SVEUILITE U ZADRU ODJEL ZA NASTAVNIKE STUDIJE I ODSJEK ZA UITELJSKI STUDIJ U GOSPIU

Staroslavenski (starocrkveni) jezikSeminarski rad iz kolegija Jezina komunikacija

Ime i prezime studenata: Dino Jelini

Ime i prezime profesora: Matija Budimir

Gospi, svibanj, 2011

Sadraj:1. 2. 3. 4. Uvod ................................................................................................................................................ 3 Nazivi ............................................................................................................................................... 4 Pitanje prioriteta slavenskog pisma ................................................................................................ 4 Staroslavenski izvori, natpisi i rukopisi ............................................................................................ 5 4.1. Najstariji izvori glagoljice i irilice. ........................................................................................... 5 Glagoljski izvori. ............................................................................................................... 5 Najstariji glagoljski natpisi. .............................................................................................. 7 iriliki izvori. ................................................................................................................... 8

4.1.1. 4.1.2. 4.1.3.

4.2. Mlai glagoljski rukopisi ............................................................................................................... 8 4.2.1. Liturgijske knjige .................................................................................................................... 8 4.2.2. Neliturgijski spisi .................................................................................................................. 10 5. Redakcije i recenzije staroslavenskog jezika ..................................................................................... 11 5.1. 5.2. 6. Redakcije ............................................................................................................................... 11 Recenzija................................................................................................................................ 11

Staroslavenska morfologija ........................................................................................................... 12 Deklinacija pridjeva ....................................................................................................................... 12 Stupnjevanje pridjeva .................................................................................................................... 12

7.

Literatura ....................................................................................................................................... 13

2

1. Uvod Staroslavenski jezik prvi je knjievni slavenski jezik, kreiran na osnovi makedonskog govora iz okolice Soluna u 9. stoljeu. Stvorili su ga misionari, Sveti iril i Metod, a prvenstveno je sluio za prijevod Biblije i ostalih tekstova s grkog te su se sa njime pisale crkvene ili liturgijske knjige. Od trenutka kada se staroslavenski jezik poeo istraivati, tonije od kraja 18. stoljea pa sve do danas, imenovali su ga razliito: staroslavenski, starocrkvenoslavenski, crkvenoslavenski, opeslavenski knjievni jezik. Veinom se koristi staroslavenski jezik te (staro)crkvenoslavenski jezik. Zapravo mnogi vjeruju da je crkvenoslavenski jezik najbolji ali da ga je potisnuo strah od rijei crkveni. Fenomen slavenskog jezika u liturgiji rimskog obreda najdulje se sauvao u hrvatskom narodu tako da je on praktiki opstao sve do liturgijske reforme Drugog vatikanskog sabora i ulaska ivih narodnih jezika u liturgiju. Moj cilj je upoznati vas, barem malo, s tim jezikom i fenomenom.

3

2. Nazivi

Jezik o kojem je rije nazivamo crkvenoslavenskim jezikom zato to on jest slavenski jezik kojim su pisane crkvene ili liturgijske knjige. Neki ga nazivaju i staroslavenskim jezikom jer njime vie nitko ne govori nego je on u korijenu ivim slavenskim jezicima. On je dakle danas, poput latinskog jezika, mrtvi jezik kojim su pisane bizantsko-slavenske liturgijske knjige (ruske, ukrajinske, srpske, bugarske...), a u zapadnoj (rimskoj) liturgiji jezik liturgijskih knjiga u Hrvatskoj, tj. u jednom njezinu dijelu i u drugim slavenskim zemljama rimskog patrijarhata. Pismo kojim su pisane staroslavenske liturgijske knjige nije jedno. Najmanje su dva pisma koja su u upotrebi u slavenskim knjigama: glagoljica i irilica. Glagoljica nosi naziv po rijei glagolati, to znai govoriti i od ega je nastala hrvatska rije glagol za vrstu rijei kojom se izraava radnja, stanje ili zbivanje. irilica nosi naziv prema imenu iril ime se sugerira da autorstvo tog pisma pripada sv. irilu.

3. Pitanje prioriteta slavenskog pisma

Koje je originalno pismo na poetku staroslavenskog bogosluja, glagoljica ili irilica, teko se moe precizno odrediti. Najstariji spomenici pisani glagoljicom i oni pisani irilicom iz istog su vremena, kronolokim putem ne moe se dokazati prvenstvo. Najstariji pronaeni glagoljski spomenik je iz 982., a iriliki iz 993. Grafijski sustav: irilica predstavlja tip pisma grke uncijale s kraja 9. i poetka 10. stoljea. Prema grkom alfabetu stvoreni su i znakovi za neke glasove kojih nema u grkom alfabetu (,,). Glagoljica nije neko preureeno pismo. Pri stvaranju slova za neke slavenske glasove iz formalnih razloga iskljueno je da je glagoljica uzimala iz irilice, dok je vrlo vjerojatno obratno.

4

Brojna vrijednost: Za brojeve nije bilo posebnih znakova, nego su slova (kao i u grkom i u latinskom) imala svoju brojevnu vrijednost. Dosljedno ravnanje prema grkom pismu imalo je za irilicu posljedicu da je brojevna vrijednost u irilici unutar azbuke pomijeana, a kod glagoljice je sve po redu od 1 do 1000, tj. svako slovo ima brojevnu vrijednost prema mjestu u azbuci.

4. Staroslavenski izvori, natpisi i rukopisi

4.1. Najstariji izvori glagoljice i irilice.

4.1.1. Glagoljski izvori. 1. Kijevski listii (10. st.) Sadravaju Slubu sv. Petra - na sedam listova malog formata glagoljskim pismom zapisan je ulomak skramentara (misala) sa slubom sv. Petra po zapadnom obredu. Jezik ovih listia je staroslavenski s ekim fonetskim osobinama. Nastao je na ekom jezinom podruju u drugoj polovici 10. stoljea. To je najstariji staroslavenski liturgijski spomenik.

2. Zografsko evanelje (poetak 11. st.) - ovaj kodeks ima 303 lista i sadri cijelo etveroevanelje (tetraevangelium). Pripadao je bugarskom manastiru Zografu na Atosu. Danas se uva u Ruskoj nacionalnoj biblioteci.

3. Marijinsko evanelje (poetak 11. stoljea) - kodeks koji sadri etveroevanelje. Ima 172 lista, a jo dva su od njega odvojena i nalaze se u Beu.

5

4. Assemanijevo evanelje (poetak 11. st.) - kodeks se sastoji od 158 listova. Na kraju se u menologiju (kalendaru) spominju makedonski sveci. Pisan je u Makedoniji. Ovo je jedna od najljepih staroslavenskih knjiga zbog mnotva inicijala i minijatura. Nalazi se u Vatikanskoj biblioteci.

5. Sinajski psaltir (11. st.) - kodeks od 177 listova, nepotpun. Sadri prvih 137 psalama. Pisan je poluoblom glagoljicom u zapadnoj Makedoniji u 10. ili 11. stoljeu. Prepisan je u 11. st. iz starijeg predloka. uva se u samostanu sv. Katarine na Sinaju.

6. Sinajski euhologij (11. st.) - ovaj molitvenik ima 109 listova, od ega su 3 lista u Petrogradu. uva se u samostanu sv.Katarine na Sinaju. Uz molitve sadri i slubenik (misal) po obredu istone Crkve.

7. Kloev glagolja (vlasnitvo Ivana Frankopana, pa grofa Cloza, 11. st.) - ovaj kodeks od svega 14 listova (12 u Tridentu i 2 u Innsbrucku) ostatak je velikog kodeksa od oko 500 listova. To je zbornik pasija, homilija i propovijedi od kojih se jedna pripisuje Metodu.

8. Beki listii - nastali su krajem 11. ili poetkom 12. st. i predstavljaju najstariji liturgijsko- knjievni tekst s naeg podruja. Ti fragmenti dio su proirenog gregorijanskog sakramentara

6

4.1.2. Najstariji glagoljski natpisi. 1. Plominski natpis (11. st.) je hrvatski glagoljski natpis uzidan na vanjskom zidu crkva sv. Jurja u Plominu. Prikazan je ilirsko-rimski bog Silvan bog flore i faune. Natpis na kamenu pisan oblom glagoljicom. Kratki zapis: Se pisl S. = To je pisao S.

2. Valunska ploa (11. st.) je dvojezini (starohrvatski i latinski) i dvografijski natpis (glagoljica i latinica) s nadgrobne ploe pronaen na groblju u Valunu na Cresu. Na njoj je dvama jezicima i dvama pismima zabiljeeno da pod ploom poivaju pokojnici triju generacija jedne valunske obitelji 11. st.: baka, njezin sin i unuk (zvali su se Teha, Bratohna i Juna) Valunska ploa je danas ugraena u zid crkve sv. Marije u Valunu.

3. Krki natpis (11. st.) Zapis o nekoj graevini benediktinaca-glagoljaa u gradu Krku. Spominje ime opata Maja i njegovu subrau Radonju, Rugota i Dobroslava.

4. Baanska ploa (oko 1100.) izvorno je bila lijevi plutej, pregrada ili paravan, na crkvenom septumu ili pregradi koja je dijelila prezbiterij od lae u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Bake na otoku Krku. Tekst je pisan hrvatski s utjecajem staroslavenskog jezika. Zapis govori o ledini koju je hrvatski kralj Zvonimir dao redovnicima koji su zatim sagradili crkvu. Tekst je vaan kao hrvatski jezini i knjievni spomenik. Nalazi se u auli Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a u crkvi svete Lucije nalazi se njena kopija. Uz nju su na istom mjestu pronaeni i jurandvorski ulomci, jedan naen u 19. Stoljeu i jo dva naena 1957. godine.

7

4.1.3. iriliki izvori.

1. Savina knjiga - sastoji se od 129 listova. Prepisao ju je s glagoljskog predloka neki Sava u sjeveroistonoj Bugarskoj. Sadri dijelove evanelja. uva se u Moskvi. 2. Suprasaljski zbornik - ima 285 listova velikog formata. Prepisao ga je neki Ratko u istonoj Bugarskoj u 11. st. Neki su dijelovi prepisani s glagoljice. Sadri homilije i svetaka itja za mjesec oujak. Njegovih 118 listova uva se u Ljubljani, 16 u Petrogradu i 156 u Varavi.

4.2. Mlai glagoljski rukopisi 4.2.1. Liturgijske knjige 4.2.1.1. Misali 1. Vatikanski misal Illyr 4. - prema dosadanjem miljenu nastao1317-1323. Novija istraivanja (P.Bai) vjerojatnijom uzimaju godinu 1372. Misal je iz Omilja.

2. Misal kneza Novaka 1368. - ovaj misal je svojom rukom napisao knez Novak 1368. Ima 272 lista. Ukraen je brojnim inicijalima, bojama, zlatom i s nekoliko minijatura. Namijenio ga je onom mjestu gdje bude lealo njegovo tijelo. Kupili su ga upljani Nugle za crkvu sv. Jelene i sv. Petra. Posluio je kao predloak za Prvotisak misala iz 1483. o emu svjedoi zapis akna Jurja iz Roa koji je na posljednjoj stranici zapisao est mjeseci prije dovretka misala: "Vita, vita, tampa naa gori gre!"

3. Hrvojev misal 1404. - najbogatije i najraskonije iluminiran hrvatski glagoljski rukopis s poetka 15. st. (1404.) Ima 247 pergamenih listova, 96 minijatura, 380 inicijala. Pisao ga je Butko za Hrvoja, bosanskog vojvodu i splitskog hercega.

8

4. Novljanski misal 15. st. Vei dio misala uva se u upnom arhivu u Novom Vinodolskom. U njemu je zapisan i inventar crkvenoga blaga iz 1515.

5. Osim navedenih misala jo tri su navedena: - Ilirico 8 Obrov (Lika) 1435 - Bribirski 15. st. - I. vrbniki 1456.

4.2.1.2. Brevijari 1. I. vrbniki brevijar - 13.-14. st. 2. II. vrbniki brevijar - 14. St. 3. Lobkowiczev psaltir - Senj 1359. 4. Brevijar Vida Omiljanina 1396. 5. III. vrbniki brevijar - 15. st. 6. I. novljanski brevijar 1459. 7. II. novljanski brevijar 1495. 8. Bribirski brevijar 1470. 4.2.1.3. Rituali Osim misala i brevijara hrvatski su glagoljai imali i glagoljske obrednike ili rituale kojima su se sluili za razne sakramente i blagoslove. Mnogi su rituali smjeteni na kraju glagoljskih misala. Od rukom pisanih rituala spominjemo Akademijin krnji ritual iz 15. st. I Klimantoviev obrednik iz 1510. Tiskan obrednik nalazimo uz knjiicu Metrija od dobra umrtja tiskanom u senjskoj tiskari pa se naziva Senjskim ritualom. Tiskan je 1507/1508.

9

4.2.2. Neliturgijski spisi

4.2.2.1. Zakonici 1. Vinodolski zakon 1288. 2. Vrbniki statut 1388. 4.2.2.2. Zbornici Zbornici su bogata vrela srednjevjekovne hrvatske knjievnosti. U njih su glagoljai unosili tekstove iz razliitih vrela pa oni sadre apokrife, legende, popularne teoloke traktate, a sve u skladu sa skromnim svjedoanstvom da te knjige nisu "za kavenjake ki znaju pisma" nego za "priproih". Meu njima se posebno istiu bogatstvom i vrijednou zbornici: -

Ivaniev 14./15. st., Vinodolski, Oxfordski, Koluniev, Petrisov (svi iz 15. st.) Tkonski, gombiev, Glaviev (iz 17, st. Fateviev i Grdoviev iz 18. st.)

4.2.2.3. Lucidari Lucidari su svojevrsne enciklopedije svog vremena. Od glagoljskih lucidara poznat nam je npr. Lucidarij (Emaus u Pragu), 14. st., ili Hrvatski lucidar, prijepis u glagoljako kodeksu 15. st. razliita sadraja na listovima od 11 do 23. Nalazi se u knjinici samostana sv. Magdalene u Dubanici na otoku Krku. Sadraj hrvatskog Lucidara je peripatetika prirodna filozofija razvijenoga srednjeg vijeka, s kranskim dopunama. Astronomske pojave temelje se na geocentrinoj slici svijeta. Aristotelov prvi pokreta u hrvatskom se Lucidaru poistovjeuje s Bogom. Iznose se gledita o elementima i prirodnim pojavama na Zemlji, postanak groma, kie, duge, potresa, korespondencija plime i oseke s gibanjem Mjeseca, utjecaj zvijezda na narav ljudi i drugo. 4.2.2.4.Pravni spisi Istarski razvod skup dokumenata o razgranienju imanja feudalaca i opina, nastao izmeu godine 1275. i 1395. (http://ebookbrowse.com/crkvenoslavenski-pdf-d254337126)

10

5. Redakcije i recenzije staroslavenskog jezika

5.1. Redakcije Redakcije nastaju ve u 11. st. Redakcija je pojava prilagoavanja jezika ivom narodnom jeziku pieva kraja. Tako su nastajale redakcije eko-moravska, panonska, makedonska i bugarska, ruska i hrvatska. (http://ebookbrowse.com/crkvenoslavenski-pdf-d254337126) Hrvatska redakcija. Hrvatski tip staroslavenskog jezika ima sljedea obiljeja: 1. stranji i prednji nazali - i - mijenjaju se u u i e (rka > ruka, pt > pet) 2. jeri y mijenja se u i (byti > biti) 3. grafem ta - / mijenja se u , ili rjee u t 4. zbog depalatalizacije, poluglasi (jor i jer) se vokaliziraju, u jakom poloaju daju a (u kajkavskom e), ali se prije toga izjednauju (to vidimo u primjeru da su i jer () i jor () dali isti odraz - sn > san, san`, dn > dan, dan`). Poslije su se jerovi oznaivali tapiima i apostrofima te postupno nestali. Neki spomenici staroslavenskoga jezika dokazane hrvatske redakcije: Humaka ploa kod Ljubukog, Grkoviev odlomak apostola, Splitski misal, Divoevo evanelje, Batalovo evanelje, Hvalov zbornik, Mletaki zbornik. 5.2. Recenzija Namjernim presaivanjem elemenata jedne redakcije u drugu nastaje recenzija. Najpoznatija je ruska recenzija u hrvatskim liturgijskim knjigama. To se dogodilo u 17. st. kad hrvatski glagoljai nisu imali dovoljno kapaciteta za pripremanje liturgijskih knjiga pa su im u tome pomogli rusinski monasi koji su bili sjedinjeni s katolikom Crkvom, ali su u liturgijskim knjigama imali rusku redakciju staroslavenskog jezika. Ruska recenzija tako je prisutna u glagoljskim misalima i brevijarima koje su priredili Levakovi, Patri i Karaman, a tiskala ih je Propaganda. (http://ebookbrowse.com/crkvenoslavenski-pdf-d254337126)

11

6. Staroslavenska morfologija Staroslavenski jezik je jezik s prilino bogatom gramatikom. Imenice se dekliniraju kroz 11 deklinacija; 1.1 O-deklinacija, Jo-deklinacija, A-deklinacija, Ja-deklinacija, Ideklinacija, U-deklinacija, -deklinacija, N-deklinacija, S-deklinacija, T-deklinacija, Rdeklinacija. Glagolska vremena: prezent, asigmatski aorist, sigmatski prvi aorist, sigmatski drugi aorist, imperfekt, perfekt, futur drugi, kondicional, pluskvamperfekt, futur prvi i Participi: o Aktivni particip prezenta o Pasivni particip prezenta o Aktivni particip preterita prvi o Aktivni particip preterita drugi o Pasivni particip preterita Deklinacija pridjeva U staroslavenskome jeziku postoje odreeni i neodreeni pridjevi. Neodreeni se pridjevi dekliniraju kao odgovarajue imenice glavne sklonidbe, npr. nov kao rab, nova kao ena, novo kao selo, ni kao vra, nia kao dua, nie kao polje. Odreeni se pridjevi dobivaju spajanjem neodreenoga pridjeva i oblika anaforike zamjenice j (u pismu i), ja, je Stupnjevanje pridjeva U staroslavenskome jeziku postoje tri stupnja pridjeva:

pozitiv, kojim se iskazuje apsolutno svojstvo; komparativ, kojim se iskazuje relativno svojstvo; superlativ, kojim se iskazuje svojstvo u odnosu na sve s kojima neto usporeujemo.

12

7. Literatura

1. Josip

Bratuli,

Stjepan

Damjanovi, Anela

Frani, Boris

Kuzmi, Josip

Lisac, Ranko Matasovi, Milan Mihaljevi, Mateo agar; Povijest hrvatskog jezika 1. knjiga: srednji vijek, Croatica, Zagreb, 2009. 2. Stjepan Damjanovi, Staroslavenski jezik, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2005. 3. http://ebookbrowse.com/crkvenoslavenski-pdf-d254337126 4. http://hr.wikipedia.org/wiki/Staroslavenski_jezik

13