Romanika u Istri--------------------------------------------------------

Arhitektura

1. UVOD

Crkvena arhitektura na području Istre, građena u vremenskom rasponu od 11. do

14. stoljeća obuhvaća u stilskom pogledu procvat i afirmaciju romanike, te rađanje

gotike. Crkve razasute diljem poluotoka i postavljene na istaknutim mjestima dio su

uobličenog kulturnog pejsaža. Veći dio njih nema visoke stilske domete. One su

male, ugavnom ruralne crkve, građene za zadovoljavanje najnužnijih vjerskih

potreba. Mnoge od tih crkava do danas su nestale s lica zemlje, ali su neke ostale

zabilježene u rijetkim sačuvanim dokumentima. Većina njih su danas propale

ruševne građevine, a rijetke su one posve sačuvane i još rijeđe one u funkciji.

Romanička sakralna arhitektura u Istri nedovoljno je poznata sastavnica

srednjovjekovne umjetsnoti u Hrvatskoj.

Najznačajniji činitelj odlučujući za vrednovanje istarskog prostora je zemljopisni

položaj. Moguće je utvrditi da je Istra područje izuzetnog značaja i brojnih prednosti.

Crkvena povijest istarskog poluotoka u razdoblju 9. do 14. stoljeća ,usko je

povezana s političkim okolnostima. Kršćanstvo se brzo i rano proširilo istarskim

poluotokom, posebno zapadnim obalnim područjem i naseljima koja su se nalazila uz

kopnene putove. Ono se širilo propovjedima brojnih mučenika i širitelja vjere.

U okviru romaničke sakralne arhitekture mogu se razlikovati dvije skupine. Prva je

monumentalnija kod koje je moguće raspoznati karakteristično stilska obilježja.

Druga vrsta je brojnija, ruralna arhitektura kod koje je teže dokučiti stilsku pripadnost.

Njezina je tipologija ujednačena, gotovo nepromjenjiva.

Na temelju proučavanja romaničke sakralne arhitekture u Istri mogu se odrediti

ovi osnovni tipovi: trobrodne, jednobrodne crkve i crkve centralnog oblika. Kod tipa

jednobrodnih crkava razlikuju se crkve s upisanim i one s istaknutim apsidama, a kod

obje skupine javljaju se varijante s obzirom na broj i tlocrtni oblik upisanih, odnosno

istaknutih apsida.

2. TROBRODNE CRKVE

Riječ je o tipu koji navješćuje prijelaz iz predromanike u romaniku, a glavno

obilježje je dosljedno provođenje troapsidalnosti. Taj tip je zastupljen u svega četiri

primjera. Te crkve pripadaju različitim kronološkim odsječcima romaničkog razdoblja.

Trobrodne crkve su važne jer sadrže elemente koji omogućavaju njihovu precizniju

dataciju.

2.1. Primjer: crkva Svetog Martina

Nalazi se na glavnom gradskom trgu Svetog Lovreča, dugačka je 28, 5 m i široka

12 m, dobro je sačuvana i u funkciji. Ova je crkva najveća romanička građevina u Istri

i istodobno najveća ranoromanička crkva u Hrvatskoj. Trobrodna bazilika ima tri

istaknute polukružne apside: prednja je šira i viša, bočne uže i niže, a sve tri se

cijelom širinom otvaraju prema lađama. Glavna apsida profilirana je trijumfalnim

lukom. Lađe su međusobno odijeljene s deset pari stupova. Na stupove naliježu

lukovi arkada sastavljeni od radijalno slaganih kamenova. Baze stupova južnih

arkada ukopane su u povišeni pod crkve, a one sjevernih nisu. Današnje pročelje

sagrađeno je u 19. stoljeću.

Vanjština začelja riješena je s tri istaknute polukružne apside. Zid srednje lađe

izbija ponad krovišta, a omeđen je po jednom lezenom smještenom između bočnih

apsida. U zabatnom trokutu uski je pravokutni otvor – svjetlarnik, danas zavoren

kamenjem, a na jugoistočnom uglu zabata mali zvonik s jednim otvorom. S južne

strane zvonika prizidana je lezena, pojačana menzolom koja ima stepenasti gornji

završetak. Apsida glavnog broda obogaćena je plitkom nišom dvostrukog luka koja

se proteže cijelom visinom, a u njezinoj je osi probijen polukružno završen prozor, te

dva prozora u malim pravokutnim nišama. Prozori nisu jednaki, asimetrično su

postavljeni i zatvoreni tranzenama. Bočne apside su manje i niže, sa polukružnim

plitkim nišama. U njima su smješteni polukružni prozori zatvoreni također

tranzenama. Crkva je datirana u 11. stoljeće, te se može smatrati najsjevernijim

primjerom ranoromaničke bazilike na istočnom Jadranu.

3. JEDNOBRODNE CRKVE

Unutar skupine razlikujemo više tipova, a to su:

a) s jednom upisanom polukružnom apsidom

b) s dvije upisane polukružne apside

c) s tri upisane polukružne apside

d) s jednom upisanom četverokutnom apsidom

e) s dvije upisane četverokutne apside

Osnovno obilježje je da se apsida, ili više njih nalaze u zatvorenom

prizmatičkom bloku građevine, te apsidalni dio nije interpretiran u vanjskom liku. U

pravilu doseže visinu bočnih streha, a tijelo crkve izvana zadržava jedinstvenu masu.

3.1. Crkve s jednom upisanom polukružnom apsidom; primjer Sveti Gal u

Lovroncima (Gundulićima)

Crkva Svetog Gala oko 1,5 km južno od Labina sagrađena je pored

predhistorijskog kasteljera. Pravilno je orijentirana (istok-zapad), dimenzija 8,22 m sa

4,73 m. Apsida je svedena polukalotom, a luk otvora je nepravilnog oblika. Na

mjestima gdje je otpala žbuka vidljiv je način zidanja manjim kvadrima slaganim u

relativno pravilne pojaseve. Zbog nemogućnosti preciznije datacije vrijeme izgradnje

ostaje otvorenim i kreće se unutar romaničkog razdoblja, od 11. do 14. stoljeća.

3.2. Crkve s dvije upisane polukružne apside; primjer Sveti Barnaba kraj

Vižinade

Crkva se nalazi u istočnom dijelu naselja, orijentirana je istok-zapad, a dimenzije

su joj 14,2 m sa 6,6 m. Svoju dvoapsidalnost pokazuje u tlocrtnom obrisu i

rasporedom prozora na začelju. U sjeveroistočnom uglu unutrašnjosti sačuvani su

tragovi zaobljenja apside u popločenju poda. Također, smještaj dvaju prozora na

začelju, zazidanih s unutrašnje, a vidljivih s vanjske strane, dokaz su o postojanju

dviju apsida. Prema Šonji datacija crkve je u 12. stoljeću, a potkrepljuje ju način

oblikovanja prozorskih otvora na začelju klesanim polukružnim lukovima. (bilješka

83)

3.3. Crkve s tri upisane polukružne apside; primjer Sveti Juraj između

Završja i Grožnjana

Pravilno je orijentirana (istok-zapad), ima tri upisane polukružne apside od kojih je

prednja šira, dublja i viša, a bočne kao da su udubljene u ravninu masivnog istočnog

zida. Glavna apsida ima trijumfalni luk od radijalno složenih tankih kamenih ploča.

Sjeverna apsida je zazidana, a nad južnom apsidom diže se zvonik, po čemu je ova

crkva jedinstvena. Taj tip zvonika jedini je do sada poznati romanički zvonik smješten

na istočnoj strani, iznad apside. Redukcija je provedena do kraja, pa se zvonik nalazi

direktno nad južnom apsidom. Vrijeme nastanka nije starije od 12. stoljeća.

3.4. Crkve s jednom upisanom četverokutnom apsidom; primjer Sveti

Juraj 'Stari' kod Plomina

Premda je tijekom vremena pregrađivana čuva romaničku jezgru. Orijentirana je

istok-zapad. Najstarija je pravokutna duguljasta lađa, u tlocrtu nepravilna koja

završava ravnim začeljem. Može se pretpostaviti postojanje apside jer je sačuvan

srpasti trijumfalni luk koji leži na pilastrima s impostima. Vrijednost crkvi daje i zvonik,

naslonjen na sjeverozapadni dio pročelja, koji se ubraja u tip zvonika prislonjenih uz

ili na fasadu. Romaničko podrijetlo potkrepljuje način zidanja duguljastim klesancima

slaganim u pravilne pojaseve različitih visina, male bifore na južnom zidu, vijenac

visećih likova ispod krova te zvonik. Smještena je u vremensko razdoblje od 11. do

13. stoljeća, iako bi se zbog figuralne plastike mogla smatrati ranoromaničkom.

3.5. Crkve s dvije upisane četverokutne apside; primjer Mala Gospa kod

Bala

Crkva je pravilno orijentirana, sačuvana je do visine krova,a predstavlja osebujno

rješenje ovog tipa. Podjeljena je na dva dijela, lađu i svetišni prostor, koji je uzdignut

za jednu stepenicu. Dvije podjednako velike apside odijeljene zidom, na čijem se

čelu nalazi mala niša, u tolcrtu su četverokutne, a prijelaz u apsidalnu školjku

omogućuju ugaone trompe. Mala niša je monumentalana i istaknuta u prostoru, koja

je danas rekonstruirana. Vjerojatno je imala liturgijsku funkciju. Konhe su izgrađene u

pravilnim pojasevima od izduženih lomljenaca, koji se sužavaju prema gornjoj

površini konhe, slijedeći radijalnu strukturu radijalnog luka. Trompe su uokvirene

nizom radijalno slaganih lomljenaca, a takav okvir identičan je gornjim dijelovima

apsidalnih przora. Rubovi trijumfalnih lukova višestruko su profilirani, stupnjevani su

prema dubini, ponavljajući polukružne obrise. Začelje je plastički rasčlanjeno trima

plitkim i vosokim nišama koje su u gornjem dijelu najvrjerovatnije bile završene

lukovima. U bočnim nišama su apsidalni prozori, s unutrašnje strane polukružni, a

izvana četvrstasti.

4. JEDNOBRODNE CRKVE S ISTAKNUTIM APSIDAMA

Osnovno obilježje je mali jednobrodni prostor u kojemu je kontruirana apsida.

Uglavnom je uža od širine broda i niža od njegove visine. Tloctni oblici apsida mogu

biti različiti.

4.1. Crkve s jednom istaknutom polukružnom apsidom; primjer Sveti

Mihovil u Kloštru nad Limom

Ovo je najvažnija crkva s jednom istaknutom polukružnom apsidom u

romaničkom razdobolju na području Istre. Orijentirana je istok-zapad, dimenzije su joj

14,5 sa 5,9 m, a dio je sklopa nekadašnjeg samostana kamaldolskog reda.

Pravokutnog je tlocrta, jednobrodna, naglašene vertikale, i s apsidom presvođenom

polukupolom. Sjeverni zid crkve podignut je nad južnim zidom crkve Svete Marije

koja se datira u rankršćanstvo (7. – 8. stoljeće). Sadrži prostarnu i visoku lađu, plitko

udubljenje trijumfalnog luka nad visoko smještenim impostima jake profilacije i

tranzene tri prozora na južnom zidu. Crkva se smatra prototipom za izgradnju

jednobrodnih romaničkih crkava ovog tipa.

4.2. Crkve s istaknutom četverokutnom apsidom; primjer Sveti Petronile

kod Dvigrada

Postoji samo jedan primjer crkve koja je četverokutna u unutrašnjosti i vanjštini, a

to je crkva Svetog Petronila.

Pravilno orijenirana crkva, danas ruševina, ima sačuvane sve zidove u visini

nekoliko metara. Tlocrno je pravokutna, zidovi apside pokazuju da se u njezinoj osi

nalazio prozor, a prijelaz iz lađe u apsidu bio je naglašen jednostavno profiliranim

trijumfalnim likom. Na sjevernom perimetralom zidu sačuvani su ostaci lezena. S

obzirom na tehniku zidanja plitkim tesanim kamenjem datira se u 13. stoljeće.

5. CRKVE CENTRALNOG OBLIKA

Centralne crkve rijetko se javljaju u srednjovjekovnom razdoblju, pa je ovaj jedini

primjer dokaz posebnosti i osebujnosti.

5.1. Primjer : Sveta Trojica u Rovinju

Smještena je izvan starih zidina srednjevjekovnog Rovinja. Riječ je o maloj

centralnoj sedmerostranoj građevini s niskim okruglim tamburom koj izlazi iz njezine

sredine. Preko zidnih niša kontsruirana je kupola koja je u donjem dijelu ugrađena u

poligonalni omotač, a u gornjem izalzi ponad krovne strehe. Malih je dimenzija.

Njezin je monumentalni dojam ostvaren konstrukcijom i rasporedom niša na

zidovima, centralnim svođenjem te dvama malim prozorima smještenim s obje strane

ulaznih vrata i zatvorenim tranzenama. Crkva ne pokazuje karakteristike stila

romaničke arhitekture. Međutim, oblik prozora ne može upućivati na gotiku jer je

polukružan, a ne šiljasti. Zbog ne postojanja pouzdanih elemnata njezina se datacija

uvrštava u vremenski raspon romaničkog razdoblja.

6. SVJETOVNA ARHITEKTURA

Jedan od najpoznatijih primjera svjetovne arhitekture u Hrvatskoj uopće smješten

je u Istri, točnije u Poreču. Na samom kraju Decumanske ulice, vrlo blizu trga

Marafor, nalazi se Romanička kuća. Datira iz 13. st. U prizemlju se nalazila staja,a

kamene stepenice vode na prvi kat gdje je jedna velika prostorija s ognjištem

namijenjena cijeloj obitelji. Unutrašnjim stubištem s prvog kata dolazi se na drugi kat

gdje se nalaze dvije sobe. Duž zapadne i sjeverne fasade uz drugi kat nalazi se

drvena veranda.

7. ZAKLJUČAK

Zemljopisno-povijesna uloga Istre bila je iznimna jer je ona služila kao put

napredovanja jačih i sklonište slabjih. Na njezinom prostoru sačuvali su se tragovi

burne prošlosti, te se s pravom Istru može smatrati jednim od najbogatjih europskih

regionalnih muzeja.

U romaničkoj sakralnoj arhitekturi Istre održava se na osebujan način nemirni tijek

povijesnog života poluotoka i neke od crkava tog stilskog razdoblja predstavljaju ne

samo umjetnička nego i prvorazredna povijesna svjedočanstava o toj sredini i

vremenu. Te crkve pričaju, posredno svojim specifičnim oblicima, o raznolikoj sredini

u kojoj su nastale i o dalekim vanjskim ishodištima koja su djelovala na razvoj

umjetničkog i povijesnog života istarskog poluotoka.

Premda je tipologija u arhitekturi, kada je riječ o ruralnom ambijetntu, čvrsta

konstanta rijetko podložnog promjenama, održavajući se dugo kroz vrijeme, svojim

skromnim dometima i na skroman način oslikava sredinu u kojoj nastaje. Tipologija

tih crkava je ujednačena, a kada se jednom uspostavi ostaje dugo nepromjenjena i

uronjena u tradiciji, te kontinuira u sljedećim razdobljima.

8. LITERATURA