodvojivi su jedno od drugog.
Ako je njegova muzika primitivnai ako je najvećim delom
čuvstvena, ona prosto pruža
zadovoljstvo, svojstvokoje snažno prožima
celo njegovo biće. Zapravo,njegov osećaj za ritam
i melodiju, njegovodetinjasto verovanje
u snove...”Čista glupost,on će izabrati hemiju, najegzaktniju nauku.U školi kad ga nastavnikbude terao da predvodihorsko pevanje,sve vreme će kašljati.Više volikolone sa brojevima, stvarirazložene do najsitnijih čestica.
21
Više voliprozirnu i nehajnu kapljicutečnosti iz pipeteu staklenoj laboratorijskoj čaši.
„Crnja spontano pljeska rukama; stopala mu
se neprestano kreću u željnomiščekivanju bubnja...”
Najviše biželeo da proučavahemijski sastav zvezda.
22
Matura , g imnazija
Džopruža obe
šake, stisnute i okrenutenadole. Hajde, dečko, pogađaj.
Dečak okleva. Zna
da nema ničegani u jednoj.
(Igra:Ko prvi pruža ruku, muškarac ili žena?Ko prvi spušta pogled? Ako se odbijerukovanje, koje posramljen? I šta ako su dva muškarca?Ili pijani? Ili je jedanbelac? Mogućnosti suneograničene.)
Džoprimećuje da mu sin
žmirka. Iako je
23
čaša prazna,posmatra kako primiče usta
rubu – zatim okreće glavu, dosadno mu je.On nije moj, taj sin
koji sazreva, skriveniotrov na
polici.
24
Lumpovanje
Ogledalou hodniku se crveni.
Perlse kikoće: Lepa
kao sveže ofarbanambar. Popravlja
nabore.Pošto je saznala
da bi muškarci pre umrlinego se izgladnjivali,
zadovoljna jesobom.
Želela bi da pokažesvom bratu
šta znači biti preplašensvetom ili
biti deo tog sveta – alion razmišlja o drugim stvarima.
Što je razumljivo. Što jeOnako Kako I Treba Da Bude.
Pustite dečaka da stasa u muškarca kako zna i ume.
25
Usk ršnja nedelja , 1940.
Čistotau žrtvovanju, blaženost
u sagrešenju. Lusilu prazničnom odelu, među bokorima
ljubičica i sa raspećem.Rukom tera
stršljenanazad u čistilište,
iza ugla, zatičesina kako u košulji na tremu
zuri u dvorištekao da posmatra more.
I odjednomništa joj više nije važno.
(Džo se ipak vratio kući.)Ima osećaj da
ponovo leži na leđimaa svuda oko nje
šipražje crvenkastog odsjaja.
26
Noćna st raž a . Sin .
(Surovi svet odraslih,uspevaju da
prežive, svemu tomeprisustvujem.
Na drugom krajukružim po putanji, svetleća
tačkica. Posmatram.Lebdim i tugujem.)