SVEUČILIŠTE / UNIVERZITET „VITEZ“ TRAVNIK

FAKULTET PRAVNIH NAUKA

SMIJER : OPĆE PRAVO

UPRAVNO PRAVNA OGRANIČENJA PRAVA VLASNIŠTVA

SEMINARSKI RAD

Travnik,2013.

SVEUČILIŠTE / UNIVERZITET „VITEZ“ TRAVNIK

FAKULTET PRAVNIH NAUKA

SMIJER : OPĆE PRAVO

UPRAVNO PRAVNA OGRANIČENJA PRAVA VLASNIŠTVA

SEMINARSKI RAD

IZJAVA: Ja Naida Aljukić, studentica Sveučilišta/Univerziteta „Vitez“ Travnik,

Indeks broj: 0097-11/ROP odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost

izjavljujem da sam ovaj rad izradila potpuno samostalno uz korištenje citirane

literature i pomoć profesora odnosno asistenta

STUDENT : Naida Aljukić

PREDMET : Upravno pravoo

PROFESOR : prof.dr. Fuad Purišević

ASISTENT:EmirSudžuka

SADRŽAJ

1. UVOD.......................................................................................................................1

1.1 PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA.....................................1

1.2 RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE...............................................1

1.3 SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA...............................................................1

1.4 STRUČNE METODE........................................................................................2

1.5 STRUKTURA RADA........................................................................................2

2. UPRAVNO PRAVNA OGRANIČENJA PRAVA VLASNIŠTVA........................3

2.1 POJAM IZVLAŠTENJA ILI EKSPROPRIJACIJE...........................................3

2.2. VRSTE EKSPROPRIJACIJE............................................................................5

2.3. PLAN IZVJEŠTAJA.........................................................................................6

2.4 PRIPREMNE RADNJE U SVRHU IZVLAŠTENJA....................................6

2.5 POSTUPAK EKSPROPRIJACIJE.....................................................................7

2.5.1 Utvrđivanje opšteg interesa.........................................................................8

2.5.2 Provođenje postupka izvlaštenja i donošenje rješenja o izvlaštenju...........8

2.5.3 Utvrđivanje naknade..................................................................................10

2.6 ARONDACIJA.................................................................................................18

2.7 REKVIZICIJA..................................................................................................19

2.8 KOMASACIJA.................................................................................................19

2.8.1 Stranke u postupku komasacije.................................................................20

2.8.2 Postupak za provođenje komasacije..........................................................20

2.8.3 Donošenje rješenja o komasaciji...............................................................20

3. EKSPROPRIJACIONO PRAVO FNRJ.................................................................21

4. ZAKLJUČAK.........................................................................................................22

5. LITERATURA.......................................................................................................23

1. UVOD

1.1 PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

Problem i predmet istraživanja na temu „Upravno pravna organičenja prava

vlasništva“ svedeni su na to da objasnimo kako i na koji način se imovinska prava

određenih subjekata mogu oduzeti ili ograničiti.

Objekt istraživanja je vlasništvo.

1.2 RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE

Radna hipoteza: Eksproprijacija – svojevrsni pravni institut pomoću kojeg

država autoritativnim zahvatom ograničava ili oduzima imovinska prava određenim

subjektima.

Pomoćne hipoteze : Osnovni preduvjet eksproprijacije u socijalističkoj državi

je bio opći interes(interes države, zadruga...), nikako se nije mogla vršiti u interesu

privatnih lica.

1.3 SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha i ciljevi istraživanja kroz cjelokupan rad svode se na to da pobliže

objasnimo pravne propise pomoću kojih se neko vlasništvo može oduzeti ili

ograničiti.

1

1.4 STRUČNE METODE

Stručne metode korištene u radu su uglavnom induktivne, deduktivne, povijesne,

komparativne, deskriptivne;

1.5 STRUKTURA RADA

Rad je sastavljen iz četiri dijela :

Prvi dio uvod koji se sastoji od problema, predmeta i objekata rada,

radnih i pomoćnih hipoteza, svrhe i ciljeva istraživanja, stručnih

metoda i strukture rada.

Drugi dio (povijesno – teorijski dio ) gdje je objašnjen pojam

eksproprijacije kao i vrste, plan i postupak eksproprijacije.

Treći dio (analitičko- eksperimentalni dio ) u kojem je prikazano

eksproprijacijono pravo u bivšoj socijalističkoj državi.

Četvrti dio odnosno zaključni dio seminarskog rada gdje su izneseni

bitni zaključci i dokazane tvrdnje postavljane tokom izrade

seminarskog rada.

2

2. UPRAVNO PRAVNA OGRANIČENJA PRAVA VLASNIŠTVA

2.1 POJAM IZVLAŠTENJA ILI EKSPROPRIJACIJE

Izvlaštenje ( eksproprijacija ) predstavlja svojevrsni pravni institut pomoću

kojega država ( javna vlast ) autoritativnim zahvatom u imovinska prava određenih

subjekata oduzima ili ograničava ta prava u svoju korist ili u korist nekog drugog

subjekta.

Pretpostavke pred kojma može uslijediti to oduzimanje, odnosno ograničavanje,

utvrđuje se normama važećeg pravnog poretka. Zahtjev za preciznom razradom tih

pretpostavki istakla je osobito pravna teorija građanskih država pod pritiskom

specifičnog gledanja na institut privatnog vlasništva i njegovu opću ulogu. Zbog toga

se i pojavom prvih građanskih demokracija, svetost i nepovredivost privatnog

vlasništva ističe kao načelo, a uvjeti pod kojima do njezina oduzimanja može doći

utvrđuju se, u osnovi, ustavom i razgrađuju detaljnije zakonom. U početku shvatanja

građanskih država mogućnost izvlaštenja se ogrančava. Njegovom provođenju

pretpostavlja se kao minimum prethodna javna potreba utvrđena zakonom kao i

davanje naknade prije samog razvlašćenja ( deposediranja ). Daljni razvoj pravnih

sustava, koji u posebnu fazu ulazi nakon prvog svjetskog rata, utjecalo je i na institut

izvlašćenja. Tako se opaža tendencija proširenja mogućnosti njegove provedbe,

olakšavanje uvjeta za mogućnost primjene, proširenje oblika imovine koja je

podložna izvlaštenju, elastičnije shvaćanje pojma javne koristi i dr.

Ako se povijesno posmatra, izvlaštenje kao institut ne predstavlja pojam za čiji

bismo nastanak morali zahvaliti suvremenom razvoju pravnih sustava. Izvlaštenje je

kao pravno sredstvo poznavalo još staro rimsko pravo, a primjeri njegove upotrebe u

srednjem vijeku ( doduše, pod tada odgovarajućim uvjetima ) pokazuju da taj institut

nije ništa posebno novo u pravnoj praksi, pa prema tome ni u teoriji.

Za izvlaštenje je bitno de se njime obuhvaća zahvat u imovinska prava pojedinih

subjekata. Ta se prava mogu aktom državne vlasti potpuno oduzeti ili ograničiti uz

ispnjenje uvjeta propisanih zakonom ( ustavom ). S pravnog gledišta, izvlaštenja

3

postaje tako instrument derivativnog stjecanja odnosno prava, kod čega ima odlučnu

ulogu upravni akt sa svojim pravnim učincima.

Kad država( javna vlast ) ili neko drugo javno pravno tijelo izlazi interes prema

određenoj nekretnini, njoj su na raspolaganju dva sadržajno različita puta radi

realizovanja tog svog interesa. Ona može poći putem kompromisa, sklapajući ugovor

o kupoprodaji određene nekretnine s vlasnikom a prema načelina građanskog prava.

Ako država ( javnopravno tijelo ) ne može osigurati svoj interes na podređenom

objektu puem sporazuma s njegovim vlasnikom, nilo zbog toga što ovaj odbija

prodaju, ili zbog nekih drugi razloga ili joj izravni zahvat autoritativnim putem

izgleda bolji pruža veću učinkovitost, onda se država odlučuje na upotrebu vlasti,

primjenjujući je pod unaprijed utvrđenim uvjetima.

Izbor jednog ili drugog puta da se dođe do cilja ( vlasništva nad određenim dobrom )

uglavnom je u rukama javne vlasti. Vlasniku dobra ( stvari ) pritom pripada obično

sporedna uloga, jer mu se samo u određenim slučajevima ostavlja mogućnost

predhodne nagodbe, ali i ta mogučnost može praktički ostati neostvarena budući da

na strani javne vlasti nije ni u kojem slučaju obaveza da prihvati uvjete koje on

postavlja.

U praksi Ustavnog suda Njemačke npr. Izraženo je načelo dopustivosti

eksproprijacije pod pretpostavkom da se cilj koji se želi postići eksproprijacijom ne

može ostvariti slabijim zahvatom u imovinska prava.

Izvlaštenje kao pravni put predstavlja autoritativno istupanje uz upotrebu vlasti.

Njegovo je provođenje, u stvari, znak da se suprotni interesi, u pravili, ekonomski

prema svom karakteru, nisu mogli spojiti budući da se u najvećem broju slučajeva

( makar to zakon i ne propisivao ) pristupa predhodnom pokušaju nagodbe.

S obzirom da je izvlaštenje djelotvoran put za ostvarivanje određenih javnih interesa,

postoji svakako velika potreba za preciznom razradom svih pretpostavki pod kojima

se izvlaštenje može provesti. Važnost se ove razrade ne umanjuje postojanjem

različitih shvaćanja o ulozi i značenju privatnog vlasništva i mogućnosti njegova

ovlaštenja u teoriji i praksi.

4

Način pravne reglacije izvlaštenja u pojedinim pravnim ustavima pokazuje da se

osnovna pitanja mogućnosti njegove provedbe najčešće nalaze u ustavu, dok se

postupak izvlaštenja kao i ostala važna pitanja njegovog sprovođenja, utvrđuju

posebnim zakonom. 1

2.2. VRSTE EKSPROPRIJACIJE

Pozitivni pravni propisi uglavnom predviđaju dva vida eksproprijacije i to :

potpuna

nepotpuna eksproprijacija

Potpuna eksproprijacija označava takav vid eksproprijacije putem koje dolazi do

promjene vlasnika nekretnine koja predstavlja objekt eksproprijacije.

Nepotpuna eksproprijacija ne označava promjenu vlasnika određene nekretnine već

služnosti na nekretnini odnosno zakup na zemljištu na određeno vrijeme. Dakle ovaj

vid eksproprijacije samo ograničava pravo svojine. Zakup poljoprivrendog zemljišta

u cilju eksproprijacije industrijskih i ostalih mineralnih sirovina ustanovljava se samo

ako se to zemljište po završenoj eksploataciji može prevesti prvobitnoj kulturi i ako

je zakup društveno i ekonomski opravdaniji od potpune eksproprijacije tog zemljišta.

Zakup se daje na određeno vrijeme za istraživanje rudnog i drugog blaga, korištenje

kamenoloma, vađenje gline, pijeska, šljunka isl. Postoji i drugi vid ograničavanja

svojine na zemljištu i to putem tzv. privremenog zauzimanja koje se javlja prilikom

izgradnje objekata radi smještaja radnika, materijala isl. Nakon određenog vremena

zemljište se vraća u prvobitno stanje.2

1 Borković I. Upravno pravo VII izmijnjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb 2002. Str. 6032 Kunić P. Upravno Pravo opšti i posebni dio; Banja Luka 2001. Str 602.

5

2.3. PLAN IZVJEŠTAJA

Plan izvještaja je poseban akt koji je korisnik izvlaštenja dužan izraditi u skladu s

prostornim planom prije podnošenja prijedloga za utvrđivanje interesa Republike

Hrvatske.

Plan izvještaja, koji se prilaže uz prijedlog za utvrđivanje interesa Republike

Hrvatske, mora sadržavati parcelacijski elaborat izrađen na temelju i u skladu s

uvjetima uređenja prostora, a u njega se prilažu podaci o vlasnicima odnosno

pojedincima čije se nekretnine izvlašćuju.

Plan izvještaja se na javni uvid u sjedištu općine, odnosno grada na čijem se

području namjerava graditi objekt ili izvoditi radovi u interesu Republike Hrvatske i

na njega se mogu u roku 15 dana staviti primjedbe tijelu koje je utvrdilo uvjete

uređenja prostora. O primjedbama odlučuje župan na prijedlog tijela koje je utvrdilo

uvjete rađenja prostora i u slučaju njihova prihvaćanja izrađuje se konačni plan

izvještenja.3

2.4 PRIPREMNE RADNJE U SVRHU IZVLAŠTENJA

Korisnik izvlaštenja može zahtijevati da mu se radi izrade investicijski elaborata,

podnošenja prijedloga za utvrđivanje interesa Republike Hrvatske ili podnošenje

prijedloga za izvlaštenje, dopusti da na određenoj nekretnini izvrši potrebite

pripremne radnje, kao što su ispizivanje zemljišta, premjeravanje i sl.

O prijedlogu za oobravanje pripremnih radnji rješava županijski ured nadležan za

imovinskopravne poslove. To tijelo odobrava pripremne radnje ako podnositelj

prijedloga učini vjerojatnim da su mu takve radnje potrebite. Prilikom donošenja

rješenja o odobravanju mora se voditi računa o tome da se radnje ne obavljaju u

vrijeme nepogodno za vlasnika nekretnine s obzirom na kulturu zemljišta i na svrhu

za koju on nekretninu koristi.

U rješenju o odobrenju obavljanja pripremnih radnji moraju se uz ostalo, navesti

pripremne radnje koje predlagatelj može obavljati kao i rok do kojeg ih ima obaviti.

3 Op. cit. Borković I. Str. 607

6

Tim se rješenjem, međutim, ne može odobriti izvođenje građevinski ili njima sličnih

radova.

Protiv rješenja donesenog o prijedlogu za odobrenje obavljanja pripremnih radnji,

može se javiti žalba, ali ona ne odgađa izvršenje rješenja.

Osoba u čiju je korist odobreno obavljanje pripremnih radnji, dužna je vlasniku

nekretnine na kojoj su takve radnje odobrene, platiti nakndu.4

2.5 POSTUPAK EKSPROPRIJACIJE

Postupak eksproprijacije u pravilu sadrži tri različite faze i to :

1. utvrđivanje opšteg interesa

2. donošenje rješenja o ekspoprijaciji

3. utvrđivanje naknade

Međutim, pored ovih faza u postupku eksproprijacije može se javiti faza vršenja

pripremnih radnji. Ova faza može se vršiti kao prva u postupku eksproprijacije a

nekada prije donošenja rješenja o eksproprijaciji. Sastoji se u ispitivanju zemljišta,

premjeravanju i sl radi izrade investicionog elaborata i prijedloga za utvrđivanje

opšteg interesa odnosno prijedloga za eksproprijaciju. O prijedlogu pravnog lica za

vršenje pripremnih radnji odlučuje nadležni organ republičke uprave. U prijedlogu

vršenja pripremnih radnji pravno lice je dužno navesti : o svrsi radi koje se

namjerava predložiti eksproprijacija, nepoktetnosti na kojoj se trebaju izvršiti

pripremne radnje, vlasniku te nepokretnosti, prirodi, obimu i svrsi radnji koje treba

da se obave i vrijeme njhovog trajanja. Rješenjem o dozvoli pripremnih radnji

navode se pripremne radnje koje podnosilac prijedloga može da vrši kao i rok u

kojem je dužan da ih izvrši. Rješenjem se ne može dozvoliti izvođenje građevinskih i

sličnih poslova. Za korištenje vršenja pripremnih radnji korisnik eksproprijacije

dužan je platiti pravičnu naknadu sopstveniku nepokretnosti – u skladu sa zakonom.5

4 Ibidem Borković I.; 796.5 Op.cit Kunić P. Str. 604.

7

2.5.1 Utvrđivanje opšteg interesa

Opšti interes za eksproprijaciju utvrđuje se zakonom odnosno odlukom Vlade u

skladu sa zakonom. Opšti interes može da se utvrdi ako je u skladu sa Zakonom

donijet odgovarajući akt kojim se određenom zemljištu predviđa izgradnja određenog

objekta. Prijedlog za utvrđivanje opšteg interesa za eksproprijaciju može da donese

svako lice koje može biti korisnik eksproprijacije. Prijedlog se podnosi vladi preko

nadležnog organa uprave. Vlada je dužna da po prijedlogu odluči u roku od 60 dana.

Protiv akta vlade o utvrđivanju opšteg interesa može se voditi upravni postupak pred

vrhovnim sudom republike.6

2.5.2 Provođenje postupka izvlaštenja i donošenje rješenja o izvlaštenju

Prijedlog za izvršenje podnosi korisnik izvlaštenja nakon što se prema

odredbama zakona utvrđen interes Republike Hrvatske zaizradnju objekta ili za

izveje rugi radova. Dužnost je korisnika izvlaštenja da prije podnošenja prijedloga za

zvlašte osigura putmnadlžog ijel, dokaze stnj i rijdoti nkretnina za koju

prdlažezvlaštenje ( nalaz i mišljenje vještaka i dr ).

Prijedlog za izvlaštenje može se podnijeti u roku od dvije godine od dana stupanja

na snagu odluke a je izgradnja objekta ili izvođenje radova i interesu države i u

njemu moraju biti naznačeni:

korisnik nekretnine,

nekretnina za koju se predlaže izvaštenje,

vlasnik i posjednik nekretnine i njegovo prebivalište ili sjedište,

objekt, odnosno radovi radi kajih se predlaže izvlaštenje.

Zako posebno propisuje što se sve kao dokaz mora podnijeti uz prijedlog za

izvlaštenje kao npr. Dokaz da je korisnik izvlaštenja predhodno s vlasnikom

nekretnine pokušao sporazumno riješiti pitanje stjecanja prava vlasništva određene

nekretnine, dokaz da korisnik izvlaštenja ima osigurana potrebna sredstva položena

6Ibidem. Kunić P.; Str 605.

8

kod banke u visini približno potrebnoj za davanje naknade za izvlaštenu nekretninu i

troškove postupka, odnosno dokaz o osiguranoj drugoj nekretnini, dokaz o

utvrđenom interesu Republike Hrvatske za izgradnju objekta ili izvođenje radova na

toj nekretnini i dr.

O izvlaštenju u prvom stupnju odlučuje ured državne uprave nadležan za

imovinskopravne poslove u županiji, a u drugom stuonju odlučuje ministarstvo

nadležno za poslove pravosuđa. Rješenje o prijedlogu za izvlaštenje donosi onaj ured

državne uprave na čijem se području nalazi nekretnina za koju se predlaže

izvlaštenje. Prije donošenja rješenja spomenuto tijelo saslušava vlasnika nekretnine,

te ima dužnost poučiti ga da može podnijeti zahtjv za izvlaštenje preostalog dijela

nekretnine. Ako je u postupku vlasništvo utvrđeno kao neprijeporno i ako se vlasnik

nekretnine ne protivi izvlaštenju, ured državne uprave ima obavezu istovremeno

održati i raspravu za porazumno određivanje naknade za nekretninu koja je predmet

izvlaštenja. Ako su uz prijedlog za izvlaštenje podnesene sve isprave koje se

zahtjevaju prema zakonu a ako su prema njima utvrđene potrebite činjenice, donosi

se rješenje kojim se prihvaća prijedlog za izvlaštenje.

Ovo rješenje uz ostalo sadrži:

naznačenje akta kojim je utvrđen interes Republike Hrvatske,

naznačenje korisnika izvlaštenja,

naznačenje nekretnine koja se izvlašćuje, uz navođenje zemljišni knjižnih

podataka, a ako nekretnina nije upisana u zemljišnoj ili drugoj javnoj knjizi

ili takva ne postoji, uz navođenje katastarskih podataka,

naznačenja vlasnika i posjednika izvlaštene nekretnine i njegovo

prebivalište ili sjedište,

naznačenje objekta ili radova radi čije se izgradnje odnosno izvođenja

nekretnina izvlašćuje,

obavezu vlasnika nekretnine da ju je dužan predati u posjed kao i rok

predaje,

obavezu korisnika izvlaštenja na isplatu zakonske zatezne kamate, tekuću od

dana donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju pa do isplate.

Protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za izvlaštenja dopuštena je žalba.7

7 Ibidem. Borković I.; Str 798-799.

9

2.5.3 Utvrđivanje naknade

Naknada u vidu druge nekretnine

Naknada za izvlaštenu nekretninu nije određena kao obeštećenje u smislu

nadoknađivanja štete (kako je to u nekim zemljama Europske unije ). Zakonom o

obveznim odnosima propisano je da je za štetu odgovorna osoba dužna uspostaviti

stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ali ako uspostava prijašnjeg stanja

(što kod izvlaštenja nekretnine nije doslovno moguće) ne otklanja štetu potpuno,

odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Odgovorna osoba

dužna je naknadu štete isplatiti u novcu kada uspostava prijašnjeg stanja nije

moguća, ali i kada oštećenik to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju

uspostavu prijašnjeg stanja.

Načini popravljanja imovinske štete su: isplata (naknada štete u novcu), uspostava

prijašnjega stanja i popravak oštećene stvari. Kod popravljanja materijalne štete

moguća je i kumulacija npr. uspostava prijašnjega stanja i isplata.

Novčanom naknadom, prema Crniću, štetne posljedice uklanjaju se tako da se

oštećeniku umjesto vraćanja stvari isplati odgovarajuća svota novca kojom se

vrijednost oštećenikove imovine vraća u stanje koje je bilo prije štetne radnje.

Oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i na naknadu izmakle koristi, ali i na

naknadu po afekcijskoj cijeni. ZOO je definirao štetu kao umanjenje nečije imovine

(obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava

osobnosti (neimovinska šteta). Obična šteta je umanjenje nečije imovine, a naziva se

još i pozitivnom štetom ili damnum emegens. Izmakla korist naziva se još i

negativna šteta ili lucrum cessans. Zakonom je propisano da se kod ocjene izmakle

koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom

tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno

štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

Da bi oštećenik mogao ostvariti pravo na naknadu štete vida izmakle koristi, trebaju

biti ispunjene određene pretpostavke:

10

• oštećenik je morao imati namjeru stjecanja koristi, ali do toga nije došlo zbog

radnje ili propuštanja štetnika

• mora postojati objektivna vjerojatnost da bi oštećenik uistinu ostvario dobitak

da u tom nije spriječen

• treba biti povrijeđen neki oštećenikov pravno zaštićen interes, odnosno mora

postojati dopuštenje za korist.

Naknadu štete oštećeniku sud može odrediti prema vrijednosti koju je stvar imala za

oštećenika (afekcijska cijena), ako je stvar uništena ili oštećena kaznenim djelom s

namjerom.

Vedriš i Klarić ovu cijenu definiraju na slijedeći način: «Afekcijska cijena (praetium

affectionis) je posebna subjektivna vrijednost stvari koja nije procjenjiva objektivnim

mjerilima, već se pri procjeni uzima u obzir vrijednost koju određena stvar ima samo

za određeni subjekt, bez obzira na njezinu prometnu vrijednost i bez obzira na

njezinu vezu s drugim objektima.»

Smatramo da bi se uvažavanjem afekcijske cijene prilikom utvrđivanja naknade za

izvlaštenu nekretninu postigla pravična naknada. Naime, nakon što se utvrditi tržišna

cijena, trebalo bi utvrditi i naknadu za posebnu subjektivnu vrijednost koju

nekretnina ima za prijašnjeg vlasnika (afekcijska cijena), ali i stvarne troškove koje

je eventualno imao kao npr. troškove selidbe, povećane režijske troškove, putne

troškove, moguće troškove zbog otkaza ugovora o podstanarstvu i sl. Druga

odgovarajuća nekretnina trebala bi biti jednaka tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se

izvlašćuje uvećanoj za afekcijsku cijenu i stvarne troškove prijašnjeg vlasnika. Kada

nema sporazuma stranaka, smatramo da bi prijašnji vlasnik kroz uvećanje naknade za

iznos afekcijske cijene ipak dobio pravičnu naknadu, jer on zapravo nije imao

namjeru prodati svoju nekretninu, u njoj je mirno uživao, ali mu je oduzeta, pa bi ta

afekcijska cijena bila određena satisfakcija, jer se izvlaštenju zapravo niti jedan

vlasnik ne može oduprijeti. Kada se već ne može oduprijeti, tada treba dobiti

pravičnu naknadu, a smatramo da tržišna cijena nije pravična naknada.

Zakonom o eksproprijaciji također je bilo propisano da se u pravilu na ime naknade

za ekspropriranu nekretninu određuje druga odgovarajuća nekretnina na kojoj može

postojati pravo vlasništva (navedeni Zakon vrijedio u sustavu društvenog vlasništva

11

pa se naglašava da se mora raditi o nekretnini na kojoj može postojati pravo

vlasništva). Budući da Ustav iz 1990. godine propisuje postojanje samo jedne vrste

vlasništva, taj dio odredbe kao nepotreban je uklonjen.

Međutim razlike između odredbe Zakona o eksproprijaciji i ZOI ipak postoje, i to

upravo kod određivanja pojma «odgovarajuće nekretnine».

Zakonom o eksproprijaciji bilo je propisano da se pod odgovarajućom nekretninom

podrazumijeva zgrada ili poslovni prostor u istom mjestu ili općini, odnosno

zemljište u katastarskoj općini kojom se prijašnjem vlasniku omogućavaju približno

isti uvjeti korištenja kakve je imao koristeći ekspropriranu nekretninu. Dakle,

korisnik izvlaštenja morao je voditi računa o tome da se ranijem vlasniku omoguće

samo približno isti uvjeti, naravno uz poštivanje osnovnog načela Zakona o

eksproprijaciji da se primjenom osnova i mjerila propisanih tim Zakonom, koji je

utvrđivao pravo na pravičnu naknadu, ne mogu bitno pogoršati uvjeti života i rada

koje je raniji vlasnik nekretnine imao na osnovi korištenja te nekretnine.

Iako je ZOI naknadu u vidu druge odgovarajuće nekretnine propisao kao pravilo,

odgovor na postavljeno pitanje je negativan. Naime, ured državne uprave nadležan za

imovinskopravne poslove u županiji ili ured Grada Zagreba nadležan za te poslove,

takvu odluku može donijeti tek ako postoji suglasnost ranijeg vlasnika, odnosno ako

on pristane da na ime naknade za izvlaštenu nekretninu dobije drugu odgovarajuću

nekretninu, s tim da što se tiče vrijednosti ta druga nekretnina mora odgovarati

tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu i da se

ranijem vlasniku omogućavaju isti uvjeti korištenja kakve je imao koristeći

nekretninu koja je predmet izvlaštenja. Dakle, nitko osim vlasnika nekretnine koja se

izvlašćuje ne može odrediti je li druga nekretnina koja se daje na ime naknade za

izvlaštenu nekretninu odgovarajuća, odnosno to ne može odrediti niti netko treći, niti

ured države uprave nadležan za imovinskopravne poslove u županiji odnosno ured

Grada Zagreba nadležan za imovinskopravne poslove, niti korisnik izvlaštenja.

Zaključak o tome da vlasnik nekretnine mora dati pristanak na naknadu u vidu druge

odgovarajuće nekretnine proizlazi i iz članka 33. stavak 1. ZOI, koji zapravo govori

o naknadi u novcu kao supsidijarnom obliku naknade, a glasi:

12

«Ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje ne prihvati na ime naknade drugu

odgovarajuću nekretninu, ili ako korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu

nekretninu, naknada se određuje u novcu...»

Dakle, ukoliko stranke u postupku izvlaštenja postignu sporazum da će se na ime

naknade ranijem vlasniku dati druga odgovarajuća nekretnina, tada se u tom

sporazumu mora točno navesti o kojoj je nekretnini riječ (katastarsku česticu,

katastarsku općinu, zemljišno knjižni uložak u koji je nekretnina upisana, opis

nekretnine u naravi, površina nekretnine i sl.). Prema ZOI korisnik izvlaštenja ima i

obvezu pokušati s vlasnikom nekretnine koja se izvlašćuje postići sporazum o

naknadi. Ova obveza korisnika izvlaštenja proizlazi iz odredbe članka 20. stavak. 1.

točka 1. ZOI koji glasi:

«Uz prijedlog za izvlaštenje mora se podnijeti:

1. dokaz o tome da je korisnik izvlaštenja prethodno s vlasnikom nekretnine

pokušao sporazumno riješiti pitanje stjecanja prava vlasništva određene nekretnine

(pismena ponuda, javni oglas i sl.)...»

Ako stranke postignu sporazum pa vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje pristane da

mu korisnik izvlaštenja na ime naknade za tu nekretninu dade drugu nekretninu, tada

ta druga nekretnina ne mora biti odgovarajuća u smislu odredbe članka 32. ZOI, jer

je bitan sporazum stranaka o naknadi, a stranke sklapaju ugovor prema općim

pravilima obveznog prava i do postupka izvlaštenja zapravo i ne dolazi. Naravno da

izgradnja objekta ili izvođenje radova koji se namjeravaju graditi ili izvoditi na toj

nekretnini moraju biti u skladu sa detaljnim planom uređenja, odnosno sa

pravomoćnom lokacijskom dozvolom.

Osim toga, odredbom članka 22. stavak 2. ZOI propisano je da u slučaju kada je

vlasništvo utvrđeno kao nesporno i ako se vlasnik nekretnine ne protivi izvlaštenju,

ured državne uprave nadležan za imovinskopravne poslove u županiji, odnosno ured

Grada Zagreba nadležan za te poslove mora istovremeno održati i raspravu za

sporazumno određivanje naknade za nekretninu koja je predmet izvlaštenja.

Isto tako, korisnik u izvlaštenja i vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje mogu sklopiti

nagodbu sve do donošenja rješenja kojim se prihvaća prijedlog za izvlaštenje. 8

8 http://www.pravst.hr/zbornik.php?p=21&s=117 29.02.2013.

13

III. Naknada u novcu

Naknada u novcu je supsidijarni oblik naknade i do određivanja naknade u gotovu

novcu doći će onda ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje ne prihvati drugu

odgovarajuću nekretninu na ime naknade ili ako korisnik izvlaštenja ne može

osigurati takvu nekretninu.

Zakonodavac je definirao što se smatra tržišnom vrijednošću, pa tako propisuje:

«Tržišna vrijednost je vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu

može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezina

utvrđivanja.»

Za definiciju pojma «tržišna vrijednost» možemo reći da ipak nije dovoljno određena

i jasna, odnosno da nedostaje metodologija izračuna takve vrijednosti. Kod

određivanja naknade interesi vlasnika nekretnine koja se izvlašćuje i korisnika

izvlaštenja suprotni (vlasnik priželjkuje visoku naknadu, a korisnik izvlaštenja nada

se platiti što manju naknadu), a u praksi utvrđivanje te vrijednosti i visine naknade

izaziva poteškoće i sporove. Utvrđivanje tržišne vrijednosti produžava upravni

postupak, jer ured državne uprave nadležan za imovinskopravne poslove u županiji

ili ured Grada Zagreba nadležan za takve poslove, mora provoditi određene radnje

radi utvrđivanja te tržišne vrijednosti. Sukladno članku 24. ZOI nadležni ured

državne uprave prihvatit će prijedlog i donijeti rješenje o izvlaštenju, kada, između

ostalog, izvede dokaze radi utvrđivanja činjenica potrebnih za utvrđivanje naknade.

Prema tome, kada se naknada određuje u novcu, a ne u obliku druge odgovarajuće

nekretnine, postupak izvlaštenja za nadležni ured državne uprave postaje složeniji i

dugotrajniji, jer mora izvoditi određene dokaze radi utvrđivanja tržišne vrijednosti

nekretnina. Glede dokaza koje će radi utvrđenja tržišne vrijednosti izvesti, ured

državne uprave primijenit će odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

Tržišnu vrijednost nekretnina ured državne uprave može utvrđivati i pomoću

vještačenja po vještacima odgovarajuće struke ili potvrde tijela nadležnog za razrez

poreza. Od vještaka treba zatražiti da procijeni sve relevantne okolnosti, osobito

odnos ponude i potražnje u pogledu određene nekretnine, i da utvrdi tržišnu

vrijednost nekretnine. Za provođenje vještačenja moguće je zatražiti i mišljenje dva

14

ili više vještaka, pa i odgovarajuće ustanove ili trgovačkog društva koje je

registrirano za provođenje vještačenja.

U svrhu utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine ured državne uprave može koristiti

i više dokaznih sredstava, a ako ocijeni da je potrebno neposredno opažanje može

izvršiti i uviđaj. Zakon o izvlaštenju na posredan način ukazuje uredu državne uprave

na koji će način utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine. Naime, Zakonom je propisano

da je korisnik izvlaštenja dužan putem nadležnog tijela osigurati dokaze o stanju i

vrijednosti nekretnine za koju predlaže izvlaštenje (nalaz i mišljenje vještaka i dr.).

Dakle, nalaz i mišljenje vještaka o tržišnoj vrijednost nekretnine ZOI navodi kao

način na koji treba utvrditi tržišnu cijenu nekretnine, a u praksi je to uobičajeni način

utvrđivanja vrijednosti stvari.

Nadležni će organ odrediti izvođenje dokaza vještačenjem onda kada za utvrđivanje

ili ocjenu neke činjenice važne za rješavanje stvari, službena osoba koja vodi

postupak nema potrebnih stručnih znanja. Za vještake se određuju osobe koje su

stručne i zakon precizira «one koje imaju posebno ovlaštenje za davanje mišljenja o

pitanjima odgovarajuće struke». Način utvrđivanja uvjeta za obavljanje poslova

sudskog vještačenja, prava i dužnost vještaka, visina nagrade i naknade za rad

vještaka uređeno je Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima. Stranka se u pravilu

prethodno saslušava o osobi vještaka, a mogu davati i prijedloge koje nadležni organ

ne mora usvojiti. Za vještaka se ne može odrediti osoba koja je ne može biti svjedok,

a vještak može uskratiti vještačenje iz istih razloga iz kojih svjedok svjedočenje.

Vještak može biti izuzet, a na izuzeće vještaka odgovarajuće se primjenjuju odredbe

o izuzeću službenih osoba. Izuzeće vještaka može tražiti i stranka ako učini

vjerojatnim okolnosti koje dovode u pitanje njegovo stručno znanje.

Proučavanjem primjera u praksi uočili smo da se za vještake imenuju stalni sudski

vještaci odgovarajuće struke npr. građevinske ili poljoprivredne. Međutim, izrađeni

nalazi su šturi, bez objašnjenja, a u pogledu forme kao da su izrađeni tipski. Tako

npr. iz nalaza vještaka o procjeni vrijednost nekretnine – zgrade, nije vidljivo koliko

godina je ona u vlasništvu izvlaštenika, koliko članova obitelji živi u toj zgradi, koja

je poboljšanja na nekretnina učinio izvlaštenik za vrijeme dok je nekretnina bila u

njegovom vlasništvu i sl. Za svaku nekretninu navode se katastarska čestica na kojoj

je izgrađena ili se nalazi (zemljište), površina, katastarska općina i zemljišno knjižni

15

uložak u koji je upisana i kod kojeg suda. Nalazi vještaka ne sadrže pregled iz

povijesnog izvatka, iz kojega bi se moglo utvrditi kada je vlasnik stekao nekretninu,

na koji način, a nema niti podatka po kojoj cijeni (a što se može utvrditi uvidom u

zbirku isprava pri zemljišno-knjižnim odjelima).

Bitno je istaknuti da se iz procjena tržišne vrijednosti zapravo ne vidi kako je vještak

utvrdio tržišnu cijenu, je li konzultirao poreznu upravu radi pribave podataka po

kojoj cijeni se u istoj općini ili gradu prodaju iste ili slične nekretnine, ili je možda

podatke pribavljao od agencija za promet nekretnina. Dakle, izvor podataka koje je

koristio vještak pri izračunu je nepoznat. Smatramo da bi vještak umjesto tablice s

podacima o površini i jediničnoj cijeni, te ukupnoj cijeni, trebao dati i obrazloženje,

za što je baš cijena koju je izračunao, tržišna cijena i kako je tu cijenu i primjenom

kojih metoda i podataka izračunao. Tek tada imali bismo procjenu vrijednosti o kojoj

bi nadležni organ mogao raspravljati i cijeniti je te u konačnici prihvatiti ili odbiti.

Koliko nam je poznato, praksa se ipak mijenja i drugostupanjsko tijelo upravo iz

ovih razloga ukida prvostupanjska rješenja, predmeti vraća u ponovni postupak, s

naputkom da vještak obrazloži na temelju kojih podataka je izračunao tržišnu

vrijednost i da predoči dokumentaciju kojom se pritom izračunu koristio. Nadležni

organ treba cijeniti procjenu sačinjenu od strane vještaka kao i svaki drugi dokaz, a

može i saslušati vještaka o danoj procjeni, a po potrebi odrediti i dva i više vještaka

pa i odgovarajuću ustanovu za izradu procjene. Ne mogu se procjene vještaka

uzimati apriori kao ispravne i točne i tu je velika uloga službene osobe koja provodi

postupak izvlaštenja u odlučivanju o naknadi, da nepristrano i objektivno ocjeni danu

procjenu i kompetentnost vještaka. 9

Korisnik izvlaštenja dužan je uz prijedlog za izvlaštenje nadležnom uredu državne

uprave, podnijeti dokaz o stanju i vrijednosti nekretnine, pa taj dokaz može ured

državne uprave koristiti i u daljnjem tijeku postupka, odnosno ako protek vremena to

zahtijeva, može zatražiti dopunu nalaza i mišljenja vještaka danog u postupku

osiguranja.

Smatramo da bi nadležno tijelo u svakom slučaju trebalo saslušati vještaka o danom

nalazu i procjeni, čak odrediti i dopunu vještačenja, bez obzira na to koliki je protek

vremena (osim ako se uistinu radi o krakom vremenu) sve to radi što objektivnije

9 http://www.pravst.hr/zbornik.php?p=21&s=117 29.02.2013.

16

procjene vrijednosti nekretnine ili odrediti potpuno novo vještačenje po drugom

vještaku. Određene okolnosti, npr. pojava određenih epidemija (kao npr. svinjske

kuge, kravljeg ludila, ptičje gripe i sl.) mogu utjecati na pad tržišne cijene određene

nekretnine, ali nakon što opasnost prođe, kroz određeno vrijeme tržišna cijena može

porasti. Isto tako, određene prirodne nepogode (stalni požari, suša i sl.) mogu utjecati

na tržišnu vrijednost nekretnine, ili izgradnja neke tvornice za preradu otpada ili

izgradnja komunalne infrastrukture u blizini poljoprivrednog zemljište na kojem se

organizirala ekološka proizvodnja, mogu utjecati na tržišnu cijenu u negativnom

smislu.

Smatramo da je u postupcima izvlaštenja riječ o posebno osjetljivim pitanjima.

Naime, pravnim subjektima oduzima se pravo vlasništva ili se ono ograničava ili

opterećuje, zbog čega bi procjene tržišne vrijednosti trebali prema našem mišljenju

davati posebni procjenitelji koji bi za obavljanje procjena nekretnina koje su predmet

izvlaštenja dobivali posebnu licencu. Njihova nepristranost i objektivnost ne bi

smjela biti upitna.

Način utvrđivanja uvjeta za obavljanje stalnih sudskih procjenitelja, njihova prava i

dužnosti te visina nagrade i naknade troškova za njihov rad propisano je Pravilnikom

o stalnim sudskim procjeniteljima. Predlažemo da posebne procjenitelje za procjenu

vrijednosti nekretnina u postupku izvlaštenja, imenuje drugostupanjsko upravno

tijelo točnije Ministarstvo pravosuđa, s tim da bi u Pravilniku o stalnim sudskim

procjeniteljima trebalo propisati koje uvjete trebaju ispunjavati takvi procjenitelji, a u

svakom slučaju ti uvjeti trebali bi biti stroži od uvjeta za dosadašnje sudske

procjenitelje. Smatramo da bi procjenitelj u postupku izvlaštenja morao imati završen

fakultet odgovarajućeg usmjerenja i radno iskustvo na poslovima u struci duže od 10

godina. Lista procjenitelja morala bi biti dostupna javnosti na način kako je to

uređeno za stalne sudske vještake.

IV. Drugi oblik naknade

Zakon propisuje da se vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje može s korisnikom

izvlaštenja sporazumjeti o naknadi i u nekom drugom obliku koji nije protivan

Ustavu i zakonima. Pritom drugi oblik mogu biti: dionice iz portfelja države,

17

poslovnu udjeli, obveznice, različite pokretne stvari i sl. Ovdje je naglasak na

okolnosti da taj drugi oblik mora biti sukladan Ustavu i pozitivnim zakonskim

propisima. To stoga, što su pravnih poslova koji su protivni Ustavu, prisilnim

propisima ili moralu društva, ništetni pravni poslovi, osim ako cilj povrijeđenog

pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u konkretnom

slučaju ne propisuje što drugo. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, dakle, nema

zastare. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka

zainteresirana osoba, a to pravo ima i državni odvjetnik.10

2.6 ARONDACIJA

Arondacija ( franc. Arrondir- okružiti ) je posebna agrarno- upravno- pravna

mjera koja služi stvaranju većih kompleksa obradive površine poljoprivrednog

zemljišta ( arondirati se mogu i šume i šumska zemljšta ) . Svrha provođenja

arondacije jest stvoriti povoljnije uvjete za obrađivanje poljoprivrednog zemljišta, za

mehanizaciju poljoprivredni radova, za granju ekonomskih dvorišta, za stvaranje

dugogodišnji nasada i za ostvarivanje i proširivanje ribnjaka. Ova se mjera provodi u

slučajevima kad bi bez njezine provedbe bila onemogućena ili znatno otežana

primjena suvremenih agrotehničkih metoda u obrađivanju poljoprivrednog zemljišta.

Spomenutim se zakonom utvrđuje ko može biti korisnik arondacije, kao i sam

postupak njezinog provođenja. Vlasniku, odnosno nosiocu prava korištenja zemljišta

koje se pripaja zemljištu korisnika arondacije pripada pravo na drugo odgovarajuće

zemljište koje mu se daje u zamjenu za pripojeno zemljište, odnosno u naknadi koja

se daje za pripojeno zemljište.

Tijela u postupku arondacije, prema zakonu su: općinska komisija za arondaciju i

Republička arondacija komisija. 11

2.7 REKVIZICIJA

Rekvizicija predstavlja posebnu mjeru upravnog ograničenja prava svojine

napokretnim stvarima (npr. nad motornim vozilima, raznim mašinama itd.) Za

10 http://www.pravst.hr/zbornik.php?p=21&s=117 29.02.2013.11 Ibidem Borković I. ; Str 610.

18

razliku od eksproprijacije i ardonacije, kod rekvizicije ograničavanje prava svojine

vrši na nepokretnim stvarima, kod rekvizicije ograničavanje prava svojine vrši se na

pokretnim stvarima tako da je rekvizicija u odnosu prema pokretnim stvarima isto što

i eksproprijacija u odnosu na nepokretne stvari. Zajednička im je činjenica da se i

kod jednog i kod drugog instituta ograničavanje svojine ne vrši dobrovoljno već

prinudnim administrativnim sredstvima. Rekvizicija ima oznake vanredne mjere pa

se predviđa samo u vanrednim okolnostima.12

2.8 KOMASACIJA

Komasacija ( lat. kom- masa, gruda ) zemljišta ( poljoprivrednog i drugog ) jest

također, agrarnopravna mjera koja se putm posebnog postupka provodi u svrhu

grupiranja zemljišta u veće i pravilnije čestice radi njihova ekonomičnijeg

iskorištavanja, stvaranja povoljnih uvjeta za razvoj poljoprivrednih naselja, radi

osnivanja i izgradnje poljoprivrednih outova i drugih prometnica, hidromelioracijskih

objekata i uređaja te izvođenje drugih radova na uređenju zemljišta ( kao npr. Zaštita

od vjetrova i klizanja zemljišta, uređenje bujica i sl. ). U provođenju komasacije

zemljišta sređuje se vlasnički i drugi stvarnopravni odnosi na zemljištu.

Komasacija se provodi na određenom području i obuhvaća, u pravilu, zemljište jedne

katastarske općine. Predmetom komasacije jesu sva zemljišta na komesacijskom

području, osim šuma i šumskog zemljišta.

2.8.1 Stranke u postupku komasacije

Stranke u postupku komasacije jesu vlasnici i korisnici zemljišta koja su

obuhvaćena komasacijom, kao i osobe koje na zemljištu, na području gdje se provodi

komasacija, imaju stvarna prava ili na zakonu zasnovani interes.

12 Ibidem Kunić P. Str. 610.

19

2.8.2 Postupak za provođenje komasacije

Komasacija se provodi na osnovi programa provođenja komasacije koji donosi

nadležno tijelo. Postupak komasacije pokreće se zahtjevom i njega mogu podnijeti

određeni subjekti npr. Većina vlasnika poljoprivrednog zemljišta s područja na

kojem se namjerava provesti komasacija, poljoprivredna zadruga koja se koristi

poljoprivrednim zemljištem na području na kojem se namjerava provesti komasacija

i dr. O zahtjevu odlučuje nadležno tijelo koje prije olučivanja saziva zbor vlasnika i

korisnika zemljišta na kojem se raspravlja o podnesenom zahtjevu. Ako se utvrdi da

je zahtjev opravdan, on se usvaja zaključkom. U prozivnom, zahtjev se odbija

rješenjem koje se dostavlja podnosiocu zahtjeva. Kad nadležno tijelo usvoji zahtjev

za provođenje komasacije tada donosi rješenje o odobrenju komasacije i određivanju

komasacijskog područja.

2.8.3 Donošenje rješenja o komasaciji

U skladu s ishodom usmene rasprave o nadiobi zemljišta, nadležno tijelo donosi

rješenje o komasaciji koje se na uobičajeni način izlaže tijekom dana na javni uvid u

mjestu koje se nalazi na području gdje se nalaze nekretnine obuhvaćene

komasacijom. Nakon isteka roka za izlaganje rješenja o komasaciji, dostavlja se

svakom sudioniku komasacije i drugoj stranci u postupku komasacije izvadak iz

rješenja o komasaciji. Odluke donesenu u postupku komasacije osnova su prava

vlasništva i drugih prava na zemljištu obuhvaćenom komasacijom. Ako samim

zakonom o komasaciji nije drugačije određeno, u postupku komasacije primjenjuju

se odredbe ZOUP- a. U postupku komasacije nisu dopušteni povrat u prijašnje stanje

i obnova postupka. 13

3. EKSPROPRIJACIONO PRAVO FNRJ

U poređenju s eksproprijaciojom buržoaske države u socijalističkoj državi

izmijenila se iz osnova polazna tačka eksproprijacije : značenje i shvatanje privatnog

vlasništva. Temeljna ide vodilja ovog eksproprijacionog prava je općenarodni 13 Ibidem Borković I. Str. 609.

20

interesi socijalna pravda. Osnovna načela eksproprijacije postavio je već sam ustav

FNRJ. Po tome se privatno vlasništvo može ograničiti ili ekspropirati ako to traži

opći interes, ali samo na temelju zakona. Zakonom se određuje u kojim slučajevima i

u kojoj visini daje naknada vlasniku. Pod istim uvjetima mogu se zakonom

nacionalizirati pojedine privredne grane ili poduzeća ako to traži opći interes.

Osnovni preduvjet eksproprijacije je opći interes. Eksproprijacija se može vršiti samo

u korist države, zadruga, zadružnih i drugih organizacija radnog naroda. Prema tome

eksproprijacija nije dopuštena u korist privatnih lica.

Glavni objekt eksproprijacije je nepokretna imovina i prava na nepokretnoj imoviti.

To se može ekspropirati kad to traži opći interes izvođenja korisnih radova za svrhe

društveno – ekonomskog i kultrunog podizanja i razvoja naroda.14

4. ZAKLJUČAK

Izvlaštenje ( eksproprijacija ) predstavlja svojevrsni pravni institut pomoću

kojega država ( javna vlast ) autoritativnim zahvatom u imovinska prava određenih

subjekata oduzima ili ograničava ta prava u svoju korist ili u korist nekog drugog

subjekta.

14 Krbek I.; Osnovi upavnog prava FNRJ; Zagreb 1950. Str.548.

21

Pozitivni pravni propisi uglavnom predviđaju dva vida eksproprijacije i to :

potpuna

nepotpuna eksproprijacija

Potpuna eksproprijacija označava takav vid eksproprijacije putem koje dolazi do

promjene vlasnika nekretnine koja predstavlja objekt eksproprijacije.

Nepotpuna eksproprijacija ne označava promjenu vlasnika određene nekretnine već

služnosti na nekretnini odnosno zakup na zemljištu na određeno vrijeme.

Postupak eksproprijacije u pravilu sadrži tri različite faze i to :

4. utvrđivanje opšteg interesa

5. donošenje rješenja o ekspoprijaciji

6. utvrđivanje naknade

Treća cjelina rada predstavlja historijski osvrt na eksproprijaciju u socijalističkoj

državi gdje je proprijacija imala za temeljna ideju općenarodni interesi socijalna

pravda. Eksproprijacija se mogla vršiti samo u korist države, zadruga, zadružnih i

drugih organizacija radnog naroda. Prema tome eksproprijacija nije bila dopuštena u

korist privatnih lica.

5. LITERATURA

Knjige :

Borković I. Upravno pravo VII izmijnjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb 2002.

Kunić P. Upravno Pravo opšti i posebni dio; Banja Luka 2001.

22

Krbek I.; Osnovi upavnog prava FNRJ; Zagreb 1950.

Internet stranice :

http://www.pravst.hr/zbornik.php?p=21&s=117 29.02.2013.

23