seminarski - ekologija

Upload: sandra

Post on 10-Mar-2016

29 views

Category:

Documents


0 download

DESCRIPTION

ekologija

TRANSCRIPT

Mostarski univerzitet

Mostarski univerzitet

Studij geografije, smjer turizam i zatita okoline

Zagaivanje i zatita ivotne sredine(seminarski rad )

__________________ ____________________

Dragan kobi, prof. Simka TeodoroviSADRAJ:

1. Uvod2. Pojam ivotne sredine.3. ovjek i njegov odnos prema ivoj i neivoj prirodi.

3.1 Promjena fizikih uslova i izgleda sredine.3.2. Promjene u pogledu sastava ivog svijeta.3.3. Naseljavanje i posljedice naseljavanja novih vrsta u krajevima gdje ih nije bilo ranije.3.4. Proces naselja i proces urbanizacije.3.5. Proces industrijalizacije.4. Zagaivanje i zatita ivotne sredine 4.1. Pojam zagaenja.

4.2. Izvori i vrste zagaivanja.

4.3. Posljedice zagaivanja.

4.4. Osnovni pojmovi ekotoksikologije.

5. Zakljuak.6. Literatura.1. UVODEksplozivni rast brojnosti svjetskog stanovnitva, uz ubrzano smanjivanje raspoloivih prirodnih sirovina i nagomilavanje zagaujuih materija, pretei nagovjetava da ovjekova ivotna sredina doivljava krizu.

Ovako alarmantno stanje zahtjeva bitnu promjenu odnosa ovjeka prema okolnoj ivotnoj sredini i prirodi uopte.

Sl. 1.- Umjetniki prikaz ivotne sredine2. Pojam ivotne sredineivotna sredina organizma ili okvir ivota obuhvata sve ono to okruuje organizam i neposredno ili posredno djeluje na njegovo stanje, razvie, rast, duinu ivota, razmnoavanje itd. Pod ivotnom sredinom organizama podrazumjeva se skup raznovrsnih ekolokih faktora ili odgovarajuih elemenata spoljanje sredine (fizike, hemijske, ili bioloke prirode) u odgovarajuem prostornom okviru koji neprekidno djeluju na organizme i za koje su vezani svojim ivotnim porebama. Sastavni dijelovi ivotne sredine na Zemlji su voda, kopno i vazduh.

Sl. 2. Izletie Andrevlje, Fruka Gora, Srbija.

Pored mnotva elemenata neorganske i organske prirode, ivotna sredina svakog organizma sastoji se i od elemenata koji su nastali ovjekovim raznovrsnim aktivnostima. Pri tome, izvjesni elementi su neophodni za opstanak odreenog organizma, drugi su za njega bez ikakvog znaaja dok trei mogu pokazivati nepovoljno dejstvo. Tako, na primjer, vjeverica u umi stupa u odreene meuodnose sa hranom, kiseonikom, vodom, hemijskim jedinjenjima bez kojih ne moe opstati. Za uspjeno preivljavanje vjeverice znaajne su i duplje drvea u kojima pravi svoje jazbine i provodi odreeni period vremena. Uslovi opstanka ili ivotni uslovi predstavljaju kompleks elemenata ivotne sredine nephodnih za organizam, sa kojima on ini neraskidivo jedinstvo i bez kojih nije mogu njegov opstanak.

Elementi ili faktori sredine, neophodni organizmu ili sa negativnim uticajem na njega, nazivaju se ivotnim ili ekolokim faktorima (uslovima).

ivotni faktori su mnogobrojni, raznovrsni i promjenjivi po intezitetu i veliini, a u funkciji vremena i prostora. U prirodi ovi faktori ne djeluju izolovano jedan od drugoga ve istovremeno, u vidu sloene cjeline. Skup ekolokih faktora bez kojih organizam ne moe da opstane predstavlja uslov opstanka ili uslov ivota svakog organizma. Dejstvo pojedinih faktora je neposredno, dok se dejstvo drugih moe odraziti tek posredno. Ono, meutim, moe da bude i bitno izmijenjeno pod uticajem nekog drugog faktora sredine. Iako vie ekolokih faktora uvijek djeluje istovremeno, izdvajanje i analiza pojedinih faktora vri se radi utvrivanja njihovog znaaja i efekata dejstva. Ekoloki faktori se mogu podijeliti na razne naine i prema razliitim kriterijumima. U cjelini osnovne kategorije ekolokih faktora su abiotiki i biotiki faktori dok se u novije vrijeme od biotikih, kao posebna grupa po znaaju, izdvajaju i antropogeni faktori.Abiotiki faktori ine skup faktora neorganske sredine koji djeluju na ive organizme. U grupu abiotikih faktora spadaju: hemijski ( hemijski sastav atmosfere, morskih i slatkih voda, zemljita i dubljih slojeva Zemlje), orografski (osobine reljefa) i klimatski faktori (odnosno meteoroloki elementi atmosfere: temperatura, trajanje Sunevog zraenja, vlanost vazduha, padavine, vazduna strujanja i barometarski pritisak)

Biotiki faktori sredine obuhvataju kompleks meuosobnih dejstava svih ivih organizama. Po svojoj prirodi ovi faktori su veoma raznovrsni.

Antropogeni faktori obuhvataju cjelokupno djelovanje ovjeka na ivu prirodu. S obzirom na istorijski razvoj ovjeanstva i pojavu specifinih zakonitosti vezanih za ovjeka, priroda je obogaena nizom novih pojava. ovjek je ve svojom pojavom znatno uticao na okolnu sredinu i osvajanjem i mijenjanjem prirode od strane ovjeka znaaj antropogenih faktora neprekidno raste.

3. ovjek i njegov odnos prema ivoj i neivoj prirodi

Sl. 3. Umjetniki prikaz ljudi na ulici Odnos ovjeka prema okolnoj ivoj i neivoj veoma je znaajan i veoma specifian. Ta specifinost ogleda se, prije svega, u dvostrukoj ulozi koju ima u okviru svakog ekosistema na Zemlji. Sa jedne strane, kao i svako drugo bie, ovjek je sastavni dio prirode, odnosno lan odgovarajueg ekosistema jedne oblasti. Meutim, od vremena svoje pojave na Zemlji do danas ovjek je dublje i trajnije od bilo kojeg drugog bia na Zemlji mjenjao svoje prirodno okruenje, stvarajui pri tome poseban kulturan okvir. Zahvaljujui svojoj evoluciji, posebno evoluciji centralnog nervnog sistema, ovek se do danas razvio u jedan od najmonijih ekolokih ( odnosno biotikih) faktora na planeti.Osvajajui i mjenjajui nove prostore, ovjek ih je postupno pretvarao u obradive povrine. Pri tome je mnoge jedinke progonio i suzbijao, dok je druge gajio i podsticao rast njihovih populacija.3.1. Promjena fizikih uslova i izgleda sredine

Sl. 4. Prikaz izvora, vrsti i posljedica zagaivanja Zemlje Svojim aktivnostima ovjek mijenja fizike uslove i izgled predjela. Iako te promjene u prvih nekoliko hiljada godina postojanja ovjeka nisu bile naroito velike, tokom poslednjih nekoliko stotina godina poprimile su nesluene razmjere. Najkrupnije promjene fizikog prostora i ekolokog uslova ivota zapoele su krenjem i unitavanjem umskog pokrivaa i razvojem zemljoradnje. To se naroito odrazilo na promjene klimatskih i zemljinih uslova. Ove promjene nastavljenje su isuivanjem jezera pa ak i dijelova mora, regulacijom tekuih voda i stvaranjem vodenih akumulacija. U novije vrijeme, stvaranjem gradskih i industrijskih naselja i izgradnjom saobraajnica, promjene prostornog okvira i uslova ivota su ubrzanije. Ovome takoe treba dodati i posljedice izazvane neprekidnim zagaivanjem vazduha, vode i zemljita otpadnim materijama koje ovjek odbacuje u procesu sve vee urbanizacije i industrijalizacije. 3.2. Promjene u pogledu sastava ivog svijeta

Prelazak sa nomadskog na sjedelaki nain ivota, kao i demografski i tehnoloki razvoj ne samo da su bitno uticali na promjene fizikog izgleda Zemlje, ve su istovremeno, neposredno ili posredno, doveli i do krupnih promjena u pogledu sastava ivog svijeta. Kao posljedica svega toga neke organske vrste su u meuvremenu nepovratno nestale sa lica Zemlje, opstanak drugih nepovratno je ugroen, dok neke vrste ovjek preseljava sa jednog kraja Zemlje na drugi ili ih gaji i podstie im razvoj i brojnost. Mnoge vrste ivotinja ovjek je, kao lovac, ribar ili nomad, neposredno unitio ili je ozbiljno ugrozio njihov opstanak. Osnovni razlog ugroavanja nekih vrsta prevashodno su krupne ekoloke promjene u prirodnim stanitima.One su posljedica irenja panjakih i ratarskih povrina i intezivnog krenja uma, kao i rezultat razvoja gradova i saobraaja.irom svijeta ozbiljno je ugroen opstanak mnogih ivotinjskih vrsta. Procjenjuje se da je najmanje jedna etvrtina ukupnog broja vrsta u ozbiljnoj opasnosti da potpuno nestane sa lica Zemlje tokom sledeih 20 30 godina.

3.3. Naseljavanje i posljedice naseljavanja novih vrsta u krajevima gdje ih ranije nije bilo

ovjek je, namjerno ili sluajno, prenosio i naseljavao mnoge biljne i ivotinjske vrste u udaljene krajeve gdje ih nikada ranije nije bilo. Mnoge od tih vrsta uspjeno su se odomaile u novoj sredini ali su pri tome izazvale i krupne i nepridvidljive ekoloke posljedice na ostali ivi svijet tih stanita. Mnoge sluajne unijete vrste izazvale su katastrofalne posledice u poljoprivredi i umarstvu a neke su i uzrokovale i prave ekoloke lanane reakcije dovodei do niza uzastopnih posljedica.

3.4. Podizanje naselja i proces urbanizacije

Smatra se da je podizanje prvih gradova, kao najvanije prekretnice u razvoju moderne civilizacije, zapoelo u periodu razvoja zemljoradnje, od prilike 8 000 godina prije nove ere. Usred velike koncentracije zgrada na ogranienom prostoru gradovi sve vie utiu na prirodnu sredinu u kojoj se nalaze, stvarajui postepeno novu, urbanu ivotnu sredinu sa specifinim uslovima mikroklime. Mikroklimu gradova karakteristiu specifini i izmjenjeni uslovi temperature, atmosferskih padavina, reima vjetrova i inteziteta Sunevog zraenja. Sa rastom gradova sve vie se zaotravaju suprotnosti sa okolnom ivotnom sredinom. Problemi ivotne sredine su optereeni, prije svega, zagaivanjem vazduha i vode bukom.

Sl. 4. Toronto nou.

3.5. Proces industrijalizacije

Posljedica krenja uma i uticaji na ivotnu sredinu raznovrsni su i uglavnom optepoznati. Drvo se sve intezivnije troi, poev od prodrljivih koza i ovaca u toku poslednjih 2 000 godina, pa sve do ostalih potroaa. Pronalaskom kamenog uglja, kao novog energetskog izvora i parne maine javljaju se ozbiljni problemi u pogledu zagaivanja vode i vazduha. Takoe je znaajan i problem snabdjevanja vodom koju ovjek, razvojem tehnologije, sve vie troi. Stvaranjem vodenih akumulacija, pregraivanjem rijeka i navodnjavanjem sunog zemljita ovjek izaziva krupne ekoloke posljedice, utoliko vee ukoliko je manje upoznat sa osnovnim ekolokim zakonitostima u prirodi.4. Zagaivanje i zatita ivotne sredine4.1. Pojam zagaenja

Zagaenja su neeljene promjenje fizikih, hemijskih i biolokih svojstava ivotne sredine (vazduha, vode i zemljita) koje mogu nepovoljno djelovati na iva bia ili naruiti njihove ekosisteme. Zagaujue materije ili supstance ostaci su onoga to proizvodimo, koristimo i odbacujemo. Materija (ili energija), dakle, postaje zagaujua kada se pojavi na nepoeljnom mjestu, u nepoeljno vrijeme i u nepoeljnim koliinama. Pod nepovoljnim uticajima podrazumjevaju se i ona dejstva na razne industrijske procese koji mjenjaju uslove ivota i kulturna dobra, ali time i iscrpljuju ili pogoravaju kvalitet prirodnih bogatstava.

Problem zagaivanja ivotne sredine neprekidno se poveava. Uzroci su, sa jedne strane, u neprekidnom poveavanju broja stanovnika na Zemlji, odnosno smanjivanju raspoloivog ivotnog prostora za svaku jedinku ponaosob, a sa druge u neprekidnom poveavanju potreba za prirodnim bogastvima za tako mnogobrojno stanovnitvo. U isto vrijeme odbacuje se sve vea koliina raznih otpada. Sakupljanje i deponovanje velikih koliina otpada predstavlja krupan ekoloki problem. Poto Zemlja postaje sve naseljenija, razumljivo je da na njoj ima sve manje prostora za odbacivanje otpada. Zagaenja ivotne sredine postaju jedan od osnovnih ograniavajuih faktora daljeg razvoja ovjeanstva. Zato se moraju hitno preduzeti odgovarajue mjere u cilju smanjivanja i sprjeavanja daljeg zagaivanja ivotne sredine, ali isto tako i preduzeti potrebni koraci da se ovjek odvrati od potpunog iscrpljavanja neobnavljujuih prirodnih bogastava Zemlje.Poto su to problemi globalnih razmjera, nepohodni su i zajedniki napori za njihovo reavanje.

Pristupu razreavanju kompleksnih i globalnih problema zagaenja treba da budu kako lokalni, tako i u okviru biosfere u cjelini jer se radi o cjelovitom ekolokom problemu.

4.2. Izvori i vrste zagaenja ivotne sredine

Ogroman broj zagaivaa, obilje najraznovrsnijih zagaujuih materija, mnotvo naina i vrsta zagaivanja, ali i priroda samih zagaenja, kao posljedica procesa zagaivanja ivotne sredine, jasno govore o postojanju vie kriterijumna i sistema klasifikacije. Najea podjela zagaivanja je prema tipovima, odnosno komponentma ivotne sredine koje se zagauju : zagaivanje vazduha, voda i zemljita. Jedna od estih podjela je i na osnovu prirode zagaujuih materija. One se prema hemijskoj podjeli dijele na neorganske i organske, a prema fizikom stanju na gasovite, tene i vrste. Sa ekoloke, tanije ekosistematske take gledita, odnosno s obzirom na mogunosti smanjivanja zagaenja, razlikuju se dva osnovna tipa zagaujuih materija nerazgraujue i biorazgraujue. U grupu nerazgraujuih materija spadaju razne hemijske materije, kao to su soli, ive, jedinjenja fenola i neki materijali kao aluminijske konzerve i plastina ambalaa, koji se u prirodnoj sredini ne razgrauju u potpunosti ili taj proces traje jako dugo. Zato se takve materije esto nagomilavaju u prirodi ili kroz odgovarajue lance ishrane prodiru u pojedine biogeohemijske procese kruenja materije. Jedna mogunost ienja ovih zagaujuih materija je njihovo potpuno uklanjanje iz ivotne sredine. Biorazgraujue materije predstavljaju drugu osnovnu grupu zagaujuih supstanci, koje karakteristie mogunost njihove potpune razgradnje u odreenim biolokim procesima. Takav je sluaj , na primjer , sa otpadnim vodama iz domainstava, koje se lako mogu razraditi prirodnim procesima ili u posebnim ureajima. Ova grupa zagaujuih materija najee se razlae u posebnim ureajima u kojima se kombinuje mehanika i bioloka prerada. Prema prirodi zagaivanja moe se napraviti podjela i na:

Zagaivanje materijama

Zagaivanje energijom

Zagaivanje poljima

4.3. Posljedice zagaivanja

Posljedice raznih vrsta zagaivanja odraavaju se na neposrednu ivotnu sredinu, a tokom dueg vremena i na biosferu u cjelini. Posljedice lokalnih uticaja zagaujuih materija mogu se pratiti na odgovarajuim populacijama biljaka, ivotinja i ovjeka, kao i na procesima koji se odigravaju u ekosistemu. Najei naini i putevi kojima razne zagaujue (a esto i otrovne) materije dospijevaju u ovjekov organizam jesu raznovrsni lanci i mree lanaca ishrane kojima ove materije preko biljaka i ivotinja dospijevaju i do ovjeka. Posljedice raznovrsnih zagaivanja, bilo da je rije o fizikom, hemijskom ili biolokom zagaivanju ivotne sredine, mogu kod ovjeka izazivati razne poremeaje i oboljenja. Ovakvi poremeaji i promjene mogu imati kratkotrajna ili akutna i dugotrajna ili hronina dejstva. Od posebnog znaaja su dugotrajna ili hronina dejstva, poto se u veini sluajeva odraavaju na promjenu nasledne osnove, odnosno prenose na potomstvo (teratogeni ili mutageni efekti). Ova kategorija promjena esto nije dovoljno poznata s obzirom na posljedice koje se mogu odraziti i u kasnijim generacijama. Bioloki efekti zagaujuih materija mogu se pratiti na razliitim organizacionim nivoima: na nivou populacije, ekosistema ili biosfere u cjelini.4.4. Osnovni pojmovi ekotoksiologije

Problem ugroavanja zdravlja ovjeka i ostalih ivih bia postaje sve aktuelniji. Dovoljno je rei da se u svakodnevnoj upotrebi nalazi preko 6 000 000 hemijskih supstanci, a i da svake godine na tritu stie jo oko 1 000 novih. Meunarodna lista opasnih materija u prometu sadri preko 3 000 jedinica. Ovi podaci ilustruju samo jedan dio posljedica zagaivanja ivotne sredine. Ogroman je broj faktora sredine koji mogu izazvati odreene zdravstvene posljedice po ovjeka i ostala iva bia. Pomenimo samo nekoliko osnovnih kategorija: uticaje zagaenog vazduha, vode, hrane i zemljita, uticaje energije zraenja i efekte buke i vibracija. Svaki od ovih faktora izaziva odreeni tip poremeaja u organizmu. Efekti tih tetnih posljedica na ovjeka ili neke ivotinjske vrste izraavaju se brojem oboljelih lanova populacije u jedinici vremena (morbiditet).5. ZAKLJUAKPoto smo iz svega prethodnog navedenog mogli saznati da se problem zagaivanja ivotne sredine neprekidno poveava i da smo mi ti koji smo svojom pojavom na ovoj planeti i svojom sebinou to obezbijedili, kakve udarce moemo oekivati od nae planete u budunosti? Da li da sjedimo skrtenih ruku dok tamo neko zagauje vazduh, vode... ili emo ipak na neki, moda jako mali ali jako bitan za nau zajednicu doprinos donijeti ouvanju ove Zemlje i prirodnim vrijednostima? Ja smatram da je i taj mali korak sasvim dovoljan. Naravno, mnoge nevladine organizacije uestvuju i idu ka tom cilju ouvanja zatite ivotne sredine i ulaganju velikih napora na podizanju nivoa ekolokog obrazovanja i vaspitanja najireg kruga stanovnitva. Tako da moda ipak ima nade za nas, zar ne?

Sl.5. Jedna od fotografija sa akcije Let's do it Oistimo zemlju za 1 dan.6. Literatura

1. Ekologija i zatita ivotne sredine Ivo Savi, Veljko Terzija, 2007.

PAGE 14