COLLEGE of AGORA

Visoka škola tržišnih komunikacija

Studij: oblikovanja tržišnih komunikacija

Predmet: Suvremeno društvo I.

Akademska godina 2013./2014.

Prof. dr. sc. Sava Bogdanović

SEMINARSKI RAD

Modernost i postmodernost

Studenti:

Domyan Alhaj

Luka Duvančić

Zagreb, 28. 10. 2013. god. Ivan Grgić

SADRŽAJ:

1 UVOD .................................................................................................................................. 2

2 POVIJESNI POGLED NA MODERNO DRUŠTVO ............................................................ 3

2.1 INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA 3

2.2 FILOZOFIJA I SOCIOLOGIJA MODERNOG DRUŠTVA 5

2.3 UMJETNOST MODERNOG DRUŠTVA 6

3 POSTMODERNISTIČKO DRUŠTVO ................................................................................. 7

3.1 PESIMIZAM, IRACIONALIZAM, KULTURNA INDUSTRIJA I MEDIJI 7

3.2 MARKETING, NEOLIBERALNI KAPITALIZAM 8

3.3 GLOBALIZACIJA 9

3.4 POSTMODERNIZAM 10

4 ZAKLJUČAK .................................................................................................................... 11

1

1 UVOD

Kada bi pitali ljude na ulici u kojem društvu mi živimo, vjerojatno bi mnogi bez

razmišljanja rekli: u modernom. Drugi bi, pak, rekli da živimo u postmodernom. Pitajući i

stručnije ljude, sociologe, koji se bave ljudskim društvom, također se ne bi u potpunosti

složili s definicijom suvremenog društva. Što je moderno, a što postmoderno društvo?

Živimo li u postmodernom, ili smo još uvijek u modernom društvu? Je li društvo, koje

mnogi zovu postmodernim, zaista novo doba u povijesti sociologije ili je riječ tek o

prijelaznom razdoblju, odnosno, kraju modernog društva? To su pitanja koja ćemo

razmotriti te na koja ćemo pokušati odgovoriti u ovom seminarskom radu.

Prvo, odakle korijeni pojmu “moderno”? Historijat pojma modernost počinje u kasnoj

antici pojavom imenice modernitas (“današnje vrijeme”). U svome prvotnom značenju izraz

modernitas je imao funkciju puke kronološke oznake (Habermas, 1988:13). Prema

Calinescuu, etimologiju pojma modernost primjerenije je izvoditi iz riječi modernus.

Lingvističke su analize potvrdile da riječ modernus ima rano medievalno podrijetlo. Pridjev

i imenica modernus izvedena je iz priloga modo, što znači nedavno, upravo. U ondašnjem

latinskom rječniku “Thesaurus Lingue Latinae” stoji da riječ modernus znači qui nunc,

nostro tempore est, novellus i praesentaneus u opreci prema antinomu antiquus

(Calinescu, 1988:23). Potreba za riječju modernus pojavila se sa sve većim vremenskim

odmakom od antike. Nadalje, definirajući pojmove modernosti, u osnovici opisuje

osobitosti modernih društava. Velik dio socioloških istraživanja temelji se na pretpostavci o

jasnoj podjeli na predmoderna i moderna društva. O obilježjima dvaju društava i pitanju

trenutka u kojemu su zapadna društva postala moderna vode se opsežne rasprave.

Obilježja modernosti očituju se na ekonomskoj, političkoj, socijalnoj i kulturnoj osnovi.

Moderna društva u pravilu imaju industrijsku, kapitalističku ekonomiju, demokratski politički

ustroj i društvenu strukturu utemeljenu na klasnoj podjeli. Što se tiče postmodernosti, ono

je obično suprotstavljeno modernosti, označava novo stanje koje su, navodno, dostigla

suvremena, razvijena industrijska društva. Tvrdi se kako postmodernost prati velik broj

svojstava koja je moguće svrstati u četiri skupine - u društvenu, kulturnu, ekonomsku i u

političku skupinu.

2

2 POVIJESNI POGLED NA MODERNO DRUŠTVO

Novo poglavlje razvoja pojma modernost počinje oko 1800. godine kad se

sintagmama modern times u engleskom jeziku, odnosno temps modernes u francuskome,

označava razdoblje od 1500. godine. Upravo je kraj 18. i početak 19. stoljeća razdoblje u

kojem pojam modernosti poprima i danas aktualno značenje. Intelektualni pokret

prosvjetiteljstva i Francuska građanska revolucija dali su završni poticaj filozofsko-

historijskoj artikulaciji modernosti (Žažar, 2008:185). Nadalje, drugi vrlo važni aspekt

modernog društva je fenomen industrijske revolucije, iniciran tehničkim otkrićima, prije

svega parnog stroja. Ti će događaji, čiji su epicentri u zapadnoj Europi te Sjevernoj

Americi, fundamentalno promijeniti političku, ekonomsku, kulturnu te društvenu povijest

civilizacije. Još jedan fenomen koji se pojavljuje u modernom društvu je urbanizacija.

Paralelno s ekspanzijom industrije događa se i masovno preseljenje stanovništva u

gradove, što je dovelo do brojnih problema, kao što su katastrofalni higijenski uvjeti,

stihijsko širenje grada, neprikladne komunalne infrastrukture te bijeda i siromaštvo

radničke klase.

2.1 Industrijska revolucija

Prije industrijske revolucije, ljudi su živjeli u malim, ruralnim zajednicama gdje se

njihov život vrtio oko poljoprivrednih poslova. Život prosječne osobe bio je težak, prihodi su

bili izrazito niski te bolesti su bile česta pojava. Ljudi su sami proizvodili namještaj, hranu i

odjeću, te se većina proizvodnje odvijala kod kuće ili u malim seoskim radnjama, koristeći

jednostavne strojeve ili alate. Prije svega, Britanija posjedovala brojna nalazišta ugljena i

željezne rude, bila je politički izrazito stabilna te ujedno i glavna kolonijalna sila, što je

značilo da te kolonizirane zemlje mogu biti značajan izvor sirovina, te mjesto na kojem se

mogla odvijati trgovina. Kako se potražnja za Britanskim proizvodima povećavala,

proizvodžači su trebali učinkovitije i jeftinije načine proizvodnje te je time došlo do

mehanizacije i stvaranja tvornica.

Svakako pojava naprednijeg parnog stroja Jamesa Watta 1770 godine značila je

stvarni početak modernizacije tvornica i industrije te se kasnije koristilo kako bi pokretalo

srojeve, lokomotive i parne brodove tokom industrijske revolucije.

3

Prije industijske revolucije proizvodi su se transportirali pomoću konja i kočija ili preko

rijeka putem brodova. Pojavom industije, na veliko značenje dolazi uloga banaka i

industrijskih ulagača. Također prva burza se pojavljuje u Londonu 1770. godine. Značajnu

ulogu u razvoju ekonomije tog razdoblja pridajemo Adamu Smithu. On je osnivač moderne

ekonomije te je izdao knjigu Wealth of nations u kojoj velik značaj pridaje prvatnom

vlasništvu i govori o što manjoj ulozi države u poslove vlasnika poduzeća. Njega se naziva

i ocem ekonomije.

Industrijska revolucija pridonjela je brojne proizvode i poboljšala životni standard

građana toga doba, osobito srednjoj i višoj klasi. Nasuprot tome, život siromašnih i dalje je

bio borba. Plaće onih koji su radili u industiji bile su izrazito niske, a sam posao je bi vrlo

opasan. Radnici s malo iskustva bili su izloženi većim opasnostima i bili su lako zamjenjivi.

Djeca su se također smatrala radnom snagom. Radili su duge radne sate i radili su

poslove čišćenja strojeva koje je bilo i opasno i otrovno. Uvjeti za radnu snagu poboljšali

su se sredinom 19. stoljeća pojavama radničkih sindikata. Nadalje pojava industije značila

je pojavu urbanizacije te su se brojni radnici sa sela selili u gradove u potrazi za boljim i

kvalitetnijim životom. No to je rezultiralo prenapučenišću gradova, loših uvjeta života,

pojavama bolesti te pobunama.

Sve su ove promjene i pojave dovele do pojava novih radnih mjesta, poslova koji

nikad nisu prije postojali te upravo time došlo je do ubrzanog rasta industrije i novih

tehnologija. Životni standardi stanovnika s vremenom su se poboljšavali, a napredci u

medicini i bolja prehrana omogućavalio su stanovnicima dulji životni vijek. Druga

industrijska revolucija datira od kraja 19. stoljeća i 20. stoljeće. Što se tiče materijala,

moderna industija počela je iskorištavati prirodne i sintetičke resurse. Lakši materijali,

pojava sintetike, odnosno plastike, te novi energetski izvori.

Pojava tvornica i strojeva djelovala je u nekoliko smjerova. Zamijenila je vješte

obrtnike s radnicima bez iskustva. Time su povećavali broj radnika, no iste su manje

plaćali. Povećao se proizvodni volumen, time su omogućili prodaju proizvoda po jeftinijim

cijenama i povećali svoje prihode. Djeca i žene počeli su ulaziti u radni odnos kako bi

pridonjeli financijski svojim obiteljima, no kako su strojevi proizvodili sve više i više,

smanjio se broj potrebnih radnika, a povećala se stopa nezaposlenosti i borba za radna

mjesta.

4

Pojava električne energije svakako je značio skok u novo doba. Bila je lakša za

prenosit od parnog stroja te je lako napajala velike tvornice. Gorivo i motor s unutarnjim

izgaranjem. Godine 1886. Gottleib Dailker i Karl Benz usavršili su motor s unutarnjim

izgaranjem i proizvodili automobile za elitno građanstvo. Henry Ford prizvodi Model T,

automobil za svakoga. Porizvodi ih na pokretnoj traci time omogućavajući veći

proizvodnju. Urbanizacija se povećavala brzo, prema gradovima u kojima su bile tvornice

u blizini Gubitak radnih mjesta se dešavao brzo, obzirom da su radnici morali pratiti strogo

određene kurikulume. Dostupnost poslova je bila nepredvidiva i stalno se povećavala i

smanjivala potražnja za radnom snagom

Brojne žene nakon što bi dobile otkaze kako bi preživjele okrenule bi se prostituciji,

ljudi su se počeli ženiti mlađi kako bi lakeš preživljavali u tako teškim životnim uvjetima.

2.2 Filozofija i sociologija modernog društva

U modernom društvu se svakako ističe važnost znanosti, štoviše njena središnja

uloga u društvu (Touraine, 1995:9). Zbog toga se sa sigurnošću može reći kako je ideja

modernog društva vezana uz ideju racionalizacije, uzdignut kao univerzalni princip, mjerilo

prema kojem organiziramo društveni i privatni život. Racionalizacija i razum kao glavni

nositelji modernizacije vuku korijene prosvjetiteljstva s kraja 18. stoljeća (Tourraine,

1995:10-32). Taj filozofski pokret zaslužan je za oblikovanje modernističkih teorija i

pogleda na čovjeka i društvo. Prosvjetitelji polaze od supremacije ljudskog razuma,

odnosno racionalizma, te smatraju kako se društvena zajednica može organizirati na

potpuno razumskim načelima. Ujedno odbacuju bilo kakve transcendentne legitimacije

društvenog uređenja , dakle, izražen process sekularizacije je još jedna karakteristika

modernosti. Težnja prosvjetitelja bila je uspostava potpuno racionalnog društva u kojem

razum ne bi upravljao samo znanstvenim i tehnološkim aktivnostima nego i međuljudskim

odnosima. “Ideja da je društvo izvor vrijednosti, da je dobro ono što je za društvo korisno i

da je sve što narušava njegovu integraciju i funkcioniranje zlo, je esencijalan element

klasične ideologije modernosti” (Touraine, 1995:15).

Ipak, sam process modernizacije nije pokrenut aktivnošću prosvijećene individue ili

skupine, već je dostignuće znanosti, tehnologije i obrazovanja, dakle razumske aktivnosti.

Pred društvo se postavlja zadaća da razaranjem staroga vrijednosnog i običajnog sustava

osigura prostor za odvijanje modernizacijskog procesa. Modernost je, možemo

konstatirati, pozitivan pogled na budućnost. Dolazi do procesa emancipacije,

demokratizacije društva. Sloboda, prava i jednakost, krilatica demokratskog pokreta,

5

začetog Francuskom revolucijom, prevladavat će tijekom 19. stoljeća. Rađaju se nove

ideologije, budi se nacionalna i građanska svijest, Europom se sire politički pokreti i

revolucije, ljudi teže i vjeruju u jedan cilj: progres ljudskog društva. Znanost,

racionalizacija, tehnologija i liberalizam nužno vode prema napretku. Dakako, postoje i

negativne reakcije na promjene koje je moderno društvo iznijedrilo. Sumnja, nesigurnost u

novo doba stvara u 19. stoljeću pokret konzervatizma, koji pobija prosvjetiteljske ideje, kao

i političke, ekonomske i kulturne ideje modernog društva.

Dakle, Modernizam nije ništa drugo nego nego oblik velikog sekularnog procesa koji

vodi stvaranju demokratskih društava utemeljenih na suverenosti pojedinca i naroda,

društava koja su oslobođena podređenosti bogovima, nasljednim hijerarhijama, feudalnog

društvenog poretka, sakralizacije, monarhijskog državnog ustrojstva i utjecajima tradicije.

Ona je sinonim demokratske revolucije.(Napredak i modernost, Klanj 1994: 109)

Uz sve nabrojane fenomene koji su se pojavili tijekom tog razdoblja, kao logična

reakcija, uz već spomenuti konzervativizam je pojavljivanje sociologije kao distinktivne

znanstvene discipline polovicom 19. stoljeća. I ovdje je prosvjetiteljska misao kao kult

razuma pridonijela definiranju sociološke teorije i osnovne kategorije sociološkog

rezoniranja, a to su ideja progresa, inzistiranje na znanstvenom i društvenom korisnom

radute kritika religijskog načina razmišljanja.(Ray, 1999:12–19).4

2.3 Umjetnost modernog društva

Bitan aspekt modernog društva je i umjetnost, koja će imati znatnog utjecaja. Dok je

u predmodernom svijetu uvijek prevladavao u umjetnosti određeni stil, u modernom svijetu

se umjetnost segmentira, nastaju paralelno brojni umjetnički pokreti i ideje. Preispituje se

tradicionalna umjetnost suprotstavljajući novinama, dovodivši u pitanje samu umjetnost i

redefinirajući je. Njeguje se isticanje stila te autorstvo, svaki umjetnički pokret traži svoj

put, apsolutno značenje, to jest istinu, odgovor na pitanje: Što je umjetnost? Pokreti koje

valja istaknuti sa početka dvadesetog stoljeća su kubizam, ekspresionizam, apstraktno

slikarstvo, suprematizam, dadaizam, futurizam, nadrealizam. Najznačajniji novi likovni

jezik je zasigurno apstrakcija, odbacivanje tradicionalne figurativnosti, prikazivanje

unutarnjeg, subjektivnog svijeta novim oblicima. Svi ti pokreti mogu se sintetizirati jednim

pojmom avangarda.

Polovicom dvadesetog stoljeća dolazi do potpunog redefiniranja umjetnosti.

Propitujući kako umjetnost uopće funkcionira, umjetnici se odupiru bilo kakvim

6

konvencijama. Sve pregrade u umjetnosti se ruse, kao i ograničenost na slikarstvo i

skulpturu upotrebljavajući razne materijale i nove medije. Stvaraju se nove radikalne

umjetničke forme, prije svega konceptualna umjetnost, odnosno performans, a svakako

valja spomenuti i pop-art, op-art, readymade, minimalizam te video instalacije.

3 POSTMODERNISTIČKO DRUŠTVO

Sam pojam “Postmoderna”, iako prvenstveno vezan sa suvremenim i novim, prvi put

je upotrijebljen još 1934. godine u kritici španjolske i latino-američke poezije Federica De

Onisa, dok će u širu uporabu ući prvo u književnosti, a zatim arhitekturi i likovnoj

umjetnosti te ostalim aspektima kulturnog života. Nadalje, taj pojam je tema mnogih

rasprava, polemika i kritika, zbog njene relevantnosti. Postmodernost, obično

suprotstavljen modernosti, označava novo stanje koje su, navodno, dostigla suvremena,

razvijena industrijska društva. Tvrdi se kako postmodernost prati velik broj svojstava koja

je moguće svrstati u četiri skupine - u društvenu, kulturnu, ekonomsku i u političku skupinu.

Pa ipak, rasprave o navodnom prelasku ljudskog društva iz modernog u postmoderno

potaknula je nesuglasice, prije svega zbog nedostatka empirijskih dokaza za dublje

elaboriranje. Ne mogu se, međutim, poreći mnoge promjene koje su se dogodile u

suvremenom ljudskom društvu proteklih tridesetak godina.

3.1 Pesimizam, iracionalizam, kulturna industrija i mediji

Možemo dakle, započeti s pretpostavkom da je u zapadnom društvu došlo do

temeljnih promjena, koje su dovele do napuštanja starih koncepcija modernosti

(Haralambos-Holborn, 2002:8). Prije svega, u postmodernom svijetu prisutan gubitak vjere

u napredak čovječanstva, znanost i tehnologiju zbog svijesti o negativnim posljedicama

kojima je suvremeno društvo suočeno, kao što su onečišćenje i genetsko inženjerstvo, te

skepticizam glede racionalnog planiranja i birokratskih organizacija, vjera u ljudski razum

je odavno zakopana u ruševinama dvaju svjetskih ratova, a posebno je prisutan gubitak

vjere u politička uvjerenja i velike teorije koje tvrde da su u stanju promijeniti društvo

nabolje. Dakle, moderno vjerovanje u napredak je potkopano, postmoderno društvo je

očito vrlo cinično i razočarano užasnim povijesnim događajima, zabrinuti su i tjeskobni

zbog nestabilne sadašnjosti i nesigurne budućnosti pune prijetnja i zabrinjavajućih

predviđanja.

7

Ljudi se distanciraju od znanosti i racionalizma. Prihvaćaju iracionalno, okrećući se,

primjerice, New Age filozofiji, naglašavaju stihiju, intuiciju te holistički svjetonazor. Zbog

pesimistične sadašnjosti, mnogi ljudi se prepuštaju nostalgiji, okreću se nekim prošlim,

boljim vremenima, a prisutna je i obnova sakralizacije, mnogi se okreću potrazi za smislom

i duhovnim mirom, bježeći od besmislenog i nemirnog suvremenog svijeta, pri čemu treba

naglasiti širenje utjecaja istočnjačkih religija na Zapadu, kao što su hinduizam i zen

budizam.

Svakodnevni život se stubokom promijenio. Naspram modernog društva, u

postmodernom zapadnom svijetu životni uvjeti su bolji nego ikada prije. Mnogima su

omogućene pogodnosti koje je većina stanovništva prije samo jednog stoljeća mogla samo

sanjati. Možda je to razlog sve većeg troška ljudi na luksuz i razonodu (Haralambos-

Holborn, 2002:9), odnosno konzumiranje proizvoda manje zbog kvalitete i korisnosti, a

više zbog imidža, trenda ili, posebno među mladima, prihvaćenosti u subkulturi (još jedan

fenomen postmodernog društva). U postmodernom društvu je naglašena individualnost i

subjektivnost, a brojne životne pogodnosti, kao i kulturna industrija te industrija zabave,

omogućuju, uostalom, i personaliziranje te estetizacija svakodnevnog života, oblikovanje

identiteta i vrijednosnih mjerila te njegove okoline slobodnim izborom. Bitan aspekt

svakodnevnog života su svakako i mediji, prije svega televizija i interne. Suvremeni svijet

je globalno povezan, pojedinac je pretrpan informacijama, dostupnijima i bržima nego

ikada prije, što s jedne strane nudi upućenost pojedinca u najnovija zbivanja u svijetu, no s

druge strane izaziva u njemu zbunjenost i skeptičnost u kvalitetu i vjerodostojnost istih

(kasnije u ovom seminaru ćemo se posvetiti i globalizaciji).

3.2 Marketing, neoliberalni kapitalizam

Ekonomski sustav postmodernog svijeta možemo nazvati postfordistički. Dok je

fordistički način ekonomije masovna proizvodnja robe u velikim kompanijama te plasiranje

na masovna tržišta, u postfordističkom ekonomskom sustavu dominiraju metode

specijalizirane serijske proizvodnje, a i tržište je danas segmentirano zbog razlika u

prohtjevima potrošača, kao što u današnjem tržištu prevladava natjecateljski odnos. Dakle,

riječ je o tzv. fleksibilnoj specijalizaciji ekonomije, a dok su sindikati u fordističkom

ekonomskom sustavu sudjelovali u pregovorima o visini nadnica, danas ne sudjeluju ili tek

na tvorničkoj razini.

Kapitalistički sustav se promijenio u postmodernom društvu. Dok je u modernom

društvu ekonomija bila podložna državnom nadzoru te intervencijama, postmodernost

8

promicanjem samostalnosti, natjecateljskog duh te tržišnog i privatnog poduzetništva je

definirala današnji oblik kapitalizma, često nazvan neoliberalni kapitalizam, koji se zalaže

za potpuno slobodno tržište bez nadzora države. Ishod je nestajanje brojnih sastavnica

socijalne države; naknade i usluge namijenjene su isključivo najpotrebnijima, a svi ostali

ovise o vlastitim izvorima, dok se tvrtke u javnom vlasništvu prodaju i privatiziraju.

Neoliberalni kapitalizam je zbog toga na udaru brojnih kritika .

3.3 Globalizacija

Raspravljajući o postmodernom svijetu, posebnu pažnju treba obratiti na fenomen

globalizma. Svijet se, pod utjecajem novih komunikacijskih tehnologija sve više sažima,

zbog čega je McLuhan 1960. godine uveo izraz “globalno selo”. U pojam “globalizacija”

ubrajamo razne segmente: međupovezanost kultura, roba i informacija na globalnoj razini,

slobodna trgovina, neoliberalizam, financijska deregulacija, integrirana proizvodnja i

upravljački sustavi. Kada bi govorili o uzrocima globalizacije, vjerojatno je najvažniji

segment zacijelo razvoj informacijskih tehnologija i masovnih medija koji povezuju cijeli

svijet. Što se tiče kulturne globalizacije, valja spomenuti unifikaciju globalnog vremena,

širenje gregorijanskog kalendara, jačanje svjetskih religija, globalno znanje, porast kulture

ljudskih prava i sporta. Kulturnoj globalizaciji su također pridonijeli i marketinške aktivnosti

multinacionalnih kompanija i razvoj masovnih komunikacija. Razmatrajući globalno

potrošačko i kulturno društvo, koristi se i jedan zanimljiv pojam “mekdonaldizacija”, usko

vezan, dakako, uz lanac restorana brze hrane McDonald’s, koji nudi jednostavan izbor

jestivih proizvoda, ukratko riječ je o “procesu po kojem načela fast food restorana

prevladavaju sve većim brojem segmenata američkog društva, šireći se in a ostatak

svijeta” (Ritzer, 1993:15/1999/). Suvremeni globalni trendovi su se nadalje proširili padom

Istočnog bloka i završetkom Hladnog rata. Ističe se i porast masovnog turizma, migracije

ljudi između društava, komercijalizacija kulturnih proizvoda i globaliziranje potrošačke

ideologije. Kritičari globalizacije zbog ovih segmenata kulturne globalizacije ističu

očiglednu ugroženost lokalnih kultura te prijetnju njenog nestanka.

Nadalje, raspravljajući o ekonomskim sferama globalizacije, prije svega se implicira

preobrazba kapitalizma u integriranu globalnu ekonomiju, dakle širenje svjetskih

financijskih tržišta. Globalizacija financijskih tokova, tok kapitala po cijelom svijetu radi

financiranja međunarodne trgovine. I ovdje je uvelike pomogao razvoj informacijskih

tehnologija koje su omogućile elektronički prijenos fondova te te funkcioniranje globalnog

tržišta u realnom vremenu. Multinacionalne kompanije zaslužne su za razvoj

9

međunarodne trgovine, a najveće od njih zarađuju više od brojnih malih država, a njihova

moć ne može kontrolirati nijedna nacionalna vlada. Međunarodne organizacije Svjetska

banka, Međunarodni monetarni fond i Svjetska trgovinska organizacija upravljaju i

reguliraju globalnu ekonomiju.

Gore spomenute međunarodne organizacije koje kontroliraju globalnom ekonomijom

ujedno i ograničavaju slobode nacionalnih država. Nacionalne vlade također imaju sve

manju sposobnost kontroliranja multinacionalnim kompanijama i globalnim tržištima. Još

jedna međunarodna organizacija, Europska Unija, također ograničava suverenost država

članica u ekonomskom, društvenom i političkom aspektu. Općenito, može se reći da dolazi

do slabljenja nacionalne države, nasuprot modernom društvu u kojoj se isticao uspon

nacionalizma. To je dovelo do brojnih suvremenih problema, kao što su migracija te

međurasne i međuetničke konfrontacije. Aktualna je stalna napetost u svijetu između

lokalnog i globalnog te širenje otpora protiv uključivanja u globalni sustav. Tako je nastao i

pojam “glokalizacija”, odnosno marketinška strategija unošenja manjih promjena u

globalne proizvode globalnih kompanija za različita lokalna tržišta, u svrhu prilagođavanja

lokalnim ukusima.

3.4 Postmodernizam

Pojmom postmodernizam definiramo umjetnost s kraja 1970-ih do danas. Termin su

prvo počeli primijenjivati književni kritičari u krugu oko francuskog filozofa Jacquesa

Derridea na nova strujanja u književnosti. Polazište postmodernizma je da je cijela

umjetnost složena konstrukcija znakova te da značenje određenog umjetničkog djela ovisi

o njihovom kontekstu. Promatrači subjektiviziraju djelo, unose svoje vlastito iskustvo i tako

se kontekst može promijeniti. Umjetnici kao što su Cindy Sherman i Sigmar Polke

primijenjuju tu teoriju, upotrebljavajući poznate slike u novi kontekst. Za razliku od

modernizma gdje su umjetnici tražili apsolutno značenje i istinu, njegujući vlastiti stil i

autorstvo, postmodernistički umjetnici odbacuju te teorije te postavljaju pitanja kako se

znakovima postiže značenje, koja je svrha umjetnosti, koja je poruka djela, a tko njen

pokretač i za koju publiku. Mnogi umjetnici pridaju važnost masovnih medija, fotografiji,

elektroničkim natpisima, reklamnim panoima i videu. Dok je modernizam bio kontinuirani

progres umjetnosti prema novom, rušeći sve konvencije i barijere u umjetnosti,

postmodernistički umjetnici više ne teže stalnom napretku i inovativnošću jer dobrim

dijelom izgleda da se više ne može stvoriti ništa drugačije, što je opravdanje

postmodernism umjetnicima da ne budu inovativni. Umjesto toga, oni prisvajaju i

10

kombiniraju sve moguće umjetničke stilove iz povijesti civilizacije, mnogi čak ni ne mareći

za prepoznatljivost stila, baveći se raznim medijima i koncentrirajući svoja umjetnička djela

više na temu. Postmodernistički umjetnici djeluju s mnogim stilovima te ponekad i u

skupinama.

4 Zaključak

11

Izvori:

N. Abercrombie, S. Hill, B. S. Turner - Rječnik sociologije (peto izdanje), 2006

A. Giddens, M. Duneier, R. Appelbaum - Introduction to Sociology (fifth edition), 2005

M. Haralambos, M. Holborn - Sociologija: Teme i perspektive (peto izdanje), 2002

K. Žažar - Modernost i klasična sociologija: Ambivalentnost klasične sociološke

teorije, iz znanstvenog časopisa Revija za sociologiju, XXXIX, 183 - 204, 2008

Ž. Bezić - Moderna i postmoderna, iz časopisa Obnovljeni život XLIV, 155 - 165,

1989

P.J.E.Davies, W.B.Denny, F.F. Hofrichter, J.Jacobs, A.M.Roberts - Jansonova

povijest umjetnosti (zapadna tradicija) (sedmo izdanje), 2008

R. Klanj - Modernost i napredak - 1994

R. Klanj - Modernizacija i identitet - 2008

C. Butler - Postmodernizam - 2007

Web izvori:

History: Industrial revolution http://www.history.com/topics/industrial-revolution

The economist: Third industrial revolution http://www.economist.com/node/21553017

Infed: a brief introduction to holistic education http://infed.org/mobi/a-brief-

introduction-to-holistic-education/

12