seminarski rad - monopol

7/15/2019 Seminarski Rad - MONOPOL

http://slidepdf.com/reader/full/seminarski-rad-monopol 1/29

SAŽETAK

Dnevno se u svijetu obavi milijun razmjena različite robe i usluga. Mjesto na kojem se sve te

transakcije obavljaju naziva se tržište. Na njemu se s jedne strane javlja ponuda, a s druge

potražnja. Ponudu predstavljaju proizvođači, dok se kupci nalaze na strani potražnje. Postoji

nekoliko vrsta tržišta, a osnovna podjela je na savršenu i nesavršenu konkurenciju. U ovom

radu govori se o monopolu. Monopol je oblik nesavršene konkurencije. Njegovo glavno

obilježje je postojanje samo jednog ponuđača koji, zahvaljujući svom položaju, ima određenu

moć da utječe na cijene svog proizvoda budući da nema bliskih supstituta. Monopolist se

susreće sa opadajućom krivuljom, dakle krivuljom s negativnim nagibom. U nastavku rada

dani su razni grafički prikazi koji pokazuju razne situacije u kojima se monopolist nalazi ili se

može naći. Moguća je podjela monopola na četiri vrste, a u radu je pažnja posvećena

prirodnom monopolu koji predstavlja proizvodnju po nižim troškovima, zbog čega se drugim

poduzećima ne isplati ulaziti u takvu granu. Kako bi se situacija na monopolskom tržištu

održala pod kontrolom, poželjno je da država intervenira antimonopolskom politikom putem

institucija koje će se brinuti da monopolist ne iskorištava svoj povoljni položaj. Na koji način

monopolsko poduzeće uistinu funkcionira, prikazat će se u nastavku rada.

Ključne riječi : tržište, monopol, prirodni monopol, antimonopolska politika



SUMMARY

Millions of people daily trade in goods and services in different parts of the world. The place

where all these transactions are conducted is called a market. It is on the one hand there

offer, the other demand. Offer represents manufacturers, while customers are on the demand

side. There are several types of markets, and the main division is the perfect and imperfect

competition. This paper deals with the monopoly. Monopoly is a form of imperfect

competition. His main characteristic is the existence of only one bidder who, thanks to its

position, has a certain power to influence the price of your product since there is no close

substitute. Monopolist is faced with a decaying curve, that curve with negative slope.

Hereafter are given various graphics that show various situations in which a monopolist is or

can be found. It is possible to split into four types of monopolies, and this work is attention to

a natural monopoly, which is producing at a lower cost, which is why other companies do not

pay to enter into this branch. To make the situation on the market monopoly held under

control, it is desirable that the state intervenes through the institutions that will ensure that

the monopolist can not exploit its favorable position. How monopolistic company really

works, will be shown in the following paper.

Key words: market, monopoly, natural monopoly, monopoly policy



SADRŽAJ



1. Uvod

Ljudi su trgovali od davnina i trgovat će i dalje. Sva ta razmjena roba odnosno pružanje

usluga odvija se na tržištu. Ono predstavlja mehanizam gdje se s jedne strane nalaze proizvođači odnosno ponuda, a s druge strane kupci odnosno potražnja. U cijeloj toj priči,

monopol se javlja kao jedna krajnost, oblik nesavršene konkurencije. U stvarnom svijetu ne

nailazi se svaki dan na monopolistička poduzeća zbog čega se ovaj oblik, zajedno sa

savršenom konkurencijom, i smatra i naziva krajnošću. Većina zna da monopol predstavlja

takav tržišni oblik koji podrazumijeva samo jednog proizvođača odnosno ponuđača nekog

dobra ili usluge. Iz tog je razloga monopolsko poduzeće u mogućnosti određivati cijene i

proizvoditi na temelju vlastitih afiniteta. No, da ne bi bilo zabune, monopolist ipak nema

neograničenu moć jer njegovo poslovanje regulira država.

Svrha je ovog pristupnog rada prikazati kako monopolsko poduzeće kao takvo djeluje na

tržištu, na koje načine formira cijenu i određuje koliku će količinu dobra proizvoditi. Prikazat

će se moguća podjela monopola, a više pažnje posvetit će se prirodnom monopolu. Budući da

monopolist ima određenu moć u formiranju cijena na tržištu, nužno je da država osnuje

određene ustanove odnosno institucije koje će provoditi kontrolu nad monopolskim

poduzećem, što će također biti podrobnije razrađeno u ovom pristupnom radu.

Sve analize i razmatranja provodit će se pod određenim pretpostavkama, kao što je primjerice

postojanje savršene cjenovne diskriminacije, što je u stvarnom svijetu nemoguće.

Kroz ovaj pristupni rad pokušat će se zaključiti kakva je uloga monopola na tržištu, kako on

utječe na gospodarstvo, na koji način ostvaruje i maksimalizira svoju dobit odnosno profit.

1



2. Tržišna struktura

Često se pod pojmom tržišta misli na mjesto gdje se susreću ponuda i potražnja. To je

najkraća i ujedno najjednostavnija definicija koja se može pronaći u literaturi. Ipak, uknjigama je više zastupljen pojam tržišne strukture koja „označava ponašanje kupaca i

prodavatelja na tržištu i čimbenike koji utječu na navedeno ponašanje.“1 Dakle, tržišna

struktura objašnjava i prikazuje veličinu moći, kako kupaca, tako i prodavatelja i to na

različitim tipovima tržišta te njihovo različito ponašanje s obzirom na razlike u visini njihove

moći.

U svijetu postoje brojna tržišta poput: tržišta voća i povrća, tržišta mobilnih telefona, tržišta

dionica, tržišta električne energije, tržišta poljoprivrednih proizvoda i mnoga druga tržišta

koja su očiti rezultat postojanja ponude i potražnje za određenim dobrima. Ono što je

zajedničko svim tim tržištima bez obzira čime se na njima trguje, jest to da se s jedne strane

nalaze kupci, a s druge prodavatelji, dok je između njih raspon proizvoda koje međusobno

razmjenjuju. Kupnja i prodaja se mogu obavljati i bez nazočnosti robe, primjerice na burzama

i drugim tržištima, pa čak i bez izravnog kontakta kupca i prodavača, što je postalo izuzetno

popularno unazad nekoliko godina (kupnja putem kataloga, interneta, telefona i slično).

Zbog toga se tržište definira i kao stalan i organiziran oblik dovođenja u kontakt ponude i

potražnje roba i usluga. Tržište bi se moglo definirati i kao mehanizam koji regulira odnose

između dviju strana koje stupaju u međusobne razmjene isključivo radi zadovoljenja svojih

potreba.

Uz pojam tržišta često se veže i pojam grane. No, tržište je daleko širi pojam. Granu čini

„skup poduzeća koja prodaju iste ili srodne proizvode“2. Kao takva dijeli se na konkurentsku i

nekonkurentsku.

Iako je moguće razlučiti razne tipove tržišta sa specifičnim obilježjima, oni se mogu

kategorizirati u nekoliko različitih tipova ili modela s jasno definiranim karakteristikama.

Nadalje, moguće je analizirati karakteristike svakog tipa odnosno modela tržišta i istražiti u

kolikoj mjeri odgovaraju tržištima u stvarnom svijetu. Obično se kao glavni kriterij podjele

tržišta uzima broj poduzeća odnosno ponuđača nekog sektora.

1 Benić, Đ., Hashi, I., Pavić, I. (2006). Mikroekonomija, Split, Ekonomski fakultet u Splitu, str. 353.2 Karić, M. (2006). Mikroekonomika, Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku, str.150.

2



Sukladno tome razlikujemo:

• Savršenu konkurenciju

• Monopol

• Monopolističku konkurenciju• Oligopol

Tablica 1. Weintraubova klasifikacija tržišnih struktura

Izvor: Benić, Đ., Hashi, I., Pavić, I. (2006). Mikroekonomija, Split, Ekonomski fakultet u

Splitu, str. 355.

2.1. Savršena konkurencija

Realno govoreći, nitko i ništa nije savršeno pa tako niti tržište. Zbog toga se savršena

konkurencija smatra ekstremnim, najoštrijim oblikom konkurencije i često se o njoj govori da

je moguća jedino u teoriji: „predstavlja u stvari teoretski model idealno zamišljene slobodne

konkurencije, po fiziokratskom načelu ''laissez-faire'' ili po načelu ''nevidljive ruke'' Adama

Smitha“.3

Neko se tržište može nazvati tržištem savršene konkurencije ukoliko ima slijedećekarakteristike:

• Velik broj proizvođača (prodavatelja) koji nude svoja dobra ili usluge

• Velik broj korisnika (kupaca) koji traže dobra ili usluge

• Proizvodi koje nude različiti proizvođači su slični

• Svi proizvođači i kupci imaju savršeno znanje o svim važnim informacijama i svjesni

su različitih alternativa koje su im na raspolaganju

3 Karić, M. (2006). Mikroekonomika, Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku, str.151.

3



• Postoji slobodan ulaz na tržište i slobodan izlazak s tržišta bez ikakvih ograničenja i

poteškoća

Navedene karakteristike ovog tržišnog oblika jasno ukazuju na to da savršeni konkurent nije ustanju utjecati na cijenu dobra na način da mijenja svoj vlastiti output. Dakle, on ne posjeduje

moć kojom bi mogao utjecati na cijenu jer nju nameće tržište, a na njemu je da to prihvati. U

suprotnom, pokuša li promijeniti cijenu dobra tako da ona bude veća od tržišne zasigurno će

ostati bez kupaca i vrlo brzo bi bio izguran s tržišta. S druge strane, sasvim je nerealno

pretpostavljati da bi savršeni konkurent išao spuštati cijenu ispod tržišne. U skladu sa svim

navedenim, na tržištu gdje vlada savršena konkurencija sve „relevantne parametre određuju

impersonalne snage tržišta“. 4

Ovakvo stanje možda ne ide na ruku proizvođačima koji su prepušteni na milost i nemilost

tržištu, ali zasigurno je veoma povoljno za potrošače i to zbog slijedećih razloga:

• Potrošači imaju širok izbor jer mogu kupiti od bilo kojeg od mnoštva proizvođača –

izabiru one koji nude bolju kvalitetu i niže cijene

• Proizvođači ne mogu ponuditi na prodaju nižu kvalitetu dobara jer potrošači mogu

lako prijeći drugim proizvođačima

• Proizvođača je previše da bi se okupili i kolektivno manipulirali cijenama

• Proizvođači se natječu za potrošače pri čemu svaki nastoji ponuditi bolju kupovnu

priliku nego što to čine njihovi konkurenti.

Sve do sad teorijski rečeno o savršenoj konkurenciji moguće je grafički prikazati i to na

slijedeći način.

4 Ferenčak, I. (2003). Počela ekonomije, Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku, str. 132.

4



Slika 1. Krivulja potražnje za proizvodom pojedinačnog ponuđača na tržištu savršene

konkurencije

Izvor: Ferenčak, I. (2003). Počela ekonomije, Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku, str. 133.

Iz slike 1. vidljivo je da je cijena na tržištu savršene konkurencije zadana veličina i da se uz

takvu postojeću, tržišnu cijenu može realizirati bilo koja veličina outputa, dok potražnja zarobom i uslugama ostaje savršeno elastična5. U skladu s tim, krivulja potražnje savršenog

konkurenta je vodoravna linija.

Unatoč razmjerno nepovoljnim uvjetima za obavljanje djelatnosti na ovakvom tržištu, postoje

proizvođači odnosno ponuđači koji su iz nekih razloga motivirani za ulazak na ovakvo tržište.

Jedina strategija koja stoji na raspolaganju proizvođačima u savršenoj konkurenciji za

maksimiziranjem dobiti je:

• Sniziti proizvodne troškove po jedinici proizvoda na najnižu moguću razinu, tj.

maksimalizirati proizvodnu učinkovitost

• Proizvesti toliko proizvoda koliko je ekonomično, a to znači uz što nižu razinu

jediničnog troška

• Prodati proizvod po onoj cijeni koju za cijelu granu odredi tržište6.

5 I najmanja promjena cijene izaziva velike i snažne promjene potraživane količine.6 Karić, M. (2006). Mikroekonomika, Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku, str.153.

5



Nije teško za zaključiti da tržište savršene konkurencije zapravo predstavlja jednu krajnost,

apstrakciju i nerealnost te stanje koje je moguće samo u teoriji. U stvarnom svijetu situacija je

vidno drugačija. Monopol, što je i tema ovog pristupnog rada, također se smatra jednom

krajnošću,no prije njegovog definiranja i analize, ukratko će biti obrađena suprotnost tržištu

savršene konkurencije, a to je tržište nesavršene konkurencije.

2.2. Nesavršena konkurencija

Za razliku od tržišnog oblika obrađenog u prethodnom poglavlju, nesavršenoj konkurenciji

podvrgnuta su stvarna tržišta. Ono se nalazi između spomenutih dviju krajnosti- tržišta

savršene konkurencije i monopola.

Definira se kao vrsta tržišne strukture koja „podrazumijeva postojanje većeg ili manjeg broja

ponuđača od kojih svaki posjeduje određenu tržišnu moć, sposobnost da variranjem outputa

utječe na cijenu dobara“7.

Glavna obilježja tržišta nesavršene konkurencije su:

1. Postoji mogućnost određivanja cijena od strane, kako ponude tako i potražnje.

Pretpostavka te mogućnosti je ograničeni broj privrednih subjekata.

2. Privredni subjekti na tržištu nesavršene konkurencije su price makeri. U svojoj

poslovnoj politici se rukovode određivanjem cijena i količina.

3. Postoji veća ili manja ograničenost ulaska i izlaska drugih privrednih subjekata u

granu.

4. Za razliku od savršeno konkurentnih poduzeća čija je krivulja potražnje horizontalna

krivulja potražnje poduzeća u nepotpunoj konkurenciji je negativnog nagiba.

Slobodno djelovanje tržišnog mehanizma i ekonomski zakoni ponude i potražnje, ne mogu se

u cijelosti potvrditi u tržišnim strukturama nesavršene konkurencije. Ono što je zajedničko

poduzećima nesavršene konkurencije i po čemu se ona razlikuju od poduzeća savršene

konkurencije je postojanje okolnosti koje poduzećima na tržištu nesavršene konkurencije

dopuštaju posjedovanje barem minimalne tržišne moći. Dakle, poduzećima je omogućena

kontrola cijene njihova proizvoda. Zbog toga krivulja potražnje poduzeća u uvjetima

nesavršene konkurencije ima opadajući (negativni nagib) kao što to i prikazuje slika 2.

Slika 2. Krivulja potražnje za proizvodom poduzeća u nesavršenoj konkurenciji7 Ferenčak, I. (2003). Počela ekonomije, Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku, str. 173.

6



Izvor: autor pristupnog rada

Iako privredni subjekti u uvjetima nesavršene konkurencije sami određuju cijene to ne

podrazumijeva i potpuni nadzor nad cijenom proizvoda. Cijena mora biti dovoljno visoka da

pokrije troškove i ne smije biti previsoka da odbije kupce.

Vrste nesavršene konkurencije

1. Monopol – oblik nesavršene konkurencije gdje cjelokupnu ponudu kontrolira samo

jedno poduzeće. Javlja se u proizvodnji onih dobara i usluga koji nemaju svojih

supstituta. Na ovakvom je tržištu ulazak konkurentima veoma otežan, pa čak i

onemogućen.

2. Duopol – u ovom slučaju cjelokupnu ponudu kontroliraju dva poduzeća. Ulazak na

tržište je također otežan, proizvodi mogu biti homogeni, ali i diferencirani.

3. Oligopol – ovo je oblik nesavršene konkurencije u kojoj nekoliko poduzeća sudjeluje

u cjelokupnoj ponudi. Kao i u prethodnim oblicima, konkurenti imaju otežan ulazak

na tržište. proizvodi su homogeni, ali i diferencirani.

4. Monopolistička konkurencija – obilježje monopolističke konkurencije je velik broj

poduzeća različite veličine. Proizvodi su međusobno diferencirani po nekom svom

obilježju što takvom poduzeću daje prednost pred konkurencijom. Ulazak na tržište je

relativno lagan budući da ne postoje značajne prepreke. U skladu sa svojim

obilježjima, monopolistička konkurencija vrlo je blizu savršenoj konkurenciji.

7



Sukladno tome, na strani potražnje, razlikujemo monopson, duopson i oligopson.

Do postojanja nesavršenosti tržišta dolazi iz dva razloga8. Prvi razlog su troškovi.

Posjedovanjem suvremene tehnologije, te proizvodnjom velike količine proizvoda (ekonomija

opsega i obujma) poduzeća mogu smanjiti svoje prosječne troškove.

Zbog toga veća poduzeća imaju troškovnu prednost nad manjim konkurentima. U praksi to

znači da će jedno ili nekoliko poduzeća povećavati svoju proizvodnju do točke u kojoj će

proizvoditi značajan dio ukupne industrijske proizvodnje.

Ulazak u takvu industriju prate ekstremno visoki troškovi ulaska, visoki troškovi ulaganja u

kreiranje ili imitiranje, provjeru novih proizvoda, troškovi promjene navika potrošača.

Drugi razlog je postojanje zapreka ulaska u industriju. To su prije svega zakonska ograničenja

te oglašavanje i diferencijacija proizvoda.

Zakonska ograničenja uključuju patente, ulazna ograničenja te uvozna ograničenja. Patenti

predstavljaju pravne zaštite izumitelja koje mu dopuštaju privremeno isključivo korištenje

proizvoda ili procesa koji se patentira. Ulazna ograničenja su koncesije koje se odobravaju za

opskrbu nekog područja. Uvozna ograničenja su vanjskotrgovinske tarife i kvote koje imaju

za zadatak očuvanje od inozemnih konkurenata.

Oglašavanje i diferencijacija proizvoda. Oglašavanjem se može stvoriti svijest i lojalnost o

proizvodu, dok diferencijacija, kao proizvodnja širokog portfelja proizvoda za široki raspon

potrošača, također može predstavljati veliku zapreku ulasku konkurenata.

8http://web.efzg.hr/dok/pds/Strat_pod/9.%20NESAVR%C5%A0ENA%20KONKURENCIJA%20I

%20PROBLEM%20MONOPOLA.pdf

8

http://web.efzg.hr/dok/pds/Strat_pod/9.%20NESAVR%C5%A0ENA%20KONKURENCIJA%20I%20PROBLEM%20MONOPOLA.pdf






3. Definiranje monopola i uvjeti privređivanja na tržištima nesavršene

konkurencije

Savršena konkurencija je jedan ekstremni kraj širokog spektra tržišnih struktura, a na drugomse kraju nalazi monopol. Isto kao i tržište savršene konkurencije, monopol je rijedak u

stvarnom svijetu. „Poduzeće je monopol ukoliko jedini prodavač svog proizvoda i ako njegov

proizvod nema bliskih supstituta.“9 Tri osnovna obilježja monopola su:

• Samo jedan proizvođač koji može određivati ili kontrolirati cijenu

• Proizvod nema bliskih supstituta

• Tržište zatvoreno za ostala poduzeća koja žele ući, bilo zbog pravnih ili tehničkih

razloga.

Monopol je gotovo potpuna suprotnost savršenoj konkurenciji. Konkurencije nema zato što

postoje zapreke ili potpuna blokada ulasku drugih poduzeća u granu. Ovaj oblik nesavršene

konkurencije ima prednost u mogućnosti kontrole cjelokupne ponude i kontrole razine cijena

svog proizvoda. Monopolisti nameću društvu dvostruki ekonomski teret odnosno štetu – s

jedne strane podižu cijenu, a s druge smanjuju proizvodnju. Opisana pojava prikazana je na

grafu.

Slika 2. Dvostruki ekonomski teret koji stvara monopol

9 Mankiw, N.G. (2006). Osnove ekonomije, Zagreb, MATE, str. 314.

9



Monopol se može podijeliti na četiri vrste:

1. prirodni monopol koji nastaje zbog limitiranosti proizvodnih čimbenika i izvora

ponude

2. zakonski monopol koji nastaje kada se prodaja ili proizvodnja određenih roba

monopolizira za samo neka poduzeća putem državnih propisa

3. ekonomski monopol nastaje koncentracijom i centralizacijom kapitala

4. oktopodski monopol predstavlja kombinaciju prirodnih i ekonomskih monopola, i kod

njih zbog veličine opreme nije povoljno postojanje više poduzeća.

Jedno od narednih poglavlja će se baviti tematikom isključivo prirodnog monopola, no prije

toga nešto o izvorima monopola i poslovnoj politici.

3.1. Izvori monopola

Već je ranije u radu spomenuto da u uvjetima monopola druga poduzeća ne mogu ući na

tržište i na taj način konkurirati poduzeću koje je jedini prodavač svog proizvoda i čiji

proizvod nema bliskih supstituta. Glavni izvori prepreka za ulazak na tržište su:

• Samo jedno poduzeće posjeduje ključni resurs

• Država daje isključivo pravo proizvodnje nekog dobra ili usluge samo jednom

poduzeću

• Troškovi proizvodnje su takvi da je proizvođač učinkovitiji od velikog broja

proizvođača10

Moglo bi se reći da upravo posjedovanje ključnog resursa predstavlja najjednostavniji način

nastanka monopola. Primjerice, ukoliko u malom gradiću postoji nekoliko crpilišta pitke

vode, prije će se moći govoriti o savršenoj konkurenciji. No, ukoliko samo jedan stanovnik

ima crpku onda on predstavlja monopolista koji ima puno veću moć od bilo kojeg poduzeća

na tržištu savršene konkurencije. Iako je ovo jedan od mogućih razloga nastanka monopola, u

stvarnom svijetu monopoli rijetko kad nastaju iz tog razloga.

10 Mankiw, N.G. (2006). Osnove ekonomije, Zagreb, MATE, str. 314.

10



S druge strane, država je često ta koja stvara monopol. Ukoliko jednoj osobi ili jednom

poduzeću odobri isključivo pravo prodaje nekog dobra ili pružanja neke usluge, samim time

potiče odnosno stvara monopol. Primjerice, Hrvatska elektroprivreda nije ništa drugo nego

čisti oblik monopola.

I na kraju, poduzeće može biti jedini proizvođač jednostavno iz razloga što njegova efikasnost

omogućuje proizvodnju po nižim troškovima po jedinici proizvoda od konkurenta, čime

likvidira jednog po jednog s tržišta i tako postaje jedini dobavljač na tržištu.

Ekonomisti raspravljaju o pet faktora gdje kombinacija bilo kojeg od njih omogućuje

poduzeću da postane monopolist. Ti faktori su:

1) ekskluzivna kontrola važnih sirovina

2) ekonomija razmjene

3) patenti

4) mrežna ekonomija

5) državne franšize ili licence.

Patent se obično odnosi na pravo eksluzivne dobiti od svih razmjena, uključujući pronalazak

na koji se odnosi. Patent omogućava mnoga otkrića koja, u suprotnom, ne bi bila otkrivena.

3.2. Poslovna politika monopola

Konkurentska su poduzeća prihvatioci cijena zbog čega su zapravo suočeni s vodoravnom

krivuljom potražnje, što je već u prethodnom dijelu rada prikazano. S druge strane,

monopolist odnosno monopolsko poduzeće jedini je proizvođač na svom tržištu te je suočen s

tržišnom krivuljom potražnje koja ima negativan nagib, što je također već ranije prikazano.

Posljedica takvog položaja je da monopolist mora prihvatiti nižu cijenu ako želi prodati veće

količine svog proizvoda.

Osnovna razlika između poduzeća u savršenoj konkurenciji i monopolu je njihova veza

između potražnje i krivulja graničnog prihoda. Kako je ranije prikazano, krivulja potražnje u

uvjetima savršene konkurencije je vodoravni pravac koji osim potražnje za proizvodima i

uslugama predstavlja i krivulju graničnog prihoda. To znači da je granični prihod poduzeća

11



jednak njegovoj cijeni. Kod monopola se susrećemo s opadajućom krivuljom potražnje

odnosno s krivuljom koja ima negativan nagib, zbog čega se i granični prihod monopolista

razlikuje od njegove cijene.

Slika 3. Krivulja potražnje i krivulja graničnog prihoda monopolističkog poduzeća


Krivulja potražnje pokazuje kako količina utječe na cijenu proizvoda. Krivulja graničnog

prihoda pokazuje kako se mijenja prihod poduzeća kada se količina poveća za jednu jedinicu.

Cijena svih prodanih jedinica mora pasti ako monopolist poveća proizvodnju zbog čega je

granični prihod uvijek manji od cijene. Granični prihod može biti čak i negativan kako je

prikazano na slici 3. do toga dolazi kada je cjenovni učinak na prihod veći od količinskog

učinka. To znači da kad poduzeće proizvede dodatnu jedinicu dobra, njegova cijena padadovoljno da prouzroči smanjenje ukupnog prihoda poduzeća, pa čak i ako poduzeće prodaje

više jedinica.

Ako pretpostavimo da monopolist ima za cilj maksimizirati profit, što ne mora biti slučaj u

stvarnom svijetu, onda također pomoću krivulja možemo odrediti koji mu je output potreban

da bi ostvario svoj cilj.

12



Slika 4. Maksimalizacija dobiti monopolista

Izvor: Mankiw, N.G. (2006). Osnove ekonomije, Zagreb, MATE, str. 322.

Kao što slika 4. prikazuje, u točki u kojoj se sijeku krivulje graničnog prihoda i graničnog

troška, nalazi se ona količina proizvoda koju poduzeće odnosno monopolist treba proizvesti

kako bi maksimizirao svoj profit. U toj su točki vrijednosti graničnog prihoda i graničnog

troška jednake (nema tendencije ili želje da se poveća ili smanji njegov output) i poduzećetreba nastaviti proizvodnju sve dok je vrijednost graničnog prihoda veća od vrijednosti

graničnog troška. Krivulja potražnje u ovom slučaju pomaže pronaći cijenu koja će potaknuti

potrošače da kupe tu količinu. U trenutku kada se to promijeni odnosno kada se vrijednost

graničnog troška poveća u odnosu na granični prihod, poduzeće treba prekinuti proizvodnju

jer će u suprotnom početi ostvarivati gubitak.

Uz pomoć jednadžbi moguće je izračunati koliku dobit ostvaruje monopolsko poduzeće. Neka je početna jednadžba: Dobit = TR – TC, odnosno dobit je jednaka razlici ukupnog prihoda i

ukupnog troška. Tu istu jednadžbu moguće je zapisati i kao: Dobit = (TR/Q – TC/Q) x Q.

gdje je TR/Q prosječan prihod, koji je ujedno jednak cijeni (P), a TC/Q je prosječan ukupan

trošak (ATC). Prema tome, dobit je: Dobit = (P – ATC) x Q.

Uz pomoć ove zadnje jednadžbe moguće je na idućem grafu izmjeriti veličinu monopolske

dobiti.

13



Slika 5. Monopolska dobit


Područje pravokutnika (BCDE) predstavlja dobit monopolskog poduzeća. Njegova visina

odgovara razlici između cijene i prosječnog ukupnog troška, što je jednako dobiti po prodanoj

jedinici. Širina pravokutnika predstavlja broj prodanih jedinica.

Budući da može maksimalizirati dobit odnosno profit, monopolist isto tako može i

minimalizirati gubitak. Kada vrijednost gubitka preraste vrijednost fiksnog troška (u tom je

slučaju cijena/prosječni prihod manja od minimalnog prosječnog varijabilnog troška),

monopolist će, kao i savršeni konkurent, prekinuti svoju proizvodnju makar to bilo i

privremeno.

3.2.2. Monopolska diskriminacija cijena

Pogrešno je mišljenje da monopolist ima uvijek u interesu povećati cijenu. Kako je već dosad

objašnjeno, krivulja potražnje u uvjetima monopola ima negativan nagib i samim time u

različitim točkama ima različite elastičnosti što tjera monopolsko poduzeće da snizi cijene u

14



slučaju da želi povećati proizvodnju. Zbog toga monopolist primjenjuje politiku

diskriminacije cijena kako bi maksimizirao dobit. Ta je politika veoma raširena u suvremenim

tržišnim gospodarstvima, a sastoji se u tome da „monopolističko poduzeće prodaje određeni

proizvod po različitim cijenama na različitim, odvojenim tržištima na kojima je elastičnost

potražnje za tim proizvodima različita, a razlike u cijeni se ne mogu opravdati razlikom u

troškovima (proizvodnje, prometa, ili drugim) – to je monopolska diskriminacija cijena trećeg

stupnja.“11

Kako bi diferenciranje cijena ili diskriminacija cijena bila uspješna, potrebo je ispuniti neke

od slijedećih uvjeta, odnosno pretpostavki12:

1. diskriminacija cijena je pojava koja nije moguća u uvjetima savršene konkurencije,

zato je važno da je proizvođač u stanju kontrolirati cijenu dobra ili usluge. Dakle,

mora posjedovati monopolsku odnosno tržišnu moć.

2. kod diskriminacije cijena nema preprodaje dobra ili usluge

3. monopolist, dakle proizvođač (ponuđač) mora biti sposoban procijeniti platežnu

sposobnost kupca i njegovu spremnost na kupovinu, odnosno novčani iznos koji su

pojedini kupci ili skupine kupaca voljni platiti za dobro ili uslugu.

Kao većina toga, ono što stoji u teoriji, često se u praksi ne može primijeniti, a isti je slučaj i

sa diskriminacijom cijena. Zbog toga, radi jednostavnosti, pretpostavlja se da se radi o

savršenoj cjenovnoj diskriminaciji. Što to znači? Proizvođač od kupca zahtijeva da plati

maksimalan novčani iznos koji je spreman izdvojiti. Cijena u svakom pojedinom slučaju

jednaka je vrijednosti dobra ili usluge. Ono što kupcu odnosno potrošaču ostane kao višak, to

će za proizvođača biti profit. Sukladno tome se kaže da monopolist primjenjuje politiku

diskriminacije cijena kako bi ostvario ili povećao svoj profit. U ovakvim uvjetima nestaje

razlika između cijene i graničnog prihoda te kao i kod savršene konkurencije dolazi do

izjednačavanja cijene, prosječnog prihoda i graničnog prihoda.

11 Mankiw, N.G. (2006). Osnove ekonomije, Zagreb, MATE, str. 385.12 Ferenčak, I. (2003). Počela ekonomije, Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku, str. 166.

15



Slika 6. Savršena diskriminacija cijena u uvjetima monopola


„Monopol, pridržavajući se pravila da izjednači granični prihod i granični trošak, proizvodi

output K.“13 Tako on maksimalizira svoj profit. „…potrošači koji su spremni platiti

jedinstvenu cijenu C ostvaruju potrošački probitak kojega prikazuje površina trokuta ABC.“14

Cjenovna diskriminacija ima dvojake učinke. S jedne strane se potrošački probitak pretvara u

profit. Povećanju profita pridonose i kupci koje je jedinstvena cijena i pravilo izjednačavanja

graničnog prihoda i cijene izbacilo „iz igre“. U ovom slučaju svi kupci, izuzev posljednjeg

koji plaća cijenu jednaku graničnom trošku, plaćaju veću cijenu od one koja bi bila u uvjetima

savršene konkurencije. S druge strane, povećanje profita uzrokovano ovakvom politikom,

znači proizvodnju većeg, alokacijski efikasnog outputa pri kojemu je cijena izjednačena s

graničnim troškom.

13 Ferenčak, I. (2003). Počela ekonomije, Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku, str. 168.14 Ferenčak, I. (2003). Počela ekonomije, Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku, str. 168.

16



4. Prirodni monopol

Po definiciji, prirodni monopol je „djelatnost u kojoj postoji ekonomija razmjera, to jest jedno

poduzeće u grani može poslovati s nižim prosječnim troškovima proizvodnje nego više proizvođača.“15 Prirodnim monopolom se smatra tvrtka koja postane jedinim dobavljačem

određenog proizvoda ili usluge i to iz razloga što taj proizvod ili usluga po svojoj prirodi čine

jednog proizvođača odnosno dobavljača puno efikasnijeg nego kada bi postojala

konkurencija. Što više, tvrtke koje rastu iz razloga da bi uživale ekonomiju razmjera često

upadaju u probleme zbog birokracije; te barijere djeluju na nju na način da ona naraste na

određenu, idealnu, veličinu. Ukoliko poduzeće takve idealne veličine može opskrbljivati

cjelokupno tržište, onda govorimo o prirodnom monopolu.

Ulazak u granu u kojoj je jedno poduzeće prirodni monopol, nije privlačno za ostala poduzeća

zato što znaju da ne mogu postići jednako niske troškove.

Prirodni monopol je industrija koja uživa takve razmjere ekonomije tako da jedno poduzeće

može ispuniti svu potražnju na tržištu i još uvijek ne postići svoju najefikasniju ekonomiju

razmjera (ATC još uvijek pada).

Takva tvrtka stalno traži cijenu te se ona stalno suočava sa padajućom krivuljom potražnje. Njeni granični(marginalni) prihodi su ispod cijene. Postoje prirodne zapreke za ulaz kao što

su jako visoki početni troškovi. Ekonomski profiti su mogući u dužemu razdoblju, ako tvrtka

nije regulirana. Postavljanje cijene na marginalne troškove eliminirat će gubitak društvenog

blagostanja, ali ostaviti poduzeće na ekonomskim gubicima (ako vlada ne pomogne

subvencijama). Postavljanje cijene na prosječne troškove omogućava prirodnom monopolistu

pozitivnu nulu, ali ne eliminira gubitak društvenog blagostanja.

15 Karić, M. (2006). Mikroekonomika, Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku, str.168.

17



Slika 7. Model prirodnog monopola


Slika prikazuje na koji se način ponaša prirodni monopol u svome tržišnom okruženju. Kako

znamo da se na ovoj slici radi o prirodnom monopolu? Prvo, znamo da za monopol vrijedi da

je MR (granični prihod) manji od D (potražnja), za prirodni da je krivulja MR dvostruko

strmija od krivulje D. Drugo, krivulja troška po dodanoj jedinici (MC) je uvijek ispod krivulje prosječnih troškova (ATC) koja je padajuća. ATC je padajuća iz razloga što poduzeće koje je

prirodni monopol na tržištu može ispuniti svu potražnju i još uvijek ne dostići najefikasniju

ekonomiju razmjera.

Kako ova situacija ne bi izmaknula kontroli, postoje dva načina za regulaciju poslovanja

prirodnog monopolista:

1. Nacionaliziranjem monopolskih poduzeća što znači stavljanje u vlasništvo i

upravljanje od strane države

2. Kontrolom cijena monopolskih poduzeća od strane vlade.

Vrijedi pravilo da cijene monopolskih poduzeća budu tako regulirane da se poduzeću dopušta

ostvarivanje određene stope prinosa na uloženi kapital dioničara. Te iste cijene trebaju biti

utvrđene na toj razini da bude koliko god je to moguće pravedne, kako za vlasnike poduzeća,

tako i za kupce. Mnogi vjeruju da reguliranje prirodnog monopola od strane vlade znači i

kontrolu monopola od strane javnosti. No, niti to nije tako jednostavno kako se čini. Glavni problem je pronaći odgovarajući stručni kadar s potrebnim znanjem određivanja cijena u

18



uvjetima monopola i to na način da obje strane (vlasnici i kupci) budu zadovoljne. Često baš

iz tog razloga proces reguliranja cijena nije onakav kakav bi trebao biti – objektivan.

Prirodni monopoli uvijek su zaokupljali pažnju ekonomista i zakonodavaca. Smatralo se da,

budući da velika poduzeća mogu koristiti svoje resurse efektivnije i smanjiti jedinični trošak

proizvodnje, takva situacija predstavlja prednost za društvo kao cjelinu te je opravdanje za

njihov opstanak. Ako bi se takvi monopoli podijelili u manja poduzeća, posljedica bi bio rast

jediničnog troška proizvodnje, samim tim i cijene, pa bi za proizvodnju jednake količine

proizvoda bilo potrebno više resursa.

Međutim, činjenica da poduzeće zna prepoznati značajke efikasnosti prirodnog monopola ne

znači da je tom poduzeću/ima dozvoljeno ubirati goleme profite na račun kupaca.

19



5. Antimonopolska politika

Monopolsko poduzeće nalazi se u povlaštenom položaju. Kao jedini proizvođač na tržištu u

mogućnosti je mijenjati i proizvodnju i cijenu. Kako monopolist ne bi zloupotrijebio svoj položaj suvremene države nastoje kontrolirati njegovo poslovanje. Postojanje monopola nije

protivno zakonu, no država ne može riskirati da jedno poduzeće samostalno donosi odluke o

proizvodnji i cijenama na štetu kupcima. Tu se prije svega radi o smanjenju opsega

proizvodnje i podizanju cijena radi zaštite od konkurencije.

Kojim se mjerama boriti protiv monopola?

- Vođenje protumonopolske politike kojom se zabranjuju određene tržišne strukture i

vrste ponašanja.

- Ohrabrivanje konkurencije u svakom mogućem slučaju.

- Regulacija, koja za razliku od protumonopolske politike koja propisuje što poduzeća

ne smiju činiti, poduzećima govori što treba učiniti.

- Nacionalizacija

- Kontrola cijena (ova mjera je vrlo grubi instrument kontrole)

- Oporezivanje monopolskih profita kako bi se ublažili socijalno neprihvatljivi učinci

monopola.

Suvremena gospodarstva temelje se na slobodnom tržištu, to znači i da postoji konkurencija.

Posebno je intenzivna početna konkurencija koja je usmjerena na stvaranje tržišnog položaja.

Ona poduzeća koja u takvoj konkurenciji budu najuspješnija stječu monopolski položaj

odnosno monopolsku moć. Da bi zadržala taj položaj, moraju pronaći načine da spriječe druge

da uđu u granu. Stvaranje i održavanje monopolske moći skup je posao. Poduzeće koje ima

takvu moć ulaže u kapital (ekonomsku propagandu, lobiranje, oblikovanje marke proizvoda,

razvoj i patentnu zaštitu novih proizvoda i sl.) da bi ostao na svom položaju. Međutim,

monopolist nije obvezan koristiti svoju moć u cijelosti. Može se odlučiti za niže cijene

proizvoda kako bi obeshrabrio druge na ulazak u granu. Time u kratkom roku „žrtvuje“ dobit,

ali zato na dugi rok jača svoj položaj u grani.

Nositelji ekonomske politike mogu na problem monopola odgovoriti na jedan od četiri

načina:

• Pokušati razviti konkurenciju u monopolskim industrijama

20



• Regulirati ponašanje monopolista

• Pretvoriti neke privatne monopole u javna poduzeća

• Ne činiti ništa.

Postoje određene vladine ustanove koje imaju zadaću prikupljati podatke važne za istraživanje

monopola i procjenu njegovog ponašanja sa stajališta javnog interesa.

5.1. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja

„Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja obavlja upravne i stručne poslove u vezi sa zaštitomtržišnog natjecanja, te poslove odobravanja, nadzora provedbe i povrata općih i pojedinačnih

državnih potpora.“16 Njezin rad reguliran je Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja i Zakonom

o državnim potporama, a odgovorna je Hrvatskom saboru.

Pravo tržišnog natjecanja uspostavljeno je radi zaštite slobodnog natjecanja poduzetnika na

tržištima. Sloboda tržišnog natjecanja od presudne je važnosti za sve države čije se

gospodarstvo temelji na načelu slobodnog tržišta, gdje je raspodjela sredstava rezultat odnosa

ponude i potražnje na tržištu, a ne posljedica mjera kojima država intervenira u odnose među poduzetnicima. Primjena pravila tržišnog natjecanja ima za cilj uspostavu tržišta na kojem

poduzetnici sudjeluju ravnopravno i pod jednakim uvjetima, te da se njihov položaj na tržištu

vrednuje prvenstveno kvalitetom proizvoda, odnosno usluga koje nude. U tom smislu, zadatak

je prava tržišnog natjecanja spriječiti mjere i postupanja na tržištu koja određene poduzetnike

mogu dovesti u položaj koji je neopravdano povoljniji u odnosu na druge poduzetnike, te time

ugroziti slobodu tržišnog natjecanja među poduzetnicima.

U članku 26. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja stoji:

Zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad Agencije koji bi mogao ugroziti njezinu

samostalnost i neovisnost.

Rad Agencije je javan.

Sjedište Agencije je u Zagrebu.

16 http://www.aztn.hr/onama.htm (12.04.2010.)

21

http://www.aztn.hr/onama.htm






Unutarnje ustrojstvo i način poslovanja Agencije, opći akti Agencije te druga pitanja

značajna za rad Agencije pobliže se uređuju Statutom Agencije, kojega potvrđuje

Hrvatski sabor.

Za ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa, na radnike Agencije i članove Vijećaza zaštitu tržišnog natjecanja primjenjuju se opći propisi o radu.

Sredstva za obavljanje poslova iz djelokruga Agencije osiguravaju se u državnom

proračunu Republike Hrvatske.

Upravne pristojbe i upravno-kaznene mjere koje naplaćuje i izriče Agencija, prihod su

državnog proračuna Republike Hrvatske.

5.2. Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj

„Ovim se Zakonom uređuju pravila i sustav mjera za zaštitu tržišnog natjecanja, ovlasti i

zadaće te ustrojstvo tijela za zaštitu tržišnog natjecanja i postupanje u vezi s provedbom ovog

zakona.“17

Primjenjuje se na sve oblike sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja od

strane poduzetnika, na teritoriju Republike Hrvatske ili izvan teritorija Republike Hrvatske,

ako imaju učinak na Republiku Hrvatsku.

Ovog Zakona dužni su pridržavati se:

• poduzetnici - trgovačka društva, trgovci pojedinci, obrtnici i druge pravne i fizičke

osobe koje obavljajući gospodarsku djelatnost sudjeluju u proizvodnji i/ili prometu

robe, odnosno pružanju usluga, državna tijela i jedinice lokalne i područne

(regionalne) samouprave, kada izravno ili neizravno djeluju na tržištu, kao i sve druge

pravne ili fizičke osobe (udruge, sportske organizacije, ustanove, vlasnici autorskih i

sličnih prava i ostali) koje djeluju na tržištu.

• poduzetnici kojima je na temelju posebnih propisa povjereno obavljanje usluga od

općeg gospodarskog interesa

• poduzetnici koji su po svojoj prirodi monopoli koji ostvaruju prihod ili kojima je, na

temelju dodijeljenih posebnih ili isključivih prava, povjereno obavljanje određene

djelatnosti, i to „samo u slučajevima ako primjena ovoga Zakona ne bi sprječavala,

17 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_07_79_1877.html (12.04.2010.)

22

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_07_79_1877.html






pravno i činjenično, obavljanje zadaća koje su im posebnim propisima i mjerama

utvrđene i zbog kojih su te osobe osnovane.“18

• poduzetnik pod kontrolom drugog poduzetnika.

5.3. Antimonopolska politika u EU

Budući da Republika Hrvatska nosi naslov zemlje kandidata za članstvo u Europskoj uniji,

ukratko će biti riječi o tržišnoj konkurenciji odnosno politici konkurencije u EU.

Politika konkurencije EU obuhvaća:

• ograničenje konkurentnih sporazuma na europskom tržištu

• liberalizacija monopolskih sektora• kontrola spajanja poduzeća

• vladina pomoć poduzećima.

Važnu ulogu u provedbi ove politike ima Komisija Europske unije čije su zadaće i ovlasti

slijedeće:

a) zastupa i promiče opće interese EU

b) osmišljava politike EUc) pokreće zakonodavni postupak

d) glavni je izvršni organ EU

e) provedba politike konkurencije

f) donošenje odluka pravnim subjektima

g) nametanje kazni

h) donošenje normativnih akti

i) čuvanje pravnog poretka uspostavljenog Ugovorom ( zbog toga se slikovito naziva„čuvarica Ugovora“).

Slično kao i Republika Hrvatska Europska unija nastoji spriječiti nastajanje neravnoteže na

tržištu kao i prevlast pojedinih gospodarskih subjekata. Putem zakona štiti kupce koji nisu u

mogućnosti diktirati uvjete na tržištu kao što to, u određenoj mjeri, mogu neka poduzeća.

Nadalje, nameće se pitanje treba li dopustiti liberalizaciju monopolskih poduzeća. Ukoliko to

znači ograničavanje djelovanja monopolskih poduzeća, onda je odgovor zasigurno pozitivan.18 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_07_79_1877.html (12.04.2010.)

23







Kako je već spomenuto, Republika Hrvatska se nalazi u jednom dugotrajnom procesu

pristupanja Europskoj uniji i u skladu s tim, treba razmisliti može li se ona nositi sa tržišnom

konkurencijom Unije? Jasno da je europsko tržište daleko veće i razvijenije od hrvatskog, no

ukoliko se zakoni Republike Hrvatske usklade sa zakonima Unije, moguće je poslovati bez

problema.

24



6. Zaključak

Najjednostavnije rečeno tržište je mjesto gdje se susreću ponuda i potražnja za nekim dobrom

odnosno uslugom. Može biti savršeno i nesavršeno konkurentno. Na tržištu savršenekonkurencije postoji velik broj ponuđača koji prodaju isti ili sličan proizvod zbog čega nisu u

mogućnosti utjecati na cijenu. Na nesavršenom tržištu javljaju je četiri oblika: monopol,

oligopol, duopol i monopolistička konkurencija. Monopol se, poput savršene konkurencije,

smatra krajnošću jer nije nešto čime se u stvarnom svijetu stalno susrećemo. Monopol

označava granu u kojoj postoji jedan ponuđač određenog dobra i koji ima određenu moć

utjecati na cijenu. Moguća je podjela na zakonski, oktopodski, ekonomski i prirodni. Prirodni

monopol znači proizvodnja uz niže troškove zbog čega se potencijalnim konkurentima ne

isplati ulaziti u takvu granu što pozitivno utječe na poslovanje monopolskog poduzeća.

Suprotno od tržišta savršene konkurencije koje ima vodoravnu krivulju potražnje kao rezultat

velikog broja sudionika, tržišta nesavršene konkurencije, pa tako i monopol ima krivulju

negativnog nagiba i iz tog razloga cijena nikada nije jednaka graničnom prihodu. Monopolist

je u mogućnosti makismizirati svoju dobit. To se postiže pri onoj količini kada su granični

troškovi jednaki graničnim prihodima. Sve dok su granični prihodi veći od graničnih troškova

monopolistu se isplati proizvoditi, u suprotnom je najbolje neko vrijeme prekinuti

proizvodnju. U slučaju da monopolsko poduzeće poželi iskoristiti svoj povoljan položaj u

cilju podizanja cijena, državni uredi imaju zadaću to spriječiti. U Republici Hrvatskoj postoji

Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, kao i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i sve to kako

bi se spriječilo monopoliste da idu na štetu kupaca. Europska unija također provodi politiku

konkurencije. Kada naša država pristupi Uniji, bit će potrebno uskladiti naše zakone s

europskim. Sve do tada, vlada svojim mjerama nastoji zaštititi kupce i spriječiti nastajanje

neravnoteže na tržištu.

25



LITERATURA

Knjige:

Benić, Đ., Hashi, I., Pavić, I. (2006). Mikroekonomija, Split, Ekonomski fakultet uSplitu Ferenčak, I. (2003). Počela ekonomije, Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku

Karić, M. (2006). Mikroekonomika, Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku

Mankiw, N.G. (2006). Osnove ekonomije, Zagreb, MATE

Nordhaus,W., Samuelson, P.A. (1992). Ekonomija, Zagreb, MATE

Pindyck, R.S. (2005). Mikroekonomija, Zagreb, MATE

Internet:

http://narodne-novine.nn.hr

http://www.aztn.hr

http://web.efzg.hr

http://narodne-novine.nn.hr/cla



http://narodne-novine.nn.hr/cla



seminarski rad - monopol

Documents