ASOPIS STUDENATA ODJlLA*CXRHEOl(KJIJU SVEUILITA U ZADRU

Svibanj 2011., broj 5, godina V.

SERILIA 1

SERILIAIZDAVA / Publisher

Studentski zbor

UREDNITVO / Editoral Board Matea Galeti, Dejan Filipi

ADRESA UREDNITVA / Adress Serilia, asopis studenata Odjela za arheologiju

Sveuilite u Zadru, Odjel za arheologiju, Obala kralja Petra kreimira IV., 2 23000 Zadar, Hrvatska / Croatia

E-mail: serilia_unizd@hotmail.com Homepage: http://www.unizd.hr/odjeli/arheologija/serilia/index.html

NAKLADA / Edition 300 primjeraka / 300 copies

TISAK/Printed by JELICA knjigovenica i tisak

www.jelica.hr

GRAFIKO OBLIKOVANJE / Graphic Design JELICA knjigovenica i tisak

www.jelica.hr

ASOPIS IZLAZI JEDNOM GODINJE / Published anuely

ISSN 1845-2132

asopis se objavljuje financijskom potporom Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske i Odjela za arheologiju

SERILIA

SADRAJRije urednitva...................................................................................................................................................3

Navigare necesse est, vivere non est necese (Dejan Filipi)........................................................................4

Novac turskog carstva na podruju Bosne i Hercegovine (Dejan Filipi).................................................. 5

Ekskurzija u Tursku (Hana Ivezi)..................................................................................................................8

Vinike ikone (Matea Galeti)..........................................................................................................................11

Antiko staklo (Goran urevi).................................................................................................................... 12

Antiki ivani brod u uvali aska na otoku Pagu (Slobodan Bonkovi)..................................................... 14

Simbolika i nakit u Liburnskoj kulturi (Kristina Horvat)........................................................................... 16

Liburnske fibule od 4. do 1. stoljea prije Krista (Nevena Milin)................................................................18

Dani arheologije - Bakhanalije 2010. (Mario Sajatovski)............................................................................. 20

...Stobis, vetere urbe... (Ordane Petrov, Fakultet sv. irila i Metoda Skopje).................................... 22

Terre de Cro Magnon (Senad Filipovi, Sveuilite u Mostaru).................................................................24

Vjetice (Paula Kauli, Odjel za povijest Sveuilita u Zadru)....................................................................26

Antefiksi s podruja Murse (Marijana Matijevi, Goran urevi).............................................................28

SERILIA 3

RIJE UREDNITVAPotovani!

U svojoj ruci drite 5. broj asopisa studenata arheologije ,,Serilliu , mi volimo rei bestseler" zadarskog Sveuilita koji je to svojim brojnim poklonicima ve vie puta dokazao. Ovaj broj je sam sebi nekako dao u zadatak da vam kroz iroki spektar ozbiljnih i humoristinih tema, koje e itatelju (za one koji ne znaju itat, ima bar dobrih sliica i crtea) pribliiti ono ime su se studenti arheologije ove godine bavili, to su razmiljali, vidjeli i napravili, ili bar pokuali i pravili se da su napravili. U izdavanju ovoga asopisa nae urednitvo nailo je na brojne potekoe, neke malo tee, a neke malo lake premostive, od onih krajnje tehnikih, do onih krajnje financijskih. Meutim, oduevljenih mladih arheologa koji su se zduno i borbeno nadmetali i u redovima stajali samo da njihov lanak bude prihvaen, ovaj put nije nedostajalo (nemojte se druge godine toliko gurati!).

U ovim za znanost tekim recesijskim vremenima, kad se rijetka ivotinjica kuna iz naih depova ponovno izvukla i pobjegla u ume odakle je i dola, nali smo se sa ,,Serilliom u proizvodnom zastaju i prijetila nam je opasnost da i ovaj na asopis ode u ,,steaj . No, tu su kad smo se najmanje nadali, uletjele brojne mecene. Zahvaljujemo se svima vama itateljima (i gledateljima slika), to ete odvojiti dio svog vremena da ga posvetite naim temama, koje e, nadam se, potaknuti vas na iroka razmiljanja o tome emu danas bit arheolog, to i zato istraivati i uvjeriti vas da danas arheologija nikako nije samo znanost koja je postala svrha sebi samoj. Takoer, posebna hvala naem profesoru Dariu Vujeviu-Dadi na slikama za poster.

Urednitvo

4 SERILIA

dEJAN flLIPCIC

NAVIGARE NECESSE EST, VTVERE NON EST NECESE

Nakon vie desetljea plodnog i predanog rada napokon je u zaslunu mirovinu uplovio i dugogodinji arheolog i ronilac Zdenko Brusi. Njegov odlazak u mirovinu, ali i bogata karijera i fascinacija kojom taj ovjek interesira i danas nas studente, iru znanstvenu javnost i vjerojatno sve one koji ga znaju bili su povod da malo porazgovaramo kroz ovaj intervju i da nai itatelji steknu malo bolji uvod u ivot, lik i djelo naeg Morskog vuka Zdenka Brusia. Vjerujem da bi se itavi fundus radova u njegovu ivotu mogao osloniti samo na jednu poznatu pompejevu reenicu koja svjedoi o neraskidivoj povezanosti ovjeka i mora, koju sam kao naslov uzeo. U svoje ime i u ime urednitva mu toplo zahvaljujemo za volju i vrijeme koje nam je poklonio odgovarajui na ova pitanja.

- Kako i zato ste upisali arheologiju?Poetkom svoga kolovanja ivio sam u Privlai

kod Nina te sam nie razrede srednje kole zavrio u Ninu iji su ostaci a posebno crkvica Sv. Kria koja se nalazila odmah do kole bila esta ,,meta likovnog odnosno tadanjeg sata crtanja. S druge strane profesor Sabljak koji je po kazni (s obzirom

da je za vrijeme drugog svjetskog rata bio domobran) poslan u Nin posebno je acima pribliio i pobudio interes za povijest- Iz vaeg bogatog arheolokog iskustva ini mi se da posebno mjesto nekako zauzima podvodna arheologija, zato ba posebno to podruje arheologije?

Boravei u Privlai gdje mi je otac bio luki kapetan bio sam posebno povezan s morem te sam jo kao dijete bio stalno na moru pomagao ribarima iao s njima na ribolov i sam lovio a podvodni svijet otvorio mi se negdje u ljetu poetkom pedesetih godina kada sam na Kornatima gdje sam s ujakom boravio i pomagao u berbi groa , posudio nakratko od jednog vrnjaka ,,purgera koji je s ocem ljetovao na nekoj jedrilici, podvodnu masku i vidio drugi podvodni svijet. To je pobudili najprije interes za podvodni ribolov a nakon toga i za podvodnu arheologiju. Poseban je osjeaj bilo roniti na nekim podvodnim nalazitima posebno u antikoj luci u Zatonu kod Nina gdje sam pedesetih godina jo kao gimnazijalac ronio , vjerujem prvi. Tada su du stotinjak metara dugog antikog nasipa virili veliku ulomci amfora tanjuri keramiki i brojni drugi predmeti.

- Koji vam je teren nekako najvie ostao u sjeanju i srcu?

Najvie su mi u srcu ostali tereni na kojima sam radio dok sam studirao Muline na otoku Ugljanu, Danilo kod ibenika, Dobova kod Breica te posebno peina Vela grota na otoku Loinju, a od podmorskih istraivanja posebno su bila interesantna istraivanja na otoku Mljetu posebno uvala Polae gdje smo po dnu u jednome danu osin brojnih ulomaka stakla, keramike te drugih predmeta sakupili i vie od tristo kasnoantikih novaca te zlatnik Mauricija Tiberija- Kad sagledate va prebogati cijelokupni ivotni rad smatrate li da arheologija ne moe nikako biti samo posao, ve zapravo ivotni poziv?

Ako se arheologija shvati ili upisuje kao posao, onda nita od toga ona bi trebala biti ljubav koja se ne moe vriti osam sati kao inovniki posao.- to biste poruili dananjim generacijama studenata koji prolaze kroz fakultetsko obrazovanje ba kao i vi nekada?

SERILIA 5

Poruke nisu uvijek dobre jer je sve individualno ali kad bi tijekom studija studenti svladali bar dva jezika a arheologiju tek toliko da dobiju prolaznu ocjenu ve bi bilo dobro, jer se arheologija najvie ui tek kad se ona zavri u sluaju, to je danas skoro nemogua misija, da zavreni arheolog dobije zaposlenje u struci.- U kantini na sveuilitu su donedavno stajale vae slike s motivima antike umjetnosti. odakle inspiracija za vau slikarsku umjetnost?

Te slike u kantini jo stoje pa se nadam da e ih moji studenti skinuti i deponirati za neku sljedeu priliku. Antika erotika svakako je bila vie zafrkancija koju sem prije desetak godina osmislio za dananji kafl-zalogajnicu Na pol ure u ulici Spira Brusine

- Studenti eto imaju mitove i legende o nekim profesorima, pa tako kau da je kod vas na ispit najbolje ui meu prvima jer se tada najbolje prolazi i jer ne pitate puno?:-) ima li u tome imalo istine?? :-)

Jedan moj profesor na ekonomskom fakultetu u Zagrebu(kojeg sam bio upisao) kada je uo neku glupost na ispitu otiao bi ispod lavaboa koji mu je bio u kancelariji i stavio glavu pod otvorenu slavinu. Ja to ne radim ve esto stoiki posluam neku od gluposti koje neki studenti na ispitu izvale.

A to se tie ispita profesori uglavnom odmah skue kako student die i koliko zna odnosno kako se spremio. Pa ako nekada misle da su se dobro izvukli kod jednog profesora naletiti e na drugog i kako se u Dalmaciji kaeplatit e latru".

dEJAN fILICIC NOVAC TURSKOG CARSTVA NA PODRUJUBOSNE I HERCEGOVINE

carstvo je u svojoj biti bilo velika vojna organizacija, koju su zanimala samo nova osvajanja i ubiranje poreza, te je njen upravni sustav bio oblikovan za osiguravanje regruta za vojsku i novca za njeno plaanje. Ovaj upravni sustav bio je vrlo revnosno provoen preko mnogih deftera, a da bi on bio izvediv, morala je postojati moneta, dravni novac koji bi se kovao iz carskih zaliha srebra i kovnica diljem carstva. No, ni nakon osvajanja Bosne i nekih krajeva Hrvatske, turski novac, iako je naen u najveem broju, gotovo nikada nije bio iskljuivo sredstvo plaanja, to je ovisilo o sve veem i veem padu njegove kvalitete.

Prvi novci u uporabi na turskom teritoriju javljaju se ve u drugoj polovici 13. stoljea. Osniva osmanlijske dinastije Osman, nije kovao svoj novac ve je u ranom Turskom carstvu u upotrebi bio novac seldukih sultana. Njegov sin i nasljednik

Banaluk Orhan, uvodi prvi kovani turskinovac. On poinje kovati srebrni novac koji je nazvan aka , to dolazi od iskvarenog grkog aspron - bijel. Da bi se ovaj novac razlikovao od slinog novca,

Osmansko Carstvo je do Bosanskog kraljevstva doprlo ve negdje u prvoj polovici 15. stoljea. Razjedinjene i slabe balkanske drave su do tad pred naletima osmanlijskih osvajaa padale jedna za drugom, a bitnu razliku u tome ne ini ni Bosna koja je 1463. godine aptom pala . Turci prva desetljea nakon osvajanja Bosne gotovo nita ne mijenjaju u upravnoj, financijskoj i feudalnoj strukturi Bosanskog kraljevstva, ve se tek poetkom 16. stoljea, nakon relativne sigurnosti i ustaljenja turske vlasti u Bosni usvaja civilni i financijski aparat koji je na snazi bio u ostatku Carstva. Taj sustav e se i na naim prostorima, Slavoniji, Lici i dalmatinskom zaleu odrati gotovo 150 godina i ostaviti za sobom mnotvo materijalnih ostataka, meu njima i turskog novca. Osmanlijsko

i SERILIA

Belgrad

koji su kovali selduki sultani, nazivanje i ake- i -osmani (Osmanlijske ake). Ovaj novac je kovan od 90% srebra. Na aversu novca ispisana je izreka Nema boga do Alaha, Muhamed je boji poslanik . Na pojedinim primjercima se nalaze i imena prva etiri kalifa: Ebu Bakra, Omara, Osmana i Alije. Obzirom da nema pouzdanih povijesnih izvora niti otisnute godine na novcu, pretpostavlja se da je kovanje ovog novca poelo 1328/29. godine.

Kada je nastalo kovanje bakarnog novca nazvanog mangure tono se ne moe rei, no najvjerojatnije za vrijeme sultana Murata I (1326-1389). Po izgledu, ovaj prvi bakreni novac malo se razlikovao od srebrnih aki sultana Orhana. Od kraja

XV stoljea mangure su se proirile po itavoj dravi i kuju se u svim kovnicama gdje i aspre. Na prvom srebrnom i bakrenom novcu jo uvijek nema ni oznake kovnice niti godine kovanja, no moe se sa sigurnou smatrati da se kovnica novca za Orhana i Murata I nalazila u njihovoj prijestolnici Brusu. Za vladavine (1481-1512) uvodi se otiskivanje godine na novcu, i to godine stupanja sultana na prijestolje

Odnos izmeu srebrnog i bakrenog novca nije bio konstantan. Obino je 8 mangura vrijedilo 1 aku, ali se u zavisnosti od mnogobrojnih inilaca ovaj odnos vremenom mijenjao. Ve od kraja XIV stoljea ake se kvalitetno kvare , kao u ostalom i sav drugi novac

u Evropi. Tako na primjer, Bajazit I (1389-1402) kuje u Kratovu ake veoma loe kvalitete. Ove dvije nominale, aka i mangura, ubrzo su se pokazale kao nedovoljne u trgovini. Da bi se ona olakala, dozvoljena je upotreba stranog novca, srebrnog i zlatnog, prvenstveno venecijanskih dukata, a kasnije i austrijskog novca.

Inae, na turskom novcu se nisu prikazivale slike ljudi ili ivotinja, to je proizlazilo iz odredbi Kurana. Od toga se odstupilo samo u dva sluaja: na rijetkom novcu SulejmanaI i na mangurama MehmedaII. Na tom novcu prikazani

su lav i zmaj. Uslijed nemogunosti prikazivanja drugih motiva na turskom novcu, ornament je bio vladajui motiv. Izuzetno su lijepa i matovita

Kratova

Novaberda

Novar

arapska slova, naroito na zlatnom novcu kovanom u Istanbulu. Na njemu su vrlo lijepa kaligrafska dostignua. Naroito se u ovome istie ispisivanje carskog monograma-tugre. Tek u XIX i poetkom XX stoljea novac se poinje ukraavati cvjetnim motivima, takozvanim motivom etiri cvijeta (divlje rue, tulipana, zumbula i karanfila).

Nakon osvajanja Konstan- tinopola od strane MehmedaII (1453.g.), poelo je kovanje otomanskog zlatnog novca altina . Prvobitni odnos altina-ake-m angure nije poznat, tek 1548. godine je objavljeno u jednom eftera da jedan altin vrijedi 60 aki.

U vrijeme sultana Bajazita II (1481-1512) emitiranje zlatnog novca se iri, a nominale se poinju kovati i izvan prijestolnice, najprije u Serezu. esnaesto stoljee je period najveeg sjaja i procvata Turskog carstva te najveih osvajanja koja su donijela mnogo zlatnih i srebrnih prihoda i zaliha sultanovoj riznici, pa sultan Selim I poveava broj kovnica i osim to kuje novac u mnogobrojnim kovnicama irom carevine, kuje monete i u Kratovu, Srebrenici i Novom Brdu. Krajem vladavine Sulejmana I osmanlijska drava se prostirala od srednjeg toka Dunava i ua Dnjestra na sjeveru, do gornjeg toka Nila na jugu i od rijeke Tigra i pa do Gibraltara na zapadu. Nakon tog vrhunca zapoinje polagano, a zatim sve bre gospodarsko slabljenje to se oitovalo i na robnonovanu privredu 16. stoljea.

Ipak su Sulejmanova osvajanja do 1566. godine donijela i ogromna materijalna dobra koja se bar do kraja tree etvrtine stoljea nisu istroila. U njegovo vrijeme oko 25 gradova je kovalo novac, a srebrni rudnici Srbije, poznati po koliini i kvaliteti

rudae, osvojeni jo 1455. godine, bili su vrlo vani za Tursku i za uspon aspre. Medu gradovima u kojima se kuje novac za ovog sultana su i Kratovo, Kuajna, Skopje, Srebrenica, Novo Brdo i Beograd. U pojedinim od ovih gradova (Beograd, Novo Brdo) osim aspri kuju se i zlatni altini.

Za sultana Mehmeda III (1595-1603) pojavili su se zlatnici na kojima je oznaka kovnice Bosna-saray koja jo od ranije kuje aspre. No u tom periodu se novac i dalje kvari te sultan Ibrahim (1640- 1648) pokuava to sprijeiti

Ohri

V i S j / T ,

araj

\ Koritena Literatura:\ 1. V.Vinaver, Pregled istorije novca u jugoslovenskim zemljama XVI-XVII veka, Beograd, 1970.\ 2. D.Tesla-Zari, S.Stojkovi, Katalog novca osmanske imperije sakupljenog na podruju SFR Jugoslavije, Beograd, 1974

/ 3. S.Rizaj, Turska kovnica novca (darbahane) u Novom Brdu, Skoplju i Kratovu, Arheoloka istraivanja, knj. III, Pritina, 1981.

SERILIA 7

zatvaranjem mnogobrojnih lokalnih kovnica u unutranjosti carstva ozloglaenih zbog kovanja loih moneta. Tada s radom prestaje i kovnica u Novom Brdu.

Nasljednik Mehmeda IV, koji je svrgnut sa prijestolja vojnim udarom, sultan Sulej- man II (1687-1691) pokuao je popraviti ovu katastrofalnu situaciju turskih financija koja je sve vie i vie uzimala

Srebernie maha, naruavala ekonomijui poveavala siromatvo meu stanovnitvom. Tako je emitirao srebrni novac u veliini talira, nazvan kuru , ija je vrijednost bila 40 para ili 120 aki. U Europi je ovaj novac nazvan pijaster . Kovana je i polovica ove nominale, nazvana Iigimirlik . Za vladavine ovog sultana po prvi puta se kuju mangure i u Bosni. Novac je kovan po istom kalupu i iste teine kao u prijestolnici. Kovnica mangura bila je u Sarajevu, a poznate su emisije iz 1688. i 1689. godine.

Broj kovnica i dalje je smanjivan tokom XVII stoljea i za sultana Sulejmana II (1687- 1691) i njegovih nasljednika radile su samo dvije stalne kovnice, u Carigradu i Kairu. No i pored svih pokuaja da se popravi financijska situacija ve za njegova brata i nasljed

nika Ahmeda II (1691-1695), aka doivljava najvei

Uskup

pad vrijednosti i kvalitete u svojoj povijesti. Tada po 400 aki ide ujedan venecijanski cekin. Krajem XVII stoljea njena teina je bila svega 0,13 grama. Sultan Mustafa II (1695-1703) pokuava popraviti situaciju uvodei strou kontrolu u kovnicama i otvaranjem kovnice u Izimiru te obnavljanjem rada kovnice u Adrianopolju. Druga polovica XVIII stoljea je epoha daljeg pada razvoja novane privrede. Pod Selimom III (1789-1807) je 1798.g. kovan tako lo novac da su lani groevi, koji su kovani od strane falsifikatora, bili bolji od legalnog dravnog novca, a dolazi i do prave poplave razliitog zlatnog i srebrnog novca. U Bosni je svaki rudar imao je pravo, da svoje srebro u carskoj kovnici prekuje u ake, za to je kovnici plaao stanovite trokove, a carskom hasu osim desetine jo i stanovite takse, te mu je isti ostatak predan na slobodno raspolaganje. Time je sultan postigao obnovuda srebrnorudarstvo u Bosni i susjednim balkanskim zemljama. Turski je novac, unato svojoj prvotnoj kvaliteti, proporcionalno sa prestankom osvajanja i padom dravnih prihoda na podruju Bosne i itavog Osmanskog carstva, bio sustavno sve loije kvalitete, a ni razne financijske reforme nekih sultana to opadanje nisu mogle sprijeiti. To je rezultiralo sve eim koritenjem stranih valuta i sve slabijom financijskom stabilnou Osmanske drave i raznih slojeva stanovnitva. Moda najbolji svjedok za te promjene, krize i neimatinu u periodu 17-19. stoljea jest turski novac koji je na podruju Balkana i istone Hrvatske naen u znatnim koliinama.

4. G.Elezovi, Tarapana (Darb-hane) u Novom brdu-turske ake (aspre) kovane u kovnici Novog brda, Istorijski asopis, II, Beograd, 1951.

SERILIA

HANA iVEZIC

'ao i prethodnih godina, tako je i poetkom ikademske godine 2009./ 2010., u orga

nizaciji Odjela za arheologiju Sveuilita u Zadru, ostvarena jo jedna struna ekskurzija.

Cilj posjeta bio je upoznavanje zemlje, te njenih kulturnih i prirodnih bogatstava, na akademskoj razini. U program je bila ukomponirana raznovrsna ponuda svjetski poznatih arheolokih lokaliteta i renomiranih muzejskih ustanova, pod strunom pratnjom proelnika Odjela za arheologiju, prof. dr. sc. B. Marijanovia i prof. dr. sc. D. Maria, te lokalnog vodia Refika Baysala. Putovanje smo zapoeli u 19:45h u Zadru, uz usputna stajanja u Zagrebu i Slavoniji, gdje su nestrpljivo ekali ostali putnici. Iekivanje je bilo obostrano budui da ukrcaj Slavonaca znai i ukrcaj svakojakih delicija. Na nau sreu, nismo se prevarili. Nakon, za veinu, prespavanog puta i jedne jako loe kave na usputnom stajalitu (koju su uspjele spasiti Mirnine domae kiflice), u prijepodnevnim satima ugledali smo zastavu Europske unije koja se ponosno vijorila na nimalo europskoj granici Bugarske.

Stigavi u Sofiju, odmah smo se uputili u Nacionalni povijesni muzej. Budui da slikanje unutar muzeja nije bilo dozvoljeno, fotografiralo se aparatima skrivenim ispod kaputa, u hodu, raznim manevrima, pa ak i u prisutnosti uvara, ali ne i velike Bugarke koja je budnim okom pratila kretanje grupe. Svoj smo posjet temeljili na prebogatom, arheolokom materijalu iz svih razdoblja i kupnji publikacija koje e nam koristiti u daljnjem akademskom obrazovanju. Budui da smo izravno s puta stigli u muzej, nakon obilaska postava, zaputili smo se u hotel na veeru. Nakon nonog izlaska u Sofiji (koji je za neke zavrio bankrotom, itaj: S. D., i iako taj grad ne nosi epitet Sin City...nekima e upravo kao takav ostati u pamenju), jutrom smo se zaputili u Plovdiv, gdje smo obavili krae razgledavanje povijesnih znamenitosti grada koje ukljuuju predivan antiki teatar, ostatke amfiteatra i dr.

EKSKURZIJA U TURSKUNaalost, Plovdiv je nekima u pomalo zamagljenom sjeanju, to zbog mamurluka, to zbog alosti za nepovratno izgubljenim novcima. Iz Plovdiva smo oko podneva krenuli za Istanbul, bivu prijestolnicu Istonog rimskog Carstva (Konstantinopol), u koji smo stigli u veernjim satima.

Budui da za taj dan nije bilo isplanirano razgledavanje zbog kasnog dolaska, iskoristili smo vrijeme za upoznavanje istanbulskog, nonog ivota i njegovog ivotopisnog etnika.

Ispratili smo no u ritmu turske glazbe (neien- tificiranog anra dodue), papiria zaljepljenih za cipele i puni elana za daljnji tijek putovanja. Jutrom smo se uputili u razgledavanje starog dijela grada na europskoj strani Istanbula, pa smo tako obili Teodozijev obelisk, stup Konstantina Porfirogeneta, zatim velianstvena arhitektonska i umjetnika

zdanja Plavu damiju (Sultanahmet Camii) i Muzej Hagiu Sophiu, Tursku i Islamsku umjetniku galeriju, zatim Muzej mozaika, Topkapi palau, u kojoj smo prepoznali tipinu, islamsku arhitekturu i hedonizam sultana uhvaen u predmetima koje su posjedovali, te smo nae razgledavanje zavrili u Grand Bazaaru - ogromnom trgovakom kompleksu sa oko est tisua trgovina i jako vjetim trgovcima. Idui dan smo se uputili u Arheoloki muzej gdje smo proveli veinu dana, budui da muzej uva brojan i jedinstven repertoar nalaza od kojih je svatko mogao nai ono to ga najvie privlai, to akademski, to vizualno i estetski. Na jednome mjestu, bili su nam dostupni i iznimni prapovijesni nalazi sa irokog podruja dananje Anatolije, Sirije i Palestine, impozantni postav umjetnosti mezo- potamskih i egipatske civilizacije, ljepota grke i rimske skulpture i arhitekture, virtuozno obraeni sarkofazi i jo mnogo drugih posebnih detalja. Puni dojmova, napustili smo Istanbul i sve njegove vrednote, te nastavili put prema Qanakkale-u, preavi trajektom na maloazijsku obalu Turske. Canakkale je turistiki gradi na zapadnoj obali azijskog dijela

SERILIA 9

Turske sa interesantnim detaljem koji simbolizira grad, a to je replika trojanskog konja koju su gradu poklonili Amerikanci nakon snimanja filma ,,Troja i ija je izrada kotala skromnih dva milijuna dolara . No, na pameti pripadnica ljepega spola, zasigurno je bio lik Brad Pitt-a koji se kao Ahilej, skrivao u tom istom konju. Nakon doruka u Canakkale-u i obilaska trojanskog konja, krenuli smo na idue odredite naeg itinerara, Troju, prijestolnicu drevne, grke pokrajine Troade i brojnih junaka opjevanih u heksametru sa usana Homera. Dojam Troje zasjenilo je loe vrijeme koje nas je dopratilo i raznobojni kiobrani nad naim glavama, no njezino je velianstvo svejedno bilo prisutno.

Nakon obilaska Troje i kupnje suvenira i vrijednih publikacija u oblinjim suvenirnicama, nastavili smo putovanje do Pergama, dananje Bergame. U Bergami smo posjetili Arheoloki muzej, iz ijeg se dvorita mogla vidjeti pergamska Akropola na dominantnoj poziciji nad gradom, a ija unutranjost uva vrijedne nalaze antikog Pergama i maketu Zeus ovog oltara, na raun kojega je dosta studenata propatilo na ispitu iz kolegija Antika Grka. Stigavi na pergamsku Akropolu, jo jednom smo ostali minorni u usporedbi s prizorima koje smo

gledali pred sobom, a vjerujem da je veinu bez daha ostavio teatar sa nevjerojatno strmom caveom i isprobano, odlinom akustikom. Nakon Pergama, posjetili smo interesantno Asklepijevo svetite koje uva prie o ozdravljenju brojnih rimskih graana onoga doba (pa smo se nadali da e ljekovita mo mjesta i njegova mistika utjecati i na neke nae kolege, itaj: S.D., ali nita od toga, nadanja su bila pretenciozna). Tu smo veer u Bergami pokazali domainima kako se zabavljaju studenti zadarskog Sveuilita i moemo samo konstatirati da e se pria o toj noi vjerojatno dugo prenositi s koljena

na koljeno. Iako smo bili skeptini po pitanju ulaska u prostor koji nas je neodoljivo asocirao na Plavu Ostrigu" (Blue Oyster; lokal odreenog tipa iz fima Policijska Akademija), moda i zbog arkog plavog, neonskog natpisa na ulazu, ipak smo okuali sreu i na kraju, odlino se zabavili. Idue smo jutro krenuli

za Kusadasi, gdje smo bili smjeteni dvije noi zbog brojnih, znamenitih lokaliteta u njegovoj okolici. Prije dolaska u hotel, danje smo svijetlo iskoristili za razgledavanje Efeza, ali smo prije stali u posjetu Bogorodiinom svetiu (Merjemar), mjestu posljednjeg poivalita Djevice Marije i zato neizostavnom mjestu hodoaenja vjernika diljem svijeta.

Budui da je Efez ogroman i jedan od na- i'oolje oravamVi lokaliteta sa \oimm sauvanim spomenicima iz rimskoga vremena, predvidjeli smo

Taj smo dan obili Celsusovu knjinicu, teatar, ostatak agore, mramornu cestu i mnogo drugih vrednota koje taj grad jo uvijek ima, te sluali jedno od Refikovih predavanja sjedei na ostacima rimskog javnog zahoda. Idui smo dan razgledali znamenite, efeke kue koje su konzervirane i muzejski prezentirane posjetiteljima i s tim je zavrio na posjet toj velianstvenoj prijestolnici rimske pokrajine Azije. Taj smo dan jo iskoristili za razgledanje ostataka Artemisiona, zatim antike gradove Milet, Prienu i Didymu sa predimenzioniranim, monumentalnim ostacima Apolonovog hrama.

Naporan dan pun sadraja, okrunili smo uivanjem u preformansu trbune plesaice i zabavom u turistikom gradiu Kuadasiju (u prijevodu otok ptica"), koja je pak za neke zavrila iza reetaka. Ali bez brige, ne zatvorskih. Idui smo se dan zaputili u velianstveni Afrodisias, grad boice ljubavi i ljepote, Afrodite. Nakon Afrodisiasa, nastavili smo putovanje prema Pamakkalama i Hierapolisu, uivajui u pogledu na polja pamuka uz mitsku rijeku Meandar. Stigavi u Pamukkale, malo tko je ostao ravnoduan vienim. Ta pamuna tvrava", prirodnije fenomen gdje je topla, ljekovita voda koja izvire na vrhu brda, oblikovala padinu sa bazenima bijele boje, kao snijeg. Taje termalna

Toda napravila udo s naim oteklim, umornim nogama od konstantnog hodanja, ali su i nae noge napravile udo specifinim miomirisima, sa okolnim turistima. Gotovo biblijski. Na platou iznad Pamukkala, smjestio se rimski grad Hierapolis, gdje smo posjetili uvenu nekropolu sa sarkofazima i amfiteatar s kojeg se prua pogled na savren, spomenut dizajn prirode. Puni dojmova, zaputili smo se u hotel gdje smo imali izbor koritenja bazena sa termalnom vodom, to je veina studenata s oduevljenjem prihvatila, iako se trebalo naviknuti na iznimno vruu vodu u bazenu, ne ba privlane boje. A trebalo se naviknuti i na kapice za kupanje koju su djevojke morale nositi, uz pojaanje jednog nesretnika due kose, koje su nas izgledom gurnule u dalju budunost. Da skratim, izgledale smo kao bakice. I on. Idue jutro, zaputili smo se u Izmir, od kojeg nam se svima u pamenje usjekao prizor izmirskog zaljeva, zahvaljujui krivim skretanjima i naem vodiu Refiku koji nam je iznova i iznova (etcetera, etcetera) skretao panju na priblino (ap- proximately) veliki zaljev. Kada smo konano nali ulaz u grad i maknuli se od zaljeva, posjetili smo Arheoloki muzej i nakon toga se, na individualni odabir, zaputili u manju kupovinu i razgledavanje. S Izmirom smo zavrili na posjet Turskoj i ujutro krenuli prema Bugarskoj, gdje nam je ostalo posjetiti Arheoloki muzej u Sofiji i katedralu Aleksandra Nevskog. Nakon noenja u Plovdivu krenuli smo natrag za Zadar, eljni nae hrane i sna. Po hranu smo stali negdje u Srbiji, a poten san smo ipak morali odgoditi do dolaska svojim kuama budui da su na svakom koraku tijekom putovanja, vrebali ukljueni fotoaparati ekajui da zaklopite oi i napravite... smijenu facu. Postoji nadasve zanimljiv album. Nitko nije bio poteen. ak ni profesori.

(Fotografije: S. Govorin)

SERILIA 11

mATEA gALETIC VINICKE IKONEU arheolokom smislu, prostor Republike Makedonije bio je veoma vaan od

prapovijesti, pa sve do srednjeg vijeka. Izmeu Strumice i Vardara ivjelo je pleme Pajonaca, koji su bili u neprestanom sukobu sa susjednim narodima. 146. godine ovaj prostor potpada pod vlast Rimske Republike. Pojedini gradovi ostali su zabiljeeni u 3. st na Tabuli Peuntigeriani, a tijekom seobe naroda ovaj prostor nije ostao poteen provalom barbara. Kasnocarski period je obiljeen prodorom kranstva na ove prostore. Nakon 313. godine niu brojne crkve s najviim crkvenim hijerarhijskim rangom, pa biskup postaju crkveni ali i profani autoriteti. Za vladavine Justinijana, Makedonija je bila pod crkvenom jurisdikcijom Justiniane Prime. Tu su se posebno istaknuli gradovi uz rijeku Bregal- nicu, koji su odigrali fortifikacijsku ulogu. Tupravo je to bio i sluaj s prostorom Vinikih Kala. Vinice su se nalazile na strateki vanom mjestu koje povezivajui Stobi, Astib, Tranuparu i dr. na ovom potezu. Pri tome valja spomenuti jedan vaan faktor, a to je Via Egnatia koja je povezivala prostor Stobija i Herakleje s prostorom dananjeg Nia.

Lokalitet Viniko Kale je smjeten jugozapadno od grada Vinice, dominirajui svojim izgledom nad okolnim prostorom. Radi se o pitomom, ivotopisnom mjestacu, koje me je oaralo svojim mirom koji se iri posvuda naokolo. Lokalitet je otkriven 1953. godine, a iskopavanja traju i danas. Radi se o poligonalnom kastrumu opasanom masivnim zidinama. Ono to izdvajam kao najspektakularniji nalaz ovog lokaliteta su tzv. vinike ikone. Osim njih otkrivene su kule, ulica, nekoliko prostorija s pitosima ukopanima (pohranjenima) u tlo, piscina, male terme, mala jednobrodna crkvica, predvorje, te mala grobnica oblika komore opljakana puno prije samih iskopavanja. U stratigrafskom smislu nalazi datiraju od kasnog bronanog doba, preko eljeznog i klasinog grkog perioda s veoma vanom uvoznom keramikom 5.-4.st. pr. Kr., preskaui helenizam i rani rimski period. Najznaajniji nalazi datiraju u kasnocarski i bizantski period. Spomenute terakotne ikone, su prema analizi gline okolnog prostora, bile raene upravo u radionicama upravo na samom lokalitetu. Terakote su bile fiksirane na zidove, dekorirajui najvjerojatnije neku sakralnu arhitekturu. To nam potvruju ostaci buke na nekim primjercima. Izraivale su se kao matrice, koje su bile ili ugravirane u drvenu dasku, ili modelirane kao pozitivi

u glini suei se na suncu, a kasnije su peeni na visokim temperaturama. Ukupno je otkriveno 100 fragmenata, te 50 ak sauvanih ikona, koje dijelimo u 15 scena, od kojih se neke ponavljaju u vie replika. Scene na ikonama su uglavnom starozavjetne, bilo da se radi o psalmima, kristolokim simbolima ili svecima. Podijeljene su u etiri skupine. Radi se o prikazu Joue i Kaleba, proroka Elizeja, Danijela u lavljoj jami, granice vinove loze (psalam 79), jelene (psalmi 41, 42). Posebnu skupinu ine prikazi Kon- stantinova kria i lava. Zadnju grupu ine prikazi arhanela Mihaela, svetog Teodora koji ubija zmaja, te svetog Jurja. Razdoblje Justinijanove vladavine na podruju dananje Makedonije obiljeit e katastrofalan potres, koji je prema Komesu Marce- linu, razorio 24 grada. Iako nemamo pisane dokaze, najvjerojatnije su i Vinice pretrpjele golemu tetu. Pod pritiskom Avara i Slavena, bilo je potrebno za mladog Justinijana obnoviti niz utvrda. U taj niz spadale su i Vinice. Izmeu 527. i 565. g. Kale dobivaju baziliku koja je naalost ostala bez bilo kakve dekoracije. Jedini ukrasi bile su spomenute terakotne ikone. Tako su se svrstale u jedinstven i zanimljiv fenomen, ne samo za arheologe, ve i za teologe i povjesniare umjetnosti. Jo uvijek nije poznato da li je ovakav broj ikona bio izraivan iskljuivo da bi dekorirao Viniku baziliku, ili su trebali ukraavati i neki drugi sakralni objekt ili grobnicu. Kako je na okolnom podruju do sada registrirano ukupno 10 ak bazilika, a u niti jednoj nije otkrivena ikona, dolo se do zakljuka da su bile izraivane iskljuivo za spomenutu baziliku, inei kao to sam ve navela njenu jedninu i unikatnu dekoraciju.

Posebno seovim putem z a h v a l j u j e m k u s to - sici m uzeja u Vinicam a,M a g d a l e n i M anaskovoj, koja nas je ugodno ugostila u muzeju i provela kroz lokalitet, te nam ustupila na uvid i fotografiranje originale ovih malih reme- kdjela kasne antike.

Koritena Literatura:Vinica, ancient city and centre of early Christian art , Kota Balabanov, 2006.

12 SERILIA

gORAN UREVIC ANTIKO STAKLCPri spominjanju stakla, rije je o jednom od najvanijih izuma tijekom ljudske povijesti.

Posebnu je vanost staklo imalo u starom vijeku, pri emu se istie veoma struna i umjetniko-estetska izrada staklenih predmeta na svim podrujima i aritima na Mediteranu, poevi od Bliskog istoka, gdje se istiu Babilonci i Feniani, preko Egipta, kretsko-mikenske civilizacije, Grke, a posebno Rima. Osnovni sastojci su kvarcni pijesak, alka- lna supstanca i vapno, te se moe rei da je staklo mjeavina silikata (Si02), sode ili potaea (Na20 ili K20 ) i kalcijumkarbonata (CaC03). Meutim, postoje dvije glavne vrste stakla ako ga izdvajamo preko kemijskog sastava, to se pak manifestira na tvrdoi stakla, pa tako postoji meko (Na20) i tvrdo (K20) staklo. Jasno da su svi ostali sastojci u oba sluaja identini izuzev toga spomenutog Na20, odnosno K20. Osim tih glavnih sastojaka, dodaju se i razliiti drugi metali kako bi se dobilo bojano staklo, stoga se dodaje oksid bakra koji daje zelenu ili crvenu boju, zatim oksid eljeza daje crvenu,te oksid mangana ljubiastu, oksid kobalta daje plavu, oksid srebra utu, te naposljetku, oksid zlata koji daje rubin crvenu. U vezi karakteristika stakla, ono je neporozan, krut, gladak, proziran materijal sa specifinom obojanou. Te osobine su veoma korisne pa su i omoguile razvoj staklarstva, sveo- buhvatnost te vrlo iroku primjenu. Tako je prozirnost korisna za provjeru ouvanosti namirnica, dok je neporoznost karakteristika koju keramike

staklene taline, jer su oni ognjite omeili rubnim kamenom i komadiima sode, a tako je nastao spoj sode, pijeska, vapna, tj. na taj je nain nastalo meko staklo. Druga teorija vezana je uz otkrie recepta za proizvodnju stakla koji je pronaen, a i uvao se, u Ninivi*2 u velebnog knjinici monog Asurbanipala. Prema tom receptu, izumitelji stakla bili bi Babilonci. Trea teorija vezana je uz Egipat. Naime, u grobnici faraona Tutmozisa III. koji je vladao u 15. stoljeu prije Krista, pronaen je stakleni nalaz, odnosno pronaena je aa na nozi. Za proizvodnju stakla potrebne su jako visoke temperature (od 900 - 1300 stupnjeva Celzijusa). Same staklarske pei mogu imati oblik konice, zatim mogu biti elipsoidne ili ak etverokutne. Osim toga, moe postojati nekoliko jednokatnih ili jedna trokatna. Sto se tie faza tijekom procesa proizvodnje, prva od njih vezana je uz dobivanje sirovine iz ve spomenutih sastojaka. Nakon toga slijede procese ienja i hlaenja, a tako ohlaena masa naziva je staklaa, koja se opet usitnjava kako bi se mogla taliti tako da bi se dobio eljeni predmet. Posljednja faza je zavrni postupak hlaenja gotovog proizvoda. Postoje tri proizvodna kruga tijekom starog vijeka, a to su: mezopotamski, egipatski i mikenski. Prema Pliniju, centri proizvodnje stakla su: obale rijeka Belus i Volturno (u blizini Kume u Italiji) te panjolska i Galija.

Kao to se da iitati iz gore navedene tablice, prvi period bio bi od izuma stakla (15. st. pr. Kr.)

Faza razvoja proizvodnje stakla Godine15. st. pr. Kr. - 2. st. pr. Kr.

TT 2. st. pr. Kr. - 2. st. po Kr.. 3. i 4. st.

IV. - -r - _

izraevine imaju tek djelominu, stoga je i to jedna od niza prednosti stakla nad keramikom. Nadalje, neutralnost je osobina od nemjerljivog znaaja jer ne utjee na sadraj. Meutim, iako je dojmljivo i elegantno, negativne karakteristike moemo povezati s krhkou i lomljivou, to jednako zadaje muku korisnicima (bilo onim drevnim, starovjek- ovnim, bilo dananjim), ali i arheolozima i restauratorima. O izumu stakla postoje tri relevantne teorije. Prva, za koju je izvor Plinije Stariji, koji u svom najznaajnijem djelu Prirodopisu ili Natu- ralis historiji*1 izrekom istie da su feniki trgovci izumitelji stakla. Naime, taj veliki staro vjekovni erudit opisuje kako su Fenianima iz logorske vatre na pjeanoj obali rijeke Belus potekli potoii

pa do 2. stoljea prije Krista. Taj reper odabran je iz razloga to su Sidonjani*3 u tom vremenu izumili lulu za puhanje stakla. Istodobno, u Tos- kani u etrurskoj grobnici naena je posuda raena koritenjem lule za puhanje, to je i dokaz izuma lule za puhanje stakla u tome razdoblju. Drugo razdoblje je ono u kojemu imamo obje vrste stakla, onu proizvedeno koritenjem lule za puhanje i ono proizvedeno nekoritenjem lule za puhanje. Trei razdoblje je ono u kojem dominira koritenje lule za puhanje, te je to razdoblje vrhunca u proizvodnju. Posljednje razdoblje, zajedno s godinama trajanja poklapa se s razdobljem propadanja antike i poetka srednjeg vijeka, stoga taj period odie dekadencijom. Kod nas, u Hrvatskoj, postoji u Saloni spomenik

1 Plinije Stariji, Naturalis Historia (NH XXVI, 190-191)- Niniva je bila prijestolnica snanog Asirskog kraljevstva, koje je na vrhuncu moi tijekom prve polovice prvog tisuljea prije Krista J Sidonjani su stanovnici grada Sidona na obalama Sredozemnog mora u dananjem Libanonu. Narodosno, stanovnici'! osnivai toga grada bili su Feniani, to ide u prilog one Plinijeve teorije o izumu stakla od strane Feniana

SERILIA 13

Fakultet parkKoritena literatura:1. Ivo Fadi, Antiko staklo Asserije iz Arheolokog muzeja u Splitu, Benkovaki kraj kroz vjekove; knj. 1, Zadar, 1987.

. 9 rv term n H ii^ i^ ^ rg^ atfcm u P rla a ^ 9SS , 3. Ivo Fadi, Antiko staklo Argvruntuma: katalog izlobe,ladar, 1986., 4. Ivo Fadi, Antiko staklo u Liburniji: (doktorska disertacija), Zadar, 2001.! 5. ime Perovi, Antiko staklo: restauracija, Zadar, 2008.

4 Homer, Odiseja, 7, 85-1105 Biblija, Ponovljeni zakon, V. knjiga SZ, 33, 18-196 Pozzuoli je mjesto na Apeninskom poluotoku na podruju dananje Italije

iviNPOHONA

N O R I C U M

iINFERIOl

SUPERIOR

C1BALAE

POLA* Arupram

o staklaru, a takoer su i u Saloni te u Sirmiumu naene staklarske pei i radionice. Poput drugih ^materijala, u prvom redu keramike, i staklo se moe podijeliti s obzirom na proizvodnju i trgovine, pa ;tako dijelimo na: staklo domae, lokalne proizvoenje, te na importirano, uvezeno staklo. Ovo prvo ;ipak zauzima manji dio te je vie zastupljeno u iPanoniji nego u Dalmaciji (iako je u Panoniji manji Idio domaeg stakla). Glavne radionice su u Sirmiju, ISaloni, Sisciji, sve redom vanih sredita rimskih iprovincija. Bez obzira na te sve okolnosti, vei dio Istaklenih proizvoda se importira iz razliitih drugih proizvodnih centara. Ti drugi centri u prvom redu

jesu Italija (Aquileia, Pompei, Rim), istoni Mediteran (Grka, Cipar, Egipat, Sirija, Palestina), a u manjoj mjeri iz radionica s Crnog mora te iz Galije. Prisutnost proizvoda iz zemalja koje su vie okrenute Sredozemlju i pomorstvu, te i svojim teritorijima bivaju same obale toga mora, razumljiva je i logina, zbog razvijenog pomorstva i pomorsko- plovidbenih ruta koji dotiu nae kopno i otoke te brodova koji se kreu istonojadranskom obalom, pa stoga, posredstvom tih brodova, a i naih, tada, a i danas, razvijenih i prometnih luka. Meutim, treba imati na umu da se ne importiraju samo prazne staklene posude, ve se importira i sadraj u njima,

koji je zapravo i primarni razlog i uzrok trgovine. Meu tim sadrajima istiu se razliiti parfemi, ljekovite tvari, pomade i pomasti.

Jedan najvanijih antikih pjesnika i knjievnika, Homer, u svoji djelima Ilijada i Odiseja, ne spominje jasno staklo, ali u potonjem djelu, spominje se rije tj. naziv kyanos*4 to se moe identificirati i povezati s grkim nazivom lithos hyte to se prevodi kao liveni kamen. Drugi vaan izvor u kojem se aludira i spominje staklo jest Biblija*5 u kojem Mojsije spominje u izreci: ... i za blagom skrivenim u pijesku iz ega je jasno daje rije o dobrom poznavanju procesa proizvodnje i tehnologije pri proizvodnji stakla. Dvojica rimskih pisaca, Lucius Julius Moderatus Cullu- mela u svom djelu De re rustica i Gaius Petronius Arbiter u djelu Satirikon istiu upotrebu stakla koje nema zadah i ne utjee na okus sadraja, pa ga cijene vie od keramikog i metalnog materijala. Ve puno puta spominjani Plinije Stariji u svojem Prirodopisu (Natu- ralis historiji) kazuje da je upotreba staklenih aa istisnula metale poput srebra i zlata. Uvaeni govornik, ak i simbol za dobro govornitvo, Marko Tulije Ciceron spominje brod nakrcan staklenim otpadom koji je na putu iz Aleksandrije u Pozzuoli*6 .

ITALIA

A

Mjesta s nalazima antiko stakla u Hrvatskoj:

t. Gornja Vas, Samobor2. Zagreb. Stenjevac3. Ludbreg4. Sisak (Siscia)5. Budrovci, akovo (Certissa)6. Osijek (Mursa)7. Dalj (Teutoburgium)8. Savudrija (Silvium)9. l'm ag (Humaguni)Hl. Faana11. Pula (Pola)12. Nezakcij (Nesactium) i L B * h * t(V o I f e ra l ,

14. Senj (Senisi)15. S tin ica (O rtop la )16. Starigrad (Argvruntumi17. Nin (Acnona)18. Privlaka kod Nina19. Zadar (lader)20. Podgrade kod Benkovca (Asseria)21. Murter (ColciHum)22. Velika Mrdakovka (Ara u/on a ?)23. Skradin (Scardona)

14 SERILIA

ANTIKI IVANI BROD U UVALI CASK NA OTOKU PAGlSLOBODAN bONKOVIC

U uvali aska na otoku Pagu, u blizini Novalje, vrena su arheoloka istraivanja pod vodstvom Sveuilita u Zadru uz pomo grada Novalje i suradnju s Nacionalnim institutom za znanstvena istraivanja iz Francuske (CNRS-CCJ- Sveuilite u Marseilleu). Kao gosti u istraivanju sudjelovali su i brojni inozemni znanstvenici iz Italije, Slovenije, Makedonije i Grke, to pokazuje0 kakvom se znaajnom i zanimljivom lokalitetu radi. Prilikom istraivanja 2009. godine pronaen je antiki ivani brod star oko 2000 godina. Voditelj istraivanja je prof. dr. sc. Zdenko Brusi koji je ujedno i lan Hrvatskog arheolokog drutva te Komisije za istraivanje pomorske i brodograevne batine pri HAZ-u te mr. sc. Irena Radi Ross, koja je od nedavno lan Sveuilita u Zadru na Odjelu za arheologiju, te nedavno diplomirani Mario profesor" Radaljac.

Liburni su bili vrsni pom orci, a liburnski brodovi bili su iznimno poznati u antiko doba. Poznata su, za sada, dva tipa broda koja su koristili ovaj pomorski narod. Prvi je liburna, ratni brod iznimnih manevarskih sposobnosti dubljeg gaza. Najpoznatiji dogaaj u kojem je koritena liburna svakako je sudjelovanje u uvenoj bitci kod Akcija 31. g. pr.Kr. na strani Oktavijana.Koliku je vrijednost i

znaenje ovaj brod imao za Rimljane moda najbolje pokazuje Vegecije, pisac iz 4. st. u svojim Raspravama o vojnom umijeu" dajui priznaje Liburnima1 njihovom pomorskoj kvaliteti:

Pojedini narodi koji su u izvjesnim razdobljima gospodarili morem, usvajali su razliite vrste brodovlja. Tako je za bitku kod Akcija, u kojoj je August odlino potpomognut liburnskim brodovljem porazio Antonija, ustvreno temeljem rezultata te odlune bitke, da je brodovlje ove pomone mornarice (tj. liburnskog brodovlja) bilo bolje od svih ostalih. Od tada su rimski imperatori sastavljali flotu od brodova koji su oblik i ime uzeli od Liburnije. Ova oblast koja se nalazi u Dalmaciji, ima za glavni grad Jader. Nai ratni brodovi raeni po ovom modelu

istraivanju.Brod koji je pronaen u Caskoj poznat je pod

nazivom Serilia. Brod koji svoje ime vue upravo po osobitosti njegove konstrukcije, a Vergilije ga dovodi u vezu s latinskim glagolom conserere (sastaviti, splesti). No rije serilia ne mora biti nuno latinskog podrijetla, jer korijen ser- nalazimo i u drugim indoeuropskim jezicima odakle je mogao doi i do Liburna. Seriliu nalazimo i kod drugih antikih pisaca koji su nam prenijeli naziv broda napravljenog tehnikom ivanja. Marko Verije Flak, gramatiar iz Augustovg doba, u djelu De verborum significatu donosi naziv serilia za istarske i liburn- ske brodove. Ovaj podatak do nas je doao pomou Seksta Pompeja Feta koji je preuzeo saetak od Verijeva teksta i Pavla akona koji citira Festa uz dvije manje preinake, a Fest navodi:

dobili su ime liburne. Druga vrst broda je ivani brod. Jedan

ovakav brod pronaen je upravo u Caskoj. Olupina broda pronaena je blizu obale na dubini od oko 2 metra, te se zbog male udaljenosti broda od obale i zbog male dubine moglo lako pristupit

SERILIA 15

uvrena za oplatu jednim debljim klinom.Za razliku od zapadne, istona obala Jadrana

oduvijek je bila pogodnija za plovidbu Jadranskim morem, iako antiki izvori navode da se plovidba naom obalom odvijala pod 50% ansi za prolazak. Naime, odlina razvedenost obale koja je pogodovala lakem sklanjanju brodova u sluaju nevremena, kao i smjer morskih struja, dalo je veliki broj luka koje e svoj vrhunac dosei za Rimskog Carstva. Jedna od takvih luka bila je i aska (ant. Cissa) koja se smjestila na otoku Pagu. Koliko je aska bila vana na plovnom putu za sjevernu Italiju govori i antiki vodovod napravljen da bi svakodnevno dopremao pitku vodu za veliki broj ljudi koji su pristajali sa svojim teretnim brodovima, jedrenjacima (lat. navis oneraria).

Radovima 2010. godine otkrivenje cijeli brod te detaljno dokumentiran, tako da e sad biti mogue napraviti rekonstrukciju. Ovaj, kao i drugi nalazi brodova, govore o jakoj pomorskoj tradiciji utkanoj na liburnskom prostoru te nam daju naslutiti da vjerojatno ima jo brodova koji ekaju da ih se istrai i prezentira javnosti. Tu mjesto nalazi podvodna

arheologija, koja ima svoje snane korijene i dugu tradiciji na podruju Hrvatske, i to je jako bitno sve vie novih ljudi koji se interesiraju za tu granu arheologije i zatite pomorske kulturne batine.

Osim arheologa u istraivanju broda sudjelovali su fotografi Vedran i Ranko Frka, te dva lokalna ronioca: Vedran Dorui i Slobodan ,,Braco Vranje iz ronilakog centra Foka kojima idu posebne zahvale za veliku pomo u istraivanju i nabavi opreme. Vano je napomenuti da su pri iskopavanju sudjelovali i neki studenti arheologije kojima je ovo bila odlina prilika da podignu razinu znanja za jo jedu ,,stepenicu , da se upoznaju s metodologijom rada podvodne arheologije te da posvjedoe ovom iznimno vrijednom nalazu, ne samo na naoj obali ve i na cijelom Mediteranu.

!se oplatnih dasaka (A i B) stavljala traka (C) (od ineke biljke) natopljena smolom kojom se zatvara !uzduni otvor; spoj se uvruje uzicom (E) tako 'da bi se uzica (sastojala se od tri upletena snopia ibrnistre ili uke) urezala u traku tako da daje oblik pletenice. Nakon natezanja udice rupice bi se zatvarale drvenim klinovima (D) i dobro premazivale ;smolom da bi se sprijeio prodor vode. Traka koja je postavljena izmeu oplata dasaka i povezana uzicom ;izdignuta je dva do tri centimetra iznad oplate to je predstavljalo problem oko postavljanja rebara ;broda. Problem je rijeen tako to su zasijecani iutori trapezoidnog i trokutastog oblika (na rebrima Ikoja su bila blie kraju broda), dok su sama rebra

Serilia je po Verijevu miljenju naziv za istarska i liburnska plovila to se zbijaju lanenim i ukovim konopcima, nazvana tako prema latinskom conser- \ere (svezati) i contexere (spletati); jer Pakuvije u drami Niptra kae: I nikakav tesarski klin ne dri na okupu sklop brodskog trupa, nego je on ivan \'lanenom i ukovom uadi , posluivi se opisanim Jizrazom i izmiljenim nazivom za konopce to se Isuu od ukovine. (Fest 460 L)\ Ovakvi brodovi pronaeni su i u Zatonu kraj iNina gdje se nalazila luka antike Aenone, a ipronaao ih je 1966. i 1982. godine prof. dr. sc. Zdenko Brusi. Upravo mjesto nalaska ovih bro- dova moe nam puno rei o njima. Naime, ninsko podruje je jako plitko posebice na poloaju Zdrijac koji je laguna i u kojem brodovi, kao to je serilia, ;koji su plitkog gaza lake plove. Takoer su idealni n za movarna podruja, tako da ih nalazimo i u ;Etruana, te brojnih drugih naroda koji su ivjeli iu takvom krajoliku. Iz nalaza na terenu i pisanih ^svjedoanstava dolo se do saznanja o tehnici grad- !nje ivanih brodova. Naime, izmeu susjednih bi

Trapezoini utor

Koritena literatura: PARZINGER, H., Die Skythen, Verlag C.H. Beck, 1996.

16 SERILIA

kRISTINA hORVAT

SIMBOLIKA I NAKIT U LIBURNSKOJ KULTURI

Kienje i ukraavanje ljudskog tijela, odnosno nakitni predmeti idu u red najstarijih, najtrajnijih i raznovrsnijih proizvoda i tekovina ljudske kulture. Kroz vrijeme, mijenjali su se samo pojedini oblici nakita, materijal od kojeg je izraen, nain uporabe i dijelom njegova svrha i uloga, ovisno o opem razvoju i promjenama kulture, drutvenih odnosa, proizvodnih sredstava, duhovnih i estetskih poimanja.

Nakitni predmeti u prapovijesti, osobito u njenim ranijim razdobljima, imali su u prvom redu magijsko-apotropejsko znaenje i mo koja im se pridavala, a njihov ukrasni znaaj istie se tek u novije vrijeme. Temeljna svrha noenja nakita, kao i bojenja tijela ili obavljanja raznih magijskih radnji ili obreda, bila je osiguranje plodnosti ljudi, stoke i zemlje, dobrog ulova i pribavljanja hrane, osiguranje naklonosti dobrih prirodnih sila a onemoguavanje i zatita od zlih sila. Iz toga se razvijaju i prva vjerska

U poetku prapovijesti, tijekom starijeg i srednjeg kamenog doba, nakitni su predmeti bili vrlo skromni. Uglavnom se radilo o probuenim puevima, koljkama, ivotinjskim zubima, kostima i kamenju, koji bi bili obino nanizani u ogrlice i noeni oko vrata. Tijekom mlaeg kamenog doba, u skladu s poecima organiziranog privreivanja, dolazi do irenja kulture, gospodarstva, drutvenih odnosa i vjerovanja pa se i nakit obogauje. Najveu raznovrsnost u prapovijesti nakit dostie pronalaskom i uporabom metala (bakar, bronca, eljezo, manje srebro i zlato), iako se sve do kraja prapovijesti za izradu nakitnih predmeta preteito upotrebljavala bronca zbog svojih najpovoljnijih svojstava. Najbogatije oblike, tehniku izrade i nain uporabe nakit je doivio u eljezno doba, kada su proizvodna sredstva, drutveni odnosi i razvoj kulture dostigli najvii razvoj.

U eljezno doba na cijelom liburnskom podruju nakit je veoma obilan i raznolik, mnogo bogatiji nego ikad ranije, dijelom zbog bolje istraenosti a dijelom zbog daleko veeg i raznovrsnijeg razvoja kulture u to doba. Preteito potjee iz grobova, rjee iz naselja a iznimno iz ostava, jer su one jedva poznate. Najvie nakita dali su Nin, Osor, Baka, Jagodnja Gornja, Grobnik, Zaton, Jablanac i Nain*1. Nonja od organskih materijala nije se sauvala. Nali su se samo metalni dijelovi odjee, koji su vrlo brojni i raznoliki,

jer se preteito sva odjea ukraavala.I u ovom razdoblju nakit je preteito izraen od

bronce i jantara, a rjee od srebra, olova, stakla, kosti, kamena, peene zemlje ili koljaka. Zastupljen je nakit glave, vrata, ruku i odjee. Radi se o naunicama ili sljepooniarkama, ogrlicama, narukvicama, privjescima, tokama, pucima, ukrasnim iglama, sponama ili fibulama, naljepcima, ploicama i vezicama za pojas i kalupima. Gotovo su svi tipovi esti, osim kalupa i zrna stakla, odnosno proizvoda od stakla. Uglavnom su iste namjene kao u kasno bronano doba, a razlikuju se po oblicima, zastupljenosti i materijalu. Iz naselja su poznati samo pojedini predmeti kao fibule, ukrasne igle, privjesci, ogrlice i kalupi, a iz ostava kao one iz Bake na Krku, poznati su fibule, privjesci, naunice, ukrasne igle, ogrlice, narukvice, prstenje, geme i zrna jantara. Meutim, iz grobova potjeu sve vrste nakita. Zastupljene su gotovo sve tehnike izrade nakita /r.5'A'u.\r

SERILIA 17

n

1 BATOVI S., 1981.- 29-30.

SI. 1. Pojasna kopa iz nekropole Gradine kod Dragiia

ivotinjska simbolika, osim na prsnom nakitu, nalazi se i u drugim oblicama, ali ne tako esto kao u nekim drugim kultura.

Glave ptica nalaze se na kraju noge certosoidnih ili ranolatenoidnih fibula, ili niz ptica na luku takvih fibula, a glava ovna na nozi zmijolikih fibula ili na privjesku iz Asreije, ali je teko ustanoviti njihov smisao.

Ptiji likovi na stiliziranim enskim likovima, sastavni su dio ili znak boanstva plodnosti ili boice majke, to je vrlo rairena simbolika. Likovi konja u obliku privjeska ili fibula nisu esti kao u nekim drugim kulturama, vjerojatno zbog manjeg

znaenja konja na ovom podruju, a konj je imao znaajnu ulogu u ilirskoj mitologiji i vjerovanjima. Privjesci u obliku roga, osobito bika, kao znak oploivanja i obilja poznati su iz ranije prapovijesti.

SI. 2. Amuletni privjesak u obliku ptice i privjesci u obliku ratnika Gradine kod Dragiia

Apotropejska mo zubi poznata je u ovim razdobljima. Zmijske glave na kraju noge pojedinih certosoidnih fibula, kao i glavice na jednoj ukrasnoj igli iz zadnje faze, vjerojatno su povezane uz obrednu ulogu zmije kao podzemnog boanstva, poznatu po od neolitika, osobito u vjerovanjima Ilira. U zadnjoj fazi ljudski likovi, osobito enske glave na fibulama, pojasu, privjescima i naunicama, ukazuju na klasine uzore boice plodnosti, to je zasigurno

mjesna predaja o znaajnoj ulozi enskih boanstava u liburnskim vjerovanjima, to se nastavlja i u rimsko doba. Likovi ratnika u situlskoj umjetnosti imaju esto obrednu ulogu, to upuuje na isto znaenje na ovom podruju*2.

Zbog malog broja dobro dokumentiranih grobova i pomanjkanja antropolokih analiza, dostaje teko ustanoviti i razdvojiti karakteristini enski nakit od mukog. U liburnskim

grobovima uz oba spola preteito se nalazi ista poputbina, pa i nakit. Uz mukarca se ipak donekle sa sigurnou mogu vezati maevi i britve, iako ih je mali broj, a s njima, ini se, nalazi prsnog nakita (pektorali), osobito esti i bogati u 8. i 7.st. pr.Kr., a koji su se u cijelosti sastojali od fibula s privjescima sa simbolikim i magijskim znaenjem. U enskim grobovima izrazitiji su eljevi i zemljane posude, kalemovi i pincete, pojasevi i vezice za pojas, puce i toke, te preteito ogrlice i narukvice. Ostali prilozi, kao jantar noen ve od 11.st. pr.Kr. uglavnom u obliku perli, nalaze se najee uz pokojnike oba spola.

Istraivanjem nakita upoznajemo ne samo nain kienja, nego i nain i razvoj gospodarstva, drutvene odnose, narodnosni razvoj i promjene, oblike vjerovanja a dobrim dijelom i ukupan nain ivota i kulturu, osobito poimanje lijepoga i umjetnika shvaanja kroz prolost.

K o n a n i m r i ms k i m osva jan jem naih k r a jeva poetkom l.st.pr.Kr. preteito se prekida razvoj domae kulture, a prevladava rimska. Samo se pojedini oblici nakita izravno nastavljaju, ali zastupljeni veinom na irim podrujima i proireni pod helenistikim i keltskim utjecajima. Nekisu oblici preivjeli i rimsko razdoblje i postali svojina starohrvatske kulture, a onda i nae narodne kulture.

SI. 3. Pektoral iz Zatona Gradine kod Dragiia

Koritena Literatura:.BATOVI S., 1987.- Praistorija jugoslavenskih zemalja V, Liburnska kultura, Zagreb fBATOVI S., 1986.- Nin-povijesni i umjetniki spomenici, Zadar^BATOVI S., 1990.-Biogradski zbornik I, Novija istraivanja prapovijesti u biogradskomDkraju, Biograd |BRUSI Z., 2000.- Radovi FFZd XXXVIII, Nekropola Gradine kod Dragiia, Zadar BATOVI S., 1981.- Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas, Zadar GLOGOVI D., 1989.- Prilozi poznavanju eljeznog doba na sjevernom Jadranu, Zagreb

18 SERILIA

nEVENA mILIN

LIBURNSKE FIBULE OD 4. DO 1 STOLJEA PRIJE KRISTA

Liburnska kultura se dijeli na 5 faza po pe- riodizaciji Sime Batovia. Prva faza je 9. st. pr. Kr L, druga se dijeli na A ( 8. st. pr. Kr.) i B (7. st. pr. Kr.) podfaze2. Trea faza je 6., a etvrta 5. st. pr. Kr.3 Peta faza se dijeli na A (4. i 3. st. pr. Kr.) i B ( 2. i 1. st. pr. Kr.). U A stupnju javljaju se kasne inaice tzv. ranolatenoidnih i fibula tipa ertoza te starije inaice ploastih fibula4. B stupanj je obiljeen srednjelatenskim fibulama od kojih u konanici nastaju kasnolatenske, koje su nastale pod keltskim utjecajem.

Fibulama tipa ertoza pripadaju fibule iz Kastva i Osora s kuglicom na vrhu noge5. Sline su naene u Dragiiu, Ninu i Zatonu. Fibule tipa ertoza se u 4. i 3. stoljeu izrauju kovanjem i raskucavanjem te ukraavaju punktiranjem i a tremolo tehnikom. U nae krajeve dolaze u 6. st. pr. Kr. Po Bibi Teran imaju 13 inaica6. ertoza fibule rairene su preteno u sjevernoj Italiji i nije sigurno jesu li i tamo dole iz naih krajeva7. Vrlo su este u Nadinu,a ima ih i u Ljupu, Bakoj te u Dragiiu gdje su pronaene sa jednom kasnolatenoidnom i jednom aucissa fibulom8. Certozoidne fibule iz Jag- odnje Gornje zastupljene su u dvije varijante i nalazimo ih sa ploastima i ranolatenoidnima9. Postoji srebrna i bronana varijanta, a razlikuju se i drukije kao na primjer luk. Varijanta sa polukrunim lukom postankom se vie vee uz ertoza fibule, a rairena je kod Liburna i Japoda. Nalazimo je u Asseriji, Bakoj, Ljupu, Ninu, Nadinu i Jagodnjoj te se smatra lokalnim proizvodom10.

U 4. i 3. stoljeu pr. Kr. javljaju se inaice kasnih ertoza fibula kojima noga zavrava u obliku boce, a od 2. do 1. st. pr. Kr. i inaica sa probuenom nogom11.

Fibule tipa baka Sime Batovi je smatrao domaom varijantom tzv. ranolatenoidnih fibula12. Dobile su ime po ostavi koju je Vinski datirao u 1. t. pr. Kr13. U Bakoj je naena srebrna fibula sa plosnatim presjekom luka i velikim punktiranim jezicem zavinutim prema luku14. Sline su naene u Osoru, na Rabu i na Dugom Otoku. Na lokalitetu sv. Juraj naena je jedna ovalna zajedno sa spiralnonaoarastim fibulama u grobu koji se datira

i

Slika 1. Fibule tipa ertoza (prema . Batovi, 1974., str. 190.)

u La Tene A pa se time datiraju i one. One u Vijoj Luci na Brau skupa sa grko-ilirskim kacigama datiraju se u 4. st. pr. Kr15. Tzv. ranolatenoidne se pojavljuju u 5. st. pr. Kr. i do 3. st. pr. Kr. razvijaju se u 6 inaica. Njih ima najvie u Jagodnjoj Gornjoj i to u dvije inaice: jedna sa zadebljanim lukom pravokutnog presjeka i raskucane noge, a druga ima luk i nogu izraenu savijanjem16. Ove iz Jagodnje su najee ukraene znakom X. Od 4. st. pr. Kr. pa dalje se poveavaju, izrauju kovanjem i raskucavanjem, imaju tanki luk i veliki jeziac17. Poinju se ukraavati ubodima i a tremolo tehnikom. Postoji i inaica kojoj zavretak noge prelazi u spiralnu zavojnicu i ne moe se datirati ranije od 4. st. pr. Kr18. Najee su na liburnskom podruju i smatra se da su se odatle irile na ostala podruja. Sime Batovi je smatrao da od tzv. ranolatenoidnih u 2. st. pr. Kr. nastaju srednjolatenske, a na kraju i kasnolatenske19. Dunja Glogovi se ne slae jer po njoj naziv ,,ranolatenoidne znai da su te fibule povezane s latenskim (keltskim) materijalom to nije tono jer su nastale od ertoza fibula.20

L Batovi ., 1987., str. 349.2- Batovi ., 1987., str. 350.3- Batovi ., 1987., str. 351.4- Batovi ., 2004., str. 126.5- Batovi ., 1974., str. 225.

6- Glogovi D., 1989., str. 31.7. Isto, str. 32.8. Brusi Z., 1999., str. 1.-17.9. Batovi ., 1974., str. 185.10. Isto, str. 179.

11. Isto, str. 187.12. Isto,str.31.13. Batovi ., 1974., str. 193.14. Glogovi D.,1989.,str. 32.15. Isto,str. 31.

16. Isto, str. 22.17. Isto, str. 171.18. Isto, str. 190.19. Batovi ., 1981., str. 21.20. Klarin N., 2000., str. 35.

SERILIA 19

(Hmf V S^s'3SZia 2. Fibula tipa Baka iz istoimene ostave

(prema Z. Vinski, 1956., str. 20.)

Ploaste fibule su posebnost V faze21. Spoj su domaih fibula sa helenistikim ili etrurskim utjecanjima. Luk im je vrpast i ukraen kuglicama,a neke isu okrugle i prikazuju ensko lice. Ploaste fibule se dijele na fibule s lukom zmijolikih svojstava i na fibule s lukom bez zmijolikih svojstava. Ove zadnje se javljaju samo u B stupnju. U A stupnju fibule zadravaju svojstva lunih fibula s dugom nogom i valovitim lukom dok je luk ponekad pokriven vrpcama sa kuglicama, a ukras je ubod ili a tremolo22. U B stupnju ima luna svojstva, a luk postaje ploast, dodaci se proiruju te se javljaju likovni motivi. Pojedinano se javljaju i na japodskom i sjeverno- 'talijanskom podruju gdje se datiraju izmeu 4. i 1. ;st. pr. Kr23. Poznate su iz Jagodnje Gornje, Zadra, Nadina, Osora, Bake, Nina, Asserije i Dragiia. Iz Dragiia dolazi srebrna ploasta fibula s pozlatom24. U ovom stupnju (2.-1. st. pr. Kr.) ploaste fibule gube zmijolika svojstva25 te se u toj fazi poinje upotrebljavati pozlata26.

- i*rctiri-T

Slika 3. Ploaste fibule (prema D. Glogovi. 2006., str. 140.)

Koritena Literatura:Batovi, S., 1974. - Ostava iz Jagodnje Gornje u okviru zadnje faze liburnske kulture, Diadora 7, Zadar, str. 159. - 233.Batovi S., 1981. - Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas, Izloba, Zadar Batovi, S., 1987. - Liburnska grupa, Praistorija jugoslavenskih zemalja - eljezno doba, Beograd Batovi,S., 2004. - Benkovaki kraj u prapovijesti, Matica Hrvatska, ZadarBrusi, Zdenko, 1989. - Nekropola gradine kod Dragiia, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 25, Zadar, str. 1 -17 .Glogovi, D., 1989. - Prilozi poznavanju eljeznog doba na sjevernom Jadranu, Hrvatsko Primorje i Kvarnerski otoci, Zagreb Glogovi, D., 2006. - Novi nalazi ploastih fibula iz Dragiia kod ibenika, Prilozi instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 23, no 1, 129. - 140.

Klarin, N., 2000. - Prapovijesni grobovi na Asseriji - istraivanja 1999. godine, Diadora 20, Zadar, str. 23.-71.Majnari-Pandi, N., 1999. - Bronano i eljezno doba, Prapovijest, ZagrebVinski, Z.,1956., - Ein libumischer depount aus Baka, Archaeologica Iugoslavica 2, Beograd, str. 20. - 30.

21. Batovi ., 1974., str. 192.22. Isto, str. 201.23. Isto, str. 202.24. Glogovi D., 2006., str. 130.25. Isto, str. 136.

26. Isto

Kenato Kraljev u svojoj konobi Griblja . Nakon etnje gradom i poziva puanima da bace pogled

DANI ARHEOLOGIJE'mARIO sAJATOVSKI

Prologodinji Dani arheologije obiljeeni ] su Trajanovom ekspanzi

jom, koji je osim u lacteru, rairenih ruku doekan u Asseriji (Benkovcu)i amfiteatru Burnuma, gdje e itava manifestacija kulminirati gladijatorskim borbama. Sve je poelo 5. svibnja 2010., povodom obljetnice otvaranja Muzeja antikog stakla, gdje su studenti pod vodstvom mozaiara Matka Kezelea i pokroviteljstvom ravnatelja muzeja Ive Fadia, organizirali radionicu mozaika. Radilo se o maloj koli mozaika gdje su studenti i posjetitelji mogli nauiti izraivati mozaike na jedinstven i zabavan nain. Posjetitelja nije manjkalo, a sve je bilo popraeno turnirom u trilji(mlinu), u emu su sudjelovali i studenti s Odjela za povijest i povijest umjetnosti. Sljedei dogaaj koji je obiljeio ove dane bila je radionica antikih lucerni12. svibnja, koju je omoguio ravnatelj Arheolokog muzeja Draen Mari, a vodio Frane Suni. Osim predavanja, pokazane su i razne metode izraivanja, kao i kalupi za lucerne. U etvrtak, 13. svibnja, slijedilo je predavanje o rimskoj vojnoj opremi koju je vodio prof. Zeljko Mileti, tonije- lorici segmen- tati, i prezentaciji iste koju su studenti neumorno danima izraivali.

Petak, 14. 05. VENI!-glasio je natpis na plakatu za najavu Bakhanalija- samog esenca ovog projekta. Zapoelo se vrlo rano odlaskom na arheoloki lokalitet Asseria gdje su car Trajan(Igor Slafer), carica(Ana Saek) te voditelj povorke(Dragan Veseli) s povorkom koja je sainjavala legionare, gladiatore iz zadarskog Krav Maga tima (pod vodstvom studenta Slobodana Bonkovia), egzotine plesaice, te naravno plemstvo i neizostavni robovi, doekani od strane predstavnika Muzeja grada Benkovca(Marina Curkovia) i turistike zajednice Benkovca (bez ije pomoi ovo ne bi bilo ostvareno). Zatim je usljedila povorka kroz sam Benkovac, gdje su najjaa publika, kako za gladijatorske borbe, a kako za caricu bila djeca obinjih kola koja su sve

to doekala i popratila s velikim entuzijazmom. Naravno, ambijentu su doprinjeli neumorni bubnjari (na elu s, neizostavnim Marinom Buovcem) koji su imali ne mali zadatak, a to je da po cijeli dan prate povorku glasnim i ritminim udaranjem. Nakon tog posjeta koji je trajao od deset sati ujutro pa sve od jedan poslijepodne, povorka iscrpljena jakim benkovakim suncem dola je u Zadar na kratku pauzu. Naime, glavni dogaaj spremao se na glavnoj destinaciji careva posjeta-Iaeru. Povorka je krenula u 19 h ispred studentskog kluba Boo Leroti . Pod pratnjom kamera, fotografa i otale zainteresirane publike, buna povorka krenula je put Narodnog trga, Kalelarge pa sve do antikog foruma ispred crkve sv. Donata. Kulisa je ve bila postavljena, gledatelji su ekali i uivali na raznim tandovima koje su ,,Rimljani dovukli sa sobom. Od radionice rimskih frizura koje su vodile djevojke iz frizerskog salona ,,San , radionice mozaika na kojoj su majstori izvjesili plakat povoljno oblaemo kupaonice i kuhinjske podov , radionice lucerni na kojoj su izloene lucerne s prikazima scena koje nisu bile za mlae od 18, tand s primjercima staklenih posuda koje je donirao MAS te, neto da zasladi puk, tand s rimskom hranom tj. unka u tijestu sa smokvama i medom koju je pripremio kuhar

Ljubljane, Beograda i Skopja koji su gostovali na ovom dogaaju. Nadamo se da e i sljedee godine

SERILIA

na zbivanja, poyc|'kF]eJl'ti,Uslijedili su glasnf povjci gla< jatora, trganje, urlanje robova legionara, prodaja robova... Bub nj ari su drali ritam, plesaice(Ivona i Vedrana) su zabavljale

;pu6fffiu u pauzama, a ongleri ;vatrom| Neda i Kifla) palili su ;i f l i S i s v o j i# akrobacijam a, poele su gladijatorske borbe u sojima su, osim u plesaicama, mani najvie uivali. Sa svih trana pokorenog carstva doli u najbolji borci kako bi u carevu,

cariinu te, ponajprije, ast puka proljevali krv pijeskom arene".

Slag na kraju bila je proroica tija( Mateja) koja je proitala

sudbinu znatieljnicima iz pub- ike. I kao to to svake godine ;o zavrava svi su se nakon programa premjestili u carevu rezi- ,enciju - studentski klub Boo jeroti" o emu neemo u detalje I p b je tamo bilo ni Jupiter

ne zna. jgUjravno, Bakhanalije prole bez rtava- Brane je

nbio ne ba malu ozljedu s 15 avova dok se igrao na glodalici

na kraju i uspjelo), Andrija je imao spoj s kljetima dok je radio mozaike, a da ne govorimo o svim gladijatorima i legionarima koji su u aru borbe i branei cara dobili male ali dovoljno upeatljive rane

fje;mora imati svaki borac.>vo ne b i bilo mogue

da nije bilo onih koji, su OPET podrali ovaj projekt, a to su : Studentski zbor , samo Sveuilite u zadru, odjel za Arheologiju, internet portal eZadar, grad Zadar te arheoloko poduzee GeoArheo. Tu su jo i svi muzeji i institucije koji su prije spomenuti. Da su Bakhanalije postale popularne govori i injenica da su na nagovor prof. Zeljka Miletia i gospe Zaninovi iz muzeja u Burnumu ,,bakanalci 26. svibnja sudjelovali na otvorenju tog muzeja, te gladijator skini borbam a u samom am fiteatru oduevili stranu i domau publiku.

Bakhanalije su doivjele uspjeh to govore pohvale i oduevljenje kolega studenata iz Zagreba,

Sveana povorka Rimljana

biti i bogatije sadrajem te da e studenti odjela za Arheologiju nastaviti iznenaivati ovim zabavnim projektom. Ovim putem organizatori (Mario Saja- tovski, tipan Dilber i Hana Ivezi) ele zahvaliti svim studentima ( odjela za Arheologiju, odjela za Povijest, Povijest umjetnosti i Etnologije) na velikoj pomoi te to su uspjeli izdrati mnoga zanovijetanja te naporan tempo organizacije, ipak, Bakhanalije na ne bi postojale bez tih ljudi koji su nadasve bili uporni, strpljivi i vrijedni.

22_

i" - -

S E R I L I A

oRDANCE pETROV

...STOBIS, VETERE URBE...

Stari grad Stobi ...Stobis, vetere urbe... , kako ga spominje rimski povjesniar Livije, izgraen je na mjestu gdje se rijeka Erigon (Crna Reka) ulijeva u rijeku Aksios (Vardar). On je bio najvei grad sjevernog dijela rimske provincije Makedonije, kasnije glavni grad provincije Mace- donie Secunde te znaajan urbani, vojni, administrativni, trgovaki i religiozni centar, kroz dva velika imperija: rimski i ranobizantski.

Predstave gradskog Genija izmeu duhova rijeke Aksija i Eri gona, novac kovan u Stobiju

Elagabala (218.-222.). Na tim monetama stajao je natpis Municipium Stobensium. Po nekim autorima Stobi kasnije dobiva status kolonije, no za ovaj podatak ne postoje pisani izvori. Stanovnito koje ivelo u Stobiju uivalo je graansko pravo ius Italicum, to znailo priviligiran status i osloboenje od poreza kao to je bio zemljini danak (tributum soli).

U ranorimsko doba grad Stobi je bio organiziran po rimskoj arhitektonskoj i urabanistikoj sheme, s dvije glavne ulice, cardo maximus i decumanus maximus. Imao je forum, vodovodni sistem, esmu, teatar i hram. Osim jedinog pronaenog hrama, postoje indikacije za jo jedan, za to svjedoi veliki broj fragmenata skulpture i natpisa. Graevine su bile rasporeene na tri terase od kojih se najnia nalazila do samog brijega reke Erigon.

Avionski snimak Stobija

Smjeten u srcu Makedonije, na raskrsnici izmeu Egejskog prostora i centralnog Balkana, tijekom cijelog svog postojanja on predstavlja centar u koji se slijevaju sva znanja antikog svijeta. Najraniji tragovi ivota na tom prostoru vezuju se za neolitik, a s posebnim intenzitetom na tom prostoru se ivi u eljeznog doba, kad je ovaj prostor bio naseljen pajonskim stanovnitvom.

Prve pisane izvore za Stobi nalazimo kod Tita Livija, vezano za poetak II. st. pr. Kr., kasnije u 168 god. Stobi se opet se spominje kod Livija po porazu Makedonaca od Rimljana i po podjeli Makedonije na etiri oblasti, po kojoj e grad potpasti u treu. To je razdoblje rasta znaaja Stobija, s obzirom da on u ovog doba postaje glavno trite soli u cijeloj treoj oblasti.

U vrijeme Augusta, grad postaje oppidum civum Romano- rum, a brzo nakon Stobi postaje

i municipium. Ovaj rang municipija je posvjedoen na monetama koje su kovane u Stobiju iz razdoblja vladavine Vespazijana (69.-79.) pa se do doba

I Hft&- ,#*

Tlocrt rimskog kazalita ml Pored stratigrafije i istraivanja na nekim

objektima utvreno je da je grad bio u cjelosti uniten krajem III. st. U sredinom III. st. Rimsko Carstvo je bilo zahvaeno krizom koja je dovela do gubljenja na dotadanjih duhovnih vrijednosti, antikog morala, etike, kultova i religije u cjelosti. U ova doba snaan udar doivljavaju gradovi, koji su sada ekonomski unazaeni, a neki i propadaju. Ovakvo stanje dovelo i do anarhije u vojsci, koja je poela otkazivati poslunost legalnog cara i birati svoje zapovjednike za imperatore. Granice su ostale nezatiene, a preko njih su ulazile barbarske grupe koje su postepeno unitile i ono malo to je ostalo. Po povratku Gota i Herula iz opsade Soluna

S E R I L I A 23

267/8 prema sjeveru, unitenje veliki broj gradova, ukljuujui i Stobi. Bio je to definitivni kraj posto- anja ranorimskog grada Stobija.

Za Dioklecijanove vladavine izvrene su velike reforme pri emu je Rimsko Carstvo opet doivjelo procvat. Stobi, koji se nalazio na vanom prometnom pravcu Tesalonika-Naisus-Sirmium, koji se iio S'iooija kriao s putem koji je vodio iz Serdike prema Herakleji i Via Egnatiji. U kasno rimsko doba, kad put Sirmium-Tesalonika postaje jedan od glavnih prometnih trasa u Rimskog Carstva, grad intenzivno napreduje. Kozmopolitski gradski ivot omoguuje naseljavanje raznih etnikih grupa koje su b ile rasprostranjene du cijelog Carstva. U Stobiju je postojala idovska zajednica, za to svjedoi raskona sinagoga koju je podigao Poliharmos.

Nad ruevinama ranorim skog grada je izgraen novi grad, sa drugaijim rasporedom kua

ulica, aziiite urbanistike sheme. Najvei broj od dosada otkopanih graevina u Stobiju potjee iz ovog perioda (III.-IV. st.). Novi raspored sada se ne uklapa u staru rimsku ortogonalnu mreu. Sada niz grad prolazi jedna glavna ulica, koja je bila nepravilna i razliite irine, dok se druge ulice ne sriaju pod pravi kutom, pa su zbog toga graevine su bile nepravilne forme. U ovog periodu istoni obrambeni zid je bio pomaknut 80-100 metara unutar starog bedema. Iz ovog perioda istraen je vei broj graevina, a neke od njih su mala i velika fcupatila, Kua GR, kua Paretenije, kua Peris- terije, kua Poliharmosa, stare bazilika (najstarija bazilika u Makedoniji), kasino i dr.

podie veliku episkopsku baziliku, koja zajedno s drugom bazilikom sainjava centar ovog episkop- skog sjedita.

Krajem IV. st. po nekim autorima Stobi postaje dio provincije Macedonia Salutaris, moda i njen glavni grad. U V. i VI. st. Stobi postaje glavni grad novoformirane provincije Macedonia Secunda. Za ovaj period vezuje se drugi kulturni i ekonomski uspon grada. Veliko unitenje grada dogodilo se oko 450 godine. Pri istraivanjima u zadnjih nekoliko desetaka godina, u slojevima s gareom i pepelom naene se hunske strijele i lukovi koji potvruju da oni su prole preko ovih krajeva prilikom u svojih pohoda prema jugu. Ubrzo nakon toga Stobi je jo jednom razoren od strane Gote 479. godine.

Kua Partenije

Za ovaj period pisani izvori su neto bogatiji, posebno oni vezani za kranske episkope, koji se tada se spominju u razliitim dokumentima. Postoji dokument koji ukazuje na to da Stobi veoma rano postaje episkopsko sredite, to je zabiljeeno

na Nikejskim saborom 325. godine gdje je meu 'prisutnima je zabiljeen i tadanji episkop Budios. Od tog perioda episkopija, u Stobiju je posvjeoeno u vie navrata da oko 500-te godine episkop Filip

Grad nastavlja egzistirati, ali bez prethodnog sjaja, bez velikih palaa prethodnog perioda koje su bile pregraene. Kue koje to su bile sagraene iz dijelova palae sada su bile sa malih dimenzija, a u njima sad ive porodice i stoka. 518. godine zabiljeen je potres koji je dokumentiran sa nalazima moneta i situacijom u kojoj je u velikom broju graevina naen skelet pokriven sa sruenim zidovima i pokriven dijelovima kunog namjetaja. Konano unitavanje grada, kao i ostalih gradova u okolici vee se uz dolazak Avara i Slavena, koji to nakon neuspjene opsade Soluna, nie nekoliko gradova, od kojih nije bio iskljuen niti Stobi. Ovo je potvreno ostavama novca koje zavravaju s 584/5. godinu. Iz istog perioda su dokumentirani i slojevi poara, kao i u brojnim drugim gradovima u Makedoniji. To je pridonijelo konanom naputanju Stobija, iako ga odreeni broj dokumenta spominje kao episkopsko sjedite. Zadni put grad se spominje u XI. st. uz bizantskog cara Vasilija II. koji je unitio vojniku posadu grada Stobija. Podatci nam ukazuju da se na tom prostoru ivjelo i krajem XI. st., meutim, grad u svom punom sjaju prestaje egzistirati jo u VI. st.

Koritena literatura :Miculie I. - 1997 Antiki gradovi na Teritorija na R. Makedonija, MANU, 1997 Mikulei I. - 2000 Antiki Grad Stobi,Papazoglu F. - 1957 Makedonski Gradovi u Rimsko Doba, Skopje, 1957Wiseman J. 1973,1975,1981 - Studies of antiquites o f Stobi, Vol. l-III, Beograd - Skopje, 1973.1975, 1981

J A

lervou can see ze ead, ze horns, ze line ofze back, ze tail, ze beind legs, ze Une ofze belly, ze front l legs, ze chest and again ze ead!

mm Upueni su, siguran sam, odmah prepoznali rijei koje su studenti arheologije Sveuilita u Mostaru i Zadru u listopadu 2010. u Francuskoj uli ee nego bonjour, sil vous plait, merci, madmoiselle, monsieur, voulez vous... i ostale poznate i nepoznate rijei francuskog jezika.Ali, krenimo redom.

Prvi randezvous je bio u Zadru, gdje su se zadarski studenti ukrcali u bus kojim su iz Splita doli Mostarci". Predvoeni prof. dr. Brunis- lavom Marijanoviem i mr. Dariom Vujeviem, te poprilinom dozom dobrog raspoloenja svi smo bili spremni za polazak.

Nakon dobrih 16 -1 7 sati provedenih u autobusu (naravno, uz povremene pauze na odmoritima uz autocestu) konano smo stigli u Aiies, nae prvo odredite. ,,Blago neraspoloena to smo joj prekinuli poslijepodnevni odmor (pojava s kojom smo u Francuskoj imali nekoliko susreta - neto kao siesta u panjolskoj), doekala nas je jedna debeljukasta madame s recepcije koja nas je ubrzo zatim rasporedila u sobe, koje nanovo definiraju izraz kompaktno". Nakon kraeg odmora poli smo u obilazak grada. Tom prilikom smo vidjeli

rimsku nekropolu, amfiteatar i saznali da je ba tu Van Gogh sebi odrezao uho. Nakon povratka u hostel ekala nas je veera, koja ba i nije doekana sa pretjeranim oduevljenjem, tako da su se neki poastili u oblinjem McDonalds-u.

Sutra ujutro smo nastavili put prema tzv. Grotte de Niaux, prvoj od mnogih peina sa paleolitskim slikarijama koje su bile na naem rasporedu. Nakon kraeg uvoda o povijesti otkria, vodi nas je upozorio kako je strogo zabranjeno diranje zidova, a naroito slika, kako bi se sprijeilo propadanje. Treba jo i napomenuti da u ovoj, kao i u ostalim

, peinama, tokom cijele godine vlada temperatura od 12C (u nekima ak do 14!). Prema tome, koliko god da je toplo vani, obucite se! Kako je prirodni ulaz teko dostupan, posjetioci u peinu ulaze prokopanim tunelom. Onda je uslijedilo neto to se rijeima teko moe opisati : pogledom pratei

. takicu lasera kojim nas je vodi navodio do prve slike bizona, prvi put smo uli rijei ,,ze ead, ze back, ze tail, ze orns, ze belly, ze eyes... . Salu na stranu. Hodajui hodnikom, na nekim mjestima

lampama koje smo dobili na ulazu, imali smo priliku vidjeti bizone, konje, jelene i skupine toki i linija, neke u visini pogleda, a neke i na visini od | 3 - 4 m. Zadivljujue je bilo konano uivo vidjeti i zaista se uvjeriti koliko su ti ljudi znali i uspjeli iskoristiti prirodne oblike stijena da bi, uz minimalne prepravke, dobili eljeni prikaz. Jer, koliko god bile lijepe slike na (relativno) ravnim zidovima,' oaravajue su one koje vidite tek kada se zid osvijetli pod odreenim uglom. Odjednom udubljenje u zidu postaje trbuh, a malo ispupenje pored njega bedro bizona ili konja. Vrhunac posjeta bio je, nakon skoro 800 m tzv. Salon noir, velika dvoranu, iji je strop visok 30-ak m, a zid, naravno, pun prikaza bizona i konja. U odlinu akustiku smo se uvjerili kada je vodi huknuo.

U Caduin, mjestace koje e nam biti dom slijedeih nekoliko dana, stigli smo kasno naveer. Usput smo saznali daje hostel u kojem emo spavati zapravo samostan iz 12. st. koji je pod UNESCO- vom zatitom. Jo jedan interesantan detalj bila je i informacija da se na hodnicima povremeno prikazuju duhovi obezglavljenih redovnika... Nakon to smo se smjestili u sobe, sili smo na veeru, a zatim na spavanac. Ujutro smo se, nakon slabog doruka, spustili u mjestace zvano Les Eyzies de Tayac koje e nam biti glavna ekaonica i odmaralite prije i poslije obilaska nekog lokaliteta. Kako je tu

IIr

*

gb

mmmznaku peinske umjetnosti, kromanjonca i paleoli- ika, a obzirom da smo u Francuskoj, neizostavni

su vino i sir.U slijedeih par dana smo imali priliku posjetiti

neke od najpoznatijih i najljepih peina Francuske Lascaux 2, Bara Bahau, Rouffignac, Peche Merle i ?ont de Gaume su samo neke od njih). Pored peina

smo imali i priliku posjetiti i neke lokalitete kao to su La Laugerie Haute i Abri de Pataud gdje smo mali priliku vidjeti dubinu i raspored pojedinih jaleolitikih slojeva kao i nain iskopavanja. Sto se tie samih peina ne bi se mogla posebno izd- ojiti ni jedna, jer je svaka na svoj nain posebna.

Tako smo se npr. kroz peinu Rouffignac, koja je poznata po svojim slikama mamuta i nosoroga, N-ozili vlakiem, zato to je duga vie od 8 km. U Abri de Cap Blanc smo saznali da su reljefe konja

prirodnoj veliini tamonji stanovnici djelomino -ukama izrezbarili iz mekane stijene. Nekima je moda malo razoaravajui bio Lascaux 2, isto iz razloga to je kopija, pa nema ono neto . Ipak, utisak je popravio muzej Le Thot, koji je drugi dio Lascaux-a, a pri muzeju se nalazi i ivotinjski park sa govedima, jelenima, divokozama, konjima

rekonstrukcijom mamuta i dlakavog nosoroga ova zadnja dva navodno ne mogu preko carine). U )eini Bara Bahau smo imali priliku vidjeti med

vjeda koji je napravljen tako stoje na prirodni oblik stijene dodano samo nekoliko linija koje naglaavaju jojedine dijelove tijela ivotinje. Pored ulaza u

Grotte de Sorcier je prikazan jedan ,,moni aman/ arobnjak. Pri posjetu Abri de Poisson smo saznali da prilikom iskopavanja nije na odmet i popiti aicu vina (ili nekog drugog okrepljujueg napitka) uz uak. Reljef sa prikazom ribe je, naime, otkriven tako to je dotini nakon ruka i vina htio prilei u hladu abrija. Pri posjeti peini Les Combarelles nam je vodi pokazao da su hodnici kojima mi lodamo zapravo prokopani radi posjetilaca, a da su paleoliani zapravo provlaili kroz okna iroka manje od jednog metra i ista oslikavali. Speleoloki e moda najljepa peina Peche Merle sa svojim

prostranim dvoranama, ogromnim stalaktitima i stalagmitima i naravno, nezaboravnim zidom sa nvikazom konja, otisaka ruku i tukom.

Iza toga doao je i oekivani Musee national de prehistoire. Muzej je otvoren 2004. godine, na ulazu jrolazite metal detektor i pregled torbica, ruksaka si. Pored skoro svake vitrine sa kamenim orujem oruem nalazi se i mali video panel na kojem je

tono prikazano kako se priprema jezgra da bi se dojili odreeni oblici, a potom i kako se dalje obrauju odbitci. Nakon obilaska uz pratnju kustosa, zainteresirani su se mogli vratiti i opet pogledati ako ih

.^ jpo neto zanima. Malo tko je slutio da e ubrzo biti

m m S j

protjerani" iz muzej. Pitate se zato? Pa, muzej se zatvara poslijepodne, od otprilike 13.30 do 17 h, radi pauze!? Isto to vai i za suvenirnice i pokoji ugostiteljski objekt.

to se tie naeg dragog hostela i Cadouina, tamonji stanovnici se ponaaju kao i navodni duhovi redovnika - izuzetno rijetko su vieni. U etiri dana koja smo tamo proveli, ukupno smo vidjeli 10 stanovnika. Jedna veer je ipak bila sretna za sve ljubitelje orijentalne glazbe i za ensko oko (citiram oevitkinje!). U hostelu je, naime, boravio i jedan glazbenik - slobodnjak, koji svira iane instrumente sline gitari, samo to su njegovi iz Indije, Irana i Afrike. Interesantna veer.

Sa predzadnjim danom boravka je stigla i jedna malo okantna vijest - muzejski radnici idu u trajk! Oprostivi se od Cadouina krenuli smo prema zadnjoj peini na listi, a poslije toga i prema Pont du Gard-u i Nimes-u. Na Pont du Gard smo stigli u zadnji as, sve proli, vidjeli, poslikali, uivali u pogledu sa vrha akvadukta i konano se uputili prema Nimes-u. Tu smo bili smjeteni u jednom zaista finom hostelu sa barom, gdje smo se do kasno u no druili sa ankerom Englezom. Treba li spominjati (ne)uspjene bilateralne odnose sa Finskom? Ujutro, pred konani polazak kui, smo jo obili i Nimes, nakon ega smo se stopili sa sjeditima i polako ali sigurno se uputili kui - u Zadar i Mostar.

Pmj

26 SERILIA

pAULA kAULI VJETICETijekom prolog stoljea mnogi su povjesniari, folkloristi i etnolozi posvetili panju probl

emu progona vjetica, pitanju podrijetla vjetijih sijela, ulozi kranske demonologije u sudskim procesima te mnogim drugim pojavama vezanima uz manifestacije nadnaravnog tijekom povijesti. Kada govorimo o progonima vjetica, u prvom redu misli se na zapadne tradicije, odnosno europske zemlje, njihove kolonijalne posjede u kojima je tijekom povijesti ovaj fenomen bio naglaeniji. U zapadnim drutvima tijekom ranog novog vijeka (otprilike 1450.-1750.), dolo je do najvee koncentracije pojava i suenja vjeticama. Uz to, suenja su odobravali politiki autoriteti i prihvaali su ih u crkvenim krugovima. Manifestacije nadnaravnog, kroz fenomen vjetica, demona i drugih nadnaravnih bia, ostavile su u europskom drutvu znaajan trag koji je znanstvenicima raznih struka bio poticaj za istraivanje drutva, kulture, mentalno- religijskih sklopova. Prema crkvenom vjerovanju arobnjatvom se smatralo svako nedozvoljeno povezivanje ovjeka s avlom. Smatralo se herezom jer je ono u svojoj biti idolopoklonstvo (oboavanje avla) i kao takvo je dolo pod udar inkvizicije. Strah i nelagoda koju izaziva i sama pomisao na vjetice, najvie se temelje na srednjovjekovnim crkvenim stavovima. To je vrijeme u kojem ena ima nizak poloaj u zajednici. Mnogi su skloni tvrdnji daje u srednjem i ranom novom vijeku, punom nepravdi, samovolje i strahota, vjetica proizvod oajnog naroda koji trai izlaz iz moralnih i fizikih nedaa.

Radi se o kultu koji se razvio davno prije kranstva. Karakterizirala gaje bliskost sa prirodnim silama, dok su im osnovna boanstva bila boica Majka Zemlje (Dijana, Hekuba) i Mjeseca, sa svojim sudrugom Rogatim Bogom.1 Jules Michelet u svojoj knjizi Vjetica eli dokazati kako je vjetica nastala uslijed prekomjerne bijede, kako je obina ena opsjednuta kunim duhom, te obuzeta oajem mijenjala ga, prisvojila ga i na kraju se poistovjetila sa Sotonom. Michelet eli pokazati kako vjetica vlada i kako samu sebe dokida. Puna oholosti i mrnje, bijesna vjetica postaje u trenutku svoga uspjeha niska i lukava, vjetica koja lijei i prlja, sve poduzetnija, empirina pomonica u slubi ljubavi i pobaaja. Ono to pokazuju poznati procesi to vie nije vjetica nego zaarana ena (Aix, Loudun, Louviers, sluaj Cadire, itd.) Za razliku od vjetice s poetka Micheletove rekonstrukcije, koja je bila bogohulnica i Sotonina majka, nova vjetica ostaje lokalni meneder ljubavi i bolesti.2 Sveti Augustin je vjerovao da su vjetice potomstvo zabranjenih

sjedinjenja demona i ena. U ranom novom vijeku na vjeticu su gledali kao na izdajicu unutar zidina koja huli protiv kranstva vrijeajui kri i hostiju, koja nanosi tetu susjedima, jede djecu i sudjeluje u seksualnim orgijama s demonima. Povjesniari danas teko nalaze odgovor na pitanje u kolikoj su mjeri mrnja i strah prema vjeticama bili spontani, a koliko je sveenstvo nastojalo preobratiti obian svijet na to ludilo. Iako je teko dokazati, vjerojatno je obrazac starice koja svoje nadnaravne moi koristi kako bi nakodila ljudima puko vjerovanje to potjee jo iz srednjeg vijeka ili prije. U pravoslavnim dijelovima Europe u XVI. i XVII. stoljeu nema velikih lovova na vjetice, npr. Rusija je na njih imuna, no ipak, u ruskim narodnim priama postoji lik babe Jage. Razdoblje najveih progona arobnjaka i vjetica u Europi zapoinje sredinom XV. stoljea i traje do sredine XVIII. stoljea. Kako su u tom razdoblju najvie stradale ene, ti procesi se obino nazivaju procesima protiv vjetica. Pojam arobnjatva se razvio u nekoliko elemenata :

1.Tajna sekta. Smatralo se da arobnjatvo nije izolirana pojava ve ona pretpostavlja postojanje sekte koju predvodi sam avao.

2.Odravanje tajnih sabata. Radi se o redovitim sastancima vjetica na tajnim lokacijama (obino raskrijima putova ili vrhovima visokih brda), kojima predsjeda sam avao i na kojima se vre razliita svetogra.

3.Let na sabat. Smatralo se da vjetice jau na metli na svoje sastanke (ili na nekoj ivotinji, pa ak i na samom avlu).

4.Ugovor s avlom. Vjerovalo se da svaka vjetica sklapa formalni ugovor s avlom u kojem pristaje biti njegova slubenica u zamjenu za odreene natprirodne sposobnosti.3

Inocent VIII. godine 1484. izdao je bulu Sum- mis desiderantes affectibus (arko elei ) koja je bila upuena njemakim prelatima i koja utvruje prava inkvizitora u suzbijanju zla - vjetice i vjeci su odbacili katoliku vjeru, predaju se demonima, pomou demonskih ini i arolija, zavjera i vraanja, zloina i gnusnih radnji unitavaju i ubijaju plod u utrobi ene, stoke i drugih ivotinja , unitavaju etvu i vinograde, vrtove, livade i panjake,ito, usjeve, biljke i itarice na zemlji, izazivaju oaj, mue, zadaju bol, ine mukarce impotentnima, blate vjeru svetogrem.4 Na zahtjev spomenutog pape, Heinrich Institoris i Jacob Sprenger (dominikanci,inkvizitori) 1487. napisali su Mal- leus Maleficarum (Malj protiv vjetica), jedno od najmranijih djela svjetske literature. Malleus

1. V. FAUST, 2000, Vjetice, Zagreb, str. 41.2. Z. IA, 2002, Vilenica i vilenjak, Zagreb, str. 16-17.

J. MICHELET, 2003, Vjetica, Zagreb, str. 303.3. V. BAYER, 1982. Ugovor s avlom, Zagreb, str. 131-134.4. J. C. BAROJA, 1979, Vetice i njihov svet, Beograd, str. 160.

SERILIA 27

takoer sadri metode kanjavanja pa je sluio kao tehniki prirunik za muitelje.5 Da bi netko bio pozvan na sud bila je dovoljna samo anonimna prijava. Nakon toga su uslijedili razliiti pokusi kojima se utvrivalo da li je optuenica vjetica ili nije. Za smaknue je Sveta inkvizicija usvojila metodu spaljivanja na lomai kako bi se doslovno ispotovala reenica iz kanonskog prava (Tourski koncil) koja kae da Crkva prezire prolijevanje krvi. Jedini nain za spas bio je ne priznati krivnju.Kada bi presuda bila donesena, izricala se javno kao znak zavretka procesa. To je bio tzv. auto da fe (in vjere), javna ceremonija pogubljenja heretika.Prva takva odrana je u Sevilli 1481. od panjolske inkvizicije, a posljednja je bila poetkom 19. st. Od 1481. do 1808. g. na tim ceremonijama pogubljeno je vie od 340 000 osoba. Sve trokove istrage, Slika 1. Examination of a witch ,suenja i kanjavanja snosila je optuena ili njena _ Tompkins Harrison Matteson (1853); rodbina. Za svaku spaljenu vjeticu lanovi suda; dobivali su dodatni bonus. Imovina vjetice djelila se; izmeu Crkve i Drave. U Engleskoj su inkvizitoril zapoljavali tragae za vjeticama, tzv. ubadae .' Obino su tragali za tzv. vrajim peatom (lat.I stigma diabolicum) - ogrebotinom ili madeom - koji! nakon uboda iglom niti boli niti krvari. Kad nije biloI vidljivih znakova bih su dostatni i nevidljivi . Na suenjima vjeticama nisu bili doputeni