s t r a n 2 - islamska-skupnost.si · s t r a n 2 uvodnik poštovani čitatelji ambera, selam...
TRANSCRIPT
S T R A N 2
Uvodnik
Poštovani čitatelji Ambera,
selam alejkum!
U odabranom mjesecu, rebiu-l
-evvelu donosimo vam
poslednji elektronski Amber i
pregled aktivnosti za 2015.
godinu. Kroz deset elektron-
skih Ambera koliko smo ih
izdali tokom 2015. godine,
željeli smo ponuditi jasan
pregled aktivnosti u Islamskoj
zajednici Slovenije kroz različ-
ite rubrike, a kako bi čitanje
bilo prijatnije, i zanimljive
tematske tekstove.
Allah, dž.š., Koji svojim znan-
jem obuhvata sve i Koji
poznaje ljudske slabosti, slao
je Svoje poslanike i knjige da
razdvoji istinu od nesitine i da
ljude uputi na pravi put. Allah,
dž.š., pomoću poslanika ljude
je podučio onome što je li-
jepo, a šta ružno; šta je pravo,
a šta krivo i jasno obznanio
koja su prava i obaveze
čovjeka na ovom svijetu.
Jedna od najznačajnijih blago-
dati i dobrota koje su date
čovjeku jeste blagodat ra-
zuma. Zahvaljujući ovoj oso-
bini, po kojoj je čovjek odlik-
ovan, može razlikovati dobro
od lošeg. Razum kojim se
svako od nas koristi u svim
sferama života jeste jedno
veliko pomagalo.
U 20. broju središnja je tema
poslanik Muhammed, a.s.,
kojemu je posvećena Hutba i
središnji tekst. Pomoću
poslednjeg i prethodnih
poslanika ljudima je ukazan
put postizanja sreće i mira.
Poslanikov sunnet potreban je
našem razumu. Stoga se
nadamo da će vam odabrani
tekstovi koristiti kako bismo
zajedno uspjeli postići Božije
zadovoljstvo.
Uz to donosimo vam dva
teksta s područja psihologije,
a u rubrici portret pred-
stavljamo vrijednog džematliju
iz Ljubljane h. Esada Mujčića.
Nadamo se da ćete se okoris-
titi 20. brojem.
Mahsuz selam,
Nevzet Porić, urednik
Aktivnosti v decembru 2015
S T R A N 3
S T R A N 4
Druženje mladih v Velenju; noč ilahij
V soboto, 5. decembra 2015, je v Velenju potekalo tretje Srečanje mladinskih zborov
Mešihata Islamske skupnosti v Republiki Sloveniji. Že tretje leto zapored se kot ena
od mladinskih aktivnosti organizira srečanje mladinskih zborov v Velenju.
TEKOČE NOVICE
Tokrat jih je nastopilo
šest, in sicer zbor
Alhambra iz Ljubljane,
zbor El-Emin iz Celja,
mladinski zbor džemata
Maribor, mladinski zbor
džemata Kranj, mladin-
ski zbor džemata Koper
in mladinski zbor dže-
mata Nova Gorica.
Samostojne nastope so
imeli Ayla Smajić in
Haris Mušić iz Postojne
ter Sumeja Jusić iz
Kočevja. Srečanja se je
udeležila tudi mladina iz
džematov Velenje in
Trbovlje.
Prisotne je nagovoril
imam iz Kočevja Samir
Jusić, ki je govoril o
Muhammedu, a.s., kot
vzoru. V svojem govoru
je poudaril, da morajo
mladi za vzornika imeti
poslanca Muhammeda,
a.s., kar pomeni, da se
morajo spoznati tudi z
njegovim življenjem.
Nato je navedel nekaj
primerov, v katerih se
odraža visoka stopnja
moralnosti poslanca
Muhammeda, a.s., in ti
primeri lahko služijo kot
vzorec za vsakodnevna
ravnanja.
Po koncu prvega dela so
mladi svoje druženje
nadaljevali ob pogovoru o
”Muhammedu, a.s., kot
vzoru v naših življenjih”.
Debato in pogovor z mla-
dino je vodil velenjski
imam Bilal Efendić.
Noč Kur’ana v Ljubljani
P A G E 5
Islamska skupnost v Repub-
liki Sloveniji je v soboto, 12.
decembra 2015, v Marmor-
ni dvorani Gospodarskega
razstavišča v Ljubljani orga-
nizirala Noč Kur’ana. Polna
Marmorna dvorana je bila
odraz velikega odziva verni-
kov in drugih gostov. Slove-
snosti so se udeležili mufti
prof. dr. Nedžad Grabus,
predsednik Zbora Islamske
skupnosti gospod Eldin
Velagić, člani Mešihata in
Zbora, imami, predsedniki
izvršnih odborov in dona-
torji. Posebna gosta večera
sta bila glavni imam Medžlisa
Islamske skupnosti dr. Ferid
Dautović in predsednik
Medžlisa Islamske skupnosti
Sarajevo gospod Jusuf
Zahiragić. Posebej smo bili
veseli prihoda ljubljanskega
župana gospoda Zorana
Jankovića, ki je zbranim
namenil nekaj besed.
Noč Kur’ana so zaznamovali
hafizi in imami, ki so melodi-
čno recitirali Kur’an.
dr. Nedžad Grabus, človek, ki je svoje
življenje posvetil temu projektu. Člo-
vek, brez katerega bi težko dočakali,
da se začne graditi džamija. Toliko
truda, energije in časa je vložil v ta
projekt, da tega ne moremo opisati z
besedami. Prepričani smo, da ga je
Vzvišeni poslal, da bi odvil zapleten
klobčič, ki se je imenoval ljubljanska
džamija. Mufti je v svojem nagovoru
podrobneje predstavil fazo gradnje, v
kateri se nahajamo, in pozval vse pri-
sotne, da podprejo projekt po svojih
Ob muftiju Grabusu ima velike
zasluge za džamijo v Ljubljani
prav ljubljanski župan Zoran
Janković. Zato bo Zoran
Janković v naših zgodovinskih
knjigah, pa tudi v naših srcih,
ostal zapisan kot dober človek,
ki je razumel raznolikost in želje
drugih. Župan Janković je tudi v
svojem nagovoru poudaril, da
bo naslednja Noč Kur’ana pote-
kala v ljubljanski džamiji.
Zbrane je nagovoril tudi mufti
zmožnostih. Poudaril je, da so ob
takšnih projektih samo tisti, ki so
odločni in vztrajni.
Poseben gost na dogodku je bil
glavni imam Medžlisa Islamske sku-
pnosti Sarajevo dr. Ferid Dautović,
ki je ob tej priložnosti zbrane ver-
nike nagovoril o pomembnosti
šehadeta, kot potrdilu identitete,
in ihsana.
ga radi vidimo med nami.
Tudi tokrat se je z veseljem
odzval na vabilo k sodelova-
nju. Z nami je bil tudi hafiz
Hamza Lavić iz Sarajeva, s
katerim imamo pozitivne
izkušnje že celo desetletje
in vedno z veseljem posluša-
mo njegovo recitiranje.
Kur’an je recitiral tudi nas-
lednik hafiza Aziza, njegov
sin Ahmed. Od slovenskih
imamov sta Kur’an recitirala
hafiz Špendi Fidani in Munzir
Čelenka.
Veseli smo, da je bil z nami
hafiz Aziz Alili, glavni imam
zagrebške džamije, ki vedno
popestri naše takšne in
podobne manifestacije ter
jih polepša s svojim lepim
recitiranjem Kur’ana in
pobožnih pesmi. Tudi hafiz
Senad Podojak je prav tako
naš velik prijatelj in vedno
Z najboljšimi recitatorji Kur’ana
S T R A N 6
Mladinski zbor džemata Nova Gorica
Mevlud v Novi Gorici
Aktivnosti v Novi Gorici Džemat Nova Gorica je
v torek, 1. decembra
2015, dobil osem novih
oseb, ki so se na dvome-
sečnem tečaju, naučili
arabske črke in pristopili
k branju Kur'ana.
Skupina je bila zelo
uspešna, kar dokazuje
njihov uspeh v tako kra-
tkem času ter njihova
vztrajnost in redna pri-
sotnost na tečaju. Ob
svojem muallimu Amirju
Hasanoviću niso skrivali
veselja ob tem dogodku,
saj je to, kot pravijo,
eden njihovih najlepših
trenutkov v življenju.
Ob tej priložnosti skupi-
ni tečajnikov čestitamo
in upamo, da bodo
vztrajali pri nadaljnji vaji
in pravilnem branju
Kur'ana.
ci, ki obiskujejo mekteb
in mevlud popestrili z
recitacijami. Zbrane je
na koncu nagovoril
Fahrudin ef. Smajić, ki je
govoril o rojstvu poslan-
ca Muhammeda, a.s., o
pomembnosti Poslanca
za vse nas in o pomem-
bnosti mekteba. Pro-
gram je zaključen s
kur'anskim odlomkom in
V nedeljo, 20. decembra
2015, je v Novi Gorici
organiziran mevlud ob
rojstvu poslanca
Muhammeda, a.s. Pro-
gram mevluda so izvedli
člani mladinskega zbora
Nova Gorica. Gosta
tega večera sta bila
Fahrudin ef. Smajić in
Šaban ef. Kazimoski.
Sodelovali so tudi otro-
dovo (priprošnjo). Dru-
ženje se je nadaljevalo v
sproščeni atmosferi.
Nova Gorica so Mahir
Velioski, Đulistana
Burzić, Ermina Hajdić,
Adela Hajdić in Amela
Miskić. Mladinci so vese-
li, da so imeli priložnost
sodelovati na omenjeni
prireditvi, saj so ob tej
priložnosti nabirali nove
izkušnje in spoznali nove
prijatelje.
Mladinski zbor džemata
Nova Gorica je v sobo-
to, 5. decembra 2015,
sodeloval na Mladin-
skem druženju v Velen-
ju. Ob tej priložnosti so
se predstavili z dvema
ilahijama, in sicer ''Ti me
rani'' in ''U dergjahu
mog srca''. Člani Mladin-
skega zbora džemata
Mevlud za žene
S T R A N 7
V soboto, 19. decembra 2015, je
ob nastopajočem mesecu rebiu-l-
evvelu, v katerem je rojen
poslanec Muhammed, a.s., organ-
izirana svečanost mevluda
(hvalospeva) za ženske v Ljubljani.
Mevlud je del mesečnih aktivnosti
za ženske, ki potekajo vsako zad-
njo soboto v mesecu.
Ob tej priložnosti je zbranim ver-
nicam, predavnje pripravila mual-
lima Jasmina Poljić Bajrić iz Kopra,
ki je govorila o tradiciji
obeleževanja mevluda in o
poslancu Muhammedu, a.s.
Muallimi Izudina Karišik in Ela
Porić sta poskrbeli za melodično
izvedbo mevluda in ilahije. V po-
moč jima je priskočil tudi glas Dine
Buljubašić iz zbora Alhambra.
Po končanem programu so imele
zbrane vernice priložnost nadal-
jevati druženje ob pogovoru. Ob
tako svečanem trenutku, kot je
mevlud, so vse zbrane dobile
rdečo vrtnico, iz katere so včasih
pripravljali napitek Mevludsko
šerbe, ki se je delil ob takih
priložnostih.
lih prebuditi še večjo ljubezen
do poslanca Muhammeda, a.s.
Tako je mevlud postal stalna
praksa muslimanov.
Mevludske svečanosti so globo-
ko ukoreninjene v tradiciji Boš-
njakov in tako je mevlud organi-
ziran ob različnih priložnostih.
Mevlud ob 12. rebiu-l-evvelu
(rojstnem dnevu poslanca
Muhammeda, a.s.) je potekal v
glavnih džamijah v mestih in je
poimenovan kot ''carski mev-
Sultan Murat III. je na svo-
jem dvoru v Istanbulu leta
1588 uvedel obeleževanje
mevluda. Od leta 1910 je
mevlud postal državni praz-
nik v Osmanskem cesarstvu.
Kasneje so določeni vladarji,
na nagovor islamskih učen-
jakov (alimov), začeli prire-
jati svečanosti in dneve
radosti na dan mevluda ob
12. rebiu-l-evvelu in tako
poskusili pri mladini in osta-
lud''. Sledili so mevludi tudi v
drugih džamijah in mevludi,
organizirani v hišah. Bošnjaki so
tako prirejali mevlud ob vselitvi
v novo hišo, ob poroki otrok,
ob rojstvu otroka, smrti in ob
drugih ključnih momentih vsa-
kega posameznika.
prevod besede mevlud je
''rojstvo''.
Tradicija obeleževanja mev-
luda se veže na bogato dedi-
ščino islamskih narodov,
posebej pa osmanskih Tur-
kov, s katerimi so Bošnjaki
tovrsten obred delili kar
nekaj stoletij. Najzgodnejši
zapis o obeležitvi mevluda
lahko najdemo v potopisu
Ibn Džubejra. Glede na to
da so Bošnjaki recitiranje
mevluda prevzeli od Tur-
kov, so ga dolga leta na
področju Bosne tudi reciti-
rali v turškem jeziku, čeprav
ga niso govorili.
Ko govorimo o mevludu,
govorimo o mevludu kot
besedilu (hvalospev ob roj-
stnem dnevu poslanca
Muhammeda, a.s. (naj bo
mir z njim) in o mevludu
kot svečanosti, ob kateri se
ljudje zberejo in melodično
recitirajo določene odlom-
ke mevluda. Dobeseden
O mevludu
S T R A N 8
Mevludski spjev - Rođenje ''Amina, majka Muhammed pejgambera,
Ona sadef rodi, zrno bisera.
Kad je bila njim Amina hamila,
Alameta mnogo jeste vidjela.
Otac našeg Pejgambera Abdullah,
Odabr’o je milosnika hak-Allah.
Kad približi vakat da se on rodi,
Svako dobro na ovi svijet dohodi.
Rebiul-evvel vakat bješe proljeće,
Ponedeljnik noć dvanesta dol’jeće.
Kad je majka Muhammeda rodila,
Kazala je da je čudo vidjela.
Ko svjetlica iz kuće na nam poleće,
Nur od njega do nebesa doleće.
Na hevaji melek dušek prostrije,
iz dženneta po imenu sundus je.
Tri bajraka razapeta vidjeh ja,
poslušajte šta govorim vama ja.
Na magribu, na mašriku dva ajan,
Treći bajrak baš od Kabe na tavan.
Odmah znadoh da je on rob najbolji,
Dragom Bogu od svakoga najmiliji.
Melaika mnogo sađe sa neba,
Okruži se naša kuća ko Kaba.
Rastupi se duvar, a ja pogledah,
Pokraj sebe mnogo čuda ugledah.
Iz dženeta tri hurije dođoše,
Muhammeda svakojaka hvališe.
Blago tebi, sretna majko, zboriše,
A pohvalom moga sina spominjaše.
Nikad nije majka ovakvog rodila,
blago tebi što si njega nosila ...''
(Iz Mevluda Saliha Gaševića)
Gačevićev mevlud jezikov-
no prilagodil bosanskem
govoru in ga tiskal v osmih
nakladah po štiri tisoč
izvodov. Tako je Gaševićev
mevlud od leta 1878, ko je
izšla prva izdaja, doživel
mnoge izdaje. In ravno ta
mevlud je najbolj priljub-
ljen med izvajalci in poslu-
šalci. Verjetno je na to
Poseben prispevek in
pomen k mevludu so dali
pisatelji mevluda. Prvi mev-
lud v bosanskem jeziku je
mevlud Saliha ef. Gaševića.
Besedilo Gaševićevega
mevluda je izjemno
pomemben. Mevlud je
privlekel pozornost vseh
alimov. Med njimi je Dže-
maludin ef. Čaušević
vplivalo tudi dejstvo, da
dolgo ni bilo nobenega
drugega melvuda v bosan-
skem jeziku. Poleg
Gaševića poznamo tudi
druge znane avtorje mev-
luda kot so: Safvet-beg
Bešagić, Rešad Kadić, Ešref
Kovačević, ...
Posebna milost
S T R A N 9
Dočekali smo još jedan
rebiu-l-evvel odnosno
mjesec u kojem
obilježavamo i sjećamo se
rođenja i smrti našeg
voljenog Pejgambera
Muhammeda, alejhisselam.
Kao vjernici, koji nastojimo
da budemo dostojni
povjerenja vjere, znamo da
svi naši mjeseci, svaki naš
dan, pa i svaki naš trenutak
treba biti ispunjen sjećanjem
na Pejgambera Muhammeda,
alejhisselam. Jer, ko njega
zaboravi, zaboravit će sebe i
bit će bačen u zaborav.
Rođenje Muhammeda,
alejhisselam, značilo je: za
ljudski rod, biljni svijet,
džinnski svijet, prirodu,
kosmos, melekanski,
gajbanski svijet te za sve
stvoreno posebnu Milost
preko koje se Gospodar želi
smilovati Svojim
stvorenjima. Poznate su
brojne predaje koje govore
kako su svi ti svijetovi – svaki
na svoj način – obilježili i
iskazali poštovanje dolasku na
svijet Pejgamberu kojeg
prozvaše Habibullah – Allahov
Miljenik. Odnos kojeg smo mi
muslimani, ovih balkanskih
prostora, njegovali i koji smo
prenosili, iz generacije na
generaciju, prema Pejgamberu
Muhammedu, aljehisselam,
temeljio se posebno na ljubavi
i poštovanju prema svemu što
je vezano za njega, njegovu
porodicu i njegove ashabe.
generacije koje žive u
današnjim okolnostima. U
tom smislu je i predaja koja
se veže za Ebu Hurejru,
Allah s njim zadovoljan bio, da
je Pejgamber Muhammed,
alejhisselam, rekao:
‘’Odgajajte svoju djecu u
znaku tri svojstva: da vole
vašeg Pejgambera, da vole
njegovu porodicu i da uče
Kur'an!" (ed-Dejlemi)
Koliko god se neki danas
trudili da tu milost
predstave kao srdžbu; tu
blagost predstave kao
surovost; tu širokogrudnost
predstave kao isključivost;
tu nježnost kao grubost; oni
neće uspjeti. Takvi su poput
oblaka koji pokušava sakriti
zrake sunca, ali oblak prođe
a sunce nastavi sijati.
Ono što je, za nas, posebno
važno jeste prenošenje tih
vrijednosti koje smo
nasljedili na buduće
Ovo su tri veoma važna
stuba ili principa na kojima
trebamo nastojati da
gradimo porodični ambijent
i te vrijednosti prenosimo
na buduće generacije. Ne
možemo tražiti od djece ili
omladine da vole
Muhammeda, alejhisselam, a
ništa nismo uradili da ga
upoznaju i vežu duhovno i
emocijonalno sa njim!
alejhisselam. Naša ljubav i
poštovanje prema
Pejgamberu Muhammedu,
alejhisselam, i njegovoj
porodici će i dalje biti
bezuslovna, i trudit ćemo se
da to na najljepši način
živimo. Kada god smo, sa
tom ljubavlju došli i pokucali
na vrata Milosti Gospodara
svijetova, ona su nam bila
otvorena. Mi zbog te ljubavi
nemamo straha, a neka
strahuju oni koji neznaju
voljeti. Zar nije on svome
drugu Ebu Bekru, koji je
simbol ljubavi i
požrtvovanja, kada je na
trenutak osjetio strah od
ljudi koji nisu prepoznali tu
milost, rekao: ''Ne brini se,
Allah je s nama!'' (et-Tevbe,
40)
Za našu ljubav i poštovanje
prema Pejgamberu
Muhammedu, alejhisselam,
nismo nikada, a niti ćemo
ikada nekome se pravdati.
Kako možemo tražiti milost
Gospodara, a onoga kojeg
je On poslao kao milost
izbjegavamo ili nakaradno
predstavljamo!?
Do Apsolutne Božije milosti
dolazi se preko Posebne
Milosti – Muhammeda,
Ljubav i poštovanje do Pejgambera, a.s.
HUTBA; hfz. Špendi Fidani, imam u Ljubljani - 18. decembar 2015
S T R A N 1 0
Pejgamberovi, a.s., tragovi u našim porodicama
Kao Zajednica moramo
pronaći načine kako da
unaprijedimo segment
predstavljanja
Pejgambera
Muhammeda,
alejhisselam. Prema
ovom pitanju treba
promjeniti pristup, jer
okolnosti od nas
zahtjevaju da
predstavljanju života
Muhammeda,
alejhisselam¸ pristupamo
planski i organizirano.
Naravno, sve što mi
činimo jeste na neki
način prezentiranje svih
onih vrijednosti kojima
nas je podučio naš
Pejgamber Muhammed,
alejhisselam, međutim, u
tom smislu ima se još
prostora za popravljanje
stvari. Valja nastojati sve
dok se ne dođe do
stepena, kako Uzvišeni
Allah kaže u suri el-
Bekare 150 ajetu: ‘’… da
vam ljudi ne bi imali šta
prigovoriti, osim onih koji
su nepravedni između
njih…’’
Također, kao pojedinci
u ulozi roditelja, brata,
sina, rođaka ili prijatelja
potrebno je uraditi više
kako bi se ljudi oko nas
upoznali sa
vrijednostima kojima nas
je podučavao naš
Pejgamber. Najbolji
način za to jeste naše
odgovorno djelovanje i
način našeg ponašanja
koji će ljude
zainteresirati da
upoznaju tu posebnu
Božiju Milost.
ina!’’ Rebiu-l-evvel je
odlična prilika da se
naprave koraci ka
približavanju Pejgambera
Muhammeda,
alejhisselami, našim
najdražima.
Praćenje tragova je put
otkrivenja istinske
spozanje. Tome nas
podučava i Uzvišeni
Allah u suri er-Rum 50
ajetu kada kaže:
‘’Pogledaj tragove Allahove
milosti – kako On oživi
zemlju nakon mrtvila njez-
Molim Uzvišenog Allaha
da nam podari Svoju
milost i učini dostojnim
sljeđenja Njegove
posebne Milosti! Amin!
Pejgambera
Muhammeda,
alejhisselam, te
podučavanju i učenju
Kur'ana Časnog ne smije
nam biti ništa teško
odnosno potrebno je
aktivirati se jer niko
drugi to umjesto nas
neće uraditi. U
postizanju toga cilja
potrebno je izabrati
mudre i lijepe načine.
Milost je potrebno
predstaviti kroz tragove
milosti, blagost kroz
tragove pažnje, ljubav
kroz tragove odanosti,
posebnost kroz tragove
jednostavnosti i
odabranost kroz
tragove lijepog odnosa
Kao posebno važno
istakao bi uloženje truda
i vođenje računa o
porodičnom ambijentu.
Tu je odgovornost na
sve nas podjednako, a
od toga zavisi i uspjeh
Zajednice. Na planu
prenošenja i čuvanja tih
vrijednosti, a posebno
na upoznavanju i
slijeđenju
Muhammed, a.s., divni uzor
S T R A N 1 1
Vrijeme u kojem živimo
obilježeno je snažnom pro-
mocijom najrazličitijih vrsta
‘’uzora’’ u javnom, a
posebno u medijskom pros-
toru. Promoviraju se
poznate osobe ili ličnosti čiji
se uspjeh ili slava želi pred-
staviti kao uzor ili model
ostalim ljudima, pogotovo
mlađim generacijama. U
tome, u principu, ne bi tre-
balo biti ništa sporno, jer
uspjeh drugih ljudi može
poslužiti kao bitan poticajni
factor. No, poražavajuća je
činjenica da se veoma ri-
jetko radi o o promociji
istinskih i trajnih vrijednosti.
U čovjeku postoji potreba
za identifikacijom s nekim
uzorom kojeg će slijediti ili
primjerom za kojim će se
povoditi. Ovoj prirodnoj
potrebi čovjeka islam ne
oduzima legitimitet ali je
usmjerava I zadovoljava na
ispravan, prirodan I dosto-
janstven način, način na koji
čuva ljudski dignitet I integ-
ritet.
gove zgrade kao ni potpunog i isprav-
nog razumijevanja Kur’ana i života
općenito. Sunnet Muhammeda, a.s.,
ustvari, jeste vid Objave, jer: ’’On ne
govori po hiru svome.’’ (en-Nedžm, 3).
U Kur’anu se uz pokornost Allahu,
dž.š., odmah spominje i pokornost
Njegovom Poslaniku. Za onoga koji
se nada Allahovoj milosti i nagradi na
O životu Muhammeda, a.s., istinito
svjedočanstvo pruža Kur’an. Njegov
časni život i uzoriti primjer, imamo
u cjelosti sačuvan zahvaljujući
naporima alima iz prvih stoljeća
islama. Takvi su Buhari, Muslim,
Tirmizi i drugi.
Život Muhammeda, a.s., je drugi
temelj islama bez koga nema nje-
onom svijetu možemo kazati da
onaj koji slijedi sunnet može
biti od onih prema kojima će
Allah biti milostiv. Tek tada
sunnet postaje stil života (style
of life) što i jeste životni cilj i
težna svakog vjernika.
hima, a.s., i njegove sljed-
benike zato što su oni istin-
ski željeli, odnosno vjerovali
u Allaha, dž.š. Sasvim oče-
kivano je da jedan musliman
ima jednog od Allahovih
poslanika za uzor, jer ih Al-
lah u Kur’anu opisuje
najljepšim svojstvima, na-
jplemenitijim vrlinama, vrli-
nama kojima se nastoji
ukrasiti svaki iskreni musli-
man.
‘’Ibrahim je zaista bio do-
brodušan, sažaljiv i odan …’’
ili ‘’Ibrahim je bio primjer
čestitosti, pokoran Allahu,
pravi vjernik, nije druge
smatrao Allahu ravnim …’’
Riječ ‘usvetun’ koju
prevodimo kao uzor ili
modernim rječnikom ka-
zano kao ‘model identifi-
kacije’ spominje se na tri
mjesta u Kur’anu; jednom u
suri el-Ahzab (21), i dva
puta u el-Mumtehane.
U ovim ajetima Uzvišeni nas
podučava da kao divne
uzore uzore uzmemo Ibra-
Allahovi Poslanici kao uzori ili modeli
Sunnet kao stil života
‘’Vi u Allahovom
Poslaniku imate
divan uzor za
onoga koji se
nada Allahovoj
milosti i nagradi
na onom svijetu, i
koji često Allaha
spominje.’’
(el-Ahzab, 21)
V SREDIŠČU
Preuzeto: Semerkand, br. 15, 2010.
S T R A N 1 2
Ovo su riječi hadžije Esada
Mujičića, koje je izrekao u
toku razgovora za časopis
Amber, a one ga opisuju
na najbolji način, njegovu
skromnost, povučenost,
nenametljivost, njegovu
vjeru u Allaha, dž.š., i
njegov veliki hizmet
džematu Ljubljana. Čovjek
koji je dvadeset i četiri sata
na raspolaganju džematu,
uzimao je godišnji odmor
da bi učestvovao u svim
važnim projektima
Islamske zajednice. Ljudi
poput Esada Mujičića su
inspiracija svima onima koji
žele da učine hizmet svojoj
vjeri, oni se ne mogu
nagovoriti i naučiti da to
budu, oni se rađaju kao
ljudi koji žele svojim
dobrovoljnim radom i
trudom ostaviti dobro
generacijama koje dolaze
poslije, a za svoj trud ne
traže nikakvu nagradu
osim od Uzvišenog Allaha,
dž.š. Tu nagradu vide u
svakodnevnici, u svakom
poslu, u zdravlju, kako to
hadžija Esad kaza: ''U
mogućnosti da Allahu, dž.š,
možemo sedždu učiniti.''
Trenutno je zaposlen u
Komunalnom preduzeću u
Ljubljani. Redovan je član
džemata Ljubljana i vakif
mesdžida u kojem se danas
obavljaju aktivnosti
džemata Ljubljana u
Pržanu. Ističe se u
pomaganju izgradnje
džamije i IKC u Ljubljani.
organizirati svoj život zbog
teških uvjeta preselio se u
Odžak. Da napusti svoj
rodni kraj ponukao ga je
događaj da je u njegovo
rodno mjesto neko donio
veliki kukuruz kakvog do
tada niko nije vidio. Upitali
su: 'Gdje raste takav
kukuruz?' 'U Odžaku, u
posavini', rečeno je. Tako
je moj otac otišao
'trbuhom za kruhom' u
Odžak, što se i meni
dogodilo pa evo živim u
Sloveniji. Najradije se
prisjećam perioda dok sam
bio angažiran u fudbalskom
klubu Jedinstvo iz Odžaka,
jer fudbal sam volio i danas
ga volim, pa odem
pogledati i poneku
utakmicu u slovenskoj ligi.''
Po povratku iz vojske
hadžija Esad odolazi u
Sloveniju, i zapošljava se u
firmu GIVO – firmu za
gradnju i održavanje
objekata, u kojoj je radio
pet godina. U tom periodu
je dobio stan, oženio se sa
Esmom Bajrektarević iz
Donje Lučke u Cazinu,
koju je upoznao u
Sloveniji. Žive skupa u
braku 35 godina.
Hadžija Esad Mujičić rođen
je 17.06.1957. godine u
Odžaku, od oca r. Muje i
majke r. Sabihe. Oženjen je
sa Esmom Bajrektarević,
otac tri sina i djed četvero
unučadi. Osnovnu školu
završio je u Odžaku.
Također, srednju školu,
ŠUP-Škola učenika u
privredi, završio je u
Odžaku. Po završetku
škole radio je u vodo-
privrednom preduzeću
Posavina u Odžaku.
Prisjećajući se djetinjstva
hadžija Esad prepričava:
''Moj otac je porijeklom iz
Teslića, u nadi da će lakše
Džemat je moja druga porodica
PORTRET - hadžija ESAD MUJIČIĆ
''U džematu Ljubljana sigurno ima mnogo ljudi koji su zaslužniji, zbog
svog truda i rada, da budu u našem Amberu od mene. Zahvaljujem se Allahu,
dž.š., da je baš mene počastio da u mjesecu rebiu-l-evvelu, mjesecu mevluda,
budem u našem listu. Onoga koga Allah, dž.š., uzdigne i počasti niko mu to ne
može ni dati ni oduzeti, a za mene je sve ovo čast.''
Na pitanje kada se uključio
u rad Islamske zajednice u
Sloveniji rekao je slijedeće:
''Ispočetka je to bilo po
onoj narodnoj poslovici
'mladost – ludost', nisam
razmišljao o tome ko sam i
šta sam, čuvao sam ono
što sam ponio od kuće,
živio onako kako su me
roditelji odgojili, da budem
pošten, da nikome ne
učinim ono što ne bi sebi.
Nisam pravio razliku među
ljudima, ni po vjeri ni po
porijeklu.
S T R A N 1 3
Jedne prilike sam čestitao
Božić svojoj komšinici, a ona je
rekla da nije to njen praznik
zato što je bila pravoslavka, i
tada sam se prvi put upitao ko
sam ja, šta sam ja, gdje da ja
budem, gdje ima džamija ili
mesdžid. Shvatio sam da i ja
svoje trebam čuvati i njegovati.
Započeo sam sa majkom o
tome razgovarati, jer ona je
voljela vjeru praktikovati, i tada
sam saznao da mi je djed bio
hadžija. Razmišljajući o svemu
tome potražio sam mesdžid i
Islamsku zajednicu u Ljubljani.
Imao sam i strah da li ću biti
prihvaćen, ali bio sam sretan
da mogu upoznati svoju vjeru.
U rad Islamske zajednice sam
se uključio 1988. godine na
Grablovičevoj 14. Uvjeti rada
Islamske zajednice u to
vrijeme bili su skromni a
džemat se povećavao
dolaskom muhadžira iz BiH.''
''Uvijek sam bio uključen u
održavanje objekata Islamske
zajednice, ali nije bilo nikakavih
projekata do dolaska muftije
dr. Nedžada Grabusa. Bile su
ideje, ali se na tome završavalo.
Muftija dr. Nedžad Grabus to
mijenja u potpunosti. Bio sam
sretan da mogu pomagati
projekte, moj život je imao
smisao, mogao sam učiniti hajir
za svoj džemat i zajednicu.
Allah, dž.š., nam je poslao
takvog vođu kakav je muftija
dr. Nedžad Grabus, s njegovim
dolaskom sve je naglo krenulo
ka vrhu.'' Prisjeća se i riječi
muftije dr. Nedžada Grabusa
da prvo treba napraviti i
formirati džemat. ''Šta će nam
džemat kad ga već imamo,
mislio sam. Međutim iz
današnje perspektive i onoga
šta imamo u Ljubljani, objekata
u Pržanu, izgradnja džamije u
Ljubljani, vidim da je bio u
pravu, jer sad postoje ljudi koji
vole svoj džemat, u svako doba
dana i noći su spremni uraditi
hajir za Islamsku zajednicu,
hvala Allahu, dž.š., da mogu biti
jedan od njih.''
vjernik, mogao bih otići i na hadž,
spremam se neko vrijeme' i pristao sam.
Sretan sam da sam pored Kabe mogao
učiti Kur'an i zahvalan Allahu, dž.š., da
sam to naučio pred svojim imamima.''
Ko je i kakav je hadžija Esad Mujičić
govori i slijedeća rečenica: ''Džemat i
zajednica je moja druga porodica, ne
znam koju više volim, onu kod svoje
kuće ili svoju džematsku porodicu.''
O razgovoru kako je došlo do odluke
da obavi hadž 2010. godine rekao je:
''Želio sam da idem i obavim hadž,
planirao sam prodati kuću u Bosni i s
tim sredstvima otići na taj najznačajniji
put za vjernika. Međutim, 2010. godine,
Allahovom voljom, muftija dr. Nedžad
Grabus me pozvao i pitao da li bih išao
na hadž, hoću li ići prije nego prodam
kuću, jesam li spreman. A u meni su
krenule misli: 'Bože dragi, kako je
rastao džemat rastao sam i ja kao
Nadamo se da će ove riječi i
predstavljanje hadžije Esada
Mujičića nekoga od džematlija
podstaći na činjenje dobra, i
doprinijeti da u budućnosti naši
džemati imaju ovakve džematlije i
hizmećare, posebno imajući u vidu
da živimo u vremenu kada se za
sve učinjeno i urađeno traži
nagrada.
bi ljudi znali kakav je to osjećaj,
nema materijalnih sredstava da
bi se to moglo platiti.
Predlagan sam da budem i član
IO Ljubljana, ali ja volim ovako,
volim samo uraditi da se nigdje
i ne piše, i ovo mi je previše
jer će se napisati, al' opet se
nadam da će Allah, dž.š., moja
djela primiti.''
Jedan je od rijetkih džematlija
koji i nakon što je počela
izgradnja džamije, a u
pripremama za njenu izgradnju,
čišćenju prostora i uređivanju
dao svoj doprinos, svaki dan
dođe i posjeti gradilište,
pregleda, pita ima li šta da bi
on mogao uraditi, pa makar da
obriše prašinu da ljudima ne
smeta.
Izgradnja džamije u Ljubljani je
za njega posebna priča.
Hadžija Esad Mujičić je
učestvovao u obnovi naših
prostora u Pržanu. O tim
danima s veseljem priča.
Izdvajamo samo dio njegovog
govora: ''U Pržanu gdje god
pogledam vidim sebe i tu se
trenutno najbolje osjaćam,
ljepše nego kući. Zbog toga
volim da ugrađujem sebe u
Islamsku zajednicu, bez obzira
da li u džamiju ili neki drugi
objekat, i da li u Ljubljani ili
nekom drugom džematu. Kada
... Zbog toga volim da ugrađujem sebe u Islamsku zajednicu ...
''Onaj dan kada sam čuo
da je dobivena dozvola
za izgradnju džamije
kao da sam se ponovo
rodio, to je moj novi
rođendan, samo bih
volio doživiti da u njoj
obavim makar jednu
sedždu Allahu, dž.š. Na
manifestaciji postavljana
kamena temeljca za
džamiju u Ljubljani,
nekako sam neplanirano
i spontano bio sudionik
pripreme i postavljanja
kamena temeljca.
Sigurno su to i drugi
željeli ali mene je Allah,
dž.š., počastio jer treba
iskreno raditi i onda
Allah dž.š., počasti.''
S T R A N 1 4
Čuvanje jezika
Obradovati drugoga
Sulejman, a.s., i vrapci Zabilježeno je kazivanje o
Sulejmanu, a.s., kako je vidio
vrapca da cvrkuće svojoj
izabranici: ‘’Nema prepreke
da udovoljim tvojoj želji. Ako
želiš, uzet ću u svoj kljun ku-
polu od Sulejmanovog dvorca
i bacit ću je u more.’’ Sule-
jman, a.s., nasmija se njihovom
udvaranju, pozva ih sebi I reče
vrapcu: ‘’Jesi li u stanju da to
učiniš?’’ ‘’Allahov poslaniče’’,
reče vrabac, ‘’svako stvorenje
nastoji da se okiti i pokaže
velikim kod svoje sapitnice, a
za ovo što se u ljubavi zbori
nema predbacivanja.’’ Potom
Sulejman, a.s., reče ženki: ‘’Što
ga nisi spriječila da ti govori
što je govorio, a znaš da te
voli?’’ ‘’Allahov poslaniče’’,
reče ptica, ‘’on nije zaljubl-
jenik, on samo čezne. Iskazu-
jući meni ljubav, uistinu, ok-
renut je nekoj drugoj.’’ Iskaz
ptice je djelovao na Sule-
jmanovo, a.s., srce, pa je po-
čeo plakati. Odvojio se od
svijeta četrdeset dana, za to
vrijeme moleći Allaha, dž.š.,
da mu sačuva srce, da ga
usmjeri samo Njemu I da
njegova ljubav bude poklon-
jena samo Njemu.
ga obraduješ i izvijestiš o ne-
čemu lijepom što će mu se
desiti, da ga zaštitiš i spasiš od
kakve nesreće, da od njega
otkloniš nevolju, da mu
olakšaš kada je u žalosti i tuzi i
tako dalje.
Poslanik, a.s., je rekao:
‘’Najdraže djelo Allahu, nakon
obavljanja farzova, je obradovati
muslimana.’’
Najdraže djelo Allahu nakon
obavljanja onoga što je On
propisao kao što su namaz,
zekat, post i hadž je obra-
dovati muslimana I unijeti
radost u njegovo srce. Kao da
je onaj koji pazi na svoje vri-
jeme, pa ga provodi u koris-
nim poslovima I čuva svoj
jezik. A onaj koji ubraja svoj
govor u svoja djela, neće go-
voriti osim onoga što ga se
tiče.’’
(Hadis bilježi Bejheki)
Poslanik, a.s., je rekao:
‘’Najdraže djelo Allahu je ču-
vanje jezika.’’
Čuvati jezik od govora koji je
zabranjen, poput laži, ogova-
ranja I prenošenja tuđih riječi,
spade u najdraža djela uz-
višenom Allahu. Nečuvanje
jezika rezultira pokvarenošću
srca, a pokvareno srce dovodi
do pokvarenosti I svih drugih
organa. U Ibrahimovim, a.s.,
suhufima se navodi: ‘’Pametan
Samokontrola je ...
S T R A N 1 5
snaga koja se rodi iz ljudske
slabosti i svijesti da svako
kretanje ka uspjehu mora
poći od najniže i najranjivije
tačke, a to su iskrenim
kajanjem oplemenjeni
osjećaji nesavršenosti i
posrnulosti. S toga kažemo
da je to momenat/faza
spoznaje i zrelosti. Svaki
momenat/faza u kojoj
prepoznamo i prihvatimo
svoje slabosti je prilika da
duhovno jačamo i rastemo,
zlatna prilika od koje ne
smijemo bježati već je
prijateljski pogledati u oči.
Trinaestogodišnji dječak u
svom momentu spoznaje i
svježe stečene zrelosti kaže:
“ Ne moram pušenjem i
nasiljem dokazivati da sam
odrastao, nego
sposobnošću da vidim
koliko imam kontrole nad
svojim odlukama, kao što je
ne jesti i ne piti za vrijeme
posta. Sam sebi kažem da
sam odgovoran, bez da mi
iko drugi to nameće.”
Nauka kaže da je
samokontrola sposobnost
ljudskog bića da pažljivo
promatra vlastito ponašanje,
da ga misaono vrijednuje, te
da ga ciljano jača i u
željenom pravcu usmjerava.
Glavno pitanje
samokontrole je koje su
naše misli vodilje, temeljne
misli koje sa sobom povedu
sve druge misli, emocije i
ponašanje. Misao vodilja
može biti želim sebi da
činim dobro da bih mogao/
la i drugima činiti dobro.
također momenat kada
Merjem, majka Isa a.s., za
dobro svoga sina upravlja
svojim jezikom i mudro
odšuti na sve uvrede ili kada
Jusuf a.s. radi ljubavi svoga
Stvoritelja upravlja svojim
tjelesnim potrebama i odoli
čarima ženske ljepote. Svi
oni su imali jak cilj i
unutrašnje vrijednosti koje
su ih dostojanstveno vodile
Jedno je sigurno, s pravom
se može reći da je
samokontrola/
samopravljanje momenat
uspjeha, momenat kad smo
zadovoljni sobom. To je
onaj momenat kad majka
Musa a.s. pušta svoje
novorođenče niz rijeku Nil,
ona za njegovo dobro
upravlja svojim bolnim
majčinskim srcem. To je
kroz život i po čemu su
ostali zapamćeni kroz cijelu
ljudsku historiju.
unutrašnjih vrijednosti i
pravila koja ih prate.
Nekada je to samo dobro
uvježbani i disciplinovani oblik
ponašanja koji nas čini
funkcionalnim i povjerljivim.
Odgovornost spram sebe i
drugih. Učimo da ispravno
upravljamo sobom i onim
što nam je dato u
povjerenje/emanet, ono za
šta ćemo biti odgovorni,
ono što nas se tiče.
Da li je onda ispravnije reći
samoupravljanje umjesto
samokontrola, jer sve
ukazuje na to da čovjek
jedino može da upravlja, a
nikako da uspostavlja
kontrolu, pa čak ni nad
samim sobom.
Ako je samokontrola znak
da imamo dobar razlog da se
pokrenemo i vršimo
pozitivne promjene, onda
govorimo o otkrivanju slika
koje nas motivišu da
otklonimo sumnje i dileme
u donošenju odluka, te da
se krećemo prema gore i
čvrsto vjerujemo u
postavljeni cilj kao rezultat
Dobro uvježban i disciplinovan oblik ponašanja?
Momenat uspjeha
ZANIMLJIVOSTI
Piše: Aida Tule
S T R A N 1 6
Zadovoljstvo u jednostavnosti razmišljanja Rijetki su danas ljudi koji
znaju usporiti u malim
koracima da bi vidjeli
vrijednost i ljepotu
jednostavnosti pristupa
životu, te da ona u sebi
nosi mogućnost da
zapazimo osnovne stvari
na kojima počiva život
kao što su ljudi i
osnovne promjene na
njima, njihovu radost i
tugu, mladost i starost,
njihove odlaske i
povratke. Jedno vrijeme
budu tu na raskrsnici
života, a onda ih više
nema, odlaze drugim
stazama ka novim
ciljevima. Svijet je
prečesto mutan, znati
jednostavno razmišljati
znači biti dovoljno
mudar i sagledati
kompleksne životne
koncepte u njihovim
jasnoćama.
Drugim riječima znati
davati jednostavne
odgovore na složena
pitanja, imati definicije i
koristiti ih kao kompas.
Jedno od tih
kompleksnih pitanja je
koji je to “veliki posao”
koji nas čeka u životu, a
odgovor je da nema
važnijeg posla od onog
koji se zove “boriti se za
život” u svakom
njegovom obliku kojeg
svjedočimo. Zvuči
prejednostavno i kao
nešto što se
podrazumijeva, pa život
je svakako tu, ali upravo
je to posao koji najviše
podcjenjujemo i
zanemarujemo, dah na
kojem sve drugo počiva
i sve pokreče. I nimalo
lahko brinuti se o tom
dahu bez obzira koliko
jednostavno izgledalo.
je suština Tore, sve ostalo
je komentar.” I zaista, iz
ove rečenice se može
izvesti mnogo životnih
zakona i pravila, mogle bi
se mnoge međuljudske
nepravilnosti u
komunikaciji i odnosima
dovesti u sklad, mogle bi
se tone knjiga napisati i
mnoga naučna
istraživanja sprovesti, iz
samo jedne rečenice. I ne
samo to, kada bi se ta
rečenica primjenila u
politici i ekonomiji, imali
bismo svijet u kojem bi
ljudi pravedno poslovali i
uspostavljali bi mir i slogu
na Zemlji. Sposobnost da
to sve sažmemo u jednu
rečenicu uspijeva samo
onima koji imaju
jednostavan i iskren
pristup životu, što bi
drugim riječima značilo
genijalan pristup životu.
Jer, jednostavnost ne znači
podcijeniti važne procese i
zadovoljiti se minimumom,
nego učiniti te procese
dostupnim svakom
čovjeku i omogućiti
postizanje zadovoljstva
životom. Ono čemu danas
često svjedočimo, a što
udaljuje ljude jedne od
drugih i čini da nam se
određeni ciljevi
predstavljaju nedostižnim,
je komplikovanje u govoru
koji je sam po sebi
dovoljno preosjetljiv i
dubok. Neki ljudi smatraju
da što nepoznatije i
nejasnije riječi koriste u
obraćanju običnom
čovjeku, po mogućnosti
stranog porijekla, da su
time cijenjeniji kao
intelektualna elita tog
naroda.
U romanu Bajka o
Benjaminu Baruhu
(G.Kuić), koja se odigrava
istočno od zapada i
sjeverno od juga,
putujemo kroz nešto što
se zove priča o jako
kompleksnom biću
zvanom čovjek i te priče
svojom jednostavnošću
prikazuju svu ljepotu
ljudskog postojanja. Jedna
od tih priča je o mladiću
koji je razglasio da bi bio
voljan da prihvati jevrejsku
vjeru ako mu bilo ko od
vjerskih uglednika objasni
cijelu Toru (Tewrat) stojeći
na jednoj nozi. Mnogi su
se našli uvrijeđenim i
vidjeli su to čistom
provokacijom i
ismijavanjem. Međutim,
našao se jedan rabin po
imenu Hilel koji mu je uz
ljubazan osmijeh prišao i
rekao: “Ništa lakše – Ne
čini drugome, ono što ne
želiš da drugi čine tebi, to
S T R A N 1 7
Zadovoljstvo života kroz
jednostavnost razmišljanja
nalazimo u svemu onome što
nam svojom iskrenošću i
jasnoćom osvjetljava pravac
kretanja, što ljude približava i
daje im priliku da žive
dostojanstveno i slobodno
uprkos složenosti raznih
sistema koji nastoje da nas
porobe. Efikasnost ovog
pristupa možemo vidjeti u
različitim životnim sferama,
od jednostavnog govora,
odjeće, uređenja kuće, pa do
prenošenja znanja na
najprestižnijim katedrama
svijeta. Svi drugi svijetovi koje
je Svemogući stvorio žive po
ovom principu, jedino čovjek
uporno komplikuje.
Podudarnost između biljnog i
ljudskog svijeta završava se na
tome što sve što se rodi mora
i umrijeti, ono što se između
te dvije osnovne tačke događa
kod ljudi je nerazumno, dok je
kod biljaka razumno, jer
sklad, rijedak među ljudima,
sveprisutan je u svijetu
zelenila.
vjed biti prijatelj’’, heroj mu
odgovori: ‘’Bježi zavidniče,
gledaj svoja posla!’’
Ni ovoliko savjeta nije ušlo u
herojeve uši. Savjet ne može
uticati na loše ubjeđenje. Um-
jesto njemu, pružio je ruku
medvjedu. Čovjek reče: ‘’Idem,
ali ti trenutno nisi pri pameti.’’
Heroj na to odgovori: ‘’Hajde
idi, ništa ne brini za mene.’’
Čovjek je još dodao: ‘’Ja ti ni-
sam neprijatelj. Da si me pos-
lušao, učinio bi samo se bi do-
bro. ‘’A heroj mu odvrati:
‘’Hajde bježi, spava mi se.’’
Čovjek još jednom pokuša:
‘’Ne sumnjaj u savjet prijatelja.
Spavaj pokraj nekoga pamet-
nog, neka te takav čuva u snu.
Heroj se zbog čovjekovog na-
valjivanja unervozio i po-
sumnjao, pa reče: ‘’Izgleda me
ovaj želi ubiti ili je neki zlobni
prosjak. Ili mi je možda posta-
vio neku zamku. Čim mi ovako
nešto nudi. Želi me prepasti i
odaljiti od mog prijatelja.’’
Heroj koji je mislio loše, nije
se fino ponio prema do-
bronamjernom čovjeku. Zbog
pogrešnog mišljenja, gajio je
dobro mišljenje o medvjedu,
kao da su od iste vrste.
Musliman pogleda budalu i,
uzdahnuvši la havle, nastavi
svoj put. On zaspa. Medvjed ga
je čuvao i stalnu mu bdio nad
glavom zbog muha koje su ga
uznemiravale u snu. Ali je
primijetio da koliko god tjera
muhe, one opet dolaze. Med-
vjed se uznemirio zbog muha.
Otišao je i uzeo jedan veliki
kamen sa stijene. Kada je ugle-
dao kako su se muhe opet
spustile na njegovo lice,
zamahnuo je tim velikim
kamenom prema njegovom
licu da otjera muhe. Eto, on se
riješio muha! Ogromni kamen
mu je smrskao lice. Tako se
raširila poslovica u narodu:
‘’Ljubav budale, je poput ljubavi
medvjeda; mržnja mu je ljubav, i
ljubav mu je mržnja.’’
Hazreti Mevlana pripovjeda:
Jednog medvjeda je uznemira-
valo jedno čudovište. Neki
heroj je otišao da ga spasi.
Zbog te dobrote, medvjed je
odlučio da zbog toga bude uz
heroja poput psa od Ashabi
Kehfa. Kada se taj heroj musli-
man jednom razbolio i pao na
postelju, medvjed ga je pazio i
čekao njegov oporavak. Jedan
čovjek koji je tuda prolazio
upita: ‘’Kakvo je to stanje?
Odakle tolika blagonaklonost
medvjedu?’’
Heroj mu ispriča priču o ču-
dovištu pa čovjek mu reče:
‘’Ne veži dušu za medvjeda.
Prijateljstvo budale je nepri-
jateljstvo. Medvjed je šejtan i
opasan.’’ Heroj mu odgovori:
‘’Vallahi ti mi zavidiš. Pazi se
njegove ljubavi, ne njega. ‘’
Tada čovjek reče: ‘’Prijateljstvo
budale je loša stvar. Ova moja
zavist je bolja od njihovog pri-
jateljstva.Ostavi medvjeda i
kreni sa mnom, ne napuštaj
svoju vrstu, ne može ti med-
Prijateljstvo jednog medvjeda