s t r a n - naslovna...slična je i žena samarijanka koja susreće isusa kod jakovljevog zdenca i...

lijeva ST

RANICA

MORE HOT ILLUSTRATIONS FOR YOUTH TALKS / WAYNE RICE

rije puno godina u malom gradiću posao jednog čovjekabio je da čuva željeznički prijelaz. Kada bi se vlakpribližavao u noći, on je mahao svojom svjetiljkomkako bi upozorio ljude koji su se vozili uskom

stazom da dolazi vlak i da se trebaju zaustaviti dok neprođe.

Jedne noći vlak je dolazio kao i obično i čovjek jeizišao na svoje uobičajeno mjesto kako bi upozorioautomobile koji se približavaju. U daljini je vidio kakose željezničkom prijelazu približava automobil ipočeo mahati svojom svjetiljkom pod nebomobasjanim mjesečinom. Automobil se nijezaustavljao pa je čovjek još žustrije mahaosvjetiljkom. Vlak će projuriti za samo nekolikosekundi. Automobil nije čak niti usporio. Čovjek nijemogao vjerovati. Automobil je već skoro bio natračnicama, a vlak je u svakom trenutku trebao proći.Čovjek je grčevito mahao svjetiljkom. Više nije mogaostajati nasred puta. Na kraju je skočio u stranu kada jejureći automobil udario vlak na pruzi. Svi putnici uautomobilu su poginuli.

Na ispitivanju je tugom pogođen čovjek objasnio policiji kako je uporno upozoravao vozilokoje se približavalo, ali se ono nije zaustavljalo. Dežurni policajac mu je rekao: “Gospodine, viste mahali svjetiljkom, ali ste je zaboravili upaliti.“

P

SVJETILJKA

PRIMJENAIsus nas je pozvao da budemo svjetlo svijetu. Naš je posaoda nosimo Radosnu vijest o spasenju svim ljudima. Ali nemožemo im govoriti o Isusu ako svjetlo u nama ne svijetli.Bez Kristovog svjetla, bit ćemo neuspješni.

Prevela: Tünde Torma

[ 2 ] Odjek | 124 | studeni - prosinac 2013.

Rijecurednika

studeni — prosinac2013.

Cijena 10 kn

. Izdavač i osnivačOdjeljenje za mladežKršćanske adventističkecrkve

. Glavni urednikSlobodan Bobo Marč[email protected]

. Adresa uredništvaOdjekPrilaz Gjure Deželića 7510000 ZagrebHrvatskatel. (01) 2361 903faks (01) 2361 [email protected]

. UredništvoTamara Moslavac KosDejan StanjevićAna VebleIvona Vratarić

. LekturaMarijan Malašić

. KorekturaTünde Torma

. GrafičkooblikovanjeSanja Šeb, Cat design

. TisakTipomat

. Naklada900 kom.

ISSN 1331-5994

Godina 24. broj 124

očetakgodineje

vrijeme kad bacamopogledunatrag isažimamosve što namse dogodiloprošlegodine tedonosimonove odluke za predstojeću godinu. U Odjelu zadjecu, mladež i izviđače bilo je puno događanja ija vjerujem da je većina vas sudjelovala na njima.Podsjetit ću vas na samo neka od njih: saborimladih, nogometni turnir, molitveni tjedan zamlade, Svjetski dan mladih, Slatina fest, Firstcamp, Alpski tabor, kantonovanje u Splitu i Rijeci,ljetovanje studenata na Fratarskom otoku, Relay uSplitu, Međunarodni kongres mladeži u NovomSadu, doček nove godine i još mnogi drugi.Također smo sudjelovali na raznim seminarima zavođe mladih, dječje učitelje i izviđače, te objavilinekoliko knjiga, novu biblijsku pouku za djecu teostale materijale. Vjerujem da su nas ovi događajii zajednička duhovna okupljanja ohrabrili te danam je bilo lijepo sudjelovati unjima. U godini koja je prednama neka nam u svemu štočinimo uzor bude Krist, naš Bog.Budimo vesela i radosna srca.Neka nas Bog uvijek vodi iblagoslivlja u svemu što činimo.

studeni - prosinac 2013. | 124 | Odjek [ 3 ]

Bobo S. Mar�eta

P


-- Branko Bistrović --

oliko će Crkva uspjeti ostvariti svojumisiju objavljivanja Evanđelja, ovisi otome koliko su pojedinci vjernici

uključeni u osobno svjedočenje svojimprijateljima i poznanicima. Ključ napretkaleži u vjernosti i duhovnoj motiviranostipojedinaca. Zapravo, ključ napretka CrkveBog je stavio u ruke mladih. O tome govoriNovi zavjet i povijest adventizma.Ohrabrujuća je činjenica vezana uzistraživanje Valuegenesis (2007.) koja govorida 54,9% mladih u Jadranskoj uniji volesvojim prijateljima svjedočiti o svojojosobnoj vjeri. S druge pak strane, znači da46,1% mladih to smatra teškim i ne vole bitiuključeni u osobno svjedočenje.

Možda će sljedeće razmišljanje o stilovimaosobne evangelizacije ohrabriti one kojisvoju vjeru prenose drugima, a moždapokrenuti one mlade koji su skeptični ili susuzdržani u tome pitanju. Naime, želimistaknuti dvije stvari na početku ovog članka.Prvo, da je novozavjetna misija povjerenapretežito mladim ljudima i oni su je iznijeliuspješno. Drugo, da su upravo ti mladi ljudi

pristupili osobnom evangeliziranju na vrlorazličite načine. Njihov način ili stil uvelike jeovisio o njihovom duhovnom daru, odnosnonjihovoj osobnosti koja je također Božji dar.Duboki slojevi čovjekove osobnosti sustabilni i treba ih uvažiti kada razmišljamo nakoji način pristupiti svojim kolegama iprijateljima. Stilovi evangelizacije koje sumladi u Bibliji prakticirali djeluju takojednostavno da bi mnogi od nas mogli nekeod tih načina primijeniti. Možda će vam nekiod stilova evangelizacije dati ideju što bistevi mogli učiniti za Krista. Prepoznajmo svojevangelizacijski stil! 1

� STIL SLUŽENJAIme joj je bilo Tabita (u prijevodu

“košuta“). Možda je bila i takve plašljive ipovučene naravi. Možda nije bila djevojkavelikih riječi i sposobna za javni nastup. Ali jebila osoba velikog srca, sposobna prepoznatipotrebe drugih, njihove strahove, patnje iživotne potrebe. Izgleda da je ona bilaspremna žrtvovati se za druge i na taj načinizgrađivati odnose. Dogodilo se da se Tabita

Misija sa stilom

1 Koncept osobnih stilova je modificirani opis osobne evangelizacije B. Hybellsa.

K


unatoč mladosti razboljela i naglo umrla.Kad su je izgubili, svi su zapravo shvatilinjezinu pravu veličinu. Nastala je velika tugazbog njezine smrti. Poslali su neke ljude dadovedu apostola Petra ne bi li on neštoučinio za nju. Kakav je ona to doprinos dalasvome gradu i crkvi da je nastala takva strka?Biblija je opisuje na sljedeći način: “Bijašeona bogata dobrim djelima i milostinjamašto ih je dijelila.” Njezina dobrotvornaaktivnost ponajviše se odnosila na brigu zaodjevne predmete za siromašne. “Petar usta ikrenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga ugornju sobu. Okružiše ga sve udovice te muplačući pokazivahu haljine i odijela što ih jeKošuta izrađivala dok je još bila s njima.”(Djela 9,39) Drugim riječima, Tabita ili Košutaje svojom šivaćom iglom uznemirila svojgrad. Odjevni predmeti su u ono vrijeme biliskupi i siromašnima nedostižni. Ručno ješivala haljine i dijelila udovicama i drugimsocijalno nezbrinutim i potrebitim osobama.Čineći dobro, ona je najavljivala Božjekraljevstvo. Kako vam se čini Tabitin stilevangelizacije? Iglom uznemirila grad! Zarnemamo mi više od igle kojom možemoposlužiti nekome na korist?

� STIL DRUŽENJA (INTERPERSONALNI STIL)Pogledajmo još nekoliko načina ili stilova

osobne evangelizacije u Novom zavjetu.Jedan od njih je zapisan u Evanđelju po Luki5,27-29: “Nakon toga iziđe i ugleda carinikaimenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I rečemu: ‘Pođi za mnom!’ On sve ostavi, usta ipođe za njim. I Levi mu u svojoj kući prirediveliku gozbu. A s njime bijaše za stolomveliko mnoštvo carinika i drugih.”

Očigledno je Levi (Matej) bio vrlokomunikativan jer je imao punopoznanstava i “veza”. Njegov posao carinika iporeznog službenika je to i pretpostavljao.Volio je blizinu i društvo ljudi. Sada kad jeupoznao Isusa i njegov se život promijenio,

upotrijebio je onaj dar i snagu svojeosobnosti koju je imao – društvenost. Zanjega sasvim prirodno, organizirao je gozbu,slavlje, večeru ili domjenak. Pozvao je svesvoje prijatelje, ali je pozvao i Isusa i Njegoveučenike. Omogućio je interakciju izmeđusvojih nevjernih prijatelja i onih koji sunajavljivali nebesko kraljevstvo. Možda onsam nije bio toliko potkovan i sposobanobjasniti biblijske istine, ali je iskoristio svojesposobnosti i društveni stil osobnosti i životada neke ljude dovede k Isusu. Poslije će onrazviti svoje talente i napisati knjigu –Evanđelje po Mateju. Što je s nama?Koristimo li svoju društvenost isključivo radizadovoljenja svojih potreba, ambicija iciljeva? Ili organiziramo društvene događajekoji će omogućiti povjerljivu i osobnukomunikaciju između onih koji Evanđelješire i onih koji ga traže?

� STIL POZIVANJAMnogo je različitih karaktera. Nijedan

čovjek nije isti. Andrija, na primjer, bratIsusovog učenika Petra, koristio se svojimvrlo jednostavnim ali efikasnim stilom. Zarazliku od temperamentnog i pomalonadobudnog Petra, Andrija je bio povučenijii nije se volio isticati. Uvijek je bio u drugomplanu. Premda je odrastao u kvartetu sPetrom, Ivanom i Jakovom, u ključnimtrenutcima Isusovog života spomenutatrojica su prisutna, a Andrije nema međunjima. Nije se nametnuo kao vođa i nijenapisao nijedno evanđelje. Ali on jeočigledno bio vrlo senzibilan te je uspijevaona licima ljudi pročitati njihove potrebe iimao je dar suosjećanja, empatije. Iznadsvega imao je dar dobre procjene ljudi. Kadbi zapazio osobu s kapacitetom ili potrebom,on bi je pozvao k Isusu. Na taj je način doveoIsusu dječaka s kruhovima i ribama (Ivan 6),neke strance (Ivan 12, 20), Grke, koji su došlividjeti Isusa, a još prije svih njih svojegabrata Šimuna Petra. “Jedan od one dvojice,koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijašeAndrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađesvoga brata Šimuna te će mu: ‘Našli smoMesiju!’ - što znači ‘Krist – Pomazanik’.Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: ‘Tisi Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!’ - štoznači ‘Petar – Stijena’.”

Neprocjenjive su posljedice takvogjednostavnog stila. Kako bi Petar, stup prvekršćanske Crkve, pisac dviju poslanica,evanđelist koji je Kristu doveo tisuće ljudi,uopće došao k Isusu da nije bilojednostavnog Andrijinog poziva? Bi li uopće?


Slična je i žena Samarijanka koja susrećeIsusa kod Jakovljevog zdenca i nakon togapoziva sve svoje sumještane k Isusu.Prepoznati osobe koje su otvorenog srca ipozvati ih na mjesto gdje će se govoriti oIsusu stil je koji mnogi mogu prakticirati. Ovopozivanje pak nije nasumično, već ciljanipristup u molitvi, dobroj procjeni i ljubavi.Tko bi tome mogao odoljeti?

� KONFRONTACIJSKI STILNeki su ljudi temperamentni u

komunikaciji, sposobni stvoriti povjerljiveodnose i uvjeriti druge. Takav je bio apostolPetar. On se nije bojao prići duhovnimpitanjima izravno. Na blagdan Pedesetnicesuočio je prisutne s njihovim sudjelovanjemu Kristovom raspeću i njihovom krivnjom.Dovoljno taktično i, s druge stranenedvosmisleno jasno, uputio je tisućamaprisutnih poziv na pokajanje koji je prihvatilopreko tri tisuće ljudi. Ljudi ovakvekarizmatične osobnosti uvjereni su, uporni iimaju taj dar prepoznati korijen problema tega nazvati pravim imenom (Djela 2). Nekadaje nužno suočiti pojedince s njihovimgrijesima ili nebiblijskim vjerovanjem kako biprepoznali duhovnu stvarnost i mogli natemelju nje donijeti bitne životne odluke.Pritom treba svakako izbjeći moraliziranje ilivrijeđanje drugih.

� STIL UVJERAVANJA (INTELEKTUALNI STIL)Ovom stilu često pribjegavaju ljudi vični

analitičkom i logičkom razmišljanju kojimasu bitne činjenice i argumenti. Oni uživaju uvođenju rasprava i odlično baratajufilozofskim i teološkim činjenicama koje impomažu da nastupe apologetski. Oni će radonačeti i složena filozofska pitanja. Pavao nasličan način postupa u Ateni (Djela 17). On sekoristi svojim znanjem o religiji i filozofijilokalnih stanovnika kako bi neke od njihuvjerio da im se valja obratiti Kristu. Mnogimladi, postmodernistički intelektualcimoraju biti uvjereni u istinu. Ovaj je stilpotreban, ali on ne bi smio prerasti uprepirku ili isticanje vlastitih intelektualnihkapaciteta.

� STIL OSOBNOG SVJEDOČANSTVANeki među nama dovoljno su

ekstrovertirani u komunikaciji da mogu čak istranim osobama ispričati svoju osobnupriču o Božjem djelovanju u njihovomživotu. Ovakvo osobno svjedočanstvo znaostaviti dubok dojam i sprječava slušateljada polemizira. Naše osobno iskustvo je

subjektivno i baš zato ne izaziva nikoga danam se suprotstavlja argumentima. Oni kojise koriste ovakvim stilom moraju biti pažljivii primjereno primijeniti svoja iskustva naživot druge osobe. Mnogo se novozavjetnihosoba služilo ovakvim stilom. Apostoli susvjedočili ono što su vidjeli. A izliječenislijepac iz Ivana 9,24.25 bio je spremanposvjedočiti pred društvenom elitom:“Pozvaše stoga po drugi put čovjeka kojibijaše slijep i rekoše mu: ‘Podaj slavu Bogu!Mi znamo da je taj čovjek grešnik!’ Nato imon odgovori: ‘Je li grešnik, ja ne znam. Jednoznam: slijep sam bio, a sada vidim.’” Osobnoiskustvo Božje prisutnosti ne može sezadržati za sebe.

Duboki slojevi naše osobnosti povezanisu s osobnim evangelizacijskim stilom kojinam leži i koji nam je prirodan. Kad svojesposobnosti posvetimo Bogu, one ćesigurno pomoći drugima da stupe uspasonosni odnos sa živim Bogom.Prepoznajući svoj stil sukladan svojemkarakteru, mi možemo u sili Svetoga Duhadoživjeti još veću slobodu u osobnojevangelizaciji i doprijeti do svojih prijatelja.Koji je tvoj stil osobne evangelizacije kojiprimjenjuješ?


Mladi u misiji “Jedna godina za Isusa”isijski odjel Hrvatske konferencije već više godina raznim sredstvima podupireevanđeoske aktivnosti vjernika u gradu Splitu i južnoj Hrvatskoj. Na taj se načinadventna vijest nastoji objaviti stanovnicima toga velikoga grada u kojem živi

gotovo dvjesto tisuća stanovnika. A kada je riječ o cijeloj regiji koja obuhvaća dvije najjužnijehrvatske županije, broj stanovnika prelazi pola milijuna. Početkom studenoga ove godineorganizirana je u Splitu misijska škola za mlade “Jedna godina za Isusa“. Osmero mladihdragovoljaca odazvalo se i uključilo u program pripreme za djelotvornu službu. Programomje predviđeno da od iskusnih profesora, propovjednika i djelatnika koji su aktivni u misijidobivaju teorijsku i praktičnu poduku. Tea, Ana, Ljiljana, Marija, Alen, Livio i Predrag nastoje usuradnji s voditeljem programa Jovanom Prvulovićem, pastorom Kristijanom Mojzešom ivjernicima crkve tijekom godine dana osmisliti i provoditi evanđeoske aktivnosti u Splitu injegovoj okolici s ciljem da ostvare Kristovo poslanje – Evanđelje svakome.

U protekla dva mjeseca stekli su dragocjena iskustva i usvojili osnovne spoznaje izpsihologije, biblijskog rada i vođenja malih skupina. Pokazali su visok stupanj motiviranostitijekom praktičnih aktivnosti te aktivno sudjelovali u pripremi obroka, organizaciji društvenihaktivnosti, podjeli knjiga i DVD-a. Podijeljeno je na desetke knjiga i nekoliko stotina časopisaZnaci vremena, Izlaz i Connect. U stankama između predavanja koristili su svaku prigodu zamisijsko djelovanje. Bog ih je blagoslovio te su zadobili povjerenje nekih osoba iz grada.Svakog utorka i petka okupljaju se zajedno na večernjim druženjima i proučavanjima.Ohrabruje činjenica da su ih vjernici splitske mjesne crkve srdačno prihvatili te s njimaskladno surađuju na bogoslužjima, u malim skupinama i aktivnostima Udruge “Bolji život“.

Hvale je vrijedna pomoć u sredstvima i namirnicama koju su poslali vjernici izdaruvarskog i virovitičkog okruga. Domaće voće, povrće, žitarice i zimnica iz kućnih ostavabila je ukusna i zdrava. Vjerujem da će ovaj izvještaj biti poticaj i drugim vjernicima dapokažu svoju velikodušnost i darežljivost te pošalju svoju pomoć mladima koji su spremninositi Božju ljubav stanovnicima Splita.

U ovom kratkom razdoblju zajedništva u misiji, stečena su iskustva i sklopljenaprijateljstva koja će biti dragocjeni zalog u radu koji predstoji u 2014. godini i u njihovombudućem životu. Njihov primjer može biti poticaj i drugim djevojkama i mladićima da im sepridruže i posvete službi za bližnje.

Prednost je surađivati s Isusom u djelu spašavanja bližnjih. U biblijskoj usporedbi oradnicima u vinogradu (Matej 20,1-16), nalazimo izvještaj da je domaćin pet puta izlazio nagradski trg da “najmi radnike u svoj vinograd“. Svima koje je zatekao “gdje stoje besposleni natrgu“ rekao je: “Idite i vi u moj vinograd pa ću vam dati što bude pravo.“ U Božjem vinograduima posla za svakoga. Još je mnogo područja koja treba obraditi. Još mnogi trebaju čuti vijestnade i iskusiti Božju ljubav.

Drage djevojke i mladići, “mnogi govore: ‘Tko će nam pokazati sreću?’“ (Psalam 4,7) Nemaveće sreće od one koju doživljavaju oni koji spremno surađuju s Isusom u spašavanju bližnjih.Ako želite naučiti kako postati bliski s Bogom, kako se ophoditi prema drugima i pozivatidruge ljude da provode vrijeme s Njim, razmišljajte o tome da se uključite u program “Jednagodina za Isusa“. Upoznat ćete djevojke i mladiće koji iz dana u dan doživljavaju novauzbudljiva iskustva. Život će vam biti ispunjen istinskom radošću dok svojim svjedočenjem iživotom drugima budete otkivali Božju ljubav i dobrotu.

-- Drago Mojzeš --

M


Da mi je netko rekao prije godinu dana da ću živjeti u Splitu i to u crkvi, ne bih mu vjerovala. Ma da ću uopće

ići u crkvu, također ne bih vjerovala. Moj se život totalno promijenio godinu i pol unazad. Upoznala sam Isusa i On

me počeo mijenjati. Nikada ne bih mogla sama iskorijeniti loše navike i osobine. A On je to učinio za mene. Kad

sam počela čitati Bibliju, sama u svojem domu, nisam imala nikakve spoznaje o Bogu, ali On mi se pomalo otkrivao

i tako me doveo u Adventističku crkvu. Puno sam se molila da mi pokaže put kojim trebam ići. Nakon što sam Ga

počela upoznavati, nije mi trebalo puno da poželim i drugima govoriti o Bogu koji je aktivan u našem životu, koji

uslišava molitve, koji spašava i izbavlja nas od raznih stvari od kojih se sami ne možemo. Odlučila sam otići u crkvu koja ima stavove kao ja. Da s drugima mogu razgovarati o Njemu, i da me netko

usmjeri kako da Mu služim. Nakon osobnog istraživanja i molitve, odlučila sam se javiti na stranicu Adventističke

crkve da vidim mogu li doći i pridružiti se. Javio mi se Darko Kovačević i pitao iz kojeg sam okruga da me može

“proslijediti“. Bio je jako drag i ljubazan. Pomislila sam si, ma baš su dragi ti adventisti. Imaju jedan plus od mene.

U pulskoj crkvi tada je pastor bio Dario Kovačević. Dobila sam njegov broj od Darka i odlučila se javiti da zakažemo

sastanak kako bih vidjela mogu li ja doći u crkvu. I da provjerim je li uistinu u Adventističkoj crkvi onako kako sam

ja u svojem malom istraživanju saznala. Dario je zbilja dobar pastor, puno sam od njega naučila i puno mi je

pomogao u mojem asimiliranju u crkvu. Nedugo nakon što smo počeli proučavati teme za krštenje, uvidjela sam

potrebu da se u Vodnjanu osnuje mala skupina i zamolila Darija da dođe i proučava s nama. On je bio oduševljen

idejom, bio nam je stalno na usluzi i prilagođavao se nama. Vjerujem da mu nekad i nije bilo lako. Krenuvši u crkvu, upoznala sam divne ljude. Stvarno su me lijepo primili i mogu reći da sam se vrlo brzo

osjećala kao da sam dio obitelji. Poželjela sam i ja pružiti tu toplinu drugima koji dođu kao što sam ja došla. Ne

samo to, nego sam htjela početi raditi nešto konkretno za ljude i u crkvi i izvan nje. Željela sam im pomoći da dođu

Kristu, ali sam smatrala da nemam dovoljno znanja i hrabrosti da svjedočim u svojem gradu. Molila sam se Bogu

da me upotrijebi. Ali nikakav znak nisam vidjela. I tako, dok sam ovog ljeta kukala kako se osjećam beskorisnom i

da bih i ja nešto konkretno radila, brat Alen H. rekao mi je da postoji projekt u koji bih se mogla uključiti i

preporučio mi ga. Nisam čekala (jer sam i inače nestrpljiva), već sam ga zamolila da me poveže s nekim za koga

zna da je zadužen za taj projekt, rekla sam mu da sam zainteresirana i da želim ići. Molila sam se da mi Bog otvori

vrata da radim za Njega i da sakupi i druge ljude jer sam čula da je taj projekt trebao biti pokrenut prije, ali nije bilo

dosta sudionika. I tako je Gospodin meni uslišao molitvu i evo nas tu u Splitu. Ovo mi je nakon krštenja najbolja životna odluka.

Svakom bih preporučila da se uključi ako ne u ovakvu aktivnost, onda barem u neku koja se odvija u njegovom

gradu. Ovo je jedinstvena prilika da se zbližimo s Bogom i drugom braćom i sestrama, da bolje upoznamo sebe i da

steknemo znanje koje će nam pomoći da budemo bolji Božji radnici. Željela bih zahvaliti svima koji su omogućili da

ovaj projekt zaživi, svima koji svojim molitvama i novčanim sredstvima pomažu ovaj projekt, te svim svojim

sestrama i braći iz pulske crkve koji su nas ohrabrili i imali povjerenja u nas da nas pošalju u misiju. Isus je rekao:

“Žetva je velika, a poslenika malo.“ Ja sam shvatila ozbiljno ovaj redak. Neka nam Bog svima pomogne da budemo

dobri poslenici, da se vladamo kao Božja djeca i da s veseljem dočekamo Kristov drugi dolazak.

Tea Mileusnić


Kada sam se obratio i stvarno up

oznao Krista koji je iz korijena pro

mijenio moj dotadašnji život, bio

sam toliko

oduševljen pozitivnim promjenam

a koje su se tada dogodile sa mno

m da sam htio svima pričati o tom

e. S obzirom na to

da sam u svojem društvu bio jedi

ni adventist, imao sam veliku želj

u i potrebu svima svjedočiti o Kri

stu. K tome još živim

u mjestu s vrlo malo vjernika u ko

jem je misijska aktivnost vrlo slab

o zastupljena, tako da sam od sam

og krštenja

osjećao obvezu i osobnu odgovor

nost da što više ljudi upoznam s K

ristom, jer je za mnoge od njih to m

ožda jedina

prilika da stvarno upoznaju Boga

. S obzirom na takve životne okol

nosti, i moje su dužnosti u crkvi u

vijek bile najviše

usmjerene upravo na misijski rad

. Koristio bih se gotovo svakom pr

ilikom koja mi se pružala da se us

avršim i podučim u

radu za Boga i steknem nova isku

stva u odnosu s Njim. Što bih više

svjedočio i radio s ljudima, to je m

oja želja da

posvetim što više svojeg slobodn

og vremena tome sve više i više r

asla. Najviše su mi ohrabrenja pru

žala iskustva ostalih

misionara s kojima sam dijelio isku

stva i upijao korisne savjete. Kad

a sam čuo za projekt “Dalmacija u

fokusu“ i “Jedna

godina za Isusa“, bio sam odušev

ljen i odmah sam htio svojim sudj

elovanjem poduprijeti tu odličnu

akciju, ali sam zbog

ostalih životnih obveza bio privrem

eno spriječen. Zbog nedovoljnog

odaziva cijeli je projekt bio odgođ

en. Nadao sam se

da će se akcija ponoviti i bio oduše

vljen kada sam ovo ljeto primio p

otvrdnu povratnu informaciju da

će se ta misija ipak

organizirati. U međuvremenu se p

rijavio dovoljan broj sudionika vol

ontera i sve je napokon moglo po

četi. Bog je

pripravio put našoj misiji i pripre

mio teren za naše djelovanje.

Prijavio sam se kako bih s drugim

a podijelio svoje životno iskustvo

. Smatram da bismo se svi trebali

što više uključiti

u aktivno propovijedanje Evanđel

ja jer mislim da je Kristov drugi d

olazak jako blizu i da nemamo jo

š jako puno vremena

da svijet upoznamo s njime. Moj

a je odluka da sve što naučim u te

oriji i praksi primijenim u radu u s

vojoj okolini kad se

vratim jer je i tamo potreba za mis

ijskim radom iznimno velika. Nad

am se da će mi ovo biti odlična pr

iprema za moj

kasniji samostalni rad koji kanim

organizirati u svojem rodnom gr

adu. Vjerujem da ću steći puno po

zitivnih iskustava

koja će nas sve ohrabriti i da će n

aš rad ovdje biti na korist i blagos

lov svima u splitskoj mjesnoj crkv

i, gradu i cijeloj

Dalmaciji. U potpunosti vjerujem

u uspjeh ovog projekta te sam za

hvalan vodstvu Konferencije na u

strajnosti da ne

odustane od ovog projekta i svim

kolegama sudionicima na svojoj

odluci da provedu godinu dana ž

ivota u radu za Krista.

Nadam se da će se ovakvi projekt

i nastaviti i ubuduće, možda čak i

na nekim drugim područjima i da

će se uključiti što

više mladih ljudi jer je rad za Kris

ta najljepši i najplemenitiji posao

na svijetu. To je moja želja i moli

tva jer su potrebe

velike, a radnika je uvijek premal

o.

Livio Stipaničić


Predstavite nam se!

Ana: Ja sam Ana Kutić, imam 26 godina idolazim iz Vodnjana. Alen: Moje ime je Alen, imam 34 godine,dolazim iz Pule.Tea: Ja sam Tea, imam 24 godine i živim uVodnjanu, gradiću kraj Pule.Predrag: Zovem se Predrag Draženović, imam39 godina, dolazim iz Otočca.Livio: Moje je ime Livio Stipaničić, dolazim izVelike Gorice i imam 28 godina.Marica: Zovem se Marica Prvulović, imam 44godine i dolazim iz Pule.Jovan: Zovem se Jovan Prvulović, imam 49godina i dolazim iz Pule.

Kako je došlo do odluke da sepriključite ovom misijskom projektu?

Ana: Došlo je tako da sam od jedne prijateljicečula za misijski projekt u Splitu, nakon čega sespontano rodila ideja da mu se i sama priključim. Alen: U životu volim izazove koji meoplemenjuju i zbližavaju s ljudima, izazove kojijačaju moj odnos s Bogom i koji me potiču naaktivnost i rad. U iskrenoj namjeri i potrebi zapotpunim posvećenjem i novim životom, žudiosam cijelim srcem da se promijenim u cijelosti ida me Bog upotrijebi. Iako nisam znao što jepreda mnom, pitao sam kakve Bog ima sa mnomplanove dok nisam dobio poziv i osvjedočenjeda Bog želi da dođem u Splitu i radim na godinudana.Tea: Odluku sam donijela odmah nakon što samsaznala za ovaj projekt jer je bio odgovor namoju molitvu.Predrag: Do odluke da dođem u Split ipriključim se misijskom projektu “Jedna godinaza Isusa“ došlo je zbog želje da odem u drugigrad i sredinu gdje ću moći raditi za Isusa isvjedočiti o biblijskoj istini i da se upoznam snovim ljudima budući da dolazim iz malog gradagdje se većina ljudi poznaje.Livio: Ovom sam se misijskom projektupriključio kako bih unaprijedio i usavršio svojeznanje iz Biblije, svjedočio drugima o svojemživotnom obraćenju, unaprijedio svoj duhovniživot i stekao puno pozitivnih iskustava u radu zaBoga.Marica: Oduvijek sam se željela uključiti uorganiziranu ekipu onih koji žele pomoći

drugima da pronađu pravi smisao života.Jovan: Odlučio sam se priključiti ovom projektuzbog neugodne istine da na jednom velikompodručju naše konferencije ima vrlo maloadventista.

Jeste li imali prilike propovijedatiEvanđelje i prije nego što ste došli uSplit?

Ana: Nažalost, prije nisam imala prilike.Alen: Otkad sam upoznao Krista, moje je srceispunjeno radošću; želim podijeliti s drugimasvoje osvjedočenje i spoznaju koju sam dobio ususretu s Kristom.Tea: Pa budući da sam u crkvi godinu dana,nisam se stigla uključiti u misijske aktivnosti.Predrag: Imao sam prilike dijeliti časopise Znacivremena, pozivnice za evangelizacijske izdravstvene programe, anketirati stanovnikeSenja i radio sam povremeno pomoćne posloveza ADRA-u Hrvatska. Livio: Dosad sam sudjelovao uglavnom uaktivnostima dijeljenja knjiga i letaka,svjedočenju prijateljima, održavanju biblijskihproučavanja i ostalim projektima koje jeorganizirala moja mjesna crkva. Marica: Dok nisam došla u Split, nikada nisambila dio ovakve misionarske skupine, ali me ovajdio života posebno veseli.Jovan: Prije Splita više mjeseci samsvakodnevno kolportirao u jednom gradu gdjene postoji naša crkva. Također sam bio pionirglobalne misije u radu s romskom populacijom.

Kako provodite vrijeme u Splitu? Čimese bavite i kako izgleda vaš dan?

Ana: Vrijeme provodimo tako da se boljeupoznajemo s gradom u kojem boravimo injegovim građanima. Također osmišljavamo irealiziramo ideje kako što bolje poslužiti ovomegradu. Budimo se oko sedam sati, doručkujemo, u osami trideset imamo jutarnje bogoslužje nakon čegaslijedi nastava u devet. Imamo aktivnosti doručka i nakon ručka. Zatim slijedi odmor,poslijepodnevna nastava i slobodno vrijeme.Tako u prosjeku izgleda jedan naš radni dan. Alen: Svaki dan u Splitu ispunjen je novimaktivnostima i nepredvidljivim događajima.Trenutačno nas u skupini ima šestero iz raznihkrajeva naše domovine. Dan započinjemo

INTERVJU – JEDNA GODINA ZA ISUSA

Nekoliko mladih iz Hrvatske odlučilo se na odvažan potez u životu – provestijednu godinu u misiji. Uputili su se prema Splitu gdje se ovaj misijski projekt

održava i gdje sad aktivno djeluju šireći Radosnu vijest. Nama su ispričali detaljesvojeg boravka i iskustva koja su dosad stekli.


osobnim proučavanjem, a nakon toga seokupimo na zajedničkom doručku. Braćaiz Konferencije pobrinula su se da imamoredovita teološka predavanja. Mora se ipreživjeti, zato se i mi dečki uključujemo usvakidašnje kućanske poslove kao što jepriprema jela i kuhanje; u tome nampomažu djevojke koje su strpljive s nama iuključuju nas u dnevne dužnosti.Svakodnevno je netko dežuran na štanduili dijeli pozivnice za zdravstvenapredavanja. Imamo konkretne planovekako pomoći beskućnicima i ostalima kojisu u potrebi.Tea: Vrijeme u Splitu provodimo na raznenačine. Dan počinjemo jutrenjem,pjevamo, molimo se, čitamo jutarnji stih,razgovaramo, iznosimo potrebe, nekadčitamo Savjete o životu i prehrani i drugeknjige, nakon toga je nastava, dolaze namrazni predavači i stvarno sam oduševljenaonim što učimo. Predavanja su praktična izanimljiva. Nije svaki dan isti, ali je svakizanimljiv na svoj način. Predrag: Vrijeme u Splitu provodim takoda ustajem oko šest sati. Zatim imamosobno proučavanje pouke ili nekadodem trčati na Marjan, a u 8.30 zajedno sostalim članovima misijskog projektaimamo jutarnje bogoslužje na kojemčitamo jutarnje stihove i njihov komentar,razgovaramo i pjevamo. Od 9 do 11.30imamo predavanja. Od 11.30 do 14 imamorazne aktivnosti: dežuramo na štandu zaposuđivanje knjiga, dijelimo letke ilijepimo plakate za određene zdravstvene


i evangelizacijske programe, dijelimo časopiseIzlaz i Connect, raznosimo snimljene DVD-e sodređenim edukativnim programima na kućneadrese ljudi koji su ih naručili. U 14 sati imamoručak, od 16 do 19 nastavljamo s radom, od 19do 20 večeramo i družimo se s prijateljima isuradnicima projekta, a u 22 odlazimo naspavanje. Livio: Najviše vremena provodimo na nastavi ipraktičnim misijskim aktivnostima kao što suposuđivanje knjiga, dijeljenje letaka i časopisa ibiblijska proučavanja. Svoje slobodno vrijemeosobno najviše provodim u sviranju mandoline,osobnom proučavanju i druženju s kolegama,mladima iz crkve i prijateljima koji se dolaze snama družiti u crkvu.Marica: U Split sam došla tek prije dva dana i jošraspremam stvari. Pohađam nastavu iupoznajem grad i ljude.Jovan: Iako sam stigao prije par dana, već samuključen u brojna pitanja vezana za organizacijui planiranje misijskih aktivnosti ove skupinemladih misionara.

Jeste li dosad stekli kakva iskustva sljudima?

Ana: Imamo lijepih iskustava.Alen: Iako smo ovdje tek mjesec dana, sklopilismo draga prijateljstva s nekoliko osoba s kojimasmo otpočeli proučavati Bibliju. Tea: Bog nam stalno šalje nekoga. Najčešće naštandu koji je postavljen ispred crkve. Razne

ljude, različite dobi, obrazovanja i naravi! HvalaBogu za svakoga koga nam pošalje. Svjesni smoda je na nama velika odgovornost, ali se nebojimo jer se uzdamo u Boga, a ne u svojesposobnosti. Na nama je da se molimo i radimo,a ostalo je na Njemu.Predrag: Dosad sam imao prilično pozitivnaiskustva u kontaktu s ljudima, dosta smo dobroprihvaćeni kod mlađih ljudi. Rado uzimajupozivnice, časopise i DVD-e. Imao sam parugodnih razgovora o zdravstvenim i teološkimtemama.Livio: Dosad smo već ostvarili par kontakata sljudima iz svijeta koji su nam došli na štandpokretne knjižnice. Neki su nam sami došli ucrkvu na druženje, proučavanje i predavanja kojase trenutačno održavaju u crkvi. Marica: Na osnovi onog što sam vidjela u ovadva dana, mogu reći da su Splićani vedri ikomunikativni ljudi.Jovan: Vjerujem da ću imati bogata i lijepaiskustva u radu s ljudima.

Time što su odlučili provesti jednu godinuu ovom projektu, ovi mladi ne svjedoče

samo stanovnicima Splita i Dalmacije, većsvima nama. Vidjeti mlade kako nesebično

služe drugima, rade i uče predivna jestvar. Neka vas njihova iskustva ohrabre ipotaknu na službu drugima, te ih se sjetite

u svojim molitvama.


vaput sam dosad posjetio Australiju.Prigodom drugog posjeta turneju samotpočeo u Brisbaneu, zatim sam posjetio

Sydney i na kraju Melbourne. Za posjetaBrisbaneu šetao sam Zlatnom obalom. UMelbourneu su me poveli na utrku formule 1Grand Prix. A u Sydneyju sam uz posjet raznimpoznatim mjestima sudjelovao u oceanskomribarenju u Nelsson Bayu i penjao se prekosydneyjskog mosta, Sydney Harbour Bridgea. Bioje to izuzetan doživljaj koji može poslužiti kaoilustracija jasnijem shvaćanju misije posredstvomneusiljene duhovnosti.

U velikoj ponudi raznovrsnih duhovnosti, usredpraznovjerja i fanatizma na svakom koraku, kakoprepoznati istinski duhovnog čovjeka? Duhovnise čovjek prepoznaje po vrlinama ljubavi, radosti,mira, strpljivosti, blagosti, dobrote, vjernosti,krotkosti i suzdržljivosti (Gal 5,22). Neusiljenaduhovnost zajednica je međusobno zavisnihduhovnih vrlina koje krase čovjeka; to je duhovnaorganska cjelina (tijelo) u kojoj su svi ljudi braća irođaci jer im je isti Roditelj. U toj je duhovnostinormalno da se okreće i drugi obraz, neprijatelj seljubi i ne postoji opravdani razlog za mržnju inejedinstvo. Možda nam u boljem razumijevanjuovih misli može pomoći slika mosta.

Mostovi su genijalan izum. Kakvih li samo ima išto sve premošćuju! Preko njih se brzo i lakospajaju i dosežu dvije strane usprkos ponorima,provalijama ili dubokim i divljim vodama iznadkojih se uzdižu. Mostovi ujedinjuju i spajaju,omogućuju komunikaciju i susret. Vjerujem da jeu duhovnome smislu svima jasno da bez Mostane bismo mogli premostiti provaliju između Nebai Zemlje.

Dok sam se penjao vrhom luka sydneyjskogamosta, slušao sam razne zanimljivosti o njemu, alisu mi se nametale duhovne teme. Sydneyjski je

most najveći (ne i najdulji) čelični most s lukom nasvijetu i postao je međunarodni simbol Australije.Dug je 1149 metara, raspon luka je 503 metra, avisina 134 metra iznad mora. Građen je osamgodina (od 1924. do 1932.), a u njega je ugrađeno52.800 tona čelika koji je spojen sa šest milijunazakovica. Na osam kolnih trakova i dvaželjeznička, preko dvjesto tisuća ljudi svakogadana prijeđe most. Kakav most! Kolike je ljudeprenio na svojim leđima i omogućio im da sesretnu i zajedno ostvaruju planove i snove.Zasigurno ni Sydney ne bi bio Sydney da nemaovakav most. Međutim, ovaj most nije samokoristan objekt, već i turistička atrakcija. Nekoriste se samo kolni i pješački traci, već se penje ipo vanjskom, najvišem dijelu mosta. Posebnopripremljenim stubama i stazama penjete se navisinu od 134 metra iznad mora. A i taj je doživljajpun pouka.

Penjanje i priprema traju oko tri sata. Prvo seformiraju skupine od dvanaest sudionika uspona.Zatim se vježbaju razne vještine penjanja i učepravila koja vrijede na usponu. Svaki sudionikodijeva posebno odijelo, poput kombinezona,opasuje pojas kojim je vezan uz čelično uže odkojeg se ne može odvojiti, uzima radioprijamnikda bi bio stalno u vezi s vodičem skupine i ondase kreće na ovu izuzetnu šetnju. Naša je skupina,kao i većina ostalih, bila međunarodnog sastava.Bilo je tu Južnoafrikanaca, Amerikanaca, Engleza,Australijanaca i Hrvata. Iako smo se svidragovoljno odlučili za ovu avanturu, različitosmo podnosili uspon. Brat Ivica Jelačić i ja nismose bojali visina i s lakoćom smo skakutali pokonstrukciji mosta i gledali u dubinu. Možda jerazlog tomu što je on po zanimanju limar a jaelektričar, a to su djelatnosti koje se običnoobavljaju na visinama. Međutim, Englez koji sepenjao iza nas imao je puno problema. Sav jepoblijedio, oblio ga je znoj i s noge na nogupažljivo je hodao grčevito se držeći za rukohvat.

-- Dragutin Matak --

SYDNEYJSKI MOSTD


Stoput je požalio što se upustio u takvo što.Međutim, mi ga nismo ostavljali, bili smo obzirni isolidarni, hrabrili smo ga, a zapravo se nismo nimogli od njega odvojiti jer smo svi bili vezanipojasevima za čelično uže. Na tome zanimljivomputu bili smo sigurni jer smo po svaku cijenu bilizajedno, iako u mnogočemu različiti. Kodpenjanja je razmak među sudionicima bio i ponekoliko desetaka metara, ali kad bi se sakupili izbili zajedno, sve su bojazni nestale i svi su bilispremni na osmijeh. Vođa naše skupine bio jeizuzetan mladić. Od samoga upoznavanja i vježbeupamtio je naša imena, svih dvanaest. Brižno namje pomagao kod uspona i objašnjavao i pokazivaodotad neviđene horizonte. Po povratku ponašalismo se kao obitelj; pobliže smo se upoznali, slikalise zajedno i komentirali zajedničko iskustvo.Uistinu, s leđa ovoga mosta svijet i ljudi izgledajudrugačije, a nebo je svakako bliže.

Ne znam jesu li i vama svi ovidetalji toliko dojmljivi kao

meni, ali u ovoj seilustraciji nalaze bitne

misli duhovnihpredavanja oneusiljenoj duhovnosti,jedinstvu i zajedničkojnam budućnosti.

Istinska duhovnost netrpi kompromise sa zlom,

isto kao što ni jedinstvo po Isusovoj zamisli nenalikuje na neko klupsko okupljanje, već skladtijela koje ujedinjuje i povezuje brojne iraznovrsne organe. Nejedinstvo, odvajanje inegativno uspoređivanje u odnosu na drugeljude, što se obično nalazi u istom paketu, možebiti samo đavolska stvar.

Na putu u Nebo ne postoji razlog a ni mogućnostza odvojeno, samostalno duhovno napredovanje.Ili smo jedno u Duhu ili živimo kao rasijane ovcebez Pastira. Treća opcija ne postoji. Kao pojedinciodgovorni smo Bogu, ali se spašavamo jedino uobiteljskom ozračju. Penjači u Nebo moraju bitizajedno na tome putu, povezani čvrstom užadiljubavi, i uvijek u vezi s Vođom koji ne samo dazna naša imena, već i naše pomisli i kraj odsamoga početka. Budući da nam je na dušiRadosna vijest i vječna dobrobit ljudi kojesusrećemo, onda je Isusov nalog najispravnija inajtrajnija misijska strategija: "Da postanupotpuno jedno, da svijet upozna da si me tiposlao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio." (Iv17,23)

Posvjedočimo kvalitetom svoje duhovnosti imeđuljudskih odnosa da je Nebo pohodiloZemlju i da sigurno putujemo preko Mostaujedinjeni. Naš Most nalikuje križu i sačinjen je odTijela koje je iskrvarilo za nas. Zašto? Očito zato dase sretnemo i budemo zajedno ovdje i tamo.

ako se skautizam ve� proširio po svijetu, Robert Baden Powell odlu�io

se za svjetsku turneju te je svoje uspomene i doga�aje prepri�ao u knjizi

Boy Scouts Beyond the Seas. Prilikom obilaska SAD-a, odlu�io je

posjetiti i slapove Niagare. Putuju�i do svojeg odredišta, slušao je o

tragediji koja se tamo dogodila samo tjedan dana prije.

Tijekom zime, u blizini samih slapova, stvori se ledeni most s kojeg

posjetitelji mogu promatrati slapove. Kao i svakog drugog dana, i tada je

slapove s obale promatralo preko tisu�u promatra�a. Tri osobe, muškarac,

njegova �ena i mladi� od sedamnaest godina, hodali su preko ledenog mosta

koji je odjednom po�eo pucati. Most se razlomio. Otac i majka su se našli

na jednoj velikoj santi leda, a mladi� na drugoj.Svuda oko njih rijeka je bila prekrivena sli�nim plu

taju�im blokovima

leda koji su se sudarali. Voda je bila ledena pa se nisu mogli spasiti

plivanjem, a nije bilo ni broda koji bi ih mogao izbaviti iz pogibelji u kojoj

su se našli. Ostali su na ledu koji je rije�na struja polako ali sigurno vukla

prema brzacima u kojima ih je �ekala sigurna smrt. Promatra�i na obalama vidjeli su nesre�u i razmišlj

ali kako da im

pomognu. Na rijeci, kilometar prije opasnih brzaka, nalazila su se još dva

mosta pedesetak metara iznad razine vode. Nakon po�etne panike, ljudi su

pojurili prema mostovima s kojih su spustili duga�ku u�ad kako bi izvukli

unesre�ene. Sat vremena majka, otac i sin plutali su na ledu prije nego što

su stigli do mostova. Mladi� je uhvatio u�e. Spasioci su ga po�eli izvla�iti,

no izmoren, nije izdr�ao – ispustio je u�e, pao u ledenu vodu i nikada više nije

vi�en.Spasioci su potr�ali prema sljede�em mostu pokuša

vaju�i spasiti

roditelje. Spustili su im u�e. Otac je uhvatio u�e i pokušao ga u�vrstiti oko

supruge koju je hvatala nesvjestica. Ali smrznuti prsti nisu bili dovoljno brzi

za vezanje �vora, niti su smrznute ruke bile dovoljno sna�ne da izdr�e teret.

U�e mu je iskliznulo iz ruke i nekoliko sekundi poslije, on i njegova supruga

potonuli su u ledenoj vodi Niagare. Jedan od kanadskih vo�a izvi�a�a putovao je vlak

om ubrzo nakon ove

nesre�e. Suputnici su prepri�avali nesre�u, a jedan od njih je rekao: "Pa, ja

vjerujem da je barem jedan izvi�a� bio tamo, smislio bi neki plan za spas tih

jadnih ljudi."U ovoj nesre�i moglo se primijetiti nešto sasvim jedn

ostavno – nitko nije

znao vezivati �vorove. Ljudi se �esto pitaju što �e nam sva ta mala znanja i

sposobnosti koje stje�emo u izvi�a�ima. �emu to uop�e slu�i? No ova bi pri�a

mo�da imala sasvim druga�iji kraj da je netko na kraju konopa zavezao mrtvi,

ili neki sli�an �vor, koji bi iscrpljenim ljudima omogu�io da konop prebace

ispod pazuha ili oko nogu, i tako im spasio �ivot.

s t u d e n i - p r o s i n a c 2 0 1 3 .

U klinici kod Isusa ............

....................16

Djelovanje niskih tempera

tura

na organizam ..................

...................18

Znaš li zavezati mrtvi čvor?

..................19

Kantovanje u Rijeci .........

....................20

Obrani Snješka Bijelića .....

...................22

[ Broj 24 ]

Iz knjige R. Badena-Powella

Boy Scouts Beyond the SeasIrena Po�gaj

TRAGEDIJALEDENOG MOSTA

[ 15 ]

KK

TRAGEDIJALEDENOG MOSTA

Bio sam u klinici kod Gospodina Isusa. Nakon sistematskog pregleda, otkrio sam da samteško bolestan: - Kad mi je Gospodin izmjerio tlak, vidio sam na tlakomjeru da mi je razina nježnosti veoma“niska”. - Kad mi je mjerio temperaturu, toplomjer je pokazao 40 ºC tjeskobe. - Napravio mi je elektrokardiogram i dijagnoza je bila da mi je potrebno ljubavi, jer su mojearterije godinama začepljene samoćom i tako je moje srce posve prazno. - Otišao sam na ortopediju jer nisam mogao hodati pokraj svojega brata i nisam mu mogaodati bratski zagrljaj zato što sam na tijelu imao mnogo fraktura nastalih zbog zavisti. - Otkrio je i da sam kratkovidan, jer kod susjeda nisam mogao vidjeti ništa osim loših strana. - Rekao mi je i da sam gluh. Dijagnosticirao je da često ne čujem Božji glas.Na kraju pregleda dao mi je jednostavne besplatne savjete i prirodne lijekove. Napuštajućikliniku, obećao sam da ću koristiti lijekove koje mi je dao. - Čim ustaneš iz kreveta, popij čašu “Zahvalnosti”. - Prije nego što odeš na posao, uzmi žličicu “Mira”. - Svakoga sata progutaj tabletu “Strpljenja” i čašu “Poniznosti”. - Kad se vratiš kući, ubrizgaj dozu “Ljubavi”.

LIJEKOVE UZIMAJ REDOVITO, DOZU JE DOPUŠTENO PONEKAD PREKORA�ITI

Laura Bazmenjak

[ 16 ]

U KLINICI KOD ISUSAU KLINICI KOD ISUSA

[ 17 ]

Dragi izvi�a�i,

rva pomoć vam je zasigurno poznata. To je disciplina koju vježbamo i učimo nasastancima. Zašto je bitno da znamo primijeniti prvu pomoć? Da bismo mogli služitidruštvu. Oko nas se često događaju nesreće, neke su bezazlene, kao najobičniji porez

nožem, do onih složenijih kao što su prometne nesreće. Gdje je tu naša uloga ako smoslučajni prolaznici? Baš mi, slučajni prolaznici s najosnovnijim znanjem prve pomoćimožemo nekome svojom brzom reakcijom spasiti život! Prva pomoć je disciplina čijepraktično, a i teorijsko znanje primjenjujemo cijeli život. Pomoći će nam da se ne uspaničimokod bezazlene ozljede, ali isto tako da na vrijeme i na pravi način reagiramo.

Kao što postoji praktična prva pomoć, isto tako postoji i duhovna prva pomoć. Naš liječnik jeIsus i uvijek nam pomaže. Koji god problem imamo, Njemu se možemo obratiti za pomoć.Isus je rekao da je uvijek s nama i da će nas uslišati ako Ga molimo. Ako je On taj koji namapomaže u nevolji, problemima i potrebama, onda mi ne samo da možemo naučiti davatiprvu pomoć pri tjelesnim ozljedama, već možemo isto tako sudjelovati i davati duhovnupomoć prijateljima i ljudima oko sebe. Sve što trebamo jest staviti osmijeh na lice i uputiti gaonome tko ga nema. Popiti čašu “Zahvalnosti” i biti zadovoljni onim što imamo te kaoodgovorni izviđači prenijeti poruku drugima da smo sretni i zahvalni Bogu što nam je daoprirodu u kojoj možemo boraviti, kampirati i učiti nove discipline. Također, trebamo seopskrbiti žličicom “Mira” jer kao mnogi naši prijatelji, ponekad ga ni mi nemamo – a tolikonam je potreban. Ali ako Isus ispuni naše srce mirom, mi ga možemo širiti dalje – na nama jesamo da zatražimo Isusa za pomoć i brzu intervenciju. Višeput na dan trebamo popititabletu “Strpljenja” i čašu “Poniznosti” jer u našem društvu toga nema baš previše pa na tajnačin možemo širiti duhovnu prvu pomoć gdje god se nalazili.

Neki lijekovi su baš neukusni, ali ima jedan lijek koji bismo trebali svakoga dana obveznouzeti, mislim da ćete se svi složiti da je jako fin – zove se “Ljubav”. Mnogima nedostaje ljubavii šireći je oko sebe, mnogima ćemo pružiti pravu duhovnu prvu pomoć. Isus nam može datimnogo ljubavi koja će ugrijati naše srce, ali kako se plamen ne bi ugasio, potrebno ga je širitidalje. Imajući ljubavi prema svakom našem prijatelju i članovima obitelji, mi ćemo postatinježniji prema njima i imat ćemo puno više razumijevanja. Strahu i tjeskobi neće biti višemjesta u srcu. Bez problema ćemo moći bližnjima uljepšati dan zagrljajima i neće biti mjestau našim mislima za ogovaranje, zavist i predrasude. Ako svakog jutra provedete određenovrijeme u Isusovoj “klinici” i zatražite Ga “ljubav, mir, radost, strpljenje, dobrotu, vjernost,nadu, poniznost, krotkost i ustrajnost”, On će vam to obilno darovati. Te darove moći ćetepodijeliti s bližnjima i okusiti pravu radost i slobodu u srcu.

Najveći poklon bit će vam kada vam se onaj tko je izgubio osmijeh na licu osmjehne izahvali, onaj tko je bio usamljen i bez ljubavi kaže kako se dugo nije osjećao takoprihvaćenim. Kada pokažemo Isusov karakter prijateljima i obitelji – upravo smo im pružiliduhovnu prvu pomoć. Sretno, dragi izviđači, u primjeni praktične prve pomoći i oneduhovne koja širi oko sebe plamen ljubavi. Isusove ljubavi koja svakoga ljubi vječnomljubavlju.

PP

[ 18 ]

iske temperature mogu negativno djelovati na ljudski organizam na dva načina: sistemski – na cijelo tijelo, iizazvati pothlađivanje i smrzavanje, te lokalno i dovesti do ozeblina. O drugome ćemo drugi puta, a sada ćemo sepozabaviti sistemskim učincima niskih temperatura.

Pothlađivanje se definira kao pad tjelesne temperature ispod 32°C, a pad ispod 30°C se u većini slučajeva pokazaosmrtonosnim, premda je bilo slučajeva da su osobe preživjele i posve se oporavile čak i kad im je tjelesna temperatura palaispod 16°C. Do pothlađenosti (hipotermije) može doći na nekoliko načina. Primjerice kod kuće, ako je temperatura u kući ispod 8°C, aosoba je slabije uhranjena i tanko odjevena. Tome mogu doprinijeti alkohol, neki lijekovi, čak i bolesti poput hipotireoze(smanjenog rada štitnjače). Ono se češće viđa kod siromašnih i starijih osoba, a posebno su osjetljiva skupina (nezbrinuta)novorođenčad i dojenčad zbog razmjerno velike površine tijela u odnosu na potkožno masno tkivo koje služi kao izolator.Zatim, do pothlađenosti može doći tijekom boravka vani, u prirodi. To je jedan od glavnih uzroka smrti planinara i skijaša teljudi u ratnim uvjetima. U ovom slučaju vlaga, vjetar, tjelesna iscrpljenost i neprimjerena odjeća doprinose pothlađivanju.Konačno, opasna hipotermija nastaje prilikom pada u hladnu vodu; ako je voda hladnija od 12°C doći će do brze utrnulostiudova i u kratkom vremenu do utapanja zbog poremećenog stanja svijesti, a boravkom i u toplijoj vodi (temperature 15-20°C) dulje od sat vremena dolazi do životno ugrožavajućeg pothlađivanja.

Kako prepoznati pothla�enu osobu?

Hladnoća uzrokuje pad krvnog tlaka i usporavanje rada srca,disanje je pliće i usporeno, razvija se ukočenost mišića iprestaju tetivni refleksi. Nastupaju metaboličke promjene,poremećaj pH vrijednosti krvi, promjene u koncentracijikisika u krvi i brojni drugi problemi koji će dovesti doprestanka rada srca. Ako se tjelesna temperatura snizi ispod normalne do 32°C,radi se o stanju blage pothlađenosti, što se manifestiradrhtanjem i izrazitim osjećajem nemira. Osoba je pri svijesti,ali možda neće odmah reagirati na pokušaje ugrijavanja(primjerice kretanje, trljanje tijela i utopljavanje dodatnomodjećom). Kad tjelesna temperatura padne ispod 32°Cnastupa teška hipotermija s poremećajem svijesti. Tadaosoba više i ne primjećuje da joj je hladno, možehalucinirati, a slijedi nesvijest i koma sa smrtnim ishodom,najčešće zbog ventrikularne fibrilacije.U teškoj hipotermiji ljudi izgledaju kao da su mrtvi i svaki put kad sumnjamo da je netko u takvom stanju zbogpothlađenosti, makar se čini da je mrtav, potrebno mu je pokušati pomoći postupnim ugrijavanjem, 1°C na sat. To je neštošto se provodi u bolnici pod stručnim nadzorom različitim metodama (električnom dekom, toplim infuzijama itd.).

Bolje sprije�iti nego lije�iti

Uvijek je važno biti oprezan i unaprijed razmišljati kako se zaštititi od potencijalno opasnih situacija, bilo kod kuće ili uprirodi. Tijekom duljeg boravka vani na hladnoći, potrebno je slojevito odijevanje te nošenje rezervne odjeće, posebicečarapa, rukavica i kape sa šalom. Treba izbjegavati stajanje na mjestu i vlagu, i posebno paziti da stopala ostanu suha. Kodkuće je potrebno imati što bolje osmišljen sustav za grijanje preko zime, te imati na umu starije osobe u susjedstvu i obiteljikoje žive same da bi ih se na vrijeme posjetilo i provjerilo da ne borave u hladnoći.

DJELOVANJE NISKIH TEMPERATURA NAORGANIZAM – POTHLAÐIVANJE(HIPOTERMIJA) I SMRZAVANJE

DJELOVANJE NISKIH TEMPERATURA NAORGANIZAM – POTHLAÐIVANJE(HIPOTERMIJA) I SMRZAVANJE

NN

Jasmina Cesar

[ 19 ]

ZNAŠ LI TI ZAVEZATI MRTVI�VOR (PASNJAK, PAŠNJAK)?ZNAŠ LI TI ZAVEZATI MRTVI�VOR (PASNJAK, PAŠNJAK)?

ekada se ovaj uzao koristio za pričvršćivanje konopa s pramca broda za rub križnog jedra navjetru kako bi se onemogućilo izvrtanje jedra unatrag. I danas je vrlo cijenjen, a zbogsigurnosti, poželjno je njegov živi kraj povezati ili oviti trakom uz krak petlje.

Prednosti:• Ne može iskliznuti• Ne može se olabaviti• Ne može se zaglaviti

Znam, znam, odmah ćete povikati :“Pa, naravno da znamo vezati mrtvi čvor! To je jedan od prvihčvorova koji smo naučili. Vežemo ga na svakom natjecanju: desni krak preko lijevog – čvor – lijevipreko desnog – čvor i još provučeš kroz voj, zategneš, i to je to.“Da, da… Tako mi to radimo na natjecanju, no u situacijama kada vam je potreban mrtvi čvor na užetuduljine 50 metara ta tehnika nema baš puno smisla. U toj situaciji mrtvi čvor bismo vezali na sljedećinačin:

NN

6. Za kraj, poželjno je preostali živi kraj povezati koncem, užim užetom ili dodatnim čvorom, sigurnosti radi.

1. Napravite petlju tako da dugački živi kraj prebacite preko mrtvog kraja konopa.

2. Živi kraj konopa provucite kroz ukriženi voj, od zadnje strane prema van, ostavljajući dugačku petlju na živom kraju.

3. Provucite živi kraj ispod mrtvog kraja.

4. Nastavite provlačiti živi kraj kroz ukriženi voj, s prednje strane prema natrag.

5. Zategnite uzao povlačenjem mrtvog i udvostručenog živog kraja konopa.

Irena Požgaj

[ 20 ]

ako je dan bio tmuran i oblačan, a vremenska prognoza za vikend: kiša, pa malo jačakiša, pa pljusak – šesnaest izviđača iz KID-a Rakovi i Ihtusi, odlučno je u petak, 3.siječnja 2014., krenulo u Rijeku. U Rijeci su nam se pridružili i Lavovi (pet Relića) iz

Virovitice. Subotu su nam svojim dolaskom uljepšali Elijas, Joshua, Jakov, Bobo i Robi. Iakosmo mislili da zbog vremena nećemo moći odraditi praktični dio učenja i ispita zavještarstvo ložišta, Bog nam je dao toliko lijepog vremena da smo svi uspjeli položiti tovještarstvo. Da nam je stvarno bilo lijepo, svjedoče i izjave nekih izviđača o ovomproduženom vikendu u Rijeci:

Ivana Šadek, KID Ihtusi

KANTONOVANJE U RIJECIKANTONOVANJE U RIJECI

II

“Svidjela mi se šetnja‘Šumom Striborovom’u subotu.“

(Timea Gojević)

“Meni je najbolje bilo kada smoišli na more i gledali valove.“

(Luka Požgaj)

“Svidjelo mi se paljenjevatre i kuhanje graha navatri. Također je NevenRelić imao odličnepropovijedi.“

(Leonard Požgaj)

[ 21 ]

Nakon ovog lijepog iispunjenog vikenda, uponedjeljak smo sevratili svojimdomovima. Nadam seda će vas doživljajiovih izviđačapotaknuti da nam se ivi pridružite nasljedećemkantonovanju ilikampiranju!

“Najzanimljivije mi je biloizrađivanje konstrukcija –makete mosta od štapića zaroštilj i gumica, i, naravno,natjecanje u izdržljivostimostova na kojem smoosvojili drugo mjesto.Pobjednički most izdržao jeopterećenje od preko šestkilograma!“

(Josip Šadek)

“Svidjele su mi sepalačinke. Sretansam što sampoložio ložišta.Također mi sesvidjela i vatra.Lijepo sam seproveo i jedvačekam sljedećikamp.“

(Adrian Gojević)

“Najbolje nakantonovanju bilo mije paljenje vatre,kuhanje na vatri iradionice.“

(Petra Gojević)

[ 22 ]

IZVIĐAČKA IGRA

igri može sudjelovati 6-8 igrača, a poželjno je da sudjeluje i voditelj.Na prikladnom terenu svi sudionici naprave velikog snjegovića i dva

kartonska štita. Na udaljenosti 6-8 metara od snjegovića, u snijegu se ucrtalinija.

Jedan član (idealno bi bilo da je to voditelj) stane ispred snješka, saštitnicima u rukama. Ostali članovi stoje iza ucrtane linije, na udaljenosti 6-10 metara (pčelice i poletarci bliže, izviđači i planinke dalje) od snješka.Izviđači pokušavaju grudama pogoditi snješka. Ne smiju prijeći ucrtanuliniju. Voditelj pomoću kartonskih štitova pokušava zaštititi snješka odbačenih gruda.

OBRANI SNJEŠKA BIJELI�AOBRANI SNJEŠKA BIJELI�A

UU

rezervirano za poeziju

Jesi li se ikada neplanirano zamislio potpuno neplanirano odlutao u mislima.

I tamo negdje u dalekoj dalekoj blizini

potpuno spontano privu�en šapatom toplini

prislonio dušu na vje�nost.

Jesi li se ikada iznena�en misterijem �ivota

ohrabrio u�i u svijetlo tamo gdje ponizni vladaju.

I �udesno neoptere�en raskošno rastere�en

privukao rije�i posve blizu razvezao �vorove misli u nizu i poklonio se Velikom Izvoru.

Jesi li ikada uronjen u �udo postojanja

sumnji opalio pljusku i dopustio vjetru da te zagrli.

Zate�en mirisom nebrojenih godina slobodan i zaljubljen od spoznaja

po�elio samo da te promatra Bog ljepota i beskraja.

Josip Salajster

VELIKOM IZVORU



Razgovor vodila Tünde Torma

RECI NAM NEŠTO VIŠE O SEBI. ODAKLE DOLAZIŠ,KOLIKO IMAŠ GODINA...?

Rođen sam u Zrenjaninu, gradu na sjeveru Srbije. Živio sam na raznimmjestima, neka su bila sela, a neka gradovi. Prvih šest godina živiosam u mjestu Aradac pokraj Zrenjanina, a onda sam se preselio uZrenjanin gdje sam završio prvih sedam razreda osnovne škole. Osmirazred osnovne škole i četiri razreda srednje škole završio sam uNegotinu, a za to vrijeme živio sam u mjestu Bukovče pokrajNegotina. Nakon završene srednje škole otišao sam u Beograd gdjesam se upisao na Teološki fakultet. Studiranje teologije trajalo je četirigodine i nakon toga sam počeo raditi kao pastor pripravnik u NovomSadu. Tamo sam živio četiri godine, a trenutačno se nalazim uDaruvaru, gdje radim kao opunomoćeni pastor u daruvarskomokrugu. Uskoro ću napuniti 27 godina, tako da za sebe smatram dasam mlad i tek na početku svoje službe. Za sebe bih rekao da sampozitivna osoba koja se trudi vidjeti najbolje u drugima. Svoj životpromatram kao putovanje u kojem sam upoznao puno ljudi, a znamda je cilj nešto odlično; zato rado putujem ovim životom.

JESI LI ROĐEN U ADVENTISTIČKOJ OBITELJI ILI SIPOSLIJE U ŽIVOTU UPOZNAO BOGA I PRIHVATIO GA ZASVOG SPASITELJA?

Mogao bih reći da sam od rođenja u Crkvi, iako to nijepotpuno točno. Točnije, od svoje šeste godine redovnodolazim subotom u Adventističku crkvu i vjerujem da ću točiniti do kraja života. Moj otac se prvi počeo zanimati zabiblijske istine koje naučava Adventistička crkva, a mamai ja smo s njim krenuli u crkvu i tu smo ostali do danas. Jasam od samog početka zavolio dječju subotnju školutako da mislim da je jako važno ulagati u taj diocrkvene službe jer je to i mene zadržalo da poslijenastavim redovito dolaziti.

ŠTO TE NAVELO DA ODLUČIŠSTUDIRATI TEOLOGIJU?

Dok sam živio u Bukovču, jedne subote našu sucrkvu posjetili studenti Teološkog fakulteta.Nakon te subote ozbiljno sam počeo razmišljati o

Ne znam jeste li znali, ali već neko vrijeme u Daruvaru radi novi mladiopunomoćeni pastor Dejan Vučetić sa svojom suprugom Matejom. Drago nam ješto su s nama i što su se odlučili za ovaj ozbiljan poziv. U ovom razgovoru želimo

nešto više saznati o Dejanu, malo ga pobliže upoznati, vidjeti zašto je odabraobaš pastorski poziv i dati mu priliku da se obrati mladima.

DEJAN VUČETIĆ


DEJAN VUČETIĆ

tome da upišem teologiju, i mogu reći da je taj dan bio neka vrsta prekretnice u mojem životu.Studenti su, osim što su imali službu na cijelom bogoslužju, predstavili Teološki fakultet s cijelimplanom i programom. Mislim da me je to najviše privuklo da upišem teologiju.

JESI LI JOŠ PRIJE TEOLOGIJE OSJETIO POZIV ZA PROPOVJEDNIKA ILI SE ONPOJAVIO KASNIJE? NA KOJI SI NAČIN SHVATIO DA JE BAŠ TO BOŽJA VOLJA ZATEBE?

Vjerujem da je Bog vodio cijeli moj život tako da sada, kada se osvrnem i pogledam na sve to,znam da je sve bila Božja volja. Za vrijeme cijele srednje škole nisam nikada razmišljao o tome daću se upisati na Teološki fakultet, ali mi je na kraju to djelovalo kao savršen izbor. Mislim da prije ina samom početku studija uopće nisam shvaćao u potpunosti što znači propovjednička služba, alisam znao da me Bog tada želi na tom mjestu. Poslije su se kockice polako slagale i sve je došlo nasvoje mjesto. Sada znam da me je Bog pozvao da upišem studij teologije da bih danas mogaoslužiti kao propovjednik.

ZNAMO DA SI PRIJE DARUVARA RADIO KAO PASTOR PRIPRAVNIK U SRBIJI.KOLIKO DUGO, U KOJIM SVE MJESTIMA I KAKVA SU TVOJA ISKUSTVA U TOJSLUŽBI?

Mogu puno toga reći o svojoj službi prije Daruvara. Nakon završenog studija služio sam četirigodine u Srbiji. Prve dvije godine rada proveo sam kao pastor pripravnik u glavnoj crkvi u NovomSadu, uz pastora Željka Begića. Jednu godinu proveo sam kao pastor crkve Novi Sad 3, aposljednjih godinu dana služio sam kao pastor okruga Bečej. Mislim da sam dosta toga naučiotijekom svih tih godina službe, ali imam još puno toga za naučiti.

OSIM ŠTO SE BRINU O CJELOKUPNOJ CRKVI, MLADI PROPOVJEDNICI ČESTORADE I S MLADIMA. KAKVA SU TVOJA DOSADAŠNJA ISKUSTVA U RADU SMLADIMA?

Rad s mladima je vrlo zanimljiv, ali i dosta izazovan. Dosada sam imao priliku raditi s mladimarazličitih starosnih skupina, od najmlađih do onih koji već osnivaju svoje obitelji. Organizirao samdosta programa za mlade kao što su bogoslužja, izleti, druženja i dočeci novih godina. To je dioslužbe u kojem uživam i gdje god se nalazim volim raditi s mladima.

ZNAMO DA SI ODNEDAVNO SRETNO OŽENJEN MATEJOM. ŠTO VAS JE NAVELO DADOĐETE ŽIVJETI U HRVATSKU I DA TI TU NASTAVIŠ OBAVLJATI SVOJPROPOVJEDNIČKI POZIV?

Kada se nalaziš u braku, nisi samo ti bitan, već se morate dogovarati. Dosta smo razgovarali oovome i molili se Bogu. Na kraju smo zajedno odlučili da je ovo put kojim trebamo ići, i vidim danas Bog vodi i dalje, tako da vjerujem da smo na Njegovom putu.


DEJAN VUČETIĆ

KAKO STE SE SNAŠLI U NOVOM OKRUGU, U DARUVARU, I OTKADA TU RADITE?KOJI SU VAŠI PRVI DOJMOVI?

Daruvar je vrlo lijep gradić. S okolicom broji desetak tisuća stanovnika. Mislim da smo se dostabrzo uklopili i da su nas ljudi lijepo prihvatili. Mogu reći samo pozitivne strane, jer potpunouživam u svemu onome što mi je na raspolaganju za službu u Daruvaru.

JE LI PROPOVJEDNIČKI POZIV LAKŠI KADA KRAJ SEBE IMAŠ ŽIVOTNOGSUPUTNIKA ILI TO MOŽDA OTEŽAVA IZVRŠENJE POZIVA U NEKIM ASPEKTIMA?

Ne mogu reći ni da je teže ni lakše, već drugačije. Sigurno mi je mnogo ljepše kad imam Mateju uzsebe; ne samo u propovjedničkoj službi, nego i u bilo kojem drugom poslu dobro je da imašnekoga uz sebe. Mateja mi je velika potpora i mislim da moja služba ide samo nabolje otkako sam

s njom.

ŠTO BI NA KRAJU PORUČIO MLADIMA KOJI ĆE OVO ČITATI?

S kim god razgovaram o duhovnim temama, uvijek naglašavam da je Bog na prvom mjestu, a sveostalo će doći na svoje mjesto. Uvijek će biti korisno probuditi se ranije i iz ljubavi prema Bogu izbog toga što je dao svojeg Sina za nas, provesti prve trenutke dana u proučavanju Biblije imolitvi. Mislim da je to jedino što može pomoći bilo kojem čovjeku današnjice. Bog ima plan zasvakog od nas u kojem možemo biti potpuno ispunjeni. Ako budemo s Njim, to ćemo moćiostvariti.

Hvala ti, Dejane, za ovaj razgovor. Želimo od srca da Mateju i tebe Bog i dalje vodi uvašem zajedničkom životu službe i da svi s kojima dolazite u kontakt osjete da kroz

vaš život struje rijeke žive vode jer crpite vodu sa živog Izvora.


RELAY PROGRAM 2013. U ALBANIJI“Zatim je redom obilazio gradove i sela propovijedajući i navješćujući Radosnu vijest

o kraljevstvu Božjem. Pratila ga Dvanaestorica.“ (Luka 8,1.2a)

elay program u Albaniji 2013. održan je u gradu Korči. Smješten na jugoistoku, šesti poveličini grad u Albaniji okružen je Moravskim planinama i odlikuje se posebnom

ljepotom zimi. Za mlade albanske adventiste ovo je bilo prvi put da su sudjelovali uevanđeoskom obrazovnom projektu. S pedesetak mladih ljudi iz različitih gradova događajnije mogao biti blagoslovljeniji i s više iščekivanja.

Tijekom pet dana, od 27. studenoga do 1. prosinca, mladi Albanije imali su prilikusudjelovati i pratiti s velikim zanimanjem evanđeosku nastavu, ispite osobnosti i otkrivanjaduhovnih darova koji su im pomogli da otkriju kako više pomoći i doprinijeti Božjem djelu.Glavni govornici i predavači Relaya bili su voditelj mladih pri Transeuropskoj diviziji pastorPaul Tompkins i voditelj subotnje škole pastor Michael Hamilton. Voditelj mladih Jadranskeunije konferencija pastor Bobo Marčeta kao glavni koordinator također je bio prisutan dajućipunu potporu svim aktivnostima.

Program je imao i svoj praktični dio pod vodstvom lokalnih pastora usmjeravajući se navažnost tjelesnog, emocionalnog i duhovnog trokuta. Svakoga jutra nakon bogoslužja,duhovne misli i molitve, mladi podijeljeni u tri skupine odlazili su na glavnu ulicu Korčemeđu ljude i iznosili im važne savjete o zdravlju i prevenciji bolesti naglašavajući osamprirodnih liječnika, mjereći tlak i dijeleći različitu literaturu, i stupali u kontakt sa svima koji subili zainteresirani za zdravstvene seminare i socijalna i obiteljska pitanja. Izvodili su lutkarskupredstavu koja je govorila o važnosti zdrave hrane za djecu, a bilo je i sportskih igara poputbadmintona, stolnog nogometa i pikada. Mnogi ljudi koji su prolazili pridružili su seaktivnostima i uživali zajedno. Budući da je bilo hladno, prolaznicima se nudio besplatanvrući čaj. Jedna skupina bi svakoga dana išla od vrata do vrata po ulicama grada s upitnicimai skupljala kontakte zainteresiranih za zdravstvene i arheološke seminare, tečajeve jezika,Dopisnu biblijsku školu itd. Velika je nagrada bila vidjeti sretna lica ljudi koji su se divilipredivnoj skupini mladih koji rade s takvom predanošću.

U petak navečer bila je agape večera s predivnim pjesmama, igrokazom i prekrasnomporukom o Božjoj ljubavi. Oko stola koji je imao oblik križa mladi su pjevali, slavili i molili sedajući hvalu Bogu za Njegove blagoslove. Relay program 2013. u Albaniji došao je svomekraju u nedjelju dojmljivim bogoslužjem. Sudionici su primili potvrde o završenom dijelumisijske škole i na kraju svi zajedno još jednom proslavili Boga za sve. Vratili su se u svojegradove zahvalna srca, nadahnuti i spremni služiti Bogu još više. Oni u svojim mjesnimcrkvama već pripremaju projekte navješćivanja Evanđelja za 2014. godinu koje će provoditi usvojim gradovima i jedva čekaju sljedeći Relay program. Neka je slava i čast Bogu!

--pastor Sergio Borges, voditelj mladih pri Albanskoj misiji --

R

Mladi iz mjesne crkve Rijeka Centar (sveukupnodvadeset troje), s ciljem proučavanja tematike krize

mladalaštva, osvrćući se na autentičnu vjeru izprimjera Josipovog života, odlučili su provesti vikenddaleko od gradske buke i gužve i okupiti se u mirnom

istarskom naselju Kotli. Susret je trajao od 29.studenoga do 1. prosinca 2013., a glavni razlogodlaska u Kotle bio je provesti duhovni vikend s

namjerom da se mladi druže tijekom boravka u selu,okruženi prekrasnom i netaknutom prirodom.

aselje Kotli, smješteno nedaleko od Buzeta,nekad davno vrvjelo je od pokreta, života iljudi: u prošlim je stoljećima ono bilo najveće

i gospodarski najjače selo u okolici Humštine, noposljednji popis stanovništva bilježi da danas uselu službeno živi samo jedan stanovnik. Što sekrajolika tiče, eko-selo Kotli smješteno je u mirnojdolini rijeke, čije vode u kamenom koritu stvarajuudubine koje oblikom podsjećaju na “kotle“,posude za kuhanje na ognjištima, otkuda i dolaziime naselja. Tijekom našeg boravka u Kotlima bilismo smješteni u preuređenim ruralnim kućicamaokruženim šumama, travnatim poljima,brežuljcima, mlinovima i blagim slapovima rijekeMirne. Od početka pa do samoga kraja našegsusreta izmjenjivala su se predavanja i trenutciodmora, druženje i ostale aktivnosti. Aktivnosti suuključivale šetnju po okolnim šumama, obilaženjevodenice i mlina, Aleje glagoljaša i razgledavanjanajmanjeg grada na svijetu, Huma, koji se nalazi ublizini sela. Za doručak i ručak, a i na povratku izšetnje, uvijek bi nas dočekala ukusna i zdrava hranakoju su obitelji iz crkve pripremile posebno zamlade: unatoč velikim količinama hrane, od slanihjela pa sve do kolača i poslastica, do zadnjeg danasve se pojelo, što govori o vrhunskoj kvalitetiprehrane. A ni veselog druženja svakako nijenedostajalo: na repertoaru je bilo sviranje,pjevanje, igranje društvenih igara i pantomimakoja nas je sve potpuno zaokupila i dobronasmijala, a sve to uz ugođaj vatre iz otvorenogkamina. Što se proučavanje teme tiče, započeli smo spredavanjem u petak navečer nakon što su se sviokupili u jednoj od kućica, a završili u nedjelju okopodne: tijekom sva tri dana naglasak je bio nabiblijskoj poruci iz Josipovog života iz koje smozajedničkim raspravljanjem izvukli temeljna načelakoja i dan-danas vrijede za nas i naš život. Kaouvod u svaki dio proučavanja pjevali bismo uzpratnju gitare, stvarajući tako ugodno ozračje prijesamog predavanja pastora ili nekoga od prisutnih.U proučavanju jasno nam je prikazana povezanostodnosa braće prema Josipu s današnjim sve lošijimodnosima u obitelji. Zavist i prijezir s jedne, asebičnost i samodopadnost s druge, mogu dovestido razaranja obitelji kao temeljne zajednicedruštva, te naposljetku samoga društva i njegovihpojedinaca. Nerazumijevanje i odbacivanje od

KRIZAMLADALAŠTVA I AUTENTIČNA

RELIGIJA IZPRIMJERA

JOSIPOVOGŽIVOTA

KRIZAMLADALAŠTVA I AUTENTIČNA

RELIGIJA IZPRIMJERA

JOSIPOVOGŽIVOTA

-- Petra Bajić --

NN



strane braće bilo je samo početak Josipovih nevolja, ali čak i kada se u Egiptu suočio s težimkušnjama, on je tijekom čitavog svojeg života ostao vjeran Bogu i slijedio je Božju riječ. U užurbanom svijetu koji se svakim danom sve više mijenja, ljudi se često udaljavaju od pravihvrijednosti i teško je ostati čvrst u vlastitoj religiji; u toj trci promjena čovjeku sve više postajevažno ono izvanjsko, pa je tako i češće podložan kušnjama. Danas je jako teško, ako ne inemoguće, izdvojiti osobu koja nikad nije doživjela krizu mladalaštva: ona se manifestira kodsvakoga, bilo to u obliku nedostatka samopouzdanja, hrabrosti i volje, manjka potpore od stranedrugih ljudi, straha od neuspjeha ili na neki treći način. Vjerujem da je svima prisutnima, jednakokao i meni, druženje u ovom bajkovitom mjestu u srcu prirode bilo predivno iskustvo koje ćedugo pamtiti. Sigurna sam da nas je biblijska poruka iz Josipovog života navela da izvučemobitnu pouku i potaknula da kad naiđemo na prepreke, ne odustanemo, nego ostanemo čvrsti u

našoj vjeri i prebrodrimo krizu uz Božju pomoć, baš kao što jeto Josip učinio. Za kraj, voljela bih zahvaliti Bogu za

priliku koju nam je dao da se tijekom ovogsusreta družimo u predivnom krajoliku,

upoznamo druge i na koncu samesebe, da promišljamo o preprekama i

krizama u vlastitom životu te da sejoš jednom zajedno prisjetimo daće Bog uvijek biti uz nas u lijepim iu teškim trenutcima akoprihvatimo Njegovu Riječ i

budemo vjerovali u Njegovoobećanje.


ana 29. prosinca 2013. nas sedmero mladih iz Hrvatske –Ivona Vratarić, Nikola Skobe, Maja Novaković, Sanja Šijan,Boris Brkić, Dorothea Relić i ja – priključilo se mladima izSrbije na putu u Solun gdje smo proslavili Novu 2014.godinu. Krenuli smo autobusom iz Novog Sada u 19.30 sati. U Beogradu smo pokupili još

putnika i promijenili autobus jer se prvi pokvario. Iz Beograda smo krenuli u 21.30 i pravac Grčka.Nakon par sati stigli smo do makedonske granice gdje smo čekali duga tri sata jer je ispred nasbilo puno autobusa, a policija je ispisivala svaki broj putovnice ručno. Dalje je sve teklo svojimtokom osim što zbog izgubljenog vremena na granici nismo stigli vidjeti planinu Olimp izbliza,kako je bilo u planu, već samo iz autobusa. Prvo mjesto na koje smo stigli bili su poznati Meteori. To su velike stijene na kojima su sagrađenimanastiri. Ostalo je malo vremena do zatvaranja manastira pa smo bili samo u jednom, ali i to štosmo vidjeli bilo je veličanstveno. U grčkoj mitologiji se ne spominje nastanak stijena vjerojatnozato što ga nisu mogli objasniti. Takvo što mogla je stvoriti samo Božja ruka. Nakon Meteora išlismo na večeru u restoran, a zatim u Solun gdje smo se smjestili u hotelu ABC s tri zvjezdice. Hotelje lijepo uređen iznutra i jako uredan. Došli smo kasno navečer pa smo, nakon što smo se smjestili,brzo zaspali. U hotelu smo imali samo doručak pa smo sljedećeg dana nakon doručka krenuli urazgledavanje grada Soluna. Grad ima puno znamenitosti i crkava (uglavnom pravoslavnih) kojesu jako raskošne, a u jednoj crkvi su čak bili i podzemni hodnici gdje se nalazi i tajna krstionica,razni stari predmeti i kipovi. Otišli smo i na mjesto gdje smo mogli povoljno kupiti kožne jakne.Poslije smo imali slobodno vrijeme. Tada smo obišli solunsku luku i vratili se u hotel kako bismo sepripremili za doček nove godine. Navečer smo u hotelu imali organizirane karaoke kako bismo siskratili vrijeme do dočeka. Oko 23 sata krenuli smo na trg gdje smo dočekali novu godinu uz vatromet. Zanimljiva ječinjenica što su na trgu bili samo imigranti. To je zato što Grci imaju tradiciju dočeka nove godinekod kuće uz kartanje. Zbog toga ni vatromet nije bio baš velik, ali je na obali bilo puno malih.Poslije smo se vratili u hotel i još se malo družili. Na Novu godinu,1. siječnja 2014., nakon doručkaobišli smo srpsko groblje iz Prvoga svjetskog rata. Tamo je jedan djed govorio o ratu i o groblju.

-- Melinda Deduš --

DNova godina u Grckojv


Nakon toga smo išli na kratko krstarenje brodom. Organizirala ga je agencija kako bi se iskupila zapropušteni Olimp. Tek smo se na krstarenju više sprijateljili sa Srbima. Dobro smo ih upoznali icijelo poslijepodne proveli s njima družeći se, razgovarajući i igrajući igre. Oko 19 sati sastali smo se kod Bijele kule, kamo je došao autobus, i odatle smo krenuli kući. Postojizanimljiva legenda o nazivu Bijele kule. Prema njoj je kula nekad bila zatvor, a pridjev "bijela"dobila je kad je jedan od zatvorenika cijelu kulu prebojio u bijelo kako bi zavrijedio svoju sloboduiako nije poznato kako ju je bojio budući da tada nije bilo kistova ni valjaka za bojenje. Krenuli smo kući i sve je bilo u redu do makedonske granice. U Makedoniji se autobus ponovnopokvario pa smo stali na jednoj benzinskoj postaji u Makedoniji. Na autobusu se pokvariomjenjač. Vozač nije mogao promijeniti brzinu pa smo zaglavili pet sati na benzinskoj postaji. Ali tonam nije bio veliki problem jer u dobrom društvu vrijeme brzo prolazi. Tamo smo se još višesprijateljili sa Srbima. Radnici na benzinskoj postaji bili su vrlo ljubazni i gostoljubivi i nisuprigovarali što smo tako dugo ostali tamo, a još jedan plus je što su znali srpski. Nakon pet sati vozači su zaključili da ne mogu popraviti kvar pa smo se do srpske granice vozili uprvoj brzini. Put koji smo trebali prijeći u dva sata trajao je šest sati, ali nismo to toliko osjetili jersmo spavali. Na granici nas je dočekao treći autobus koji nas je, sva sreća, sretno dovezao doNovog Sada odakle je svatko pošao svojim putem. Bogu hvala što nas je vodio cijelim putem, štose nikome nije ništa loše dogodilo i što su nas mladi iz Srbije prihvatili kao svoje. Veselimo seponovnom susretu s njima.

d 29. prosinca 2013. do 1. siječnja 2014. u prostorijama DomaVojsko, mladi iz Kršćanske adventističke crkve iz Hrvatske iSlovenije proveli su tri nezaboravna dana u druženju, sklapanjunovih prijateljstava i slavljenju Boga. Bilo ih je sedamdesetak.Glavni zaduženi za organizaciju ovog druženja bili su Estera i Milan Vidakovič, voditelji Odjela

mladih u Slovenskoj konferenciji, a imali su i svoje pomoćnike koji su svojim angažmanom podupiralicijeli ovaj događaj i potrudili se maksimalno da svi zajedno provedemo nezaboravno vrijeme.Cjelokupno druženje bilo je pod pokroviteljstvom Jadranske unije, a s nama je bio i Zmago Godina,predsjednik Slovenske konferencije koji je bio zadužen za duhovni dio programa. Dana 29. prosinca 2013. mladi iz Hrvatske, točnije iz Pule, Zagreba, Osijeka, Čakovca, Virovitice i Cerne,sastali su se u 12 sati na zagrebačkom Glavnom kolodvoru i vlakom se zaputili prema Sloveniji. U Idrijusmo stigli oko 17 sati, gdje su nas dočekali naši domaćini Milan, Roman i Gregor. Dalje smo se autimazaputili vijugavim cestama brdovitog dijela Slovenije prema Domu Vojsko. Zahvaljujući dragom Bogukoji nas uvijek čuva na našim putovima, sretno smo stigli na odredište oko 18 sati. Nakon što smo se svi smjestili u svoje sobe, spustili smo se u kuhinju na ukusnu večeru. Poslije večere usportskoj dvorani naši su nas domaćini sve pozdravili, nakon čega je uslijedilo zajedničko pjevanje islavljenje Boga. Zatim nam je Zmago uputio ohrabrujuće duhovne misli. Sve tri večeri koje smo provelizajedno, uz propovijedi pastora Zmage i zajedničko pjevanje, bile su ohrabrujuće i korisne za našduhovni rast. Svakoga su nam dana na izboru stajale tri aktivnosti. Jedna od njih bila je, kako su to našidomaćini lijepo nazvali, “truljenje u domu”, dok su druge dvije uvijek bile neke aktivnosti u prirodi uzdozu adrenalina. Prvi dan podijelili smo se u dvije skupine. Prva, “adrenalinska” skupina, krenula je

-- Maja Bunoza --

ONova godina u Vojskom


brzim tempom po nešto izazovnijim stazama lijepog krajolika kraj Vojskog prema Snježnoj jami, gdje suse oni najhrabriji spuštali pomoću užadi na dno jame uz asistenciju Gregora Česnika. Druga skupinauputila se prema jami uz laganu šetnju uživajući u čarima prirode i svježem zraku. U popodnevnimsatima, nakon ručka, svi koji su željeli uputili su se na seosko gospodarstvo u čijoj se šumi nalazinekoliko prekrasnih vodopada te stara kovačnica sačuvana izvorno onako kako je izgledala prijenekoliko desetaka godina. Sve u svemu bio je to predivan dan, uz uživanje u prvim pahuljama snijega. Drugi dan trinaestero mladih odlučilo se za skijanje na skijalištu Krvavec. Do tamo su nas autima voziliRoman i Milan. Zahvaljujući požrtvovnosti i dobroj volji našeg dragog brata Romana, naši početnici uskijanju imali su četverosatni tečaj skijanja koji su uspješno svladali. Preostali mladi izabrali su dugušetnju po Vojskom od pet i pol sati. Na tom su putu posjetili i staru partizansku vojnu tiskaru iz Drugogasvjetskog rata. Tako smo svi umorni, ali vrlo zadovoljni došli u Dom na toplu večeru nakon koje smo se spastorom Zmagom posvetili duhovnom razmišljanju i pjevanju Gospodinu. Teme, koje su govorile otome jesmo li mi Božji navijači ili sljedbenici, vjerujem da su nas potakle na razmišljanje i bile su velikaokrjepa na kraju dana. Nakon duhovne misli u utorak navečer pripremili smo se za doček nove godine. Organizatoridruštvenog dijela programa (Romana, Uroš, Natalija i Roman) vodili su naše druženje u intelektualnim isportskim igrama te natjecanju za Eurosong. Natjecanje za Eurosong organizirano je po sobama. Tri potri sobe morale su osmisliti koreografiju za određenu pjesmu te naučiti pjesmu koju su im zadali. U ovojaktivnosti mladi su pokazali kreativnost, slogu i međusobno se još više povezali. Pobjednici su dobilinagradu, popust od 11% na Alpskom kampu, a svi ostali prisutni na ovom druženju popust od 10%.Petnaest minuta prije ponoći uputili smo se u kratku šetnju gdje smo se zaustavili ispred obližnje crkve,napravili veliki krug i uz pjesmu, kratku duhovnu poruku Zmage i vatromet ispratili staru i dočekalinovu 2014. godinu. Na povratku, u Domu nas je dočekao ukusni domjenak s tortama, koji su pripremilipožrtvovni dragovoljci prisutni na druženju. Zadnji dan bio je dan po izboru. Tako su se neki odlučili za posljednju šetnju snježnim vojskimkrajolikom, dok su se neki ostali u Domu odmarati nakon duge neprospavane noći, a neki su se družiliuz društvene igre. U 13 sati imali smo posljednji zajednički ručak, gdje su nas na tanjurima dočekaličokoladni bomboni s duhovnom porukom iz Izaije 40,31. Nakon ručka oprostili smo se od našihslovenskih sestara i braće te krenuli u Hrvatsku. Kako smo u Ljubljani čekali dva i pol sata napresjedanje, naša prijateljica Sara Jurčić ponudila se da nas provede kroz centar Ljubljane. Tako smo seupoznali i s ljepotama Ljubljane te u našem mladenačkom duhu svratili i u kratki posjet adventističkojcrkvi u Ljubljani. Ondje nas je dočekao pastor Zmago koji nam je pokazao novouređene crkveneprostorije. Nakon ove lijepe šetnje stigli smo na vrijeme na vlak koji nas je povezao u Zagreb. Hvala braći i sestrama u Sloveniji koji su nas s radošću i lijepo primili te ideji Bobe Marčete koji sedosjetio da bismo mogli nadići granice koje nas razdvajaju i zajedno, ujedinjeni ispratiti staru i dočekatinovu godinu uz druženje i slavljenje Boga. Hvala svim organizatorima koji su uložili svoje vrijeme i trudkako bismo zajedno mogli provesti ugodno vrijeme u Vojskom. Hvala također i našim kuharima koji suse odrekli blagdanskog odmora i pripremali nam ukusnu, zdravu, vegetarijansku hranu. No prije svegahvala dragom Bogu koji nam je podario sve što nam je bilo potrebno za organizaciju, što je vodioduhovne misli pastora Zmage i što nas je čuvao na putu u Sloveniju i natrag kući. Hvala Mu na divnomobećanju da će nas čuvati na svim našim putovima!



Mark A. Finley

Osvježite svojuvjeru

este li se ikada osjećali kao da se vaša vjera “zaglavila u ravnodušnosti“?Niste se nikamo kretali. Izgledalo je kao da ste u tromom zastoju. Željeliste imati dublje kršćansko iskustvo, ali ste se pitali kako je to moguće.

Znali ste kamo želite ići, ali niste znali kako tamo doći. U ovoj lekciji istražitćemo osnove živog duhovnog života. Otkrit ćete neka načela koja će izazvatidramatičnu promjenu u vašem životu.

Čitajte Psalam 119,25.28.107.154. Koju iskrenu molbu upućuje David uvezi s buđenjem?

Božja riječ je temelj buđenja. Isti Sveti Duh koji je potaknuo biblijske pisce dazabilježe Božje riječi, nadahnjuje nas dok ih čitamo. Razmišljanje o Božjoj riječipreobražava život.

Čitajte Psalam 1,2; 119,11.15.16.81.97. Što je bilo predmet Davidovograzmišljanja?

Kršćansko razmišljanje usredotočuje se na Božju riječ, Božja djela i Božjeputove. Ovo ispunjenje načela pravednosti, milosti i istine mijenja našerazmišljanje i istjeruje zle misli (vidi Filipljanima 4,7.8). Nas preobražava Božjariječ (vidi Rimljanima 12,1.2).

Čitajte Djela 20,32 i Jakov 1,21. Ako mislimo da naš duhovni životstagnira, što Božja riječ čini?

Proročanstva u Pismu pretkazuju snažno izlijevanje Svetoga Duhaupravo prije Isusovog dolaska. Čitajte Efežanima 5,25-27 i Ivan 17,17.Kako će Bog pripremiti svoju Crkvu za ovo posebno očitovanje sileSvetoga Duha?

J

1.

2.

3.

4.

Sveti Duh će biti izliven u obilnojmjeri prije Kristovog drugog dolaska.Svijet će biti “obasjan“ Božjom slavom. Božjinarod će otkriti svojim životom i objaviti svojimustima milost, pravednost i istinu našega Gospodina.

Čitajte 2. Korinćanima 3,18; Izreke 23,7 i Rimljanima 12,1.2.Zašto je razmišljanje o Božjoj riječi tako snažan čimbenik u buđenju?

Dok proučavamo Božju riječ i uz molitvu razmišljamo o njezinim odlomcimaprimjenjujući istine koje smo otkrili u svojem vlastitom životu, mijenjaju senaši obrasci razmišljanja. Mi se preobražavamo u Njegovo obličje.Promatrajući Isusa, postajemo Mu slični.Ellen G. White je napisala: “Zakon je intelektualne i duhovne naravi da segledanjem mijenjamo. Um se postupno prilagođuje onome čime se bavi. Onse izjednačuje s onim što je navikao voljeti i poštovati. Čovjek se nikada nećeizdići iznad svojeg mjerila čistoće, dobrote i istine.“ (Velika borba, str. 555)

Čitajte Kološanima 3,1.2. Koji gorljivi poziv upućuje apostol Pavaosvakome od nas u vezi s kršćanskim rastom?

Apostol Pavao nas potiče da “usmjerimo“ svoje misli na stvarnosti koje sugore, a ne na ovozemaljske stvari. Kada predamo svoj život Kristu, mi smo“novi stvor“, i sve je stvoreno novo (2. Korinćanima 5,17).

Ipak naša stara narav još uvijek ostaje. Ona neće biti u potpunostiiskorijenjena dok Isus ne dođe i mi se ne uznesemo u slavi s Njime. Dokle godsmo u ovom “grešnom, raspadljivom“ tijelu, naša grešna narav ostaje, ali nemora vladati. Grijeh nad nama više nema vlasti, jer je Božja milost snažnija odnaše grešne naravi (vidi Filipljanima 3,20.21; 1. Korinćanima 15,51-54;Rimljanima 6,11-14).

Bitno je pitanje unadvladavanju grijeha unašem životu hoće lipobijediti grijeh ili Krist.Koju narav vi hranite? Čimehranite svoj um? Premačemu pokazujemo ljubav?

Ako su naše misli ispunjenevječnim stvarima, akosvakodnevno provodimovrijeme u druženju s Isusompreko Njegove riječi, akoimamo živi odnos s Isusom vjerom u Njegovu spasiteljsku milost ipobjedničku snagu, mi ćemo živjeti živim kršćanskim životom. Rast ćemo umilosti, naša će vjera biti obnovljena i naš duhovni život svakodnevnoosvježavan.Želite li ispuniti svoj um Božjom riječju i živjeti u sili Svetog Duha? U Isusumožete živjeti pobjedničkim kršćanskim životom danas.

5.

6.


s t r a n - naslovna...slična je i žena samarijanka koja susreće isusa kod jakovljevog zdenca i...

Documents