seminar
TRANSCRIPT
Naglašavanje toponima u hrvatskim elektroničkim medijima
Kolegij: Ortoepija hrvatskog jezika
Profesor: Gordana Varošanec-Škarić
Gabrijela Kišiček
Studenti: Marija Vrbančić i Andrija Vuk
ONOMASTIKA (eng. onomastics):
je znanost koja proučava imena, grana jezikoslovlja koja se bavi
istraživanjem povijesnih dokumenata kao i ostale filološke discipline s tom razlikom da se imena mijenjaju više i
nepravilnije od ostalih riječi
(Dr. Robert Lawrence Trask)
• ANTROPONIMI: prezimena te osobna imena ljudi
• TOPONIMI
• TOPÒNIM (grč. topos – mjesto, kraj + onoma – ime, naziv) : ime ljudskog naselja odn. ime geografskog pojma
• TOPONIMIJA: znanstvena disciplina koja proučava toponime
• VRSTE:
• ljudska naselja (gradovi, sela, pokrajine…)
• hidronimi (imena rijeka, jezera i mora)
• oronimi (imena planina)
IMENOVANJA i PREIMENOVANJA NASELJENIH MJESTA
OJKONIM: ime naselja (grč. oikos – dom, kuća + onoma - ime )
Jedan od značajnijih onomastičkih problema je imenovanje i preimenovanje naseljenih mjesta. Prema popisu stanovništva iz 1971. u trajanju od 23 godine, u Jugoslaviji je evidentirano 4400 različitih promjena imena naseljenih mjesta, odn. 14,3% mjesta doživjelo je neku promjenu.
To se može ilustrirati podacima o službeno utvrđenim imenima mjesta od 1948. do 1963. godine.
HRVATSKA
1948. 1953. 1958. 1961. 1963.
12044 6704 6088 6078 6745
Razlog smanjenja broja naselja je urbanizacija i promjene u shvaćanju točno što se smatra pod definicijom samostalno naselje. U Hrvatskoj je bila primjenjena definicija po kojoj je naselje, svako nastanjeno mjesto s posebnim imenom.
Samostalnim naseljem su smatrana naselja sa vlastitim teritorijem, a nesamostalnim ona naselja koja su se nalazila na teritoriju nekog samostalnog naselja.
Prema toj su definiciji gradovi, sela samostalna naselja.
Sukladno toj definiciji novi ojkonimi nastaju na tri načina:
• A - pri imenovanju naselja koja nastaju osnivanjem, tj. Naselja koja nisu postojala ni u kojem obliku
• B – imenovanjem naselja koja se pojavljuju kao nova pri promjeni sastava naselja
• C – pri preimenovanju pri čemu nema promjena u sastavu naselja
A - imenovanje naselja koja nastaju osnivanjem
Mjesta koja nisu postojala prije u nekom obliku nego nastaju na teritoriju drugog mjesta dobila su imena po principu:
Novi/Nova + staro ime
(Nova Gorica, Novi Travnik, Novi Marof itd.)
B – Imenovanja nastala promjenom u sastavu
1. Spajanje više naselja (Mrkonjići + Oprašići – Borika, Lučine + Pađani + Gračac Grad – Gračac)
2. Cijepanje postojećih te izdvajanje iz postojećih (Podgorje Stubičko - Gornja i Donja Podgora)
C – PREIMENOVANJE
Dijelimo u tri skupine:I. Preimenovanja kojima je uzrok dotadašnji ojkonim:1. Izmjena starih ojkonima (naš oblik Pulj, a prema tal.
uzeto je Pola – Pula)2. Izmjena pogrdnih i neprikladnih ojkonima ( selo Svinjar
- selo Davor, selo Svrzigaće – Požeški Milanovac)3. Izmjena ideološki obilježenih ojkonima (selo Žabno –
Sveti Ivan – Žabno, Nedelšćak – Sveta Nedjelja)4. Preimenovanje zbog istoimenosti (Bistrica – Bistrica
Moračka, Purga – Purga Lepoglavska)5. Ispravljanje (Ivančević - Ivančevo)
II. Imenovanje po poznatim osobama
(Titograd , Tomislavac itd.)
III. Preimenovanje bez vidljivih uzroka
(Dobra Bukovska - Mala Dobra,
Donji Dolac – Primorski Dolac)
Kao opći zaključak može se reći da je imenovanju i preimenovanju potrebno vrlo ozbiljno pristupiti, ako je ojkonim ustaljen, ne bi ga trebalo mijenjati, a kada se ipak mijenja treba težiti da se odabere onaj oblik koji je uobičajen u njegovoj okolici, te je potrebno savjetovanje širokog kruga stručnjaka; lingvista, onomastičara, a posebno lingvista.
Ősijēka ili Osijéka?
Među neobično i pogrešno naglašenim riječima koje se mogu čuti u TV i radio emisijama, svoje mjesto ima i imenica (tj. toponim) Osijek. Naglasak se Osijeka ne odnosi samo na slučajan ili nemaran izgovor kojeg padežnog oblika, već o pogrešnom naglašavanju određenih padeža, poglavito genitiva i dativa, a čest je isti pogrešan naglasak i u instrumentalu - dugouzlazni na drugom slogu:
Ősijēk, Osijéka, Ősijéku, Ősijékom
Takva naglasna sklonidba supostoji uz drukčiju, onu kojoj se u svim padežima čuva naglasak koji je u nominativu – kratkosilazni na prvom slogu:
Ősijēk, Ősijēka, Ősijēku, u Ősijēku, Ősijēkom
Teorijski pogled na ovo pitanje, kazuje da bi
dvojbe oko naglasaka moglo i trebalo biti samo u lokativu ali ne i u drugim padežimma. Prema tomu:
Ősijēk, Ősijēka, Ősijēku, u Ősijéku, Ősijēkom
Svojim naglasnim obilježjima Osijek pripada naglasnoj skupini onih dvosložnih imenica koje u nominativu jednine imaju prvi slog kratak i naglašen , drugi slog dug i nenaglašen, a kojima se samo u lokativu jednine osnovni naglasak može preinačiti (promijeniti mjesto, duljinu i ton). Toj bi naglasnoj skupini pripadale i imenice oblik, pogled, korak… Prema tome, u naglasnoj sklonidbi jednine navedenih imenica naglasak mogao preinačiti samo u lokativu, a preinaka bi bila neistoslogovna: osim promjene duljine i tona, mijenja se i slog koji nosi naglasak.
N Ősijēk, Őblīk, Pőglēd, Kőrāk
G Ősijēka, Őblīka, Pőglēda, Kőrāka
D Ősijēku, Őblīku, Pőglēdu, Kőrāku
L Osijéku, Oblíku, Poglédu, Koráku
Prikazana naglasna sklonidba temeljena je na starom jezičnom i normativnom pravilu koje je već pomalo daleko od suvremenog standardnog jezika, pa suvremene gramatike dopuštaju i u lokativu isti naglasak kao i u svim drugim padežima.
L Ősijēku, Őblīku, Pőglēdu, Kőrāku
*spikeri hrvatskog radija
Bjelovar i Koprivnica Bosni i HercegoviniBrisbaneBruxellesČakovecDubrovnikNehrvatskaIz RusijeIz Sarajeva
*spikeri hrvatskog radija
Jadranu
Karlovac
Katar
Knin
Krapina
Kutjeva
Mali Lošinj
Metković
*spikeri hrvatskog radija
Moskva
Njemačka
Ogulin
Osijek
Palagruža
Pazin
Ploče
Podno Velebita
*spikeri hrvatskog radija
Požega
Prag
Pula
Rijeka
Sisak
Sjedinjenih Država
Slavonski brod
Slovačka
*spikeri hrvatskog radija
Slovenije
Sljeme
Šibenik
U Ateni
U Dalmaciju
U Gospiću
U Perthu
U Splitu
*spikeri hrvatskog radija
U Zadru
Virovitica
Vukovar
Zavižan
Literatura:
R. L. Trask, “Lingvistički pojmovi”, šk 2005.V. Anić, “Rječnik hrvatskog jezika”, Novi
Liber 1998.M. Lončarić, “Časopis za kult. hrv. knjiž.
jezika”, HFD, 1978.S. Ham, “Časopis za kult. hrv. knjiž. jezika,
HFD
FIN:)