seminar ski rad iz predmeta poslovna psihologija

Upload: ivana-knezevic

Post on 12-Jul-2015

482 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Univerzitet u Beogradu Fakultet organizacionih nauka Specijalistike strukovne studije

SPOSOBNOSTI

Seminarski rad iz predmeta Poslovna psihologija

Mentor: Prof. dr Dobrivoje Mihailovi

Student:

Beograd, april 2011.

SADRAJ

I UVOD - DEFINISANJE SPOSOBNOSTI ........................................................ 1 II INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI .............................................................. 2 III PSIHOSENZORNE SPOSOBNOSTI ............................................................. 4 IV PSIHOMOTORNE SPOSOBNOSTI .............................................................. 4 V ZAKLJUAK ................................................................................................... 6 LITERATURA...................................................................................................... 7

SPOSOBNOSTI

I UVOD - DEFINISANJE SPOSOBNOSTIU praksi vrlo je teko pronai konkretnu definiciju pojma sposobnosti. Uglavnom svi autori relevantni za ovu oblast termin sposobnosti opisuju kao odreene crte linosti koje su kod svakog pojedinca razvijene u odreenom, manjem ili veem, stepenu. Prof. dr Dobrivoje Mihailovi i prof. dr Slobodan Risti za sposobnosti kau da su to dominantne crte linosti koje spadaju u grupu onih sa najveom univerzalnou jer se sreu kod svih ljudi. Pri tom su to crte linosti kod pojedinca razvijene u odgovarajuem, konkretnom, stepenu.1 U Reniku socijalnog rada Ivana Vidanovia nailazimo neto drugaiju definiciju. Sposobnost je pojam koji se odnosi na dispoziciju organizma za uspeno vrenje odreene aktivnosti, nezavisno od motivacije, uvebanosti i iskustva. U psihologiji, sposobnost je konceptualizovana u vidu nasleene anatomsko-fizioloke strukture koja se oblikuje pod uticajem drutvene sredine, vebanja i line aktivnosti.2 Jedno je sigurno, a to je da se sposobnosti relativno jednostavno mogu uoiti u svakodnevnom ponaanju pojedinaca i upravo one predstavljaju razlike u uspenosti pri obavljanju odreenih aktivnosti. Kod svakog pojedinca neke sposobnosti su bolje, a neke slabije razvijene, tako da s tim u vezi neke poslove moemo obavljati uspenije sa manje napora, a druge manje uspeno, dok neke tree poslove uopte neemo moi da obavljamo. Da li bi svako od nas mogao uspeno da obavlja svaki od poslova, na primer kelnera, menadera prodaje, graevinskog tehniara, slikara, pevaa i prevodioca? Naravno da ne. Za neka zanimanja veoma je vana sposobnost brzog i spretnog obavljanja pojedinih radnji, dok za neka druga zanimanja ova sposobnost moe da bude sasvim sporedna. Ne utiu sve sposobnosti na pojedina zanimanja, ali to su sposobnosti usklaenije sa zahtevima zanimanja, to e osoba uz manje napora postizati bolje rezultate, imati manje nezgoda na radu i biti zadovoljniji poslom. S obzirom na predhodno izneeno, sposobnosti moemo podeliti na:3 Intelektualne, Psihosenzorne, i Psihomotorne.

1 2

Mihailovi D, Risti S: Organizaciono ponaanje, FON, Beograd, 2009, str. 185. Vidanovi I: Renik socijalnog rada, Tiro-erc, Beograd, 2006. 3 Mihailovi D, Risti S: Organizaciono ponaanje, FON, Beograd, 2009, str. 185.

1

SPOSOBNOSTI

II INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTIIntelektualne sposobnosti su mentalne sposobnosti kojima je zajedniko da se aktiviraju prilikom reavanja problema koji se ne mogu reiti samo na osnovu senzornih i motornih sposobnosti.4 Intelektualne sposobnosti vezane su za psihike procese miljenja.5 One se esto poistoveuju sa kognitivnim sposobnostima, a nekad samo sa sposobnou uenja uvianjem, miljenjem i suenjem. Intelektualne sposobnosti i osobine linosti izraavaju se razgovetnim govorom, lakoom verbalnog izraavanja, smislom za tehnike i mehanike probleme, emocionalnom otpornou, odgovornou u radu, inicijativom i samostalnou u radu. to su poslovi sloeniji, to je vie znanja i snalaljivosti potrebno za njihovo obavljanje, to vie zahtevaju tzv. intelektualne sposobnosti. Inteligencija je najznaajnija osobina: mentalna sposobnost koja se izraava u snalaenju pred novim problemima i u sposobnosti primeivanja logikih odnosa izmeu odreenih elemenata. Smatra se da ona predstavlja kombinaciju uroenih karakteristika nervnog sistema i razvojne inteligencije, oblikovane iskustvom i uenjem. Definicija inteligencije je nastala od latinskih rei inter to znai meu i legere u prevodu brati, skupljati. Sklapanjem ova dva pojma i njegovim uoptavanjem dolazimo do znaenja - uviati meuveze ili meuodnose u pojmovima sa kojima se susreemo i na osnovu kojih gradimo predstavu o svetu koji nas okruuje. Inteligencija predstavlja jednu od najispoljenijih dimenzija linosti pomou koje se mere individualne razlike. Nije re o neemu to je opipljivo, ve o konstruktima, naunim pojmovima. Nemogue ih je videti ili dotai, ali ih upoznajemo preko njihovih svojstava i efekata. Tokom istraivanja ovog pojma postojale su dileme da li je inteligencija sposobnost reavanja novih problema i snalaenje u novonastalim situacijama ili je to sposobnost apstraktnog razmiljanja, razumevanja uzroka i posledica nekog problema, sposobnost razlikovanja bitnog od nebitnog, sposobnost uenja i prilogoavanja nekom zadatom cilju. Dok su neki inteligenciju videli i kao sposobnost lakog i brzog uenja i sticanja novih sposobnosti. Ne postoji, meutim, opsteprihvaena definicija inteligencije, jer jo uvek ne postoji opsteprihvaena teorija inteligencije, a definicija dolazi tek nakon teorije.

4 5

Vidanovi I: Renik socijalnog rada, Tiro-erc, Beograd, 2006. Mihailovi D, Risti S: Organizaciono ponaanje, FON, Beograd, 2009, str. 186.

2

SPOSOBNOSTI

Postoje tri osnovne kategorije inteligencije: Apstraktna ili verbalna inteligencija koja obuhvata mogunost pojedinca da se koristi pojmovima i terminima (reima), da uvia njihovo znaenje i da ih funkcionalno kombinuje. Praktina inteligencija koja podrazumeva spretnost u rukovanji predmetima i stvarima u sredini u kojoj ivimo (manipulativne sposobnosti), i mogunosti psihomotornog reagovanja u problemskim situacijama. Socijalna inteligencija koja kategorie umenost u interakciji sa ljudima.

Jo jedna stavka koja je muila psihologe bila je ta utie na razvoj inteligencije. Vremenom su razvijene teorije da je jednim delom zasluan nasledni faktor, ali ne ono to smo samo genetskim materijalom dobili od roditelja ve i sve ono to su nam oni tokom odrastanja pruali u intelektualnom smislu. I kao drugi deo, takoe veoma znaajan, su faktori sredine u kojoj ivimo i koji su kao druga polovina uticaja veoma znaajni pogotovo u periodima odrastanja kada sredina ima vei uticaj na nas (kola, drutvo). Precizna procena koji je od ova dva faktora jai, nije mogue odrediti. Ali ono to se sigurno zna je da ova dva faktora deluju kumulativno i da bilo koji od njih ne moe da odigra presudnu ulogu u odnosu na drugi (ni najpovoljnija sredina ne moe od osobe sa deficitom inteligencije da stvori oveka natprosene inteligencije). Inteligencija se mnogo bre razvija u prvim godinama ivota kada spoznajemo svet (i njegove sastavne elemente). Razvoj inteligencije se zavrava sa stupanjem u zrelu dob (18-25 godine ivota), a kasnije se samo obogauje obim znanja. O postojanju i prirodi inteligencije bilo je vie sporova nego o bilo kom drugom psiholokom pojmu. Iako postoji vie definicija koje se donekle razlikuju, teoretiari se slau u jednom da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost. Kada je re o intelektualnim sposobnostima, odnosno optoj inteligenciji kao najznaajnijoj, ono to treba napomenuti je da se ne moe govoriti o jednoj jedinstvenoj sposobnosti, nego o nekoliko razliitih. Tako da se moe govoriti o sledeim sposobnostima:6 Intrapersonalna inteligencija se odnosi na sposobnost doivljavanja sebe, svojih oseanja, izgleda i intelektualnih sposobnosti. Verbalno-lingvistika inteligencija se odnosi na govorno izraavanje. Najvie je razvijena kod pisaca, pesnika i politiara. Logiko-matematika inteligencija ukljuuje sposobnosti rada sa apstraktnim simbolima (brojevima, geometrijskim oblicima). Ovu vrstu inteligencije obino imaju naunici, ekonomisti, kompjuterski programeri, matematiari i sl. Vizuelno-prostorna inteligencija se odnosi na likovno izraavanje, crtanje, modeliranje, navigaciju, crtanje mapa, arhitekturu itd. Ovu vrstu inteligencije obino imaju arhitekte, likovni umetnici, vajari...

6

Centar za informisanje i profesionalno savetovanje: Kako izabrati zanimanje (za budue srednjokolce), Zavod za zapoljavanje Crne Gore, preuzeto sa veb sajta Centra za informisanje i profesionalno savetovanje na adresi http://www.cips.co.me/index.html

3

SPOSOBNOSTI

Telesno-kinestezika inteligencija se odnosi na sposobnost koordinisanog izvoenja pokreta. Ovu vrstu inteligencije imaju plesai, sportisti, glumci, majstori. Muziko-ritmika inteligencija je zapravo sposobnost prepoznavanja muzikih izraza (tonova, glasova, ritmova). Ovu vrstu inteligencije imaju muziari, kompozitori i nastavnici muzike. Interpersonalna inteligencija se odnosi na sposobnost timskog rada (da se ivi i radi u grupi) i sposobnost komunikacije. To je sposobnost da se itaju oseanja drugih ljudi. Ovu inteligenciju obino imaju nastavnici, pedagozi, psiholozi, socijalni radnici i ostali ija je profesija rad s ljudima.

III PSIHOSENZORNE SPOSOBNOSTIPsihosenzorne ili sposobnosti opaanja odnose se na sposobnost ula, vida i sluha, osetljivost za poloaj udova i za izvoenje pokreta, tano odmeravanje napora potrebnog da se izvre razliite radnje i sl. To se naziva kinestetikom osetljivou. Od psihosenzornih sposobnosti zavisi kvalitet nae percepcije (brzine i tanosti uoavanja predmeta i pojava). U oblasti vida za rad je potrebno: Otrina vida na blizinu i daljinu (utvruje se da li je potrebno koristiti naoare i soiva). Razlikovanje boja (jako vano za upravljanje sistemima u kojima su boje vane za signalizaciju: piloti, elezniari). irina vidnog polja je sposobnost uoavanja objekata koji nisu u sreditu vidnog polja.

U oblasti sluha za rad je potrebno: Apsolutna osetljivost uha na zvuke razliitih visina. Diferencijalna osetljivost sluha je sposobnost za razlikovanje izmeu zvukova razliitih intenziteta. Mogunost uoavanja zvunog signala ometanog umovima.

Za neka zanimanja vano je i ulo mirisa. Na primer za hemiare, degustatore i slina zanimanja.

IV PSIHOMOTORNE SPOSOBNOSTIPsihomotorne sposobnosti odnose se na pokrete, vetinu njihovog izvoenja, brzinu reagovanja, tanost i preciznost motorne reakcije i slino.4

SPOSOBNOSTI

Postoji vie specifinih psihomotornih sposobnosti. To su:7 Preciznost kontrole. Karakteristina je za zanimanja koja zahtevaju brzu i tanu motornu manipulaciju rukama, akama i nogama. Koordinacija pokreta. Odnosi se na sposobnost koordinacije krupnih pokreta pri istovremenom radu ruku i nogu. Psihomotorna orijentacija. Ovo je sposobnost koja se ispoljava u situacijama u kojima je potrebna brza i tana procena pravca pokreta. Vreme reakcije. Predstavlja brzinu reagovanja na dati stimulans. Brzina pokreta ruku. Jeste sposobnost brzog izvoenja krupnih, irokih pokreta ruku, bez obzira na preciznost. Procena kontrole. Sposobnost prilagoavanja promenama u brzini i pravcu kretanja objekta. Manuelna spretnost. Odnosi se na veto manipulisanje krupnim objektima pomou ruku i aka. Spretnost prstiju je fini kontrolisani rad prstiju u rukovanju malim predmetima. Stabilnost pokreta ruke i ake. Predstavlja preciznost pokreta uz minimum miinog napora i brzine pokreta. Spretnost prstiju i ake je brzina kojom runo, odreenim predmetom (npr. olovkom) dodirujemo neku podlogu.

7

Centar za informisanje i profesionalno savetovanje: Kako izabrati zanimanje (za budue srednjokolce), Zavod za zapoljavanje Crne Gore, preuzeto sa veb sajta Centra za informisanje i profesionalno savetovanje na adresi http://www.cips.co.me/index.html

5

SPOSOBNOSTI

V ZAKLJUAKPrilikom izbora zanimanja vano je uzeti u obzir sposobnosti jer su one zapravo nae karakteristike koje nam omoguavaju da lako i uspeno savladamo odreene zadatke. Pored toga, ukoliko za obavljanje nekog posla osoba nema potrebne sposobnosti, ovaj nedostatak se ne moe niim nadomestiti, ni iskustvom niti poveanim zalaganjem. Ne utiu sve sposobnosti na pojedina zanimanja, ali to su sposobnosti usklaenije sa zahtevima zanimanja, to e osoba uz manje napora postizati bolje rezultate, imati manje nezgoda na radu i biti zadovoljniji poslom. Sposobnosti se mogu vebati i usavravati do odreene mere i uz vei ili manji napor. Razlika meu ljudima je to neki lake razvijaju jedne predispozicije, a neki druge. Zato za neke ljude kaemo da su talentovani. Ipak, ovi ljudi su retki, a svi ostali svoje sposobnosti razvijaju uz vie ili manje truda. Egzaktno utvrivanje stepena razvijenosti pojedinih sposobnosti pojedinca veoma je vano prilikom izbora kole i zanimanja, a vri se testiranjem u okviru profesionalne orijentacije i profesionalne selekcije.

6

SPOSOBNOSTI

Literatura1. Centar za informisanje i profesionalno savetovanje: Kako izabrati zanimanje (za budue srednjokolce), Zavod za zapoljavanje Crne Gore, preuzeto sa veb sajta Centra za informisanje i profesionalno savetovanje na adresi http://www.cips.co.me/index.html 2. Eysenck H. J: Da li je pojam inteligencije koristan ili beskoristan, Psihologija, 1991, vol. 24, br. 3-4, str. 195-210 3. Humphreys L.G: Konstrukt opte inteligencije, Psihologija, 1991, vol. 24, br. 3-4, str. 4964 4. Mateji-urii Z.: Koncept senzomotorne inteligencije - psihometrijski status, Psihologija, 1991, vol 24, br. 1-2, str. 152-159. 5. Mihailovi D, Risti S: Organizaciono ponaanje, FON, Beograd, 2009 6. Stojiljkovi S.D: Odnosi inteligencije i osobina linosti, Psihologija, 1995, vol. 28, br. 12, str. 29-42. 7. Vidanovi I: Renik socijalnog rada, Tiro-erc, Beograd, 2006.

7

SPOSOBNOSTI

8