Filozofski fakultet u RijeciOdsjek kulturalnih studija

Kolegij : Rodni i spolni identiteti

Nositelj kolegija : dr. sc. Brigita MiloGodina : 2014. / 2015.

Studentica : Elvira Crni

Judith Butler : Nevolje s rodom

Subjekti spola / roda/ udnje U Rijeci, 03. lipanja 2015.

SADRAJ1. UVOD

2. SUBJEKTI SPOLA/ RODA/ UDNJE

2.1. ENE = 'SUBJEKTI'

2.2. PRISILNI POREDAK i SUVREMENE RASPRAVE O RODU

2.3. TEORIJSKO PROMILJANJE; IDENTITET, SPOL I METAFIZIKA SUPSTANCIJE3. ZAKLJUAK

4. LITERATURA

1. UVOD U ovom seminarskom radu bavit u se subjektima spola, roda i udnje koji je naslov prvog poglavlja knjige Judith Butler ''Nevolje s rodom''. Knjiga ''Nevolje s rodom'' Judith Butler iznimno je slojeviti, filozofski relevantni i kritiko teorijski rad koji polemizira irok spektar misli, poevi preko Nietzscheovih genealokih analiza, preko strukturalizma Levi Straussa, feministikih antropolokih kritika, Freudovih koncepata u psihoanalizi, Lacanova psihosemiotikog sustava, feministikih lingvistiko materijalistikih kritika, poststrukturalistikih teorija poput semioloke feministike misli Julie Kristeve te Foucaltovih i Derridinih radova, radikalnih feministikih teorija pa sve do analiza emprijiskih znanosti u suvremenom drutvu. S obzirom na odista irok spektar teorijskih polja, Judith Butler zasluuje titulu vodee teoretiarke feministikog usmjerenja unutar kritike teorije, poststrukturaliznma, rodnih i spolnih teorija te Queer teorija. Zahvaljujui svome 'britkome jeziku' i kritici gdje ne tedi niti jednu teoriju niti filozofe, Judith Butler se zamjerila mnogima u akademskom svijetu, ali i ire. Jedan od razloga koji joj se najvie zamjera jest 'ljubav' prema dekonstrukciji gdje razbija sve sustave ne gledajui tko ih je teoretizirao potkrepljujui ih sa izmijenjenim, argumentiranim i stabilnim teorijama, iako ju optuuju da nema vrst koncept. 2. SUBJEKTI SPOLA / RODA / UDNJE

''Cogito ergo sum'', uvena je izjava Renea Decartesa iz ijih filozofskih temelja je proizaao koncept subjekta koji se provlai kroz brojne drutvene i humanistike discipline, kao i na umjetnost, psihoanalitike teorije, poststrukturalizmu, feministikoj kritici te mnogim drugima. Iako rije subjekt u lingvistikom znaenju rijei povlai drugaije znaenje od onoga to ga Judith Butler spominje, moemo ga pogledati kao metaforu na nain da je subjekt neobavezni dio reenice iz kojega saznajemo o kome ili o emu se radi, odnosno tko je vritelj radnje koja se odvija. Isto tako, subjekt u ovom kontekstu oznaava enu koja je promjenjiva i nije vie sa vrstim znaenjem.

2.1. ENE = 'SUBJEKTI'

Feminizam je pokret koji je nastao u XIX. stoljeu koji je obuhvaao i politiki pokret zagovarajui jednakost izmeu mukog i enskog spola. Nastao je kao jedna od posljedica industrijske revolucije gdje je rad strojeva poeo eliminirati razliku izmeu mukog i enskog spola. Ta razlika se najvie brie za vrijeme svjetskih ratova gdje mukarci odlaze u rat, a ene ostaju raditi u tvornicama gdje dokazuju svoju sposobnost i jednakost sa mukim rodom. Svojevremeno, feminizam u XIX. stoljeu ima univerzalni feministiki identitet i subjekt koji ga obuhvaa, no nakon dvjestotinjak godina od poetnog feminizma, enski subjekt vie nije stalan i vrst u svojem prvotvornom obliku. Vrijeme je uinilo svoje, isto tako i promjene koje su se dogodile i tu dolazimo do paradoksa. Danas znamo da je identitet fluidan i nije vrst, ve se giba i pomjera svoje granice, no isto tako nisu sve ene u svijetu jednake niti ive pod jednakim uvjetima. Pod predpostavkom da mora postojati vrsti, nepromjenjivi identitet ene u svakom kutu svijeta jednostavno je paradoks samo po sebi jer ne ivimo u istim kulturama, niti u istim uvjetima.'' Feministiki pokreti postaju politiki problemi jer se rod ne konstituira uvijek koherntno ili konzistentno u razliitim godinama povijesti, te se direktno kria s rasnim, klasnim etnikim, spolnim i regionalnim modalitetima diskurzivno konstituiranih identiteta.''

Butler se referira na Foucalta koji ukazuje na prijetnju juridikog sustava moi koji subjekte konstruira preko osi dominacije, ogranienja, zabrane, regulative i nadzora to stvara dodatnu potvrdu zabrinutosti Virlia o strojevima koji nadziru sve oko sebe. P. Klee je zapisao u svojim ''Biljenicama'' kako ''predmeti gledaju njega sada'' , to je Viriliu bilo vrlo vano za promiljanje oko sustava nadzora koji se odvija u suvremenom svijetu. Judith Butler takoer preko Foucaulta ukazuje na tradicionalno nametanje mukih subjekata kao primarnih. Na taj nain, bilo kakav prosvjed protiv takvog dominantnog poretka automatski smjeta ene na niu razinu od one na kojojs se nalaze centri moi. Tono tu se nalaze paradoksalni problemi, jer ak i unutar feministikog pokreta nailazimo na centre moi koji su levelirani.

ene Zapada formalno su jednake mukarcima, imaju pravo glasa, miljenja i slobodu kretanja ( znai, ne moemo tvrditi da je tlaenje ena univerzalna pojava koja je sadrava u patrijahatu kao takvom koji je zajedniki svim kuturama). Tu dolazimo do jaza koji se stvorio izmeu Zapadnih ena i ena Treeg svijeta koje nemaju ista prava i mogunosti. Primjer moemo uzeti iz Islamskih drava gdje osloboenje ena za muslimane u teoriji zbilja predstavlja jedan od priorieta, ali kada se suoi s religioznim zanosom i tradicionalizmom gubi na znaenju i uzrokuje konfuziju. U Eritreji su se mnoge ene na fronti borile uz mukarce, ali kada je dolo vrijeme da se vrate u svoje domove opet su se morale prilagoditi islamskim pravilima. Egipatska feministkinja El Sadaawi smatra da vlade i politiari iz islamskih svetih knjiga uzimaju ono to im odgovara da bi opravdali svoj poloaj. No, briga za ouvanje tradicionalnih obiteljskih struktura i kulture kao paravan za odravanje rodne podjele fenomen je koji nalazimo u raznim djelovima svijeta, tako irski ustav iz 1937. i danas sadri stavak u kojem stoji da drava priznaje enama vanost njihove uloge domaice koja ostajanjem kod kue i brigom za obitelj daje potporu samoj dravi.

Unato svemu, uloga zapada nije da odreuje koje tradicije se trebaju ouvati a koje ne, ve da obraa panju i saslua miljenja drugih. Problem obrezivanja ena je dobar primjer za to: s jedne strane imamo kulturne relativiste koji zastupaju ouvanje svih aspekata lokalnih kultura, a s druge feministkinje koje se zalau za zabranu obrezivanja ena zbog tete koju ono nanosi njihovom zdravlju i seksualnosti. Uloga zapadnjakih sudionika u raspravama kao to je ova je da sasluaju i uspostave dijalog sa enama koje su zahvaene tim problemom, a ne da nameu svoje moralne standarde. Feministkinje upadaju u zamku i tlaitelja i kolonizatora te si uzimaju za pravo da one same kao Druge konstruiraju ene Treeg svijeta kao Druge Druge. Zato se uope namee ideja o jedinstvenom idealu ene kad je svaka od njih posebna i jedinstvena, feministiki pokret se mora zapitati da li takvim nastojanjima o objedinjavanju i generaliziranju postaje dio maine protiv koje su se nekad/sad borile. Autorica nas smjeta u fazu postfeminizma i tvrdi kako je nemogue na globalnoj razini nai jedan problem ( od mnogih naina tlaenja s kojima se suoavaju ene raznih kultura) oko kojeg bi se feministika stvar okupila, ve je potrebno da odustanemo od ustrajanja za nalaenjem nekog poopenog temelja za borbu, jer takav onemoguuje primjenu u stvarnim situacijama. Pitanje subjekta i kritike je ovdje od kljune vanosti jer ako je subjekt kao to smo rekli konstruiran unutar mukog juridikog sustava moi, koliko ansi za uspjeh imaju enske kritike ako su sva pravila usmjerena protiv njih, stoga nas Butler upuuje da moramo to hitnije sve zajedno raditi na dekonstruiranju centara moi.2.2. PRISILNI POREDAK i SUVREMENE RASPRAVE O RODU

Zahvaljujui najslavnijem citatu Simone de Beauvior ''enom se ne raa, enom se postaje.'' , Butler je ostvarila novi smjer razmiljanja o razlici meu roda i spola. Dakle, enom se ne raa, nego postaje u danim kulturim i politikim te povijesnim okolnostima i mogunostima. Rod je kulturno konstruiran i nije uzrona posljedica biolokog spola, po njoj rod je u biti performans, svojevrsna predstava odnosno ono to kao drutveno konstituirani subjekti inimo u trenutnom kulturnom kontekstu te identitet koji nikako nije univerzalan i nepromjenjiv. Butler tvrdi da spol odnosno binarna suprotnost mukarac-ena nije prirodna injenica ve kulturna konvencija i performativna kategorija. Kategorija roda mogua je samo u heteroseksualnom okviru, spol se pak uvrijeeno definira pomou genitalnih razlika izmeu ena i mukaraca, a njihova zajednika funkcija je svedena na ivotinjsko produljenje vrste, koje naalost daje oslonac upotrebi izraza prirodno, Wittig tvrdi kako takva postavka i jest ono to nas prisilno odrava unutar heteroseksualne matrice i ideje o binarnosti spolova. Kroz povijest nam se namee norma biologija je sudbina, koja kao drutveni konstrukt postaje zakonskom i zdravorazumskom , postavlja se pitanje determiniranosti subjekta zbog kulturalnog djelovanja nad njime, koliko prava polaemo na vlastita tijela koja na ovaj nain ispadaju poput praznog lista papira po kojem drutvo/ kultura ispisuje odreena odabrana i uvrijeena kulturna znaenja.

Autorica se u prvom poglavlju koristi Foucaultovim tezama o seksualnosti, prema njemu spol je drutveni konstrukt. Foucault svoju tezu podupire tvrdnjom da tijelo nije seksualizirano samo po sebi, nego ga takvim ine kulturni procesi koji se koriste seksualnou kako bi proirili i odrali odnose moi. Butler na rod i spol gleda kao na kulturalnu izluevinu i oruje pomou kojeg se spolno tijelo objanjava kao preddiskurzivno i predkulturalno.

Butler odbacuje takve materijalne ili bioloke elemente nune za konstrukciju identiteta. Te proiruje Foucaltovu tezu i ustvruje, da je i rod, isto kao i spol drutveni i kulturalni konstrukt to nas dovodi u poziciju u kojoj razlike izmeu spola i roda , nema. Da je drutvo sposobno spol i rod iskonstruirati pokazuje se na primjeru fenomena Virdina koji je zabiljeen upravo na podruju Balkana. U situacijama nedostatka mukog potomstva, Virdina se zavjetuje na celibat, poprima/imitira fizike karakteristike mukaraca, dobiva muko ime, ponaa se poput mukarca i ismijava ene, nosi oruje i ide u rat, sudjeluje u mukim skupovima i sijelima i to je najbitnije, ima gotovo sva javna prava mukarca, u inae strogo patrijahalnim drutvima. Primjer koji navodi Butler iz Foucaltova djela govori nam o tome kako sve vrste 'rodnih ideniteta' koje se ne prilagoavaju normi heteroseksualne matrice predstavljaju se i doivljavaju kao ..razvojni neuspjesi i logike nemogunosti.... Upravo je sluaj Herculinea Barbina, hermafrodita iz 19. st. iz Francuskoj takav primjer, on nadilazi samu tjelesnost, razliku izmeu spola/roda i spoznatljivosti/raspoznatljivosti. Prema Foucaultu, Barbin je neobjanjiv/a unutar medicinsko-legalnog diskursa normativne heteroseksualnosti te njegova spolnost onemoguuje stvaranje stabilnog identiteta. Razmjeri nedefiniranosti Barbina unutar uvrijeenih matrica heteroseksualnosti, potencirana je i njegovom biseksualnou. Ono to Butler predlae kako bi razrijeila zavrzlamu oko heteroseksualizacije jest smjenjivanje falogocentrizma i time postavlja prislinu heteroseksualizaciju na vrh planine uzroka rodnog tlaenja .2.3. TEORIJSKO PROMILJANJE; IDENTITET, SPOL I METAFIZIKA SUPSTANCIJE

Metafizika supstancije predoava nam osobni identitet i njegov kontinuitet kao konano obiljeje. Pitanje koje se postavlja jest to je to identitet,kako prepoznajemo svoj, je li on onaj ideal koji zamiljamo ili ono to uistinu jesmo? Subjekt nema stabilan identitet jer se mi konstantno mijenjamo i razvijamo (ili nazadujemo), moemo samo pretpostaviti u kojoj mjeri na nas utjeu normirani binarni parametri spola, roda i spolnosti, u koje je poeljno da se uklopimo. Kao to je ve navedeno heteroseksualizacija je najvanija regulacijska praksa koja onemoguava djelovanja u kojima rod izlazi iz spola i u kojima je udnja usmjerena prema asimetrinom svojstvu. Kao to smo ve vidjeli na sluajevima Herculinea Barbina i Virdina spolni i rodni identiteti su na razne naine pregovorljivi i ovisni o kulturnim i drutvenim situacijama i postavkama, konstrukt spolnosti u ovim primjerima je ili neovisan o fizikom spolu ili pak zbunjen od strane istog.

Feministika teoretiarka Simone de Beauvoir u Drugome spolu implicira enski spol kao unaprijed definiran, ne biolokom ve drutvenom definicijom, te prikazuje shvaanje sebe kao ene, formirano pod utjecajem okoline. Ona kae enom se ne raa enom se postaje. ime naglaava da je kategorija ena promjenjivo kulturno postignue te da se nitko ne raa s rodom ve da je on steen, dok je po njoj bioloki spol nepromjenjiva injenica. Kao i za Simone de Beauvoir ovo poistovjeivanje ena sa kategorijom spola oznaava svoenje ena kao subjekata na njihovu tjelesnost to rezultira uskraivanjem moi i autonomije koja onda pripada iskljuivo mukarcima. Wittig poput Butler poziva na dekonstrukciju, ali se ograniava na dekonstrukciju spola i pojanjava da je cilj te dekonstrukcije da ene dobiju status univerzalnog subjekta. Kao pozitivan primjer izdvaja lezbijke kao hrabre pionirkinje koje su se uspjele osloboditi stega spola, izdvaja ih kao trei rod. Lacan pak spolnu razliku odbija gledati kroz prizmu jednostavne binarnosti. Za njega kategorija spola je uvedena prohibitivnim zakonima koji proizvode kulturalno spoznatljive rodove, tvrdi da je muki subjekt fiktivna konstrukcija dok ensko niti nije obiljeje subjekta, on ensko negira kao rod. Time nas uvodi u mizogeni muki jezik,ali i znanstvene institucije koje su do kraja 20.stoljea bile mjesto iskljuivo za bijele mukarce, u kojem je enski ne-subjekt znak nedostatka oznaenog simbolikim nizom jezinih pravila koja stvaraju spolnu razliku. Jedan od naina dekonstrukcije kojim se bavi Judith Butler jest i dekonstrukcija mizogenog jezika. Lacanova uenica Luce Irigaray tvrdi da je enski spol toka jezine odsutnosti, nemogunost gramatiki odreene supstancije. Ona smatra da postoji samo jedan spol, muki, koji se razvija preko proizvodnje Drugog koje namee enama, ena se nikada ne moe shvatiti kao subjekt jer je ona feti predstavnitva i kao takva nepredstavljiva, ona je samo smicalica pomou koje se definira mukost.3. ZAKLJUAK

Tijelo moemo promatrati kao cjelinu psihikog, organskog i kulturnog djelovanja. Zbog tog sveobuhvatnog poloaja, tijelo moe biti termin kojim e se uzdrmati tradicionalno razmiljanje u dihotomijama i stvoriti neki novi okvir u kojima e biti radikalno drugaije shvaanje spola i njegove materijalnosti. Danas je pak zbog napretka suvremene tehnologije i medicine mogue fiziki izmijeniti navodno, nepromjenjivi, spol. Operativni zahvati i hormonska terapija omoguili su promjenu spola. U skladu s time, poto spol gubi svoju konstantu, jo je tee teorijski odrediti razliku spola i roda. Judith Butler smatra se najvaniom teoretiarkom za preispitivanje takvog razlikovanja roda i spola. Ona dekonstruira tri vrlo vane binarne opozicije: muko i ensko kao spolne kategorije, mukost i enskost kao rodne kategorije, i naposljetku samu konceptualnu distinkciju rod/spol. Kontroverza koja ih okruuje i argumenti o kojima smo raspravljali na satu i o kojima itamo u ovoj knjizi ne donose neke zaokruene stavove, ve nam pomau da konstantno otvaramo nova vrata i postavljamo nova pitanja, da shvatimo kako konstruiranje nije odgovor, a dekonstrukcija konstruirane heteroseksualne matrice mogue rijeenje, ali postavlja se pitanje to nakon dekonstrukcije postojeeg poretka, gdje nai nova rjeenja, moda je upravo na nama kulturolozima da razmislimo o tome.

Mogu samo zakljuiti da spol i rod nisu apsolutni, ve su povijesno, kulturno i individualno promjenjiva kategorija. Biti enom ili mukarcem, ne predstavlja nita vjeno, konkretno ili jo manje prirodno. Karakteristike koje odreuju mukost ili enskost simboliki su uspostavljene te drutveno posredovane kroz obitelj, kolstvo, znanost, medije, politiku i najdulje kroz religijske vrijednosti i dogme. Nuno je da shvatimo da trebamo i moemo govoriti o vie rodova/ spolova jer to to priznajemo i poznajemo samo dva spola zapravo je problem naeg drutva i kulture.

4. LITERATURA

Bori,Rada., enski identitet u jeziku

Butler, Judith. Nevolje s rodom. Zagreb, enska infoteka, 2000.

Michel Foucault (1994b): Znanje i mo, Nakladni zavod Globus/ Filozofski fakultet, Zavod za filozofiju, Zagreb www.voxfeminae.net autorica Ethel Crowley Judith Butler, Nevolje s rodom, stranica 19.

www.voxfeminae.net autorica Ethel Crowley

13