na najbogatijoj cetvornoj~©) ~©~rrrru~ milji zemaljske kugle (RAZGOVOR S JAKOVOM RADISICEM)

Kod zapadno-australijskih gradova Kalgoorlie i Boulder nalam se euveni predio zvan Golden Mile (Zlatna milja), koji je to ime dobio po velikim nala­zistima zlata. Golden Mile, zbog tih nalaiista, smatraju najbogatijom eetvor­nom miljom na svijetu.

U Golden Mile rade ljudi svih mo­gueih nacija, pa i mnostvo nasih lju­chi. No meni se einilo, da je najintere­santniji od njih starina Jakov RadiSic, koji vee preko 50 godina iivi u tome kraju.

J akov Radisie se rodio u Sliromasnoj t eiaekoj obitelji na otoku Visu 1880. godine, odakle je 1900. - u dogovoru s roditeljima - krenuo u Australiju.

- U ono doba put u Australiju (»na jdalju zem lju na svitu« - kako ~e kod nas govorilo) - pripov!ijedao mi je Radisie - predstavljao je veliki pothvat. Morao sam se prije puta is­povijediti i prieestJiti i sastaviti opo­ruku, iako nisam nista imao. J ednom rijeeju kao da idem u - smrt. Otae i majka i sva rodblina okupali su me su­'zama, a i meni je bilo strasno pri dusi.

Nakon dugog putovanja Jakov se 1900. godine iskreao u luei Fre eman­tIe.

- Bio sam bez pare u diepu, bez ikoga poznatoga, i sto je najgore, ni­sam se mogao 7lJikome obratiti , jer ni­sam znao ni rijeci engleski.

dana, Radi§ic mi 1e reko.o: - Bili su to najtezi easovi u mome zivotu. Prva tri dana (Urao s~m gru ­

dom ne znajuei, kud bi, ni sto bi. Ni skim se nisam m ogao spol'c..wmj eri, ni zatraziti posla ni hrane. Cetvrtoga dana sav oeajan, pregladnjeo i U'7Wran od luJanja, sjednem pod neko stablo, da se malko odmorim. BbtJ. m:me sjedila su dva covjeka. Gotovo nisam mogao vjerovati da eu jem nas hruarski ;ezik _ Najprije mi se uei7lJilo da sanjam. Onda se trgnem, posluSam boije i, zb ilja, pre­poznah nuS govor. Skocih k njima suznih ociju i drhtava glasa ih u pitam: »Jeste li vi nasi?« Odgovo'l1ise da jesu. Jedan je bio Istranin, a dmg-i Bokelj.

Jakov RadiSic

Sjecajuci se tih m u(5nih prvih

191

Bili su to dobri Ijudi, kakvi vee mogu biti nasi. K<.d sam 'im ispriipovijedao svoj polozaj, odvedose me najprije u neki restaurant Ii nahranise me do sita.

Od ove dvojice je Radisic doznao za cuvena nalazista zlata - Goldfield , gdje da ima dosta rada. Oni m u ku pise i kartu za Southern Cross, gdje se od­mah zaposlio na kopanju v odov oda Perth-Kalgoorlie. Kad se malo sEa.sao Ii nauCio P01l.eSto engleski, otisao je na Golden Mile. gdje se zaposlio u Tudniku z lata.

- Onda su naSi ljudi - pllica Radi·sic - lako dobivali posao. Kasnije sam shvatio zasto: jeT sma bili odlicni radnici.

Zivot 1.1. rudnicima bio je tada n eopisivo tezak. Radilo se pri-rruitivnim sred­stvima, nadnice su bile niske , a zivotne namirnice vrlo skupe.

- 1 ajteze je bilo za vodu - sjeca se Radisie. - Onaj tko je radio u Tudniku imao je prav o na cetiri galona vode besplatno, a drugi su je morali placat i, ito, bogami" skupo: od 1113 do 116 funte.

U to vrijeme bilo je tu m alo na.sega naroda, no kasnije je dolazio u sve vecem broju, te je 1912.-1914. na Kurawangu i u Boulder-Kalgoorlie bilo oka ti.mcu nasih ljudi. To su v eainom bili mladiCi, koji su, kasn(je pozivali za sobom djevajke iz staroga kraja i osnivali svoje porodice u Australiji. Tako se i Radisic ozewio i imao u braku cetvero djece, od koje mu je jedan sin poginuo 1.1. rudniku.

Skupivsi se u tolikom broju poceli su se nasi l}udi organizirati, te je vec 1910. god. u Boulderu osnov ano Hrvatsko napredno potporno drustvo, koje je oko sebe okupljalo ne sam o Hroate, nego Ii ostale Juzne Slavene. Ovo drustvo, koje je imalo izrazito antiaustri jski k arak ter, razvilo je li jepu kulturno-pro­svjetnu djelatnost: imalo je sv oju biblioteku, koja je dobivala razne navine liz domovine, zatim svoj tamburaski, pjevacki i diletant.ski ZbOT i t. d.

Kad je buknuo rat, mnofJi nasi ljudi javiri su se dobravoljno u vojsku, a neki dospjeli Ii na Solunski front, te se s puskom u ruci borili za oslobo­denje i ujedinjenje Juznih Slavena.

Jo§ u toku rata, a naroCito nakon njega, bro; nasih ljudi u ovom podrucju je znatno opao, pa je s tiim u vezi oslabio i rad drustva. No, vee 1924. dolazi ovamo veci broj novih na.sih iseljenika iz raznih krajeva Jugoslavije. Drustvo se reorganiziraIa , promijenilo ime u S lavensko napredno drustvo Ii ponavo procvalo.

No, onda je 192911930 zahvati la cijelu Australiju, pa i ovaj kraj, velika ekonomska kriza. Mnogi su naSi Iju dJi ostali bez posla, a medu njima i Radi$ic. Pokusiw je srecu trazenjem zlata, ali nije uspio . U to je vrijeme na Kurawan­gu radilo 400-500 nasih ljudi na sjeci drv a. Oni su uzdrzavali stotline drugih nezaposlenih.

- BUo .ie to teSko doba - sjeea se Radisit. - No nasi su ljudi patpoma­gaU jedwi druge, dok kompanija nije otjerala sve nezaposlene pod izHkom da trose vodu. Rada se nije moglo dobiti, osim u slucaju, da je koji rudar poginua na poslu, pa mu se mjesto ispraznilo.

Bilo je to doba nemira, kad su reakcionarni elementli sirili mrznju na strance, pa i na nase ljude. Jednom je jedna takva grupa 1931 . god. napala jugoslavensko naselje i ubila naseg zemljaka Ivana Katica., dok se ostalo sta­novnistvo, zene i djeca razb.1ezalo po okolnim sumama bez hrane i vade. Tek kad se, nakon 5-6 dana, umijesala pobicija, magaa se nas svijet vratiti nc svoja ognjista.

192

Kasnije se ekonomska situacija popravila, pa s njome i zivot naSega na­roda, a kad je izbio novi rat i Hitler poharao svu Evropu, pa i Jugoslav~ju, nas je narod listom zbio svoje redove da pomogne svojoj staroj i novoj domo­vini. Velik broj nasih ljudli javio se u vojsku, znajuci da ce, gdje god bili, tuei po istom neprijatelju.

I sam Radisic iako vee starac stupio je tL akciju i ~akuplj"o pomoc svomi narodu.

Zavr§avajuci razgovor, Radlisie me je zamolio, da ovim putem Izrui'!im njegove pozdrave dalekoj domovini, kojoj zeli svaki uspjeh • srecu u daljnjem razvitku.

s. Rosandic (Boulder, W. A.)

110 - godisnjica Mazuraniceva spJeva v

"Smrt Smail-age Cengiiica" Navdilo se 110 godina otkako je objavlj eno jedno od najveeih djela

ne sarno hrvatske nego cjelokupne jugoslavenske knjizevnosti - .Smrt Smail­age Cengijica« od Ivana Mazuraniea.

Ta pjesan - kako ju je nazvao njezin autor - objaYlj ena je prvl put u zagrebackom casopisu »Iskra" 1846. godine, i otada, neprestano, svakih neko­liko godina, dozivljava nova izdanja, da taj nepresusnd. izvor pjesnicke snage i ljepote bude dostupan sve novim i novim narastajima naiiega naroda.

U »SJ1lrti Smail-age Cengijiea«, Mazuranie je opjevao borbu crnogor­skoga naroda protiv Turaka, ali je u nj oj simbolicki prikazao vjekovnu teZnju svih J uznri.h Slavena za slobodom i ujedinjenjem. Vee sama cinjenica da Mazu­ranie, Hrvat, P r imorac (rodom iz Novoga Vinodolskog) uzima za size svoga dj ela epizodu iz borbe Crnogoraca govori 0 jugoslavenskoj ideji n jegove »pje­sni« (sto je uostalom bilo sasvim u duhu Ilirskog pokreta, u koj em je i on igrao vidnu ulogu). ,

»Smrt Smalil-age Cengij iea« se odlikuje vanrednim opisima ljudi i doga­daja , p rotkanim dubokim m islima izrazenim na snazan pjesnicki nacin. Zbog toga su citati iz »Smail-age« postali opea svoj,ina nasega naroda, te n ema kod nas gotoV'o covj eka, k oji ne zna napamet mnoge Mazuranieeve stihove.

I strani narodi ocijenili su »visoko umj etnfcku vrijednost« »Smrt Smail­age «, p a je ono vee odavno prevedeno n a sve kulturne jezike svijeta (ruski, ce.ski, t alijanski, francuski, engleski i t. d.) Od svih djela hrvatske knjizevnosti Mazuranieev je epos doiivio najviSe izdanja u domovini i inozemstvu.

193