RUAH HADA[A

1

ruach_br_27_.indd 1 25.8.2014 4:24:55

RUAH HADA[A

2

RUAH HADA[A

MAZAL TOV!

25. 5. 2014. ro|en je Igor Jonatan Jeri}evi}. Mazal tov sestri Hani, bratu Jakovu te mami i tati.

11. 7. 2014. ro|ena je Tali Ko`emjakin. Mazal tov mami Ani, tati Igoru te baki i djedu.

ruach_br_27_.indd 2 25.8.2014 4:25:06

RUAH HADA[A

3

SADR@AJ

Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah Hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u okvirima standardnih normi jezika kojima se autori slu`e. Fotografija na naslovnici, Eldridge Street sinagoga, dr. sc. Gabi Abramac.

IMPRESUMRUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL U HRVATSKOJ • GODINA X., BROJ 27, RUJAN/TI[RI 2014./5775.GLAVNI UREDNIK: Sonja SamokovlijaUREDNI^KI SAVJET: dr. sc. Gabi Abramac, Dolores Bettini, Maya Cime{a Samokovlija i Dubravka Ple{e IZDAVA^: @idovska vjerska zajednica Bet Israel u Hrvatskoj 10000 Zagreb, Ma`urani}ev trg 6/II., p.p. 880.TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376www.bet-israel.com

SURADNICI: dr. sc. Gabi Abramac, Josef Baruhovi}, Maya Cime{a Samokovlija, Jasminka Doma{, dr. sc. Boris Havel, Julija Ko{, dr. sc. Eliezer Papo, Dubravka Ple{e, dr. Vladimir [alamon

Izla`enje Ruah Hada{a financijski poma`e Savjet za nacionalne manjine RH.

UREDNI[TVO: samokovlijaºhotmail.comZA IZDAVA^A: dr. Vladimir [alamonLEKTURA I KOREKTURA: Ljiljana CikotaGRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko JovanovskiTISAK: Skaner studio d.o.o. ZagrebRABINI: dr. sc. Kotel Dadon i Dovid Goldwasser KOLUMNIST: Dolores Bettini

UVODNIK

4. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A... Sonja Samokovlija

AKTUALNO IZ RABINATA

5. Ti{re 5775 Rabin dr. sc. Kotel Dadon

S RABINOVOG STOLA

6. Odnos `idovstva prema kulturi i umjetnosti Rabin dr. sc. Kotel Dadon

RIJE^ PREDSJEDNIKA 8. Bejahad Dr. Vladimir [alamon

TEMA BROJA

9. SOUL TO SOUL Ro{ Ha{ana Rabin Dovid Goldwasser

STAJALI[TA

10. O Za{titnom rubu preko ruba pristojnosti dr. sc. Boris Havel

NA[I MIOMIRISI

16. Besamim Jasminka Doma{

KOLUMNE

17. NA OBALAMA RIJEKA BABILONSKIH Tko smo? Dolores Bettini

JEZICI I KULTURA

19. Vilnius – Jeruzalem Litve dr. sc. Gabi Abramac

ELIEZEROV KUTAK

22. Eugenika, erudicija i pobo`nost, socijalna inteligencija i pokretljivost... dr. sc. Eliezer Papo

28. Sarajevska menora dr. sc. Eliezer Papo

[OA I NJEZINI IZVORI

29. Posljednje `rtve nacizma: potomci po~initelja Julija Ko{

KULTURA I UMJETNOST

32. U IZLOZIMA KNJI@ARA

^ITATELJI PI[U

35. Jo{ jednom o sukobu Hamas – Izrael Msc. Josef Baruhovi}

ZANIMLJIVOSTI

38. Prebrojavanje mrtvih tijela Stephanie Gutmann

39. Wall Street Journal ponovno objavljuje Mi{ljenje urednika iz 1968.: @idovi su neobi~an narod: Ono {to je drugim narodima dopu{teno, @idovima je zabranjeno’ Joshua Levitt

40. Europski @idovi Michael Ledeen

41. @idovski Schindler spa{avan iranske kr{}ane, Sirijce i Ira~ane Benjamin Weinthal

42. Haftara koja je nadahnula govor Martina Luthera Kinga Jr. ’I Have a Dream’ Charles Kopel

43. Za{to se zamarati pripadno{}u `idovstvu? Caroline Glick

44. Fascinantno porijeklo gotovo svakog `idovskog prezimena Bennett Muraskin

47. Vje{tice u Zagrebu Ivan Brn~i}

48. Mali Joe i mali Alen: dva vi|enja istoga Julija Ko{

VIJESTI IZ ZAJEDNICE

49. [kola pala~a Maya Cime{a Samokovlija

IN MEMORIAM

49. Slavni dirigent Lorin Maazel umro je u dobi od 84 godine

50. Umrla je Nadine Gordimer, `idovska spisateljica i dobitnica Nobelove nagrad

ruach_br_27_.indd 3 25.8.2014 4:25:13

RUAH HADA[A

4

Od jeseni se na{a {kola seli na novu adresu. Nadam se da }e svi biti zadovoljni s novim izborom.

Svjedoci smo te{kog vremena kroz koji prolazi Izrael. @alosti nas pristranost medija i tako slabo poznavanje problema s kojima se Izrael susre}e i bori.

Dok Irak i Sirija razaraju, dok stotine tisu}a ljudi bje`i pred sigur-nom smrti koju siju ISIL i druge militantne skupine Arapa, svijet upire prstom samo u Izrael.

@elim da nam sljede}a godina donese mir. Istinski mir i dogovo-re na koje se mo`e ra~unati.

Dragi ~itatelji, svima vam `elim [ana tova i Hag Sameah, Gmar hatima tova! �

Dragi ~itatelji,

pribli`avamo se kraju jo{ jedne godine i vrijeme je da napravimo rezime ove, koja je na prolazu.

Kada se osvrnem unatrag, u svom `ivotu vidim te{ku i dugu go-dinu s lijepim momentima, zbog kojih ovi te{ki trenuci postaju manje te{ki.

Postala sam jo{ jednom nona i sretna sam {to se na{a obitelj pove}ala za jo{ jednog krasnog dje~aka.

Ne{to prije njegovog ro|enja, saznala sam da sam te{ko bole-sna, no isto sam tako postala svjesna da imam jo{ puno `elja koje trebam ostvariti i da moja bolest mora na “~ekanje”. Ne-mam sada vremena za nju. Bacila sam se na lije~enje i pozitivno razmi{ljanje. Za sada sam ja u prednosti. Ne}u razmi{ljati o dru-gom. Dok ide, ide, a ide dobro i nema predaje.

Sonja Samokovlija

“Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen” Knjiga Salomonova 6.23Sonja Samokovlija

UVODNIK / מאמר המערכת / MAAMAR HAMAAREHET

}e “trajni podsjetnik” na te osje}aje. Dok su razmi{ljali kako }e nazvati svoje dijete prije nekoliko tje-dana – nakon otmice, ali prije otkri}a tijela sjeverno od Hebro-na – pomisao da sinu daju imena trojice tinejd`era Teitelbau-movima nije pala na pamet jer su bili uvjereni da su dje~aci `ivi. Nakon pronalaska tijela, Teitelbaumovi su po~eli razmi{ljati da sinu daju jedno ili dva imena ubijenih dje~aka, ali ne i sva tri. Ta je odluka do{la tek kasnije.

Yankee i Bina Teitelbaum iz Crown Heightsa u Brooklynu, svo-jeg su novoro|enog sina nazvali Eyal Gil-ad Naftali, u po~ast trojici otetih i ubijenih izraelskih tinejd`era, Eyala Yifracha (19), Naftali Fraenkela (16), i Gil-ada Shaara (16). Najnoviji ~lan obitelji Teitelbaum pridru`io se ~etvero starije djece, uklju~uju}i djevoj~icu Shalhevet koja je ime dobila u znak sje}anja na novoro|enu Shalhevet Pass, ubijenu 2001., te sina Ehuda, koji je nazvan prema poginulom vojniku IDF-a, Ehudu Goldwasseru. Svoju odluku objasnio je otac Yankee u razgovoru s The Times of Israel nekoliko sati nakon brita: “U takvim situa-cijama postoji osobit osje}aj jedinstva koji pro`ima cijeli ̀ idov-ski narod.” Imenovanje djeteta imenima ubijenih u~enika bit

Zanimljivosti – Obitelj iz Crown Heightsa nazvala je dijete prema tri ubijena tinejd`eraNapisala Marissa Newman, prevela Dubravka Ple{e

Nakon {to su k}er nazvali prema Shalhevet Pass, a sina prema Ehudu Goldwasseru, obitelj Teitelbaum ka`e da njihova odluka treba slu`iti kao stalni podsjetnik potrebe nacionalnog jedinstva.

Teitelbaum sebe i svoju obitelj opisuje kao “vrlo sna`no po-vezanu s Izraelom” “te{ko je objasniti za{to smo to u~inili. Jednostavno, imali smo osje}aj da je to ispravno, da se radi o ~lanovima na{e obitelji”. �

Eyal Gil-ad Naftali Teitelbaum (photo credit: Courtesy/Yankee Teitelbaum).

Tri oteta i ubijena tinejd`era, sdesna nalijevo: Naftali Fraenkel, Gil-ad Shaar and Eyal Yifrach (photo credit: Courtesy).

ruach_br_27_.indd 4 25.8.2014 4:25:13

RUAH HADA[A

5

AKTUALNO IZ RABINATA / חדשות מהרבנות / HADA[OT MEHARABANUT

Dragi prijatelji

Po~etak rada {kole na novoj lokaciji – Katarinin trg

dr. sc. Rabin Kotel Dadon

Ti{re 5775 Rabin dr. sc. Kotel Dadon

odr`ali. Htio bih zahvaliti gradona~elniku grada Iloka g. Zvoni-miru Dragunu koji je svojim iskrenim zalaganjem i trudom oko svakog segmenta organizacije ovog sve~anog doga|aja u~inio komemoraciju posebnom. @elim se zahvaliti svima u gradu Iloku na toploj dobrodo{lici i gostoprimstvu tijekom cijelog na{eg boravka.

III. regionalni seminar o ljudskim pravima povodom 70-godi{njice transporta ~akove~kih @idova u Auschwitz – 22. svibnja 2014.Udruga za edukaciju i promicanje ljudskih prava sa sjedi{tem u Me|imurskoj `upaniji ovog je svibnja organizirala III. regi-onalni seminar o ljudskim pravima pod nazivom “Gdje je bio ~ovjek?”. Seminar se odr`avao povodom 70-godi{njice trans-porta ~akove~kih @idova u Auschwitz. Prisustvovalo je oko 50 nastavnika koji su sudjelovali u trodnevnim aktivnostima, kao {to su: otvorenje putuju}e izlo`be “Anne Frank – povijest za sada{njost” te u predavanjima, radionicama, okruglom stolu i terenskoj nastavi u Mauthausenu, u Austriji. Bila mi je ~ast sudje-lovati na okruglom stolu “Religija u vrijeme Holokausta” – zajed-no s predstavnicima Evangeli~ko-luteranske Crkve u RH, Srpske pravoslavne Crkve, Islamske zajednice u Hrvatskoj i Vara`dinske biskupije.

@elim poslati sve blagoslove g. Miljenku Hajdarovi}u, predsjed-niku Udruge za edukaciju i promicanje ljudskih prava kako bi nastavio s takvim va`nim aktivnostima.

Obiteljski [abat uz gostovanje rabina Yehiela Wassermana i rabina Dovida Goldwassera[abat prije blagdana [avuota – [abat Jom Jeru{alajim, imali smo obiteljski [abat uz gostovanje dva draga velika prijatelja na{e zajednice: rabina Dovida Goldwassera iz New Yorka i rabina Yehiela Wassermana, ~lana upravnog odbora SOHNUT-a, te jednog od oslo-boditelja Zida pla~a. Bio je to poseban [abat tijekom kojeg smo ~uli puno divrej Tora od Rabina Goldwassera koji je prije svega do{ao posjetiti na{u dragu glavnu urednicu ~asopisa Ruah Hada{a, Sonju Samokovliju. ^uli smo i `ivotnu pri~a Rabina Wassermana, koji je bio me|u osloboditeljima Jeruzalema 1967. godine.

Sastanak sa ~elni{tvom AJC-a Krajem lipnja Zajednicu su posjetili ~elni ljudi American Jewish Com-mittee. Sastanak je bio dobar i konstruktivan, a posjetitelji su pokazali veliki interes pru`anja pomo}i na{oj Zajednici te za uzajamnu suradnju.

Pro{le godine smo donijeli strate{ku odluku o preseljenju {kole na bolju lokaciju te smo tijekom godine tra`ili novi prostor za {kolu. Zahvaljuju}i tome, odlu~ili smo preseliti {kolu na Gornji grad, na Katarinin trg. U ure|enje {kole trebalo je ulo`iti puno vremena i sredstava i to smo napravili tijekom ljeta. Novi prostor {kole je lijep i vrhunski opremljen te je ovaj put, zahvaljuju}i Ronald S. Lauder Fondaciji i Jewish Agency for Israel, ulo`eno puno i u sigurnost. U zadnjih nekoliko godina interes za na{u {kolu postao je iznimno velik, ~ak toliki da smo, na na{u `alost, morali odbiti dosta zainteresiranih za upis i to zbog manjka mje-sta. Na{a namjera je imati elitnu {kolu u kojoj razredi ne}e imati vi{e od desetoro i, ukupno, 80-oro u~enika. [kola je jedan od izvora na{eg ponosa, ona osigurava na{ identitet i kontinuitet na{e Zajednice. [aljem blagoslove svim djelatnicima {kole za uspje{nu {kolsku godinu te `elim puno sre}e i uspjeha generaci-ji koja nas je napustila – u njihovom daljnjem {kolovanju.

Ro|enje novog ~lana

U na{oj Zajednici ro|en je novi ~lan, Igor Jonatan, sin Lee i Ante Jeri}evi}a. ^estitam roditeljima, baki Branki te baki Mileni i didi Igoru, ujacima Rubenu i Emilu Albahari te teti Vandi. @elim Mazal tov i neka dijete bude odgojeno u duhu na{ih predaka, te neka bude izvor ponosa svojoj obitelji i svojoj Zajednici.

Jom Ha{oa – IlokOvogodi{nja komemoracija povodom Dana Holokausta bila je me|u najdostojanstvenijim komemoracijama koje smo do sada

Nova zgrada {kole na Katarininom trgu.

ruach_br_27_.indd 5 25.8.2014 4:25:15

RUAH HADA[A

6

se `elimo sjetiti na mazkiru za Jom Kipur. Njihova }e imena biti pro~itana u sinagogi.

Na kraju, `elim u svoje ime i u ime svoje supruge svima vama [ana Tova, SRETNU GODINU, BLAGOSLOVLJENU GODI-

NU, GODINU LJUBAVI I ZDRAVLJA, MIRA I SIGURNOSTI NA PODRU^JU IZRAELA I U CIJELOME SVIJETU. @ELIM GODINU

JEDINSTVA @IDOVSKOGA NARODA.

NEKA BI NA[A ZAJEDNICA DOSTIGLA SVOJE CILJEVE I BILA BLISKA I ^VRSTO VEZANA UZ SVOJE IZVORE.

[ana tova i Hag Sameah, Gmar hatima tova!i tizku le{anim rabot neimot vetovot!

לשנה טובה תיכתבו ותחתמו, תזכו לשנים רבות נעימות וטובות.Va{ rabin,

dr. sc. Kotel Da-Don �

KalendarOve godine u znak odli~ne suradnje s rabinom Isakom Asie-lom iz Beograda, odlu~ili smo ujediniti snage i resurse i izdati zajedni~ki kalendar sa Savezom Jevrejskih op{tina Srbije. Nadam se da }e se svima svidjeti novi kalendar za 5775 godinu.

ProgramRadi ve}e dostupnosti podataka ~lanovima Zajednice, osobito starijima, priklju~ujem ovome pismu program molitava, preda-vanja i aktivnosti za Velike blagdane. Veselim se sve vas vidjeti u velikom broju na svim blagdanima u sinagogi kako bismo mogli imati lijepe i dostojanstvene molitve uz minjan.

MazkirOne koji to ve} ranije nisu u~inili, `elio bih podsjetiti da {to `ur-nije po{alju u na{ Ured sva imena svojih dragih koji su umrli u doba Holokausta i drugih dragih umrlih iz svojih obitelji, kojih

AKTUALNO IZ RABINATA / חדשות מהרבנות / HADA[OT MEHARABANUT

U ovom ~lanku nastojat }emo izlo`iti `idovski pogled na kulturu i umjetnost. Tako|er }emo poku{ati odgovoriti na sljede}a pitanja:

Kakav je to~no odnos `idovstva prema kulturi i umjetnosti?

Je li kulturno djelovanje ispravno, po`eljno i ima li pozitivnu vrijednost?

Je li religioznoj osobi dana{njice dopu{teno stvarati kulturu i biti njezinim konzumentom ili je bolje da se takva osoba kloni njezi-nih plitkih sadr`aja u kojima je sve dopu{teno?

Je li sudjelovanje u kulturnom `ivotu po`eljno, ima li pozitivnu vrijednost? Je li takvo sudjelovanje dopu{teno, neodre|eno ili, mo`da, zabranjeno? Smiju li vjernici i religiozne osobe biti konzu-menti postoje}e kulture?

Civilizirani svijet ~esto nalikuje svijetu zabave, svijetu bez svetosti, svijetu koji `ivi u skladu s vrijednostima suprotnim Tori, svijetu koji uludo trati vrijeme. Prema ovom stavu, vjernik i ~ovjek koji `ivi pre-ma vjerskim pravilima, kulturu do`ivljava kao prijetnju, o njoj govori kao o ne~em negativnom i, u najboljem slu~aju, pronalazi tek malo pozitivnog. O~ito je da je ovakva slika kulture uvelike manjkava.

Zva~aj kulture i umjetnosti Povijest nas u~i da su umjetni~ko i kulturno stvarala{tvo duboka ljudska potreba te da su od silne va`nosti za ljudski `ivot i dru{tvo. Umjetnost je izri~aj dubokih aspekata ljudske du{e, ona nadahnjuje, otkriva i razvija snage inherentne ~ovjeku.

Tora se spustila u svijet poslije dvadeset i {est generacija1 {to govori o snagama i sukobima koji postoje u svakom ~ovjeku.

Odnos `idovstva prema kulturi i umjetnostiRabin dr. sc. Kotel Dadon doc.

Zaista, iz mnogih raznovrsnih izvora u Tori u~imo o va`nosti kulture i umjetnosti. Ovdje navodimo tek nekoliko primjera:

– Pri izgradnji Hrama kori{teni su mnogobrojni vidovi umjetnosti. Pjesma i ples Levita tako|er su imale va`nu ulogu u Hramu.2

– Na{i Mudraci u Talmudu prepoznaju zna~aj izvanjske ljepote u vr{enju zapovijedi:

“Jer, pou~eni smo: Ovo je moj Bog i ja }u ga slaviti (Izlazak 15,2): ¢tj.,£ ukrasi se pred Njim prilikom ¢ispunjenja£ zapovijedi. ¢Stoga:£ na~ini prekrasnu sjenicu u Njegovu ~ast, prekrasan lulav, prekrasan {ofar, prekrasan cicit, i prekrasan svitak Tore te ga napi{i lijepom tintom, lijepim bambuso-vim ¢-perom£, te neka ga pi{e iskusan pisar, zaogrni Svitak prekrasnim svilama.” 3

Ljepota i umjetnost nisu vrijedni samo u kontekstu zapovijedi i Halahe nego op}enito. To postaje o~ito na temelju Halahe koja nas u~i da kada ~ovjek ugleda “lijepe stvorove i lijepa stabla, treba re}i: Blagoslovljen Onaj koji je takvu ljepotu postavio na svijet.” 4 Op}enito, `idovski zakon ne ignorira ljepotu koju se mo`e na}i u svijetu.

Tora nasuprot svjetovnog posla

“Na{i su nas rabini u~ili: Knjiga Zakona nikada ne}e si}i s tvojih usana (Jeho{ua 1, 8.) Kako ne bismo pomislili da se ova nared-ba mora shvatiti doslovno, pisac nastavlja: “Sam }e{ prikupiti svoje `ito.” (Pnz. 11,14.), {to ukazuje da se prou~avanje Tore mora povezati sa svjetovnim poslom. Ovo je stav R. I{maela. R. [imeon b. Johaj pita: “Je li to mogu}e? Ako ~ovjek ore u

S RABINOVOG STOLA / משולחן הרב / MI[ULHAN HARAV

ruach_br_27_.indd 6 25.8.2014 4:25:17

RUAH HADA[A

7

S RABINOVOG STOLA / משולחן הרב / MI[ULHAN HARAV

Iako se mnogi ljudi identificiraju s blagoslovima koje dobivaju iz kul-ture, zabrinutosti zbog po{tovanja Halahe i brige radi utjecaja na duhovnost, smanjuju utjecaj kulture na svoje djelovanje. Strah od opasnosti koje sa sobom nosi kultura sve je ve}i te ljudi tako izbjega-vaju i blagoslove koje im kultura donosi.

Postoje pozivi na odvajanje ova dva svijeta, svijeta vjere i svjeta umjetnosti, pozivi da ih se smatra paralelnim svemirima: umjet-nost u sekularnom kontekstu i vjera bez umjetnosti. I taj pristup tako|er zanemaruje silne blagoslove koje kultura donosi u svijet vjere te jednako tako mo`e stvoriti sekularni svijet prepun osobnih emocija paralelno s tehni~kim i religioznim svijetom bez duhovno-sti. Ovo je ve}a opasnost od straha da bi kultura mogla sru{iti pri-kladne granice jer vjeru i zapovijedi stavlja u lo{iji, slabiji polo`aj.

Kultura i umjetnost podlo`ne su ljudskoj ruci. ^ovjek koji stvara kulturu nastoji izna}i najbolja rje{enja kako to u~initi te je jasno da tijekom tog stvaranja mora iskusiti dublje osje}aje od osobe koja tu kulturu konzumira. No, osoba koja je konzument kulture predstavlja glavni faktor pri odre|ivanju naravi i razine kulture.

Za krajKultura i umjetnost su ljudske nu`nosti i mnogi izvori u judaizmu u~e nas o njihovom dubokom doprinosu pojedincu i dru{tvu kao i obvezi slu`enja kao blagoslov ovome svijetu. Uistinu, mnogo je opasnosti u kulturi te stoga postoji i potreba da se tim pitanjima pozabavimo s du`nim po{tovanjem i pa`njom, u okviru ̀ idovskog zakona i prema duhu Tore. Ljudska nas povijest u~i da su umjetnost i kultura ~ovjekova potreba i nu`nost. Upravo je takvima Bog stvorio ~ovjeka i svijet. U umjetnosti skriveni le`e neopisivi blagoslovi a na{a je obveza te blagoslove iznijeti na svjetlo dana. No, istovremeno se u umjetnosti skrivaju i opasnosti te se stoga prema umjetnosti moramo odnositi s po{tovanjem koji zaslu`uje, u granicama `idovskog zakona i u skladu s duhom Tore. Tora nije suprotna `ivotu, ona pozitivno gleda na sav `ivot, uklju~uju}i umjetnost i kulturu, cijeni i po{tuje `ivot i posve}uje ga velikom ljubavlju. Istovremeno, Tora postavlje i nu`ne granice.

Kultura i umjetnost prirodni su prijatelji i saveznici Tore i svetosti, nisu neprijatelji. Nije se mudro baviti kulturom bez dovoljno zna-nja i bez postavljanja ikakvih granica, ali istovremeno, nije mudro ograditi se visokim i prijete}im zidovima. Nu`no je prona}i finu ravnote`u opreznosti i halahi~kih granica. Kona~no, treba ohra-briti ljude od vjere da se upuste u bavljenje umjetno{}u kako bi vjera i umjetnost harmoni~no opstojali te kako bi blagoslovi koje svaka od njih nosi pozitivno utjecali na onu drugu, ̀ idovski narod i cijeli Bo`ji svijet.

U ovom smo ~lanku nastojali uspostaviti temeljni pristup ovom va`nom pitanju. Takav je pristup kojega zagovaramo, put koji povezuje Toru i `ivot, stvarnost i ideologiju. �

1 Midra{ Vajikra Raba 892 Vidi: Rabin Jehuda Halevi, Kuzari II, 64.3 BT [abat 133b.4 BT Berahot 58b, see also: [ulhan Aruh Orah Hajim 225.5 BT Berahot 35b6 Vidi: BT Avoda Zara 18b.7 Ibid.8 Ibid.

vrijeme oranja i sije u vrijeme sjetve, `anje u vrijeme `etve, mlati u vrijeme mla}enja i vije u vrijeme vijanja, {to }e biti s Torom? No, kada Izrael vr{i volju Sveprisutnoga, njihov rad obavljaju drugi… a kada Izrael ne vr{i volju Sveprisutnoga, svoj rad obavljau sami, kako je re~eno: Sam }e{ prikupiti svoje `ito.” 5

Dakle, kojem }emo se mi{ljenju prikloniti? Mi{ljenju {kole Rabi-na [imeona b. Johaja koji je zahtijevao potpunu predanost Tori 6 ili mi{ljenju {kole R. I{maela, koji je zagovarao prou~avanje Tore paralelno s bavljenjem nekim svjetovnim poslom.

Abajem, babilonski Amorej iz prve generacije, izlo`io je u Talmudu koju praksu preferira:

“Mnogi su slijedili savjet I{maela, i pokazao se uspje{nim. Drugi su slijedili R. Simeona b. Johaja ali taj se savjet poka-zao neuspje{nim.” 7

U Talmudu nalazimo i drugo svjedo~enje o stavu koji bismo radije prihvatili:

“Raba b. Bar Hanah rekao je u ime R. Johanana, koji je iznio rije~i R. Jude b. Ila’ija: ’Kolika je razlika izme|u ranijih i ka-snijih generacija! Ranije generacije uglavnom su se bavile prou~avanjem Tore dok je njihov svakodnevni posao bio od manje va`nosti, i u jednom i u drugom poslu bili su uspje{ni. Kasnije generacije svoj su svakodnevni posao u~inile glavnim a u~enje Tore sekundarnim i ni u jednom nisu bili uspje{ni’.” 8

Moramo razlikovati ~ovjeka koji ne prou~ava Toru, ne bavi se razvo-jem svojeg karaktera i prosvje}enjem svijeta nego svoje dane provodi u ljen~arenju, od ~ovjeka koji prou~ava Toru, ̀ ivi ̀ ivotom punim smi-sla, ̀ ivotom kojim pridonosi dobru svijeta te dio svojih snaga posve-}uje i kulturi. Svaki od nas konzumira razli~itu vrstu kulture, neki vi{e, a neki manje i pomisao da Tora zabranjuje cjelokupni svijet kulture jednostavno nije istinita. Kako je Tora temelj na kojem ~ovjek gradi svoj `ivot, neki segmenti kulture mogu se lijepo uklopiti i pozitivno nadopuniti `ivot ~ovjeka, ~ak i obogatiti u~enja Tore. [tovanje Boga mora biti u sredi{tu `ivota svakog ~ovjeka, a prou~avanje Tore na~in razvoja raznih dimenzija osobnosti te na~in doprinosa zajednici.

Dakle, nau~ili smo da Tora mora biti “stalna” u ~ovjekovom ̀ ivotu jer spoj Tore i svakodnevice (zanimanja i kulture) tek tada mo`e biti uspje{na.

OpasnostIako je kultura ispunjena mnogim ljepotama i blagoslovima, ipak u sebi skriva i opasnosti i pote{ko}e koje ne smijemo zanemariva-ti. Opasnosti mo`emo podijeliti na dvije vrste: opasnosti na koje nailazimo bave}i se kulturom te opasnosti koje proizilaze iz naravi dana{nje popularne kulture.

Naglasili smo da je razvoj snaga inherentnih ljudskoj psihi blagoslov svojstven umjetnosti, ali u kulturi i umjetnosti istovremeno se skriva opasnost usredoto~enja na osobu, a ne na Bo`je djelo. Ne mo`emo zanijekati da u dana{njoj kulturi diljem svijeta postoje zabrinjava-ju}i segmenti koji religioznom ~ovjeku onemogu}avaju ili znatno ote`avaju sudjelovanje u kulturnom `ivotu. Znatan dio kulture od-nosi se i na razmi{ljanje o duhu otkrivanja koji zagovara izno{enje svega {to se nalazi u ljudskoj du{i. Sukob s Halahom i duhom Tore tako|er je sna`no ispoljen u kontekstu seksualne dopustivosti kao i na drugim poljima.

ruach_br_27_.indd 7 25.8.2014 4:25:17

RUAH HADA[A

8

RIJE^ PREDSJEDNIKA / דבר הנשיא / DVAR HANASI

U `ivotu `idovske, tj. jevrejske zajednice s prostora biv{e Jugo-slavije, bilo je u ovih, skoro sedamdeset godina nakon II. svjet-skog rata, mnogo zna~ajnih susreta, manifestacija i proslava. Povijest @idova ne samo s ovih prostora prepuna je nesretnih doga|anja i ~esta su sje}anja na sve te strahote, ali, eto, u posljed-njih sedamdeset godina, na ovim prostorima, @idovi/ Jevreji `ive dosta mirno i kroz susrete i manifestacije poku{avaju sa~uvati kulturnu ba{tinu, naslije|e ali i oplemeniti, obogatiti iste. Jedna od kulturnih manifestacija koja se pamti i koja jo{ uvijek djeluje je Bejahad – @idovska kulturna scena. U formi festivala djelovala je trinaest godina – od 2000. do 2012. Ostavila je neizbrisiv trag svojim godi{njim okupljanjima i preko 300-tinjak @idova/Jevreja i njihovih prijatelja, tokom sedam dana, na obali Jadrana i uz prvorazredni program, u`ivali su od jutarnjih do kasnih ve~ernjih sati. Stotine umjetnika prodefiliralo je scenom Bejahada sa svih strana svijeta i pru`ilo istinski kulturni do`ivljaj za sve prisut-ne. O svemu ovome svjedo~e i ~asopisi i dokumentarni filmo-vi Bejahad koji su izuzetno uspje{no dokumentovali de{avanja u Supetru, Hvaru, Opatiji i Puli! ^asopis Bejahad, koji se publicirao jednom godi{nje na hrvatskom i engleskom jeziku, na preko 200 stranica, pobrao je velika priznanja i doprinio afirmaciji Bejahada!

Recesija, koja je pogodila cijelu regiju, i njene negativne implikacije na kulturne projekte, zahtijevala je iznala`enje novih modaliteta djelovanja @idovske kulturne scene. Tako se sedmodnevna kulturna maniestacija Bejahad, nakon 2013. godine, “seli” s obala Jadrana u Zagreb i transformira se u niz trodnevnih doga|anja pod nazivom Bejahad u Zagrebu. Prvi ta-kav doga|aj zapo~inje trodnevnim programom Sarajevske je-vrejske op{tine, potom slijedi trodnevni program Beogradske jevrejske zajednice, zatim Berlinske, Be~ke i Pra{ke zajednice.

Sva doga|anja u Zagrebu organizirana su u suradnji sa pome-nutim zajednicama i Bet Israelom, ali i u partnerstvu sa amba-sadama zemalja iz kojih zajednica dolazi i sa razli~itim instituci-jama tih zemalja kao {to su: Goethe Institut (Zagreb), Austrijski kulturni forum (Zagreb), Balassi institut u Hrvatskoj, Centrum judaicum (Berlin) itd.

Dr. Vladimir [alamon

Bejahad Dr. Vladimir [alamon – predsjednik @idovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj

Uspjeh projekta Bejahad u Zagrebu, sada ve} osna`enog Beja-had – @idovska kultura u Europi – danas, ohrabrio nas je da na-stavimo dalje, te u novembru 2014. godine u Zagrebu gostuje za-jednica iz Budimpe{te, koja se ubraja me|u zna~ajnije u Europi, s programom koji uklju~uje predavanja, koncert, film i izlo`bu.

Publika je ponovo prisustvovala izvanrednim kulturnim ostvare-njima ~lanova gostuju}ih zajednica i ponovo su gosti i doma}ini imali priliku dru`iti se i u`ivati u zajedni~kim trenucima. Brojni koncerti, izlo`be, scenski nastupi, filmovi i predavanja svjedo~e o privr`enosti ~lanova zajednica svojim korijenima ali i `elji da i dru{tvo u kojeme `ivimo i radimo, vidi, ~uje i upozna se s bogat-stvom `idovske/jevrejske kreativnosti i imaginacije. Na{ cilj je da svi zajedno (“bejahad”) `ivimo bolje, ljep{e, mirnije i da toleran-cija i solidarnost krase svakodnevicu.

Jedan od noviteta projekta @idovska kultura u Europi – danas je i gostovanje zajednica Grada Zagreba u drugim evropskim cen-trima i predstavljanje vrlo bogatog i vrijednog `ivota ovda{njih zajednica. Preliminarni program projekta @idovski Zagreb obu-hva}a: uvodno predavanje Slavka Goldsteina; zatim “@idov-ski filmski festival” koji }e predstaviti Branko Lustig i Nata{a Popovi}; koncert “Ve~er Alfija Kabilja” u izvo|enju Alfija Kabilja, Radojke [verko i Vladimira Babina; potom izlo`bu slika akade-mika Zlatka Boureka i Tonija Franovi}a; predstavljanje ~asopisa Novi Omanut – prilog `idovskoj povijesti i kulturi koji izlazi ve} dvadeset i jednu godinu i o kojem }e govoriti Vlasta Kova~ te prezentaciju knji`evnog opusa Jasminke Doma{ i predstavljanje projekta Bejahad. Cilj je ponuditi takav program koji }e garanti-rati vrijedan kulturni do`ivljaj. Prvo gostovanje @idovski Zagreb planirano je od 7. – 9. XI. 2014. godine u Sarajevu, a potom slijede gostovanja i u drugim evropskim centrima.

Eho svih ovih doga|anja u medijima Hrvatske, Austrije, Njema~ke itd. je vrlo pozitivan.

Brojne institucije i radne organizacije iz Hrvatske, kao i Grad Zagreb, financijski potpoma`u realizaciju projekta Bejahad – @idovska kultura u Europi – danas i doprinose uveliko razvo-ju tolerancije i solidarnosti, ne samo u Zagrebu, nego i mnogo {ire. I gradovi, iz kojih dolaze zajednice, potpoma`u financijski realizaciju projekta, doprinose}i tako boljem me|usobnom razumjevanju i boljem zajedni~kom `ivotu.

Imamo jo{ mnogo planova i za budu}nost, ali vremena su takva kakva jesu i u planiranju je potrebna skromnost, mudrost i str-pljenje! Vjerujemo da pred nama stoje brojni uspje{ni susreti, na koje svi zajedno mo`emo biti ponosni, a Bejahd }e i dalje moti-virati i mobilizirati na{e ~lanove i prijatelje na nova stvaranja!!! �

ruach_br_27_.indd 8 25.8.2014 4:25:17

RUAH HADA[A

9

TEMA BROJA / הנושא המרכזי / HANOSE HAMERKAZI

Na Ro{ Ha{anu ~itamo iz dijela Tore koji je posve}en veziva-nju Izaka i pojavi an|ela koji je nalo`io Abrahamu da ne `rtvuje Izaka. U biti, an|eo se pojavio dva puta, ali Abrahama je blago-slovio tek nakon {to je prinesen ovan kao `rtva umjesto Izaka.

Bilo bi logi~no zaklju~iti da }e vezivanje Izaka kako bi bio `rtvovan prije zaslu`iti blagoslov nego `rtvovanje ovna. No, kako bi obilje`ili to zbivanje, na Ro{ Ha{anu pu{emo u {ofar koji nas podsje}a na ovna, a ne spominje se vezivanje Izaka radi `rtvovanja.

Rabi Yisroel Salanter, slavni utemeljitelj pokreta Mussar, obja{njava da je Abraham ku{an vrlo te{kom ku{njom – `rtvo-vanjem svog ljubljenog sina. Uspje{no je odgovorio izazovu i poslu{ao Ha{emov glas. Ali, to nije bilo dovoljno, jer voljnost da `rtvuje Izaka ipak nije u potpunosti pokazala Abrahamovu silnu ljubav prema Ha{emu.

Kada je Abrahamu re~eno neka ne `rtvuje Izaka, Abraham se za-kleo da se ne}e pomaknuti s tog mjesta dok ne bude mogao umjesto Izaka `rtvovati neku `ivotinju. Abraham nije bio zado-

voljan samo time {to je uspje{no odgovorio na izazov i nije `elio oti}i. Htio je izvr{iti micvu prije nego li se vrati ku}i. U~imo: ako osoba nije motivirana da se popravi, ne zaslu`uje blagoslov s Neba. Upravo ~injenica da ga je izazov doveo bli`e Ha{emu, u~inila je Abrahama vrijednim blagoslova.

Ovih dana na{a bra}a diljem svijeta suo~ena su s isku{enjem. Od prvoga dana kada su trojica mladi}a u Izraelu oteta, svjedo~ili smo izuzetnom jedinstvu na{eg narod, ~injenici da su svi bili mo-tivirani postati boljima, ~initi vi{e micvot i pribli`iti se Ha{emu. Na{ odgovor i na{a djela mogu se usporediti s reakcijom Abraha-ma Avinu. Uspje{no smo se suo~ili s izazovom, uve}ali i u~vrstili na{u vjeru u Ha{ema i odlu~ili ~initi mnogo micvot.

Neka sva moja bra}a i sestre u Zagrebu te svi pripadnici `idov-skog naroda budu blagoslovljeni godinom dobroga zdravlja, sre}e, mira i blagostanja.

Rabin Dovid Goldwasser �

Rabin Dovid Goldwasser

Soul to Soul

Ro{ Ha{ana Rabin Dovid Goldwasser, prijevod Dubravka Ple{e

pa Robotlab te ga prvi put predstavila u srpnju u berlinskom @idovskom muzeju. Dok stroju treba otprilike tri mjeseca kako bi dovr{io 80 metara duga~ak svitak, rabinu ili soferu za isti posao treba gotovo godina dana. No, za razliku od svitka koji je napisao rabin, robotov svitak ne mo`e se koristiti u sinagogi.

“Da bi Tora bila sveta, mora biti napisana gu{~jim perom na pergamentu. Cijeli proces mora biti produhovljen, i dok pi{em, ja i molim”, rekao je rabin Reuven Yaacobov. Berlin-ski rabin pa`ljivo je gledao kako neumorni robot ispisuje Prvu knjigu Mojsijevu da bi zatim posjetiteljima pokazao tradicionalni na~in pisanja svitka Tore, kojim se soferi slu`e ve} tisu}ama godina.

I robot i rabin sudjeluju u izlo`bi nazvanoj “Stvaranje svijeta”. Izlo`ba govori o zna~enju hebrejskih rukopisa u judaizmu te prikazuje Svitke na hebrejskom, `enidbene ugovore i druge srednjovjekovne dokumente iz kolekcije Braginsky. Robot }e biti izlo`en do sije~nja 2015., dok }e rabin i Svitak svoje sudje-lovanje zavr{iti 3. kolovoza 2014. godine. �

BERLIN (AP) — Pero robota juri svitkom papira slijeva nade-sno te ispisuje drevna slova hebrejskog jezika crnom tintom. Robot ispisuje Toru te to ~ini znatno br`e nego {to bi to ijedan rabin mogao jer – robot se ne mora odmarati.

Robota koji ispisuje Toru razvila je njema~ka umjetni~ka gru-

Robot pi{e Toru u berlinskom muzejuIako se Svitak ne mo`e koristiti u sinagogi, ima sredi{nje mjesto na novoj izlo`bi

Kirsten Grieshaber, The Associated Press, prevela Dubravka Ple{e

Robot pi{e Toru u instalaciji postavljenoj u @idovskom muzeju u Berlinu (photo credit: AP/Markus Schreiber).

Ovaj ~lanak posve}en je Glavnom rabinu Kotelu Da Donu i njegovoj Rebecin te Sonji Samokovliji.

ruach_br_27_.indd 9 25.8.2014 4:25:18

RUAH HADA[A

10

STAJALI[TA / עמדה / EMDA

Na Fakultetu politi~kih znanosti Sveu~ili{ta u Zagrebu dr. sc. Boris Havel je stekao akademski stupanj doktora znanosti iz znanstvenog podru~ja dru{tvenih znanosti, znanstvenog polja politologija, znanstvene grane me|unarodnih odnosa i nacionalne sigurnosti.

dr. sc. Boris Havel

O Za{titnom rubu preko ruba pristojnostiMedijsko izvje{tavanje o sukobu Izraela i Hamasa vs. ~injenice

dr. sc. Boris Havel

Najnoviji sukob u Pojasu Gaze izme|u Dr`ave Izraela i teroristi~ke skupine Hamasa, dijelu vladara hrvatskoga medijskog prostora do-nio je jo{ jednu priliku za izno{enje strastvenih, odrje{itih mi{ljenja, duboko pro`etih ideologijom, te nezainteresirano{}u za kontekst, ~injenice i alternativna vi|enja. Dio njih je medijski i ideolo{ki za-nat ispekao u tanjugovskim laboratorijima globalnog diseminira-nja nesvrstan{tine i jugoslaven{tine, pa je zauzimanje Mar{alovih pionira za prava teroristi~kih skupina i prozivanje Amerike, Izraela i Zapada za sva zla ovoga svijeta, za takve krik olak{anja. Vrijeme ih je pregazilo u ve}ini vanjskopoliti~kih tema, ali arapsko-izrael-ski sukob jo{ je tu, a oni dobro pripremljeni. Drugi dio hrvatskog dru{tva – dodu{e onaj manje pripremljeni – shva}a da bi bilo gro-teskno simpatizirati s d`ihadistima ~iji istomi{ljenici samo malo isto~nije od “Palestine” progone i ubijaju kr{}ane, pa tako ima-mo jo{ jednu temu o kojoj u Hrvatskoj vlada podjela. Utje{no je to {to ovaj put nismo sami. Za razliku od teme zlo~ina~ke naravi komunisti~kog totalitarizma i njegovih ikona Lenjina, Tita ili Ca-stra, o kojoj su Hrvati podijeljeni ali ostatak civiliziranog svijeta nije, o pitanju sukoba u Gazi podijeljeni su svi. Manjinske useljeni~ke muslimanske zajednice u mnogim zemljama organiziraju prosvje-de protiv Izraela. Domicilno stanovni{tvo tu i tamo uprili~i skup potpore Izraelu, dok kr{}anske zajednice, poput onih umre`enih s Me|unarodnom kr{}anskom ambasadom u Jeruzalemu, rade i na pru`anju konkretnije pomo}i ̀ idovskoj dr`avi. Strane medijske ku}e o sukobu izvje{tavaju sli~no kao i 2008./2009. i 2012. U dr`avama s ve}im brojem useljenika i socijaldemokratskom tradicijom, poput Francuske ili [vedske, te na Al-D`aziri1 i naravno BBC-ju, iskazuje se puno razumijevanja za palestinske teroristi~ke skupine. Konzervativ-nije medijske ku}e, poput Fox Newsa, na~elno podr`avaju Izrael, ali stavljaju pod upit i izraelske postupke te otvaraju puno prostora za polemi~nu razmjenu razli~itih vi|enja. Sve u svemu, Bliski je istok u mnogim dr`avama najva`nija vanjskopoliti~ka tema, o kojoj ve-}ina ljudi ima mi{ljenje – premda ne nu`no i znanje – i spremna ga je iznijeti pred kamerom. O njoj se raspravlja skoro kao o nogometu: s puno emocija i ̀ ara, podrazumijevaju}i da je sugovornika, osobito ako navija za Hamas, nepristojno pitati za razlog.

Propaganda s ljudskim licem Hrvatski su mediji izgradili osebujan stil izvje{tavanja o izraelsko-pa-lestinskom sukobu. Kad vidim usredoto~eni, duboko pronicljivi po-gled na licu voditelja koje se u trenu preina~i iz le`erno prilago|enog izvje{tavanju o tijeku turisti~ke sezone, u ozbiljno i zabrinuto (pada mi na pamet simpati~ni \urica Drobnjak), i ~ujem ga kako s nje`nim ali odlu~nim suosje}anjem opominje gledatelja da }e kadrovi koji slijede biti potresni, odmah znam {to je sljede}a tema Dnevnika. Po-tresni kadrovi po~eli su se u hrvatskim medijima pojavljivati nakon

{to je Izrael odlu~io zaustaviti granatiranje svojih gradova iz Pojasa Gaze. Ono {to se zbivalo prije toga i izvan toga za uredni{tvo Dnev-nika nije bilo ni potresno ni zabrinjavaju}e, pa se nije ni objavlji-valo. A to uklju~uje: vi{emjese~no raketiranje izraelskih ciljeva iz Pojasa Gaze. Hu{ka~ke propovijedi po palestinskim d`amijama na d`ihad i ubijanje @idova gdje god ih se na|e. Nazivanje trgova u Ramallahu imenima masovnih ubojica. Hamasovo ubijanje vlastitih sugra|ana optu`enih za (nedokazanu) kolaboraciju s Izraelom. Pro-gon homoseksualaca, liberala, politi~kih neistomi{ljenika, kr{}ana i osobito @idova koji bi zalutali u palestinsko, ina~e etni~ki ko suza ~isto, podru~je. Podu~avanje djece u d`ihadizmu i fanatizmu. Izja-ve ponosnih roditelja bomba{a samoubojica kako se nadaju da }e jo{ koje njihovo dijete kro~iti uzvi{enim {ehidskim putem… Da ne spominjem druga bliskoisto~na dru{tva, poput Saudijske Arabije,

ruach_br_27_.indd 10 25.8.2014 4:25:20

RUAH HADA[A

11

stvo Muhameda Abu Kadira, naprotiv, @idovi su reagirali zgra`anjem. Najprije nisu vjerovali da su takvo zlodjelo po~inili njihovi sunarod-njaci. Pojavile su se vijesti o tome da ga je ubla u`a rodbina “iz ~asti” zbog njegove navodne spolne orijentacije. No izraelska je policija brzo prona{la krivce i na u`as Izraelaca ispostavilo se da su to doista bili @idovi. Izraelska se javnost konsensualno distancirala od zlo~inaca i zatra`ila njihovo ka`njavanje. Roditelji trojice ubijenih `idovskih tinejd`era poslali su obitelji Muhameda Abu Kadira izraze su}uti. Zlo~in su, me|u ostalima, javno osudili premijer Netanjahu i gradona~elnik Jeruzalema Barkat. Jedan je rabin pozvao da se ubojicu kazni smr}u. Nedugo po uhi}enju, kontekst zlo~ina postao je jasniji: ubojica, Jozef Haim Ben David, psihi~ki je bolesnik koji je prije neko-liko godina poku{ao ubiti vlastito dijete. Tijekom privo|enja za sebe je tvrdio da je mesija. U zlo~inu su mu pomogla dvojica maloljetnika ~iji podatci nisu objavljeni.

Ima li Izrael pravo braniti se od terora?Po~etak izraelske akcije Za{titni rub donio je eskalaciju sukoba izme|u Izraela i Hamasa, te eskalaciju izjedna~avanja krivnje. Naj-prije, nevjerojatno je da se u demokratskoj dr`avi kakva je Hrvatska, sukob jedne demokratske dr`ave i jedne teroristi~ke organizacije mo`e prikazivati kao okr{aj dviju za rat podjednako krivih strana i k tomu jo{ prozivati hrvatske politi~are jer nisu stali na stranu terorista, kako je svoj maliciozni ~lanak Jesmo li to su}utni prema `rtvama u Gazi ili samo mrzimo @idove? zavr{io Miljenko Jergovi}.2 Jergovi}, koji se za razliku od prozvanih politi~ara (Toma{i}, Pusi}, Karamar-ko, Josipovi} i Stier) i biskupa (Ko{i}, Jezerinac, Bozani}) odijevao u nacisti~ke odore, pitanje kojim je nazvao taj pamflet mo`e postaviti jedino samome sebi, {to je mo`da i u~inio, ali narcisoidno, preko Jutarnjeg lista. Puno pametnije pitanje bilo bi: “Koja bi to dr`ava do-pustila da se prema njezinu stanovni{tvu mjesecima ispaljuju razorni ubojiti projektili, kao {to je to u~inio Izrael?” Dr`ava ~iju politiku Dra-go Pilsel (jo{ jedan nekada{nji ljubitelj crnih odora, dodu{e pokaj-nik) naziva “fa{isti~kom” 3 premda je imala vojnu snagu zaustaviti taj teror strpljivo je, apelima, prosvjedima i prijetnjama, nastojala izbje}i rat. Me|u Izraelcima, istina, u vrijeme prije akcije nije bilo smrtno stradalih, no jedini razlog bio je taj {to su se na zvuk sirene Izraelci sklanjali u skloni{ta, a raketni sustav obrane @eljezna kupola presreo je preko 80% raketa koje su letjele prema naseljenim mjestima. No svaka raketa ispaljena iz Gaze, a ove godine ih je ispaljeno tri i pol tisu}e, bila je ni{ta drugo doli poku{aj ubojstva. Kao i u prija{njim sukobima, Hamas i Islamski d`ihad ispaljivali su ih iz civilnih zgra-da, poput {kola, bolnica i d`amija, te objekata pod za{titom UN-a.4

Zbog skrivanja Hamasovih terorista iza civila, izraelski su napadi od po~etka izazvali i civilne `rtve me|u Palestincima. Umjesto kontek-sta njihova stradavanja, hrvatski su mediji prenosili slike ranjene i mrtve palestinske djece, te izjave Hamasovih glasnogovornika. Za{to nismo vidjeli i slike teroristi~kog ispaljivanja raketa ispred zgrade {kole na kojoj se vijori zastava UN-a, ili poginulih terorista? Potom su po~ele optu`be da je Izrael po~inio ratne zlo~ine, da namjerno ga|a civilne ciljeve i da je od Gaze stvorio “koncentracijski logor” u kojem ljudi umiru od gladi, nedostatka lijekova i zdravstvene skrbi, bez struje, vode i skloni{ta, izlo`eni na milost i nemilost izraelskoj ratnoj ma{ineriji. Na jednom se HRT-ovu Dnevniku ~ula tvrdnja kako je Hamas napao Izrael raketama zbog blokade Gaze. Je li uredni{tvu palo na pamet ispitati je li Pojas Gaze u blokadi upravo zato da bi se sprije~ilo uno{enje raketnih projektila? Od glavnog urednika, biv{ega

Jemena ili Irana, u kojima se i u vrijeme mira prakticiraju javna odsi-jecanja glave, kamenovanje i vje{anje apostata, preljubnika i drugih prekr{itelja {erijatskog zakona, ubojstva iz ~asti ili genitalno saka-}enje `enske djece.Vratimo se, dakle, potresnom Izraelu. Od po~etka 2014. na `idov-sku je dr`avu ispaljeno preko tisu}u razli~itih projektila prije nego {to je Izrael pokrenuo akciju Za{titni rub. Ve}inu projektila ispalio je Hamas, a ostatak Islamski d`ihad, Iz ad-Din al-Kasam brigade i druge manje palestinske teroristi~ke skupine. Dakle, odredi do zubi nenaoru`anog palestinskog naroda koji nema za kruh ali ima za bombu. Ti su napadi bili ni~im izazvani, a projektili ispaljivani uglavnom nasumce prema izraelskim naseljima i gradovima. Zahva-ljuju}i lo{em ga|anju, te izraelskoj uvje`banosti za krizne situacije i za{titnoj infrastrukturi, ljudskih `rtava nije bilo. No materijalna {teta katkad je bila velika, poput one koju je izazvao po`ar u tvornici plastike u Sderotu, `idovskom naselju udaljenom dva kilometra od granice s Pojasom Gaze. Kako je Izraelcima bilo na zvuk sirene tr~ati u bunker ili tra`iti zaklon iza najbli`eg zida ili stabla, mo`emo pret-postaviti jer smo u nedavnoj pro{losti pro`ivjeli sli~ne trenutke. Za oko 7.000 Izraelaca nastanjenih u neposrednoj blizini Pojasa Gaze, mo`da najgore od svega jest `ivot u neizvjesnosti. Otkako se Izrael 2005. povukao a Pojasom Gaze ovladao Hamas, dvadeset i ~etiri sata dnevno, sedam dana u tjednu, stanovnici toga dijela Izraela `ive u neizvjesnosti koja kida `ivce. Tijekom godina Hamasov se arsenal {irio pa su danas, 2014. godine, i gradovi poput Haife u dometu njihovih raketa. Kako je izraelskim roditeljima svaki dan – bilo da je ondje rat ili mir – ostaviti dijete u vrti} ili ga poslati u {kolu? Kako je buditi se jutrom i pitati se tko mo`da ne}e do~ekati ve~er? Izraelska je vlada opetovano Hamasu slala upozorenja a me|unarodnoj za-jednici prosvjede zbog raketiranja iz Gaze. No hrvatskim medijima vijesti o `idovskom dje~jem vrti}u koji ima minutu da {ti}enike eva-kuira u skloni{te prije nego {to projektil iz Gaze doleti do njih nisu bile dovoljno potresne, pa se o tome kod nas puno i ne zna.Onda su 12. lipnja u podru~ju Gu{ Eciona, ju`no od Jeruzalema, oteta trojica `idovskih tinejd`era, {esnaestogodi{nji Naftali Frankel i Gilad [aer, te devetnaestogodi{nji Ejal Jifrah. Ni njihov nestanak kod nas nije predstavljao potresnu, medijski zanimljivu temu, sve dok Izrael u akciji potrage za nestalim mladi}ima ̂ uvar brata nije u podru~ju Hebrona pohvatao ~etiristo vo|a i pripadnika Hamasa. U to je vrijeme u izraelsku javnost dospjela snimka telefonskog poziva za pomo} koji je policiji uputio jedan od otetih dje~aka, nakon ~ega su uslijedili zvukovi vikanja na arapskom jeziku i pucnji. Osamnaest dana kasnije, 30. lipnja prona|ena su njihova mrtva tijela. Bila je to kap koja je prelila ~a{u izraelske strpljivosti; tjedan kasnije pokrenu-ta je akcija Za{titni rub.Izme|u ta dva doga|aja, 2. srpnja, ubijen je {esnaestogodi{nji Palestinac Muhamed Abu Kadir. Obdukcija je ukazivala na to da je bio `iv spaljen. Dva stra{na zlo~ina, prvi Palestinaca nad @idovima a drugi @idova nad Palestincem, pokazala su sav civili-zacijski jaz koji postoji izme|u ta dva dru{tva. Nakon nestanka tro-jice `idovskih tinejd`era, me|u Palestincima se pro{irio osje}aj trijumfa i zadovoljstva. Tih su dana `idovskim hodo~asnicima na Hramsku goru, ondje gdje se nalazi d`amija al-Aksa i Kupola na stijeni, muslimanski posjetitelji svojih sveti{ta podrugljivo pokazivali tri prsta aludiraju}i na trojicu nestalih. @idovska patnja za njih je bila prilika dati si odu{ka mr`nji bizarnim gestikuliranjem. Na sadisti~ko uboj-

STAJALI[TA / עמדה / EMDA

ruach_br_27_.indd 11 25.8.2014 4:25:22

RUAH HADA[A

12

prisilno i koristi li njihovo stradanje za svoje ciljeve, jer je do sada o tome do javnosti stiglo nebrojeno pritu`bi i dokaza. Ne dodu{e, toliko do hrvatske, koliko do strane, uklju~uju}i i arapsku.6

Nu`nost objektivne prosudbeNe bih htio biti apologet ni~ijega nepravednog postupanja i, iskreno, nemam metode saznati je li Izrael mogao u~initi vi{e na sprje~avanju stradavanja palestinskih civila. Mo`da jeste. Ne bi me ~udilo da u odre|enom trenutku netko od Izraelaca s prstom na obara~u, kome je mo`da netom poginuo suborac, zapuca na sve pred sobom ne obaziru}i se na posljedice. Izraelci su i u ranijim sukobima kao odgovor na arapske zlo~ine, i sami skrivili zlo~ine. U ratu 1948. zabilje`eno je nekoliko pokolja, od kojih je najve}i i najpoznatiji onaj u selu Der Jasin, u kojem je stradalo preko stoti-nu Arapa, me|u kojima i odre|eni broj civila i djece. Godine 1956. izraelska je pograni~na policija ubila ~etrdeset osmero arapskih ci-vila u naselju Kfar Kasim, preko kojega su u Izrael ulazili teroristi iz podru~ja koje je tada dr`ao Jordan. U Hebronu je 1994. Izraelac naoru`an automatskim oru`jem ubio 29 muslimanskih vjernika u d`amiji. Sve te pokolje Izrael je osudio. Oni pokazuju da ni jedno dru{tvo, pa ni izraelsko, nije imuno na zlo~ine, bilo da su njihovi po~initelji paravojne skupine kao u prvom slu~aju, bilo da su to pri-padnici redarstva kao u drugom, bilo da je to mahniti pojedinac kao u tre}em. No ono {to imam metodu saznati i saznao sam, jest da je Hamas organizacija beskrupuloznih ubojica ~ije su metode i ciljevi krajnje morbidni. Hamasova Povelja tekst je u kojem su sami opisali svoje metode, a to je d`ihad, i ciljeve, od kojih je glavni uni{tenje Dr`ave Izrael. Ukoliko pri tome strada i netko od njih, ili netko od njihovih sunarodnjaka, taj je {ehid (mu~enik) ~ije se stradavanje unutar Hamasove “kulture smrti” prihva}a bez ikakva grizodu{ja. Za dokaz Hamasove brutalnosti prema vlastitu stanovni{tvu ne treba ~ekati sukob s Izraelom. Dovoljno je pogledati kako zavr{e Palestinci koji im se zamjere svrstavanjem uz Fatah, kritiziranjem Hamasove politike, ako su kr{}ani ili ako na zabavi poja~aju glazbu i zaple{u sa `enom. Predsjednik Palestinske samouprave Mahmud Abas Gazu je pod Hamasovom upravom nazvao “Emiratom mraka”. @ivot u Emi-ratu mraka ne vrijedi puno, a dodatno je umanjuje tre}i akter ove krvave pozornice, a to su neobjektivni i hu{ka~ki mediji. Da mediji ne prenose slike mrtve palestinske djece popra}ene izjavama Hama-sovih glasnogovornika, da mediji ne optu`uju Izrael za “neselektiv-no” i “neproporcionalno” granatiranje, Hamas ne bi imao razloga svoje raketne sustave postavljati prvenstveno tako da napad na njih izazove i stradavanje civila. Istina, izvjestitelje koji uz kadrove strada-lih navedu i da je u blizini bila raketna rampa, Hamas protjeruje iz Gaze,7 pa ondje ostaju samo oni ~iji je diskurs u skladu s Hamasovu. Usprkos tomu smatram da u ovome sukobu Izraela i Hamasa, kao i u svim sukobima nakon potpisivanja “mirovnih” sporazuma s PLO-om i susljedne eskalacije palestinskog terorizma, mediji koji slu`e kao apologeti toga terorizma snose izravnu odgovornost za stradava-nje palestinskih civila, napose djece. Novinare koji se odva`e davati iznimno glupe i hu{ka~ke izjave, poput one da je Hamas raketirao A{kelon iz o~aja (je li i Marti} raketirao Zagreb iz o~aja?) trebalo bi profesionalno sankcionirati. One pak, koji za stradavanja civila uslijed palestinskog terorizma, nepravedno optu`uju Izrael i namjerno pred javnost iznose neistine za~injene potresnim krvavim kadro-vima, trebalo bi sudski goniti za suu~esni{tvo u zlo~inu. Medijsko poticanje na zlo~in bilo je prepoznato kao kazneno djelo tijekom

SKOJ-evskog savjetnika za me|unarodne odnose u Predsjedni{tvu SRH5 ili Mirjane Raki} te{ko da }emo do`ivjeti reporta`u o toj temi. No mla|i bi se novinari trebali zapitati u kojoj mjeri na~in na koji mediji javnosti predstavljaju ono {to se zbiva u sukobu Izraela s Hamasom, oblikuje strategije aktera sukoba. A oblikuje ih.

Razlog stradavanja civila u Pojasu GazeKlju~no pitanje koje treba postaviti je: tko profitira od stradavanja palestinskih civila, osobito djece? Profitira li Izrael? Do sada nisam ~uo ni jedan kvalitetan argument u prilog potvrdnu odgovoru na to pitanje. No ako on i postoji, on za sobom povla~i sljede}e pita-nje: za{to Izrael prije bombardiranja “civilnih” ciljeva na njih baca letke, {alje SMS poruke i telefonski upozorava stanovnike da se sklone? I nakon svega toga, izraelska vojska na cilj ~esto prvo ispali projektil manje snage, a tek potom ga sravni sa zemljom. Ako Izrael iz nekog meni doista nedoku~ivog razloga `eli stradavanje palestin-skih civila, on raspola`e vojnim kapacitetima da izazove razaranje apokalipti~nih razmjera. A to, o~ito, ne ~ini.Profitira li od njihova stradavanja Hamas? Odgovor je nedvojben: da, profitira. Hamas i druge teroristi~ke skupine vojno nisu u sta-nju nositi se s Izraelom, kao {to neko} ni zdru`ene arapske dr`ave nisu mogle (na `alost nositelja, neko} na `alost primatelja {tafete). Jedini na~in borbe koji im preostaje jest gerilsko, te propagandno ratovanje. I jedno i drugo nisu nepoznati u povijesti sukoba i na odre|eni su na~in, ~ak bi se moglo re}i, legitimni. Ukoliko neka geri-la napada neprijateljsku vojsku, a pritom sukob prikazuje sukladno svojemu vi|enju, ne ~ini ni{ta {to se nije ~inilo od po~etaka ljudske civilizacije i sukoba slabijih skupina s ja~ima. No Hamas i njihovi lakeji ~ine ne{to {to je u dosada{njoj povijesti ratovanja prakti~ki nezabilje`eno: oni se skrivaju iza vlastita stanovni{tva koje im s jedne strane slu`i kao `ivi {tit, a s druge kao na~in demoniziranja Izraela. Jedan od razloga za{to je takvo postupanje u na~elu nezabilje`eno u dosada{njoj povijesti ratovanja jest upravo postojanje modernih medija koji u realnom vremenu prenose zbivanja s terena. Drugi razlog je taj {to Izraelska vojska ~ini sve {to mo`e kako bi se izbjeglo stradavanje civila. Koncept tohar hane{ek – ~isto}a oru`ja – va`an je dio izraelske ratne etike zbog ~ije su primjene do sada sa~uvani `ivoti mnogih arapskih civila, katkad i po cijenu stradavanja izrael-skih vojnika.No, vratimo se na prvi razlog. Televizijske kamere na mjestu zbiva-nja i tuma~enja onoga {to uhvati kadar oblikuju mi{ljenje javnosti diljem svijeta o tome {to se ondje zbiva. Percepcija javnosti proizvest }e pritisak na politi~are pojedinih dr`ava, koje }e potom zauzeti stav prema sukobljenim stranama. Hamas kao teroristi~ka organi-zacija ima samo jedan na~in prikazati sebe u pozitivnom a Izrael u negativnom svjetlu pred svjetskom javnosti. Taj na~in jest izlaganje civila, napose djece, pogibelji, stavljaju}i ih na prvu crtu boji{nice, ispred svojih militanata i raketnih lansirnih sustava. Ako Izrael zbog nazo~nosti civila ne otvori vatru na te ciljeve, Hamas pobje|uje. Ako Izrael otvori vatru pa stradaju civili, Hamas opet pobje|uje. Takva si-tuacija Izrael stavlja u iznimno slo`en polo`aj, no na koncu, izraelska vlada i vojska primorani su u~initi ono {to je njihov posao i du`nost, a to je za{tita ̀ ivota svojih gra|ana. Zgrada u kojoj se skladi{ti oru`je i iz koje se lansiraju rakete nije civilni cilj jer je na nju oka~ena plo~a na kojoj pi{e “[kola”. Ako se u tome vojnom cilju k tome jo{ nalaze nedu`ni civili, onda bi bilo najlogi~nije ispitati dr`i li ih Hamas ondje

STAJALI[TA / עמדה / EMDA

ruach_br_27_.indd 12 25.8.2014 4:25:22

RUAH HADA[A

13

STAJALI[TA / עמדה / EMDA

velikosrpske agresije na Hrvatsku, pa takvo {to ne bi predstavljalo presedan. Pitam se, koliko civila treba stradati prije nego {to se netko iz pravosu|a upita koliko ih je stradalo zato da bi kamere snimile krv, suze i oplakivanja pred kojima nitko normalan ne mo`e osta-ti ravnodu{an. Je li stvaranje pozitivne percepcije o teroristi~kim aktivnostima a negativne o dr`avi koja se legitimno brani, mogu}e putem manipuliranja emocijama javnosti? Na `alost, jeste.

Statistike i podatci koje kamere ne hvatajuNakon slu{anja i ~itanja o jadu, siroma{tvu i humanitarnim kata-strofama u Gazi, hrvatskom }e ~itatelju zazvu~ati {okantno podatak da je o~ekivana `ivotna dob mu{kih osoba u Pojasu Gaze dulja od o~ekivane `ivotne dobi mu{karaca u Hrvatskoj. U Pojasu Gaze ona iznosi 72,9 godina, a u Hrvatskoj 72,81.8 Pa ipak nikom ne pada na pamet Hrvatsku nazvati “koncentracijskim logorom”, dok se taj be-zobrazni opis za Gazu ~uje sve ~e{}e. Uz kadrove ru{evina i smrti, u prilog toj tvrdnji navodi se ~injenica da Izrael nadzire {to i tko na nje-govoj strani granice s Pojasom Gaze ulazi a {to i tko iz njega izlazi. U Pojas Gaze nesmetano ulazi hrana, lijekovi, ku}ne potrep{tine, knji-ge, elektroni~ke naprave i sve ostalo {to je potrebno za normalan civilni `ivot. Usto, Pojas Gaze strujom najve}im dijelom opskrbljuje Izrael. Po pitanju nezaposlenosti, postotak mladih nezaposlenih Palestinaca manji je od mladih nezaposlenih Hrvata: 38,8% nasuprot 43,1%.9 Op}a nezaposlenost prema statistici iz pro{le godine u Hrvatskoj je tek za manje od jednog postotka ni`a nego u Pojasu Gaze: u Hrvatskoj je iznosila 21,6% a u Gazi 22,5%.

Statistike i glede drugih parametara, poput postotka korisnika inter-neta ili vlasnika mobitela, pokazuju da `ivot u Gazi izgleda sasvim druk~ije od onoga {to uhvati kadar kamere. Dodatno izo{trenu sli-ku aktualnih zbivanja osobito pru`a njihova povijesna pozadina. Iz Pojasa Gaze su na izraelska podru~ja upadale gerilske i teroristi~ke skupine i prije 1967., dakle prije rata u kojem je Izrael ta podru~ja okupirao. Ako je razlog terorizma nakon 1967. okupacija, {to je ra-zlog terorizma prije 1967.? Ili jo{ bolje, {to je razlog terorizma na-kon 2005. kad se Izrael unilateralno povukao iz Pojasa Gaze, sam protjerav{i vlastito stanovni{tvo iz njihovih naselja? Gaza je danas etni~ki ~ista judenfrei arapska paradr`ava. U Izraelu, pak, uz {est i pol milijuna @idova `ivi i milijun i pol Arapa. A Miljenko Jergovi}, koje li kretenske ironije, izraelsko upozorenje civilima u objektu iz kojega Hamas lansira rakete da ga vojska namjerava ga|ati i da se sklone na sigurno naziva pozivom “civilima da za pet minuta napuste zgradu, da se za dvadeset ~etiri etni~ki o~iste iz svoga grada…” 10 Beogradska i sarajevska ulizico, grad u Gazi o kojem pi{e{ ve} je odavna etni~ki i vjerski o~i{}en. Ako te more nepravde etni~kih ~i{}enja, radije se zabrini zbog egzodusa Hrvata iz Vojvodine, ili velikobo{nja~kog istiskivanja Hrvata iz tvojega (i mojega) rodnog grada!

Militarizacija Gaze nakon 2005.Izraelsko povla~enje iz Pojasa Gaze 2005. veliki je dio izraelske javnosti percipirao kao prvi korak u uspostavi budu}e palestinske dr`ave na tom podru~ju, s kojom }e Izrael `ivjeti u miru a mo`da i u dobrosusjedskim odnosima. Umjesto toga, na izborima 2006. vlast je u Gazi osvojio Islamski pokret otpora Hamas, usposta-vio islamofa{isti~ku paradr`avu te prionuo dodatnoj radikalizaciji tamo{njeg dru{tva. Teza Hamasa i drugih radikalnih skupina glede izraelskog povla~enja bila je da se Izrael povukao zbog njihovih mi-

litantnih aktivnosti, te da }e se, in{allah, isto tako povu}i i iz drugih dijelova “okupirane Palestine” pa i samoga “al-Kudsa” (Jeruzalema, koji se kao ni Palestina u Kur’anu ne spominje ni jedan jedini put), ukoliko nasiljem i terorizmom nastave izazivati dovoljno razaranja i smrti. Hamas je tako odmah po osvajanju vlasti 2006. zapo~eo s raketiranjem izraelskih naselja uzdu` Pojasa Gaze, a uskoro i udalje-nijih gradova. Isprva su projektili bili kratkog dometa i neprecizni: minobaca~ke granate, te rakete Kasam i Grad. Od 2006. pa do konca 2008. Izrael je upozoravao militante iz Gaze i obavje{tavao svjetsku javnost o tome nasilju, no reakcija nije bilo sve dok u prosincu 2008. Izrael nije pokrenuo trotjednu akciju Lijevano olovo te na neko vri-jeme vojno onesposobio Hamas. Ne za dugo. Hamas je od Irana do-bio rakete Fad`er-5 dometa 75 kilometara koje je nastavio ispaljivati na Izrael. Izraelska akcija Stup od oblaka pokrenuta je 2012. s ciljem zaustavljanja prijetnje od tih projektila. Hamas danas, uz spomenu-ti arsenal, raspola`e i raketama R-160 i M-75 vlastite proizvodnje, u ~ijem se 150 kilometara {irokom radijusu nalazi 70% izraelskog stanovni{tva.

Porast broja i kvalitete Hamasova raketnog arsenala pokazao je da blokada Gaze nije bila dovoljno u~inkovita ali i da je bila opravdana. No za one koji jo{ uvijek misle da u izraelskoj vladi sjede “gadovi” 11 i da je izraelska blokada Gaze uzrok ispaljivanja raketa, pogled na zemljovid Pojasa mogao bi biti prosvjetljuju}i. Pojas Gaze, naime, ~itavom ju`nom granicom uop}e ne grani~i s Izraelom, nego s Egiptom. Pa ipak, i taj je dio granice zatvoren. U hrvatskim mediji-ma nisam vidio ni ~uo ni jednu re~enicu, ni jedno pitanje o tome

ruach_br_27_.indd 13 25.8.2014 4:25:22

RUAH HADA[A

14

za{to Egipat svoju granicu s Pojasom Gaze ne otvori. A ne otvara. Ni Egipat, naime, kao ni Izrael, ne `eli u zemlju pripu{tati ~lanove ga-zanske podru`nice Muslimanskog bratstva kojeg su se jedva rije{ili s vlasti. Egipatski predsjednik Abdul Fatah al-Sisi za Palestince je za-tvorio prijelaz Rafijah premda na Egipat nije ispaljen ni jedan jedini projektil. Odgovoran predsjednik u svojoj dr`avi naprosto ne `eli uvozne radikalne militante i d`ihadiste (ima dovoljno autohtonih).Kad smo ve} kod d`ihadista, zanimljivo je kako se u medijima pri-padnici Islamske dr`ave, ranije poznate kao Islamska dr`ava Iraka i al-[ama ({ireg podru~ja Sirije), koji ovih dana progone i ubijaju jazide, kr{}ane i Kurde, nazivaju – to~no – d`ihadistima, dok se ista rije~ skoro nikad ne pojavljuje kad su u pitanju borci Hama-sa. (Na HRT-u se ~ak ~ulo i kako jezidi bje`e pred “smrtonosnim hordama ISIL-a” 12). Rije~ “d`ihadist” ima ru`ne konotacije, zvu~i odbojno i morbidno, {to i jest. Ali nema potrebe za oprezom: Ha-mas sam sebe opisuje kao d`ihadisti~ku organizaciju. U Povelji Ha-masa, u ~lanku 13. pi{e da “nema rje{enja za palestinski problem osim putem d`ihada”, dok u ~lanku 15. pi{e da “u umove budu-}ih nara{taja muslimana moramo utisnuti da je palestinski problem religijski problem, koji se na toj osnovi ima i rije{iti”. Prema hrvat-skim medijima, dakle, ako islamisti~ka banda u ime vjere ubija kr{-}ane i jezide onda su “d`ihadisti”, a ako ubija @idove onda su borci, militanti ili “pripadnici”. Ili je to vi{e povezano s financiranjem? Ako plja~kaju banke, onda su d`ihadisti, a ako sredstva prikupljaju preko zaklada registriranih kao humanitarne, onda su “~lanovi”? Dr. Mirko Biland`i}, profesor me|unarodne i nacionalne sigurnosti na Filozof-skom fakultetu u Zagrebu i jedan od kandidata za {efa SOA-e 2012. u HRT-ovoj emisiji Fokus nedavno je izjavio kako Hamas nije samo teroristi~ka organizacija jer ima i humanitarnu djelatnost! Zna~i li to da su ~etnici koji su u Benkovcu imali pu~ku kuhinju bili filantrop-ska organizacija? Ili da je Cosa Nostra zbog novca koji pere kupnjom skupocjenih ulja na platnu zbog toga kulturno-umjetni~ko dru{tvo?Nadalje, mediji ustrajno nagla{avaju kako je me|u poginulim Pale-stincima dvije tre}ine civila, dok su me|u Izraelcima ve}ina poginu-lih vojnici. Vedrana Rudan u ~lanku Industrija fa{izma pi{e kako “Ameri~ki i izraelski fa{isti ¢…£ ovih dana masakriraju tisu}e nevinih civila”. Zemlju koja se brani i one koji smatraju da na to ima pra-vo, autorica poznata po prosta~enju a ne po pametnoj analizi i~ega, naziva najve}im teroristima “u povijesti ~ovje~anstva.” Je li Vedrana Rudan ikad u~ila povijest ~ovje~anstva ne znam, ali ako jest, danas bi njezini u~itelji da su `ivi u zemlju propadali, jer takve stupidne teorije nisu se mogle izu~iti ni u kumrove~koj politi~koj {koli. Tri i pol tisu}e projektila koje je Hamas ispalio prema Izraelu, ispa-lio je mahom prema civilnim ciljevima a jedini razlog za{to me|u @idovima nema stradalih civila je taj {to su izgradili bunkere i sustav obrane. Trebaju li se @idovi sad ispri~avati {to nisu poginuli? Sude}i prema logici Jergovi}a, Pilsela, Rudanove i uredni{tva informativnog programa HRT-a, djelo poku{aja ubojstva i prijetnje ubojstvom tre-balo bi izbaciti iz kaznenog zakona, a djelo samoobrane ubaciti kao fa{istoidan prijestup. Tri i pol tisu}e neuspjelih poku{aja masovnog ubojstva po~injenih nakon javno i opetovano izre~enih prijetnja o novom Holokaustu koji se @idovima sprema ovaj put od musliman-ske ruke, nije razlog za vojnu intervenciju u Gazi? Prekomjerno i disproporcionalno granatiranje, velite? Moroni jedni.Jedan od najzanimljivijih fenomena dru{tvenog `ivota Pojasa Gaze svakako predstavlja gra|evinski sektor, to~nije niskogradnja. Osam-

STAJALI[TA / עמדה / EMDA

Ve}i tuneli prokopani su prema Egiptu i kroz njih je u vrijeme Mursijeve vlasti krijum~areno oru`je. Dio tunela koji iz Pojasa Gaze vode do podru~ja Izraela, Izraelska je vojska uni{tila u akciji Za{titni rub, no jasno je da ih je jo{ puno ostalo neotkriveno. Na izraelskom radiju 12. kolovoza jedan od terorista Hamasa u intervjuu na izraelskom radiju Re{et Bet izrugivao se Netanja-huovoj izjavi kako je Izraelska vojska uni{tila 30 tunela rije~ima “Imamo ih jo{ tri tisu}e!” Dio podzemne infrastrukture, onaj koji je udaljen od granice Pojasa Gaze i nalazi se u unutra{njosti is-pod naselja u koja Izraelska vojska nije ulazila, slu`i za skrivanje Hamasovih vo|a Ismaila Hanijea, Mahmuda al-Zahara i drugih juna~ina, te za proizvodnju raketa. Ti tuneli su, uz lansirne cijevi i rampe, glavni predmet uni{tavanja Izraelske vojske u operaciji Za{titni rub. No ti tuneli su izgra|eni ispod stambenih ~etvrti i civilnih objekata. Kojom to vojnom logikom, ako je ulaz u bun-ker u podrumu bolnice, {kole ili d`amije, ne predstavlja vojni cilj i ne bi ga trebalo razoriti. Nego {to? Staviti pe~at na ulaz? Okru`iti zgradu `utom trakom na kojoj pi{e Navy CIS, zabranjen pristup? Ili za{to ne bi poslali inspekciju, da provjeri je li za tunel izdana propisna gra|evinska dozvola? Nadalje, volio bih znati koliko je kilometara podzemne infrastrukture terora financirano sredstvima razvojne pomo}i koju su u ime solidarnosti u Gazu poslali porezni obveznici Republike Hrvatske i ostalih dr`ava ~la-nica EU-a? Jer paradr`ava koja mo`e financirati izgradnju tolike betonirane mre`e podzemne infrastrukture i tunela, u kojima se nalaze i tvornice oru`ja – 40% projektila dometa preko 20

sto tisu}a tona cementa13 koje je me|unarodna zajednica donira-la nakon rata 2008./2009. i 2012. za obnovu razru{ene civilne in-frastrukture, Hamas je uporabio za izgradnju impresivnog sustava tunela. Pojas Gaze duga~ak je 40 kilometara – kao razdaljina od Lu~kog do Karlovca ili od ju`nog Zagreba do Siska. [irok je od 6 do 12 kilometara. Ispod 360 ~etvornih kilometara Pojasa Gaze izgra|en je kompleks vi{enamjenskih podzemnih tunela. Dio ih vodi do izra-elskih podru~ja. Plan je bio kroz te tunele u Izrael ubaciti desetke bomba{a samoubojica te izvesti megateroristi~ki napad tijekom `idovskih blagdana koncem rujna.

ruach_br_27_.indd 14 25.8.2014 4:25:24

RUAH HADA[A

15

STAJALI[TA / עמדה / EMDA

kilometara sad se proizvodi u Gazi 14 – te{ko da ispunjava uvjete primanja me|unarodne humanitarne pomo}i.Toga su, naravno, svjesni i Palestinci. Ne znam koliko njih zabri-njava to {to se od po{tenog i napornog rada poreznih obvezni-ka iz europskih dr`ava i njihove velikodu{ne pomo}i financira ma{inerija ubijanja @idova, ali ih nedvojbeno zabrinjava to {to im `ivotnim standardom, {kolstvom, zdravstvom, ekonomijom i dru{tvom op}enito upravlja skupina nerazumnih, radikalnih nasilnika. U hrvatskim medijima se aktualni sukob u Gazi ~esto predstavlja kao sukob Izraelaca i Palestinaca, no on to nije. To je sukob izme|u Izraela i Hamasa, koji vi{e ne u`iva ve}insku podr{ku palestinskog naroda. Prema nedavnom istra`ivanju Pew Research centra, 53% Palestinaca ima negativan stav prema Ha-masu. Postotak Palestinaca nesklonih Hamasu zna~ajno je ve}i u Pojasu Gaze (63%) nego na Zapadnoj obali kojom upravlja Fatah (47%).15 Stav stanovni{tva prema Hamasu u Pojasu Gaze veoma se promijenio u odnosu na vrijeme kad je ta organizacija zapo-sjela vlast. Dok je 2007. godine 62% Palestinaca imalo pozitivno a 33% negativno mi{ljenje, danas je postotak obrnut. Ono {to pak zabrinjava je postotak muslimana me|u Palestincima koji podr`avaju samoubila~ke teroristi~ke napade. Njih je u Pojasu Gaze ~ak 62% a na Zapadnoj obali 36%. To je zna~ajno vi{e nego me|u muslimanima u drugim bliskoisto~nim dr`avama u koji-ma je provedeno istra`ivanje (Libanon 29%, Egipat 24%, Turska 18%, Izrael 16%, Jordan 15%, Tunis 5%).

Zaklju~ak: useljenik po projektilu!Zbivanja u Izraelu i Pojasu Gaze ali i na {irem podru~ju Bliskoga isto-ka veoma su razli~ita od simplificiranih i neukih prikaza u hrvatskim medijima. Ukoliko bi se postavljala dijagnoza problematike u jednoj re~enici, u njoj ne bi bilo mjesta ni za spomen `idovske dr`ave. Bli-ski je istok slo`eno konfliktno podru~je i za njegovu analizu nu`no je puno vi{e od krvavog kadra koji uhvati kamera i izjave Hamasova glasnogovornika za Radmanov sredi{nji Dnevnik. Sr` bliskoisto~nog problema jest pluralnost islamisti~kih aktera koji se me|usobno nad-me}u u radikalizmu. Erdoganova pobjeda na predsjedni~kim izbori-ma u Turskoj tome je zboru pridodala jo{ jednoga aktera, ~ije }e ambi-cije da postane vo|om islamskog svijeta odvesti Tursku u smjeru koji }e tek iznenaditi Zapad. Abu Bakir el-Bagdadi, samozvani kalif i amir el-muminin Islamske dr`ave, svoj utjecaj nezadr`ivo {iri diljem Ira-ka, a njegova vojska nemilosrdno ubija sve {to se ne pokori {erijat-skom zakonu. ̂ ak su i hrvatski mediji javili o ljudima, ̀ enama i djeci koje vojska Islamske dr`ave `ive zakopava. U tom se kaosu ne mo`e olako govoriti o spirali nasilja na Bliskom istoku, niti se krivnja mo`e rasporediti na sva dru{tva po sistemu spojenih posuda. Egipat pod al-Sisijem, za razliku od Egipta kojim je vladao Mursi, ~imbenik je stabilnosti, kao i kraljevina Jordan pod miroljubivim ̀ ezlom Abdula-ha II. Me|u nedr`avnim akterima, postojan saveznik demokratskog zapada, protivnik religijskog radikalizma i potencijalni ~imbenik dugoro~ne stabilnosti su Kurdi. No najva`niji, najsna`niji i presudni ~imbenik stabilnosti i me|unarodne sigurnosti jest Dr`ava Izrael. Ne-potpunim i iskrivljenim zvje{}ima o izraelskoj akciji Za{titni rub dio je hrvatskih medija pre{ao rub pristojnosti i objektivnosti, pa i zdra-ve pameti. Tragedija nije samo u tome {to vidimo da u novinarstvu, kao i u mnogim drugim sferama hrvatskog dru{tva, vlada neukost, nezainteresiranost, deficit kreativnoga, samostalnog razmi{ljanja te

tendencija uskla|ivanja s matricama i {prancama svekolike korekt-nosti. Tragedija je {to oni daju vjetar u jedra malicioznim tezama o Hrvatima koje su desetlje}ima plasirane iz Beograda, a danas ih u Hrvatskoj reciklira nesu|eni zet biv{eg {efa KOS-a: da Hrvati podr`avaju Palestince jer su Hrvati neizlje~ivi antisemiti. Mnogi ko-mentari ispod novinskih ~lanaka na internetu tako|er potvr|uju tu tezu, no budu}i da su anonimni, tko zna koliko ih je doista posla-no iz Hrvatske. Pravo je osvje`enje bilo vidjeti ~lanak Igora Mati}a Palestinska djeca umiru grade}i tunele, Hamasovi vo|e u`ivaju u rasko{i! koji je po~etkom kolovoza objavio tjednik 7DNEVNO.16 Autor se odva`io napisati ne{to o ~emu inozemni mediji ve} odav-no govore, no nije za zanemariti ni to da 7DNEVNO spada u rijet-ke medije koje su prete`ito gra|anske i konzervativne orijentacije, dakle “desni~arski”. Dosljedno vi{egodi{njem trendu, protucioni-zam je ostao glavna metoda analize bliskoisto~nih zbivanja me|u ljevi~arskim, samoprogla{enim antifa{isti~kim du{ebri`nicima, koji lamentiraju {to su @idovi tijekom Holokausta poubijani, a tijekom d`ihada nisu. Fa{isti jedni izraelski, brane se neproporcionalno! Neproporcionalno o~ekivanjima antifa{ista, @idovi ne namjeravaju kapitulirati pred stvarnim fa{izmom 21. stolje}a, d`ihadizmom. U posljednjih nekoliko tjedana tri i pol tisu}e novih useljenika stiglo je u Izrael. Ubojstvo trojice tinejd`era, pogibija 64 vojnika i troje civi-la te tisu}e projektila ispaljenih na njihovu zemlju pridonijeli su da mladi @idovi diljem svijeta – posljednja je skupina pristigla iz SAD-a i Kanade – donesu kona~nu odluku o tome gdje i za {to `ele `ivjeti. Ove je godine za svaki na Izrael ispaljeni projektil, u Izrael sletio jedan novi useljenik.E, to je i hucpa i antifa{izam. Kol hakavod, haverim!

1 Vidi http://www.memritv.org/clip/en/4404.htm. U ovom se izvje{taju vidi i kako izgle-daju betonski tuneli u Gazi. Sve internetske stranice pregledane su od 10. do 15. kolovoza 2014.

2 http://www.jutarnji.hr/jesmo-li-to-sucutni-prema-zrtvama-u-gazi-ili-samo-mrzimo-zi-dove--/1209615/. a

3 http://www.autograf.hr/gaza-kao-vukovar/.

4 Vidi primjerice https://www.youtube.com/watch?v=0Zf8YUOpfKI

5 http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/102942-video-pogledajte-ravnatelja-hrt-a-gora-na-radmana-kako-nosi-stafetu-na-titovu-ispracaju.html.

6 Vidi intervju s kuvajtskim kolumnistom Fuadom al-Ha{imom na saudijskoj televiziji http://www.memritv.org/clip/en/4412.htm.

7 Vidi izjavu Hamasove glasnogovornice za libanonsku televiziju Majadin na http://www.memritv.org/clip/en/0/0/0/0/0/0/4422.htm.

8 Podatci preuzeti sa stranica CIA World Fact Book https://www.cia.gov/library/pu-blications/the-world-factbook/geos/gz.html (Pojas Gaze) i https://www.cia.gov/li-brary/publications/the-world-factbook/geos/hr.html (Hrvatska). Kako je u Hrvatskoj o~ekivana `ivotna dob `ena dulja od one u Gazi, i prosjek je dulji, pa iznosi 80,2 godine, a u Pojasu Gaze 76,48 godina.

9 Statistika je preuzeta sa stranica CIA World Fact Book a odnosi se na mlade` do 24 godine starosti. Podatci za Palestince uklju~uju i podru~je Zapadne Obale.

10 Miljenko Jergovi}, Jesmo li to su}utni prema `rtvama u Gazi ili samo mrzimo @idove? (http://www.jutarnji.hr/jesmo-li-to-sucutni-prema-zrtvama-u-gazi-ili-samo-mrzimo-zidove--/1209615/).

11 Vedrana Rudan, Industrija fa{izma (http://www.rudan.info/industrija-fasizma/).

12 Vijesti na 4. programu HRT-a od 11. kolovoza 2014. u 22.00.

13 http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/128904-palestinska-djeca-umiru-gradeci-tunele-hamasovi-vode-uzivaju-u-raskosi.html.

14 IHS Jane’s Defence Weekly od 16. srpnja (vol. 51, br. 29), str. 3.

15 http://www.pewglobal.org/files/2014/06/PG-2014-07-01-Islamic-Extremism-Full-Re-port.pdf, str. 8.

16 ^lanak se mo`e pogledati na stranici http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/128904-pa-lestinska-djeca-umiru-gradeci-tunele-hamasovi-vode-uzivaju-u-raskosi.html.

ruach_br_27_.indd 15 25.8.2014 4:25:26

RUAH HADA[A

16

NA[I MIOMIRISI / בשמים / BESAMIM

Dolazak Nove godine uvijek je preispitivanje po ~emu }emo pamtiti godinu koja je oti{la. [to se dogodilo nama osobno i ljudima koje znamo i koji su nam bliski?

Uo~i Ro{ ha{ane, kada pogledam na prije|eni put u proteklih dvanaest mjeseci, ja uvijek izaberem sebi osobu godine, onu koja je u moj `ivot unijela ne{to novo i lijepo. Ali to ne ostane samo misao nego tom ~ovjeku napi{em pismo, otvorim srce i ka`em za{to i po ~emu je u moj `ivot unijela radost i svjetlo.

Ljudi su puno vi{e otvoreni za ljubav nego {to naoko izgleda. Na`alost, `ivot postaje iz dana u dan sve te`i, neizvjesniji u gru-bom naletu totalitaristi~ke ideologije neoliberalizma koji uni{tava Europu i svijet. Mi u Hrvatskoj nismo iznimka. Te{ko je bilo {to planirati, ve}ina `ivi od danas na sutra. To utje~e na zdravlje po-jedinca, na obitelj, djecu. Pre{u}uje se da Hrvati najkra}e `ive od gotovo svih stanovnika unutar zemalja EU. Nije ni ~udno {to mno-gi mladi ljudi odlaze u inozemstvo kako bi sebi i svojoj obitelji osigurali egzistenciju, a ne samo puko pre`ivljavanje.

No kakav bi to bila Ro{ ha{ana ako bismo gledali na `ivot samo crno? Rekla bih, da upravo u situaciji koju sam opisala, obitelj i `idovska zajednica imaju sasvim izuzetno mjesto, u danima te{kim i danima lijepim. Sa sigurno{}u znam da taj osje}aj brige i ljubavi koji imamo jedni za druge, nismo izgubili.

Zadr`ali smo svjetlo vjere u Jednog, nadu da smo zauvijek Njego-va predraga svojina. Pamtimo rije~i AHAVA RABA! Velika ljubav.

Koliko smo samo puta u razdoblju koje je sada za nama sjeli za {abatnji stol ozareni mirom i sre}om. Koliko smo se samo puta

na obiteljskom [abatu u Bet Israelu obradovali jedni drugima? I bili me|u ostalim zahvalni i na{oj doma}ici Miri {to Bet Israel odi{e divnim mirisima ko{er jela koja nam spravlja na blagdan i {to je pridonijela da Bet Israel doista odi{e atmosferom doma.

Tijekom ljetnih mjeseci, na{a sinagoga naj~e{}e je bila puna go-stiju iz Izraela. Dobar glas o Bet Israelu putuje Erecom i svijetom. Ne posustajemo. Radimo na novim projektima, mnogo je ~la-nova zajednice uklju~eno u njih. Jedna od va`nih odlika `idov-skog naroda je svijest o va`nosti obrazovanja, jer druk~ije svijet se ne mo`e popravljati, tikun olam ne bi bilo mogu}e posti}i. I zato je {kola “Lauder-Hugo Kon” na samom vrhu na{ih priori-teta. U~enici koji su `idovskog podrijetla ostat }e i nakon izla-ska iz {kole ~vrsto povezani sa @idovstvom i Torom, a ne`idovski u~enici, duboko se nadamo, bit }e, zajedno sa svojim kolegama, promicatelji su`ivota, osvjedo~eni u vrijednost prijateljstva i slo-ge. Jer `ivimo u svijetu koji je na{ zajedni~ki dom i svatko od nas je pozvan da ga ~ini mjestom Bo`jeg kraljevstva na zemlji.

U{li smo u prvo razdoblje Ro{ ha{ane, iskustva koja smo stekli neka osvijetle put u budu}nost. I neka nam svima komadi} hale s medom bude sladak,a `ivot bogat uspjesima, zdravljem i sre}om kao {ipak pun ko{tica. A ona mala, sme|a kruna na mogranju neka podsje}a na Kralja svih kraljeva. Na Onog koji zna da nam je potrebno: srce da bismo osje}ali, mozak da bismo shvatili i ruke da bismo djelovali.

U danim 5775., isku{ajmo na tom tragu svoje srce i svoju poni-znost. �

Jasminka Doma{

Besamim Jasminka Doma{

Za rad zajednice Ilya Zavelev 2.400,00 kn Obitelj Ben~i} 500,00 kn Milan ^ervinka 1.000,00 kn

Za sinagogu/vjerski odbor N. N. 5.000,00 kn N. N. 1.096,00 kn

Za socijalni odbor N. N. 29.075,00 kn

ELC – donacija za Pesah 5774 300,00 kn Jasenka Fürst – donacija za kidu{ 140,00 kn Tamar Buchwald – donacija za kidu{ 300,00 kn

Cedaka Box

ruach_br_27_.indd 16 25.8.2014 4:25:26

RUAH HADA[A

17

KOLUMNE / טורים / TURIM

Judaizam moderno-ortodoksnog smjera je pravac unutar or-todoksnog judaizma koji nastoji ujediniti `idovske vrijednosti i pridr`avanje `idovskog zakona sa sekularnim suvremenim svije-tom. Sredi{nji aspekt moderno-ortodoksnog razmi{ljanja jest da @idovi trebaju konstruktivno sudjelovati u svijetu u kojem se nalaze i me|usobno poticati na dobrotu i pravdu u {iroj i u`oj zajednici, kao i kloniti se grijeha u vlastitim `ivotima i brinuti se za one koji su manje sretni od njih samih.

To bi bio najjednostavniji i najkra}i opis smjera kojem i na{a Zajed-nica pripada.

Kako je do{lo dio nastanka moderno-ortodoksnog pravca?

Kao odgovor na pojavu `idovske emancipacije s kraja 18. i po~etka 19. st., pojavu prosvjetiteljstva i modernosti, pojedine `idovske grupe su odlu~ile napustiti neke obi~aje i na~ela `idovskog zako-na i udaljiti se od prakse koju nisu mogli tako lako objasniti svojim ne`idovskim sugra|anima, a drugi su odlu~ili u cijelosti ignorirati sekularne studije i samo u~iti Toru.

Izme|u te dvije krajnosti nastao je moderno-ortodoksni judaizam, pokret koji je vjerovao da je mogu}e pridr`avati se `idovskog vjer-skog zakona, dakle, obreda i obi~aja, i istodobno se otvoriti sekular-nim znanjima, znanosti i suvremenim idejama. Tako je nastao most izme|u ortodoksnog judaizma i suvremenosti. Za~etnik te ideje bio je rabin i filozof Samson Raphael Hirsch (1808. – 1888.). Vjerovao je da je mogu}e sudjelovati u sekularnim studijama, posebno u znanosti, a ne ugroziti po{tivanje i provedbu halahe. Osim njega, moderno-ortodoksnom judaizmu temelje su udarili i rabini: Azriel Hildesheimer (1820. – 1899.), Abraham Isaac Kook (1864. – 1935.) i Joseph Soloveitchik (1903. – 1993.). Iako pripadnici istog pokreta, me|usobno se pomalo i razlikuju: Hirschova filozofija Tora im dereh erec je filozofija ortodoksnog judaizma koja formalizira odnos izme|u halahi~kog pridr`avanja judaizma i suvremenog svijeta. Hirsch smatra da judaizam zahtijeva primjenu filozofije Tore na sve ljudske djelatnosti i znanja koja su s time u skladu. Tako sekularno obrazovanje postaje stvarna vjerska du`nost. “Judaizam nije samo puka dopuna `ivota: on obuhva}a sve segmente `ivota... od sinagoge do kuhinje, od polja do skladi{ta, od ureda do govor-nice, ... od olovke do dlijeta.” Hirscheva vizija, iako ne bezuvjetno, pru`a se do znanosti, kao i do (njema~ke) knji`evnosti, filozofije i kulture. Tora im dereh erec ostala je utjecajna do dana dana{njeg u svim granama ortodoksnog judaizma.

Rabin Hildesheimer je tvrdio da ortodoksnim @idovima koji `ive na Zapadu vi{e nije mogu}e izolirati se iza zidova geta. Naprotiv, mo-derno ̀ idovsko obrazovanje mora nau~iti @idove kako se na najbolji na~in suo~iti i nositi sa suvremeno{}u u svim njezinim aspektima. Njegov pristup “kulture ortodoksije” “predstavlja bezuvjetnu sugla-

Dolores Bettini

Na obalama rijeka babilonskih

Tko smo?Dolores Bettini

snost s dana{njom kulturom, sklad izme|u `idovstva i znanosti, ali i bezuvjetnu postojanost u vjeri i tradiciji judaizma.”

Moderno-ortodoksni vid judaizma oslanja se i na u~enje rabina Abra-hama Isaaca Kooka i na vjerski cionizam ~iji je rabin Kook za~etnik i po ~ijem je mi{ljenju cionizam dio Bo`jeg plana koji }e u kona~nici dovesti do ponovnog naseljavanja `idovskog naroda u svoju domo-vinu Izrael i ubrzati dolazak Mesije. Judaizam je “sredstvo pomo}u kojeg posve}ujemo svoj `ivot, a sve njegove prakti~ne, sekularne elemente priklju~ujemo duhovnim ciljevima”.

Tora umada – Tora i sekularna znanja – vezuje se uz razmi{ljanja rabina Soloveitchika: to je filozofija koja se odnosi na sekularni svi-jet i judaizam, a posebno na sekularna znanja i `idovsku tradiciju. Zami{ljeno je kao osobna obrazovna sinteza koja proizlazi iz u~enja Tore i sekularnih znanja {to za sobom povla~i i aktivno sudjelovanje u dru{tvu. “Pojedinac usvaja stavove karakteristi~ne za znanost, de-mokraciju i ̀ idovski ̀ ivot i reagira na odgovaraju}i na~in u razli~itim odnosima i kontekstima.”

Do sada je Bet Israel kao manjinska zajednica organizirao i ostvario brojne sjajne i hvalevrijedne projekte i time se aktivno uklju~io u `ivot ve}inske zajednice i ve}insku zajednicu uklju~io u na{ `ivot, {to i jest jedna od karakteristika i ciljeva moderno-ortodoksnog ju-daizma. Ali, budu}i da u samom nazivu na{e zajednice iza ’`idovska’ stoji ’vjerska,’ nije na odmet s vremena na vrijeme se podsjetiti {to to ‘vjerska’ zna~i jer ne tako davno, upravo na na{e uporne tvrdnje i dokazivanje da smo vjerska zajednica, dr`ava nas je kao takvu i pri-znala, pa i uklju~ila u svoj program financiranja vjerskih zajednica.

Naime, nije dovoljno voljeti Izrael, u~iti izraelske plesove, s vremena na vrijeme sjetiti se Holokausta i tradicije kroz predavanja, film ili koncert, ~itati Amosa Oza i sl., i jesti maces za Pesah. Za to ne treba biti vjerska zajednica. Dovoljno bi bilo biti `idovski klub ili dru{tvo ili tome sli~no. Biti vjerska zajednica malo je slo`enije, zahtjevnije i sadr`ajnije.

Na{ rabin Kotel Da Don je moderno-ortodoksni rabin, a kako je on neka vrsta na{eg “duhovnog oca,” i mi, ~lanovi Bet Israela (vjernici, nevjernici, tradicionalisti ili kako god sami sebe nazivali i do`ivljavali), po njemu smo moderno-ortodoksni @idovi. Za{to – po njemu? Zato jer bi sami po sebi i po na{im roditeljima, bili jedva svjesni da smo nacionalna manjima, zato jer od njih o judaizmu nismo ni{ta nau~ili, a nisu nas ni mogli nau~iti jer ni sami nisu znali ili (poslije Holokau-sta) nisu ni htjeli znati i{ta vezano uz bilo koju religiju, pa ni vlastitu.

Biti vjerska zajednica zna~i biti odan Tori kroz po{tivanje halahe, obreda, a posebno preko izvr{avanja eti~kih micvot i to iz du`nosti prema Bogu, ali i zbog osobnog zadovoljstva i dobrobiti; to zna~i o svijetu razmi{ljati kao o Bo`jem djelu i prou~avati sve njego-

ruach_br_27_.indd 17 25.8.2014 4:25:26

RUAH HADA[A

18

KOLUMNE / טורים / TURIM

ve aspekte: znanost, povijest, ljudsku kulturu kao put prema jo{ ve}em uva`avanju stvaranja i Stvoritelja. Biti vjerska zajednica zna~i odr`avati ~vrstu vezu s Dr`avom Izrael kroz vr{enje obreda, podr`avanje Izraela, alija i ~uvanje cionisti~kih vrijednosti. Vjerska zajednica je obvezna svima koji to ̀ ele, prvenstveno djeci i mladima, osigurati u~enje Tore i rabinskih izvora i time im pomo}i u izgradnji svijesti o vlastitom identitetu i pripadnosti, poticati ljubav prema tra-diciji, intelektualnu znati`elju, otvorenost i osobni odnos s Bogom u kontekstu suvremenog `ivota. Omogu}iv{i ~lanovima zbli`avanje s tradicijom, vjerska zajednica im poma`e uspostaviti vezu izme|u tradicije i dru{tvenih, politi~kih i tehnolo{kih promjena u na{em svijetu i u njima se snalaziti dok se istovremeno pridr`avaju svojih halahi~kih obveza.

U ovako maloj dr`avi kao {to je Hrvatska i s tako malo @idova, sre}a je imati vjersku zajednicu koja svojim ~lanovima pru`a ovako veliku

lepezu mogu}nosti. No, budu}i da je judaizam na~in `ivota, a ne samo religija, da bi oni koji to `ele mogli istinski `ivjeti `idovskim `ivotom, mora biti ispunjen jedan va`an uvjet, a to je ko{er ishrana. Za izdavanje ko{er certifikata nije zadu`ena zajednica, nego ko{er organizacija ili rabin koji kao stru~njak za pravila ko{era u`iva povje-renje Glavnog rabinata Izraela koji odobrava ko{er certifikate izdane u inozemstvu. U Hrvatskoj samo rabin Kotel Da Don osobno ima pravo izdati ko{er certifikat. Danas na hrvatskom tr`i{tu ima neko-liko tisu}a ko{er proizvoda, a preko tisu}u ih se proizvodi u Hrvat-skoj. Dakle, ne mo`e se re}i da ne postoji izbor.

^ovjek se na dobro brzo navikne, pa je sklon zaboraviti odakle je krenuo i {to je sve pro{ao da bi dospio tu gdje se sad nalazi, pa zato ovaj mali podsjetnik ili rekapitulacija pred Velike blagdane.

[ana tova umetuka svima! �

Danas u Francuskoj `ivi oko 550.000 @idova dok je musliman-sko stanovni{tvo, uglavnom imigranti iz nekada{njih francuskih sjevernoafri~kih kolonija, znatno brojnije – oko pet milijuna.

Premijer Manuel Valls tako|er je potvrdio da se u srpnju tijekom de-monstracija moglo ~uti skandiranje “Smrt @idovima” te da je me|u u~esnicima na mirnim demonstracijama u Parizu bilo uhi}enih.

“^ini se da su neki po~inili antisemitska djela i iznosili anti-semitske komentare, {to je neprihvatljivo”, rekao je premijer, govore}i o pari{kom mar{u koji je dopu{ten nakon {to su odr`ana dva protesta bez dopu{tenja.

Valls i Fabius ponovili su poziv na trenutni prekid vatre u re-giji i odbili kritike francuskog stava vezanog uz ovaj poslijed-nji sukob. Propalestinski demonstanti i neki lijevi politi~ari optu`uju ih za favoriziranje Izraela.

U odnosu na bilo koji trenutak od stvaranja `idovske dr`ave 1948. godine, u prva tri mjeseca 2014., Francusku je napustilo vi{e @idova koji su oti{li u Izrael. Naj~e{}i razlozi odlaska su, uz stagnaciju ekonomije, i porast antisemitizma. �

PARIZ – Prema rije~ima francuskog ministra vanjskih poslova, mnogi ~lanovi francuske `idovske zaajednice `ive u strahu na-kon propalestinskih demonstracija tijekom posljednjih tjeda-na. Demonstracije su bile popra}ene nasiljem i antisemistkim tiradama.

Francuska ima najve}u `idovsku i najve}u muslimansku popu-laciju u Europi pa napetosti na Bliskom istoku ~esto pridono-se napetostima izme|u ove dvije zajednice.

“@idovi u Francuskoj ne bi se trebali bojati, ali mnogi od njih su u strahu”, rekao je Laurent Fabius radiju France Inter nakon {to je slu{ateljica nazvala i ispri~ala o mnogim antisemitskim komentarima koje je ~ula u javnosti.

“Bit }emo izuzetno ~vrsti.”

Lokalni mediji prikazali su – nakon nedopu{tenih demonstra-cija – spaljeni izlog prodavaonice ko{er proizvoda u Sarcelle-su, gusto naseljenom `idovskom predgra|u Pariza. Tjedan dana ranije, demonstranti su se sukobili sa specijalnom polici-jom ispred dvije pari{ke sinagoge.

Zanimljivosti – Francuski ministar vanjskih poslova ka`e: Francuski @idovi `ive u strahuReuters, prevela Dubravka Ple{e

Antiizraelski demonstranti s palestinskim zastavama na Place de la Bastille u Parizu.

ruach_br_27_.indd 18 25.8.2014 4:25:27

RUAH HADA[A

19

JEZICI I KULTURA / שפות ותרבות / SAFOT VETARBUT

Vilnius je stolje}ima bio jedan od glavnih sredi{ta `idovskog stvaranja. S Vilniusom su povezani gotovo svi moderni politi~ki i kulturni pokreti – evolucija kriti~ke metodologije i racionalne analize rabinskih tekstova, pojava isto~noeuropskog `idovskog prosvjetiteljstva, uspon moderne knji`evnosti na hebrejskom i jidi{u, te rast cionizma i `idovskog radni~kog pokreta.

@idovi se naseljavaju u Vilniusu od sredine petnaestog stolje}a. Godine 1593., `idovsko naseljavanje pravno je odobreno na te-melju privilegiuma koji je @idovima dodijelio kralj Sigismund III.

Godine 1812., nakon zauzimanja Vilniusa, Napoleon je posjetio Veli-ku sinagogu u Vilniusu gdje je ostao zadivljen njezinom neobi~nom i veli~anstvenom arhitekturom. Kako bi obilje`io svoj posjet, poklo-nio je sinagogi poroykhes (zavjesu koja pokriva svetu arku u kojoj se ~uva Tora). Ova zavjesa bila je sa~uvana u sinagogi sve do Holo-kausta. Kada je Napoleon odlazio iz sinagoge, hodaju}i uskim sred-njovjekovnim uli~icama Vilniusa, izjavio je da ga podje}aju na Jeru-zalem. Od tada je jedna od ulica postala poznata kao Jeruzalimska Ulitsa (ili na jidi{u, Ruzele), a dva kvarta nazvana su “novi” i “mali” Yeruzalimki (na jidi{u: Yerusholayimkes).

Vilnius se po drugi put spominje kao Jeruzalem sredinom sedamna-estog stolje}a. Rabinska delegacija iz Kehile (organizirane `idovske zajednice) predala je Sredi{njem Vije}u `idovskih zajednica popis u kome su navedena imena 333 u~enjaka iz Vilniusa koji su zna-li Mi{nu napamet. Broj 333 je, prema Gematriji, ekvivalentan he-brejskoj rije~i sheleg – “snijeg”. Jedan od rabina u Vije}u ustao je i blagoslovio grad od 333 `ivu}a “Mishnahs” kao pravi “Jeruzalem Litve”, citiraju}i Joba (37:6). Vilnius je odr`avao svoju sheleg tradiciju izu~avanja Tore sve do Holokausta. Sredi{nje Vije}e Je{iva u Vilniusu predstavljalo je i 333 ̀ idovska grada i gradi}a. Vije}e je nad-ziralo sve stavke koje su se odnosile na izu~avanje Tore i izobrazbu. U me|uvremenu se sheleg tradicija prenijela i na molitve i dobro-tvorne priloge. Tijekom vremena, ukupan broj sinagoga (kloyzn), ku}a u~enja (botey-medroshim) i molitvenih kvoruma (minyonim) nadma{ilo je simboli~ki broj sheleg. Isto se dogodilo i s brojem dobrotvornih i dru{tvenih organizacija.

U podru~ju dobrotvornih organizacija, uvedena je zna~ajna inovacija. Svako dobrotvorno dru{tvo preuzelo je odgovornost za ispunjavanje jedne od 248 pozitivnih zapovijedi iz Zakona i nazivalo se prema bi-blijskom citatu koji se odnosio na tu odre|enu zapovijed. Najpoznatija

dru{tva bila su Soymekh Noflim (pomo} potrebitima), Royfe Khoylim (iscjeljivanje bolesnih) te Matir Asurim (oslobo|enje zatvorenika). Jedinstveno za Vilnius bilo je da je neuobi~ajeno veliki broj pojedi-naca koji su na sebe preuzeli ulogu organizatora, prikuplja~a sred-stava i distributora, dolazio iz siroma{nog sloja te da su se rukovodili Lamed Vov principima. Sekularno stanovni{tvo Vilniusa slijedilo je njihov primjer. U katastrofalnim dru{tveno-ekonomskim okolnosti-ma koje su svele polovicu ̀ idovskih zajednica na razinu ekstremnog siroma{tva, `idovsko pomaganje vlastitoj zajednici, doslovno se sve-lo na pikuakh nefesh – spa{avanje od neminovne smrti. Na primjer, godine 1916., polovica od 60.000 @idova u Vilniusu bila je nezapo-slena i u potpunosti se oslanjala na pomo} zajednice.

Vilna GaonRije~ gaon zna~i “genije” i smatra se da nikome ovaj naziv ne odgo-vara prikladnije kao rabinu Elijahu iz Vilniusa (1720. – 1797.). Na jidi{u znan kao Der Vilner Goen, smatra se najzna~ajnijim i najau-toritativnijim talmudskim komentatorom svojeg doba. Tako|er je bio i veliki inovator. Odbacio je pilpul i uveo svoju vlastitu metodu podu~avanja koja je bila temeljena na jednostavnosti i transparent-nosti. Hebrejski termin pilpul, koji se okvirno mo`e prevesti kao “o{tra analiza”, ozna~ava metodu izu~avanja Talmuda kroz intenziv-nu tekstualnu analizu pomo}u koje se poku{avaju objasniti koncep-tualne razlike izme|u razli~itih halahi~kih odredbi ili se poku{avaju pomiriti sve kontradikcije koje se naizgled nalaze u razli~itim ~ita-njima razli~itih tekstova. Uz svoje napredno gramati~ko znanje, Gaon je utemeljio to~no zna~enje razli~itih problemati~nih rije~i u talmudskoj literaturi. Gaonov Dikduk Eliahu (“Elijahuova gramati-ka”) iz 1833. godine i njegov Kelaley HaDikduk Mehagra (hebrejski za “Gramati~ke aksiome Gaona rabina Elijahua”) iz 1840. godine, postali su nezamjenjivim priru~nicima. Gaon je ukinuo i zabranu izu~avanja sekularnih znanosti dr`e}i da:

Sve su znanosti bitne za u~enje Tore: algebra, geometrija, ~ak i glazba koja je esencijalna za na{e razumijevanje biblijskih napjeva i za misterije pjesama Levita i Tikuney Zohar. (J. Shklover, Pat HaShulkhan, Jeruzalem, 1911.).

Gaon je dao odobrenje svojem u~eniku Borukhu Shkloveru da prevede Euklidove Elemente (geometrijske elemente) na he-brejski. Gaon je osobno napisao knjigu Ayil Meshulash (na he-brejskom: trogodi{nji ovan, ref. Postanak 15: 9) gdje obja{njava

Vilnius – Jeruzalem Litvedr. sc. Gabi Abramac

dr. sc. Gabi Abramac

Vilne, Vilna, Wilno, Vilnius ili na jidi{u Yerushalayim d’Lite grad je povijesnog zna~aja. Litavcima je Vilnius povijesni centar njihovih drevnih kraljeva, Nijemci ga nazivaju draguljem u Poljskoj kruni, a za @idove to je bio va`an duhovni centar rabinskog judaizma ~ime je stekao naziv Jeruzalema Litve. Ovo ime Vilniusu je nadjeveno za vrijeme carstva Poljsko-Litavske Unije (Lublinska Unija) koje se protezalo sve od Baltika pa skoro do obale Crnog mora u dana{njoj Ukrajini, obuhva}aju}i vi{e od milijun ~etvornih kilometara. U `idovskoj historiografi ji i kulturi, granice Litve otprilike odgovaraju podru~ju koje je bilo pod jurisdikcijom Litavskog `idovskog vije}a (Va‘ad Medinot Lita), koje je upravljalo litavskim `idovskim dru{tvenim `ivotom izme|u 1623. i 1764. godine.

ruach_br_27_.indd 19 25.8.2014 4:25:28

RUAH HADA[A

20

JEZICI I KULTURA / שפות ותרבות / SAFOT VETARBUT

su zamijenjene poljskim {kolama u kojima je jedan nastavni sat, koji se odr`avao na poljskom jeziku, bio posve}en `idovskoj vje-ri – za “one koji dr`e [abat”. Samo su diplome koje su dodijelile privatne poljske {kole za `idovsku djecu bile slu`beno priznate.

Litavski dijalekt jidi{aSjeveroisto~ni dijalekt jidi{a, tzv. “Litvish”, bio je dominanatan u jidi{koj kulturi 20. stolje}a i uzet je kao baza za standardni jidi{. Ju`ni dijalekti jidi{a danas se mogu puno ~e{}e ~uti u hasidskim zajednicama. Dvije su glavne razlike izme|u litavskog jidi{a i ostalih dijalekata jidi{a.

U litavskom jidi{u se {in izgovara kao sin. Druga razlika le`i u iz-govoru samoglasnika i diftonga. Na primjer, u litavskom izgovoru jidi{a glagol ’re}i’ izgovara se kao zogn, a u poljskom i ma|arskom jidi{u kao zugn. Tako|er, Galicijaner (@idov s podru~ja negda{nje Galicije) priprema kigel za [abat, dok Livak jede kugel. Zbog ova-kvog izgovora, hasidski @idovi iz Poljske i Ma|arske Litavce nazi-vaju Lutvaks, ismijavaju}i tako njihov izgovor, dok Litavci njih s podsmijehom nazivaju Paylishe Yidn umjesto Poylish Yidn.

Unato~ lingvisti~kim nesuglasicama, izme|u @idova Litve, Polj-ske i Galicije, te usprokos tome {to su Litavci uvijek ~inili relativ-no malen udio u isto~no-europskoj `idovskoj populaciji koja je govorila jidi{ (na po~etku Drugog svjetskog rata bilo je otprilike 1,3 milijuna litavskih @idova unutar otprilike 7,5 milijuna go-vornika jidi{a u Isto~noj Europi), litavski izgovor samoglasnika gotovo univerzalno je prepoznat kao standardni te je preuzet kao standard koji se koristio u ̀ idovskim {kolama diljem Poljske, Galicije i Ruskog Carstva od konca 19. stolje}a.

O`ivljavanje hebrejskog u VilniusuVilnius je tako|er bio sredi{te sekularne hebraisti~ke kulture i po-kreta Khibat Tsion (“ljubav prema Cionu”). Sekularni nacionalisti zadr`ali su svoju ljubav prema svetom jeziku i svetoj zemlji. Ova skupina posvetila se o`ivljavanju hebrejskog kao nacionalnog govor-nog jezika, zajedno sa sekularnom literaturom i kulturom, te s ide-jom povratka u zemlju Izrael. Vilnius je postao jedan od najva`nijih sredi{ta moderne hebrejske knji`evnosti. Jedno od najva`nijih do-stignu}a sekularnog cionisti~kog pokreta izme|u dva rata bilo je izobrazba mlade, sekularne generacije koja je govorila hebrejski. Ovo je bilo postignuto kroz mre`u hebrejskih {kola koje je otvorila organizacija zvana Tarbut (“kultura”). Tarbut je utemeljio dva dje~ja vrti}a, pet javnih {kola, ~etiri gimnazije, te dvije vi{e {kole. Tarbut je tako|er sponzorirao razli~ite organizacije za mlade, dramske i glazbene skupine. Izme|u 1903. i 1940. godine izvedeno je vi{e od stotinu kazali{nih predstava na hebrejskom jeziku. Od 1918. godine, na hebrejskom je izlazilo deset `urnala.

Kulturni `ivot VilniusaIzme|u 1906. i 1940. godine, u Vilniusu je tiskano 30 dnevnih novina na jidi{u. Tako|er je bila znatna preobrazba jidi{kog fol-klora u nove knji`evne formate. U Vilniusu su objavljivane knjige na jidi{u, organizirani su mjuzikli na jidi{u te su se pojavile di-dakti~ke pri~e. Ayzik Meyer Dik i sekularni pisac “Shomer” (Sheikewitz) napisali su preko 500 pri~a koje su oslikavale `idovski i ne`idovski `ivot udariv{i tako temelje za masovno ~itateljstvo mo-derne knji`evnosti na jidi{u. Stotine studenta debitirale su u rukom

osnovna na~ela aritmetike, algebre, geometrije i astronomije. Gaon je tako utemeljio presedan u izu~avanju ne`idovskih izvora.

Prvi poku{aj izdavanja hebrejskog ~asopisa u Vilniusu koji je imao paralelan tekst na jidi{u pokrenuo je Gaonov u~enik Me-nashe Iliyer. Godine 1823. izdao je Sama deKhayey/ Lebn Mitl (Eliksir `ivota) koji je do`ivio samo jedno izdanje. S pojavom haskale, pojavio se i pokret Khibat Tsion znan i kao “Alija iz Vilni-usa u Izrael” koji su tako|er pokrenuli Gaonovi sljedbenici. Sam Gaon krenuo je na put prema Izraelu i vratio se s polovice puta. Njegov u~enik, rabin Borukh Shklover, organizirao je i uspje{no okon~ao putovanje u Izrael s tri grupe Gaonovih sljedbenika izme|u 1808. i 1810. godine.

Gaon je bio vode}i protivnik hasidizma koji je koncem osamnae-stog stolje}a utemeljio Baal [em Tov. Hasidizam je uveo veliki broj promjena u odnosu na standardnu ̀ idovsku praksu i mnogi veliki vode}i rabini smatrali su ga otpadni~kom sektom istinskog juda-zima, sli~no nekim drugim pokretima u povijesti. Dio hasidizma koji je najvi{e zabrinjavao bio je nagla{eni misticizam. Hasidizam je stavljao veliko te`i{te i na strastveno {tovanje. Premda je hasi-dizam djelovao u okviru granica tradicionalnog judaizma, mnogi od njegovih protivnika, koji su se nazivali misnagdim, smatrali su da hasidski obi~aji odvra}aju pa`nju od va`nosti izu~avanja Tore. Hasidski pokret i tradicionalne je{ive Litve zanemarili su svoje nesuglasice kada se pojavila sekularna haskala koja ih je ujedini-la u poku{aju da obrane tradicionalni judaizam. Unato~ Gaono-vom protivljenju hasidizmu, on je bio univerzalno prepoznat kao vode}i autoritet izu~avanja Tore svojeg vremena.

Promjene u `idovskom dru{tvuPovijesne promjene unutar `idovskog dru{tva, zajedno s utje-cajima iz vanjskog ne`idovskog svijeta, donijele su radikalne promjene u tradicionalnom `idovskom stilu `ivota u Isto~noj Europi. Jeruzalem Litve nije bio po{te|en. U Njema~koj su bili osnovani reformni ogranci vjerskog judaizma te je do{lo i do pojave prosvjetiteljstva. U Ruskom Carstvu vidljiv je razvoj revo-lucionarnih ideja. Haskala je postala most prema suvremenom vanjskom svijetu. Ovaj pokret koji je vodio ka sekularizaciji vrlo brzo se razbio u niz skupina koje su predstavljale razli~ite inte-lektualne trendove, {to je privla~ilo i mlade i stare iz svih slojeva `idovskog dru{tva. Vilnius je postao zajedni~ko sredi{te – Jeruza-lem modernog `idovskog sekularizma. Ektremni ogranak haska-le zagovarao je `idovsku asimilaciju u op}u rusku kultru. Carski ministar obrazovanja poticao je asimilacijske tendencije me|u @idovima te su 1847. godine otvorene dvije slu`bene ne-orto-doksne rabinske akademije u @itomiru i Vilniusu. Kada glavna `idovska {kola nije otvorila svoja vrata u tradicionalnom orto-doksnom okru`enju, ruske vlasti promijenile su 1873. godine njezino ime: iz Rabinskog instituta izu~avanja u @idovski insti-tut za u~itelje s namjerom izobrazbe u~itelja za dr`avne osnovne {kole za `idovsku djecu.

Rani poku{aji carske vlasti i maskilima (zagovornika haskale) asi-milaciji `idovske mladosti u rusku kulturu, nisu urodili plodom. Situacija se, me|utim, znatno promijenila godine 1930. kada je prinudni asimilacijski program poljskog re`ima nametnuo su-stavnu zabranu postojanja `idovskih {kola. @idovske {kole bile

ruach_br_27_.indd 20 25.8.2014 4:25:28

RUAH HADA[A

21

za @idove u getu, sabotirati njema~ke industrijske i vojne aktiv-nosti te se pridru`iti partizanskoj i Crvenoj Armiji u borbi protiv nascista. Pjesnik Hirsh Glick, koji je preminuo nakon deportacije u Estoniju, napisao je partizansku himnu Zog nit keynmol, az du geyst dem letstn veg.

Geto u Vilniusu bio je zvan Jeruzalemom svih getoa jer je bio po-znat po svojem intelektualnom i kulturnom duhu. Centar kultur-nog `ivota u getu bila je knji`nica Mefitze Haskole koja je bila zvana “ku}om kulture”. Sadr`avala je knji`nicu s 45.000 naslova, ~itaonicu, arhiv, statisti~ki ured, sobu za znanstveni rad, po{tu i sportski teren. Kulturne skupine odr`avale su ~itanja jidi{kih i hebrejskih teksto-va i uvje`bavale su kazali{ne predstave na ovim jezicima. Popularni jidi{ki magazin Folksgezunt nastavio je izlaziti u getu. Yitskhok Rudashevski (1927. – 1943.) bio je mladi} koji je u svojem dnevniku opisao `ivot i kulturu u getu Vilniusa. U getu je postojalo kazali{te u kome je do 10. sije~nja 1943, odigrano 111 predstava. Posljed-nju kazali{nu izvedbu, Der mabl (Poplava), producirao je {vedski dramatist Henning Berger i izvedena je u ljeto 1943. u posljednjem tjednu postojanja geta. Joshua Sobolova predstava Geto govori o zadnjim danima postojanja kazali{ne trupe u getu Vilniusa.

Nebeski Jeruzalem na zemlji,To je nama bio Vilna grad!

I u na{im srcima, sveto mjesto,Ostat }e zauvijek.

(A. N. Stencl, “Vilna”) �

Izvori

1 Ran, Leyzer: “Vilna, Jerusalem of Lithuania”. Govor odr`an 18. 8. 1986. godine na ljetnoj {koli jidi{a u Oxfordu.

2 The YIVO Encyclopedia of Jews in Eastern Europe.

3 Yad Vashem arhiv. The Jerusalem of Lithuania. The Story of the Jewish Community of Vilna.

4 Jacobs, Neil: Yiddish. A Linguistic Introduction; 2005.

JEZICI I KULTURA / שפות ותרבות / SAFOT VETARBUT

– “Tako”, re~e Napoleon, “no kada i gdje se to to~no dogodilo?”

– “U Jeruzalemu, prije pet stotina i osamdeset godina prije na{e ere, odnosno, prije dvije tisu}e, tri stotine, devedeset i devet godina.”

“Prije dvije tisu}e, tri stotine, devedeset i devet godina u Jeru-zalemu i ti no}as sjedi{ u Vilniusu i `ali{?!”

– “Da, Va{e Veli~anstvo, @idovi ne mogu i ne `ele zaboraviti veliki gubitak koji je nanesen na{em narodu.”

Napoleon je neko vrijeme stajao mirno i promatrao @idova s ~u|enjem i divljenjem. Tada se okrenuo prema jednom od svojih pomo}nika i rekao: “Narod koji je kadar ponovno pro`ivjeti tu`an trenutak koji se dogodio prije dvije tisu}e i ~etiristo godina, mo`e pre`ivijeti zauvijek, sve dok ih njihovo povijesno pam}enje slu`i!” �

Pu~ka predaja govori o Napoleonovoj okupaciji Vilniusa godine 1812. Napoleon je, ka`e pri~a, prije useljenja u svoju pala~u od-sjeo u domu bogatog @idova iz Vilniusa. Bila je kasna no} kada je Napoleon za~uo jecaje s drugog kraja hodnika gdje je @idov imao svoje odaje. Narediv{i dvojici vojnika da idu s njim, Napo-leon je zatekao @idova kako sjedi na prevrnutoj stolici i pla~e.

– “[to se dogodilo?” zapitao je Napoleon, “Je li se netko iz moje pratnje prema temi lo{e odnosio ili te uvrijedio? Ukoliko je tako, odmah }e biti strogo ka`njen!”

– “Ne, Va{e Veli~anstvo, ovo nema nikakve veze s Va{im vojnicima.”

– “Za{to onda sjedi{ ovdje usred no}i pla~u}i?”

– “Danas je Ti{a b’Av”, odgovorio je @idov, “`idovski dan opla-kivanja uni{tenja na{eg svetog Hrama. Ovaj dan obilje`avamo suzama i `alidbenim molitvama.”

Napoleon i @idovi Vilniusa dr. sc. Gabi Abramac

pisanim `urnalima i ~asopisima `idovskih jidi{kih {kola u Vilniusu te su nakon toga nastavili pisati za jidi{ke novine i ~asopise.

Zalmen Reyzen, veliki jidi{ki u~enjak i jedan od vode}ih skrbnika jidi{kog talenta u Vilniusu, dodijelio je jednu stranicu u svojem dnevnom listu zvanom Vilner Tog grupi Yung Vilne (mladi Vilniu-sa). ̂ lanovi ove skupine bili su sirotani bez jednog ili oba roditelja i ̀ idovske {kole, njihovi u~itelji i omladinske organizacije su posta-le njihovim skrbnicima. Velika imena u jidi{koj knji`evnosti postali su Avrom Sutzkever, Chaim Grade, Leyzer Wolff, Shimshn Cahan, A. Wogler, Perets Miransky, Sh. Katzcherginsky i Hirsh Glik. ^lano-vi grupe Yung Vilne bili su pripadnici zadnje kreativne `idovske generacije u Vilniusu. Ve}ina @idova Vilniusa nestala je u Holo-kaustu.

Godine 1925. osnovana je prva jidi{ka akademija – YIVO, koja je tako nazvana prema skra}enici za Yidisher Visnshaftlekher Institut (Jidi{ki znanstveni institut). YIVO je utemeljio odjele za filologiju, povijest, ekonomiju i demografiju, etnografiju i folklor te bibliografiju.

Skupina talentiranih jidi{kih glumaca osnovala je 1916. godine Vilner Trupe i u{la u povijest. Bila je to prva jidi{ka kazali{na tru-pa koja je i{la na turneje po Europi i Sjevernoj Americi, donose}i @idovima i ne`idovima `ivu}e svjedo~anstvo moderne jidi{ke kulture putem svojih predstava.

Posljednji dani Jeruzalema LitveNjema~ke trupe u{le su u Vilnius 26. lipnja 1941. godine i osno-vale geto u Vilniusu.

@idovski pokret otpora pod imenom Fareynikte Partizaner Organizatsye (Ujedinjena partizanska organizacija), osnovana je u getu 21. sije~nja 1942. godine i organizrala je oru`ani otpor na-cistima. Pokret su osnovali Abba Kovner i Yitzhak Wittenberg. Bio je to prvi pokret otpora osnovan u nekom getu tijekom Drugog svjetskog rata. Ciljevi organizacije bili su utemeljiti samoobranu

ruach_br_27_.indd 21 25.8.2014 4:25:28

RUAH HADA[A

22

ELIEZEROV KUTAK / הפינה של אליעזר / HAPINA [EL ELIEZER

Eugenika, erudicija i pobo`nost, socijalna inteligencija i pokretljivost... ... @ivotna pri~a R. Davida ben Jakova Parde kao studija slu~aja o stasavanju tradicionalnog sefardskog hahama

dr. sc. Eliezer Papodr. sc. Eliezer Papo

Kroz vi{estoljetnu jevrejsku istoriju, brojne duhovne vo|e birane su iz redova obi~nih ljudi, isklju~ivo na osnovu njihovih li~nih do-stignu}a, njihove u~enosti i pobo`nosti; ali, unato~ tome, ~ini se da je broj pravnih autoriteta, autora i mislilaca koji poti~u iz rabinskih porodica, ipak, znatno ve}i. Imaju}i u vidu opseg rabinske kanonske literature i sve pote{ko}e u vezi dola`enja do iste, te njenog savlada-vanja, ovaj fenomen i ne iznena|uje pretjerano. Jevrejsko pravo je u su{tini precedentno pravo. Stoga, odluke svih prethodnih sudova, arbitara i pravnih eksperata imaju zakonodavnu mo}. Shodno tome, ove odluke se smatraju zakonski obavezuju}im i kasniji sud ne mo`e da ih odbaci bez prethodnog razmatranja i obrazlo`enja. Od svakog ko `eli da bude dayyan ¢rabinski sudija£ ili poseq ¢arbitar jevrejskog zakona£ ne o~ekuje se samo da vlada Biblijom i razli~itim kodeksi-ma jevrejskog prava i prakse (kao {to su Mi{na, Tosefta, Sifra, Sifre, Jerusalimski Talmud i Vavilonski Talmud, te njihovim klasi~nim i prihva}enim komentarima), ve} tako|e i beskrajnim tomovima ra-binskih responzi iz post-talmudskih generacija (uklju~uju}i stotine tomova i hiljade dugih detaljnih pravnih odluka), kao i raznim sred-njevjekovnim i kasnijim kodifikacijama koje se na njima zasnivaju. O~igledno, savladavanje tako obimne literature, pored neophodnih intelektualnih vje{tina zahtijeva i jako mnogo vremena, opse`nu bi-blioteku, postojanje dobrohotnog a meritornog mentora, i neki vid finansijske podr{ke. Sve u svemu, mnogo je lak{e bilo potomcima rabinskih porodica (koji su ro|eni upravo u svijetu u~enja, intelek-tualnih nastojanja i pravnog razmi{ljanja, koji su imali pristup sku-pocjenim i rijetkim rukopisima i koji su mogli, {to je jednako va`no, da ra~unaju na finansijsku podr{ku njihovih porodica) da posvete svoje `ivote idealu ovladavanja Zakonom i postanu njegovi arbitri. Ovo svakako ne zna~i da su vrata u~enja bila zatvorena za mlade iz “svjetovnih” porodica. Bilo je relativno malo vjerovatno da bi mladi} bez “rabinskog pedigrea” mogao da ostvari rabinsku karijeru, osim ako ne bi bio posebno nadaren. U takvim slu~ajevima, mladi talenat bi brzo bivao apsorbovan u rabinsku elitu, prvo kroz brak (dok je jo{ uvijek na rabinskim studijama), a kasnije i time {to bi i sam bio promovisan u rabina. U~enje i erudicija su bile najvi{e jevrejske vri-jednosti tog doba. Ljudi su vaspitavani s krajnjim po{tovanjem pre-ma nauci i u~enim ljudima. Potpuno posve}ivanje `ivota izu~avanju Tore smatralo se najvi{im nivoom postojanja, te najboljim i najkra}im putem do ljudskog savr{enstva. Ve}inu, koja nije mogla da posve-ti svoje ̀ ivote u~enju, podu~avali su i ohrabrivali da poma`e manjini sposobnoj da se posveti u~enju. I samo promovisanje u~enja Tore smatralo se jednim od najpobo`nijih djela. Toliko je veliko talmud-sko po{tovanje prema u~enju i njegov prezir prema neu~enima da je zabranjeno u~enima da udaju svoje k}eri izvan rabinskih krugova.

Prihvatanje ovog diktuma kao norme od strane ranih rabina i njiho-vih u~enika zna~ajno je doprinijelo evoluciji samih rabinskih krugo-va u jasno definisanu dru{tvenu klasu; treba jo{ jednom podvu}i, uvijek je bila otvorena da apsorbuje i asimiluje bilo kog nadarenog pojedinca koji bi prihvatio njen pogled na svijet i njene vrijednosti.1

Me|utim, iako su rabini u stvari stvorili vladaju}u klasu koja se zasniva na porodici, malo je rabinskih porodica koje su uspjele da ostanu na pozornici jevrejske istorije onoliko dugo koliko je to po{lo za rukom porodici Pardo. Generacijama je ova porodi-ca iznjedrivala rabine. Njeni sinovi su slu`ili kao sudije u rabin-skim sudovima, kao predava~i u rabinskim akademijama, te kao priznati arbitri jevrejskog prava u mnogim centrima sefardske dijaspore, kao {to su: Solun, Amsterdam, Venecija, Sarajevo, Beograd, Dubrova~ka Republika,2 Split3 i Jerusalim.

Sam R. (skra}enica za Ribi, u~itelj odnosno rabin) David ben Jakov Pardo, najplodonosniji autor koji je potekao iz ove poro-dice, je slu`io (ili makar poku{ao da do|e na polo`aj) u pet od osam pomenutih gradova. David Pardo je ro|en 5479. ¢1718/19£ godine, u Veneciji.4 Ka`u5 da je ova grana porodice bila vezana za Dubrovnik, i da su iz Dubrovnika R. Jakov Pardo i njegova `ena Justina,6 roditelji Davidovi, odselili u Veneciju. I zaista, R. David zaklju~uje uvod svog komentara na Mi{nu, po imenu [o{anim le-Dawid, izra`avanjem svoje zahvalnosti svima onima koji su pomogli izdavanju ovog rada, zavr{avaju}i sljede}im rije~ima:

I me|u onima koji zaslu`uju blagoslov nalaze se tako|e svi ~lanovi Svete zajednice u Dubrovniku, Bog ih sa~uvao, jer oni su tako|e osna`ili moje ruke, a me|u njima posebno moja bra}a i prijatelji, milostive du{e iz moje porodice i doma oca moga: gospoda, u~enjaci i izvrsni ljudi, sinovi njegovog prevashodstva, hahama, na{eg ~asnog u~itelja, R. Jakova, sina ~asnog R. Avrama Parde, neka je sje}anje na njega na blagoslov. Petorica bra}e ~iji je akronim I[ YAD.

Na kraju uvoda u Maskil le-Dawid, autor jo{ jednom izra`ava svoju zahvalnost ~lanovima porodice u Dubrovniku, ovaj put na jo{ nejasniji na~in:

I da zaklju~im: jo{ mnogo blagosloveniji bi trebalo da budu moji ro|aci i ljubljeni, I[ YAD, koji su u Svetoj zajednici u Dubrovniku, zajedno s onima koji su povezani s njima, zdravi i beri}etni bili!7

Mogu}e je da je u vrijeme kada su napisani ovi redovi, njihov po-malo ezoteri~ni ton do`ivljavan kao znak posebne intime i bliskosti. U svakom slu~aju, te{ko je (ako ne i nemogu}e), za savremenog

ruach_br_27_.indd 22 25.8.2014 4:25:28

RUAH HADA[A

23

ELIEZEROV KUTAK / הפינה של אליעזר / HAPINA [EL ELIEZER

Ovdje, u gradu Espalatru, neka ga Bog ~uva-Amen!, godine 5500. vidio sam veoma ~udno bi}e, naime: ovna sa {est rogova i dva mu{ka polna organa, i vr{io je nu`du na oba odjednom. Tako|e, imao je ~etiri testisa u dvoje mo{nica, a pozadi je imao dve rupe i opet koristio obje. Tako|e, pozadi je imao dvije dodatne noge, koje su bile u obliku dodatnih nogu, ali nisu doticale zemlju. U tom trenutku rekoh: Kako su brojna tvoja djela, o Gospode.14 A onda su me tu upitali da li je dozvoljeno jesti meso od takve `ivoti-nje, a ovo je ono {to sam im nasumi~no odgovorio u tom trenutku. Odgovor:…15

Iz posljednjih re~i saznaje se da je odgovor zapisan iz glave, po-slije nekog vremena od samog doga|aja. Tako|e, iz rije~i ovdje, u gradu Espalatru mo`e se zaklju~iti da je re~ena responza, ~ak i ako je napisana ne{to poslije opisanog doga|aja, ipak napisana u Splitu – a ne u nekom drugom gradu.

Na~in na koji je Pardo napisao ime tako|e nije nasumi~an. To je prije rezultat unaprijed smi{ljenog i ustaljenog stava o toj temi. U responzi br. 9 (na `alost bez datuma), u oblasti Even ha-’Ezer, Pardo objavljuje svoje mi{ljenje o ispravnom na~inu pisanja imena grada u kom slu`im u jednom brakorazvodnom dokumentu.16 On po~inje svoj odgovor od tri strane navode}i razliku izme|u na~ina na koji se ime grada pi{e i na~ina na koji se izgovara u govornom jeziku.

Osobeno je svim onima koji pi{u hri{}anskim ¢= nehebrej-sko pismo, ovdje latinica£ pismom, bilo da pi{u poslanicu ili nezvani~ni dokument, da napi{u Spalato, ali kada do|e do izgovaranja imena ovog grada, oni dodaju glas ’r’ i ka`u Spalatro. A sinovi na{eg naroda koji me|u sobom pri~aju na {panskom dodaju glas ’e’ na po~etku rije~i, i ka`u Espa-latro. Provjerio sam, i ovako sam ga na{ao napisano u svim bra~nim ugovorima i ostalim dokumentima koji su izdati u ovom mjestu jo{ od davnina, i u svim njima je uvijek napisano sa slovom ’e’ na po~etku....17

Prevod ne do~arava svu osebujnost Pardinog stila. On je smatrao knji`evnost rabinskih responzi formalnom umjetno{}u koja se mora nau~iti putem imitacije, vje`be i ponavljanja. Zbog ovog razloga on je ohrabrivao svoje u~enike da se vje`baju u pisanju responzi na hipoteti~ka pitanja, jo{ mnogo prije nego {to su pro-movisani u rabine. ^ini se da je ova vje`ba analiti~kog uma i rabinskog stila bila vrlo va`an dio nastavnog plana svih rabinskih akademija koje je vodio: u Splitu, Sarajevu i Jerusalimu.18 Posve-}en svojoj ideji izo{travanja umova svojih u~enika kroz stal-ne izazove na preispitivanje njihovih stanovi{ta i sagledavanje problema kojim se bave iz svih zamislivih uglova i perspektiva, tako|e ih je ohrabrivao da pi{u jedni drugima responze na res-ponze. Mnogo puta on u zbirci Mihtam le-Dawid ponosno navo-di responze koje su pisali njegovi u~enici ili sinovi, daju}i sud o ponu|enim rije{enjima, ili zavr{nu rije~. [tavi{e, ovo nije jedino mjesto u antologiji gdje Pardo retroaktivno zapisuje usmeni od-govor koji je dat na usmeno postavljeno pitanje, ili odgovor na set pitanja koja su se javila tokom zajedni~kog u~enja na akade-miji,19 ili ~ak vlastita uputstva napisana u obliku pitanja i odgo-vora. ^ini se da je postavljanje retori~kih pitanja i raspravljanje

istra`iva~a da do|e do nekakvog definitivnog zaklju~ka o blizini srod-stva na{eg autora i petorice bra}e iz Dubrovnika. Mogu}nosti idu od bra}e do polubra}e (ipak je ime oca svih njih Jakov ben Avram Par-do) ili ro|aka ~etvrtog koljena (sa zajedni~kim pradjedom). Li~no, naklonjeniji sam drugoj mogu}nosti i smatram da je ime djede petorice bra}e: Avram, dodato imenu njihovog oca, Jakova, kako bi se razlikovali njihov otac: Jakov ben Avram i otac R. Davida: Jakov (koje se uvijek navodi bez patronima).

Po{to je malo vjerovatno da su dvojica bra}e imali isto ime (Ja-kov), mo`e se pretpostaviti da su Jakov, otac R. Davida, i Jakov ben Avram bili ro|aci prvog koljena (vjerovatno prvoro|eni sino-vi dvojice bra}e, od kojih je svaki dobio ime zajedni~kog djede). Me|utim, mogu}nost da su petorica bra}e iz Dubrovnika sino-vi iz prvog braka R. Jakova, dok je R. David njegov sin iz dru-gog braka, koliko god neubjedljiva bila, i dalje je ipak mogu}a. Mo`da su razlika u godinama i to {to je R. David ro|en u “ino-stranstvu”, u Veneciji, dovoljni da objasne to {to odnos izme|u navodne bra}e djeluje previ{e zvani~no.

Bilo kako bilo, R. Jakov je umro tokom Davidove mladosti; no, po{to je mladi} bio potomak tako istaknute rabinske porodice (~ija linija uklju~uje izvanredne rabinske li~nosti kao {to su R. [emuel ben R. Avram Abuhav8 ili R. Josef Pardo),9 omogu}eno mu je da zavr{i studije. R. Jakov Belilius, ~lan rabinskog suda grada Venecije i priznati talmudista, otvorio je svoj dom i je{ivu za ovog mladog rabinskog u~enika.10

Treba napomenuti da su tada glavni centri u~enja, kao {to je Venecija na primjer, opskrbljavali ostatak jevrejskog svijeta rabi-nima, sudijama i predava~ima. Mnogo mladih diplomaca s rabin-skih akademija, koji nisu mogli da ra~unaju na poziciju u mjestu gdje su studirali, napu{tali bi akademiju i grad po zav{etku studi-ja, i tra`ili posao drugdje, ~esto u mjestu odakle poti~u, ili makar u mjestima gdje su imali porodi~ne odnose i kontakte.

Dok izraelski sefardista Mo{e David Gaon, i sam porijeklom Bosa-nac, u svojoj ~uvenoj enciklopediji sefardskih mudraca i intelektua-laca ne navodi bilo kakve korake u Pardinoj karijeri koji bi prethodili njegovom dolasku u Split,11 dr Moric Levi tvrdi da je mladi talmudi-sta poslije napu{tanja Venecije prvo stigao u Dubrovnik. No, po{to ova mala zajednica nije mogla da mu ponudi bilo kakvo uposlenje, oti{ao je u Sarajevo, gdje je proveo nekoliko godina, nastaviv{i kasnije u pravcu Beograda.12 Sve se ovo desilo, prema Leviju, prije no {to se Pardo naselio u Splitu, prvo kao predava~ u lokalnoj jevrejskoj {koli, a kasnije kao rabin ovog grada. Poslije djelimi~nog uspjeha u Splitu, Pardo je ponovo (jednako neuspje{no kao i prvi put) poku{ao da postane rabin jevrejske zajednice u Beogradu. Tek ga je njegovo dru-go pojavljivanje u Sarajevu dovelo bli`e ostvarenju njegovih ciljeva. Encyclopedia Judaica13 tako|e navodi da je Pardo oku{ao svoju sre}u u Sarajevu, prije no {to je dobio posao vjerou~itelja u Splitu oko 1738; ali ne pominje nikakav Pardin poku{aj nastanjiva-nja i zapo{ljavanja u Dubrovniku. Razlog zbog kog je Pardo mo-rao da napusti Sarajevo je, prema ovom izvoru, rasprava oko nekog nasljedstva. Bilo kako bilo, iz njegove li~ne zbirke rabin-skih responzi, koja je nazvana Mihtam le-Dawid, saznajemo da je Pardo sve do 5500. ¢1739/40£ godine bio u Splitu. U responzi br. 2, u vol. Yore De’a, obavje{tava nas (retroaktivno napisanom responzom) o sljede}em:

ruach_br_27_.indd 23 25.8.2014 4:25:28

RUAH HADA[A

24

ELIEZEROV KUTAK / הפינה של אליעזר / HAPINA [EL ELIEZER

o hipoteti~kim pitanjima dio italijanske rabinske tradicije koju je Pardo doneo sa sobom do najdaljih granica Mleta~ke Republike (u Split), a kasnije ~ak i van njih (Sarajevo, Beograd, Jerusalim).

Izu~avanje svakog korpusa klasi~ne rabinske knji`evnosti zasebno i u svom vlastitom kontekstu, je tako|e posebna italijanska tradicija. Nasuprot tome, Sefardi i A{kenazi, prate}i tradiciju zasnovanu na vavilonskim akademijama, zasnivali su studije klasi~ne rabinske lite-rature skoro isklju~ivo na vavilonskom Talmudu, izu~avaju}i samo mi{nayot 20 i beraytot 21 koje su bili uklju~ene u njega (naj~e{}e ih poznaju}i samo u njihovom talmudskom kontekstu, po~esto bitno druga~ijem od izvornog). Shodno tome, ve}inu komentara o ekstra-talmudskim kodeksima su pisali italijanski rabini. Ova metoda kon-tekstualnog ~itanja i pristupa svakom kodeksu ponaosob je zapravo predstavljala dio tradicije izraelskih akademija iz prvih vijekova nove ere, a odatle se pro{irila {irom Rimske Imperije (Egipat, Sirija, Gr~ka i Italija), ne dopiru}i, me|utim, do vavilonskih Jevreja (kao ni njiho-vog sjevernoafri~kog i {panskog ogranka) koji su razvili sopstvenu metodologiju.

Kao potomak protjeranih Sefarda, odgojen i obrazovan u itali-janskoj rabinskoj tradiciji, Pardo je bilo predodre|en da pro{iri ovaj italijanski kontekstualni pristup rabinskoj literaturi me|u svojom sefardskom sabra}om na Orijentu, o`ivljavaju}i staru izraelsku tradiciju u~enja, prvo u Splitu, kasnije u Beogradu i Sarajevu, a na kraju i u samoj Zemlji Izraela. Njegov prvi rad, [o{anim le-Dawid, kao {to je ve} re~eno, predstavlja komen-tar na Mi{nu (kasnije }e napisati komentare na jo{ dva korpusa pred-talmudske rabinske knji`evnosti: Tosefta i Sifre) i napisan je dok je radio kao u~itelj u Splitu.

U svakom slu~aju, na prvoj stranici djela [o{anim le-Dawid 22 Pardo se ve} naziva u~iteljem pravednosti 23 Svete zajednice u Esplatru. Te{ko je konstatovati kada su ta~no Jevreji u Splitu oda-brali Pardu za svog rabina. Levi, na primjer, tvrdi da je odabran 1750 ¢5510£ godine, posle smrti R. Avrama Pape.24 Me|utim, u responzi br. 2, u oblasti Orah Hayyim, koja je napisana 5501 ¢1741/42£ godine, Pardo govori kako Jevreji Splita nesvjesno kr{e propise [abata, jer su im bila data pogre{na uputstva, od strane jedne polu-u~ene osobe:

A poznato je da jo{ od ranih dana ovdje nije bilo rabina ili u~itelja pravednosti, osim na{eg gospodara i u~itelja R. Avra-ma Davida Pape... koji je i sam do{ao ovde slu~ajno, i usnio kao {to s ~ovjekom biva,26 {to se desilo malo prije nas, tako da smo imali privilegiju da vidimo njegovu svjetlost.

O~ito, Papo je umro dosta prije 1750. godine, po{to je iznad citirana responza napisana, 5501. ¢1741/42£ godine. Stoga, mo-ramo zaklju~iti da je Pardo postavljen za rabina ove zajednice nekad prije 5512. ¢1751/52£ godine (godine kada je njegov ko-mentar na Mi{nu od{tampan), nezavisno od smrti Haham Pape.

Pardo je imao veliko po{tovanje prema svom prethodniku. U uvodu u [o{anim le-Dawid on nam govori o tome kako je po dolasku u grad Espaltro, koji je u provinciji Dalmaciji, tra`e}i podr{ku i na~in da nastavi sa svojim u~enjem, tamo prona{ao:

Dragocjeno svjetlo… iskusnog pravnika, jedinstvenog eks-perta, koji je pritom izvrstan rabin, pobo`an i svet, dragulj

okrunisan skromno{}u, njegova uzvi{enost, na{ gospodar i u~itelj R. Avram David Papo, neka je sje}anje na pravednika i sveca na blagoslov…

^ini se da je 5508 ¢1747/48£ godine Pardo ve} slu`io kao odabra-ni rabin zajednice u Splitu, jer mu je tad R. [elomo Lucena uputio zvani~no pismo po pitanju moralne du`nosti jevrejske zajednice u Dubrovniku prema sarajevskoj jevrejskoj zajednici. Naime, sarajev-ski Jevreji su se godinama oslanjali na Jevreje iz Dubrovnika da im obezbijede ~etiri biljke (palma, vrba, mirta i plod `utog citrona)27 koje su neophodne za rituale na praznik Sukot (Sjenice, Kolibe), po dogovorenoj cijeni, kao i dotad. Me|utim, desilo se da je i sama jevrejska zajednica u Dubrovniku te godine imala samo jedan jedi-ni citron, te se postavilo pitanje da li bi dubrova~ki Jevreji trebali (nakon {to sami ispune biblijsku zapovijed o obrednom kori{tenju citrona i ostalih triju biljaka vezanu za prva dva dana praznika, te rabinsku zapovijed tokom dijela od preostalih pet dana poluprazni-ka) da po{alju taj citron sarajevskim Jevrejima (ne bi li ovi ispunili makar rabinsku zapovijed za preostale dane polupraznika). Pardin nedvosmislen stav je bio da je u takvom slu~aju obavezno omogu-}iti i drugim zajednicama da barem donekle u~estvuju u ispunjava-nju zapovijedi.28

U godinama koje su slijedile, nalazimo Pardu kako vodi svoju malu zajednicu, pi{e svoje rabinske responze, osniva mali krug u~enika29 i posve}uje se novom poslu: komentarisanju Ra[Ijevog tuma~enja Tore.30 Zavr{etak ovog rada, koji je nazvan Maskil le-Dawid,31 tako|e je ozna~io i zavr{etak Pardinog “splitskog perio-da”. Ve} te iste godine Pardo je po~eo da “obigrava” oko brojnije i uticajnije beogradske zajednice, nude}i joj svoje usluge. Po sve-mu sude}i, Pardi je bilo jasno da njegov renome ve} prevazilazi poziciju rabina u jednoj tako maloj zajednici kao {to je Split. Ipak, on nije ostavio svoje stado bez nadzora. Njegov u~enik, R. [abetaj Ventura, je unaprije|en na poziciju rabina ove zajedni-ce ve} prije Pardinog odlaska.32 U~itelj i u~enik su do kraja `ivota odr`avali blisku vezu, koja je posvjedo~ena i njihovom prepiskom objavljenoj u Pardinoj ili u responzi R. Avrama Pensa. 33

U to vrijeme R. [elomo [alem, koji je slu`io u beogradskoj za-jednici devet godina, odlazi u Amsterdam34 gdje je postavljen na mjesto ~elnika ~uvene rabinske akademije ’Es ha-Hayyim.35 Po svemu sude}i, istori~arka srbijanskog i makedonskog Jevrejstva, @eni Lebl, je u pravu kada tvrdi sljede}e:

Vjerovatno je da dolazak Davida Parde nije bio slu~ajan. Bio je ubje|en da }e biti postavljen za vrhovnog rabina ove zajednice, ne znaju}i da su ruke zajednice bile vezane ugo-vorom s rabinom ([alemom) koji je `iveo daleko. Pardo je poku{avao da poka`e svoje sposobnosti daju}i pravne savjete36 gradskom vije}u kojim je predsjedavao Rafael Ruso.37

Pardo je brzo shvatio da bi beogradska zajednica dugo mogla da ostane u nerazrije{enom statusu sa nerezidentnim rabinom,38 pa nije oklijevao da prihvati poziv zajednice u Sarajevu, ~ije je rabinsko mje-sto bilo prazno jo{ od smrti R. Je{ue Isaka Ma~ora39, 1763 godine.40

^ini se da je ve} 5524. ¢1763/64£ godine Pardo slu`io u Sarajevu kao ~elnik rabinskog suda i rabinske akademije. U uvodu u knjigu Lamnaseah le-Dawid,41 koja je iza{la iz {tampe sljede}e, 5525. ¢1764/65£ godine, u Solunu, izrazio je svoju zahvalnost:

ruach_br_27_.indd 24 25.8.2014 4:25:29

RUAH HADA[A

25

ELIEZEROV KUTAK / הפינה של אליעזר / HAPINA [EL ELIEZER

…svim ~lanovima moje zajednice, koji su moji saveznici, me|u kojima sam da slu`im i pomognem, svima njima - uklju~uju}i i slabe, Svetoj zajednici koja je u Bosni, Bog je sa~uvao, i koja se zove Saraj…42

Zanimljivo je da je zvani~ni ugovor izme|u Parde i zajednice pot-pisan tek ~etiri godine kasnije, na 1. dan mjeseca {evata 5528. ¢1768£ godine,43 kao da su obje strane bile zainteresovane za odmjeravanje one druge tokom nekog “probnog perioda” prije “prepu{tanja” ozvani~avanju njihovog odnosa.

U to vrijeme, Sarajevo, prestonica sjeverno-isto~ne osmanske pro-vincije, bilo je veoma va`na lokacija na trgova~koj mapi, s `ivahnom zajednicom koja je bila u stalnom porastu. Grad je ve} bio razvio sve odlike va`nog centra jevrejskog `ivota, ali je i dalje smatran za “satelit” Soluna, najva`nijeg centra jevreskog `ivota i obrazovanja na Balkanu, koji su mnogi u to vrijeme vidjeli kao “Republica Judia” (Jevrejsku Republiku). Kao i mnoge druge male jevrejske zajednice koje su osnovali doseljenici iz Soluna, jevrejska zajednica u Sarajevu se okretala ka Solunu za uputstva i savjet. S Pardinim dolaskom, Sa-rajevo je po~elo da se razvija od male zajednice ka sve ve}em centru jevrejske kulture i obrazovanja. Od sad pa nadalje, okolne zajednice (Dubrovnik, Split, Beograd) okre}u se ka Sarajevu, {alju svoje naj-bolje sinove u tamo{nju rabinsku akademiju, a po~esto preuzimaju i “sarajevsku modu”.

Nukleus Pardine je{ive je bila “splitska grupa”: sam Pardo, nje-gova dva starija sina, R. Jakov i R. Avram, i njegov stariji u~enik, R. David Pinto (koji se tada vratio u svoj rodni grad da nastavi sa u~enjem Tore od svog u~itelja). Novi u~enici su se pridru`ili Sa-rajevu, kao {to je na primer bio R. Avram Penso. Mogu}e je ste}i utisak o nastavnom planu akademije iz responzi (posebno teoretskih) koje su sakupljene u Pardovoj ili Pensovoj antologiji.44 Godine 5532. ¢1771/72£, osam godina po njegovom dolasku u Sara-jevo, antologija Mihtam le-Dawid je iza{la iz {tampe u Solunu. Zbir-ka je ure|ivana i pripremljena za {tampanje u Sarajevu. Pardo ka`e:

Gospode, imaj milosti i podigni me –Da sagradim ku}u, prebivali{te starih –Jer naumio sam da objasnim rije~i mudraca,¢koji su poput£ serafima i ofanima,rabini – an|eli koji slu`e ¢pred Bogom£,koji su ruke ¢snaga£ svijeta i njegovi temelji,¢spomenute£ u op{tim rije~ima TosefteKoja je predanje R. Nehemije …Jer revnuju}i revnovah,45

Za{to bi ¢Tosefta£ bila kao neko ko se skriva,46

prije – kao djevojka47

na prestolju Gospoda,48

sigurno bi trebalo da istupi.O Bo`e, Gospodaru svemira,Daj mi snage da otopim ciglu (kamen),Da blagoslovim zavr{eni posao u godinama koje slijede,I nek Izrael, molim Te, ka`e:Hasde Dawid, su istina.49

Najplodnije Pardine godine su bile u Sarajevu. Tamo je po~eo da radi na svom remek-djelu: Hasde Dawid, spomenutom komen-taru na Toseftu koji je neprevazi|en i do dana{njeg dana. Time

je pratio uputstva R. Hilela: Tamo gde nema ~ovjeka, trudi se da bude{ ~ovjek,50 zahtijevaju}i zadovolj{tinu za ovaj odavno zapo-stavljeni kodeks. Ako je i postojalo nekoliko mudraca koji su se posvetili obja{njenju Mi{ne, skoro da nema onih koji su se po-svetili obja{njenju Tosefte. U to vrijeme se gotovo ni u jednoj rabinskoj akademiji Tosefta vi{e nije u~ila kao kodeks za sebe, nego isklju~ivo u kontekstu dvaju Talmuda u kojima je citirana, {to zna~i da se Pardo opredijelio da obja{njava tekst koji se ne u~i. Ve}ina rabinskih autora na njegovom mjestu smatrala bi da je to uzaludan posao, ali je Pardo u Tosefti zapravo prona{ao ono {to Talmud naziva “¢dosad nekultivisanim£ mjestom koje su ti oci ostavili da ga sam ogradi{”.51 Ako je do ovog trenutka Pardo i{ao putem svojih prethodnika, sada je krenuo da utire stazu kojom }e hoditi svi koji budu dolazili iza njega. I uistinu, kako tradici-onalno – tako univerzitetsko prou~avanje Tosefte je danas neza-mislivo bez djela ovog sarajevskog rabina. Pardov komentar je za Toseftu je ono {to je Ra{ijev komentar za Talmud: neizbje`ni kla-sik. ^ak i oni rabinski ili akademski auori koji se uop{te ne sla`u s Pardinim interpretacijama, moraju da ga uzmu u obzir i obrazlo`e za{to smatraju da je pogrije{io. “Preskakanje” njegovog tuma~enja smatra se neukusnim, kako na je{ivi tako na akdemiji.

Tek ~etiri godine nakon javnog objavljivanja svoje namjere, go-dine 5536. ¢1775/76£, od{tampan je u Livornu komentar Has-de Dawid na prve tri oblasti Tosefte.52 Hasde Dawid na ~etvrtu oblast Tosefte 53 je od{tampan u Livornu 5550. ¢1789/90£ godi-ne, skoro deceniju posle Pardinog odlaska u Zemlju Izraela. R. Avram Penso, jedan od najnadarenijih Pardinih u~enika, igrao je zna~ajnu ulogu u objavljivanju pojedinih neobjavljenih radova svoga u~itelja, nakon {to je ovaj ve} izgubio volju i snagu za pri-kupljanje ogromnih sredstava potrebnih za {tampanje opse`nih radova.54 Ni Pardo, pa ~ak ni Penso, nisu ni do`ivjeli jerusalimsko izdanje Hasde David na petu55 ili {estu56 oblast Tosefte, budu}i da je tuma~enje pete oblasti Tosefte objavljeno ~itavih sto go-dina nakon objavljivanja tuma~enja ~etvrte oblasti, dakle 5650. ¢1889/90£ godine, dok je tuma~enje {este i posljednje oblasti Tosefte objavljeno u tri toma, tokom perioda od sedam godina, 5730-5737. ¢1969/70 – 1976/77£.

Me|utim, Pardo je ipak do`ivio da vidi kako njegova djeca idu njegovim stopama, sjede na ~elu rabinskih sudskih vije}a, podu~avaju narod Izraela Tori, i doprinose njegovoj knji`evnosti. Tokom 5544. ¢1783/84£ godine, njegov prvoro|enac, R. Jakov Pardo, ~elnik rabinskog suda u Dubrovniku, i “jedan od najve}ih rabina svoje generacije u otkrivenim i skrivenim naukama” 57, objavljuje svoj prvi rad: Qehilat Ya’aqov (komentar na biblijske rane proroke), a uvod djelu je napisao sam R. David, u svom novom domu u Izraelu.

U mjesecu elulu 5541. ¢1781£ godine, predstavnici jevrejske zajednice Sarajeva su zabilje`ili u Pinqasu (Protokolu) op{tine da su odlu~ili da potvrdno odgovore na Pardin zahtjev da mu zajednica obezbijedi penziju koja bi mu omogu}ila da se povu~e u Zemlju Izraela. Odbor je odobrio godi{nju penziju od 250 gro{a58 (koja se pla}ala od jevrejsko-op{tinskog poreza), pod uslovom da Pardo ne prihvati nikakvo radno mjesto u bilo kojoj drugoj zajednici, i da pred Bogom posveti dio sevapa svog u~enja dobrobiti jevrejske zajednice u Sarajevu.

ruach_br_27_.indd 25 25.8.2014 4:25:29

RUAH HADA[A

26

populacije je `ivjelo tamo), gde je jevrejskoj svjetovnoj (etnarsi- preostali ~lanovi Davi-dove ku}e, koje su smatrali vazalnim vladaocima nejevrejskog kralja) i religijskoj (rabin-skoj) aristokratiji data mo} da vladaju Jevrejima u ime kralja. ^esto je postojala napetost izme|u etnarha i vode}ih rabinskih autoriteta, po{to njihova me|usobna prava i obaveze nisu bili regulisani. Kasnije su ostaci davidovske dinastije izgubili sav autoritet i priznanje istog, koje im je bila dodijelila vavilonska nejevrejska dr`avna vlast. Od tog trenutka pa nadalje, jevrejskim podanicima u (sada ve} hri{}anskim i muslimanskim) zemljama sa zna~ajnom jevrejskom populacijom su vladali isklju~ivo rabini; kojima su, naravno, mo} prisile i prinude dodjeljivali kraljevi i zemaljski vladari. Ovaj monopol je uzet iz rabinskih ruku tek s modernom, kada su Jevreji potpuno priznati kao dr`avljani zemalja u kojim `ive i njihova autonomija i personalni zakoni se ukidaju.

2 U originalnim sefardskim tekstovima, bilo na hebrejskom bilo na ladinu, uvijek Raguza.

3 U sefardskim tekstovima, bilo na hebrejskom bilo na ladinu, uvijek se pojavljuje neka od romanskih formi: Spalato/Spalatro/Esplatro.

4 U duhu tog vremena, on bi, kad bi pisao u Veneciju, dodavao sljede}e rije~i: Wenesiya, ’ir moladti (Venecija, moj rodni grad) – upor. Mihtam le-Dawid, vol. Orah Hayyim, resp. 10.

5 Levy, M. 1925.

6 Obi~no se veoma malo zna o `enskim ~lanovima rabinskih porodica: majkama, `ena-ma ili k}erkama. Me|utim, u uvodu u njegov kometar na Ra{ijev komentar na Toru, koji se naziva Maskil le-Dawid, Pardo nam otkriva da se jedan od razloga {to je nazvao svoj rad tako nalazi u tome da je numeri~ka vrijednost rije~i maskil (400) pribli`na numeri~koj vrijednosti re~enice: Ya’aqov we-Yustina holidu (Jakov i Justina su rodili…) (403).

7 Upor. Psalmi 94:15.

8 Tako|e poznat pod akronimom MaHaR[A, Hamburg 1610 – Venecija 1694, predse-davaju}i rabinskih akademija u Veroni, a kasnije i u Veneciji, jedan od najistaknutijih protivnika Sabetijanskog pokreta, autor zbirke rabinskih responzi Devar [emuel, te knjige Sefer hazihronot: zbirke obreda, zakona i obi~aja, zbirke homilija i kratkog pregleda Majmonidovog kodeksa jevrejskog zakona: Mi{ne Tora). U njegovom ve} pomenutom komentaru na Mi{nu (Berahot 8:8), raspravljaju}i o pravnom mi{ljenju Ribi [emuela ben R. Avrama Abuhava, Pardo ka`e: I, po{to sam potomak ovog svetog ~ovjeka....

9 Umro je 1620. godine, u Amsterdamu. Bio je rabin u Solunu, a kasnije u Veneciji i Amsterdamu. Njegova tri sina, Isak, Avram i David su tako|e bili rabini: R. Avram u Solunu i kasnije u Amsterdamu, R. Isak u Solunu – i R. David u Amsterdamu. R. Da-vidov sin Jo{ija je emigrirao u Kurasao i slu`io tamo kao rabin. R. David Pardo, rabin portugalske zajednice u Surinamu, je vjerovatno bio njegov sin.

10 U njegovom uvodu u [o{anim le-Dawid, Pardo se prisje}a petogodi{njeg perioda koji je proveo pod okriljem R. Jakova Beliliusa: Ko mo`e da govori o svojim mo}nim postpupcima, svojoj snazi i djelima ~udesnim ¢prema Psalmu 78:4£ – jer me je jo{ od detinjstva odgajao kao otac, car me je odveo u svoje odaje ¢prema Pjesmi nad Pjesmama 1:4£. Pokazivao bi mi svoje Tora-inovacije i govorio: “Obrati pa`nju na ovo kako bi i sam mogao tako da ~ini{…”

11 Gaon, M. D. 1938, 539.

12 Vidi fusnotu 5 iznad, str. 120.

13 Vidi unos: Pardo, David Samuel ben Jacob (1718 – 1790). Ovo dodatno vlastito ime, Samuel, pridodato je gre{kom. R. David Samuel ben R. Jakov Pardo je druga osoba – unuk na{eg autora, R. Davida (sin njegovog prvenca, R. Jakova) i slu`io je kao rabin u Veroni. Unato~ gre{ci u naslovu unosa, ostatak podataka u samom unosu mahom su ta~ni.

14 Psalam 104:24.

15 Slijede dvije stranice analize ovog pitanja koje ne odaju nikakvu nasumi~nost. Kona~ni zaklju~ak: Ovna bi trebalo zaklati bez blagoslova, a iznutrice mu treba pro-vjeriti. Ako se ispostavi da ima samo jedno crijevo, svi drugi udvojeni ili utrojeni dijelovi tijela se smatraju nepostoje}im, i meso je ka{er, dakle podobno za obredno klanje i dostojno blagovanja.

16 Brakorazvodni dokumenti va`e za najformalnije zvani~ne dokumente u Judaizmu.

17 Skoro je nemogu}e odve} naglasiti va`nost rabinskih responzi u unapre|ivanju na{eg znanja o `ivotima razli~itih jevrejskih zajednica. Dok se u hri{}anskom svijetu sudske odluke ~uvaju u arhivima sudova u kojim su izdate, u daleko manje institu-cionalizovanom jevrejskom svijetu, odluke su se smatrale inetelktualnom svojinom sudije ili arbitra, te su ih on (ili njegovi sinovi i u~enici) skupljali i objavljivali. Tako bi, odluke koje potpi{e jedan poznati pravni autoritet u jednom gradu uskoro bile citirane i uzete u obzir u ostatku jevrejskog svijeta, postaju}i res publica – op{te do-bro i zajedni~ko pravno naslije|e. Unato~ ovoj notornoj ~injenici, istorije jevrejskih zajednica biv{e Jugoslavije su pisane (~ak i u dva slu~aja kad je sam autor istorije bio rabin) bez ikakvog posizanja za ogromnom koli~inom informacija o `ivotu za-jednice, njenom odnosu s hri{}anskim i muslimanskim kom{ijama, njenom odnosu

Poslije 17 godina59 slu`be, u 62-oj godini `ivota, R. David ben Ja-kov Pardo je napustio Sarajevo, ostavljaju}i sudsko sjedi{te ovog grada svom sinu, R. Isaku (koji je slu`io kao ~elnik rabinskog suda i rabinske akademije od 1781 – 1810),60 i svom u~eniku R. Avramu Pensu (koji je nastavio stopama svog u~itelja, te se i sam povukao u Zemlju Izrael posijle 5561. ¢1800/01£ godine).61

Najmla|i sin R. Davida, Avram, preselio se zajedno s njim u Izra-el i tamo se o`enio Levanom, k}erkom R. Josefa Davida Azulaja, drugog najve}eg mudraca tog doba. Njen brat, Refael Isaija Azu-laj je bio o`enjen jednom od k}erki R. [elome [alema – {to nas vrlo lijepo vra}a na po~etnu tezu ovog istra`ivanja…

K}erka R. Davida, ~ije ime jo{ nisam na{ao u dostupnim doku-mentima, bila je udata za Avrama Pintu, a njihov sin R. Hajim Da-vid ben Avram Pinto, bio je beogradski rabin, i 5578. ¢1817/18£ godine je objavio rukopis svog djeda Mizmor le-Dawid – elabo-rat o jednom komplikovanom pravnom problemu iz poglavlja Jore De’a u [ulhan ’Aruhu.

Jo{ jedno Pardino va`no djelo, Sifre de-Ve Rav, komentar na Sifre (ta-naitski Midra{ na IV i V Knjigu Mojsijevu), tako|e je objavljeno posle njegove smrti, u Solunu 5559. ¢1798/99£ godine. Smatra se da je ovo jedan od najva`nijih komentara na ovaj retko obra|ivan kodeks.

Pardo je umro 5552. ¢1791/92£ godine, u Jerusalimu. Tokom po-slednje decenije `ivota bio je ~elnik rabinske akademije Hesed le-Avraham u Jerusalimu.62 Njegovi sinovi i sinovi njegovih sino-va su i{li njegovim stopama. R. Jakovljev sin R. David [emuel je bio rabin u Veroni. R. Isakov sin R. Avram je bio rabin u Beogra-du. Me|u njima je bilo i plodotvornih pisaca. Na primjer, pored ve} pomenutog komentara na Rane proroke, R. Jakov je napisao jo{ deset djela, i o njemu bi svakako trebalo povesti nezavisno istra`ivanje. R. Isak je postao poznat po svom djelu Toafot Rem,63 komentaru na djelo R. Haj Gaona, [eiltot. Tokom 1862. godine, njegov sin, ~etiri knjige R. Isakovog sina, R. Avrama, su objavljene u Beogradu. Na`alost posmrtno. Objavio ih je autorov sin: R. Hajim [emuel ben R. Avram Pardo. �

Bibliografija

GAON, M. D., 1938, Oriental Jews in Eretz-Israel, Past and Present, Jerusalem,

KAMHI, H., 1996, “Sarajevski rabini”, Spomenica 400 godina od dolaska Jevreja u BiH, Sarajevo.

LEBL, @ENI, 2001, Do ’kona~nog re{enja’ – Jevreji u Beogradu 1521. i ¬1942, Beo-grad, str. 68.

LEVY, M., 1925, “David Pardo sarajevski haham”, Jevrejski almanah, Vr{ac, str. 118 – 126,.

LEVY M., 1996, Die Sephardim in Bosnien: Ein Beitrag zur Geschichte der Juden auf der Balkanhalpinsel, 2. ed., Klagenfurt, Wieser Verlag,.

MARGALIYOT, SH. E., 5750. ¢1989/90£, “Tehilla le-Dawid”, Miktam le-Dawid, Jerusa-

lem, (uvod u ponovo {tampano izdanje).

Bilje{ke

1 Kako bi se bolje razumio rabinski judaizam i uloga rabina u tradicionalnom jevrejskom dru{tvu, treba ista}i sljede}e: rabini i njihovi u~enici su u su{tini bili jedina eminentno jevrejska aristokratija koja je kao nad`ivjela razaranje Drugog Hrama. Ba{ preko R. Jehude I (koga su Rimljani zadu`ili da vlada rimskom “Palestinom” kao provincijom u njihovo ime) su ~lanovima ove intelektualne elite dati javna odgovornost i autoritet, {to ih je na kraju na~inilo vladaju}om klasom. Me|usobni brakovi u istaknutim rabinskim porodica-ma su doprinijeli razvoju jasno definisanog mentaliteta klase koji ima zajedni~ke duhovne i materijalne interese. Zanimljivo je da je sli~na postavka postojala u Vavilonu, najve}em centru jevrejskog `ivota (tokom nekoliko vjekova, devedeset postotaka svjetske jevrejske

ELIEZEROV KUTAK / הפינה של אליעזר / HAPINA [EL ELIEZER

ruach_br_27_.indd 26 25.8.2014 4:25:29

RUAH HADA[A

27

ELIEZEROV KUTAK / הפינה של אליעזר / HAPINA [EL ELIEZER

s vladom, ulogu u ekonomskom `ivotu grada, stepenu tradicionalnosti i erudicije njenih ~lanova, njihovom broju, me|usobnim odnosima, lingvisti~kim navikama, specifi~nim obi~ajima, itd. Sve ovo i jo{ mnogo toga bi se dalo izvesti iz rabinske responze, prvenstveno iz one koju su pisali lokalni rabini. U drugoj fazi, ova neop-hodna (ali na`alost, jo{ uvijek samo pri`eljkivana) istraga bi trebalo da posegne za rabinskom responzom uop{te, tra`e}i sve tekstove u kojima su spomenuti Sarajevo, Beograd, Dubrovnik, Split, Bitolj, [tip i drugi sefardski centri na na{im prostorima.

18 Ovaj pristup je naizgled bio norma u venecijanskoj akademiji, u zbirci Mihtam le-Dawid, u oblasti Orah Hayyim, responza br. 1, saznajemo da je Pardo odmah po dolasku u Veneciju (gde je do{ao kako bi nadgledao {tampanje svog prvog djela) dobio od jednog od ~elnika venecijanske rabinske akademije, R. Hayyima Voltere, vi{eslojno pitanje o no{enju i otvaranju ki{obrana na [abat. Ovo pitanje, koje je vjerovatno davano svim u~enicima, zavr{avalo se sljede}im rije~ima: nek bi rije~ gos-podinova odlu~ila izme|u dve mogu}nosti i pokazala koje je bolje. Zanimljivo je da je Pardo odabrao ba{ ovu responzu da otpo~ne svoju zbirku rabinskih responzi, kao da je tra`io nit koja }e ga povezati s mjestom njegovog duhovnog ro|enja, odnosno na~in da ope~ati svoje djelo pe~atom venecijanske akademije.

19 Upor. Miktam le-Dawid, oblast Orah Hayyim, responza br. 3, o pitanju koje se javilo na akademiji….

20 Najmanja knji`evna jedinica Mi{ne se tako|e zove mi{na.

21 Talmudski termin koji se odnosi na rane rabinske tradicije koje nisu uklju~ene u Mi{nu, ali su navedene u drugim klasi~nim zbirkama, kao {to su Tosefta, Sifra, Sifre itd.

22 Venecija 5512 ¢1751/52£.

23 Sinonim za rabina.

24 Upor. Margaliyot, Sh. E., 5750 ¢1989/90£ koji tako|e tvrdi da je Pardo odabran po-slije smrti Hahama Pape, ali ne navodi godinu.

25 = umro je.

26 = prije moga dolaska, Pardo koristi ovdje rabinski pluralis majestatis.

27 Heb. etrog, lat. citrus medica.

28 Mihtam le-Dawid, oblast Orah Hayyim, responza br. 6.

29 Nema sumnje da je poslije objavljivanja njegovog komentara na Mi{nu Pardo postao poznato ime u svijetu rabinskih nauka, i ~ini se da je njegova slava bila dovoljna da privu~e u~enike iz drugih gradova u njegovu malu zajednicu. Pored Spli}anina [abe-taja Venture, me|u Pardinim u~enicima, ve} u ovoj fazi, nalazimo i jednog Sarajliju: Davida Pintu, sina poznatog trgovca Benjamina Pinte.

30 R. [elomo ben Isak, ili u akronimu Ra[I, 1040 - 1105, ~uveni srednjevjekovni tuma~ Tore i Talmuda, ~iji su komentari u me|uvremenu postali locus communis rabin-skog judaizma, u toj mjeri da je klasi~no izdanje Talmuda nezamislivo bez njegovog komentara, a prvi komentar Tore s kojim se upoznaju osnovci u tradicionalnim je-vrejskim {kolama je upravo Ra[Ijev komentar. S obzirom na rasprostranjenost ovog komentara i njegov uticaj na jevrejsko obrazovanje, ubrzo su vi|eniji rabini po~eli da pi{u komentare Ra[Ijevog komentara, obja{njavaju}i ne samo za{to je autor rekao to {o je rekao (i {ta je pri ome mislio), nego i za{to nije rekao ne{to {to je mogao ili za{to se nije osvrnuo na neko pitanje koje proizilazi iz komentarisanog stiha.

31 Objavljeno u Veneciji 5521. ¢1760/61£.

32 Godine 5534. (1773/74) R. [abetaj Ventura objavljuje u Amsterdamu svoju knjigu Nahar [alom (pravne inovacije, rasprave i obja{njenja prve oblasti [ulhan ’Aruha, Orah Hayyim). Na naslovnoj strani knjige, autor je opisan kao ~elnik rabinskog suda i rabin-ske akademije u Epalatru. U skladu sa duhom vremena, knjiga po~inje pismima prepo-ruke vode}ih imena rabinskog sveta tog doba. Me|u deset takvih pisama na{li smo i ona koja su potpisana kao: autorov u~itelj, ~elnik rabinskog suda i rabinske akademije svete zajednice u Bosni, David, sin po{tovanog R. Jakova, neka je uspomena na njega na blagoslov, Pardo; ili: R. [elomo [alem, ~elnik rabinskog suda i rabinske akademije svete zajednice Sefarda ovde u Amsterdamu; a knjigu je preporu~io i njegov a{kenaski kolega iz istog grada: R. [aul Hone. Uz navedene, knjigu preporu~uju i dazzanim Firence, Haga i Roterdama; ~elnik rabinske akademije u Veneciji, itd. ̂ ini se da je R. [abetaj Ventura bio priznati arbitar jevrejskog prava tog vremena. Sam uvod autora prati uvod koji je napisao jedan od njegovih u~enika, R. Avram Jona, koji se zavr{ava pjesmom u ~ast autora. Na `alost, malo se (ako i{ta) zna o ovim spli}anskim rabinima, a njihove biografije tek ~ekaju da ih neko napi{e. Gaon (vidi fusnotu br. 11 iznad) ne pominje ni jednog od njih u svojoj enciklopediji sefardskih mudraca.

33 ’Ezra mi-sar, Jerusalem 5755 – 1995, po prvi put, i to na osnovu autorovog original-nog rukopisa djelo je objavila Fondacija Manfreda i Ane Lehman i Ye{ivat Hevrat Ahavat [alom.

34 Kako je bio prijatelj Rafaela Rusa, ~elnika lokalnog Jevrejskog savjeta (preko braka njegove k}erke i sina Rafaela Rusa), [alem je bio siguran da }e nagovoriti zajednicu da ga prihvati kao nerezidentnog rabina. Ovo je, opet, zna~ilo da bi on primao punu platu za ono {to bi se u najboljem slu~aju moglo smatrati po~asnom funkcijom, jer

je njegova udaljenost u~inila bilo kakvu stvarnu uklju~enost u svakodnevni `ivot i probleme stada jako komplikovanom, ako ne i nemogu}om.

35 Upor. Lebl, @., 2001, 68.

36 Upor. Miktam le-Dawid, oblast Ho{en Mi{pat, responza br. 6, te Hasde Dawid, Leghorn 1776, str. 70.

37 Lebl (fusnota br. 35 iznad), str. 69.

38 I zaista, tek poslije 11 godina je beogradska zajednica unajmila novog rabina koji se nastanio u gradu, R. Isahara Abulafiju – upor. Lebl (fusnota br. 35 iznad, str. 69).

39 U zbirci Mihtam le-Dawid, oblast Orah Hayyim, responza. br. 4, nailazimo na prakti~no pravno pitanje (o mogu}nosti blagoslova tefilina Rabenu Tama u slu~aju da su ovo jedini filakteriji koje neko posjeduje, ili ako su ovo jedini tefilini s kojima neko moli popodnev-nu molitvu) koje je Ma~oro postavio Pardi. Pitanje se zavr{ava rije~ima: neka nam On poka`e put kojim treba i}i i praksu koju bi trebalo uspostaviti. O~igledno, Pardin pravni savjet su tra`ili i rabini iz zajednica koje su bile ve}e od Pardine. Zbog intimnog tona pre-piske, dobija se utisak da su ova dva rabina bili prijatelji, {to samo potvr|uje pretpostavku da je Pardo proveo neko vrijeme u Sarajevu prije 5524. godine.

40 Levi (vidi iznad, fusnota 5, str. 121), vjerovatno prema drugom Pinqasu (Protokolu) Jevrejske zajednice u Sarajevu. Prvi Pinqas je uni{ten u po`aru, tokom opsade Sara-jeva od strane hordi Eugena Savojskog. Ovaj drugi Pinqas, koji je pokrenuo R. Isak Sevi, je ve} 1941. godine jedan njema~ki oficir oteo od Jevrejske Op{tine Sarajevo. Ova tu`na ~injenica pridaje jo{ ve}i zna~aj rijetkim odlomcima koje je citirao Levi u svom ~lanku ili u svojoj doktorskoj disertaciji na temu bosanskih Sefarda (vidi Levi, M., 1996). Ovaj potonji rad je bio jako popularan, kao {to se mo`e zaklju~iti iz ~injenice da je objavljen dva puta na njema~kom (1911 i 1996), dva puta na srpsko-hrvatskom (1969 i 1996), i jednom na jevrejsko-{panskom (5693/1932).

41 Obja{njenja nekih te{kih odlomaka Talmuda.

42 Jevrejsko-{pansko ime Sarajeva.

43 Levi (vidi fusnotu br. 5 iznad) donosi faksimil (str. 121) ugovora iz Pinkasa sarajev-ske zajednice i njegov prevod na srpskohrvatski (str. 125). Zainteresovani za detalje rabinskih plata i uslove rabinskih ugovora bi trebalo da upotrebe ovaj zanimljivi izvor.

44 Vidi fusnotu br. 33 iznad.

45 Prema I Knjizi o Carevima, 19:10, 14.

46 Prema Pjesmi nad pesmama 1:7.

47 Prema Knjizi proroka Isaije 7:14.

48 Prema II Knjizi Mojsijevoj 17:16.

49 Prema Knjizi Proroka Isaije 55:3. Igra rije~i: autorovo ime je David, a u re~enom biblijskom stihu se spominju milosti Davidove, dakle milosti cara Davida, koje su istinite. Otud i naslov budu}e knjige Hasde Dawid – Milosti Davidove.

50 Mi{na, Avot 2:6.

51 Vavilonski Talmud, Hulin 7a.

52 Na prve tri oblasti (Zera´im, Mo´ed i Na{im).

53 Neziqin.

54 Za vi{e o ovome, vidi Lehmanov uvod u Pensovu zbirku rabinskih responzi (vidi fusnotu br. 33 iznad), str. 18.

55 Qoda{im.

56 Taharot.

57 Gaon, (vidi fusnotu br. 11 iznad) str. 540.

58 Polovina plate koju je primao slu`e}i kao rabin.

59 Prema Gaonu (vidi fusnotu br. 11 iznad) Pardo se preselio u Izrael 5546. godine, poslije ~etrnaestogodi{nje slu`be u Sarajevu. O~ito mu nisu bile poznati precizni po-daci koji se nalaze u Pinqasu i pominje ih Levi (vidi fusnotu br. 5 iznad). Margalijot (vidi fusnotu br. 24 iznad) daje ta~nu godinu odlaska u Izrael, ali njegova tvrdnja da je Pardo slu`io u Sarajevu samo devet godina nije potkrepljena dokazima.

60 Vidi Kamhi, H., 1996, 274. Prema Kamhiju, R. Isak Pardo je umro u Sarajevu i sahra-njen je na jevrejskom groblju. Me|utim, Gaon (vidi fusnotu br. 11 iznad) tvrdi da je R. Isak Pardo u poznom dobu oti{ao u posjetu sinovima koji su `iveli u Skoplju, te da je na povratku, na putu od Skoplja do Izraela preminuo.

61 Upor. Lehmann, (vidi fusnotu br. 54 iznad) str. 21.

62 Pardin pjesni~ki i liturgijski rad su van fokusa ovog istra`ivanja.

63 Solun, 5577 ¢1816/17£.

ruach_br_27_.indd 27 25.8.2014 4:25:29

RUAH HADA[A

28

Bilo je to 1966. godine, kada je grad Sarajevo slavio 450-godi{njicu dolaska svojih prvih gra|ana Jevreja, zbog kojih }e, nekoliko stotina godina kasnije, biti prozvano i Malim Jerusalimom (^iku Jeru{alajim). Bilo kako bilo, tom je prilikom, usta{kim zlo~inima gotovo potpuno satrvena Jevrejska op{tina, poklonila gradu Kal grandi, odnosno Veliki hram (koji je tad postao Radni~ki i univerzitetski centar \uro \akovi}, a potom i Bosanski kulturni centar), koji, ionako, poslije njegove devasta-cije, 1941. godine, nikada nije uspjela renovirati – a Grad je, sa svoje, strane u dvori{te istog tog Templa (tako su stare Sarajlije zvale Veliki hram, prije nego {to su ga neke druge Sarajlije deva-stirale) postavio spomenik 450-godi{njici dolaska Jevreja.

Elem, no} prije centralne manifestacije, stigla je u Predsjedni{tvo sarajevske Jevrejske op{tine i slika spomenika koji bi sutra tre-bao biti sve~ano otkriven – no, gle ~uda, na kemenoj menori bilo je 6, a ne 7 krakova, koliko bi ih trebalo biti na svakoj menori. Iziritirani predsjednik op{tine po~eo je da galami: Opstrukcija, sabota`a, antisemitizam… ovo je namjerna sabota`a. Ne zna-ju}i {ta da rade, Jevreji, kao i uvijek u takvim prilikama, sjeti{e se da Op{tina ima i rabina – te se iz onih stopa uputi{e Ham Ribi Menahemu Romanu, alav a{alom, sinu ~uvenog Ham Merka-da. Haham (koji se protivio poklanjanju Hrama, pa je stoga bio potisnut u svim projektima vezanim za manifestaciju) je si{ao u predsjedni{tvo u {lafroku koji je, nabrzaka, ogrnuo preko spava}e haljine, sa sve spava}om kapom na glavi. Predsjednik krenu

da mu pokazuje slike spomenika, drhtavim rukama, govore}i: Pogledaj, {est krakova… menora… molim te, lijepo… Haham mu na to odgovori: A vi, k’o da ste naumili jerusalimski Hram pravit’ ovde, pa vam treba prava menora.

Znam, predsjednik }e, ali ovo nije vidjelo menore. Ham Menhem za{kilji i zagleda se u menoru, pa }e rabinsko-{eretski: Meni, vala, ne li~i ni na krst. Onda ponovo za{kilji, pa preletiv{i jo{ jednom pogledom preko menore, kaza: A ne li~i mi ni na polumjesec. Tu se rabin di`e i iza|e, ostaviv{i cijeli upravni od-bor za sobom. Predsjednik jo{ sti`e da mu dobaci: Znam, ali nije ni menora, na {ta mu rabin odgovori, odmahuju}i rukom: Ih… Sarajevska menora…

Pro{le su otad mnoge godine i do{ao je i raspad SFRJ, a samim tim i Saveza jevrejskih op{tina Jugoslavije. Jevrejska zajednica BiH po~injala je da djeluje kao nezavisan igra~ na bosanskoj i me|unarodnoj sceni – i bio joj je potreban i novi logo. Nekako se sama po sebi nametnuo model one menore koju je Grad po-stavio u dvori{te poklonjenog hrama – i tako {estokraka, ne zvi-jezda – nego menora, postade simbol Jevrejske Op{tine Sarajevo i Jevrejske Zajednice u BiH. Time su prvaci sarajevskog Jevrejstva iz vremena posljednjeg rata, i ne htiju}i, bolje re~eno i ne znaju}i, ispunili {eretsko proro~anstvo pokojnog Ribi Menahema o Sarajevskoj menori. �

Sarajevska menora dr. sc. Eliezer Papo

ELIEZEROV KUTAK / הפינה של אליעזר / HAPINA [EL ELIEZER

ruach_br_27_.indd 28 25.8.2014 4:25:29

RUAH HADA[A

29

[OA I NJEZINI IZVORI / השואה ומקורותיה / HA[OA UMEKOROTEHA

«¢Potkraj 1960-ih£ je takozvani razdor me|u nara{tajima u Njema~koj postao osobito sna`nim. Mladi ljudi su zahtijevali isti-nu o tomu {to su njihovi o~evi radili u Führerovo ime, a kada su ju otkrili, ili – kako je to ~esto bivalo – kada su im roditelji uskratili odgovor, mnoge obitelji su se raspale. ... Do po~etka 1990-ih njema~ka je vlada svim kategorijama Hitlerovih podljudi (Untermenschen) na neki na~in odala po~ast. Me|utim, jednu kategoriju patnika Führer nikada ne bi mogao ni zamisliti: to su djeca i unuci njegovih vjernih sljedbenika, koji danas nose teret zlodjela svojih roditelja. Nikomu nije mu~nije nego sinovima i k}erima ljudi koji su isplanirali Tre}i Reich ili ga javno podupi-rali. Nije ~udo {to iz ovih ljudi izvire zbunjenost, gor~ina, tuga i gnjev. ... Nitko od ¢one djece koja su do posljednjih dana svojih `ivota branila oca£ nije bio u stanju prona}i svoj vlastiti `ivot. Ni ja nisam siguran da sam ga prona{ao. Ali barem sam opstao. ... O~e, za{to si izabrao takav `ivot, kada si imao toliko drugih mogu}nosti? Bio si nadaren pravnik, dobar glazbenik, osje}ajan, profinjen, drag. O~e, za{to si svima lagao, osobito meni, svome sinu, koji te mrzi, a `elio bi te voljeti? O~e, za{to si bio takva ku-kavica da si povukao svoju jedinu istinitu izjavu – onu sa su|enja – o veli~ini svojih zlodjela, kojima si posvetio `ivot? O~e, za{to si pomra~io moj `ivot dr`e}i me poput kakvog razma`enog malog kneza, dok su `idovsku djecu samo dva kilometra od nas smr-skavali bacanjem o zid? ... Vidio sam slike djece mojih godina i osje}ao sam se bolesno od srama. Oni su umrli, a ja }u `ivjeti. Zbog toga sam vrlo rano nau~io ~itati i tako sam spoznao da sam ~lan zlo~ina~ke obitelji.» Ovako pi{e Erna Paris u svojoj knjizi Long Shadows: truth, lies and history (Duge sjene: istina, la`i i povijest), citiraju}i sina Gauleitera (guvernera) Poljske, Hansa Franka.

Pritom, treba imati na umu da su «samo krivci krivi; njihova djeca nisu», kako nam poru~uje Elie Wiesel. Djeca i unuci po~initelja Holokausta i genocida u Drugom svjetskom ratu razli~ito se nose s te{kim bremenom svijesti o zlo~inima koje su po~inili njihovi bli`nji. Nose se s time kako tko mo`e, zna i umije. @ivoti prakti~no svih potomaka po~initelja nacisti~kih zlo~ina neizbri-sivo i do`ivotno su time optere}eni i o{te}eni, gotovo podjedna-ko, a ponekad i vi{e, nego su to `ivoti pre`ivjelih `rtava i njiho-ve djece, rodbine i unuka. Neovisno spadaju li u rje|e, koji se uporno identificiraju sa `ivotima i uvjerenjima svojih roditelja i djedova, ili, poput ve}ine, sa zgra`anjem misle o njihovim zlo-djelima, `ivoti potomaka po~initelja neizlje~ivo su ranjeni.

Potomcima po~initelja `ivot je uvijek obilje`en ~injenicom da potje~u iz obitelji masovnog nacisti~kog zlo~inca. ^esto su de-presivni i svoje dane provode u tjeskobi i razmi{ljanju o svome djetinjstvu, rascijepljeni izme|u naravnog nagona ljubavi za ro-

ditelje i spoznaje o njihovim stra{nim ~inima, {to ih optere}uje osje}ajem krivnje zbog ljubavi prema roditelju-zlo~incu. To mnoge vodi u krajnost dubokog iracionalnog kajanja za djela koja oni osobno nisu u~inili, niti su ih mogli sprije~iti, jer su u vrijeme po~injenja zlo~ina mnogi bili premladi da bi ih mogli ~ak i pojmiti, a drugi se jo{ nisu ni rodili. Prirodni, a za mnoge i religijski zakon ljubavi i po{tovanja prema roditeljima povla~i se pred osje}ajem da se potje~e od zlo~inaca kojima nema uspo-redbe u ljudskoj povijesti. Tu granicu, ~ini se, ve}inom ne mo`e premostiti ni prirodno nagnu}e ka bliskosti s roditeljima.

Pred mnoge od djece po~initelja postavila se dvojba: kako je mogu}e da i dalje osje}aju ljubav prema roditeljima za koje sada, kao odrasli i informirani, znaju da su organizirali i po~inili stravi~an zlo~in? Prema o~evima i djedovima stoga istodobno osje}aju ljubav, mr`nju, ga|enje, u`asavanje, prijekor, prkos, ogor~enost, sram, bijes, prezir, ljutnju, o~aj... a `ivoti im prolaze pod teretom tih osje}aja. Mnogi nesvjesno prilago|avaju svoje vi|enje povijesne istine do stupnja koji mogu podnijeti: sna`nije osobnosti prihva}aju vi{e istine, slabije i nesretnije manje. Dru-gi u potpunosti poniru u povijesne ~injenice, koje ih ~ine jo{ ogor~enijima i tu`nijima. Mnogi se odlu~uju za neizbje`no bo-lan potpuni prekid veza s jo{ `ivu}im roditeljem i ro|acima, koji ustrajavaju u nacisti~kim zanosima i negiranju krivnje za po~injene zlo~ine. Ponekad je osje}aj krivnje za zlo~ine koje su po~inili roditelji toliko sna`an da uzrokuje samoubojstvo: poto-mak po~initelja tako postaje posljednjom ubijenom `rtvom svo-jih roditelja ili ro|aka i njihovih nacisti~kih uvjerenja.

Rane su neposredno nakon Holokausta dugo bile tako duboke i svje`e, ali i na svojevrstan na~in tabuizirane, da ih desetlje}ima nitko nije sustavno istra`ivao. Austrijski novinar Peter Sichrovsky prvi je intervjuirao djecu i unuke istaknutih nacista (nakon {to je istra`io osje}aje mladih @idova, djece `rtava Holokausta, koji su u to doba `ivjeli u Njema~koj i Austriji). Intervjue je 1987. objavio u knjizi Schuldig geboren: Kinder aus Nazifamilien (Ro|eni s krivnjom: djeca nacisti~kih obitelji, englesko izdanje 1988.: Born Guilty: Children of Nazi Families). On bilje`i svoje zaklju~ke: «Roditelji su ¢nakon rata£ sebe vidjeli kao `rtve, te su djeca u ranoj dobi usvojila isti stav. Me|utim, kada su postala do-voljno odrasla da saznaju ne{to o stvarnoj ulozi svojih roditelja u ratno doba, ta su djeca ~esto doista postajala `rtvama: `rtvama svojih roditelja... ̀ rtvama mentaliteta koji je, i nakon izgubljenog rata, kod ku}e njegovao fa{isti~ke stavove.» Ova knjiga je prvi put javnosti jasno otkrila da je `rtvom nacista postao i ~itav nara{taj djece po~initelja i podupiratelja Holokausta ro|ene pred rat, ti-jekom rata i nakon njega. Unuk nekog od bezbrojnih anonimnih po~initelja, mladi} Rudolf, misli za sebe da bi trebao biti u zatvo-

Posljednje `rtve nacizma: potomci po~initeljaJulija Ko{

Julija Ko{

ruach_br_27_.indd 29 25.8.2014 4:25:32

RUAH HADA[A

30

Njezin u`as i o~aj zbog toga {to je k}i «kolja~a iz Plaszowa» grani~e s neizdr`ljivim, a dugotrajna bol, ogor~enje i sram ucr-tali su se u njezino lice i pogled. Ali ovim filmskim prizorom ne zavr{ava obiteljska drama. Sadisti~ki zlo~ini Amona Götha postali su {ire poznati putem filma Schindlerova lista, redate-lja Stevena Spielberga. Film je vidjela i mlada Njemica, Jennifer Tege, knji`evnica ro|ena 1970., koja je ubrzo nakon ro|enja bila dana na usvojenje u Münchenu, a ~iji su biolo{ki roditelji Nige-rijac i Njemica. Isprva je smatrala slu~ajno{}u {to joj je prezime (po majci) identi~no s prezimenom ratnoga zlo~inca Götha. Ipak je, donekle uznemirena filmom, istra`ila obiteljsku povijest, te uskoro do`ivjela te`ak {ok: ustanovila je da je Amon Göth njezin djed! U`asnuta, svoje istra`ivanje i traumu je preto~ila u knjigu Amon: moj djed bi i mene sugurno ubio – misle}i time na svoje mje{ovito afro-europsko podrijetlo. Ona prihva}a osje}aj da ju je biolo{ka majka, s kojom ne odr`ava vezu, `eljela po{tedjeti prijenosa vlastite traume zbog otkri}a da potje~e od zlo~inca, ali, svojevrsnom okrutno{}u mla|eg nara{taja, smatra da se majka «nije sposobna suo~iti s vlastitom pro{lo{}u». Jennifer ima {iru spoznaju i bolje se nosi s ~injenicama o svome podrijetlu od svoje biolo{ke majke, a i ro|ena je mnogo godina nakon {to je nad djedom 1946. izvr{ena smrtna kazna. Uz podrijetlo za jedan stupanj srodstva dalje nego ga sa zlo~incem ima njezina majka, za Jennifer `ivot nakon ovog otkri}a ipak nikada vi{e ne}e biti oslobo|en sjene pro{losti koja se nad nju nadvija. Ironi~no i za nju zacijelo jo{ te`e, Jenniferino lice nevjerojatno nalikuje licu djeda Amona.

Ze’evijev film Hitlerova djeca prikazuje tako|er i putovanje unuka zapovjednika Auschwitza Hössa zajedno s izraelskim novi-narom u sam Auschwitz, te njegov potresan susret sa skupinom izraelske mlade`i, koja u odgojne svrhe redovito posje}uje to mjesto najve}eg stradanja svoga naroda, te s mu{karcem u nji-hovoj pratnji, pre`ivjelom `rtvom Holokausta. Od iracionalnoga ali stoga ne manje dubokog osje}aja krivnje nije ga oslobodila ni svijest da on sam, ro|en nakon rata, niti njegov otac, u vrijeme zlo~ina tek mali dje~ak, ne mogu biti krivi za zlodjela njegovoga djeda. Gledaju}i stare obiteljske fotografije, bio je upoznao oko-li{ vile u kojoj je obitelj njegovog oca kao dje~aka boravila, u ne-posrednoj blizini logorskih postrojenja za industrijsko ubijanje i krematorija za industrijsko spaljivanje ubijenih. Osobni dolazak i prepoznavanje toga okoli{a doveli su ga do nemo}nog o~aja.

Gottfried Wagner je neposredno nakon rata ro|en kao prau-nuk Richarda Wagnera, jednoga od najve}ih kompozitora koje ~ovje~anstvo poznaje, ali i jednoga od vode}ih fanati~nih antise-mita svoga doba i kasnijeg nadahnu}a za nacisti~ka protu`idovska na~ela. Premda i sam iz glazbenoga svijeta, Gottfried je – prividno paradoksalno – poduzeo sve {to je mogao kako bi uni{tio slavni i me|unarodno vrhunski ugledni glazbeni festival u Bayreuthu, koji je utemeljio sam Richard Wagner. U tome njema~kom gradu kompozitor je, samo radi prikazivanja svojih opera u kojima je uzdizao mitski njema~ki stari herojski duh, sagradio opernu zgra-du i utemeljio festival. Taj je festival u nacisti~ko doba bio popri-mio kultne zna~ajke, a i do danas je ostao kultnim okupljali{tem ljubitelje glazbe, ali i manje ili vi{e otvorenih simpatizera naciz-ma i antisemitizma, uglavnom iz bogatijih i aristokratskih krugo-

[OA I NJEZINI IZVORI / השואה ומקורותיה / HA[OA UMEKOROTEHA

ru, jer ’tko zna kakvo ¢nasljedno£ zlo nosim u sebi’; drugi je op-sjednut @idovima (odnos prema njima mu je ’gotovo eroti~an’), te ~ita sve do ~ega do|e o koncentracijskim logorima, smatraju}i to svojom ’kaznom’ ili ’obrnutom presudom’; neka djevojka je zbunjena jer se u sebi divi elegantnim odorama na fotografijama svoga djeda i njegovih suboraca, ali i stoga {to o djedu ne uspije-va dobiti nikakve odgovore osim da je bio ’lo{’.

I Dan Bar-On s Hebrejskog sveu~ili{ta u Jeruzalemu prou~avao je psiholo{ke posljedice poslijeratne {utnje o po~injenim zlo~inima na njema~ku djecu. Na radionicama koje je dr`ao u Njema~koj otkrilo se da su neki potomci nacista podredili sve u `ivotu spoznaji o svojim predcima-zlo~incima. Neki su ~ak odba-cili vlastite ̀ ivote i po~inili samoubojstvo, jer su umislili da imaju ’otrovnu krv’. Jednoga od sudionika tih radionica zanimalo je ~ini li ga zlo~incem to {to i dalje osje}a ljubav prema majci i ocu, drugi su ~itav svoj `ivot prilagodili nekoj vrsti kolektivnog kaja-nja i simboli~ne osvete roditeljima-nacistima, poput, primjerice, mu{karca koji je odlu~io o`eniti Izraelku samo stoga {to }e tako unuci njegova oca, nacista, biti @idovi.

Sram zbog roditeljskoga grijeha zajedni~ki je osje}aj koji dijeli ve}ina djece po~initelja. Nasuprot tomu, dio djece po~initelja zlo~ina javno se ponosi i identificira sa svojim roditeljima ili djedovima i opravdava njihove `ivote. Tako je, primjerice, Edda Göring, k}i Hermana Göringa, 1995. izjavila za francuski list Le Monde da je njezin otac u Njema~koj i dalje ’popularan’. Svoj je `ivot potratila u sjeni o~eva neostvarenog megalomanskog sna o njegovim kipovima koje }e se, desetlje}ima nakon njego-va vremena, podi}i diljem Europe, kako bi mu ljudi pred njima odavali po~ast. I dio me|u petero djece na smrt osu|enoga rat-nog zlo~inca Hansa Franka, Gauleitera Poljske, branili su oca do posljednjeg dana `ivota (umrli su rano, od bolesti za koje suvre-mena medicina dr`i da mogu biti potaknute psiho-somatskim uzrocima). Wolf Hess (umro 2001.), sin Hitlerova zamjenika do 1942. Rudolfa Hessa, do kraja `ivota je branio svog oca, sinovi Adolfa Eichmanna nakon njegova uhi}enja nisu u brojnim izjava-ma novinama iskazali ni malo su}uti za o~eve `rtve i zatvarali su o~i pred o~evim zlo~inom. K}eri vo|e usta{kog pokreta, Ante Pa-veli}a, tako|er su se jasno do kraja `ivota opredijelile za obranu i zata{kavanje o~evih zlo~ina... Na svoj na~in, pate i patili su i oni.

Ali patnja onih koji su osvijestili zlodjela svojih predaka neus-poredivo je te`a. Danas od te patnje stradava i tre}i i ve} ~etvrti nara{taj, unuci i praunuci po~initelja. Patnju koju osje}aju djeca i unuci koji se srame zlo~ina svojih o~eva i djedova mo`emo upo-znati i u izraelsko-njema~kome dokumentarnom filmu Chanocha Ze’evija Hitlerova djeca, snimljenoga 2012. godine. Film prati nekoliko sudbina djece, unuka i prane}aka nekih od najve}ih ratnih zlo~inaca iz Drugoga svjetskog rata, koji su uglavnom ili osu|eni na smrt i obje{eni, ili su prije toga uspjeli po~initi samoubojstvo.

U filmu upoznajemo Moniku, k}er Amona Götha, zapovjednika logora u okupiranome poljskom Plaszowu. Kao djevojci joj je bilo re~eno da je to bio tek «radni» logor, {to joj se ~inilo do-voljno stra{nim, ali ne i neizdr`ljivo u`asnim, sve dok slu~ajem nije otkrila pravu prirodu toga logorskog «rada» i neposrednu krivnju svoga oca za desetine tisu}a smrtno stradalih zato~enika.

ruach_br_27_.indd 30 25.8.2014 4:25:33

RUAH HADA[A

31

[OA I NJEZINI IZVORI / השואה ומקורותיה / HA[OA UMEKOROTEHA

va. Zainteresirane publike ima svake godine deset puta vi{e nego mjesta u gledali{tu (58.000 tijekom festivala), a ulaznica se ~eka najmanje tijekom deset godina upornog prijavljivanja. Festival prema njegovim pravilima do danas vode Wagnerovi potomci.

Me|utim, Gottfried strastveno mrzi romanti~arski ideal njema~ke nacije iz kojega je izrastao novovjekovni njema~ki antisemitizam: prezire ga onoliko koliko ga je njegov pradjed Richard uzdizao. Gottfried je djetinjstvo neizbje`no proveo u ozra~ju obiteljskoga obo`avanja velikog djeda odnosno pradjeda. Obitelj je slijedi-la djedove antisemitske ideje, a u nacisti~ko doba je bila u vrlo bliskim odnosima sa samim Hitlerom. Otac Wolfgang pri~ao je Gottfriedu kako ga je Hitler, ranjenoga u borbi, osobno posje-tio u Poljskoj, te kako mu je do~arao sliku budu}nosti, kada }e se svijet kona~no osloboditi ’`idovskih bolj{evika’, a on, Wolf-gang, ravnat }e svjetskim kazali{tem na istoku, dok }e njegov brat Wieland ravnati svjetskim kazali{tem na zapadu osvojenoga nacisti~kog svijeta.

Me|utim, 1961. je Gottfried, tada ~etrnaestogodi{njak, u {koli gle-dao neki ameri~ki film o nacisti~koj Njema~koj, koji je prikazivao i scene osloba|anja koncentracijskih logora. Uslijedila su dje~akova pitanja ocu i baki, na koja su oni izbjegli odgovore, a baka mu je rekla samo da su to ’la`i @idova iz New Yorka’. Nakon toga, potajno pregledavaju}i obiteljske uspomene, vidio je fotografije svoje bake i strica s Hitlerom, te tisu}e osobnih pisama koje je baka izmijenila s Hitlerom. Tada, izjavio je Gottfried, «sam shvatio... film koji sam gle-dao u {koli, koncentracijske logore, nacisti~ke skupove, svoju obi-telj... od tog trenutka postao sam stranac.» Otac i baka su s Gottfrie-dom prekinuli sve odnose, a on je prema njima osje}ao samo bijes i ogor~enje. Nakon vi{e poku{aja da uvjeri oca neka kona~no prekine sa svojom nacisti~kom pro{lo{}u, 1975. je izba~en iz obiteljske vile, a otac mu je poru~io da on za njega ’vi{e ne postoji’. Gottfried je, aludiraju}i na Hitlerov nadimak Wolf – Vuk, odgovorio objavljiva-njem autobiografije pod naslovom Wer nicht mit dem Wolf heult (Tko sve nije zavijao s Wolfom, objavljeno na engleskome pod na-slovom Twilight of the Wagners: the Unveiling of Family Legacy). Ali, kao muzikolog, i dalje je dr`ao da glazba nema izravne veze s ideologijom. Me|utim, 1991. godine je gostovao u Izraelu i suo~io se s valom protesta zbog antisemitskoga djelovanja svoga pretka. «To putovanje bilo je prekretnica u mome `ivotu, jer sam shvatio... da postoji jedinstvo izme|u glazbe, libreta i stavova Richarda Wagnera.»

^ini se da je Gottfried tijekom godina svoga izgona iz obitelji mnogo patio za ocem. Pred o~evu smrt u 90-im godinama `ivota, Gottfried je 2010. zatra`io da ga posjeti, ali su ga odbili. Obitelj je Gottfriedovo ime ~ak izostavila s osmrtnice koju je objavila na ci-jeloj stranici vi{e njema~kih novina. Nije mu bio dopu{ten dolazak na sprovod, ~ak ne zna ni gdje je grob njegova oca (za oca i tako ve} godinama ’nije postojao’). Me|utim, nakon o~eve smrti je i Gottfriedova mla|a sestra Katarina, kojoj je sa starijom sestrom pripalo pravo vo|enja opernog festivala u Bayreuthu, po~ela sebi postavljati bolna pitanja o obiteljskoj pro{losti, te je javno iskazala svoju `elju da ekipa stru~njaka pregleda obiteljski arhiv.

Martin Bormann mla|i ro|en je 1930. kao najstariji me|u de-setero djece istoimenog oca, jednoga od najvi{ih nacisti~kih du`nosnika i ideologa. Martin Bormann stariji i njegova supruga Gerda bili su fanati~ni nacisti i antisemiti. Otac obitelji mrzio je i

kr{}anstvo, koje je dr`ao opasnim za nacisti~ku ideologiju, a maj-ka obitelji nagra|ena je zlatnom Hitlerovom medaljom za plod-nost, jer je nacisti~kome re`imu bila podarila osmero djece. Mar-tin mla|i je 1940., kao desetogodi{njak, iz obiteljske sredine u kojoj ga je rano djetinjstvo za{titilo od spoznaja o dru{tvenoj stvarnosti u kojoj je `ivio, dospio u be{}utnu Reichsschule der NSDAP – {kolu za djecu strana~kih ~lanova, koja je odgajala mla-di nara{taj nacisti~ke elite. Djeca su tamo Hitlerovu knjigu Mein Kampf studirala «kao Bibliju... na{a religija bila je mr`nja.», sje}ao se mnogo kasnije Martin mla|i. «Znali smo za postojanje kon-centracijskih logora, ali nam je bilo re~eno da oni slu`e preodgoju kriminalaca i njihovoj obuci u radu, a sve to da bi postali vrijednim ~lanovima dru{tva.» Kada je taj petnaestogodi{njak u posljednjim ratnim danima saznao da je Hitler mrtav, bio je «posve uni{ten. Do-ista sam mislio da je to kraj svijeta.» Na{av{i skloni{te kod nekog seljaka, ugledao je u tisku fotografije osloba|anja logora Bergen-Belsen. «U`asno sam se osje}ao, ali nikada to nisam smatrao la`ima na{ih neprijatelja ¢kako je to uobi~ajeno u krugovima nacisti~kih nostalgi~ara£. Dokumentacija je bila jasna i bez emocija. Znao sam da je bila istinita.» Ovaj dje~ak, do tada bez ijednoga dana predaha odgajan u dubokom nacisti~kom i protukr{}anskom duhu, tada je otkrio Bibliju. Tra`e}i du{evni mir u stra{noj spoznaji da je duboko voljeni otac sudjelovao u organiziranju povijesno neusporedivo-ga zlo~ina, godine 1947. preobratio se na katolicizam, a zatim se i zaredio za sve}enika. «^itanje Biblije promijenilo je moj `ivot, jer sam uvidio da izgubljena i o~ajna osoba mo`e biti spa{ena Kristo-vom uzvi{eno{}u, te da ~ak i kriminalci mogu biti spa{eni. To mi je pru`ilo nadu za mene i za moga oca.», rekao je. U dokumentar-nom filmu Marion Milne Hitler’s Fixer (Popravlja~ Hitlera), Martin mla|i je izjavio: «^ovjek ne bira roditelje i ne mo`e ih se osloboditi. U tome sam nemo}an. I ne mogu mu suditi... moram to prepusti-ti Bogu.» Utjehu je na{ao u zamisli da su njegov otac i Hitler prije nego su postali zlo~incima i sami bili ̀ rtvama svojih obiteljskih okol-nosti, te da odgovornost za sve njihove zlo~ine po~inje s ljudskom gre{no{}u. Rije~ima autorice Erne Paris, teologija mu je omogu}ila da transformira muku i bol zbog oca-zlo~inca u neku blagu, prihvat-ljivu mje{avinu (Erna Paris, Long Shadows: truth, lies and history).

Nema me|u djecom i unucima po~initelja Holokausta ni jednoga istog slu~aja, sve su njihove sudbine optere}ene, te{ke, pa i tragi~ne, svaka na svoj na~in, premda su neki uspjeli svoje `ivote usmjeriti u pozitivnom smjeru. Neki potomci izabrali su svojevrstan bijeg od tereta pro{losti, na manje ili vi{e pozitivan ili negativan na~in, ali uvijek prepoznatljiv kao bijeg, pa ~ak i inat sudbini koja im je na okrutan na~in nametnula podrijetlo koje nisu `eljeli. Irene, k}i glavnoga ideologa nacizma Alfreda Rosenberga (obje{enoga u listopadu 1946. nakon osude na smrt u Nürnbergu), ro|ena 1930., odbijala je svaki kontakt s onima koji su bili u potrazi za obiteljskim sje}anjima. K}i francuskog ratnog zlo~inca, komesara za ’`idovska pitanja’ u Vishijevskoj vladi Louisa Darquiera de Pellepoixa, engle-ska psihijatrinja Anne Darquier, ro|ena je 1930., a roditelji (majka je bila Australijanka) su ju odmah nakon ro|enja napustili i osta-vili njezinoj londonskoj dadilji. Tako njezin `ivot nije bio izravno vezan sa `ivotima njezinih roditelja, ve} je istinu o ocu saznala tek kao mlada `ena, tijekom 1950-ih. Godine 1970. umrla je u 40. go-dini `ivota od zloporabe barbiturata i alkohola, a njezina smrt je ocijenjena kao ’dugotrajno samoubojstvo’. Prane}ak i prane}akinja

ruach_br_27_.indd 31 25.8.2014 4:25:33

RUAH HADA[A

32

tisku pobiti Niklasovu knjigu u kojoj je te{ko optu`ivao oca. Sam Niklas, premda je uspio na}i ̀ ivotnu ravnote`u i u`iva sa sretnom obitelji, do`ivotno se posvetio raskrinkavanju o~evih zlo~ina i zlo~ina njegove nacisti~ke organizacije.

U knjizi je iznio da svake godine groteskno i sa stra{}u proslavlja obljetnicu smaknu}a svoga oca. O majci i ocu, kojega naziva «od-vratnim gadom», iznosi mo`da najbolniji iskaz me|u svim javno izre~enim ispovijedima djece nacisti~kih zlo~inaca: «Kao dje~ak upio sam tvoju smrt i ona je mene upila; prihvatio sam to kao dio sebe. Morao sam, jer sam `elio `ivjeti. Razumije{ li to – ~uje{ li me? I uspio sam: ja sam onaj koji `ivi! I sada sam stariji nego si ti ikada uspio postati. To je ono ~emu sam te`io. To je ne{to {to sam se zakleo posti}i jo{ dok sam bio dijete, ~ak i ako bi to bilo samo trenutak vi{e nego si ti imao kada si umro. ... Geta su se osnivala da bi majke ¢supruge nacista£ mogle imati svo-je kroja~e... S kakvom je samo potro{a~kom groznicom majka i{la u kupnju u svom mercedesu, uz SS pratnju. I meni je bilo dopu{teno pratiti ju ... O~e, kad god ~ujem rije~ ’krzno’, vidim majku kako prekapa po golemoj hrpi krznenih kaputa oduzetih @idovkama prije nego su odvedene u plinsku komoru... O~e, u svojoj glavi nosim neizrecive slike... I znam da ih se nikada ne}u osloboditi...»

[OA I NJEZINI IZVORI / השואה ומקורותיה / HA[OA UMEKOROTEHA

Hermanna Göringa u mladosti su se podvrgnuli sterilizaciji, kako bi, njihovim rije~ima, «prekinuli» nastavak ~ak i pobo~nih grana njegove obitelji, smatraju}i da bi svojoj djeci mogli prenijeti obi-teljsko zlo. Unuka Heiricha Himmlera, Katrin, udala za izraelskog @idova i majka je ̀ idovske djece, i tek u po~etku zrelijih godina poma-lo ostvaruje «obi~na» `ivotna zadovoljstva, neoptere}ena pro{lo{}u. Nasuprot mnogima, izravno pozitivan pristup izabrala je Hilde Schramm, k}i Alberta Speera, posve}uju}i ̀ ivot borbi protiv rasizma.

Jo{ se vi{e na planu javnog iskazivanja istaknuo Niklas Frank, sin vrhovnog guvernera okupirane Poljske Hansa Franka, koji je na su|enju u Nürnbergu bio osu|en na smrt i smaknut. Mnogo godina kasnije Niklas je, nakon duge du{evne muke i istra`ivanja pro{losti, 1987. godine objavio knjigu Der Vater (Otac; hrvat-ski prijevod: U sjeni Tre}eg Reicha, 1991.). Imao je dvije sestre i dva brata. Jedna sestra je odselila u Ju`noafri~ku Republiku, tada jo{ pod vladavinom rasisti~kog sustava Apartheida, kako bi mogla `ivjeti u okru`enju najsli~nijem nacisti~kome, te je Nikla-sa uvjeravala da je «la`» sve o ~emu se saznaje da se dogodilo u Holokaustu. Druga je sestra te{ko oboljela u 46. godini `ivota, nakon {to je dugo govorila da ne}e biti starija od oca u doba kada je ka`njen smr}u, te se, ne poku{avaju}i se lije~iti, ubila. Jedan, pak, Niklasov brat je u Njema~koj klevetama poku{ao u

Julija Ko{: Ulaznica za nebo - mesijanska zna~enja `idovskog blagdana Pesahaizdava~: @idovska vjerska zajednica Bet Israel, Zagreb, 2013. • broj stranica: 224U uvodnome dijelu knjige J. Ko{, analiziraju se sve slo`ene vizure blagdana Pesaha: burna povijest @idova od pada u egipatsko ropstvo do ~udesnoga izbavljenja pod Bo`jom rukom i Mojsijevim vodstvom, pravila za ~i{-}enje doma pred blagdan i za proslavu sedera i blagdanskih dana, navodi se vi{e tradicijskih recepata za prigodna jela, opisuje se u pojedinostima obrednik Hagadu te njezinu povijest i suvremenost… U svim poglavljima knjige obra|uju se spasenjski motivi i pojedinosti u vezi s Pesahom i njegovom proslavom, koji ~itatelju pribli`uju dublji smisao i poruku ovoga blagdana, jer taj blagdan najavljuje Mesijin dolazak. Za njegov dolazak u {to skorijoj budu}nosti moli se, kako bi se ostvarilo kona~no spasenje `idovskog naroda, svih @idova koji su ikada `ivjeli, u budu}emu svijetu. U zasebnome dijelu knjige objavljen je tekst Hagade, obrednika za proslavu do~ekivanja blagdana odnosno Lel seder – ve~er sedera, na hebrejskome i na hrvatskom jeziku. �

Piotr Pazinski: Pansionizdava~: Disput, Zagreb, 2014. • prijevod: Dalibor Bla`ina • broj stranica: 160U sredi{tu naracije romana neobi~ni je pansion smje{ten nedaleko Var{ave, u kojemu borave @idovi koji su pre`ivjeli Holokaust. U pansion, u jednodnevni posjet, dolazi mladi} koji je kao dje~ak tu, s bakom, ~esto provodio praznike i susre}e nekoliko ostarjelih gostiju koji ga se sje}aju iz tog razdoblja. Od tog trenutka glavni junak otpo~inje potragu za izgubljenim vremenom, rekreaciju vlastitog djetinjstva, koja je ujedno poku{aj rekonstrukcije pam}enja zajednice kojoj s punom svije{}u mladi} pripada: zajednici poljskih @idova kojih vi{e, prakti~ki, nema. �

KULTURA I UMJETNOST / תרבות ואמנות / TARBUT VEOMANUT

U izlozima knji`ara – pripremila Dolores Bettini

ruach_br_27_.indd 32 25.8.2014 4:25:33

RUAH HADA[A

33

KULTURA I UMJETNOST / תרבות ואמנות / TARBUT VEOMANUT

U izlozima knji`ara – pripremila Dolores Bettini

Predrag Finci: ^itatelj Hegelove estetikeizdava~: Naklada Breza, Zagreb, 2014. • broj stranica: 260Petnaesta Fincijeva knjiga bavi se Hegelovim shva}anjem umjetnosti i mogu}im “novim ~itanjem” njegove Fenomenologije duha.

U prvom dijelu knjige, Finci razmatra problem umjetnosti i mjesto estetike u sklopu Hegelova filozofskog sustava te podrobno analizira zna~enje jedne od najprijepornijih Hegelovih tvrdnji da je umjetnost postala pro{lost.

Tema drugog dijela Fincijeve knjige jest Hegelova Fenomenologiju duha koju autor ~ita kao mogu}u estetiku, u kojoj je razvoj “apsolutnog duha” put i na~in shva}anja same umjetnosti. �

Alessandro Piperno: Progon izdava~: Oceanmore, Zagreb, 2014. • s talijanskog prevela Ita Kova~ • broj stranica: 384Rim osamdesetih, doba je Bettina Craxija, prvoga socijalisti~kog premijera u povijesti Republike Italije.

Tema je te{ka, mu~na, eti~ki problemati~na i prepuna zamki: Leo Pontecorvo, vrstan dje~ji onkolog, potomak imu}ne `idovske obitelji, `ivi sa suprugom i sinovima u luksuznoj vili u okolici Rima, ~etvrti koju nastanjuju slavna imena politi~kog i dru{tvenog `ivota prijestolnice. Idilu jednog dana dramati~no prekida bombasti~na vijest ispaljena s TV dnevnika u vrijeme ve~ere: Leo je optu`en za napastovanje 12-godi{nje djevoj~ice, s kojom je pak u vezi njegov stariji sin. Po~inje kalvarija bez izlaza: dok medijski napadi plju{te, Lea napu{taju obitelj, prijatelji, kolege, a on sam, premda je nedu`an, ne zna se nositi s optu`bama te upada u la`i, poluistine i na-posljetku u medijsko-pravnu zamku iz koje ga ne uspijeva izvu}i ni najbolji rimski odvjetnik. �

Ingeborg Bachmann, Paul Celan: Vrijeme srca izdava~: OceanMore, Zagreb, 2013. • prijevod: Truda Stama~ • broj stranica: 361Godine 1948. u razorenom poslijeratnom Be~u susre}u se 28-godi{nji pjesnik Paul Celan i 22-godi{nja stu-dentica filozofije, pjesnikinja u nastajanju, Ingeborg Bachmann. On je @idov koji je pre`ivio Holokaust, ona k}i ravnatelja {kole i istaknutog nacista, no mladi ljubavnici vedro nose svoj teret. Veza traje tek nekoliko tje-dana. Ponovne susrete razdvajaju godine, a ono {to znamo o vezi ostaje razbacano u pismima koje su Celan i Bachmannova razmjenjivali tijekom godina. Godine 1952. Celan se `eni, a pet godina kasnije Ingeborg i Paul obnavljaju vezu koja traje do prolje}a 1958. Nakon toga se vi{e nisu vidjeli, a zanimljivo je da su u jednom trenutku oboje bili hospitalizirani u psihijatrijskoj bolnici. Celan se 1970. ubija skokom u Seinu, a dopisivanje s Ingeborg nastavlja njegova supruga Giselle. Godine 1973. Bachmannova te{ko stradava u po`aru. Druk~ije kao da nije moglo ni zavr{iti za ljubavnike koji su ne htiju}i na sebe preuzeli simboliku i traumu poslijeratne Eu-rope. Korespodenciju Paula Celana i Ingeborg Bachmann, naslovljenu prema prvim rije~ima Celanove pjesme “Koeln, Am Hof ”, uredili su i komentirali Bertrand Badiou, Hans Hoeller, Andrea Stoll i Barbara Wiedemann. �

Jasminka Doma{: @ena sufi izdava~: Biakova &. Bet Israel, Zagreb, 2014. • prijevod (na engl.): Iskra Pavlovi} • broj stranica: 179Metafizika svakodnevice kakvu ispisuje Jasminka Doma{ nastavlja se na tragu `ive rije~i hasidske tradicije; u njoj se »prepoznaju lica davno prosvijetljenih«, ali upravo u onim stihovima gdje naizgled ne postoji nijedan novi duhovni element — sve drevno i sve bitno ponovno se dovodi na okup kako bi se od elemenata naslje|a, uz pomo} poetskoga »jezika ~uda«, stvorila harmonija nove cjeline. Ba{ kao i u hasidskoj i sufijskoj tradiciji, poanta nije toliko u intelektualnome tuma~enju, nego u na~inu `ivljenja koje pou~ava posve}enike i prijenosnike Glasa poput Jasminke Doma{ da {to god ~inili, moraju raditi snagom du{e i uma, `ive}i u svijetu i za svijet.

(Sibila Petlevski) �

ruach_br_27_.indd 33 25.8.2014 4:25:34

RUAH HADA[A

34

KULTURA I UMJETNOST / תרבות ואמנות / TARBUT VEOMANUT

Eric John Ernest Hobsbawm: Kako promijeniti svijet: Pri~e o Marxu i marksizmu izdava~: Profil, Zagreb, 2014. • prijevod: Boris Peri} • broj stranica: 326Kako promijeniti svijet ne ostavlja nikakvu dvojbu o tome da je Karl Marx jednako velik mislilac danas kao {to je bio i prije dva stolje}a. Temi i marksizmu se prilazi i kriti~ki: autor govori o Marxu iz dana{nje perspektive, o odnosu Marxa i Engelsa, kao i o Marxovu pogledu na kapitalizam. Rije~ je o vrlo va`noj knjizi u kojoj su prika-zana razli~ita razdoblja utjecaja marksizma na svijet i dru{tva u kojima se oblikovao: do Prvoga svjetskoga rata, u eri antifa{izma te zna~enje marksizma recesiji i krizi.

Knjiga Erica Hobsbawma jasno je i utemeljeno obja{njenje ~injenice da i danas svaka namjera promjene svijeta, svako nezadovoljstvo stanjem stvari, mora u}i u razgovor s radovima Marxa i Engelsa i mi{ljenjem na Marxovu tragu: upravo zato {to se to naslje|e ne mo`e smatrati monolitnim i neprijepornim singularitetom, nego ga se mo`e shvatiti samo u kontekstu prethodnika, suputnika pa i osporavatelja.

(Nade`da ^a~inovi}) �

U izlozima knji`ara – pripremila Dolores Bettini

Gwenaëlle Aubry: Podjele

izdava~: Disput, Zagreb, 2014. • prijevod: Sanja [o{tari} • broj stranica: 168Prema rije~ima autorice, pri~a o dvije sedamnaestogodi{njakinje, @idovki Sari i Palestinki Leili, glavnim junaki-njama romana, bila je neka vrsta opsesije koja je autoricu progonila od trenutka kada je u novinama vidjela sli-ke dviju vrlo sli~nih djevojaka od kojih je jedna bila bomba{ samoubojica, a druga njezina `rtva. Sarah i njezina majka su nakon napada 11. rujna napustile New York i oti{le u Jeruzalem. Leila je, pak, “ro|ena u kavezu”, u izbjegli~kom logoru na Zapadnoj Obali i tek povremeno s majkom dolazi u Jeruzalem. Djevojke }e se prvi put “susresti” u ogledalu postavljenom na tr`nici u arapskoj ~etvrti: njihova su lica toliko sli~na da se pitaju vide li u ogledalu vlastiti ili tu|i odraz. �

Chil Rajchman: Ja sam posljednji @idov (Treblinka 1942. – 1943.)izdava~: Fraktura, Zapre{i}, 2014 • prevela s francuskog: Mirna Herman • broj stranica: 160Treblinka, Belzec, Sobibór – imena triju logora smrti zauvijek bi trebala biti urezana u memoriju ~ovje~anstva. U njima je u ne{to vi{e od godine dana ubijeno preko milijun i petsto tisu}a @idova. Pre`ivjelih svjedoka gotovo da i nije bilo, postoji tek nekoliko fotografija Treblinke i Sobibóra, dok su zapisi o u`asima tih logora iznimno rijetki.

Chil Rajchman u Treblinku je deportiran u ljeto 1942. s mla|om sestrom koja je odmah ubijena. Izbjegao je trenuta~nu likvidaciju jer je izabran da razvrstava odje}u ubijenih. Sje}anja na Treblinku zapisao je na jidi{u na-kon bijega iz logora u ustanku 2. kolovoza 1943., dok se skrivao u Poljskoj. Knjiga Ja sam posljednji @idov prvi je put objavljena 2009., u Francuskoj, pet godina nakon autorove smrti. �

Saul Singer, Dan Senor: Start-up nacija: Tajna izraelskog ekonomskog ~udaizdava~: Profil, Zagreb, 2014. • prijevod: Ksenija Juri{i} • broj stranica: 380Izraelski autori, Dan Senor i Saul Singer, u knjizi Start-up nacija obja{njavaju u ~emu se sastoji tajna izrael-skog ekonomskog ~uda, kako to Izrael – dr`ava sa samo 7 milijuna stanovnika, stara samo 65 godina, okru`ena neprijateljima, u trajnom ratnom stanju jo{ od svog osnutka, bez ikakvih prirodnih resursa – stvara vi{e start-up tvrtki od ve}ih, stabilnijih dr`ava koje nisu u ratu, kao {to su to Japan, Kina, Indija, Ju`na Koreja, Ka-nada i Ujedinjeno Kraljevstvo. �

ruach_br_27_.indd 34 25.8.2014 4:25:34

RUAH HADA[A

35

^ITATELJI PI[U / קוראים כותבים / KORIM KOTVIM

Osnivanjem Dr`ave Izrael 1948. godine, deo ostatka jevrej-ske zajednice ex-Jugoslavije re{io je da se iseli u tek osnovanu dr`avu. Te iste godine do{lo je i do oru`anog sukoba i napada okolnih arapskih dr`ava na tek osnovanu Dr`avu Izrael. Cilj na-pada bio je uni{titi Izrael, “baciti Jevreje u more...” Drugi deo zajednice ostao je na svojim ognji{tima i nastavio da `ivi u no-voj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Mala jevrejska zajednica zajedno sa ostalim narodima i narodnostima uklju~ila se u iz-gradnju i novi `ivot i bila je aktivna na svim poljima dru{tvenih delatnosti. U po~etku odnosi Jugoslavije i Dr`ave Izrael bili su prijateljski. U prvim danima sukoba 1948. godine /za vreme Pr-vog arapsko- izraelskog rata / preko teritorije Jugoslavije odvijao se transport oru`ja za pomo} mladoj izraelskoj dr`avi. Ti dobri odnosi trajali su sve do 1967., tj. Do [estodnevnog rata, Dru-gog izraelsko-arapskog rata. Nevoljno, treba se prisetiti tih dana i doga|anja vezanih za sam sukob i za doga|anja koja su sledila kada je rat zavr{en. Jedan od ~lanova trijumvirata nesvrstanih, Gamal Abdel Naser, po~eo je da sprovodi u delo svoju nameru da uni{ti Izrael. Ujedinjene snage Egipta i Sirije krenule su u novu ratnu avanturu – ratni sukob 1967. godine. Kada su pre-stala ratna dejstva, kada je Izrael pre`iveo i kada se izborio po drugi put za svoje “mesto pod suncem” / prvi put1948. / i kada je iz tog sukoba iza{ao kao pobednik, nastala je divlja antiizraelska medijska kampanja u svim zemljama Isto~nog bloka, uklju~iv{i i SFRJ. Izrael je progla{en za agresora. Triujmvirat Tito, Naser, Nehru, nosioci pokreta nesvrstanih, nisu mogli da prihvate taj poraz. Do{lo je i do prekida diplomatskih odnosa; prekinule su ga sve dr`ave Isto~nog bloka i SFRJ. I umesto o~ekivanog pri-znanja i uva`avanje jednog malog naroda, koji je svojom poka-zanom hrabro{}u uspeo da se odbrani od daleko ja~eg i dobro naoru`anog neprijatelja, do{lo je do antiizraelske medijske satanizacije koja je potrajala nekoliko godina. Neposredno posle rata 1967. godine, odr`an je sastanak arapskih zemalja u Kartumu. Zaklju~ak sastanka bila su tri NE: nema sporazuma, nema pregovora i nema priznavanja Dr`ave Izrael. Strana koja je pokrenula i izgubila rat nije `elela, niti je imala nameru da pokrene mirovne pregovore. Te, 1967. godine, kao i 1948., nisu postojala danas sporna jevrejska naselja na tim takozvanim “oku-piranim teritorijama”.Trebalo je da se odigra jos jedan te`ak rat-ni sukob da bi do{lo do kakvog-takvog mirovnog sporazuma i uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Egiptom i Kraljevinom Jordan. Dobro naoru`ane, sovjetskim oru`jem, arapske zemlje Sirija i Egipat poku{ale su jo{ jednom da uni{te jevrejsku dr`avu. Pokrenule su 1973. takozvani Jomkipurski rat. Uz velike `rtve Izrael je i ovaj put uspeo da se odbrani. Jo{ jednom odbranio je svoje pravo na `ivot. Pet godina kasnije, posle Jomkipurskog rata, tj.1978., do{lo je do prvih diplomatskih kontakata i pri-

znavanje Dr`ave Izrael od strane Egipta i Kraljevine Jordan. Ali na`alost, danas, i posle vi{e od 60 godina od progla{enja Dr`ave Izrael, ni{ta se bitnije nije izmenilo na tom “planu”. Od ukupno 23 arapske dr`ave samo dve imaju diplomatske odnose sa Izra-elom. U me|uvremenu pojavili su se i novi “akteri” pa i jedna dr`ava me|u njima, sa istim ciljem – uni{titi izraelsku dr`avu. Teroristi~ka organizacije Hamas u Pojasu Gaze i teroristi~ka or-ganizacija Hezbolah u Libanu iskazuju otvoreno neprijateljstvo prema Izraelu i ne kriju nameru da im je cilj uni{tenje Izraela.

[to se ti~e odnosa izme|u Republike Srbije i Dr`ave Izrael ti su odnosi, ve} du`e vremena, na uzlaznoj liniji. Negde 1992. pono-vo su uspostavljeni prvo konzularni, a onda i diplomatski odno-si, 2001. za`iveo je i bezvizni re`im. A po jednom vrlo osetljivom diplomatskom pitanju – priznanju Kosova, stav Izraela je jasan: Izrael ne priznaje dr`avu Kosovo. U proteklom periodu do{lo je do “bratimljenja” dva grada u Izraelu i Srbiji. Ostvarene su i stalno se poja~avaju: kulturne, ekonomske, turisti~ke i sportske veze. Za mnoge Izraelce Srbija je atraktivna turisti~ka destinacija posebno za one koji su poreklom iz ovh krajeva.

Investitori iz Izraela prisutni su i u Srbiji i ve} su realizovali ne-koliko zna~ajnih projekata: Airport sity, Trgovinski lanac Plazma u Kragujevcu, trgovinski lanac Aviv u Pan~evu, trgovinski lanac u Novom Sadu i drugi. U Izraelu postoji mala grupa srpskih Jevreja koji jo{ uvek gaji naklonost i pozitivna ose}anja prem starom kraju. Oni prate sa interesovanjem doga|anja u starom kraju. Pokrenuli su svojevremeno akciju se}anja na Pravednike, na Srbe koji su za vreme nema~ke okupacije rizikovali svoje `ivote da bi spa{avali `ivote pripadnika jevrejske zajednice. I sada posle skora{njih poplava spremaju se da prikupe dobrovoljne priloge za postradale.

I sada nekoliko “tvrdih ~injenica” vezanih za arapsko-izraelske odnose. Izrael je mala zemlja sa jedva osam miliona stanovnika (od ~ega je 20% pripadnika arapske manjine); povr{ine ne{to manje od AP Vojvodine. 50% od celokupne izraelske teritorije je pustinja Negev. [irina Izrael na naju`em delu iznosi svega 12, a na naj{irem 50 kilometara. Izrael je siroma{an i u prirodnim bo-gatstvima i sem ne{to soli sa Mrtvog mora nema drugih prirod-nih bogatstava. Oskudan je i u vodenim resursima. Svoje potre-be u vodi zadovoljava, ne{to iz prirodnih izvora ostalo obradom otpadnih voda (obra|uje se 70% otpadnih voda, najve}i proce-nat obrade otpadnih voda u svetu) i preradom morske vode u postrojenjima za desalinizaciju. Drugi deo Izraela, uz intenzivnu primenu savremenih agrokulturnih mera i proizvodima visoke tehnologije poku{ava i uspeva da nadoknadi sve svoje prirodne nedostatke. Arapske zemlje sa druge strane raspola`u teritorija-

Msc. Jozef Baruhovi}

Jo{ jednom o sukobu Hamas – Izrael Msc. Josef Baruhovi}

ruach_br_27_.indd 35 25.8.2014 4:25:35

RUAH HADA[A

36

^ITATELJI PI[U / קוראים כותבים / KORIM KOTVIM

ma ~ija se povr{ina meri milionima kvadratnih km, velikim rud-nim bogatstvom u skoro neiscrpnim izvorima fosilnih goriva u nafti i gasu i naseljene su sa preko 150 miliona stanovnika. Iz ovih podataka mo`e se lako oceniti ko je tu “David a ko Golijat”, ali neko je “pobrkao lon~i}e” i poku{ava da Davida proglasi za Goli-jata i obratno. Da bi se odr`ao na ovom turbulentnom podru~ju, da bi sa~uvao svoje dru{tveno demokratsko ustrojstvo, da bi sa~uvao svoju nezavisnost i mir, Izrael mora da ula`e velike na-pore. David mora da ima jaku “pra}ku”. Ta “pra}ka” ko{ta Izrael i ljudskih `rtava i novaca i nerava. Obavezni vojni rok u Izraelu za mu{karce traje 3 godine, za devojke 2,5 godine, to se stanje ne menja od postanka Izraela, tj. zadnjih 60 godina. Vojnici se kre}u i van kasarni pod oru`jem. To se sve de{ava i danas 2014., godi-ne kada mnoge dr`ave u svetu ukidaju obavezni vojni rok. Time spisak odbrambenih mera nije iscrpljen. U samom Izraelu vr{e se stroge kontrole u svim javnim objektima, `elezni~kim i au-tobuskim stanicana, dr`avnim ustanovama, velikim robnim ku-}ama. Posebno se vr{e stroge kontrole na aerodromima prili-kom ukrcavanja putnika pre poletanja. Stroge kontrole vr{e se za sve aviokompanije koje odr`avaju vezu sa Izraelom i pole}u sa aerodroma Ben Gurion. Nevoljno se vr{i kontrola na klju~nim punktovima i pri prelasku arapskog stanovni{ta iz Judeje i Sama-rije u Izrael. Izgra|en je i duga~ak odbrambeni zid prema Judeji i Samariji, {to je izazvalo svojevremeno posebnu “zabrinutost” nekih komisija pri UN. Zid je sagra|en sa jasnim ciljem – da bi se spre~io upad terorista i bomba{a samoubica na teritorij Izraela.

Podizanje zida imalo je svoje puno opravdanje kao {to su kasniji doga|aji to i pokazali. Broj upada terorista drasti~no je smanjen ali za te birokrate UN-a udaljene preko 3000 kilometara, strada-nje civilnog stanovni{tva nije bilo od nekog posebnog zna~aja.

Ali ~itaju}i deo na{e {tampe i izve{taje medijskih ku}a i TV izve{taja sti~e se utisak da tu “drugu stranu medalje” ne uva`avaju dovoljno. Kao da su u delu {tampe i dalje prisutni “recidivi” iz vremena 1967. Ti “recidivi” poja~avaju se pri svakom malo ozbilj-nijem sukobu na Bliskom istoku.

Takvim izve{tavanjem, deo na{e {tampe svrstava se u isti red sa svetskim i belosvetskim medijima BBC, CNN, Al Jazeera, kraj-njom levicom na Zapadu, islamskim fundamentalistima na Isto-ku, povremeno pojedinim odlukama generalne skup{tine UN-a u ~iju se objektivnost sve vi{e sumnja i {irokom lepezom broj-nih “dobronamernih du{ebri`nika” i “analiti~ara” koji svojim delovanjem samo ote`avaju zaklju~enje mira na Bliskom istoku. U celom tom slo`enom spletu doga|aja i izukr{tanih interesa, zaokupljeni svojom hladnom “profesionalnom” logikom, reklo bi se da ne vide jedan jedini klju~ni kamen~i} u tom slo`enom mozaiku- jo{ uvek egzistencijalnu ugro`enost Izraela. Reklo bi se da od “drve}a ne vidu {umu.” U stvari, klju~ni kamen spoti-canja je nespremnost druge strane da prizna pravo Izraela na svoje par~e zemlje i mesta pod suncem. Svi u~esnici ove drame, pozvani i nepozvani, uporno iznose istu dobro poznatu pri~u koja se ve} godinama vrti i provla~i, bez `elje ili namere ili inte-resa da malo dublje sagledaju su{tinu problema i poku{aju da ga re{e. Ta medijska pri~a je naro~ito poja~ana ovih dana kada je ponovo do{lo do eskalacije – sukoba u Pojasu Gaze. Glavni argumenti kao i uvek do sada su “neumerena upotreba vojne

sile”, stradanje civila, posebno dece, i potreba da se sukob {to pre zaustavi. I pri tome se koriste dobo poznate novinarske “alatke”: izvrtanje redosleda doga|aja, tj. izme{tanje uzroka i po-sledica, prihvatanje izve{taja samo jedne strane ili u najboljem slu~aju prenagla{avanje izve{taja jedne i prigu{ivanje izve{taja druge strane, tj. jedne “istine” na ra~un “druge” istine, klasi~no izvla~enje pojedinih delova, citata iz konteksta celog izve{taja posebno, kod postavljanja naslova, itd. Te{ko je poverovati da medijske ku}e ne shvataju su{tinu problema, posebno kada je re~ o najnovijem sukobu u Gazi. Ali je jo{ te`e shvatiti razlog za{to se taj “mit” i ta pri~a ponovo i ponovo ponavlja poseb-no kada je u pitanju Pojas Gaze. Na primer g|a Navi Pilaj koja nosi visoku funkciju pretstavnice UN za ljudska prava nedavno je izrazila “ozbiljnu sumnju da se u izraelskoj vojnoj operaciji pro-tiv Gaze po{tuju me|unarodni zakoni”. G|i Navi Pilaj je zadnjih dana sukoba ipak u~inila pomak u pravcu objektivnosti, i stavi-la znak jednakosti izme|u izraelske vojne akcije i Hamasa. Ona ka`e: “Hamas i Izrael kr{e ljudska prava, i humanitarno pravo i zakon” zna~i nije jedini krivac Izrael. I Hamas nosi deo krivice u ovom najnovijem sukobu. Izgleda da joj jo{ uvek ne pada na pamet da iska`e jednu o~iglednu istinu da objasni za{to Hamas {alje rakete na izraelske gradove i za{to gradi tunele ispod izra-elske teritorije i {to je najtragi~nije koristi civilno stanovni{tvo Gaze kao ’`ivi zid’. G|a Pilaj je istu pri~u pri~ala i pre nekoliko godina i na `alost ista pri~a bi}e aktuelna i ponovo za nekoliko narednih godina ako se ni{ta u su{tini ne izmeni i ako uva`ena dama ostane na tom mestu. Ukazati na pravog i jedinog krivca za sve ove neda}e i patnje, tj. Hamas izgleda da je za uva`enu damu neprihvatljivo. Ako je Hamas ve} re{io da {alje rakete (da ispali cca 4 – 5000 preostalih raketa koje ima u svojim skladi{tima) onda bi bar trebao da svoje lansirne rampe i skladi{ta raketa iz-mesti iz gusto naseljenjh delova Gaze, iz bolnica, {kola, d`amija i objekata pod upravom UNRWE-a.

Izrael nema alternativu, mora da se brani. Hamas ima alternativu da prestane da preti i {alje rakete, i gradi podzemne tunele i da u svojoj Povelji izbri{e alineju o uni{tenju Izraela.

Jedna misao velikog fizi~ara A. Ajn{tajna kao da se dobro ukla-pa u ovaj vrlo dugi i jo{ uvek nere{iv izraelsko-arapski sukob. On ka`e: “Ako neki dugotrajni problem poku{avamo da re{imo uvek na isti na~in, onda smo nerazumni.” U~esnici u izrael-sko-arapskom sporu ve} pola veka poku{avaju da razre{e ovaj spor bezuspe{no (!); ako i bukvalno poku{amo da primenimo ovu izreku Ajn{tajna, ispada da su oni nerazumni. Ali nije tako. Izgleda da jedna strana ne `eli da razre{i spor i ve{to maskira svoje stavove pred me|unarodnom zajednicom ve} vi{e od pola veka. Da li me|unarodna zajednica to vidi ili ne vidi? Najvero-vatnije vidi, ali je nama, prose~nim ~itaocima dnevne {tampe, nejasan razlog takvog stava. Odgovor bi mo`da opet mogao da se prona|e u onoj staroj engleskoj poslovici “Interes nikad ne vara.” Taj interes je lako sagledati – nafta. Su{tina problema nije Jerusalim, nisu jevrejska naselja, ve} neprihvatanje postojanja jedne jedine jevrejske dr`ave na malom prostoru – Bliskom isto-ku! Treba se prisetiti da su se na tom podru~ju od 1948. (godina formiranja Dr`ave Izrael) odigrala tri rata 1948., 1967. i 1973. godine. U sva tri rata cilj arapske strane bio je jasam – “baciti

ruach_br_27_.indd 36 25.8.2014 4:25:35

RUAH HADA[A

37

^ITATELJI PI[U / קוראים כותבים / KORIM KOTVIM

Jevreje u more”. U sva tri rata egzistencija jevrejskog – izraelskog naroda bila je na ivici no`a! Ti biv{i, pre`iveli logora{i, ~vrsto jezgro Izraela ipak su izdr`ali.

I sad, na kraju, jo{ nekoliko re~i o najnovijem, a nadajmo se i poslednjem sukobu u Gazi. Scenario je isti kao 2008. i 2011. godine. Re`iser i glavni krivac je dobro poznat, Hamas. Poznat je i redosled, sled doga|aja. Hamas {alje rakete na Izrael i gradi pozdemne tunele na teritorij Izraela. Cilj je otmica i ubistvo izra-elskih gra|ana. Izrael ne mo`e da toleri{e takvu vrstu teroristi~ke aktivnosti i po~inju napadi iz vazduha sa ciljem da se uni{te lan-sirne rampe i skladi{ta raketa. I pored upozorenja koje Izrael {alje redovno, stanovni{tvu Gaze, da se uklone iz delova grada gde se izvode ratna dejstva, neminovno dolazi i do civilnih `rtava. Zato {to Hamas postavlja svoje lansirne rampe i skladi{ta raketa u gu-sto naseljenim delovima grada. “@ivi ljudski zid” pla}a svojim `ivotima cenu dok se pripadnici, “borci” Hamasa sklanjaju po podzemnim tunelima, a njihove vo|e se sklanjaju po hotelima Katara. UN i dobronamerni po~inju pritisak na Izrael i Hamas da se neprijateljstva obustave. G. Kim Il-sun apeluje na obe strane da se neprijateljstva obustave, ali neprijateljstva jos uvek traju. I trenutni sukob nije prvi a nadajmo se da je i poslednji. [ta je u ovom zadnjem sukobu druk~ije od prethodna dva 2008. i 2011.? Na `alost rakete koje {alje Hamas sada su ubojitije i du`eg do-meta i dopiru do izraelskih glavnih gradova Jerusalema Tel-Aviva. Ali izmenio se stav pojedinih arapskih dr`ava, i Egipta prema Hamasu. Izostaje bezuslovna podr{ka. Osim toga Egipat je bloki-rao svaku komunikaciji izme|u svojih granica Pojasa Gaze one-mogu}io doturanje oru`ja u Pojas Gaze. Egipat se pojavljuje i u novoj ulozi mediatora. Raste pritisak me|unarodne zajednice i UN-a da se sukob obustavi. Odgovornije medijske ku}e sada deo

krivice za sukob svaljuju i na Hamas. Sti`u i izjave ~elnika velikih dr`ava da “Izrael ima prava da se brani”. Ko su gubitnici u ovom sukobu? Gubitnici su Izraelci i stanovnistvo Gaze koje pati. Da li ima dobitnika? Izgleda da je do sada bio Hamas. Novi raspored snaga na Bliskom istoku posebno u arapskom svetu kao da je i od Hamasa napravio gubitnika. Mo`da neke koristi imaju svetski i belosvetski mediji i TV stanice koji uvek inaju neiscrpan izvor “udarnih vesti” i mo`da uvek prisutni liferanti oru`ja, a mo`da i jo{ poneko. Ina~e tvrdnja koja se pojavila zadnjih dana u na{oj {tampi da se “ne sme kritikovati Izrael” i zatim u istom ~lanku upozorenje da je strpati u isti ko{ i Holokaust i antisemitizam i sukob u Gazi neprihvatljivo i neta~no. Uostalom ta tvrdnja o “kritikovanju Izraela” demantuje samu sebe kroz dosta kriti~ko pisanje dela na{e {tampe koja upravo kritikuje Izrael. Izraelu nije potrebno da se zaklanja iza Holokausta, antisemitizma i poseb-no ne u slu~aju sukoba u Gazi. Ta tvrdnja i to poigravanje sa Holokaustom “i bilo ga je, i nije ga bilo”, potrebna je pojedinim “analiti~arima” pa ~ak i nekim dr`avama da bi opravdali samo njima znanu iracionalnu mr`nju prema Jevrejima i Izraelu.

I na kraju jo{ jedna “~vrsta ~injenica.” Svetski mediji a delimi~no i na{i pokazuju ve}e interesovanje za sukobe u Gazi nego za da-leko ve}e sukobe sa daleko ve}im posledicama u `rtvama i ra-zaranju u arapskom svetu, koji se odigravaju pred na{im o~ima (Sirija, Irak, a sada i Libija). Obja{njenje prose~nog ~itaoca dnev-ne {tampe moglo bi da bude da su prisutna “dvostruka merila”, tj. kada je u pitanju Izrael, sa jedne i arapski svet, sa druge strane. Bez namere da se skrene u vode teorije zavere, ispada da su `rtve proistekle iz sukoba Arapa i Jevreja dragocenije od `rtava proisteklih iz sukoba Arapa i Arapa. �

KULTURA I UMJETNOST / תרבות ואמנות / TARBUT VEOMANUT

Tetova`aJasminka Doma{

Kao {to drugi nose tetova`u

ispisanu i iscrtanu na svojoj

ko`i ja nosim u o~ima, na

ramenima, na nogama, na

trbuhu, na vratu i rukama milijun

pitanja za Tebe.

I tako prekrivenima slovima i

rije~ima ja sam za Te poput Knjige

nad knjigama, zapis svih zapisa

i poruka iz Kumrana.

ruach_br_27_.indd 37 25.8.2014 4:25:35

RUAH HADA[A

38

ZANIMLJIVOSTI / מאוד מעניין / MEANJEN MEOD

Dragi Bo`e, po{tedi me, opet je po~elo: prebrojavanje mrtvih dje~jih tijela i bezumno moraliziranje koje si, na kraju, kad god izbije bitka izme|u palestinske frakcije i IDF-a, prokr~i put u sko-ro svaki novinski izvje{taj.

Evo ga – ja to nazivam dvobojem mrtvim tijelima – u ju~era{njem Guardianu. Jasno je, ka`e autor, “da zapadni mediji izraelski `ivot smatraju vrednijim od palestinskog”. Postoji “hijerarhija u smrti”, tvrdi on. Dokaz? Brojevi. “Prema izraelskoj organizaciji za ljudska prava B’Selem, od sije~nja 2009. IDF je ubio 565 Pa-lestinaca. Na izraelskoj je strani ubijeno 28 civila i 10 pripadnika IDF-a. Asimetrija tog tzv. sukoba ogleda se u broju mrtvih...”

Poslije razmatranja zabilje`enih brojki, uvijek je na redu isti zaklju~ak: Izrael je nekako u nepravednoj prednosti i me|unarodna zajednica mora smjesta ne{to poduzeti i to zau-staviti. Uobi~ajeni izraz je “nesrazmjeran odgovor”.

Stigli smo do sr`i problema: mediji vole `rtve, a `idovska dr`ava je zavr{ila tako da bude `rtvom. Jednostavno, @idovi vi{e ne od-laze tiho u smrt. Inzistiraju – bahato, sebi~no, gnjavatorski – na `ivljenju. Rade okrutne stvari kao {to je izgradnja odli~nih bolni-ca, odli~nog obrambenog sustava, uvje`bali su odli~nu vojsku, a sve to u pohlepnom traganju za `ivotom.

Glavni razlog {to je broj izraelskih civilnih `rtava uvijek jednozna-menkast jest to {to Izrael odr`ava ogromnu mre`u skloni{ta; ljudi znaju kamo potr~ati radi za{tite (iako u prosjeku imaju samo 15 sekundi da tamo stignu). Izrael je razvio sustav ranog upozorava-nja i rasporedio mnoge od najboljih umova da rade na promjeni obrasca @eljezne kupole za presretanje raketa u zraku.

U me|uvremenu, Palestinci i Hamas i PA, idu u suprotnom smjeru. U najmanju ruku, Hamasova Vlada, primatelj milijunske pomo}i izvana, mogla je uspostaviti sustav skloni{ta za svoje civi-

le. Umjesto toga, jednostavno su odlu~ili da to ne `ele jer, kako ka`e jedan palestinski novinar kojeg poznajem: “Nije ih briga.” Mrtvi civili mnogo su korisniji od `ivih.

To je kultura koja slavi i koristi se smr}u civila. Znate kako to ukratko ide: oni zaka~e samoubila~ke bombe na malu djecu. Uvje`bavaju djecu za slavu mu~eni{tva, nov~ano nagra|uju majke koje im daju svoju djecu – budu}e mu~enike. Javnim gra|evinama daju nazive po najuspje{nijim “mu~enicima”.

Najgore od svega: svaki put kad je sukob na vrhuncu, vodstvo Hamasa, koje je postavilo vojne instalacije u {kole, d`amije, stambene zgrade, ~ak i bolnice, pobrine se da na kraju dana u vijestima budu gomile mrtvih palestinskih civila. To je ratna takti-ka koju mnogi mediji jo{ uvijek ne `ele vidjeti. “Pobijedit }emo”, izjavio je 2008. na Al-Aksa TV, Hamasov ~lan parlamenta Fathi Hamad, “jer `elimo smrt kao {to vi `elite `ivot”. Za palestinski narod, pohvalio se Hamad, smrt je postala “industrija”.

U me|uvremenu, od vremena kad je Hamad odr`ao taj govor (iako to svakodnevno ponovi na ovaj ili na onaj na~in neki drugi Hamad) Izraelci su utro{ili godine da postanu sjajni u nizu uvjer-ljivo korisnijih industrija: visokoj tehnologiji, biotehnologiji, me-dicini, a nedavno ~ak i u dizajnu. Tvrdoglavo su se zaka~ili za `ivot jer su svoj si}u{ni komadi} beskrajno ljubomorno ~uvane zemlje pribli`ili raju. Izraelska djeca odrastaju u dobre vojnike umjesto u dobre mu~enike jer im nisu od djetinjstva govorili da ih najve}a zabava ~eka na nebu. Oni se vesele karijeri – i seksu – nakon odslu`enog vojnog roka. U me|uvremenu palestinski tinejd`eri fantaziraju o djevicama koje na njih ~ekaju u raju.

Okru`eni uzavrelom srd`bom i psihopatijom, Izraelci su sebi iz-gradili prili~no ugodan `ivot, a na{im ljubiteljima `rtava, mediji-ma – mrziteljima postignu}a, to predstavlja problem. �

Prebrojavanje mrtvih tijelaStephanie Gutmann, National review online, prevela Dolores Bettini

O tome kako su zapadni mediji slabi na Palestince

Djeca u Izraelu u improviziranim skloni{tima izra|enim od cijevi.

ruach_br_27_.indd 38 25.8.2014 4:25:36

RUAH HADA[A

39

ZANIMLJIVOSTI / מאוד מעניין / MEANJEN MEOD

Drugi narodi protjeruju tisu}e, ~ak i milijune ljudi no izbjegli~ki problem ne postoji. To je u~inila Rusija, u~inile su to i Poljska i ^ehoslova~ka. Turska je protjerala milijun Grka, a Al`ir milljun Francuza. Indonezija je izbacila bog zna koliko Kineza i nitko ni rije~ da ka`e o izbjeglicama. Ali, raseljeni izraelski Arapi postali su vje~ni izbjeglice. Svi inzistiraju da Izrael mora vratiti apsolut-no svakog Arapina.

Arnold Toynbee raseljenje Arapa naziva zvjerstvom gorim od onoga {to su ga po~inili nacisti.

Kada su drugi narodi pobjednici na bojnom polju, onda oni dik-tiraju uvjete mira. No, kada je Izrael pobjednik, mora moliti za mir. Svi o~ekuju da @idovi budu jedini pravi kr{}ani na svijetu.

Kada su drugi narodi pora`eni, oni pre`ive i oporave se, ali kada bi Izrael bio pora`en, bio bi i uni{ten. Da je Naser pobijedio pro{log lipnja, izbrisao bi Izrael s karte svijeta i nitko ne bi ni prstom maknuo kako bi spasio @idove. Podr{ka @idovima niti jedne vlade, uklju~uju}i i na{u vlastitu, nije vrijedna papira na kojem je napisana.

Cijeli svijet se di`e u bijesu kada ljudi umiru u Vijetnamu ili kada su dvojica crnaca pogubljena u Rodeziji. Ali, kada je Hitler ubi-jao @idove, nitko mu se nije protivio. [ve|ani, koji su spremni prekinuti diplomatske odnose s Amerikom zbog djelovanja u Vi-jetnamu, nisu ni rije~ rekli kada je Hitler likvidirao @idove. Slali su Hitleru najbolju `eljeznu ruda~u i kugli~ne le`aje te njegove trupe opslu`ivali u Norve{koj.

@idovi su sami na svijetu. Ako Izrael pre`ivi, bit }e to isklju~ivo zahvaljuju}i trudu samih @idova i njihovoj snala`ljivosti. No, u ovome trenutku, Izrael je na{ jedini pouzdan i bezuvjetan save-znik. Vi{e se mo`emo osloniti na Izrael nego {to se Izrael mo`e osloniti na nas. A mo`emo samo zamisliti {to bi se dogodilo da su pro{loga ljeta Arapi i njihovi ruski sponzori pobijedili u ratu. Zamislimo li to, postat }e nam jasno koliko je Americi i Zapadu op}enito va`an opstanak Izraela.

Progoni me stalno predosje}aj da }e onako kako bude Izraelu, tako biti i nama svima. Nestane li Izrael, svi }emo se suo~iti s Holokaustom. �

@idovi su neobi~an narod: Ono {to je drugim narodima dopu{teno, @idovima je zabranjeno.Eric Hoffer, LA Times

The Wall Street Journal u ~etvrtak je ponovno obja-vio Mi{ljenje urednika koje se izvorno pojavilo u LA Timesu 1968., a koji je napisao dobitnik Predsjedni~ke medalje slobode, ne`idov, te se u njemu osvrnuo na uvjete i postupanje prema `idovskom narodu i na borbu `idovskog naroda da obrani Izrael.

“Mi{ljenje” je nastalo nakon izraelske pobjede u ratu 1967. godine, a zna~ajno je jer su izazovi s kojima su se tada susretali @idovi identi~ni izazovima s kojima se susre}u i danas.

“Mi{ljenje urednika” napisao je Eric Hoffer (1902.-1983.), koji je autor devet knjiga te je dobio i Predsjedni~ku medalju sobode.

Wall Street Journal ponovno objavljuje Mi{ljenje urednika iz 1968.: @idovi su neobi~an narod: Ono {to je dru-gim narodima dopu{teno, @idovima je zabranjeno. Joshua Levitt, prevela Dolores Bettini

Ikoni~na fotografija izraelskih vojnika koji prvi put u `ivotu gledaju Zapadni zid u Jeruzalemu nakon {to su u{li u grad poslije izraelske pobjede nad arapskim agresorima 1967. godine. Foto: Izraelski Knesset.

ruach_br_27_.indd 39 25.8.2014 4:25:36

RUAH HADA[A

40

ZANIMLJIVOSTI / מאוד מעניין / MEANJEN MEOD

Sve `e{}a kampanja protiv francuskih @idova osobito se ogleda u napadima na pari{ke sinagoge i u velikim antiizraelskim pro-svjedima odr`anima unato~ slu`benoj zabrani. Neki @idovi oz-biljno razmi{ljaju o iseljavanju (u Francuskoj emigracijska stopa iseljavanja u Izrael je 60 %), a drugi nastoje prikriti svoj vjerski identitet.

U Italiji su stvari prili~no druk~ije. Tamo su veliki proizraelski prosvjedi uobi~ajeni, ko{er restorani, pogotovo u Rimu (najve}a `idovska zajednica u Italiji oko 15.000), su vrlo popularni, stara `idovska ~etvrt oko sinagoge postala je trendy i skupocjeno mje-sto, a ̀ idovskih doga|anja je u izobilju. ̂ ak je postao i trend, po-sebno i neo~ekivano na jugu, konverzije na judaizam. Glavni na-puljski rabin nedavno je pisao guvernerima 6 ju`nih provincija i predlo`io im da se uvede dan sje}anja na prisilno pokr{tavanje @idova s juga Italije tijekom inkvizicije. Neki guverneri spremni su prihvatiti prijelog.

Odakle tako upadljivi kontrast izme|u Francuske i Italije? Za{to su francuski @idovi tako zapla{eni, a talijanskim sasvim dobro? Mnogo je razlika, neke su povijesne, druge povezane sa suvre-menim pona{anjem `idovskih zajednica. Mislim da pouke iz ta-lijanskog `idovskog preporoda trebaju uzeti k srcu i `idovske zajednice drugdje, uklju~uju}i Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave.

Prvo, posve razli~ite nacionalne tradicije. Treba imati na umu da Francuska ima najve}u `idovsku zajednicu u Europi, a Italija jednu od najmanjih.

Ve}ina ljudi ima na umu Njema~ku kad razmi{lja o europskom antisemitizmu, ali suvremeni masovni antisemitizam je francu-ski izum s kraja 19. st. koji se potom pro{irio na druge zapad-ne dr`ave. Njegovo sramtono prvo pojavljivanje bila je afera Dreyfus, kad je `idovski ~asnik la`no optu`en za izdaju, a zatim i osu|en. Theodor Herzl je prisustvovao su|enju i zaklju~io da @idovi nikad ne}e biti dobrodo{li u Europi i da trebaju vlastitu dr`avu. Tako je ro|en cionizam.

Trenutna kampanja protiv francuskih @idova je dijelom nastavak tog staromodnog desni~arskog antisemitizma, usko povezanog s nacionalistima i dugogodi{njom katoli~kom mr`njom prema @idovima, a dijelom je rezultat radikalnog islamizma s dubokim korijenima me|u {irom arapskom zajednicoma, a dijelom ohra-bren radikalnom ljevi~arskom mr`njom prema Izraelu i @idovi-ma koji ga podr`avaju.

Nasuprot tome, u Italiji ne postoji tradicija masovnog antisemi-tizma. Dok je fa{isti~ki re`im u~inio mnoge grozne stvari, mr`nja

prema @idovima nikad nije privukla ve}u pa`nju. Za razliku od Francuske, krajem 19. i po~etkom 20. st. nije bilo popularnih an-tisemitskih pokreta u Italiji. Kao iu Francuskoj, mnogi muslimani su do{li u Italiju, ali oni su se puno vi{e asimilirali i mnogo su manje islamisti~ki nastrojeni (oko 5 % muslimana u Italiji redo-vito odlazi u d`amiju). [to se ti~e katoli~ke ve}ine, papa Franjo je tre}i uzastopni pro`idovski papa. Kad mu njegovi `idovski pri-jatelji iz Buenos Airesa dolaze u posjet, on naru~uje ko{er hranu iz popularnih restorana oko sinagoge. Vatikan reagira kriti~ki na antisemite kojih ima puno u Italiji.

Osim toga, iako obje zemlje imaju vlade lijevog centra, francu-ski predsjednik Hollande nema pro`idovsko zale|e usporedivo s talijanskim premijerom Matteom Renzijem, koji je pomagao firentinske @idove kad je bio gradona~elnik, pa ~ak i organizirao da se osvijetli gradska sinagoga.

Najve}a razlika le`i u pona{anju `idovskih zajednica. Talijanski @idovi, suo~eni s aktivnim neofa{isti~kim pokretom nakon rata, vrlo brzo su shvatili da se ne mogu osloniti na dr`avu, {to se ti~e sigurnosti. @idovske vo|e su znale da }e to morati u~initi sami. Pod vodstvom glavnog rabina u Rimu, Elia Toaffa, @idovi su or-ganizirali ilegalnu obrambenu organizaciju i oformili nove, male sinagoge koje }e odgajati i trenirati mlade ljude. Ova organiza-cija, na ~elu sa “`ilavim” rabinima (“politi~ki” ~elnici u rimske zajednice op}enito su bili moderni ljevi~ari koji nisu imali `elu-dac za borbu; to se promijenilo u posljednjih nekoliko godina), branila je @idove i napadala neofa{iste i neonaciste (provaljivala u njihove urede, plijenila i objavljivala njihove dokumente, te ih napadala na ulicama).

Rezultat? Danas su talijanski antisemiti – koji sigurno postoje – vrlo oprezni. Ne o~ekuju pobjedu ni u politi~koj konfrontaciji ni u uli~noj borbi.

Francuska `idovska zajednica, uklju~uju}i glavninu rabinata, mnogo vi{e se oslanja na dr`avu. To~no je da postoje organiza-cije za obranu – posebno Betar i @idovska obrambena liga, {to smo vidjeli pro{log tjedna kad su branili sinagogu u Rue de la Roquette u Parizu – ali one nisu sastavni dio zajednice i vo|e zajednice ih ~esto izbjegavaju.

Mnogo se ~uje o mogu}oj lo{oj kobi @idova u Europi i bez sum-nje @idovi su na udaru u mnogim dijelovima Starog kontinenta. Ali bilo bi dobro izbjegavati generaliziranje o uvjetima i budu}-nosti europskih @idova i pobli`e razmotriti odre|ene slu~ajeve. Slika nije sasvim crna. Judaizam cvjeta u Italiji, i vjerski i politi~ki. Trebamo od njih u~iti. �

Europski @idoviMichael Ledeen, PJ MEDIA prevela Dolores Bettini

ruach_br_27_.indd 40 25.8.2014 4:25:38

RUAH HADA[A

41

ZANIMLJIVOSTI / מאוד מעניין / MEANJEN MEOD

Kanadski @idov-filantrop, Yank Barry, nazvan jo{ `idovskim Schindlerom, pribli`io se svom cilju da spasi 1200 izbjeglica pristiglih iz ratom razru{enog Bliskog istoka. Toliko je @idova, naime, spasio Oskar Schindler tijekom Holokausta.

U intervjuu skypeom s Barryjem, koji boravi u okolici Sofije u Bugarskoj, The Jerusalem Post je saznao da je Barry osigurao uto~i{te za 782 osobe s Bliskog istoka. Ve}ina izbjeglica dolazi iz Sirije.

U znak zahvalnosti, rekao je Barry, “sirijske izbjeglice dopremili su 200 000 litara vode” Bugarima pogo|enim poplavom i veli-kim valom vru}ine.

Barry je potro{io 3 milijuna dolara na tro{kove dva hotela u koji-ma su smje{tene izbjegle osobe. U hotelima su dostupne socijal-ne slu`be, omogu}ena lije~ni~ka skrb i obrazovanje.

Barry je stekao svjetsku slavu s grupom The Kingsmen (pjesma “Louie, Louie”), a danas vodi poznatu me|unarodnu, interna-cionalnu dobrotvornu organizaciju Global Village Champions.

Tijekom skype intervjua, Omid Salehi, iranski kr{}anin i izbjegli-ca, okrenuo se Barryju i rekao: “On mi je spasio `ivot.”

Bugarska je prva to~ka pri ulasku mnoguh bliskoisto~nih izbje-glica, koji bje`e od rata i progona – u Europu. Iranski kr{}ani suo~eni su sa stra{nim progonom u Islamskoj Republici Iranu.

Salehi je s dvojicom bra}e, roditeljima, i brati}em pobjegao u Bugarsku jer svoju kr{}ansku vjeru nisu mogli `ivjeti u Iranu.

Salehi je rekao da iranskog predsjednika Hassana Rouhanija nije briga za pobolj{anje `ivotnih uvjeta kr{}anske zajednice koja se nalazi u velikim problemima.

“Svi predsjednici Irana samo misle na sebe, na novac... Predsjed-nici se mijenjau, ali politika ostaje ista.”

George Sabbagh, sirijski kr{}anin, rekao je Postu: “Svi bi sirijski kr{}ani trebali oti}i.”

Rekao je i da su teroristi~ke d`ihadisti~ke grupe odgovorne za progon kr{}ana.

Zapitan o Izraelu, Sabbagh je rakao: “Ako postoji itko tko bi mo-gao maknuti Assadam, bio bi to Izrael.” Dodao je i da su Izraelci “na{a bra}a, nikad nisu protiv nas.”

Izbjeglica iz Iraka, Nidahal Faraj, objasnila je da je pobjegla jer su joj obitelji prijetili smr}u zbog suradnje s ameri~kom vojskom.

Faraj je dodala da je za vrijeme Saddama Husseina zemlja bila sigurna te ka`e da je razo~arana ira~kim premijerom Nourijem al-Malikijem.

Lheg Youseff Kassem, sirijski Kurd, rekao je da je pobjego od teroristi~kog krila al-Qaide, ISIS-a.

“@ele nas ubiti, odsje}i nam glave”, rekao je.

Pet ~lanova njegove obitelji prebjeglo je u Tursku, a zatim u Bu-garsku. Kassem dodaje, “islamisti~ka grupa ISIS opasnija je od Assada”. �

@idovski Schindler spa{avan iranske kr{}ane, Sirijce i Ira~ane Benjamin Weinthal, Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e

Yank Barry osigurao je uto~i{te za 782 osobe s Bliskog istoka, uglavnom iz Sirije.

Obitelj iranskih kr{}ana koju je spasio kanadski @idov-filantrop Yank Barry, stoji pred crkvom u Bugarskoj.

ruach_br_27_.indd 41 25.8.2014 4:25:38

RUAH HADA[A

42

ZANIMLJIVOSTI / מאוד מעניין / MEANJEN MEOD

Svakoga sije~nja Amerikanci slave Dan Martina Luthera Kinga. Umjesto proslave sveobuhvatnijeg Dana gra|anskih prava, radije pri~amo pri~u o junaku koji je utjelovio i vodio borbu za pravdu i jednakost te za svoje ideale dao i `ivot. King nam je, usprkos mnogobrojnim zabilje`enim osobnim nedostacima, dao upravo onakvu pri~u kakva nam je i trebala. Njegova pri~a ne govori samo Kingovoj bra}i kr{}anima, ona govori i @idovima.

Poziv da i ljudi crne boje budu uklju~eni u ameri~ko dru{tvo, King je utemeljio na najsvetijim tekstovima: “Deklaracije ne-ovisnosti”, Ustava i Biblije. Time je otvoren dijalog i s drugim ameri~kim tradicijama, kako kr{}anskim, tako i `idovskim, koje su dio ovih tekstova. Godine 1963., King je poveo povijesni Mar{ na Washington i odr`ao govor po kojem ga i pamtimo, “I Have a Dream”. U njemu se osvrnuo na temeljne dokumente ameri~ke dr`avnosti te “Proklamaciju o emancipaciji”, a citirao je i dio teksta proroka Izaije: “Sanjam da }e se jednoga svaka dolina povisiti, svaka gora i bre`uljak spustiti. [to je neravno, poravnat }e se, strmine }e postati ravne. Otkrit }e se tada Slava Ha{emova i svako }e je tijelo vidjeti, jer Ha{emova su usta govorila.”

Ove sna`ne rije~i povezuju cilj rasne jednakosti i sveobuhvatnije obe}anje harmonije i bo`anstva. Ove su rije~i potakle mnogo-brojne Kingove slu{atelje na akciju 1963. godine. Protestanti koji su ga slu{ali ~uli su karizmati~nog propovjednika kako o`ivljava njihovo socijalno Evan|elje, dok su katolici ~uli iz njegovih usta svoju teologiju oslobo|enja. @idovima koji su ~uli govor – kako oni koji su nazo~ili zbivanju, tako i oni koju su te rije~i prou~avali i ~uvali tijekom sljede}ih pet desetlje}a – vjerojatno je stil govora propovjednika bio manje blizak, nepoznat iz vlastitih vjerskih iskustava. Ali, mnoge od njih sasvim je sigurno podsjetio na Haftara.

Haftara naslovljena “Nahamu nahamu ami”, prema kojoj je i [abat koji slijedi Ti{a b’Av dobio ime, sadr`i ulomke iz Izaije 40. Kao prva od sedam “Haftarot utjehe” koje se ~itaju izme|u Ti{a b’Av i Ro{ Ha{ane, “Nahamu” predstavlja proro~ku viziju te pozi-va narod Jude da utje{i patni~ki Jeruzalem. Ha{em objavljuje da }e, nakon {to Jeruzalem otplati svoje grijehe i oporavi se, do}i povisiti doline, spustiti gore, poravnati neravno i izravnati strmi-ne – provesti potpunu i sveobuhvatnu uspostavu pravde.

Tradicija ove Haftara prihva}a povijesne napetosti i prenosi nam poruku nepokolebljive ustrajnosti i postojanosti, bez obzira na sve nevolje. Kada se proro{tva ne ostvare odmah, @idovi ih ne odbacuju nego razumiju da se vjerojatno odnose na neki budu}i trenutak te nastavljaju borbu. Sve to kao da je stvoreno za Dan Martina Luthera Kinga Jr.

S vremenske udaljenosti od pola stolje}a mo`emo promi{ljati Kingovo naslje|e i prihva}anje u nacionalni kanon. King je postao sinonim za ameri~ke vrijednosti; re~enica “Svi su ljudi stvoreni jednaki”, danas je jednako njegova kao i Jeffersonova. Poziv “Neka sloboda zvoni” njegova je koliko i Samuela Franci-sa Smitha, a “Obe}ana zemlja” njegova koliko i Mo{eova. No, do dana{njeg dana neostvareni ciljevi i dalje predstavljaju neu-godan podtekst godi{nje proslave dana ove nacionalne ikone. Prema istra`ivanjima (Pew Research Center) provedenima 2013. godine, od Kingovog Mar{a na Washington za slobodu i posao 1963. godine (kako je glasio puni naziv pohoda), stopa nezaposlenosti crnih Amerikanaca i dalje je dvostruko vi{a od stope nezaposlenosti bijelaca. @ene i dalje dobivaju samo 84 centa po dolaru.

Svakodnevno se otvaraju i nove fronte u borbi za gra|anska pra-va. Za isti zlo~in crnci slu`e 20 posto du`e zatvorske kazne od bjelaca. U 33 dr`ave SAD-a dr`avne vlasti jo{ uvijek ograni~uju bra~na prava parova suprotnih spolova. Gotovo 46 godina posli-je smrti dr. Kinga, borba za pravdu i jednakost i dalje se nastavlja ali bez u~inkovitog vodstva. �

Haftara koja je nadahnula govor Martina Luthera Kinga Jr. ’I Have a Dream’ Charles Kopel, Tablet, prevela Dubravka Ple{e

Kingov govor oslanja se na dio teksta proroka Izaije, {to ga @idovi govore poslije Ti{a b’Av.

ruach_br_27_.indd 42 25.8.2014 4:25:39

RUAH HADA[A

43

ZANIMLJIVOSTI / מאוד מעניין / MEANJEN MEOD

Za{to bi se ameri~ki @idovi zamarali daljnjom pripadno{}u `idovstvu? Prema podacima dobivenim anketiranjem ameri~ke `idovske zajednice (anketu je proveo Pew Research Center), sve vi{e ameri~kih @idova zaklju~uje da nema razloga da i dalje budu @idovi.

S izuzetkom ortodoksne `idovske zajednice, brak s pripadnici-ma drugih naroda sklopilo je 71 % @idova. Trideset i dva posto @idova ro|enih poslije 1980. godine te 22 % svih @idova, sebe ne opisuju kao pripadnike `idovske religije. Svoj `idovski identitet temelje na podrijetlu, etni~koj pripadnosti ili kulturi.

Iako 73 % @idova smatra da je sje}anje na Holokaust temeljni dio `idovstva, samo 19 % smatra da je pridr`avanje `idovskog zakona vitalni aspekt `idovskog identiteta. ^etrnaest posto ka`e da je konzumacija `idovske hrane klju~ni aspekt njihovog `idov-skog identiteta. Njih 42 % smatra da je smisao za humor ono {to @idova ~ini @idovom.

Gabriel Roth, pisac u braku s ne`idovkom, zadovoljan je ovim statistikama. U kolumni za ~asopis Slate Roth tvrdi da je jedi-ni razlog zbog kojeg se ve}ina kulturolo{kih @idova i dalje dr`i tradicije osje}aj krivice prema vlastitim roditeljima i prethod-nim generacijama @idova. Uvjeren je da je do{ao trenutak da se nadi|e takav osje}aj krivice budu}i da dr`anje takvih tradicija “nema intrinzi~ne vrijednosti”. “Od kakve je vrijednosti ̀ idovsko naslje|e ako postoji samo radi vlastitog samoodr`anja?” podru-gljivo se pita Roth.

O~ito, odgovor je da takvo naslje|e nema nikakve vrijednosti. ^initi ne{to za {to osje}a{ da je intrinzi~no besmisleno samo zato {to su i tvoji preci ~inili to isto, predstavlja ~ist gubitak vremena. Ako @idovstvo ne mo`e ponuditi ni{ta osim lososa i Seinfelda, onda uistinu nema razloga da i dalje ostanemo @idovi.

Rezultati ankete te stavovi nalik na one koje opisuje Roth ne iznena|uju ljude koji ve} neko vrijeme prate silaznu putanju ameri~ke `idovske zajednice.

Tijekom proteklih desetak godina prihva}ene su brojne inicija-tive u poku{aju zaustavljanja trenda asimilacije i gubitka `idov-skog identiteta. Me|u inicijativama vrijedi istaknuti web stranice poput JDatea koje @idovima-samcima poma`e da prona|u svoju srodnu du{u te sklope brak, ili program Birthright, zahvaljuju}i kojemu su deseci tisu}a mladih @idova, koji ne pripadaju niti jed-noj `idovskoj zajednici stigli u Izrael. Ovi su programi imali pozi-tivan utjecaj te su donekle usporili trend. Ali, ~ini se da je udalja-vanje neortodoksnih Amerikanaca od judaizma neizbje`no.

“Isprobali smo mno{tvo razli~itih ideja i stvorili gomilu izvr-snih programa”, obja{njava politolog Joram Hazoni, utemeljitelj

Centra [alem i autor knjige Filozofija `idovskog Petoknji`ja, koja je objavljena pro{le godine.

Hazoni, koji danas vodi Herzlov institut, nastavlja: “Poku{ali smo sve osim onog glavnog: @idovi moraju shvatiti da postoji ideja zbog koje je vrijedno biti @idovom.” Ta ideja nalazi se u Tori, obja{njava Hazoni u svojoj knjizi.

Roth ka`e: “Ako vjerujete da su `idovske tradicije dio saveza s Ha{emom, jasno je da `elite da ih i va{a djeca nastave.”

Da, naravno. Ali, ako mislite da se judaizam mo`e sa`eti u tek nekoliko fraza, onda nemate pojma {to napu{tate! Upravo zato, u biti, ni{ta ni ne napu{tate. Jer, ne mo`ete napustiti ono {to nikada niste imali. A ono {to @idovi poput Rotha nikada nisu imali, jest temeljna `idovska pismenost.

Hazonijeva izvrsna knjiga laganim, pristupa~nim jezikom obja{njava da su mudrost i filozofiju iznesene u Tori namjer-no i planski zatajili antisemitski raspolo`eni filozofi prosvjeti-teljstva. Immanuel Kant, Friedrich Hegel i drugi vode}i filozofi prosvjetiteljstva, strastveno su mrzili @idove. Nastojali su o~istiti modernu filozofiju od svih utjecaja Tore u nastojanju da izbri{u @idove i ̀ idovstvo iz povijesti ideja i modernog intelektualnog svi-jeta. To su postigli time {to su Toru (kao i Novi Zavjet) sveli pod zajedni~ki naziv Djela otkrivenja. Kao otkriveni tekst (bo`anski zavjet koji je naredilo bo`anstvo s kojime nitko od nas nije imao nikakvog izravnog kontakta), Tora je zatim krivo predstavljena kao djelo koje nema nikakve va`nosti za ljude koji sami nastoje otkriti {to zna~i `ivjeti dobrim, moralnim `ivotom. Te ideje, kako nam je re~eno, mo`emo shvatiti samo na temelju djela gr~kih filozofa koje su, pak, pogre{no prikazali i a autore prozvali ateistima.

Hazoni nije samo predo~io filozofski zlo~in {to su ga filozofi prosvjetiteljstva izvr{ili nad @idovima, on je pokazao i za{to su ideje iz Biblije i danas duboko relevantne i va`ne za na{e `ivote te kako se na njima temelji svaka ~ovjekova potraga za oblikom dobrog i moralnog `ivota.

“@idovska ideja nalazi se u Tanahu, `idovskoj Bibliji te u rabin-skim komentarima Tanaha”, obja{njava Hazoni. “Ako nam je stalo i ako nastojimo vidjeti ne{to vrijedno u ovim idejama, sve }e dru-go sjesti na svoje mjesto, Me|utim, ako izbacimo ve}i dio pri~e, onda se ono {to je preostalo pretvara u krafnu – vrlo je ukusno ali u sredi{tu, gdje bi se trebala nalaziti ideja, stoji ogromna rupa. @idovi su ljudi koji su svijet upoznali s idejom da je svaki pojedi-nac odgovoran za otkrivanje istine i onoga {to je ispravno te da je obaveza svakoga istinu i pravdu staviti u prvi plan”.

Upravo je ova ideja oslobodila ~ovje~anstvo. To je biblijska ideja. Biblija govori o o~ekivanju da }e svako ljudsko bi}e preuzeti

Za{to se zamarati pripadno{}u `idovstvu?Caroline Glick, Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e

Ve}ini @idova nedostaje temeljna `idovska pismenost. Ne mo`ete se odre}i onoga, {to nikada niste imali.

ruach_br_27_.indd 43 25.8.2014 4:25:40

RUAH HADA[A

44

samo pri~a o nastojanjima drugih da nas uni{te, ~ak ni pri~a o na{im sposobnostima pre`ivljavanja takvih nastojanja. @idovska pri~a je pri~a o `ivotima koje smo `ivjeli, kulturi koju smo razvili te napretku ideje koja nas sve povezuje.

@idovi koji su u~ili Toru znaju da na{a povijest nije po~ela 1933. godine. Oni znaju da je `idovska pri~a pri~a ljudi koji toliko ~vrsto vjeruju u svoju misiju upoznavanja svijeta s osloba|aju}om idejom osobne odgovornosti te odabira dobrog na~ina `ivota umjesto zloga i `ivota umjesto smrti, da su se odbili pod~initi tla~iteljima.

@idovska drama, kako je pripovijeda Tora, je pripovijest o na-rodu koji je od samih po~etaka do dana{njeg dana uvijek birao slobodu ali istovremeno ostajao vjeran svetom obe}anju, pri~a o drevnom narodu i obe}anoj zemlji.

Kada ste to shvatili, ostati @idovom postaje privilegij, a ne `rtva.

Na`alost, ako to niste shvatili, napu{tanje judaizma nije tragedija nego prirodni tok stvari. �

ZANIMLJIVOSTI / מאוד מעניין / MEANJEN MEOD

A{kenazi su me|u zadnjima u Europi prihvatili prezimena. Neki @idovi s njema~kog govornog podru~ja prezimena su prihvatili ve} u 17. stolje}u, ali ve}ina @idova `ivjela je u isto~noj Europi i nije prihvatila prezimena sve dok na to nije bila prisiljena. Proces je zapo~eo u Austro-Ugarskom Carstvu 1787., a zavr{io u Carskoj Rusiji 1844. godine.

U nastojanju da izgrade moderne dr`ave, vlasti su inzistirale da @idovi prihvate prezimena kako bi bili podlo`ni porezima, regru-taciji i kako bi se mogli obrazovati. Stolje}ima su vo|e `idovskih op}ina bili zadu`eni za prikupljanje poreza od `idovske populaci-je, a u nekim slu~ajevima i za regrutaciju `idovskih novaka. Obra-zovanje je oduvijek bilo unutra{nja stvar `idovskih zajednica.

Do tog vremena, `idovska su se imena mijenjala u svakoj generaciji. Na primjer, ako je Mo{e, sin Mendela (Moj{e ben Mendel), o`enio Saru, k}er Rebeke (Sara bat Rivka) i imali bi sina kojem bi nadjenuli ime Samuel ([muel), djetetovo ime bilo bi [muel ben Moj{e. Ako bi imali k}er i nazvali je Fejgele, dijete bi se zvalo Fejgele bat Sara.

@idovi nisu vjerovali vlastima te su se opirali novim zahtjevima. Iako su bili prisiljeni uzeti nova prezimena, isprva su se njima koristili samo u slu`bene svrhe. Me|usobno su i dalje zadr`ali svoja tradicio-nalna imena. Tijekom vremena, @idovi su prihvatili nova prezimena koja su bila nu`na kako bi mogli napredovati u dru{tvu izvan `idov-

ske zajednice. Bilo je to vrijeme kada su se {tetli transformirali i kada je mnogo @idova po~elo odlaziti u gradove.

Najlak{i na~in da @idov preuzme slu`beno prezime bilo je prila-godbom imena kojeg su ve} nosili te je ono tako postajalo trajno. Time se mo`e objasniti kori{tenje patronimika i matronimika.

PATRONIMICI (sin...)Na jidi{u ili na njema~kom, rije~ “sin” bila bi ozna~ena nastav-kom “son”, “sohn” ili “er.” U ve}ini slavenskih jezika, poput polj-skog ili ruskog, nastavak bi bio “wich” ili “witz”.

Na primjer, sin Mendela uzeo je prezime Mendelsohn; sin Abra-hama postao je Abramson ili Avromovitch; sin Mena{ea postao je Manishewitz; sin Itzhaka postao je Itskowitz; sin Berla uzeo je prezime Berliner; sin Kesla prezivao se Kessler, itd.

MATRONIMICI (k}er …)U skladu s va`no{}u koju su `idovske `ene imale u poslovnom `ivotu, neke su obitelji svoja prezimena formirale na temelju `enskih imena: Chaiken – sin Chaikeh; Edelman – mu` Edel; Gittelman – mu` Gitl; Glick ili Gluck – moglo bi potjecati od Glickl, {to je bilo popularno `ensko ime, o ~emu nam svjedo~i

Fascinantno porijeklo gotovo svakog `idovskog prezimena Bennett Muraskin, Slate, prevela Dubravka Ple{e

odgovornost za otkrivanje istine i pravde te da }e posvetiti svoj `ivot pravdi i pravednosti. “^injenica da ve}ina @idova Toru vi{e ne prou~ava i da je vi{e ne pamte, zna~i da su prestali sudjelo-vati u povijesnoj `idovskoj drami. Upravo zahvaljuju}i sudjelova-nju u toj velikoj drami ljudima je stalo da i njihova djeca dobiju `idovsku naobrazbu te da sklope `idovski brak. Upravo zato ti isti ljudi podr`avaju Izrael. Bez te velike drame koju u~imo iz Tore Izrael postaje bezna~ajan, a brak s pripadnicima drugih vje-ra i naroda izgledan”, zaklju~uje Hazoni.

Za identitet ortodoksnih @idova Holokaust je manje va`an nego za identitet konzervativnih ili reformiranih @idova (66 % ortodok-snih naprama 78 % konzervativnih i 77 % reformiranih @idova). S druge strane, 69 % ortodoksnih @idova smatra je da je za `idov-stvo klju~no pripadanje zajednici dok su takvog mi{ljenja samo 40 % konzervativnih i 25 % reformiranih @idova. I, to ima smisla.

Holokaust je tek najrecentniji poku{aj silnika da uni{ti @ido-ve. Tijekom ~etiri tisu}e godina postojanja `idovskog naroda, svjedo~ili smo desecima takvih poku{aja. @idovska pri~a nije

ruach_br_27_.indd 44 25.8.2014 4:25:40

RUAH HADA[A

45

i djelo Glickl iz Hamelna ~iji memoari, napisani po~etkom 1690-ih, predstavljaju rani primjer knji`evnosti na jidi{u.

Gold/Goldman/Gulden moglo bi potjecati od imena Golda; Mal-kov od Malke; Perlman – mu` Perl; Rivken – potje~e od Rivke; Soronsohn – sin Sare.

TOPONIMISljede}i naj~e{}i izvor `idovskih prezimena vjerojatno su toponi-mi. Kako bi izmislili prezimena, @idovi su uporabili naziv regije ili grada u kojem su `ivjeli ili otkuda su im potjecale obitelji. Stoga se i germansko porijeklo ve}ine isto~noeuropskih @idova jasno vidi iz njihovih imena.

Na primjer, Asch je akronim gradova Aisenshtadt, Altshul ili Amshterdam. Druga prezimena bazirana na toponimima uklju~uju: Auerbach/Orbach; Bacharach; Berger (generi~ko ime za gra|anina); Berg(man) – s brdovitog mjesta; Bayer – iz Bavar-ske; Bamberger; Berliner, Berlinsky – iz Berlina; Bloch (stranac); Brandeis; Breslau; Brodsky; Brody; Danziger; Deutch/Deutscher – German; Dorf(man) – seljak; Eisenberg; Epstein; Florsheim; Frankel – iz Frana~ke regije Njema~ke; Frankfurter; Ginsberg; Gordon – iz Grodna, Litva ili od ruske rije~i gorodin, gra|anin; Greenberg; Halperin – iz Helbronna u Njema~koj, Hammerstein; Heller – iz Hallea u Njema~koj; Hollander – ne iz Nizozemske nego iz grada u Litvi koji su naselili Nizozemci; Horowitz, Hurwich, Gurevitch – iz Horovica u ^e{koj; Koenigsberg; Krakauer – iz Krakova, Poljska; Landau; Lipsky – iz Leipziga, Njema~ka; Litwak – iz Litve; Minsky – iz Minska, Bjelorusija; Mintz – iz Mainza, Njema~ka; Oppenheimer; Ostreicher – iz Austrije; Pinsky – iz Pinska, Bjelorusija; Posner – iz Posena, Njema~ka; Prager – iz Praga; Rappoport – iz Porta, Italija; Rothenberg – iz grada crvene tvr|ave u Njema~koj; Shapiro – iz Speyera, Njema~ka; Schlesinger – iz [leske, Njema~ka; Steinberg; Unger – iz Ma|arske; Vilner – iz Vilne, Poljska/Litva; Wallach – iz Blocha, potje~e od poljske rije~i za stranca; Warshauer/Warshavsky – iz Var{ave; Wiener – iz Be~a; Weinberg.

ZANIMLJIVOSTI / מאוד מעניין / MEANJEN MEOD

IMENA KOJA POTJE^U OD ZANIMANJA

Obrtnici/Radnici

Ackerman – ora~; Baker/Boker – pekar; Fleisher/Fleishman/Kat-zoff/Metger – mesar; Cooperman – kotlar; Drucker – tiskar; Ein-stein – zidar; Farber – bojadisar; Feinstein – zlatar; Fisher – ri-bar; Forman – voza~; Garber/Gerber – ko`ar; Glazer/Glass/Sklar – staklar; Goldstein – zlatar; Graber – graver; Kastner – stolar; Kunstler – umjetnik; Kramer – trgovac; Miller – mlinar; Plotnick – stolar; Sandler/Shuster – postolar; Schmidt/Kovalsky – kova~; Shnitzer – rezbar; Silverstein – zlatar; Spielman – svira~ (glazbe-nik); Stein/Steiner/Stone – zlatar; Wasserman – vodono{a.

TrgovciGarfinkel/Garfunkel – trgovac dijamantima; Holzman/Holtz/Waldman – trgovac drvom; Kaufman – trgovac; Rokeach – trgovac za~inima; Salzman – trgovac solju; Seid/Seidman – trgovac svilom; Tabachnik – trgovac burmutom; Tuchman – trgovac tkaninom; Wachsman – trgovac voskom; Wechsler/Halphan – mjenja~ novca; Wollman – trgovac vunom; Zucker/Zuckerman – trgovac {e}erom.

Zanimanja koja su povezana s krojenjem i {ivanjem

Kravitz/Portnoy/Schneider/Snyder – kroja~; Nadelman/Nudel-man – tako|er kroja~, prezime potje~e od rije~i za iglu; Sher/Sherman – tako|er kroja~, prezime potje~e od rije~i za {kare; Presser/Pressman – gla~alac; Futterman/Kirshner/Kushner/Peltz – krznar; Weber – tkalac.

Lije~ni{tvo

Aptheker – ljekarnik; Feldsher – kirurg; Bader/Teller – brija~.

Karta naseljenosti @idova sredi{nje Europe Richarda Andreea iz 1881. godine.

ruach_br_27_.indd 45 25.8.2014 4:25:41

RUAH HADA[A

46

Levitt, Lewin, Lewinsky, Lewinson). Druga uklju~uju: Aaron – Aronson, Aronoff; Asher; Benjamin; David – Davis, Davies; Ephraim – Fishl; Emanuel – Mendel; Isaac – Isaacs, Isaacson/Eisner; Jacob – Jacobs, Jacobson, Jacoby; Judah – Idelsohn, Udell, Yudelson; Mayer/Meyer; Menachem – Mann, Mendel; Reuben – Rubin; Samuel – Samuels, Zangwill; Simon – Schimmel; Solomon – Zalman.

HEBREJSKI AKRONIMIBaron – bar aron (sin Aarona); Beck – bene kedo{im (potomak mu~enika); Getz – gabbai cedek (pravedan poslu`itelj sinagoge); Katz – kohen cedek (pravedan sve}enik); Metz – moreh cedek (u~itelj pravednosti); Sachs, Saks – zera kode{ {emo (njegovo ime potje~e od mu~enika); Segal – se gan levia (Levit drugoga reda).

DRUGA IMENA KOJA POTJE^U IZ HEBREJSKOG ILI JIDI[ALieb – zna~i “lav” na jidi{u. U korijenu je mnogih a{kenaskih prezimena, uklju~uju}i Liebowitz, Lefkowitz, Lebush i Leon. To je prijevod hebrejske rije~i “arije” (lav) na jidi{. Lav je simbol plemena Jude.

Hirsch – zna~i “jelen” na jidi{u. U korijenu je mnogih a{kenaskih prezimena, uklju~uju}i Hirschfeld, Hirschbein/Hershkowitz (sin Hirscha), Hertz/Herzl, Cerf, Hart i Hartman. To je prijevod he-brejske rije~i “cvi”, gazela. Gazela je simbol plemena Naftalija.

Taub – zna~i “grlica” na jidi{u. U korijenu je a{kenaskog prezime-na Tauber. Simbol grlice povezan je s prorokom Jonom.

Wolf je u korijenu a{kenaskih prezimena Wolfson, Wouk i Volkovich. Vuk je simbol plemena Benjamina.

Eckstein – jidi{ naziv za ugaoni kamena, potje~e iz Psalma 118:22.

Good(man) – prijevod hebrejske rije~i “tuvija” dobar na jidi{.

Margolin – na hebrejskom “biser”.

IZMI[LJENA IMENANeki @idovi Austro-Ugarske Monarhije izabrali su prezimena po-vezana s prirodom ili ljepotom, kao {to su: Applebaum – stablo jabuke; Birnbaum – stablo kru{ke; Kestenbaum – stablo keste-na; Kirshenbaum – stablo tre{nje; Mandelbaum – stablo bade-ma; Nussbaum – stablo oraha; Tannenbaum – jelka; Teitelbaum – palma.

Druga imena imala su ove korijene: Blumen (cvijet), Fein (fin, lijep), Gold, Green, Lowen (lav), Rosen (ru`a), Schoen/Schein (lijep, zgodan), Berg (brdo ili planina), Thal (dolina), Bloom (cvijet), Zweig (vijenac), Blatt (list), Vald ili Wald ({uma), Feld (polje).

@idovska prezimena iz ne`idovskih jezika: Sender/Saunders – od Alexander; Kagan – potomak Hazara; Kelman/Kalman – od gr~kog imena Kalonymous, gr~kog prijevoda hebrejskog {em tov (dobro ime); Marcus/Marx – iz latinskog, odnosi se na pogan-skog boga Marsa. �

Trgovina alkoholomBronfman/Brand/Brandler/Brenner – destiler; Braverman/Meltzer – pivar; Kabakoff/Krieger/Vigoda – gostioni~ar; Geffen – trgovac vinom; Wine/Weinglass – trgovac vinom; Weiner – trgovac vinom.

Religiozna/Op}inska prezimenaAltshul/Althshuler – povezano sa starom sinagogom u Pragu; Cantor/Kazan/Singer/Spivack – kantor u sinagogi; Feder/Federman/Schreiber – pisar; Haver – od haver (sudski slu`benik); Klausner – rabin male kongregacije; Klopman – osoba koja ljude poziva na jutarnju moli-tvu kucanjem o prozorske grilje; Lehrer/Malamud/Malmud – u~itelj; Rabin – rabin (Rabinowitz – sin rabina); London – u~enjak, od he-brejskog lamden; Reznick – ritualni kolja~; Richter – sudac; Sandek – kum; Schechter/Schachter/Shuchter – ritualni kolja~ iz hebrejskog {ohet; Shofer/Sofer/Schaeffer – pisar; Shulman/Skolnick – pomo}nik u sinagogi; Spector – {kolski nadglednik.

OSOBNE KARAKTERISTIKEAlter/Alterman – star; Dreyfus – s tri noge, pretpostavlja se da se odnosilo na osobu koja je hodala pomo}u {tapa; Erlich – iskren; Frum – pobo`an; Gottleib – bogoljuban, pretpostavlja se da se odnosilo na osobu koja je bila vrlo pobo`na; Geller/Gelber – `ut, pretpostavlja se da se odnosilo na osobu plave kose; Gross/Grossman – velik; Gruber – grub ili vulgaran; Feifer/Pfeifer – zvi`da~; Fried/Friedman – sretan; Hoch/Hochman/Langer/Langerman – visok; Klein/Kleinman – malen; Koenig – kralj, pretpostavlja se da se odnosilo na osobu koja je izabrana za “purimskog kralja,” u stvarnosti, puka sirotinja; Krauss – rudlav; Kurtz/Kurtzman – kratak, nizak; Reich/Reichman – bogat; Reisser – div; Roth/Rothman – ri|okos; Roth/Rothbard – ri|obradi; Shein/Schoen/Schoenman – lijep, zgodan; Schwartz/Shwartzman/Charney – crnokos ili tamnoga tena; Scharf/Scharfman – mudar, bistar; Stark – jak, sna`an; Springer – `ivahan iz jidi{a – springen – skakati.

UVREDLJIVA IMENAObi~no su nadijevana @idovima koji su ih se nastojali rije{it {to je br`e bilo mogu}e. Ipak, neka su se zadr`ala:

Billig – {krt, jeftin; Gans – guska; Indyk – guska; Grob – grub/sirov; Kalb – krava.

@IVOTINJSKA IMENABaer/Berman/Beerman/Berkowitz/Beronson – medvjed; Adler – orao (mo`da potje~e iz Psalma 103:5); Einhorn – jednorog; Falk/Sokol/Sokolovksy – sokol; Fink – zeba; Fuchs/Liss – lisica; Gelfand/Helfand – deva (doslovno zna~i slon, ali koristilo se i za devu); Hecht – {tuka; Hirschhorn – jelenji rogovi; Karp – {aran; Loeb – lav; Ochs – vol Strauss – noj (ili buket cvije}a); Wachtel – prepelica.

HEBREJSKA IMENANeki @idovi zadr`ali su ili prihvatili tradicionalna `idovska ime-na iz Tore ili Talmuda. Naj~e{}i su Cohen (Cohn, Kohn, Kahan, Kahn, Kaplan) i Levi (Levy, Levine, Levinsky, Levitan, Levenson,

ZANIMLJIVOSTI / מאוד מעניין / MEANJEN MEOD

ruach_br_27_.indd 46 25.8.2014 4:25:41

RUAH HADA[A

47

ZANIMLJIVOSTI / מאוד מעניין / MEANJEN MEOD

Za ovotjedno dru`enje pripremil sam jednu temu, za koju se nadam da }e vam bit zanimljiva. Tema je – vje{tice u Zagrebu.

Svi znamo tko su vje{tice, ali znate li ne{to o vje{ticama u svijetu tijekom srednjeg vijeka? A o “na{im” vje{ticama iz Zagreba, u to doba?

Poznato je da su u svijetu prva su|enja vje{ticama zapo~ela jo{ u 13 st., dok je prva vje{tica osu|ena u Zagrebu 1360. Tada vje{tice, iako osu|ene za vje{ti~arenje, nisu za kaznu bile ni mu~ene, ni spaljivane na loma~i.

Tek u 15. st., kada je 5. prosinca 1484. papa Inocent VIII (ime Innocent zna~i nevin, a usput da spomenem – imao je {esna-estero djece s razli~itim `enama), izdal bulu Summis desideran-tes affectibus, kojom se dozvoljavao progon vje{tica, po~inju stravi~ni progoni i mu~enja. Bula je kasnije tiskana u najzlogla-snijoj knjizi u povijesti ~ovje~anstva Malleus Maleficarum, ~iji su autori Heinrich Institorisa i Jakob Springer. Knjiga ima vi{e od 800 stranica, i u detalje opisuje razne na~ine mu~enja. Prvi put je tiskana 1487. godine i nazvana je “Ud`benik” ili “Biblija” protiv vje{tica. Iako prepuna mu~enja i ostalih strahota, prodana je u velikom broju primjeraka, pa tako danas ima gotovo sto izdanja.

Odluka crkvene sinode (sinoda – sabor Crkve koji donosi odlu-ku o va`nim crkvenim pitanjima), od 1. kolovoza 1611. godine o obveznom propovijedanju protiv ~arobnja{tva i vje{tica, koju je Hrvatski sabor 25. listopada iste godine potvrdil (potvrda znana kao “Arti-kulu{”), daje podr{ku progonu i mu~enju vje{tica na na{im prostorima. Rezultat te odluke je jo{ ve}i broj mu~enih i pogubljenih kao vje{tica, ve}inom `ena. Kroz povijest, poznati su i slu~ajevi mu{karaca koji su do`ivjeli istu sudbinu.

U Zagrebu je, po spisima, poznato da je na Gri~u bilo 326 uhva}enih i pritvorenih vje{tica, a od toga ih je 106 optu`eno. “Vje{tice” su nakon uhi}enja dr`ali zatvorenima i mu~ili u kuli Kamenitih vrata, zbog ~ega je i danas vidljiv buzdovan na vrhu koji “tjera” vje{tice, kako ne bi pomogle prijateljici da pobjegne. Oni koji su bili optu`eni na smrt, bili su odvedeni na Tu{kanac (tam’ di je danas kino), gdje su se izvr{avale smrtne kazne. Tada su taj dio grada Zagrep~ani zvali Zvedi{}e. Na crkvenom Kaptolu je bilo 26 pritvorenih, a od toga 12 optu`enih. Smrtne kazne su se provodile kraj bedema, koji je tada okru`ivao katedralu (negdje gdje je danas kip Bla`ene Djevice Marije).

Postojale su dve smrtne kazne: lak{a i te`a. “Lak{a” kazna je bila odrubljivanje glave, dok je “te`a” bila ̀ ivo spaljivanje. Postoje, ali su iznimno rijetki, slu~ajevi da optu`eni izbjegne smrtnu kaznu. Da bi vje{tica bila oslobo|ena kazne za nju je morala jam~iti jako ugledna, va`na i utjecajna osoba. Postoji tako legenda o jednoj “zagreba~koj vje{tici”, koja je oslobo|ena kazne jer se krvnik za-ljubil u nju, te je kao va`na osoba jam~io ̀ enidbom, na {to je ona pristala, te je tako bila i oslobo|ena.

U Hrvatskoj se ovom temom prvo bavio Ivan Tkal~i}, koji je 1892. godine napisao knjigu Izprave o progonu vje{ticah u Hrvatskoj u kojoj opisuje 28 procesa. Njegov rad su kasnije nadopunjavali E. Laszowski, V. Ku~ini}, R. Horvat, V. Bayer i drugi.

Pitanje je, do kada bi progon vje{tica trajao da Marija Terezija nije 26.o`ujka 1756. godine izdala naredbu da se prije izricanja presude moraju svi dokazi dati njoj na uvid, pa }e ona odlu~iti o sudbini optu`ene. Tako je “Kri`eva~ka vje{tica” Magdalena Logo-mer, “zaslu`na” {to je u Hrvatskoj prekinut lov na vje{tice. Ona je kao optu`ena da je vje{tica, na zahtjev Marije Terezije, dove-dena u Be~ gdje je kraljica htjela vidjeti njezin slu~aj. Kraljica je poni{tila optu`bu i oslobodila Magdalenu. Hrvatsko pravosu|e odlustalo je tada od daljnjih progona jer su komunikacija s kra-ljevskim dvorom i transport optu`enih previ{e ko{tali. Iako se slu`beno odustalo od progona, bilo je i kasnijih slu~ajeva gdje je obi~an puk sam “sudil” i spaljival vje{tice.

Na{a najpoznatija vje{tica je Barica Cindek u koju se zagledao po-hotljivi i nezaja`ljivi gradski notar Lacko Sale. Smrtno uvrije|en {to se njemu, uglednom gra|aninu i mo}niku, obi~na piljarica usu|uje dati ko{aru, spletkama posti`e da se Baricu optu`i da je vje{tica. Njen je slu~aj opisala M. J. Zagorka u svom ciklusu romana Gri~ka vje{tica, prou~avaju}i taj slu~aj kak bi ga {to vje-rodostojnije prijenjela u svoj roman. U Zagorkinom ciklusu je i knjiga pod naslovom Malleus Maleficarum (nazvana po najzlo-glasnijoj knjizi koju sam gore spomenul), u kojoj opisuje njeno mu~enje. Barica je spaljena na Zvedi{}u 4. rujna 1743. godine. �

Vje{tice u ZagrebuIvan Brn~i}, Zagreb on line

Javno spaljivanje vje{tica.

ruach_br_27_.indd 47 25.8.2014 4:25:41

RUAH HADA[A

48

ZANIMLJIVOSTI / מאוד מעניין / MEANJEN MEOD

Ne tako davno imali smo priliku do`ivjeti da hrvatski nogometa{, ponesen patriotskim zanosom, urla i uz pomo} razglasa uzastop-nim vi{ekratnim povikom «Za dom...», di`e ~itav `arko osvijet-ljeni stadion pun ljudi, koji mu urlaju}i uzastopno odgovaraju: «Spremni!». Nisam neki ljubitelj nogometa, ne pratim sportska doga|anja, pa sam lako ustanovila da se ovaj slu~aj nije uspio probiti dalje od sportske rubrike u informativnim emisijama – nipo{to do panela na kojima bi se povela rije~ me|u stru~njacima o tome zastra{uju}em incidentu. Uglavnom su svi intervjuirani (u sportskim dijelovima programa), tijekom tjedana i tjedana do kona~ne odluke me|unarodnog sportskog suda u [vicarskoj, iskazivali su}ut prema tome nogometa{u koji je, eto, pripadnik iseljeni{tva, dolazi iz Australije, a tamo je, navodno, normalno kliktati usta{ki pozdrav... Me|utim, uvjerena sam da u toj zemlji, pripadnici savezni~ke koalicije iz Drugoga svjetskog rata, osim na privatnim domjencima pod Poglavnikovim portretom, nije dozvo-ljeno fa{isti~ko divljanje. Niti bi tamo nai{lo na toliko odu{evljenih grla. A svakako bi nai{lo na policijsku, pa zatim reakciju javnog tu`itelja i suda. Javnost bi se zgrozila.

Bilo je ovo kao kada bi, primjerice, netko u Berlinu na stadionu podizao masu urlikom: Sieg..., a masa bi mu jednako urlaju}i odgovarala: Heil!!! Nezamislivo! Tu bi odmah dojurila policija i uklju~ili se ostali mehanizmi demokratskog dru{tva. Sudovi bi primijenili zakone koji na vi{egodi{nje zatvorske kazne osu|uju pozivanje na nacizam. U Hrvatskoj nije tako bilo. Ali, za~udo, na ~u|enje mnogih u Hrvatskoj, u [vicarskoj je bilo ipak malo druk~ije... Tamo su opet ti mo}ni @idovi, koji vrte svijetom, i njihovi prijatelji, kojih je nekim ~udom vrlo mnogo u demokrat-skome svijetu, ishodili da na{ mladi} Joe ne mo`e svoju malu predstavu u~initi ba{ posve neka`njeno. Udarilo ga po d`epu, ali to mu i nije neki problem, ima on pun d`ep..., nego udarilo ga po ponosu, po kruni karijere pred umirovljenje, po moma~kom zanosu toga znalca povijesti. Jer, poru~io nam je taj povjesni~ar-diletant da si malo pro~itamo povijest, smatra da nam nedo-staje znanja o starim hrvatskim pozdravima... A njegov odvjet-nik, tako|er dobar znalac hrvatske povijesti, smatra da ovdje

povrije|ena strana ne postoji, pa, ka`e, nema ni crimena.

I ~ovjek se po~inje pitati je li tome Joeu netko stvarno rano u `ivotu ulio u glavu da je poziv na usta{ki pozdrav O. K., ili se ipak samo pravi naivan?! I zapravo, zar nikome od onih znameni-tih ljudi kojima je toliko `ao malog Joea i (ne)slavnog zavr{etka njegove karijere nije palo na pamet da malo, samo malo javno po`ali i (ipak postoje}u) povrije|enu stranu: mnoge koji su smrt-no stradali pod tim «starim hrvatskim pozdravom» – etni~ki zau-vijek o~i{}ene Srbe, @idove i Rome, i njihove o`alo{}ene bli`nje.

Ali, manimo nesretnog malog Joea. Tu se ovih dana dogodio i sret-ni mali Alen (@uni}), nadobudni mladi arhitekt, nositelj kojekakvih nagrada i pohvala – svaka mu ~ast, blago majci koja ga je rodila – koji se sjetio javno na vi{e mjesta predstaviti svoju «viziju @idovskog kulturno-dru{tvenog centra koji bi mogao niknuti na praznoj livadi izme|u MSU i Centra Bundek», kako pi{e Globus od 28. velja~e 2014., a ve} je prije toga s time istr~ao na teren i na prezentaciji u Hrvatsko-izraelskom dru{tvu. Dodu{e, tada nije ni guknuo o samoj sinagogi, koja bi se trebala na}i na 14. katu (?!?!) nebodera, jer bi ga dvije tada nazo~ne stru~njakinje za `idovstvo upozorile ne samo na neprimjerenu lokaciju za takvu namjenu (kao {to su tada u~inile), ve} bi mu, malenome, u dvije-tri rije~i prikazale i za{to sinagoga NE mo`e biti na bilo kakvom toliko visokom katu... Prije ne{to godina, drugi ugledni arhitekt je htio zagreba~ku novu sinagogu na starom mjestu zatvoriti u podzemlje, ovaj mladac sada ho}e natjerati starce i sve ostale da se [abatom penju na 14. kat?! Da, umiljati de~ko, netko tko je to trebao u~initi propustio ti je re}i da se, prije nego se baci{ na taj o~ito lukrativni projekt, raspita{ kako tijekom tjedna i [abata `ivi `idovski vjernik, jer valjda se taj, a ne tvoji mentori, pri-jatelji i rodbina, treba [abatom uspinjati stubi{tem, kora~ati, penjati se, stenjati, kona~no i puzati – nose}i suhu hranu i bo~icu s ~ajem – da bi dosegnuo sinagogu na 14. katu. Pa, za{to ne: u zatvorenom prostoru ̀ idovski vjernik se smije [abatom od napora i oznojiti. Tek jedno ne smije: pozivati dizalo. Dakako, postoje {abatna dizala, ali to je slu~aj kada se visoki katovi ne mogu izbje}i (hoteli i sli~no), a ne iz bijesa, jer jednostavno nije prakti~no, a mo`e i nestati struje, pokvariti se ure|aj, itd. O sigurnosno o~ajno lo{oj procjeni za sta-kleni neboder sa sinagogom pri vrhu, nakon 11. rujna, nema smisla ni govoriti.

Tako, neki bi nas ponovo izgazili i pokopali, drugi bi nas pod ple-menitim geslom navodne pomirbe me|u @idovima htio spakirati u oblake... a mnogi im aplaudiraju, na`alost mnogi me|u odgo-vornim ~lanovima dru{tva i medija. Tako smo od dva novokom-ponirana doma}a mladi}a i njihovih po{tovatelja dobili ponovnu poduku o uvijek istome: gdje nam je mjesto. Kada do|e do doba za povike Za dom spremni, mjesto nam je u krematoriju, a kada nije vrijeme za to, trebamo poslu`iti tek kao sredstvo za dokazi-vanje upitne genijalnosti kojekakvih nepotrebno samouvjerenih maminih maza. �

Mali Joe i mali Alen: dva vi|enja istoga Julija Ko{

ruach_br_27_.indd 48 25.8.2014 4:25:42

RUAH HADA[A

49

VIJESTI IZ ZAJEDNICE / חדשות מהקהילה / HADA[OT MEHAKEHILA

Na Gornjem gradu, povijesnom srcu Zagreba i jednom od zagreba~kih najromanti~nijih kvartova koji nas jednim pogle-dom na stare lampe i bajkovite ulice vra}a u Zagreb kakav je bio nekad, smjestila se prekrasna pala~a Kulmer.

Sagradjena 1776. godine, tijekom svog dugog `ivota promijeni-la je mno{tvo stanara te je kao jedna od zagreba~kih najljep{ih pala~a progla{ena spomenikom kulture. Dugo je njezin prostor slu`io kao muzejski prostor razli~itim umjetni~kim kolekcijama. Njezine zidove krasila su neka od najve}ih umjetni~kih djela Ju-goslavije, Hrvatske i svijeta.

Imamo vam ~ast najaviti da }e od 8. 9. 2014. (to~no 11 godi-na od otvaranja na{e {kole) pala~u Kulmer krasiti lica na{ih najdra`ih u~enika. Njezin interijer vi{e ne}e ~initi muzejski eksponati ve} malene glavice na{ih u~enika koje }e u tom prekrasnom prostoru dobiti priliku oblikovati svoj `ivot u smijeru koji im se najvi{e svi|a. Mo`da ba{ zbog ~arobne atmosfere koja vlada Gornjim gradom i duhom svih umjetnina koje su kroz prostor pala~e Kulmer procirkulirale, netko od na{ih u~enika postane novi Chagall. Ovim putem zahvaljujemo svima koji su bili uklju~eni u projekt preseljenja i ure|enja {kole. Vjerujemo da }e nova {kola biti savr{eni dom za kojim ve} jedanaest godina tragamo. �

[kola pala~a Maya Cime{a Samokovlija

Nova zgrada {kole na Katarininom trgu

IN MEMORIAM / לעילוי נשמת

CASTLETON, Virginia — Dirigent i skladatelj Lorin Maazel umro je u svom domu u Virginiji u dobi od 84 godine, tijekom pripre-ma za godi{nji festival Castleton Festival.

Maazel je umro zbog komplikacija koje su uslijedile nakon uplae plu}a.

Tijekom karijere bio je umjetni~ki direktor Deutsche Oper Ber-lin, glavni direktor Be~ke dr`avne opere te glazbeni direktor ber-linske Radio Symphony, Simfonijskog Orkestra bavarskog radija, Pitsbur{ke simfonije, Klivlendskog orkestra, Minhenske filhar-monije i Njujor{ke filharmonije. Osim toga, Maazel se bavio i skladanjem. Njegova prva opera nazvana “1984” temeljena je na romanu Georgea Orwella. �

Slavni dirigent Lorin Maazel umro je u dobi od 84 godine AP, prevela Dubravka Ple{e

Osim dirigiranja, Maazel je bio i kompozitor opere “1984” temeljene na romanu Georgea Orwella.

Skladatelj Lorin Maazel.

ruach_br_27_.indd 49 25.8.2014 4:25:44

RUAH HADA[A

50

IN MEMORIAM / לעילוי נשמת

JOHANNESBURG, Ju`na Afrika — Ju`noafri~ka dobitnica Nobelove nagrade za knji`evnost i dugogodi{nji borac protiv aparthejda, Nadine Gordimer, koja je – zahvaljuju}i svojim jedinstvenim uvidima u socijalnu agoniju Ju`noafri~ke Republike – postala pojam, umrla je u dobi od 90. godina. Prema rije~ima obitelji, spisateljica je umrla mirno, u snu, u svom domu u Johannesburgu.

U svojih 15 romana, u mnogobrojinim kratkim pri~ama, eseji-ma i drugima radovima objavljenim na 40 jezika diljem svijeta, Gordimer je detaljno ra{~lanila vladavinu bjela~ke manjine u su-stavu aparthejda te posljedice takvog sustava nakon prihva}anja demokracije 1994. godine. Reputacija Nadine Gordimer temelji se na nizu romana me|u kojima svakako treba spomenuti A Guest of Honour, The Conservationist, Burger’s Daughter, July’s People i A Sport of Nature koji je Nobelov komitet opisao kao “veli~anstveno epsko djelo”.

Na vijest o njezinoj smrti, odmah je reagirala Fondacija Nelsona Mandele, koja se bavi o~uvanjem naslje|a ju`noafri~kog borca za mir te prvog demokratski izabranog ju`noafri~kog predsjed-nika. Fondacija je prikazala Gordimer kao “veliku spisateljicu, patriotkinju i glas jednakosti i demokracije”.

Mandelu i Gordimerovu povezivalo je dugogodi{nje prijateljstvo koje je zapo~elo kada je Mandela bio tek mladi aktivist te se na-stavilo i nakon {to je 1990. pu{ten iz zatvora. O vremenu prove-denom u zatvoru, Mandela pi{e u svojoj autobiografiji: “Pro~itao sam sve nezabranjene romane Nadine Gordimer i nau~io mnogo

o stavovima bijelih liberala.”

Vladaju}i Afri~ki nacionalni kongres istaknuo je da je Gordimer bila ~lanica stranke u vrijeme kada je ta organizacija bila zabra-njena te da je “zemlja izgubila knji`evnog gorostasa ~ije je `ivot-no djelo bilo neprekidna bitka za humanost i na{e zrcalo.”

Pisanje kao bolestZa Gordimer, pisanje je bilo bolest.

“Pisanje je uistinu neka vrsta bolesti jer zahtijeva samovanje i in-trospekciju”, jednom je prigodom rekla Gordimer. Osim toga, spomenula je i da nije sama istina za sebe ljepota nego glad za istinom. Ta ju je glad obuzela jo{ u djetinjstvu koje je, kao dijete iz bogate obitelji u rasno segregiranoj ~etvrti, provela u knji`nicama.

“Tek sam mnogo godina kasnije shvatila: da sam bila crno dijete vjerojatno nikada ne bih postala spisateljica jer knji`nica koju sam posje}ivala nije bila otvorena za crnu djecu”, rekla je prigo-dom prihva}anja Nobelove nagrade.

K}er urara iz Litve i majke Engleskinje, ro|ena je 20. studenog 1923. Gordimer je odrasla u dobrostoje}em susjedstvu rudarskog grada Springsa, isto~no od Johannesburga. Majka Nadine Gordimer bila je uvjerena da njezina k}er ima slabo srce te ju ~esto nije pu{tala u {kolu. Kako je imala mnogo vremena na raspolaganju, Nadina Gordimer je po~ela pisati ve} u dobi od 9 godina. Svoju prvu pri~i “Come Again Tomorrow” (“Vrati se sutra”) objavila je u dje~joj rubri-ci jednog johannesbur{kog ~asopisa u dobi od 14 godina.

S borbom za oslobo|enje suo~ila se kada je njezina najbolja prijate-ljica Bettie du Toit uhi}ena zbog sudjelovanja u antiaparthejdu 1960. godine. Gordimer je po~ela pisati o segregiranom dru{tvu, borbi za slobodu, zabranjenim prijateljstvima i ilegalnim mre`ama.

“Do`ivjeti kraj vladavine aparthejda i odigrati makar i si}u{nu ulo-gu u njegovom uni{tenju bilo je fantasti~no i prekrasno”, rekla je Gordimer nakon zavr{etka vladavine aparthejda 1994. godine.

Tijekom poslijednjih nekoliko godina izbjegavala je javna pojav-ljivanja te je svoje slo`ene stavove o mladoj demokraciji svoje zemlje radije zapisivala nego o njima govorila.

U jednom je intervjuu istaknula da u novoj Ju`noj Africi “postoje stvari koje su za~u|uju}e dobre i stvari koje su jako, jako zabrinjavaju}e”.

Ju`noafri~ka `idovska organizacija odala je po~ast ovoj k}eri `idovskih useljenika te je opisala kao “hrabru, principijelnu `enu koja je svoje zapanjuju}e knji`evne talente koristila kako bi govorila u korist potla~enih”. �

Umrla je Nadine Gordimer, `idovska spisateljica i dobitnica Nobelove nagrade AP, prevela Dubravka Ple{e

Dugogodi{nji prijatelj spisateljice, Nelson Mandela, mnogo je nau~io od Gordimer o liberalnim razmi{ljanjima ju`noafri~kih bijelaca.

Nadine Gordimer.

ruach_br_27_.indd 50 25.8.2014 4:25:46

RUAH HADA[A

51

IN MEMORIAM / לעילוי נשמת

ruach_br_27_.indd 51 25.8.2014 4:25:51

RUAH HADA[A

52

ruach_br_27_.indd 52 25.8.2014 4:26:00

RUAH HADA[A

1

PROGRAM ZA BLAGDANE

Program za blagdane, godina 5775. Rabin dr. sc. Kotel Dadon

[abat [uva – 3. ti{re 5775/ 27. rujna 2014.

09.00 – [ahrit 18.30 – Minha 19.26 – Arvit i Havdala

Com Gedalija – (Gedalijin post): nedjelja 4. ti{re. 5775/ 28. rujna 2014.

Post po~inje ujutro i traje do 19.45.

Jom Kipur

Erev Jom Kipur – petak 9. ti{re 5775/ 3. listopada 2014.

18.14 – Paljenje svije}a 18.15 – Minha 18.30 – Kol Nidre i Arvit

Jom Kipur – [abat 10. ti{re 5775/ 4. listopada 2014.

9.00 – [ahrit za Jom Kipur 11.00 – Mazkir Musaf 16.30 – Minha Nejila Arvit 19.13 – Havdala mocae Jom Kipur Blagoslov Mjeseca Post }emo prekinuti zajedno, uz kola~e i tople napitke.

Ro{ Ha{ana

Erev Ro{ Ha{ana – 29. elula 5774/ 24. rujna 2014.

18.35 – Paljenje svije}a za Ro{ Ha{anu 18.45 – Minha 19.00 – Ve~ernja molitva za Ro{ Ha{anu Nakon molitve imat }emo blagdansku proslavu i kidu{ u sinagogi.

Prvi dan Ro{ Ha{ane – ~etvrtak 1. ti{re 5775/ 25. rujna 2014.

9.00 – [ahrit, Molitva za Ro{ Ha{anu i ~itanje Tore i {ofar. Nakon molitve imat }emo kidu{. 18.00 – Minha za Ro{ Ha{anu 18.30 – Ta{lih 19.00 – Arvit za Ro{ Ha{anu Kasnije }emo paliti svije}e za Ro{ Ha{anu svije}om koju smo upalili u nedjelju nave~er. Nakon molitve imat }emo kidu{ i proslavu za Ro{ Ha{anu.

Drugi dan Ro{ Ha{ane – petak 2. ti{re 5775/ 26. rujna 2014.

9.00 – [ahrit. Molitva za Ro{ Ha{anu, ~itanje Tore i {ofar. Nakon molitve kidu{. 18.28 – Paljenje svije}a za {abat 18.30 – Minha za Ro{ Ha{anu 19.44 – Arvit za {abat

ruach_br_27_cb_dodatak.indd 1 25.8.2014 4:26:56

RUAH HADA[A

2

[mini aceret – ~etvrtak 22. ti{re 5775./16. listopada 2014.

9.00 – [ahrit 10.30 – Mazkir Nakon molitve kidu{ u suki.

Simhat Tora

Erev Simhat Tora – ~etvrtak 22. ti{re 5775/16. listopada 2014.

17.50 – Paljenje svije}a za Simhat Tora 18.00 – Minha Arvit za Simhat Tora Nakon molitve kidu{ i Hakafot.

Simhat Tora – petak 23. ti{re 5775/ 17. listopada 2014.

9.00 – [ahrit Nakon molitve Hakafot i kidu{. 17.49 – Paljenje svije}a za [abat 18.00 – Minha 18.15 – Arvit za [abat

[abat Bere{it – [abat 24. ti{re 5775/ 18. listopada 2014.

9.00 – [ahrit 17.45 – Minha 18.47 – Arvit za Mocae [abat

[ana tova, Hag Sameah i Gmar hatima tova!i tizku le{anim rabot neimot vetovot!

Va{ rabindr. sc. Kotel DaDon �

Sukot

Erev Sukot – srijeda, 14. ti{re 5775/8. listopada 2014.

18.05 – paljenje svije}a za Sukot 18.15 – Minha 18.30 – Arvit za Sukot Nakon molitve kidu{ u suki.

Sukot – prvi dan – ~etvrtak 15. ti{re 5775/9. listopada 2014.

9.00 – [ahrit Hakafot s Arbaat haminim (etrog, lulav...) Nakon molitve kidu{ u suki. 18.15 – Minha 18.30 – Arvit za Sukot Nakon molitve kidu{ u suki i paljenje svije}a za drugi dan Sukota.

Sukot – drugi dan – petak 16. ti{re 5775/10. listopada 2014.

9.00 – [ahrit Hakafot s Arbaat haminim (etrog, lulav...) Nakon molitve kidu{ u suki. 18.01 – Paljenje svije}a za {abat 18.15 – Minha 18.30 – Kabalat [abat i arvit za {abat hol hamoed Nakon molitve kidu{ u suki.

[abat Hol HaMoed Sukot – subota 17. ti{re 5775/ 11. listopada 2014.

9.00 – [ahrit Nakon molitve kidu{ u suki. 18.00 – Minha 19.00 – Arvit za Mocae [abat

Hol hamoed Sukot – od subota 17. ti{rea 5775/ 11. listopada 2014. – do srijeda 21. ti{rea 5775/15. listopada 2014.

[mini aceret

Ho{aana raba i Erev [mini aceret – srijeda 21. ti{rea 5775/15. listopada 2014.

17.52 – Paljenje svije}a za [mini aceret 18.00 – Minha 18.15 – Arvit za [mini aceret Nakon molitve kidu{ u suki.

PROGRAM ZA BLAGDANE

ruach_br_27_cb_dodatak.indd 2 25.8.2014 4:26:58