SKAKAVAC 3.2

1

SSKKAAKKAAVVAACCVVOOLL..IIIIIIBBRROOJJ 22..

SADR័AJ:

• LEPTIR

• KAMO SE KREၠE NAᘀA SVIJEST?

• KNJIGA REჀI I MEDITACIJA REDA SKRIVENOG HRAMA

• NEO-GNOSTIჀKO SVEၠENSTVO KAO STUPNJEVANJE SPIRITUALNOG POSTIGNUၠA

• LIBER LXV SA KOMENTARIMA

SSeerriijjaall 33.. // BBrroojj 22.. PPrriivvaattnnoo eelleekkttrroonnsskkoo iizzddaannjjee..SSvvii tteekkssttoovvii ssuu vvllaassnniiᘐᘐttvvoo aauuttoorraa..

JJeesseennjjii EEkkvviinnoocciijj 22001100..ee..vv..

SKAKAVAC 3.2

2

LEPTIRFr.Sigma.'.

Vidi! Ja sam leptir pri Izvoru Kreacije;

dozvoli mi da umrem pre vremena, padajuၰi mrtav u Tvoj beskrajni tok!

Takoᄐe tok zvezda se kreၰeveliაanstveno ka Staniᘐtu;

ponesi me ka Naruაju Nuit.

Liber LXV-III/53-54

Na Tibetanskoj granici, u Junan provinciji, na padinama Ⴠangᘐena, postoje tri Budistiაke pagode i izvor Leptira. Tokom აetvrtog lunarnog meseca, kada cveta lokalno drveၰe, hiljade leptira, od dvadesetak razliაitih vrsta izlaze iz svojih აaura i lete ponad vode, viseၰi na granju, prelivajuၰi bojama ceo kraj. Ovaj dogaᄐaj se povezuje sa legendom o Bai devojci, zvanoj Vengu, koju je lokalni vladar Nanzao kraljevstva hteo da o០eni. Da bi pobegla od moၰnog gospodara devojka i njen ljubavnik se svojevoljno udaviᘐe u vodi, a legenda ka០e da se oni ponovo pojavljuju svakog proleၰa kao par leptira.

Leptir, kao simbol duhovnosti i religiozne pouke se pojavljuje u gotovo svim delovima sveta, upravo zbog specifiაnog ០ivotnog procesa. Prvo postoji kao gusenica, zatim kao აaura i naposletku kao insekt - Leptir.

Gusenica podseၰa svojim gmizanjem, na svakodnevni ovozemaljski ០ivot, kada su ljudi zaokupljeni osnovnom egzistencijom i fiziაkim potrebama. Ⴠaura predstavlja "grobnicu" ili pak opnu koja skriva (poput vela) Duᘐu, koja je usnula, ali se razvija i raste. Zatim, izlaskom Leptira, u svoj svojoj lepoti i razigranosti, predstavlja uskrsnuၰe i duhovno probuᄐenje u novo stanje, novu svesnost

SKAKAVAC 3.2

3

័ivota, slobodnu od materijalnih veza i ograniაenja. Tako Leptir u sebi sadr០i proces i stanja koja simboliᘐu prelazak i transformaciju iz Materijalnog u Duhovno.

U mitologiji, leptir se აesto poistoveၰuje sa moljcem, meᄐutim, bitna je razlika u tome da je jedno biၰe Dana, a drugo je biၰe Noၰi. Oba veoma privlaაi Vatra, te se smatraju biၰima ognja - a poᘐto vrelina vatre izaziva i smrt, neki smatraju to simbolizmom izgaranja u promiskuitetu i nekontrolisanoj seksualnosti, dok se sa druge strane to mo០e pojmiti kao transfiguracija Duhovnog stanja, leptira, kroz sagorevanje u ognju, i prelazak u Niᘐta - AIN.

U grაkoj mitologiji Psiha, Duᘐa, აije ime takoᄐe znaაi i Leptir, je pomoၰu vatre svitaca sagledala lik svoga supruga Erosa, ᘐto je kroz niz iskuᘐenja i iskustava vodilo do transfiguracije u Duhovno.

Ⴠaura, ili pak larva leptira აesto podseၰa i na crva, koji se povezuje sa truljenjem i raspadom materije. Ipak, აaura skriva, i slu០i kao zaᘐtita Biၰu, koje se unutar nje tiho i introspektivno razvija u svom povlaაenju od sveta. U fazi აaure, duᘐa je mirna i uspavana, prikupila je dovoljno ០ivotne energije materijalnog sveta i sada je u periodu re-integracije svojih osobenosti i promene iz gmi០uၰeg u leteၰe biၰe, tj. insekta, koji leti Vazduhom, slavi ០ivot i u០iva u svojoj duhovnoj razvijenosti. Nekada, pak, leptiri za sobom mogu ostavljati tragove koji liაe na krv, crvene boje, a nekada oni se umeju i hraniti krvlju.

Ⴠuveni Efekat leptira se აesto spominje kao jedna od egzotiაnih teorija Haosa, pogotovo kada se navodi kao izvesna posledica koju je prouzrokovao minimalan ili gotovo neprimetan akt - ako na jednom kraju sveta leptir mahne krilima, na drugom kraju sveta to mo០e izazvati uragan. No, to jeste simpatiაno, ali u stvarnoj nauci to predstavlja izvestan ᘐablon matematiაkih proraაuna, koji se odnose na haotiაne poremeၰaje i kretanja, ne samo u vazduhu. Ipak, u duhovnom smislu Efekat leptira viᘐe nego je zanimljiv za razmatranje i kao ᘐto mo០e u samom აoveku predstavljati inicijalni impuls ka duhovnoj spoznaji koja mu (poput uragana) mo០e preobratiti celokupno biၰe, tako i jedno usamljeno delo inicijata, ili pak Magusa, mo០e pokrenuti ceo svet i izokrenuti celokupno njegovo ustrojstvo.

Neki pak misle da mi, ljudi, poput leptira, egzistiramo u აetiri stadijuma, kao oploᄐeno jajaᘐce u majაinoj utrobi, te nakon roᄐenja bivamo kao gusenica koja samo jede i gmi០e uokolo, da bi se u smrti ukoაili i uაaurili iz აega svesnost napuᘐta telo, viᄐeno kao slobodni i neuslovljeni leptir. Stoga leptir predstavlja simboliაki, ponovno, duhovno roᄐenje i buᄐenje nakon smrti. U fazi gusenice i აaure, ljudsko biၰe ne poseduje nikakvu liაnu lepotu, ono priprema sebe kao "nosaაa" predivne duᘐe, koja ၰe tek izlaskom iz აaure da prika០e svoju veliაanstvenost.

Ljudi povezuju leptire sa Duᘐom, deᘐava se da u nekim delovima sveta, oko Dana Mrtvih, migriraju Monarh leptiri koji simboliᘐu kretanje i povratak mrtvih duᘐa.

Leptiri su stoga potpuno povezani sa smislom transformacije, gde napuᘐtajuၰi აauru izlaze u novi svet, u novom obliაju, pokreၰuၰi svoja ᘐarena krila, koja predstavljaju klasu i rod duhovne tradicije kojoj pripadaju, i u kojoj su se razvili kao Biၰa Zemlje, kao Ljubavnici duhovnog sazrevanja, te odakle kao Samotnici Duha slobodno ukraᘐavaju Svet svojom stvarnom prirodom. Ples boja i nesmetan let je sloboda Duha, ostvarena kroz potpunu promenu, to prikazuje jasnom viᄐenju istinsku Volju inkarniranog sopstva. U tom simbolu Leptira je odra០en celokupan naᘐ sistem shvatanja Ⴠoveka i Sveta, Mikrokosmiაki i Makrokosmiაki.

Zanimljivo, აak je Fr.Himeneus Alfa 777, sada daleke 1969.godine naznaაio da ၰe simbol leptira biti znaაajan u Novom Redu, u javnosti i objavljivanju, ukazujuၰi na svoju pesmu "Njena Ljupka Kosa" gde ka០e: "Lapidoptera prikazuje, Metamorfozu, Anᄐela Vatre"....

Tako, dogodilo se da sam pre nekih godinu dana plutao povrᘐinom Mora, uz Grაku obalu, vrlo blizu mesta zvanog Metamorfozis, tra០eၰi u meditaciji, jedan poseban simbol Bogova i Majstora, kako bi smo ga imali kao fokus i pouku u naᘐem Radu, kada mi se momentalno ukazala vizija Leptira. Ova vizija je potrajala viᘐe dana, gotovo meseci, a uvek postoji moguၰnost da se potpuno "prizove" u svest.

SKAKAVAC 3.2

4

Sada sam dovoden u inspiraciju da Vam spomenem ovo jer sam upravo prethodne noၰi dozivao Velikog Majstora I.'. (koji je zaᘐtitnik svih R.C. Redova) u u០itku sjaja Luაi Mise Svetoga Duha, nakon აega sam dobio poseban impuls za Rad i ovu "objavu". Jer, ne zaboravite: "Ljubav je Zakon..." a u ljudima i sama Ljubav prolazi kroz faze postojanja Leptira, ᘐto zavisi i od Ⴠoveka do Ⴠoveka, od Biၰa do Biၰa - materijalna Ljubav se hrani vezama sa ljudima, ona zatim se primiri i transformiᘐe, kako bi se naposletku izmilela iz აaure (vela) i slobodno letela Duhovnim sferama. A svaka Ljubav i sjedinjenje Polarnosti, bilo da je to sjedinjenje ljubavnika na Zemlji, ili pak meᄐu zvezdama ili pak sjedinjenje Boga i Ⴠoveka daje jedno Meseაevo Dete.

Samo da sroაim koju reა o ovom Leptiru iz Vizije. Sve je vrlo jednostavno, a opet, Vizija Leptira pro០ima Sve. Videh ga kao Biၰe sa Jednim telom u obliku Crnoga ᘀtapa, აija krila behu აetvorostruka u bojama Elemenata Drevnih, a აija Glava beᘐe potpuno Bela. U drugom obliაju videh ga sa telom u bojama srebra i zlata, crnih udova, sa krilima u bojama Sefirota, a glava i dva izdanka na njoj behu u bojama Tri Supernala.

Stoga, u Naᘐem Velikom Redu, pouka Leptira je jasna, Ⴠovek Zemlje, Ljubavnik i Samotnik ၰe sebe prepoznati u tome. Pa ipak, setimo se priაe - da beᘐe jednom jedan kineski filozof koji je sanjao da je leptir, a kad se probudio sazva svoje uაenike i reაe: "Ja, Ⴠuang sanjao sam da sam leptir. Sada, da li je ovo stvarno, ili sam ja leptir koji je zaspao i sanja da je Ⴠuang?"

Vatra Ljubavi Velike Boginje Beskrajnog Prostora i Bezbroj Zvezda u njemu, upravo Plamen Veliაanstvene NUIT, ka kojoj lete svi Leptiri ၰe naposletku sagoreti u svojoj Ljubavi svaki trag postojanja Biၰa i Univerzuma, svako "postojanje" Leptira. Leptiri ၰe leteၰi beskrajnim Etirima uzleteti ka Beskrajnom Nebu i stopiti se sa Zvezdama.

SKAKAVAC 3.2

5

KAMO SE KREၠE NAᘀA SVIJEST?Tau Donaticus

U pokuᘐaju odreᄐivanja smjerova u kojima operira ili se kreၰe naᘐa svijest, moram se najprije osvrnuti na tradiciju, koja je bez obzira na zemljopisno ili povijesno odreᄐenje, priliაno suglasna kod svih naroda i civilizacija.

Radi se, naime, o sljedeၰem: svako moralno dobro djelo, svako pozitivno djelovanje, svako saznanje ili duhovni napredak nazivaju se uzdizanjem აovjeka ili uzdizanjem njegove duᘐe. Nasuprot tome, moralno neprihvatljivo ponaᘐanje ili djelovanje, kao i obezvreᄐenje duhovnoga puta karakteriziraju se kao აovjekov pad.

Uzdizanje pretpostavlja kretanje nagore ili uvis, dok pad sukladno tome predstavlja kretanje nani០e ili dolje. To je, dakle, sve potpuno u skladu sa tradicijom i sa uvrije០enim naაinom poimanja kretanja აovjekove svijesti i duᘐe.

Sa druge strane, u naᘐim razmatranjima mre០a svijesti, postavili smo ih u აetvorodimenzionalni svemir, koji, premda kvantna teorija djeluje po drukაijim parametrima od uobiაajene fizike, ipak vlada აovjekovim postojanjem u obliku u kome obitavamo ovoga აasa.

«Koordinate oაito ne valja smatrati prirodnim objektima. One su, naprotiv, samo pogodni oblici opisa koje smo sami postavili. Kao takvi imaju mnogo proizvoljnosti ili odgovornosti (napr. u orijentaciji, mjerilu, pravokutnosti itd., koordinatnih okvira). Unatoა toj vrsti proizvoljnosti, moguၰe je, kako se danas dobro zna, imati neproizvoljne opၰe zakonitosti izra០ene pomoၰu koordinata. To je moguၰe ako zakon ima oblik odnosa koji je nepromjenjiv pri promjenama proizvoljnih svojstava opisnoga reda.

Koristiti koordinate zapravo znaაi svoju pa០nju urediti tako da bude primjerena mehaniაkome pogledu na svemir, i jednako tako urediti svoje opa០anje i svoje miᘐljenje. Jasno je da bi primjerice Aristotel, premda je vrlo vjerojatno da bi razumio znaაenje koordinata, naᘐao da imaju malo ili nimalo znaაaja za njegovu svrhu razumijevanja svemira kao organizma. No, nakon ᘐto su ljudi jednom bili spremni svemir shvatiti kao stroj, naravno su te០ili uzeti koordinatni red za sveopၰe relevantan, valjan za sve osnovne fizikalne opise.» (Bohm , David (2008) Cjelovitost i implicitni red. Zagreb: KruZak. Str.111.)

Buduၰi da su apscisa, x-os, i ordinata, y-os, u trodimenzionalnom koordinatnom sustavu horizontalne sastavnice mre០e, nas prvenstveno zanima aplikata, aplikatna ili z-os, koja predstavlja okomicu. Aplikata je stoga okomiti pravac uzdu០ kojega se neᘐto uzdi០e ili spuᘐta. To je u smislu temeljne teorije mre០a toაno i ispravno.

No, აetvorodimenzionalnost svemira podstavlja pred nas problem odreᄐenja u prostoru svemira. Naᘐe zemaljsko viᄐenje prostora – lijevo-desno, napred-nazad, gore-dolje – nema u prostoru svemira praktiაno nikakvo znaაenje, jer sva nebeska tijela - vidljiva i nevidljiva, kao i prostor i potprostori, neprestano rotiraju, revoluiraju i kreၰu se, te nemaju fiksnu poziciju. Uostalom, svako prostorno odreᄐenje je uvjetno, tj. ima znaაenje u odnosu na neki fiksni objekt ili poziciju unutar koordinatne mre០e. Znaაi da bi prvo bilo potrebno odrediti jedno nebesko tijelo kao referencu i sve odreᄐivati u odnosu na njega, ali sve pod uvjetom da ono ne bi rotiralo, i joᘐ se k tome kretalo po vrlo nepravilnim putanjama. S obzirom na broj nebeskih tijela, njihove suodnose ili uopၰe nikakve odnose, kretanja koja su podlo០na razliაitim anomalijama uslijed gravitacijskih izobliაenja, takav bi pokuᘐaj bio potpuno besmislen i neuspjeᘐan.

Stoga se moramo vratiti poაecima svemira i pronaၰi njegovo srediᘐte. Ono bi bilo na mjestu gdje se svemir nalazio prije poაetka njegovog ᘐirenja – znaაi na mjestu Velikog Praska. To je centar iz kog je svemir krenuo u svoju avanturu ᘐirenja vlastitog prostora, energije i materije, iz jedne beskrajno siၰuᘐne toაke beskrajne gustoၰe. No, ujedno je to i onaj mistiაni centar Univerzalne svijesti, gdje obitavaju sve kvantne kopije svih ikada postojalih pojedinih svijesti, svih trenutaაno postojeၰih, kao i onih koje ၰe ikada postojati u buduၰnosti. Teᘐko da ၰe se uopၰe moၰi utvrditi mjesto te toაke u

SKAKAVAC 3.2

6

realnom materijalnom prostoru svemira, ali veၰ njezino samo postojanje mo០emo prihvatiti kao ishodiᘐnu referencu, u odnosu na koju ၰemo se pokuᘐati prostorno i vremenski odrediti.

Kako se svemir ᘐiri iz srediᘐta prema rubovima u jednom აetvorodimenzionalnom prostoru, jedino smisleno odreᄐenje je da se centralna toაka razmatra kao «vrh», ona najgornja toაka svemira, dok se on u svim pravcima ᘐiri «nadolje» prema rubovima (a ne obratno od «dna» ili donje ishodiᘐne toაke uvis prema rubovima, kako bi se to razmatralo u trodimenzionalnoj formi lopte ili balona koji se konstantno napuhuje). Moglo bi se zakljuაiti da ti pravci, koji idu iz centra jedne takve lopte prema njezinom sfernom rubu, odgovaraju polumjerima te lopte, ali mi ne znamo ᘐiri li se svemir doista tako ravnomjerno u svim pravcima, da bi stvarno imao oblik loptastog balona koji se konstantno napuhuje. To je tek naᘐa misaona predstava koja nam poma០e da lakᘐe shvatimo pojave koje se u tim prostranstvima dogaᄐaju.

Jednako tako se mi na Zemlji nalazimo ni០e u odnosu na srediᘐte svemira, a viᘐe u odnosu na tijela koja su udaljenija od toga srediᘐta. Naაin odreᄐivanja tih pozicija, u astronomskom smislu, je mjerenje brzine udaljavanja nebeskih tijela, jer se tijela udaljavaju veၰom brzinom ᘐto su udaljenija od srediᘐta. Postoje toაna obrazlo០enja i izraაuni ovih pojava, ali to prevazilazi svrhu i potrebe ove prije svega mistiაno-teorijske rasprave.

Iz toga navedenog proizlazi da su sve postojeၰe apscise i ordinate podjednake horizontalnosti, buduၰi da je, a uslijed stalne rotacije u neodreᄐenim smjerovima i meᄐusobne revolucije, nemoguၰe ustanoviti parove pravaca napred-nazad i lijevo-desno. Moguၰe je eventualno odrediti kutove pod kojima se sjeku, ali je relevantnost takvog nastojanja u najmanju ruku dvojbena,

SKAKAVAC 3.2

7

jer je nemoguၰe odrediti koji je od pravaca apscisa a koji ordinata. Mo០emo odrediti samo okomitu, aplikatnu os, koja predstavlja smjer pravca iz srediᘐta prema rubovima svemira ili, kako smo veၰ ustvrdili, od vrha nadolje.

Vraၰajuၰi se na smjer uzdizanja ili padanja duᘐe, odnosno svijesti, zakljuაak ovog malog razmatranja jest: uzdizanje svijesti je putovanje po pravcu aplikatne osi u smjeru srediᘐta svemira, to jest pribli០avanje centru i sjediᘐtu Univerzalne Svijesti, a pad svijesti je udaljavanje po istoj osi od tog istog centra.

SKAKAVAC 3.2

8

KNJIGA REჀI I MEDITACIJAREDA SKRIVENOG HRAMA

Frater Libero.'.

0. Uvodna praksa Inicijata Reda Skrivenog Hrama je predstavljena u Liber Kaaba i definiᘐe meditaciju o sedam astralnih kocki koje se formiraju koriᘐၰenjem projekcija i vibracija odreᄐenih rituala kroz koje se dolazi do povezivanja svesti sa energijama Aeona Thelema-e.

Meditativnim "ulaskom" u sedmu kocku dolazi se u stanje pogodno i prigodno za obavljanje Meditacija o Imenima, Reაima i Formulama koje su primljene i ovde razotkrivene u cilju sistematskog graduiranog buᄐenja Inicijata.

Predla០u se sledeၰi oblici rada sa predstavljenim formulama.

1. Mantranje Reაi prilikom izvoᄐenja uobiაajenih dnevnih radnji, prilikom jutarnje i veაernje meditacije (uz Asanu i Pranajamu), mantranje pre spavanja - prilikom ulaska u san. Ovi oblici rada se lako mogu prilagoditi ០ivotnim i duhovnim okolnostima.

2. Intelektualno i teorijsko istra០ivanje smisla navedenih Reაi je pogodno kao uvoᄐenje svesnog dela razuma Inicijata u saglasje sa smislom Vibracije Svesti kojoj se pristupa. Pri tome, svaka Reა predstavlja objaᘐnjenje Univerzuma na odreᄐenom nivou poimanja i posmatranja.

3. Predstavlja se set "Voᄐenih meditacija" kroz odreᄐene simbole i obliაja Tarota radi povezivanja Inicijata sa astralnim uticajima Reაi. Preporuაuje se izvoᄐenje celokupnog niza neditacija, po jedna meditacija, dan za danom, s poაetkom na dan nakon mladog meseca. Nakon აega sledi nekoliko dana obitavanja u Kaaba-i do vrhunca tokom punog meseca. Inaაe, ovi radovi se mogu prilagoditi po liაnoj inspiraciji, naაin rada se u veၰem delu prepuᘐta aspirantima, jedino ᘐto je uslov jeste pridr០avanje datim formulama.

4. Sexomagiაke operacije predpostavljaju koriᘐၰenje odreᄐene Reაi tokom akta Svetog Sjedinjenja Sveᘐtenika i Sveᘐtenice Aeona prilikom Mise Svetog Duha.

5. Postoje Rezultati ovog Duhovnog rada. Ostvarenje odreᄐenih spoznaja predstavlja napredovanje na Duhovnoj stazi Inicijacije u O.'.T.'. i O.T.O., ali i dolazak u kontakt i komunikaciju sa A.'.A.'. i A.'.A.'.A.'.

Ovo su Sveta Imena Inicijacije:

0° - ON

I° - ILODII° - OKIBIII° - MABN

IV° - JAHBULONV° - DAIONVI° - BRON

VII° - KAHᘀVIII° - BABALONIX° - BAFOMITR

X° - ABRAHADABRAXI° - ON

SKAKAVAC 3.2

9

I° - ILODUnutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime ILOD u sebe.

PUSTINJAK... kreၰi se vizualizirajuၰi sebe u ovom obliაju, sa celokupnim okru០enjem... kreၰeᘐ se putem, ka Jajetu koje je okru០eno Zmijom... nosiᘐ ᘐtap i lampu... dolaziᘐ do Jajeta i vidiᘐ...URAVNOTE័ENJE ... Boginja Maat... sjedini se sa prikazom... opa០aᘐ zatim...ᄀAVO... Phallos, kao stablo Drveta ័ivota prodire u Kosmiაku Kteis... sjedini se s prikazom... vidiᘐ zatim...CARICA... ona stoji izmeᄐu Dva Stuba, crnog i Belog... postani Ona, Ti si Svetlost unutar nje... Prolaziᘐ izmeᄐu dva stuba i stazom se vraၰaᘐ u Kocku.

II° - OKIBUnutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime OKIB u sebe.

ᄀAVO... vizualiziraj ova obliაja i poistoveti se sa prikazom... uzdi០i svest kroz stablo Phallosa ka zvezdanom nebu... u praznini prostora sagledavaᘐ sledeၰe...SREၠA... toაak se okreၰe i sile munja izbijaju... postani To... skoncentriᘐi se na osovinu... postajeᘐ...PUSTINJAK... hodaᘐ putem... nosiᘐ ᘐtap i lampu svetlosti... ideᘐ ka jajetu i zmiji... to te menja u...MAG... poistoveti se sa tim prikazom... nalaziᘐ se unutar Piramide...Prolaziᘐ uzanim prolazom i vraၰaᘐ se u Kocku...

III° - MABNUnutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime MABN u sebe.

OBEᘀENI ჀOVEK... sediᘐ na mirnoj povrᘐini beskrajne vode... mirno se poistoveti sa prikazom... postajeᘐ...LUDA...unutar sebe pojmi da si u Jajetu Duha... Ti si Detetova Majka... postajeᘐ...MAG... poistoveti se sa prikazom... sile kru០e oko tebe... ispinjava te sila u svojoj punini... vidi veliki sjajni trougao sa taაkom u sredini... zatim se sve prazni i postajeᘐ...SMRT... kostur u asani, sa znamenjima აakri... Ti si Dete Majke... skoncentriᘐi se na Krunu glave... Prikazujeti se Boginja Isis sa detetom Harpokratom u naruაju... sjedini se sa prikazom...Kroz tu svetlost se polako vrati u Kocku...

IV° - JAHBULON

Unutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime JAHBULON u sebe.

PUSTINJAK... prolaziᘐ kraj dva stuba... belog i crnog... kreၰeᘐ se stazom, sa lampom i ᘐtapom u ruci... hodaᘐ ka jajetu i zmiji... ulaziᘐ u jaje i postajeᘐ...LUDA... poistoveti se sa prikazom... nosiᘐ belu masku... skoncentriᘐi se na svoje srediᘐte... u tome vidi...ZVEZDA... postajeᘐ Ona... lij zvezdanu vodu... ogledajuၰi se u vodi vidiᘐ...MAG... postani On... upijaj sile...vidi beli trougao... postajeᘐ...HIJEROFANT... poistoveti se sa njim... nosiᘐ crnu masku i plaᘐt... vidi crni trougao...isijavaj mir... unutar sebe vidi...URAVNOTE័ENJE... poistoveti se sa prikazom... beli i crni trougao su sjedinjeni unutar tebe... skoncentriᘐi se na njenu Krunu... krst svetlosti... vidiᘐ...ᄀAVO... preuzmi to obliაje... spusti svest ka korenu... postajeᘐ...SMRT... kostur sa znamenjima აakri... skoncentriᘐi se na srediᘐte grudi... crno-beli heksagram sa krstom u srediᘐtu i krugom koji sve opasuje... prizivaj Ime JAHBULON...Kroz tu svetlost se polako vrati u Kocku...

SKAKAVAC 3.2

10

V° - DAIONUnutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime DAION u sebe.

CARICA... nalaziᘐ se u Hramu, izmeᄐu dva stuba, u Njenom obliაju... unutar tebe je ...LUDA... jaje Duha... poistoveti se sa prikazom... skoncentriᘐi se na Zvezdu u srediᘐtu... postajeᘐ...PUSTINJAK... mirno hodaᘐ Putem... iduၰi postajeᘐ...ᄀAVO... ideᘐ do drveta... postajeᘐ Ono... uzdi០i svest kroz samo srediᘐte... ka nebu... stupaᘐ pred...SMRT... postajeᘐ to obliაje... uzdigni svest ka Boginji Zvezda... obitavaj u praznini uma...U miru se vrati u Kocku...

VI° - BRONUnutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime BRON u sebe.

MAG... poistoveti se s Njim... unutar sebe probudi sjaj...SUNCE... sjedini se sa prikazom... sijaj svetlost... u srediᘐtu postani...ᄀAVO... mirno hodaj kao jarac, krunisan vencem od cveၰa... lezi na zemlju i prepusti se... vidi...SMRT... kostur u asani sa znamenjima აakri... ispred tebe je simbol Taაke u Krugu... skoncentriᘐi se na to... U miru se vrati u Kocku...

VII° - KAHᘀUnutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime KAHᘀ u sebe.

SREၠA... pred tobom je toაak kosmiაkih proporcija... galaksije su taაkice unutar njega... promatraj tri Biၰa koja su na obodu... promatraj okretanje toაka... svetlost osovine je u srediᘐtu, a obod toაka dr០e pro០eti pentagrami... poistoveti se sa prikazom... sa tim se pro០ima...LUDA... sjedini se sa time... skoncentriᘐi se na srediᘐte glave... vidiᘐ...ZVEZDA... postani Ona... Pentagram ti je na grudima... uzdigni svest ka Zvezdi na nebu... unutar nje vidiᘐ...EON... sjedini se sa prikazom... postajeᘐ Horus... isijavaj Oganj Duha u svet... zatim se smiri, utiᘐaj...Postani svestan Kocke u kojoj si...

VIII° - BABALON

Unutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime BABALON u sebe.

MAG... nalaziᘐ se unutar Kocke kao On... budi jasno svestan svih njegovih alata... postajeᘐ...LUDA... budi svestan kretanja i tokova oko sebe... postajeᘐ...MAG... sna០no se poistoveti sa Njim... postajeᘐ...LUDA... sna០no se poistoveti sa Njim... iz toga sledi...URAVNOTE័ENJE... stojiᘐ izmeᄐu dva stuba... poistoveti se sa prikazom... tiho... postajeᘐ...ᄀAVO... stojiᘐ u obliაju Bafometa... ispunjavaᘐ Univerzum... unutar sebe se utiᘐavaᘐ...SMRT... smiraj... nestajanje... tiᘐina...Tiho obitavaj u Kocki...

SKAKAVAC 3.2

11

IX° - BAFOMITRUnutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime BAFOMITR u sebe.

MAG... poistoveti se sa celokupnim prikazom... postajeᘐ...LUDA... poistoveti se sa celokupnim prikazom... postajeᘐ...KULA... poistoveti se sa celokupnim prikazom... postajeᘐ...ᄀAVO... poistoveti se sa celokupnim prikazom... postajeᘐ...OBEᘀENI ჀOVEK... poistoveti se sa celokupnim prikazom... postajeᘐ...PUSTINJAK... poistoveti se sa celokupnim prikazom... postajeᘐ...STRAST... poistoveti se sa celokupnim prikazom... postajeᘐ...SUNCE... poistoveti se sa celokupnim prikazom... Obitavaj u Kocki...

X° - ABRAHADABRA

Unutar Kocke, sedi i izvesno vreme prizivaj Ime ABRAHADABRA u sebe.

LUDA... poistoveti se sa celokupnim prikazom... uzdi០i se u vis... postajeᘐ...MAG... poistoveti se sa celokupnim prikazom... uzdi០i se u vis... postajeᘐ...SUNCE... poistoveti se sa celokupnim prikazom... uzdi០i se u vis... postajeᘐ...LUDA... poistoveti se sa celokupnim prikazom... uzdi០i se u vis... postajeᘐ...ZVEZDA... poistoveti se sa celokupnim prikazom... uzdi០i se u vis... postajeᘐ...LUDA... poistoveti se sa celokupnim prikazom... uzdi០i se u vis... postajeᘐ...CARICA... poistoveti se sa celokupnim prikazom... uzdi០i se u vis... postajeᘐ...LUDA... poistoveti se sa celokupnim prikazom... uzdi០i se u vis... postajeᘐ...MAG... poistoveti se sa celokupnim prikazom... uzdi០i se u vis... postajeᘐ...SUNCE... poistoveti se sa celokupnim prikazom... uzdi០i se u vis... postajeᘐ...LUDA... poistoveti se sa celokupnim prikazom... Naposletku, kao Beba Hoor-Paar-Kraat, u tiᘐini obitavaj unutar Kocke...

SKAKAVAC 3.2

12

NEO-GNOSTIჀKO SVEၠENSTVO KAO STUPNJEVANJE SPIRITUALNOG POSTIGNUၠA

+ Tau Donaticus

Neo-gnosticizam je razvijajuၰi se iz izvornoga gnosticizma, koji je predstavljao produbljeno shvaၰanje religijskog vjerovanja, s vremenom postao sistem duboko ezoteriაnog razumijevanja "znanja" - "gnose" - o Kosmosu i Ⴠovjeku.

To je dinamiაan sistem (mo០da ga je bolje okarakterizirati kao pokret) koji je u konstantnom razvoju u razliაitim smjerovima, te stoga, dakle, nije nipoᘐto unificiran ni na koji naაin, izuzev vrlo vjerojatno po sadr០aju i smislu svog uაenja.

Ono ᘐto ovim kratkim esejem ០elim postiၰi je da u najjednostavnijoj i rudimentarnoj formi prika០em stupnjevanje tog uაenja kao naაin vrednovanja unutarnjeg postignuၰa Posveၰenih.

Gnostiაke zajednice, pa tako i njihove neo-gnostiაke sljednice, koriste za sebe tradicionalni naziv Ecclesia - Crkva, te sveၰeniაka zvanja za svoje Posveၰenike. Na prvi bi se pogled moglo reၰi da je to podjela unutar crkvenog poretka koji odreᄐuje mjesta i du០nosti pripadnika u okviru zajednice i bogoslu០ja. I dok je u izvornom ranom gnosticizmu izraz "crkva" doista predstavljao religijsku zajednicu u uobiაajenom smislu, kao i stupnjevanje klera unutar nje, u neo-gnosticizmu je to viᘐe slikoviti izraz koji simbolizira teurgijsku i mistiაku posveၰenost pojedinca ili grupe ljudi koja ga prakticira, kao i razine duhovnog uzdignuၰa svakoga ponaosob. Naravno, ukoliko grupa prakticira neki od vidova zajedniაkog bogoslu០ja ili kakvog drugog oblika grupnog rada, onda stupnjevi logiაno odreᄐuju mjesto pojedinca u tom grupnom radu, a sve suglasno njegovom razumijevanju samoga rada i materije uopၰe.

Bacimo najprije vrlo kratak pogled na povijest klera u starim te u novijim oblicima organiziranoga gnosticizma. U stara je vremena struktura zajednica uglavnom bila podijeljena na dio populacije koji se zavjetovao na pridr០avanje svih vjerskih pravila i praksi toga doba, i koji su ០ivjeli u izdvojenim monaᘐkim zajednicama, te veၰinu populacije koji su bili simpatizeri i vjernici-laici bez tih strogih zavjeta. Neᘐto sliაno mo០emo naၰi u suvremenom budizmu.

Takva se struktura zadr០ala kroz აitav srednji vijek, kroz francusku tradiciju i balkansko bogumilstvo. Na bliskom i srednjem istoku praksa je bila sliაnija pravoslavnoj sa udaljenim i skrivenim monaᘐtvom i seoskim tumaაima i propovjednicima. Pritisnuti represijom slu០benih crkava gnostici su se sve viᘐe povlaაili u izolirane zajednice, sve do ០alosnih povjesnih dogaᄐaja fiziაkog uniᘐtenja, najprije katara i albigenza u jugozapadnoj Europi, a potom i bogumila. Na bliskom su se istoku takoᄐer morali povuၰi u potpunu tajnost dolaskom kri០ara u te krajeve, nakon აega su se muslimani u svojoj osveti okrenuli protiv svega ᘐto nije bio islam.

Sve do kraja XVIII st. gnosticizam je dalje bio prikriven, kao uostalom i აitava Sveta Tradicija, sve do ponovnog procvata francuskih ᘐkola koje tada preuzimaju organizacijsku strukturu rimo-katoliაanstva, koja se kroz sistem stupnjeva prenijela sve do danaᘐnjeg neo-gnosticizma.

No, ovdje treba posebno ukazati na slu០bu Biskupa koja se prote០e kroz აitavu tu povijest, uvijek kao jedna neprekinuta apostolska slu០ba koja se prenosi s jednoga Posveၰenog na drugog. Ta nit povezuje pojedince koji su stvarno dostigli stanje Jednosti, kao uzviᘐeno dostignuၰe na Putu Samospoznaje. Ta slu០ba oznaაuje njihovu povezanost sa Kosmosom, sa Univerzalnom svijeᘐၰu i Kosmiაkim strukturama, te njihovu sposobnost tumaაenja i pronoᘐenja svoga uაenja, kao i odreᄐene organizacijske, pa აak i karizmatske sposobnosti i osobine u okupljanju i odr០avanju gnostiაke zajednice.

Ponegdje, kao kod katara, Biskupi su bili teritorijalno odreᄐeni, dakle, imali su svoje biskupije kao prostore djelovanja, dok su na istoku oni bili samostalni i nevezani za bilo kakvo zemljopisno odreᄐenje. Potonja se znaაajka oაuvala i kod neo-gnostiაkih Biskupa, koji su potpuno slobodni u svom ᘐirenju i prenoᘐenju Svete Tradiciji tamo gdje ih njihov Put odnese.

SKAKAVAC 3.2

13

Sada slijedi vrlo kratak prikaz neo-gnostiაkih stupnjeva, bez nakane da se dublje zalazi u curriculum znanja, razliაite pristupe i tehnike, te razliაita preduvjerenja i vjerovanja. To je ostavljeno znati០eljnom pojedincu koji ima ០elju potra០iti za sebe smjer osobnog traganja. Materija je praktiაno beskonaაno opse០na, i ja najiskrenije ០elim puno unutarnje snage i ustrajnosti onome tko se doista ០eli otisnuti na takav Put, ujedno te០ak i iscrpljujuၰ, ali i აudesan i uzbudljiv...

Baptizam ili krᘐtenje, odnosno posveၰenje vodom kao inicijacijski აin, je akt pristupanja zajednici kao najᘐirem krugu ljudi koji ០ele pripadati onima koji "znaju". To je neka vrst vanjskoga laiაkog kruga.

Uzimajuၰi u obzir danaᘐnji trenutak u evoluciji აovjeka te u razvoju duhovnosti, moje je stajaliᘐte da je takav akt u svojoj suᘐtini nepotreban kao izdvojeni აin. Svaka osoba koja odluაi stupiti na Put Traganja za Samospoznajom samom tom odlukom postaje pripadnik ᘐiroke zajednice gnostika. Nema potrebe za nekim javnim ritualnim აinom jer je to vrlo intiman unutarnji trenutak აovjeka u tijeku jedne njegove inkarnacije. Stoga, ako se takav unutarnji აin i ០eli na neki naაin naglasiti, jedino je smisleno da se to uაini nekim oblikom samoinicijacije.

Ukoliko აovjek s vremenom ne stekne interes za dubljim traganjem u ovom smjeru, on zauvijek ostaje gnostik-laik. Naime, kao ᘐto svaki Tragalac zna, Put se ne mo០e viᘐe napustiti, mo០e se tek promijeniti smjer putovanja.

ᄀakon je prvi stupanj unutarnjeg kruga. Posveၰenje u taj prvi stupanj oznaაava ០elju Tragaoca da pronikne dublje u tajne Kosmosa i u naაine na koje აovjek mo០e s njim komunicirati. Opၰenito gledajuၰi, sva tri unutarnja stupnja su mjerila posveၰenosti pojedinca u smislu predanosti traganju i ustrajnosti na Putu Samospoznaje. Postoji mnoᘐtvo radova o tome ᘐto bi jedan ᄀakon trebao nauაiti i znati, postoje ispisani curriculumi znanja i opisi vrlina koje on treba pokazati, kao i njegove du០nosti unutar Hrama.

Meᄐutim, u neo-gnosticizmu kao sustavu koji sam sebe svakodnevno iznova definira i ᘐiri svoje obzore koliko daleko se០e razvoj აovjeაjih sposobnosti i moguၰnosti, miᘐljenja sam da ᄀakon najprije treba potvrᄐivati svoju predanost tako ᘐto ၰe poაeti graditi svoj osobni Hram - u duhovnoj i u materijalnoj formi.

U duhovnom smislu mora intenzivno raditi na unutarnjoj viziji svoga Hrama, a sve u skladu sa Svetom Tradicijom, te pokuᘐati shvatiti tu istu viziju. U materijalnoj formi treba pak poაeti izgradnju toga Hrama u fiziაkom obliku, ureᄐenjem svoga raspolo០ivog prostora ili pribavljanjem istog, te nabavkom i izradom potrebnih ritualnih predmeta. Tako ih osmiᘐljavajuၰi, pribavljajuၰi, izraᄐujuၰi i posveၰujuၰi, ᄀakon ၰe upoznati njihovu pravu prirodu, svrhu i ulogu u Visokoj Teurgiji, najviᘐem obliku აovjekove komunikacije s Kosmosom.

Kad je pribavio sve potrebno i naაinio svoj osobni Hram, te tako nauაio osnove ritualistike i Teurgije, ᄀakon je time dokazao da je dovoljno kvalificiran da postane Sveၰenik neo-gnostiაkog pokreta i svoga novoizgraᄐenog Hrama.

Sveၰenik je drugi stupanj unutarnjeg kruga. On je tradicionalno i u svim religijama osoba koja je kadra komunicirati sa Bo០anskim i tu komunikaciju trajno odr០avati. Tako je i u neo-gnostiაkom pokretu: ᄀakon, koji je sagradio svoj osobni Hram, te nauაio osnove Teurgije, sada postaje Sveၰenikom koji ၰe znati i moၰi uspostaviti direktan kontakt sa Kosmosom i Univerzalnom Svijeᘐၰu, koja predstavlja kanal te komunikacije.

Prvi je zadatak Sveၰenika da i dalje produbljuje svoje poznavanje ritualistike time ᘐto ၰe prouაavati povijest i teoriju rituala, te u praksi isprobati viᘐe razliაitih oblika Teurgije. Tako ၰe kroz praksu doၰi do forme koja je najbli០a njegovoj osobnosti. Kad je doᘐao do te spoznaje, poაinje njegov drugi zadatak - od va០nosti bez premca. Taj je zadatak da svoj ritual Visoke Teurgije vrᘐi redovito i ustrajno, produbljujuၰi svoju unutarnju vezu sa Univerzalnom Svijeᘐၰu Kosmosa.

Koliko ၰe trajati njegovo slu០enje kao Sveၰenika prije nego se uzdigne na uzviᘐeni stupanj neo-gnostiაkog Biskupa ovisi iskljuაivo o njemu samom.

SKAKAVAC 3.2

14

Ukoliko zakljuაi da ga daljnji studij i prakticiranje mistike i Teurgije viᘐe ne zanima, on ၰe od toga odustati i pronaၰi za sebe neki drugi smjer na svom Putu.

No, ako ustrajnim praktiაnim radom doᄐe do stadija u kojem smatra da posjeduje zadovoljivo poznavanje materije, a koje ០eli podjeliti s joᘐ nekim, te ᘐiriti Svjetlo neo-gnostiაkog pristupa Visokoj Teurgiji, to ၰe biti siguran znak da je doᘐao trenutak da bude posveၰen u visoki stupanj Biskupa, sa svim vanjskim obvezama koje iz toga slijede. Naglaᘐavam obveze jer povlastica i nagrada nema, odnosno one su samo duboko unutarnje prirode i omoguၰuju აovjeku da doᄐe do konaაne Samospoznaje i stanja Jednosti.

Biskup, kao treၰi i najviᘐi stupanj u neo-gnostiაkom pokretu, mora djelovati s podjednakim ០arom na dva plana.

Na unutarnjem planu on treba kroz svoj daljnji studij i produbljeno razumijevanje, te osobni do០ivljaj Jednosti, pokuᘐati dati svoja teoretska objaᘐnjenja u pismenom obliku. Ona trebaju biti dostupna svim zainteresiranim Tragaocima na tom Putu, te tako ostati njegov trajan doprinos razvoju neo-gnostiაke misli. Takoᄐer, on treba naაiniti prigodne upute za praktiაan rad s detaljnim objaᘐnjenjem istih kako bi omoguၰio Uაenicima koji ga slijede ᘐto efikasniji i konzistentniji rad na sebi.

Na vanjskom planu posla je joᘐ i viᘐe. Biskup se mora brinuti o svim svojim Posveၰenima, kako bi im pomogao u naporima svladavanja prepreka tijekom napredovanja Putem. On osobno vrᘐi sva Posveၰenja u stupnjeve na naაin koji je propisan Svetom Tradicijom. Nadalje, on treba odr០avati redovite kontakte sa ostalim Biskupima ne samo svoje ᘐkole, veၰ i svih ostalih organiziranih zajednica, kao i sa samostalnim i neovisnim Biskupima i Posveၰenima koje poznaje i s kojima je kontakt moguၰ.

Biskup dalje treba aktivno sudjelovati u zajedniაkim sinodama na najviᘐoj, kao i na ostalim razinama, te se vrlo aktivno ukljuაivati u njihovo organiziranje, dajuၰi tako osobni primjer nesebiაnog i samoprijegornog rada za dobro zajednice Posveၰenih. Na taj se naაin produbljuje veza svih sa drevnim egregorom Svete Tradicije.

Buduၰi da je neo-gnosticizam pokret koji je, kako sam veၰ na poაetku napomenuo, u stalnoj promjeni i neprestanom razvoju, u strukturi stupnjevanja spiritualnih podviga i dosega ovdje nema nekog Patrijarha kao centralne figure, koja bi objedinjavala i upravljala აitavim pokretom. Takva osoba nije ni potrebna jer se dublje vodstvo na unutarnjem planu nalazi na viᘐim, Kosmiაkim razinama, a Biskupi bi po smislu svog stupnja morali biti u duhovnom kontaktu sa tim vodstvom.

U praksi sam naiᘐao viᘐe puta na pitanje manje upuၰenih pojedinaca o moguၰoj inflaciji, odnosno nekontroliranom poveၰanju broja Biskupa, koje bi dovelo do raspada sistema stupnjevanja spiritualnog postignuၰa kao takvog. Nakon prouაavanja povjesnog djela materije, kao i sagledavanja aktualnog stanja u pokretu, doᘐao sam do zakljuაka da je broj duhovno razvijenih i osvijeᘐtenih pojedinaca uvijek bio pribli០no jednak uzimajuၰi u obzir postotak u odnosu na porast broja populacije. Smatram da takve opasnosti nema, a postotno poveၰanje Posveၰenih bio bi zapravo dobar znak da kolektivna Svijest ljudskog roda pokazuje izvjestan pomak u smjeru pozitivnog razvoja, ᘐto se na០alost za sada oაituje tek u tragovima. Takoᄐer postoji i gore spomenuto Kosmiაko vodstvo koje i samo itekako vodi raაuna o tim pitanjima. Ovdje neၰu dublje ulaziti u ovu materiju jer pitanje strukture i kontakata sa Velikom Bijelom Lo០om nadilazi ambicije ovog teksta.

Zato napore svakog pojedinca koji ០eli napredovati na Putu Samospoznaje treba nagraditi takvom moguᘐnoᘐၰu, uz svu moguၰu pomoၰ odgovornih, i bez sitniაavih primjedbi koje tek ukazuju na pomalo gojazni Ego onoga koji ih upuၰuje.

Nadam se da ၰu ovim kratkim tekstom pomoၰi u pokretanju jedne ᘐire rasprave o pitanjima va០nim za ocrtavanje sadaᘐnjeg trenutka u razvoju neo-gnostiაkog pokreta, kao jednog od stupova izvorne i drevne Svete Tradicije.

SKAKAVAC 3.2

15

LIBER LXVLIBER CORDIS CINCTI SERPENTE

SUB FIGURAA D N I

sa komentarima

Poglavlje I

Pet poglavlja se odnosi na pet Elemenata. 1. - Zemlja, 2. - Zrak, 3. - Voda, 4. - Vatra, 5. - Duh. Svako poglavlje prikazuje svoj Element u svjetlu odnosa izmeᄐu Adeptus Minora i njegovog Svetog Anᄐela Ⴠuvara. Tako je, u Poglavlju I, materijalni svijet ili osjetilni aspekt Prirode prikazan kao აisto simboliაna slika neაeg sasvim drugaაijeg.

1. Ja sam Srce; a Zmija je ovijena Oko nevidljive sr០i uma. Uzdigni se, O moja zmijo! Sada je sat Skrivenog i svetog neopisivog cvijeta. Uzdigni se, O moja zmijo, u sjaju cvjetanja U truplu Ozirisa koji pluta grobnicom! O srce moje majke, moje sestre, moje vlastito, Predano si Nilu, straᘐnom Tifonu! Jao meni! ali veliაanstvenost pobjeᘐnjele oluje Uvezuje te i omotava ludilom oblika. Budi mirna, O moja duᘐo! da აini mogu rastapati Kada se palice uzdignu, a eoni promijene. Pogledaj! U mojoj ljepoti kako radosna si Ti, O Zmijo ᘐto milujeᘐ moga srca krunu! Pogledaj! mi smo jedno, a bura godina Zalazi u suton, i Buba se pojavljuje. O Bubo! zujanje tvoje tu០ne pjesme Neka bude vjeაni zanos ovog drhtavog grla! Ja აekam buᄐenje! Pozive s visine Od Gospoda Adonaia, od Gospoda Adonaia!

• Srce je Tifaret; Zmija je Tet (Lav-Zmija); Um je Ruah; Poziva Zmiju da se uzdigne – doziva Kundalini; Truplo Ozirisa koje pluta grobnicom je Hokmah; Majka je Binah (He); Sestra je Malkut (He); vlastito srce je Tifaret (Vau); Nil je beskrajni prostor Ambisa; Tifon je uniᘐtitelj ega; IAO za „mene“ – egu dolazi kraj; oblici su „ludilo“ nestravrnosti i nepostojanosti; Umiruje duᘐu, smiruje misli; uzdizanje palice je Sila Phallosa Duha; Smena eona je prelazak iz ograniაenja u posveၰenost Bo០anskom Duhu; Pogledaj – otvoriti „Treၰe oko“; „u mojoj lepoti“ je Tifaret, Kruna srca je Keter-Tifareta, koji je obavijen uticajima Zmije tj. 32 staze Drveta ័ivota; On proglaᘐava: „Mi smo jedno“ – suton je zapad, smrt ega, kraj odvojenosti od Duha; Buba je Kefra tj K-P-RA a to je Kteis sjedinjena sa Phallos-om koji sijaju Sunაev sjaj. „zujanje tu០ne pesme“ je titranje Razumevanja Binaha; On აeka buᄐenje – objaᘐnjava da je duᘐa u „ni០im“ sferama u snu, ne probuᄐena za realnost Duha; objaᘐnjava da postoji „dualnost“ tj. odvojenost Duᘐe od Gospoda ADONAI-a აiji „Zov“ აeka – radi moguၰnosti sjedinjenja.

• Ovaj prvi stih sa០ima u sebi celokupan smisao Libra LXV, u kojem Ljubavnik slavi Gospoda.

Stih 1. Invokacija kundalinija. Adept “umire” za obiაan svijet i procvjetava kao Lotos. On nestaje i ulazi u ponoၰnu tiᘐinu gdje obo០ava Khephru. Nakon toga აeka dolazak svog Gospoda.

2. Adonai se obratio V.V.V.V.V., rekavᘐi: Uvijek mora postojati podvojenost u rijeაi. • Odnos izmeᄐu Boga i Maga – Ljubavnik Teleme; Adonai „govori“ pokreၰe Vibracije, a

V.V.V.V.V. „sluᘐa“ organom Duha. Same reაi su odraz dualnosti, jer predstavljaju vibratorni prikaz drugog objekta koje subjekat pojmi „izvan“ sebe.

• ADONAI je 65 – SH – Stub Strelca i Zvezda Aquariusa.• V.V.V.V.V. je 5x6 – 30 - Lamed – Vaga – Maat – Istina.

3. Jer boje su mnoge, ali je svjetlost jedna. • Mnoᘐtvo proistiაe iz Jednoga; „boje“ su manifestacija Luაi; Sve je povezano u Jednome, jer

Boje tj. mnoᘐtvo nisu „odvojeni“ od Jednoga, veၰ se Jedno manifestuje kao mnoᘐtvo.

SKAKAVAC 3.2

16

4. Stoga ti piᘐeᘐ ono ᘐto je od majke smaragda i lapis-lazulija i tirkiza i aleksandrita. • Majka – Razumevanje; Ⴠetiri elementa kao plemenite stene Zemlje u kojima je krajnja

manifestacija „boja“ koje su proistekle iz Jedne Svetlosti.

5. Drugi piᘐe rijeაi topaza i tamnog ametista i sivog safira i tamnog safira sa ᘐarama kao od krvi.

• U Kraljevstvu dualnosti i mnoᘐtva, აetiri elementa imaju mnoᘐtvo varijacija svoje pojavnosti.

6. Ti nisi spokojan zbog toga. • Dualnost i ograniაenje donose ne spokoj; duᘐa nije Mirna u Ruahu koji je um mnoᘐtva.

7. Ne budi zadovoljan slikom. • Obliაje, slika nije stvarna realnost Duha; Slika je prikaz Lika Boga, koji se objavljuje Magu-

Ljubavniku (tj. onome ovojenom od Duha, Duᘐi koja te០i sjedinjenju).

8. Ja koji sam Slika Slike govorim to. • Adonai je Duhovna realnost, on je suᘐtina koja se „slikom“ tj. maskom zaodenula.• On govori – prenosi Mudrost sferi Razumevanja.

9. Ne raspravljaj o slici govoreၰi Onostrano! Onostrano! Netko se penje do Krune preko Lune i preko Sunca i preko strijele i preko Temelja i preko tamne kuၰe zvijezda sa crne zemlje.

• U „onostranom“ tj. Iznad ponora slike su besmislene jer svest pojmi Duh; Vizija je pouka Duᘐi, i na taj naაin je nadahnuၰe i inspiracija ni០em sopstvu.

• Opisuje Srednji Stub Drveta ័ivota – ᘐto je naznaka o Moၰnom metodu koji dovodi do Iluminacije.

10. Jer drugaაije ne mo០ete dosegnuti Toაku Mirovanja. • Potvrᄐuje da uravnote០enost Srednjeg Stuba predstavlja suᘐtinu Metoda – „drugaაije ne

mo០ete dosegnuti“ – Ovaj Rad, tj. usklaᄐivanje svesti sa energijama Srednjeg Stuba vodi ka postizanju ili pak „uzdizanju“ ka Taაki, koja je Keter Drveta ័ivota.

11. Niti postolaru pristoji da brblja o Kraljevskim stvarima. O postolaru! popravi mi tu cipelu, da mogu hodati. O kralju! ako sam ja tvoj sin, priაajmo o Poslanstvu ka Kralju tvom Bratu.

• Stvari i objekti Malkuta su mu pripadajuၰe, manifestovane u tom Kraljevstvu sa smislom i Naumom Stvoritelja; Duhovna Znanja pripadaju Inicijatima; Mudrost je iz Hokmaha – a Sin je Tifaret. Razine se ne trebaju, niti mogu „meᘐati“ jer sve je u Redu po velikoj Harmoniji kosmiაkih principa.

Stihovi 2.-11. Anᄐeo ka០e: Svaki აovjek vidi Prirodu na svoj osobiti naაin. Ono ᘐto vidi samo je slika. Sve slike moraju biti ignorirane; Adept mora potpuno te០iti prema Toაci Mirovanja. Ova tema ne mo០e biti raspravljena obiაnim jezikom; kralj mora govoriti o kraljevskim stvarima na kraljevski naაin.

12. Tada nastade tiᘐina. Govor je za trenutak zastao. Postoji svjetlost toliko jaka da se ni ne opa០a kao svjetlost.

• Znakovi Zodijaka tj. obod manifestovanog univerzuma koji nam se „prikazuje“ kao zvezdano nebo pro០eto tamom prostora je pred-forma iza koje je Niᘐta – misteriozni NOX. Iza i iznad neba nema reაi – tiᘐina vlada; manifestacija misli tj. reაi i vibracija ne postoji u AIN-u; Spomenuta „svetlost“ je bezbojnost NOXa.

Stih 12. Tiᘐina. Adept iskazuje svoje utiske. Najviᘐi stupanj bilo koje vrste energije nadilazi moၰ promatraაa da je registrira. Tako ona izgleda da iz nekog drugog sistema.

13. Vuაji zub nije tako oᘐtar kao აelik; ipak on prodire u tijelo mnogo suptilnije. • Zub – ᘀin, Duh Aeona. Postoje primereni naაini za ostvarenje odreᄐenih „០eljenih“ rezultata ili

ciljeva; sila nije presudna.

SKAKAVAC 3.2

17

Stih 13. ᘀto suptilnija, to potentnija energetska forma, ali se te០e opa០a.

14. Kao ᘐto zli poljupci stvaraju zarazu u krvi, tako i moje rijeაi pro០diru ljudski duh. • DM – 44, krv; „zli poljupci“ su obo០avanje mnoᘐtva, koje pak jeste pro០eto ០ivotnom silom,

„krvlju“ Jednoga; Reაi Mudrosti Adonai-a savladavaju ograniაenja i nemir ljudske Duᘐe.

Stih 14. Istina razara razum.

15. Ja diᘐem, a beskrajni nemir nastaje u duhu. • Diᘐe Pra-Nu; postoji kretanje energije i svesti u manifestovanom Univerzumu.

Stih 15. ័ivot remeti mirnoၰu umnog prihvaၰanja simbola smrti kao realnosti.

16. Poput kiseline ᘐto nagriza აelik, poput raka ᘐto sasvim izjeda tijelo, takav sam i ja duhu აovjeაjem.

• Sve grubo ima dodeljen naაin iniciranja i sprovoᄐenja promene tj. Magike u cilju probuᄐenja u Duhu. Vitriol „nagriza“ აelik (koji je najte០i hemijski element koji se mo០e stvoriti unutar Zvezde-Sunca); Cancer – 418 nagriza telo, tj. nosaაa ega; Adonai pro០ima Ⴠovekov duh.

Stih 16. Znanje i Razgovor Svetog Anᄐela Ⴠuvara daje novu i viᘐu formu energije koja uniᘐtava grublje tipove egzistencije.

17. Neၰu stati dok ga sasvim ne rastvorim. • Nepovratni Put Inicijacije vodi jedino do postignuၰa Najviᘐe Iluminacije. Sjedinjenja Adonai-a i

Maga-Ljubavnika.

Stih 17. Proces se nastavlja do ispunjenja.

18. Isto je i sa svjetloᘐၰu koja je upijena. Netko upija malo i zove se bijel i svijetao; netko upija sve i nazvan je crn.

• Razlika Razumevanja Binaha i Znanja /inteligencije Ruaha. Binah je praznina i „upija“ svetlost; onaj koi „upija malo“ daje odreᄐene odraze svetlosti u svojem „postojanju“.

Stih 18. Pojavni svijet proizlazi iz odbijanja “ljubavi”. Savrᘐeno jedinstvo je tiho.

19. Stoga si ti, O moj dragi, crn. • On je Majstor Hrama – u Razumevanju Binaha je suᘐtina shvatanja „odnosa“ Svetlosti Adonai-

a i duᘐe Maga-Ljubavnika. „Dragi“ naglaᘐava da je relacija izmenju „njih“ po svojoj prirodi Ljubav.

20. O moj ljepotane, usporedio sam te sa crnim Nubijskim robom, djeაakom tu០nih oაiju. • Lepotan – Tifaret; Nubijski rob – slu០itelj NU-e; tu០ne oაi – Binah.

21. O prljavi! psu! viაu oni protiv tebe. Jer ti si moj ljubljeni. • Profani, „mrtvi“ ne shvataju inicijata i smatraju ga „psom“.• On je pas – Sirius / Zvezda; Adonai potvrᄐuje da postoji odnos ljubavi meᄐu „njima“.

Stihovi 19.-21. V.V.V.V.V. buduၰi je do kraja Adeptus Minor izgleda zao.

22. Sretni su oni koji te hvale; jer oni te Mojim oაima vide. • Postoji definitivna veliაanstvenost u reაima i objavi Adonai-a i spisima njegovog Ljubavnika

V.V.V.V.V.-a i to duhovni ljudi prepoznaju kao blagoslov nebesa – koji vredi prihvatiti kao Gnozu Aeona i savete o smernicama za liაno postignuၰe. Oni koji „hvale“ V.V.V.V.V.-a su inspirisani Bogom.

Stih 22. Oni koji razumiju cjelokupan ovaj Rad slave V.V.V.V.V.

SKAKAVAC 3.2

18

23. Oni te neၰe glasno hvaliti; ali za noၰne stra០e jedan ၰe se prikrasti i stisnuti te tajnim stiskom; drugi ၰe ti kriᘐom staviti krunu od ljubiაica; a treၰi ၰe biti joᘐ smioniji i pritisnuti pomamne usne uz tvoje.

• Tri naაina poᘐtovanja; Ⴠovek Zemlje („tajni stisak“ materijalne ruke, tokom „noၰne stra០e“ tj. budnosti i tokom Noၰi duᘐe) – Ljubavnik (obo០avanje Lepote Duha – poljubac Ljubavnika) –Samotnik (Kruna ljubiაica).

24. Da! noၰ ၰe prekriti sve, noၰ ၰe prekriti sve. • NOX je iznad „svega“ (AL/PAN) iznad manifestacije Drveta ័ivota je „noၰ“ tj. NUITH.

Stihovi 23.-24. Oni to rade na tajne naაine.

25. Ti si Me dugo tra០io; toliko si brzo hrlio naprijed da te nisam mogao sustiၰi. O ti draga ludo! kakvom si samo gorაinom okrunio svoje dane.

• Velika je ០udnja Duᘐe da spozna Boga – i te strasti i veze za ljubav za Boga se mora odreၰi.• On je Luda – 111 – Alef. Gorაina njegovih dana je tuga mundanog ០ivota.

Stih 25. Perdurabo spreაava vlastiti uspjeh pretjeranom revnoᘐၰu.

26. Sada sam sa tobom; i nikada neၰu napustiti tvoje biၰe. • Adonai nikada ne napuᘐta Duაu აoveka. Utisak spoznaje i objave Adonaia nikada se ne mo០e

zaboraviti.

27. Jer ja sam nje០no vijugavo ovijena oko tebe, zlatno srce! • Adonai je Zmija; V.V.V.V.V. je Zlatno Srce Tifareta.

Stihovi 26.-27. Jednom ustanovljeno sjedinjenje je vjeაno.

28. Moja glava je ukraᘐena sa dvanaest zvijezda; Moje tijelo je bijelo kao mlijeko zvijezda; ono je sjajno sa plavetnilom bezdana nevidljivih zvijezda.

• 12 zvezda – HUA; Zvezda Aquariusa; ovo je jedan od opisa Nuit – Adonai je „njen“ bo០anski odraz koji „komunicira“ sa Duᘐom აoveka.

Stih 28. Anᄐeo je okrunjen Zodijakom. Njegovo tijelo je tijelo Nuite.

29. Ja sam pronaᘐao ono ᘐto je nemoguၰe pronaၰi; ja sam pronaᘐao posudu od ០ive. • Ono ᘐto je „nemoguၰe pronaၰi“ jeste nepostojeၰe – Niᘐta / AIN. Posuda od ០ive je Sveti Gral

Razumevanja koji je „odraz“ Tame Niᘐtavila.

Stih 29. Pronaᄐena stabilnost zasnovana je na neprestanoj promjeni.

30. Poduაavati ၰeᘐ svoga slugu na njegovim putevima, აesto ၰeᘐ priაati s njime. • „Sluga“ je ljudsko biၰe i telo koje je „nosaა“ inkarniranog Duha. Znanje se mora preneti i na

„ni០e“ nivoe da bi bilo integrisano sa svim aspektima i sadr០ajima postojeၰeg sveta tj. Ⴠoveka. Mudrost Aeona se mora preneti u Kraljevstvo ljudi.

Stih 30. Izgleda kao nalog Svetom Anᄐelu Ⴠuvaru da bude u bliskom kontaktu sa Adeptom.

31. (Pisar pogleda uvis i viknu) Amen! Sam rekao si to, Gospode Bo០e! • Pogled uvis ka Bogu AMEN-u. Prihvatanje poslanstva i zadatka o prenosu Gnoze. On

potvrᄐuje Bogu da ga Razume.

Stih 31. Adept to prima kao definitivno obeၰanje.

32. Joᘐ je Adonai govorio s V.V.V.V.V. i kazao: • I dalje postoji komunikacija izmeᄐu „dvoje“.

SKAKAVAC 3.2

19

33. Hajde da se veselimo u mnoᘐtvu ljudi! Oblikujmo si iz njih აamac od ᘐkoljke bisernice, tako da mo០emo ploviti po rijeci Amriti!

• Postoji novi zakon koji upoznaje ljude sa Radoᘐၰu postojanja i u samom „mnoᘐtvu“ Radost je konzumiranje u០itaka ០ivota – „აamac od biserne ᘐkoljke“ – kojim se telo i duᘐa „hrane“ Straᘐၰu Zmije.

Stihovi 32.-33. Prijedlog da razmotri pojavnost sa nove toაke glediᘐta.

34. Vidiᘐ li onu laticu amaranta, noᘐenu vjetrom sa malenih slatkih obrva Hathorinih? • Otvori OKO i promatraj. Vetar – Vazduh; obrve – izmeᄐu kojih je Aᄐna; Hator je prestolje

Duha Solarnog gospoda Horusa – ADONAI-a.

35. (Magister je to vidio i u០ivao u njenoj ljepoti.) Sluᘐaj! • A.G.L.A. – 35.• Majstor u០iva – trenutno ne pojmi dualnost odnosa sa Adonaijem – stoga trenutno, u tom

iskustvu nije Adept veၰ Magister.• Sluᘐa – uho „organ“ Duha.

36. (Iz odreᄐenog svijeta dopre beskrajna jadikovka.) Ta padajuၰa latica se malenima აinila valom koji guta njihov kontinent.

• Postoji odnos dela, akcije i reakcije, poimanja i onoga koji do០ivljava, kao i iskustva i odrazi i utisci ០ivljenja.

Stihovi 34.-36. Dvije toაke glediᘐta: djevojაin osmjeh ukljuაuje smrt mnogih აelija u njenom tijelu.

37. Stoga ၰe oni koriti tvoga slugu, govoreၰi: Tko je tebe odredio da nas spaᘐavaᘐ? • Adept je poslanik svojeg unutarnjeg Magistera; on je Spasitelj/Soter ljudima – ali oni ga kao

mnoᘐtvo koje obitava u ne znanju materijalnog sveta ne shvataju i pre prihvataju.• Zaista, u drugima se mo០e naၰi pouka i inspiracija, ali აovekov Spasitelj je samo on sam i

nikoji drugi medijator ne postoji izmeᄐu njega i Boga, ADONAI-a.

Stih 37. Gornje objaᘐnjava kako ljudi mogu zamjeriti svom spasitelju. Oni krivo tumaაe njegova djela kao destruktivna.

38. On ၰe biti bolno o០aloᘐၰen. • Magister obitava u „tuzi“ Razumevanja, u Binahu.

Stih 38. U svom ljudskom umu on je pogoᄐen time.

39. Nitko od njih ne shvaၰa da ti i ja gradimo აamac od ᘐkoljke bisernice. Mi ၰemo ploviti rijekom Amrit, sve do Yaminih gajeva tise, gdje se mo០emo beskrajno radovati.

• Ljudi koji obitavaju u ograniაenju i slepilu ne mogu da pojme misterije Duha – dok sami ne აuju zov Boga.

• NJih dva – Bog i Adept, plove tj. idu zajedno, rekom ័ivota, sve do mesta inicijacije, gde ၰe doၰi do finalnog sjedinjenja.

40. Ljudska radost ၰe nam biti srebrni sjaj, njihova tuga plavetni sjaj - sve to u ᘐkoljci bisernici.

• Sjaj Vode i Lune jeste odraza Lepote Zlatnog Sunca.

Stihovi 39.-40. Ali cjelokupna relacija je iluzija. U stvarnosti Anᄐeo i Adept su se jednostavno sporazumjeli da plove beskonaაnoᘐၰu zajedno; Rad Adepta u oslobaᄐanju აovjeაanstva je samo predstava viᄐena dok on oblikuje svoju ᘐkoljku bisernicu.

41. (Pisar se zbog toga naljutio. On reაe: O Adonai i gospodaru moj, ja sam nosio tintarnicu i pero

SKAKAVAC 3.2

20

bez naplate, u namjeri da uzmognem tra០iti tu rijeku Amrit, i ploviti po njoj kao jedan od vas. Kao nagradu tra០im da imam udjela u jeki tvojih poljubaca.)

• Ekstaza sjedinjenja Duᘐe Ⴠoveka i Duha Bo០anskog აak ၰe dotaၰi i telo „pisara“ – jer i u svom najmaterijalnijem delu Ⴠovek je tra០io Najviᘐe postignuၰe.

42. (I to mu je odmah bilo podareno.) • Postoji odreᄐeni rezultat, iskustvo, materijalni „oseၰaj“ Najviᘐe Iluminacije.

Stihovi 41.-42. Ljudski um tra០i oslobaᄐanje od patnje viᄐenjem Prirode u ovom svjetlu pozivajuၰi se na slu០enje Majstorima nesebiაnom predanoᘐၰu.

43. (Ali ne; on time nije bio zadovoljan. S beskrajnim poni០enjem stremio je sramoti. Tada se zaაu glas:)

• Sam აovek u svojim umnim razmatranjima ne mo០e da odredi „meru“ postignuၰa.

Stih 43. Um zahtjeva potpuno oslobaᄐanje.

44. Ti uvijek stremiᘐ; აak i u svom predavanju ti stremiᘐ sebe predati - i gle! ti se ne predajeᘐ.

• Ipak je Bog onaj koji usmerava, vodi i ᘐtiti Duᘐu, a აovek je njegova manifestacija. Ⴠovek, kao Ljubavnik te០i stalno predavanju toj ljubavi – dok je „konaაni“ cilj ne samo sjedinjenje polarnosti veၰ Bivanje u Jednoti i ne poimanju odvojenosti i ne razlikovanju Boga i აoveka.

45. Otiᄐi u najdalja mjesta i obuzdaj sve stvari. • Ekspanzija svesti ka beskraju; smiraj svih ០elja.• On mora postati Gospodar svega, da sve bude pod Voljom Maga; on mora poznavati Sve, da

bi svest mogla da se rastvori u svetlosti Niაega.

46. Obuzdaj svoj strah i svoje gaᄐenje. Tada - predaj se! • Strah od misterioznog koje ni duᘐa ni duh ne mogu da pojme i misle o tome ikakvu misao;

gaᄐenje je odbojnost spram odraza koji se prikazuje u bezdanu niᘐtavila. Ka konaაnom sjedinjenju vodi predaja tj. „uniᘐtenje“ ega. To vodi Miru.

Stihovi 44.-46. Metod. Znaj sve moguၰe, postani nezainteresiran za sve. Postigavᘐi ovo, postani savrᘐeno pasivan.

47. Bila jednom jedna djevojka koja je lutala meᄐu klasjem ០ita i tugovala; tada niknu novi ០ivot, narcis, stoga ona zaboravi svoju tugu i usamljenost.

• Ovo je drugaაiji prikaz Adepta i njegovog odnosa sa Adonaijem. Devojka je Nefeᘐ, a narcis je Sunce.

48. Gotovo odmah neაujno dojaha Had pred nju, pa je ugrabi. • HAD – 10 – vezanost za mrak materije, ujedno i naznaka da je kljuა inicijacije Taაka-Kruna

svetlosti Jedinstva – Hadit.

Stihovi 47.-48. Persefona, zemljom vezana duᘐa. Kukuruz = materijalno hranjenje; rezultat je ០alost. Narcis = seksualni instinkt procvjetava kao Ljepota. Duᘐa odmah zaboravlja “kukuruz” i ០eli cvijet, Had dolazi i odnosi je. Had je gospodar “Pakla”, dakle tajna i tamna, ali bo០anska Duᘐa unutar svakog muᘐkarca i ០ene. Otmica znaაi da potreba za Ljepotom budi Nesvjesno Ja koje onda preuzima vlast nad Duᘐom i postavlja je na tron, dozvoljavajuၰi njen povratak na zemlju (Znanje materijalnog svijeta) samo u odreᄐena razdoblja, da bi ona pridonijela dobrobiti ljudskog roda.

49. (Tada pisar spozna narcisa u svom srcu; ali poᘐto nije dospio do njegovih usana, on se postidio i viᘐe nije govorio.)

• Narcis je egoizam Tifareta koji u svojoj nesavrᘐenosti (tj. ne postignutom Jednotom sa Bogom) jeste srediᘐte koje Ruah obo០ava.

SKAKAVAC 3.2

21

Stih 49. Bio sam spopadnut potrebom da obo០avam Ljepotu i osjeၰao sam se posramljenim nemoguၰnoᘐၰu da napiᘐem pjesmu koja bi bila vrijedna teme. Stihovi 50.-58. Elaborirana Parabola u dijalogu.

50. Adonai se pak ponovo obrati V.V.V.V.V. i reაe: Zemlja je zrela za berbu; jedimo njeno gro០ᄐe i budimo pijani od njega.

• Celo poglavlje se odnosi na elemenat Zemlje.• U០itak u materijalnim nasladama osve០ava, hrani i osna០uje odnos Adepta i Adonaija. Ovo je

uაenje nasuprotno asketizmu i drugim oblicima uzdr០avanja, ograniაavanja i „samo-kontrole“.

Stih 50. Anᄐeo nala០e Adeptu da se raduje stanovitim dogaᄐajima koji se upravo trebaju dogoditi na zemlji.

51. A V.V.V.V.V. odgovori i reაe: O moj gospodaru, moj golube, prekrasni moj, kako ၰe ta rijeა izgledati djeci ljudi?

• Trojstvo: Gospodar-Golub-Prekrasni. Ⴠovek Zemlje – ima Boga za Gospodara; Ljubavnik Boga pojmi kao prekrasnog; Golub je glasnik Duha.

• Golub = IVNH (Jovan) – 71 (Lam...)

Stih 51. Adept se pita hoၰe li აovjeაanstvo pravilno shvatiti njegovu doktrinu.

52. A On mu odgovori: ne kako je ti vidiᘐ. Izvjesno je da svako slovo ove ᘐifre ima neku vrijednost; ali tko ၰe odrediti vrijednost? Jer ona varira, ovisno o profinjenosti Onoga koji je stvara.

• Svako ko stupa stazom Duha mo០e ovu Gnozu pojmiti na drugaაiji naაin – dogmatizam se odbacuje kao ograniაenje; V.V.V.V.V. sve ovo vidi na svoj naაin, a ostali inicijati, adepti, uაenjaci, majstori pojme ove reაi svojstvenom svom „kapacitetu“ Razumevanja.

Stih 52. Anᄐeo se sla០e; ali je joᘐ uvijek vrlo skeptiაan, sugerirajuၰi kako za svaki dogaᄐaj mo០emo smatrati da znaაi bilo ᘐto ᘐto odaberemo.

53. A On Mu odgovori: Nemam li ja kljuა toga? Odjeven sam u tijelo od mesa; jedno sam sa Vjeაnim i Svemoguၰim Bogom.

• Kljuა je sa slovom „Z“ – ono spaja Binah i Tifaret. U tome je alhemijsko venაanje აoveka od mesa sa veაnim i svemoguၰim bogom.

Stih 53. Adept tvrdi da je sposoban pravilno tumaაiti pojave; da postoji jedna osobita relacija koja je istinita, a sve ostale su la០ne. On podsjeၰa Anᄐela da se On ostvaruje (kao jedinstveno Biၰe uvijek identiაno Sebi) jednako u najni០oj materiji i u najviᘐem duhu.

54. Tada Adonai reაe: Ti imaᘐ Glavu Sokola i tvoj Falus je Falus Asarov. Ti poznajeᘐ bijelo i poznajeᘐ crno i znaᘐ da su oni jedno. Ali zaᘐto tra០iᘐ znanje njihove istovjetnosti?

• Glava Sokola – HOOR; Falus Asarov – Oziris / Otac Tetragramatona; On shvata smisao polarnosti – i stoga tra០i Gnozu i iskustvo Sjedinjenja.

Stih 54. Anᄐeo pita zaᘐto bi se netko tko posjeduje apsolutni Vid i Gospodstvo i moၰ da se vine uvis (Glava Sokola), koji ima kreativnu energiju sposobnu da oplodi Prirodu, njegovu majku, sestru i ០enu (Falus Asara), koji zna parove suprotnosti i აinjenicu njihove istovjetnosti, trudio izraაunavati jednad០be koje izra០avaju odnose meᄐu iluzornim simbolimarazliაitosti.

55. A on reაe: Da bi moje Djelo bilo ispravno. • Rad je jednino „ispravan“ kada mnoᘐtvo (u kojem ០ivi Ⴠovek Zemlje) dovede do poimanja

dvojnosti (Ljubavnika Boga) koje se spaja u postaje Jedno – ADONAI.

Stih 55. Adept odgovara da mora razumjeti zakone iluzije ako ០eli djelovati u svijetu iluzija.

SKAKAVAC 3.2

22

56. A Adonai reაe: Sna០ni pocrnjeli ០eteoc je po០njeo svoj otkos i radovao se. Mudrac je procjenio svoje miᘐiၰe, razmislio, nije shvatio, pa je bio tu០an. ័anji i raduj se!

• Svako neka vrᘐi svoju Volju, neka ispolji svoju prirodu – neka po០nje ᘐta poseje. Mudrac ne radi, „on“ ne shvata Rad na isti naაin kao i Adept – stoga je „tu០an“ i obitava u Razumevanju. Ipak Rad se mora sprovoditi dokle god je Ⴠovek, kao nosaა Duha Magistera, inkarniran u telu/nosaაu duᘐe. Zakon Aeona daje Radost Rada, a ne „tugu“ pukog Znanja.

Stih 56. Anᄐeo odgovara da takva kalkulacija vodi აovjeka do vjerovanja u realnost iluzija, da postane pomuၰen njihovom kompleksnom la០noᘐၰu, te napokon, ne vjerujuၰi vlastitim snagama, suzdr០i se od djelovanja plaᘐeၰi se pogreᘐaka; jer nije tako va០no ᘐto netko radi, s obzirom da je jedan skup iluzija jednako dobar kao i bilo koji drugi. Posao Adepta je da sprovodi svoje Djelo mu០evno i sa u០itkom, bez ០udnje za rezultatom i bez straha od nezgoda. On bi trebao uvje០bavati svoje sposobnosti do krajnosti; slobodno ispunjavanje njegovih funkcija je dostatno opravdanje. Postati svjestan bilo kojeg organa je dokaz da neᘐto nije u redu.

57. Tada je Adept bio zadovoljan i podigao je ruku. Gle! zemljotres i poᘐast i stravu na zemlji! Zbacivanje onih koji su sjedili na visokim mjestima; gladovanje mnoᘐtva.

• Ruka – Jod – zadovoljni Samotnik. Mnoᘐtvo manifestovanog Kraljevstva uvek biva dovedeno u stanje promene kroz promenu elementa Zemlje.

Stih 57. Adept prima ovaj savjet i upotrebljva svoju energiju. Vidljivi rezultat njegova Djela je katastrofa.

58. A zreo i soაan grozd pade mu u usta. • Iskustvo promene u ០ivotu je joᘐ jedno od moguၰih iskustava Duᘐe.

Stih 58. Ali cijela ideja njegovih odnosa sa Ⴠovjeაanstvom kao Spasitelj se pokazuje fantazmagoriაnom. Istina je da je on “pojeo plod”; to jest, poაeo u០ivati banket sa svojim Anᄐelom najavljen u Stihu 50. (vidi CCXX, I, 31)

59. Umrljan je purpur tvojih usta, O ti sjajni, bijelom slavom usana Adonaia. • Ⴠovek i Bog postoje i opstoje u meᄐusobnoj Ljubavi. Postoji stalni odnos, relacija, veza,

sadejstvo izmeᄐu „njih“ „dvoje“.

Stih 59. Svaki აin Adepta je u stvari poljubac Anᄐela.

60. Pjena gro០ᄐa je poput oluje na moru; brodovi se tresu i podrhtavaju; kapetan broda je uplaᘐen.

• Trojstvo: Svaki deo Duᘐe biva dotaknut utiscima meᄐusobne veze აoveka i boga; u០itak Duha je oluja za more „nesvesnog“, svesni koncepti budnosti – „brod“ su potreᘐeni; ego-centar, kao upravitelj აoveka je uplaᘐen – „on“ nije stvarni Kapetan – Magister, koji je Adept vlada i u០iva u ០ivotu.

Stih 60. Ekstaza odnosa Adepta i njegova Anᄐela rasprᘐuje “normalne” misli; Ego se boji da ၰe izgubiti kontrolu nad tokovima uma. Ovo se (naravno) javlja u manje realnoj sferi, onoj normalne svijesti. Ego je s pravom zabrinut, jer ova ekstaza ၰe dovesti do situacije kada ၰe njegova anihilacija biti neumitna kako bi Adept mogao preၰi preko Bezdana i postati Majstor Hrama. Zapamtite da Ego nije odista centar i kruna individue; zaista, cijela nevolja proizlazi iz njegove la០ne tvrdnje da on to jest.

61. To je tvoje pijanstvo, O ti sveti i vjetrovi otkovitlaᘐe pisarevu duᘐu do sretnoga neba.• Dalje naslade Zemlje vode do „sretnog neba“... აovek/adept je opijen ljubavlju za Boga;

„sveti vetrovi“ su pouke mudrosti Gnoze ovog spisa LXVa.

Stih 61. Ekstaza Znanja i Razgovora Svetog Anᄐela Ⴠuvara donosi mir “pisarevoj duᘐi” (njegovom svjesnom umu) utiskujuၰi takvu energiju njegovim mislima da je njihov uobiაajeni

SKAKAVAC 3.2

23

sukob (koji uzrokuje patnju) postao neva០an, kao ᘐto je osobni antagonizam u nesreၰi pjeᘐadijskog puka zaboravljen uslijed uzbuᄐenja nastalog juriᘐem.

62. O Gospode Bo០e! neka se nebesa sruᘐe u bijesu oluje! Neka pjena gro០ᄐa oboji moju duᘐu Tvojom svjetloᘐၰu!

• Neka sve ono „gore“ i sve ono „dole“ sve postojeၰe bude posveၰeno i predato Adonaiju. Neka se razlikovanje mnoᘐtva boja svede na Jednu Svetlost. Dualnost postoji i ovde u iskazu –jedno su nebesa u besu oluje, a drugo je duᘐa აoveka.

Stih 62. Ali um, znajuၰi da ၰe se stare svaᄐe vratiti kad ekstaza proᄐe, tra០i da ova anestezija bude uklonjena. On te០i da uᄐe u ushiၰenost svakim elementom svoga biၰa, bez obzira na bol. Zna da neၰe nikada biti potpuno zadovoljan sve dok svaka odvojena ០ilica ne zadrhti u harmoniji tim vrhovnim ushitom.

63. Bakhus je ostario i postao Silen; Pan je uvijek bio Pan, zauvijek i bez prekida kroz eone.

• Ipak zemaljska zadovoljenja i u០ivanja, iako privremeno mogu odra០avati ushit Duha, nisu svrha niti potpora stvarnom i kontinualnom postignuၰu tj. trajnom direktnom iskustvu Istine. Ushit აula zgasne od prenadra០aja, ali Duh koji pro០ima Sve (PAN-a) uvek je u ekstazi Svetlosti Nuite – kroz Eone u „postojanju“ vremena i prostora.

• Pan je celokupna manifestacija Univerzuma i protok vremena nema konaაan uticaj na celinu –Duh koji pro០ima sve elemente ne mo០e da zgasne i onemoၰa, Bogovi mogu da se smenjuju na „vlasti“ ali Duh Svetlosti je iznad svega.

Stih 63. On zna da su ni០i tipovi intoksinacije donijeli razdra០enost i da zavrᘐavaju u mrtvilu i senilnosti. Zahtijeva Ludilo Pana, ugraᄐivanje svakog djeliၰa njegova biၰa u jedan simbol koji ukljuაuje Sve. Ovaj simbol treba kombinirati inteligenciju (sveznanje) Ⴠovjeka sa svemoၰi predstavljenom rogovima i kreativnim zanosom poskakujuၰeg Jarca. Ovaj Pan nije intoksiniran veၰ potpuno lud, bivajuၰi ponad razlika (znanje), jer ukljuაuje sve u sebi; on je takoᄐer imun na vrijeme, s obzirom da bilo ᘐto da se desi mo០e biti samo unutar njega; znaაi, svi dogaᄐaji su jednako ispoljavanje njegovih funkcija i stoga praၰeni zanosom, s obzirom da je On ukljuაio sve moguၰnosti u Svom jedinstvu tako da je bilo kakva promjena dio Njegovog ០ivota, აin ljubavi po volji.

64. Opijaj najunutarnjije, O moj ljubavniაe, a ne najizvanjskije! • On se ovde, obraၰa kako bi sve postojeၰe posvetio Adonaiju. Ⴠovek pojmi sebe i kroz svoje

postojanje shvata i Razume Univerzum. Bog nije negde „tamo“ na nekakvom dalekom tronu, meᄐ oblacima fantazije, Bog je unutar Ⴠoveka. Deus est Homo.

Stih 64. Ovo je vjerojatno joᘐ jednom glas Anᄐela. On zapovijeda Adeptu da u buduၰnosti manje pa០nje posveti pretvaranju grubih impresija u u០itke jedinstva. Veၰi je uspjeh uzrokovati da se Nesvjesno pomijeᘐa sa Anᄐelom, jer to je krajnji Sakrament. Adept je previᘐe podlo០an da bi bio zadovoljan svjesnom radoᘐၰu uzrokovanja onih misli koje su uvijek bile izvor greᘐaka da zablistaju აistoၰom i sjajem na dodir Anᄐela. Ali puno je va០nije odreၰi se ovih nagrada, ma kako neizrecivo svete i zanosne one bile, u ០elji da se usavrᘐi najunutarnije Sopstvo, da ga se oაisti od osobnosti i sjedini ga se sa Univerzumom, mada je takvo Postignuၰe preduboko za direktan svjesni uvid.

65. Tako je to - uvijek isto! Naciljao sam u oguljeni ᘐtap mog Boga i pogodio sam; da, pogodio sam.

• ADONAI je Phallos Duha – Jednota Boga i Ⴠoveka. U poაetku postoji podvojenost, odvojenost, relacija i odnos „dvojice“ su-uაesnika ove Misterije LXVa, ali na posletku, აak i kroz Razumevanje Zemlje, dolazi do shvatanja da je to „dvoje“ neodvojivo i upravo Jedno.

Stih 65. Tajnim kodom Adept potvrᄐuje da je istog spola (takoreၰi) kao i njegov Anᄐeo. Ovo nije sjedinjenje razliაitih koje proizvodi tertium quid (Lat. “treၰa stvar”), veၰ realizacija identiteta, kao povratak u svijest iz delirijuma, აija ekstaza ne nosi nikakve plodove koji bi

SKAKAVAC 3.2

24

ukljuაili nove odgovornosti, nove moguၰnosti tuge, veၰ je samodostatna, bez proᘐlosti i buduၰnosti.

“Oguljeni ᘐtap” je stvaralaაka Energija Anᄐela, liᘐena svih velova, usmjerena ka Zenitu, spremna i nestrpljiva da djeluje. Adept ustvrᄐuje s radoᘐၰu da je te០io ujediniti se s ovom Idejom i uspio.

Ovime zavrᘐava opis odnosa Adepta i njegovog Anᄐela ᘐto se tiაe elementa Zemlje, konkretnog i manifestiranog aspekta Prirode. Cijela je iluzija uniᘐtena; kruh je postao tijelo Boga. Ipak ovo je najni០i oblik postojanja; u slijedeၰem poglavlju ၰemo razumjeti kako je um -za razliku od sadr០aja misli - proაiᘐၰen i posveၰen Magikom Adepta.

II Poglavlje

Prethodno poglavlje opisuje efekat djelovanja Znanja i Razgovora Svetog Anᄐela Ⴠuvara na vanjski izgled stvari i senzacije time izazvane; to je transmutacija elementa Zemlje i odgovarajuၰeg dijela duᘐe, Nefeᘐa. Sada se okreၰemo Elementu Zrak, sposobnosti zvanoj Ruah, koji je um promatran kao instrument intelektualnog razumijevanja, maᘐina adekvatna za analizu impresija i njihovog interpretiranja u terminima svjesne misli. Rad na postignuၰu Znanja i Razgovora Svetog Anᄐela Ⴠuvara poაinje u Tifaretu, srediᘐtu Ruaha, a rezultat uspjeha je harmoniziranje, koncentriranje i uzdizanje mjeᘐavine nejasnih ideja koje su sugerirane besmislenim multipliciranjem mentalnih koncepcija.

• ADONAI se Adeptu prikazuje u mnoᘐtvu vizuelnih i pouაnih formi koje imaju posebno znaაenje Duᘐi i kroz koje Adept pojmi svoj odnos sa Bogom.

1. Ja uᄐoh u planinu od lapis-lazulija kao zeleni sokol ᘐto na prijestolju Istoka meᄐu tirkiznim stupovima sjedi.

• Planina Inicijacije je u boji nebeske, plave, koja je odraz Adonaija. On je Zeleni soko, kao vazduh zelen i aktivan kao soko; na Istoku gde je presto Sunca, davaoca Iluminacije, on je izmeᄐu stubova polarnosti. Adept je „u obliაju“ zelenog sokola, najduhovnijeg obliაja vazduha, a samim tim i lik Sunca koje upravlja svetom sa Istoka (mesta gde se Sunce „raᄐa“).

Stih 1. Opisuje uzlazak Bo០anske Svijesti (Sokol) obojene ljubavlju (zeleno) u svijet zvjezdanog prostora (lapis-lazuli, koji je plav sa mrljama zlata) uravnote០enom putanjom od zemlje do neba (tirkizni stupovi). Istok je strana svijeta pridodana Zraku, a Sokol je tamo “ustoliაen”, to jest, stabilan. Ma kakva misao uskrsla u umu niᘐta ga ne mo០e uznemiriti.

2. I tako dospjeh u Duant, staniᘐte zvijezda i zaაuh glasove kako glasno nariაu. • Duant, staniᘐte zvezda je Hokmah, u njemu svaka Duᘐa-Zvezda, koji su muᘐkarac i ០ena ima

svoj glas, svoju reა i proklamaciju Istine.

Stih 2. Buduၰi otvorena prema cijelom Univerzumu, Duᘐa აuje sve ᘐto je reაeno. (Zrak je nositelj zvuka).

3. O Ti koji si ustoliაen na Zemlji! (tako mi reაe izvjesna Osoba Pod Velom) ti nisi veၰi od svoje majke! Ti siၰuᘐna mrljo praha! Ti si Gospod Slave i prljavi pas.

• Osoba pod velom je I.S.I.S., ona se obraၰa duᘐi Adepta, koji je inkarniran na Zemlji – ona je nebesko „He“ Tetragramatona, kao ᘐto je njegova telesnost „He“ Kraljevstva. On na taj „naაin“ ne mo០e biti „veၰi“ ili „znaაajniji“ od Binaha, Razumevanja – celokupna struktura Univerzuma ima svoj smisao i ne mo០e se kamen sa zemlje baciti tako daleko da ode dalje od neba.

• I ovaj stih prikazuje tri para dualnosti. Tu su odnos „Boginje“ i inicijata, komparacija njene „veliაine“ i njegove materijalne „beznaაajnosti“, kao i relacija slave duha i animalnosti აoveაijih sirovih osobina.

SKAKAVAC 3.2

25

Stih 3. “Osoba pod velom” (Izida) objaᘐnjava da ni jedna individualna svijest ne mo០e biti niᘐta viᘐe od sfere koja ju je rodila i koja saაinjava njenu okolinu. To je jednako uzviᘐeno i bezvrijedno, jer su ove kvalitete samo iluzije proizvedene iz umjetnih relacija, koje mogu biti odabrane po volji.

4. Obruᘐivᘐi se dolje, opustivᘐi svoja krila, stigoh u tamno-sjajna staniᘐta. Tu u tom bezobliაnom bezdanu ja bijah uაinjen uაesnikom Obratnih Misterija.

• On se iz sfera vrhovne trijade „spustio“ sveᘐၰu ispod granice „Ponora“ i pojmi osobine stvorenog Univerzuma. U tome j sve izokrenuto u odnosu na Svest koja obitava iznad Ponora. Materijalno je „inverzija“ i nasuprotnost Duhovnom, kao joᘐ jedan od koncepata odnosa dualnosti.

Stih 4. Bo០anstvo, u cilju svog ostvarenja, se mora dobrovoljno podvrၰi prolasku kroz iskustvo nesavrᘐenstva. Ono mora uzeti Sakrament koji ga sjedinjuje sa tamnim glamurom “Zla”, drugim dijelom onoga ᘐto “Grijeᘐnika” egzaltira do “Bo០anstva”.

5. Patio sam u smrtonosnom zagrljaju Zmije i Jarca; iskazivao sam pakleno ᘐtovanje sramoti Khema.

• Zmija i Jarac su „staze“ Ajin i Nun – „ON“ Dualni odnos „muᘐkog“ i „០enskog“ kosmiაkog principa.

• Khem je „crna zemlja“, manifestovani svet u kojem se duhovno inkarnira u pojedinaაnom „ljudskom“ nosaაu.

• Patnja je jedno od obele០ja izgaranja u vatri sveta, „pakleno ᘐtovanje“ se odnosi na Geburah – i daje izvesnu naznaku o Velikim Magijskim operacijama Adeptus Majora koji izvodi Magiku koja osna០uje i ostvaruje njegov Veliki Rad..

Stih 5. Ono prihvaၰa formulu: (a) Dualnosti, to jest, ០ivota kao vibracije. (1) Smrti. (2) Iluzije Znanja. (b) Progonstva. (1) Strasne ័udnje. (2) Rada. Ono prihvaၰa sramotu bivanja Bogom zatoაenim u animalnu formu.

6. Unutar toga je bila ta vrlina, da Jedno postaje sve. • Jedan opis Tifareta.• Iz Jednog – Ketera se manifestovalo, stvorilo „Sve“ PAN – აije je srediᘐte Sunce.

Stih 6. Predmet ovog აina je realizirati moguၰnosti neაije jedinstvenosti predstavljanjem svoje cjelovitosti kao bezbroja pojedinaაnih sluაajeva, baᘐ kao ᘐto netko mo០e pokuᘐati dobiti ideju znaაenja “poezije” studirajuၰi sve pristupaაne poeme. Niᘐta od ovog ne mo០e biti viᘐe od nesavrᘐene ilustracije apstraktne ideje; ipak samo kroz ovakve konkretne slike mo០e netko razumjeti ᘐto to znaაi. 7. -16. Rijeka je struja misli. Barka je svijest. Purpurna jedra su strasti koje odreᄐuju njen kurs, a ០ena je აisti Ideal koji netko nastoji uაiniti svojom stalnom preokupacijom i vodeၰim naაelom svojeg svjesnog ០ivota. Ova “០ena”, iako je od zlata, je samo be០ivotna slika. Rijeka je od krvi; to znaაi da struja misli mora biti poistovjeၰena sa svrhom vlastitog ០ivota, a ne puki medijum za odra០avanje svake usputne impresije.

7. Zatim sam ugledao viziju rijeke. Na njoj je bio maleni brod; a u njemu pod purpurnim jedrima bila je ០ena od zlata, kip Asi iskovan od najfinijeg zlata. I rijeka je bila od krvi, a brod od sjajnog აelika. Volio sam je i izgubivᘐi svoj pojas, bacio sam se u bujicu.

• Necah; Reka ០ivota, nosi duᘐu (maleni brod) kojoj je inspiracija i vodilja u liku Boginje Razumevanja – Asi, tj. I.S.I.S. Pojas je Krug koji opasuje identitet აoveka – oslobodivᘐi se ograniაenih liაnih vezanosti on se prepuᘐta Toku.

SKAKAVAC 3.2

26

Stih 7. Barka je od აelika. Proizlazi da svijest mora biti sposobna oduprijeti se upadu bilo kakvih nepo០eljnih misli. Ljubeၰi ovaj ideal, Aspirant se oslobaᄐa svega ᘐto ga sputava (srama, sebiაnosti, itd. - “izgubivᘐi pojas”) i gubi svoj ego u samoj Misli (“bacih se u valove”).

8. Uskoაio sam se u maleni brod i tijekom mnogih dana i noၰi sam je ljubio, paleၰi prekrasan miris pred njom.

• Hod; svesna i promiᘐljena odanost ideji vodilji, koja se osna០uje „mirisima“ nadahnuၰa uma.• I ovde postoji odnos Adepta i Adonaija: maleni brod koji plovi reom je podrᘐka Adonaija

velikoj Ljubavi Adepta za njega.

Stih 8. On se poistovjeၰuje sa აistom svijeᘐၰu, svijeᘐၰu - imun od, pa ipak plutajuၰi na misaonom toku - i posveၰuje se ovom Idealu sa pjesniაkim i religioznim ០arom.

9. Da! ja dao sam joj od cvijeta svoje mladosti. • Jesod – cvet osna០enosti entuzijazma.• Ideal Duha, sam Adonai je fokus Adeptovog obo០avanja.

Stih 9. On posveၰuje svoju kreativnu energiju Idealu.

10. Ali ona se nije pomaknula; moji poljupci su je samo uprljali tako da je pocrnjela preda mnom.

• Adonai nije promenljiva forma ili ideja, „on“ je kompleks Duhovne sile i stoga se „ne pomera“ jer je iza elemenata. Njega se mo០e obo០avati toliko da se i oformi njegov lik i obliაje, da dobije „materijalni“ prikaz u Malkutu; ali to je „uprljana“ i nestvarna slika koja nije stvarnost duhovne suᘐtine Boga.

Stih 10. Ovaj proces uniᘐtava povrᘐnu ljepotu Ideala. Ljepota je iskvarena dodirom smrtnosti.

11. Pa ipak sam je obo០avao i dao sam joj od cvijeta svoje mladosti. • Luda obo០ava Boga bez razlike, kako na „viᘐim“ ravnima, tako i u Kraljevstvu materije. Luda

ne pravi razlika izmeᄐu „likova“ Boga koje obo០ava jer „zna“ da je Bog prisutan u svakom „delu“ i elementu Univerzuma.

Stih 11. Uprkos razoაaranju, Aspirant ustrajava na “ljubavi pod voljom”. On se daje potpuno Istini, აak i sada kada izgleda tako tamna i zastraᘐujuၰa.

12. Tako se zbilo da je zbog toga ona oboljela i izopaაila se preda mnom. Gotovo se bacih u bujicu.

• On u sebi ima potencijale i osobenosti Mudrosti Magusa, dok je „ona“ Razumevanje. On se toliko predao „odnosu“ izmeᄐu „njega“ i „Boga“ da se ta relacija izopaაila tj. uაvrstila je dualnost. To opაinjava i vezuje Adepta.

Stih 12. Ideal se sada razbija u ogavne oblike, te viᘐe nije prepoznatljiv kao objekt njegove ljubavi. On je iskuᘐavan ០eljom da napusti Ideal i da tra០i spas od Svjesnosti bacajuၰi se u one uznemirujuၰe misli koje ga okru០uju.

13. Tada na predodreᄐenom zavrᘐetku njeno tijelo je postalo bijelje od mlijeka zvijezda, a njene usne crvene i tople poput zalazeၰeg sunca, a njen ០ivot u០arenost bijela vreline podnevnog sunca.

• Gimel; Prvosveᘐtenica Srebrne Zvezde – ovo je „opis“ njene pojavnosti u Svetlosti.• „Predodreᄐeni zavrᘐetak“ je Kruna, a ona svojim svetlom i svojim osobinama odra០ava

„sebe“ kroz Sunce u njegovim „polo០ajima“ tokom dana. Ona je veza Ketera i Tifareta.

Stih 13. Ovaj oაaj naglo iᘐაezava. Njegov se ideal pojavljuje u svom pravom obliku, ០iva ០ena umjesto mrtvog kipa od zlata. Njena je supstanca sada აiᘐၰa od same zvjezdane svjetlosti; njene usne - instrumenti njenog govora i njenih poljubaca - su pune ០ivota i topline sunca -t.j., one obeၰavaju odmor, ljubav i Ljepotu (Hathor, boginja Zapada). Ona je ០iva s აistom

SKAKAVAC 3.2

27

energijom iz srediᘐta sistema kojem aspirant pripada: t.j., ona je realizacija stvaralaაke ideje აiji je do sada bio samo jedan dio.

14. Tada se ona podi០e iz bezdana Vjekovnog Sna i njeno tijelo me obgrli. Potpuno se stopih sa njenom ljepotom i bijah zadovoljan.

• Dalet – Velika Babalon – i to je jedna od „prikaza“ ADONAI-ja.

Stih 14. Tama proᘐlosti nestaje kako Ideal obuhvaၰa Aspiranta; i njegov se Ego rastapa u ekstazi jedinstva s njom; on postaje suᘐtina sve Radosti.

15. A rijeka je tada postala rijeka Amrit, a maleni აamac koაije od mesa, a njegova jedra bijahu krv srca koje me je nosilo, koje me je nosilo.

• Heh – Zvezda; Trojstvo povezanih dualnosti, koje predstavljaju „prelivanje“ Vodolije, gde reka postaje Amrit, აamac postaje koაije, jedra su krv srca, to su identiაe „funkcije“ i osobine Adonaija koje se pojme Tokom i prepuᘐatanjem Toku Aquariusa.

• Reka je za nekoga sila koja nosi აoveka, za drugoga je u០itak i blagoslov extaze besmrtnog poimanja ០ivota; აamac je duᘐa-telo isto kao i „koაije od mesa“ koje su oაitiji prikaz telesnog nosaაa duᘐe; jedra broda se osna០uju vetrom uma, te na taj naაin აovek inteligencijom upravlja svojim ០ivotom, a krv srca je u stvari sila koja odr០ava ០ivot duᘐe unutar tela.

Stih 15. Sada njegove misli postaju besmrtne; njegova svijest je shvaၰena kao nositelj njegova psihiაkog ០ivota - umjesto obrnuto, kako neinicirani zamiᘐljaju. Njegove strasti nisu viᘐe simptomi nezadovoljstva, veၰ su jednake s njegovim individualnim ០ivotom. Stoga nema sukoba s Prirodom. Sama Volja je Sopstvo.

16. O zmijska ០eno zvijezda! Ja, აak i ja sam te oblikovao iz blijede statue od finog zlata. • On se obraၰa Adonaiju shvatajuၰi ga kao NUIT – koju je pak sebi, na drugoj razini, prikazao

kao „statuu“ od „zlata“, dakle, i to je solarna svetlost Adonaija.

Stih 16. Moj osobni koncept Nuite je rezultat Magiაke Operacije koju sam izvodio kako bih dao ០ivot idealu kojeg sam prvobitno imao u svom srcu, obo០avao i odluაio realizirati. Cijeli pasos opisuje proces rada s bilo kojom danom idejom kako bi ona bila dovedena savrᘐenstvu.

17. Takoᄐer i Sveti izaᄐe pred mene i ugledah bijelog labuda kako plovi plavetnilom. • Sveti je naravno Adonai, a ovde ga Adept pojmi kao „Labuda“ koji „plovi“ nebom, tj. v isinama

Duha.• On ga je ovde „spazio“ kako stupa pred njega; ovo je Vizija primerena naznaაenoj razini, koja

se prelama kroz elemenat Vazduha (osobina celokupnog poglavlja knjige).

Stih 17. Labud je ekstatiაna Svijest Adepta. Ona je uravnote០ena u bezgraniაnom svemiru, podr០ana Zrakom - t.j., medijem misli.

18. Meᄐu njegovim krilima sam sjedio, i eoni prohujaᘐe. • ADONAI uvek nosi Duᘐu, let tj. postojanje svesti utelovljene u ០ivotnoj sili uvek se „oslanja“

na Bo០ansku potporu.• Het („koაije“ koje nose Adepta).

Stih 18. U Ekstazi vrijeme stoji.

19. I tako, labud je letio i spuᘐtao se i uzlijetao, pa ipak ne dospjesmo nigdje. • Nema poაetka ni kraja, nema odrednice leta u nizu inkarnacija; Zmijoliko kretanje, talasanje

osobenosti inkarnacija u kojima duᘐa obitava u svetu. Kontinuum je toliko „dugaაak“ da se pru០a u beskraj te se ne vidi na taj naაin smisao postojanja. Adept ne pojmi smisao postojanja kao „აovek“ (ali ၰe to shvatiti kao Magister kada bude shvatio jednotu i neodvojivost sa Adonaijem).

Stih 19. Ekstaza se kreၰe od jedne uzviᘐene Radosti do druge; ali napretdak nije moguၰ u savrᘐenstvu. Stoga nema cilja kojem bi te០ili ovi pokreti.

SKAKAVAC 3.2

28

20. Mali ludi djeაak ᘐto je putovao sa mnom obrati se labudu i reაe: • Jod – merkurovska ljudska inteligencija Ruaha, je „dete“ naspram Duhovne „veliაine“ Boga.

On i dalje istrajava u „odnosu“ sa Bogom, i dalje ne prevazilazi odvojenost dualnosti.

Stih 20. Djeაak je ljudski razum, koji zahtijeva mjeru kao prvi uvjet razumljive spoznaje. Svjestan vremena, on ne mo០e razumjeti zaᘐto svo ovo kretanje nije dovelo labuda blizu neke fiksne toაke ili kako to da odnos poაetne toაke prema sadaᘐnjoj poziciji nije uvijek-prisutan nemir. On ne mo០e pojmiti kretanje koje nije u odnosu sa fiksnim srediᘐtem.

21. Tko si ti koji ploviᘐ i letiᘐ i spuᘐtaᘐ se i di០eᘐ uprazno? Vidi, mnogi eoni su proᘐli; odakle dolaziᘐ? Kuda misliᘐ poၰi?

• Kaf; Dinamika Univerzuma – On je zaაuᄐen „besmislom“ postojanja Univerzuma, jer Ruah ne mo០e shvatiti Duhovno – On pojmi aktivnosti, pojavnosti, „dogaᄐaje“, prostor i vreme postojanja Univerzuma, ali mu se pokuᘐava pribli០iti kroz ០elju da umom shvati smisao –stoga se obraၰa Adonaiju za pouku, za Gnosis, za samo objaᘐnjenje prirode Adonaija.

22. I smijuၰi se ja ga ukorih, govoreၰi: Niotkuda! Nikud! • Istina je da je Adonai u stvari u svom „najაistijem“ i „najsmislenijem“ s,islu u stvari Niᘐta –

AIN / Nuit. Adept je „ukoren“ poᘐto bi njegov um veၰ trebao da shvata strukturu Univerzuma te da je sebi slo០io smisao postojanja kroz kabalu i posmatranje pojavne prirode (ispod Ponora), te na taj naაin veၰ mo០e da ima shvatanje da je „ono“ najviᘐe Duhovno, ono suᘐtastveno i iznad Svega, jedino tumaაeno kao „Niᘐta“ – najdalji, tzv. „treၰi“ veo „negativnog „postojanja“ iznad Drveta ័ivota.

Stih 22. Ja odgovaram da, shvaၰajuၰi kontinuitet (Nuit) kao takav, ne postoje nikakve “prostorne-oznake”.

23. A poᘐto je labud ᘐutio, on uzvrati: Tada, ako nema cilja, აemu ovo vjeაito putovanje? • „Mem“ daje odreᄐeni utisak o „svrsi postojanja“ tj. o „veაnom putovanju“ – a to je ideja da

Bo០anstvo kreira svet po svom naumu i da su ljudske duᘐe nosaაi unutarnje Svetlosti, koji se inkarniraju radi Misterije te Kreacije.

Stih 23. Labud je naravno u tiᘐini: Ekstaza nadilazi izra០avanje. Razum tra០i motiv kretanja, u odsutstvu svih odrediᘐta.

24. I ja naslonih svoju glavu na Glavu Labuda i nasmijah se, govoreၰi: Zar nije neizreciva radost u ovom besciljnom letu? Zar onaj koji ០eli postiၰi neki cilj nije zabrinut i nestrpljiv?

• „Oni“ su u ovom momentu vrlo bliski svojom suᘐtinom, ali ipak samo „naslonjeni“, ne i Jedno; On se prepustio Letu Ljubavnika.

• Onaj koji „០eli“ postiၰi neki cilj ០ivi u fiksaciji na „pogreᘐan“ ideal, poᘐto je jedini pravi ideal shvatanje Jednote sa Adonaijem. Ne mo០e se tom cilju predodrediti vreme ispunjenja, a duᘐi to donosi nemir, brigu, patnju, mnoᘐtvo umnih sputavanja i organizovanja ០ivotnih okolnosti koje ne dose០u stvarni cilj – obitavanje u Bo០anskom Duhu.

Stih 24. Pribli០avajuၰi ovu misao ekstazi Adept se smije, kako iz აiste radosti tako i bivajuၰi zabavljen neprihvatljivom apsurdnoᘐၰu “racionalnih” argumenata od kojih je sada zauvijek slobodan. On izra០ava svoju ideju na slijedeၰi naაin: nesputano vje០banje vlastitih sposobnosti je აisti u០itak; ako osjetim potrebu za dosizanjem nekog cilja, to ၰe ukljuაivati bol ០udnje, naprezanje u pokuᘐaju i strah od pogreᘐke.

25. A labud je i dalje ᘐutio. Ah! ali mi plovismo beskrajnim Ambisom. Radost! Radost! Bijeli labude, nosi me uvijek uvis meᄐu svojim krilima!

• Adonai obitava u Tiᘐini, a obliაja i vizije se smenjuju u Adeptovom umu.• Uvis stremi staza Strele – stuba kojim se svest uzdi០e od Kraljevstva i Temelja do Sunca koje

prima Svetlost Krune.• Na nebu sazve០ᄐe labuda je vrlo sliაno obliაju Krsta, „meᄐu krilima“ jeste aluzija na Srediᘐte

u odnosu na Krst Elemenata – dakle Duh.

SKAKAVAC 3.2

29

Stih 25. Ekstaza ostaje nepomuၰena. Ali dijalog je uzrokovao da se Adept mnogo dublje osvrne na svoje stanje bla០enstva, tako da Ekstaza postaje nepokretna, ostvarujuၰi svoj savrᘐeni odnos sa beskonaაnoᘐၰu kontinuuma. Adept zahtjeva da ekstaza bude neprekidna.

26. O tiᘐino! O ushitu! O svrᘐetku stvari vidljivih i nevidljivih! Sve je ovo moje, koji jesam Niᘐta.

• Izgleda da ovde i Adept noᘐen ekstazom dose០e poimanje i do០ivljaj da je upravo on sam to Najviᘐe Niᘐtavilo – jedno sa Nuit, koja mu se javlja (povremeno) kao Adonai.

Stih 26. Tiᘐina prekida nesavrᘐenstvo podrazumijevano u govoru - sve rijeაi su dokaz dualnosti, prekidanja Savrᘐenstva. Ushiၰenje: kraj konflikta izmeᄐu bilo koje dvije stvari; one su rastvorene Ljubavlju; te, gubeၰi osjeၰaj Ega koji uzrokuje bol do០ivljavanjem odvojenosti od Svega, svoje nesavrᘐenosti, oslobaᄐanje od napetosti se izra០ava ushiၰenjem. “O kraju svih stvari, vidljivih i nevidljivih!” Ovo ne samo da znaაi da sve stvari - buduၰi su nesavrᘐene - su uniᘐtene, nego i to da je to njihov istinski cilj - 㱀㭐㮰㯰㰰 - njihovo savrᘐenstvo. “Ovo je sve moje, koji Nisam”. Adept je sada opsjednut svim stvarima, stigavᘐi do stanja zvanog “Nisam” koje ih sve ukljuაuje i kojeg su oni samo odrazi. Sve dotle dok god je on bio pozitivni Ego, bio je jedan od njih i opreაan njima; oni nisu bili njegovi. Da bi ih napravio svojima on mora postati kontinuum u kojem sve stvari egzistiraju potencijalno kao აlanovi bilo koje serije koja mo០e biti odabrana da poka០e bilo koju ០eljenu osobinu svoje Prirode.

27. Bljeᘐteၰi Bo០e! Dozvoli mi da naაinim statuu od dragulja i zlata za Tebe! da je ljudi mogu zbaciti dolje i izgaziti u prah! Da bi oni mogli vidjeti Tvoju slavu.

• Oko Iluminacije koje obasjava Zapaljeni toranj აovekove elementalne i nepostojane materijalnosti. Kula je fantastiაna i moၰna graᄐevina (kao i „statua“ od dragulja i zlata – koji su simboli kvaliteta duᘐe) ali ona kao „egoizam“ mora pasti (statuu lepote gaze u prah – prah su misli uma, ideje kojima um pokuᘐava objasniti lepotu „statue“ tj. odreᄐena oseၰanja koja se javljaju u duᘐi prilikom poimana Adonaija.

Stih 27. Adept je pokrenut da prika០e Bo០anstvo koje je opazio pomoၰu poezije. On predviᄐa da ၰe svjetovnjaci biti razbjeᘐnjeni, da ၰe prezrijeti njegove knjige i izgaziti ih nogama; ali dok to budu radili njihove ၰe oაi biti otvorene slavi Boga. Ovo mo០e znaაiti da ၰe moj rad probuditi pravi religiozni ០ar u onima koji su potpuno izgubili vjeru i viziju; njihov bijes protiv mene ၰe ih potaknuti da shvate da je na dnu njihovih srca osjeၰaj da su oni duhovna stvorenja.

28. Neၰe se priაati na trgovima da sam ja doᘐao, onaj koji treba doၰi; ali Tvoj ၰe dolazak biti jedna rijeა.

• On je Car, vladar, Prorok drevnih Bogova, on kao nosaა i emisar Bo០anske promisli i pouke nije „va០an“ – va០na je Reა koja je Vibracija suᘐtine Istine Univerzuma i Ljudske Duᘐe.

• Ovo je i Reა Aeona svakog inkarniranog Magusa, koji obznanjuje svoje poimanje Kosmiაke Gnoze Adonaija.

Stih 28. Moj religijski rad neၰe rezultirati u prepoznavanju mene kao Osloboditelja; ali ljudi ၰe priznati da je Duh Sunაanog Boga Horusa dahnuo nad njima i dao ០ivot njihovoj glini.

• A koliko nas samo malo shvata ovaj komentar? – ipak u០ivajuၰi u sreၰnoj okolnosti da je kroz njega u svet doᘐla tako predivna Gnoza.

29. Ti ၰeᘐ se iskazati u neiskazanom; na tajnim mjestima ljudi ၰe te sretati i Ti ၰeᘐ ih nadvladati.

• Skrivena „mesta“ su od staze Quof, tajna mesta, kao i dvanaesta kuၰa „horoskopa“ აovekove inkarnacije.

Stih 29. Horus (toაno znaაenje “Horusa” u ovom pasosu mora biti uzeto iz CCXX, pogl. III) ၰe biti prepoznat kao objaᘐnjenje svih onih energija Univerzuma za koje znamo da moraju postojati, mada ih naᘐa osjetila ne mogu primjetiti. Ljudi ၰe opaziti Horusa kada istra០uju

SKAKAVAC 3.2

30

misterije Prirode - t.j., Nesvjesno u Ⴠovjeku ili strukturu Atoma. Prisiliti ၰe ih da priznaju kako je On taj krajnji princip iza svih manifestacija, nasuprot njihovih starih teorija. Stihovi 30.-36. Djeაak je Ganimed, orao je ptica Jupitera. Ovdje je on slika Adepta.

30. Vidjeh blijedog tu០nog djeაaka kako le០i na suncu preko mramora i plaაe. Sa strane mu je bila zaboravljena lutnja. Ah, ali on plakaᘐe.

• 200 – Sunce; deo prikaza „Tarot“ karte, tj. misterije staze Reᘐ. Adonai sada prikazuje Adeptu viziju u kojoj postoji relacija deაaka koji le០i – na zemlji, nad njim je Sunce, a lutnju ne koristi, jer liაni rad staje kada se u០iva u Lepoti svetlosti Sunca. On plaაe od sreၰe i ushita lepote.

Stih 30. On je blijed, kao da je svoju krv predao svom Djelu. On je tu០an, kao da razumije Tugu Univerzuma. (Njegov ga je Rad uაinio svjesnim ovoga). On je legao dolje, iscrpljen i pitajuၰi se da li ima smisla raditi. On je na mramoru; to znaაi, gole teᘐke აinjenice postojanja, usprkos svom uljepᘐavanju, ozljeᄐuju njegovo tijelo. On je na sunაevoj svjetlosti; on i predobro vidi Prirodu. Njegov Anᄐeo sja nad njim, ali iz nepristupaაnih visina. On plaაe: on აija je du០nost toაiti vino Bogovima, mo០e samo prolijevati slanu vodu na jalovu zemlju. On je legao i აak je zaboravio lutnju. On ne mo០e stvarati muziku; on je აak izgubio sjeၰanje da je u davnini mogao.

31. Tada se iz bezdana slave pojavi orao i prekri ga sjenom. Sjena bijaᘐe tako tamna da se on viᘐe nije vidio.

• Vizija Aeona; Orao je Lagaᘐki – LGᘀ je 333, koji prekriva „senkom“ Bo០anstvenost Ognja Logosa i Vladara Aeona. Vazduh (ovog poglavlja) je i skup ili pak beskraj misli koje skrivaju stvarnu Viziju Adonaija – tako da Adept ne vidi njegovu Slavu ni Svetlost.

Stih 31. Orao simbolizira utjecaj Oca Bogova, takoᄐer i najviᘐu formu Magiაkog ័ivota i Gospodstvo nad Zrakom, t.j., moၰ vladanja svijetom misli. Ovo ga prekriva sjenkom skrivajuၰi njegovu osobnost od pogleda.

32. Ali zaაuh lutnju kako ០ivo progovara kroz plavetni mirni zrak. • Zvuk prodire titrajima kroz prostor Kraljevstva. Zvuk je Adonai, i lutnja je Adonai, i plavetni

mirni zrak je Adonai. Zvuk je misao, lutnja je Um, zrak je Duᘐa/Duh.

Stih 32. Tako nadahnut on nastavlja svoju glazbu s radoᘐၰu. Zrak postaje miran; ᘐto znaაi, nikakve ga misli ne uznemiruju, a on je plave boje, buduၰi ispunjen duhovima svetosti, ljubavi i აistoၰe.

33. O! glasniაe Ljubljene, neka Tvoja sjenka bude preko mene! • Adonai je „glasnik“ Nuite. Adept shvata da je njegova Ljubav u stvari usmerena ka Nuit, ali

njegova duᘐa prvo mora da pojmi Sve osobenosti Univerzuma, pa i bo០ansku manifestaciju koja se „naziva“ Adonai – da bi hijerarhijom postignuၰa dosegao Jednotu sa „njom“.

Stih 33. Adept priziva rijeა svog Anᄐela kako bi utihnuo sve osobne misli.

34. Mo០da je Smrt Tvoje ime ili Sram ili Ljubav. Ali sve dok mi donosiᘐ vijesti od Voljene, neၰu pitati tvoje ime.

• Pokuᘐava da shvati Adonaija – daje mu razne osobenosti, zavisno kako „pokuᘐava“ da misli o nemu i da shvati njegove beskrajne moguၰnosti pojavnosti za dodeljenu duᘐu. On shvata da je Adonai poput Metatrona, glasnik, „arhanᄐeo“ Krune i Svetlosti kojom se zaodenula Boginja Beskraja, koja je Niᘐta. On mu daje epitete, promiᘐlja o njemu, ali se ne usuᄐuje da ga definiᘐe kao konstantu – Ime.

Stih 34. On ၰe to prihvatiti u bilo kojem obliku se pojavilo; makar i sama smrt bila neophodna da dokine dosaᄐivanje Ega ili Sramota da nije u stanju potvrᄐivati se ili Ljubav koja uniᘐtava ambiciju.

SKAKAVAC 3.2

31

35. Gdje je sada Majstor? viაu mali budalasti djeაaci. Mrtav je! Osramoၰen je! Vjenაao se! i njihov podsmijeh ၰe odzvanjati svijetom.

• Magister je „venაan“ sa Adonaijem, ᘐto znaაi da je pojmio Jednotu s njim i suᘐtinsku neodvojivost.

• Mrtav je – Ⴠovek Zemlje (jer joᘐ u materiji ne pojmi Duh); Osramoၰen je – Ljubavnik (jer obitava u odvojenosti, dualnosti); Venაao se – Samotnik – on je Jedan, nema Njega i Boga, on je Magister koji je i Ⴠovek i Bog, bez razlike.

Stih 35. Njegove “racionalne” predrasude ၰe vjerojatno pitati - u tom sluაaju - “ᘀto je s tvojim magiაkim ambicijama? Ti nisi Majstor kakav si ០elio biti; ti si jednostavno rob tog svog Anᄐela - ᘐto god to moglo znaაiti - tvoja je osobnost uguᘐena, tvoje su ambicije propale, tvoja jedina okupacija je da budeᘐ odjek njegovim naputcima, koje აak ni ne odobravaᘐ. Ti si uniᘐtio svoje Sopstvo; zavrijedio si grdnju svojih prijatelja; napustio si svoju karijeru i vezao se za ០enske hireve.”

36. Ali Majstor ၰe dobiti svoju nagradu. Smijeh onih koji se rugaju biti ၰe valovi u kosi Voljene.

• Nagrada Majstora jeste Duhovno Razumevanje i Mir koji proistiაe iz realizacije Jednote sa Adonaijem. Magister je Adonai.

Stih 36. Adept priznaje da su se tijelo i um, ostavljeni njihovoj sudbini, sreli s ovim katastrofama. Ali prisnost sa svojim Anᄐelom koju je postigao dobrovoljno se odriაuၰi svekolike brige za vlastite poslove opravdava njegovo ponaᘐanje; i predbacivanja njegovih intelektualnih predstava nisu nisu prihvaၰena. Njemu su ona uskomeᘐanost kose Ljubljene (zraაeၰe energije Anᄐelove Osobnosti); to jest, ona prizivaju njegovu usmjerenost nekoj od Njegovih Slava.

37. Vidi! Bezdan Velike Dubine. Unutra je moၰni delfin ᘐibajuၰi svoje bokove silinom valova.

• Opet se Adonai prikazuje u Viziji, jedna sna០na misao „pliva“ bezdanom dubine – Adonai nije jedna sna០na Misao ili sila koja „pliva“ Ruahom, on je energija Duhovne Svesti koja „pliva“ beskrajnim bezdanom (haosa).

38. Tamo je takoᄐe i zlatni harfist, koji svira beskrajne tonove. • Nova vizija Adonaija – on „svira beskrajne tonove“ – uvek nadahnjuje duᘐu Adepta.

39. Tada je delfin u០ivao u tome, odbacio svoje tijelo i postao ptica. • Vizija Adonaija se menja samom promenom razine poimanja sebe i sveta. Pretakanje Vodenih

vizija.

40. Harfist takoᄐer odlo០i svoju harfu i poაne svirati beskrajne tonove na Panovoj fruli. • Adonai proizvodi zvuke, tj. vibracije postojanja Svega – Pana.

41. Tada ptica neizmjerno po០eli to bla០enstvo i odla០uၰi svoja krila postade ᘐumski faun. • Vizija se menja, Adept poima prikaze Adonaija tra០eၰi ga smislom u svemu „viᄐenom“.

42. Harfist takoᄐer odlo០i Panovu frulu i ljudskim glasom poაne pjevati svoje beskrajne tonove.

• Evolucija Vizije, nakon simbola biၰa i ០ivotinja Adonai mu se prikazuje kao Ⴠovek ukazujuၰi da je Adonai აovek, tj. On sam. To je on ᘐto vidi u viziji. Adept vidi sebe, vidi Adonaija.

43. Tada fauna obuze ushit i daleko ga je slijedio; konaაno harfist zaᘐuti i faun postade Pan u srediᘐtu prvotne ᘐume Vjeაnosti.

• Vibracije elemenata su postojanost Univerzuma, Svega (ᘐto je PAN). Sve to „postoji“ unutar Tela Boginje NUITH.

44. Ti ne mo០eᘐ oაarati delfina ᘐutnjom, O moj proroაe!

SKAKAVAC 3.2

32

Stihovi 37.-44. Ovaj je odjeljak parabola sa nekoliko primjena. 1. Opisuje metodu postizanja Koncentracije pomoၰu “Stepenica”. (Vidi Liber Aleph, Pogl. 179-182). 2. Oznaაava kako postupati sa osobama koje netko ០eli inicirati. 3. Daje metodu prelaska iz jednog stanja uma u drugi po Volji. Glavna ideja, u svim trima pitanjima, je da moramo pronaၰi odgovarajuၰi lijek bilo kojoj bolesti koja aktualno postoji, a ne neku savrᘐenu medicinu.

Prvobitna tvar mora biti provedena korak po korak kroz svaku fazu procesa; beskorisno je pokuᘐati dobiti Savrᘐenu Tinkturu iz nje izvoᄐenjem Krajnje Projekcije. 4. Opisuje cijeli proces Inicijacije. Ova აetiri znaაenja zahtjevaju detaljno tumaაenje, stih po stih.

O Koncentraciji

Stih 37. Bezdan je Um; Delfin je tjeskobna Svjesnost. Stih 38. Harfist je uაitalj აije hvalenje Puta Mudrih potiაe profanog da tra០i inicijaciju; on je guru koji smiruje um potiაuၰi ga da sluᘐa harmoniაne zvukove, umjesto da se muაi razmiᘐljanjem o njegovim bolima i strastima. Ovi su zvukovi proizvedeni mehaniაkim sredstvima; oni se odnose na prakse kao ᘐto je asana, itd. Stihovi 39-40. Osloboᄐena svoje grubosti i nasilnosti, svijest te០i uzviᘐenim idealima. Ona je, dakako, nesposobna da bude tiha i ne baᘐ inteligentna.Ona je uvje០bavana sluᘐanjem harmonije ០ivota - daha koji nadahnjuje trᘐაanu sviralu, umjesto miᘐiაima pokretanog metala. Ovo se odnosi na pranajamu, ali takoᄐer i na razumijevanje da je inspiracija sama po sebi leprᘐava; ona mora uაiti umjetnost uporabe svakog udaha da proizvede harmoniju. Stih 41. Svijest sada posti០e bo០ansku i ljudsku potpunost. Faun simbolizira აvrstu aspiraciju, kreativnu energiju i ljudsku inteligenciju. Krila idealne ០udnje su napuᘐtena; misao prihvaၰa აinjenicu svoje istinske prirode i te០i jedino prema moguၰim savrᘐenstvima. Stih 42. Ona sada აuje harmoniju Univerzuma izra០enu ljudskim glasom; to jest, artikuliranu i smislenu, tako da svaka vibracija, pored njene moၰi da ushiti აula, djeluje na duᘐu. Ovo predstavlja stanje koncentracije kada, bivajuၰi uაvrᘐၰen u meditaciji na bilo koji predmet, აovjek prodire kroz povrᘐinski aspekat i pokuᘐava dosegnuti njegovu realnost, pravo znaაenje njegovog odnosa sa promatraაem. Stih 43. Krajnje stanje je dosegnuto. Svi moguၰi pozitiviteti su spoznati kao greᘐke iz Negativnog. Tu je Tiᘐina. Tada faun postaje Sve. Izgubljena je ograniაena ᘐuma sekundarnih ideja u kojoj je on nekoၰ boravio i ostavljena u ០elji da slijedi Rijeა koja ga je opაinila. On je sada u svijetu Ideja აija je priroda jednostavna (primarna) i nije odreᄐena takvim uvjetima kao ᘐto je Vrijeme. (Drvo je ideja, bivajuၰi falusno i imajuၰi grane.) Stih 44. Prakticiraj Elementarnu Jogu do savrᘐenstva: ne pokuᘐavaj postiၰi nibbanu dok ne znaᘐ kako.

O Iniciranju

Stih 37. Ljudima upravlja ponos i druge strasti. Stih 38. Njih je najbolje doseၰi slavljenjem ljepote, prikazane u njenom najblistavijem ruhu. Stihovi 39.-40. Nauაivᘐi ih da te០e i oაistivᘐi ih od ni០ih apetita, nauაi ih sedam znanosti. Stih 41.-42. Poduაivᘐi ih dok nisu zaista potpuni i spremni za inicijaciju, ka០i im Istinu. Stih 43. Jednom kada su na Putu, budi tih; oni ၰe prirodno doၰi do Postignuၰa. Stih 44. Mnoge su vrline Tiᘐine: ali tko god je zavjetovan da poma០e ljudima mora ih nauაiti Iduၰem Koraku.

O mijenjanju stanja uma

Stih 37. Delfin oznaაava bilo koje stanje uma koje je nelagodno, nezadovoljavajuၰe ili nesposobno da pobjegne okolini.

SKAKAVAC 3.2

33

Stih 38. Izlijeაi to promiᘐljanjem da je to materijal za Ljepotu, baᘐ kao ᘐto je i Macbethov karakter, Timonova nesreၰa, itd., dala Shakespeareu njegovu ᘐansu. Neka tvoje vlastite nevolje poslu០e tvom osjeၰanju vlastitog ០ivota kao uzviᘐene drame. Stih 39. Na taj ၰe naაin tvoja misao postati lirskom; ali to neၰe zadovoljiti tvoje potrebe. Osjeၰati ၰeᘐ prolaznu prirodu takve misli. Stih 40. Promjeni to gledajuၰi u tome neophodnu i va០nu აinjenicu u graᄐi Univerzuma. Stih 41. Lirska egzaltacija ၰe sada prijeၰi u duboko shvaၰanje samog sebe i svega ᘐto te se tiაe kao Stanovnika Prirode, sadr០avajuၰi u tvojoj vlastitoj svijesti elemente Bo០anskog i ័ivotinjskog, oboje jednako neophodnog za Cjelokupnost Univerzuma. Prvobitna nelagoda uma ၰe se sada pojaviti ugodnom, buduၰi da bi, u nedostatku tog iskustva, bio beskrajno siromaᘐniji. Stih 42. Sada interpretiraj ovo iskustvo “kao odreᄐeni odnos Boga sa tvojom duᘐom”. Pronaᄐi artikulirano objaᘐnjenje toga: prisili ga da pru០i inteligentnu poruku. Stih 43. Prati ovaj slijed misli dok ne uᄐeᘐ u Zanos, izazvan prepoznavanjem აinjenice da ste ti - i svi drugi - ekstatiაki izraz uzviᘐenog Duhovnog Grაa, elementi sveobliაne Euharistije. Istina, bez obzira koliko blistava, ၰe sada izgubiti znaაenje za tebe. Ona pripada svijetu gdje je razlikovanje izmeᄐu Subjekta i Predikata moguၰe, ᘐto podrazumijeva nesavrᘐenstvo; a ti si se uzdigao iznad toga. Ti si tako postao Pan, Sve; a ne viᘐe dio. Ti podrhtavaᘐ radoᘐၰu strasti stvaranja, postajeᘐ djeviაanska bo០ica vlastitog spasenja. Takoᄐer, ti si lud, buduၰi da je normalnost stanje u kojem su stvari u pravilnim proporcijama; a ti si ih meᄐutim rastvorio sve u svom biၰu, u ekstazi iznad bilo kakve mjere. Stih 44. Ne pokuᘐavaj izljeაiti napad melankolije uzviᘐenim idejama: one ၰe izgledati apsurdne i samo ၰeᘐ produbiti vlastito beznaᄐe.

O tijeku Inicijacije

Stih 37. Delfin je profano. Stih 38.-39. Shvaၰajuၰi negativnost svojeg stanja i u០ivajuၰi u moguၰnostima koje nudi inicijacija, on se odriაe svega i postaje აisti Aspirant. Stih 40. On uაi da Adept nije usavrᘐavanje onog ᘐto on smatra najboljim dijelom sebe, veၰ Mikrokozmos. Stih 41. On upotpunjuje oblikovanje sebe kao slike Svega. Stih 42.-43. On nakon toga razumije sve Stvari i na kraju postaje Sve. Stih 44. Profani si ne mogu predoაiti ᘐto Majstori misle kada rade sa onima koji su im najbli០i.

Stihovi 45-49. Ovaj odjeljak opisuje Adeptovu reakciju na Ushiၰenost. Smisao je u tome da su uzaludni svi artikulirani opisi.

45. Tada se adept ushiti, do bla០enstva i izvan bla០enstva, nadvisujuၰi neumjerenost neumjerenosti.

• Svaki deo biၰa Adepta je pro០et vibracijom Adonaija – obliven je svetloᘐၰu Nuite.

Stih 45. Ekstravagantne fraze pokuᘐavaju opisati Dogaᄐaj.

46. A njegovo je tijelo drhtalo i posrtalo pod teretom tog bla០enstva i te neumjerenosti i toga krajnjeg ᘐto je bez imena.

• Trzaji su krije, energetska otpuᘐtanja i rastereၰenja proboja i protoka Pra-Nu აiju svest „bez imena“ nosi Kundalini.

Stih 46. Fiziაko je tijelo, poᘐto njegovi ០ivci pokuᘐavaju reagirati simpatetiაki na iskustvo i bivaju napunjeni preko svojih kapaciteta, oduzeto.

47. Vikali su On je pijan ili On je lud ili On pati ili On umire; a on ih nije აuo.• Pijan – devijacija elementa Vode; Lud – iskrivljenost Vazduha; Pati – optereၰenost Zemljom;

Umire – nedostatak Vatre ០ivota. On ih ne აuje – ovo je „pozitivna“ osobina neuslovljenosti i neograniაenosti iskazana negacijom Duhovne strane.

Stih 47. Promatraა (drugi ili njegov vlastiti racionalni um) ne razumije ᘐto se deᘐava.

SKAKAVAC 3.2

34

48. O moj Gospode, moj ljubljeni! Kako da sroაim pjesmu, kada je აak i spomen na sjenku tvoje slave iznad muzike govora ili tiᘐine?

• Naziva ga dvostrukim zovom, tra០eၰi ga onoga koji njim „vlada“ i kao onoga sa kojim je najintimniji. Kako sroაiti „pesmu“ tj. vibracije Duha, kada je Adonai savrᘐeniji od „zvuka“ Duha, on je iznad vibracije „zvuka“ tj. misli, on je Duh, on je Tiᘐina.

Stih 48. Sve je ovo zajedno iznad moguၰnosti izra០avanja.

49. Vidi! Ja sam აovjek. A აak ni malo dijete ne bi moglo da Te podnese. I gle! • Ⴠovek je 666, on je nosioc Svetlosti Sunca, i samim tim Adonaija; a ni „dete“ Hoor-Paar-Kraat

kao Tihi oblik Boga Sunca nije njegov „pravi“ prenosnik.

Stih 49. Ⴠak ni nevinost djeteta nije u stanju izdr០ati dodir Anᄐela. Ⴠovjek, sa svojim fiksnim idejama o istini, smatra u០asnim kad sve one bivaju uniᘐtene, baᘐ kao u ovom iskustvu.

50. Bio sam sam u velikom parku, a pored jednog malog bre០uljka bio je krug uga០ene trave gdje su se igrale prekrasne, u zeleno odjevene prilike.

• Pokuᘐava da ga objasni sledeၰom vizijom... tra០i „bre០uljak“ tj. inspiraciju na novi naაin; tra០i da um pokuᘐa drugaაije sebi samom da objasni Adonaija.

Stihovi 50.-52. Park je svijet dobro posaᄐenih i pa០ljivo njegovanih Ideja: takvih kakve obrazovani ljudi i “ljudi od slova” vole. Ovdje sam pronaᘐao mjesto gdje se mogu egzaltirati (bre០uljak). Tamo je bio prsten (moja poezija) u kojem su vile (moji likovi, moje fraze, moj ritam, itd.).

51. Njihovom igrom dospjeh u zemlju Vilinskog Sna. Sve moje misli bijahu obuაene u zeleno; prekrasne bijahu one.

• Zeleno je boja Vazduha i Venere; Vilinski san je zanos ushita uma, koji pak biva tih, a misli koje se pojavljuju odra០avaju viᘐi smisao, nisu puko naklapanje i reᄐanje, veၰ predstavljaju harmoniju misli o prirodi Adonaija.

Stih 51. Igrajuၰi se tako, dosegao sam stanje poetske ekstaze (Vilinski San). Tu sam bio sretan.

52. Svu noၰ su plesale i pjevale; ali Ti si jutro, O moja draga, moja zmijo ᘐto se ovijaᘐ oko ovog srca.

• Sve ᘐto je აovek u stanju da uradi sam nije niᘐta naspram onoga ᘐto kroz njega აini Adonai.

Stih 52. Ali sve se to deᘐavalo tijekom noၰi: moj najviᘐi poetski zanos je poput tame prema svjetlu Razgovora i Znanja Svetog Anᄐela Ⴠuvara.

53. Ja sam srce, a Ti zmija. Omotaj svoje klupko bli០e oko mene, tako da ni svjetlost ni bla០enstvo ne mogu prodrijeti.

• Priziv Adonaija mora biti obavljen iz srca i treba da bude takav da um pove០e sa svakom moguၰom idejom o Adonaijem, da nikakav spoljaᘐnji uticaj ne bi odvratio Adepta od ljubavniაkog odnosa sa Bogom.

Stih 53. Ja sam ០ensko აulo koje prihvaၰa zagrljaj muᘐkog Svetog Anᄐela Ⴠuvara. Zahtijevam bli០i kontakt; აak me i svjetlo i bla០enstvo Zanosa ometaju u Jedinstvu sa Njim.

54. Istisni krv iz mene, kao grozd na jeziku mlijeაne Dorske djevojke koja malaksava sa svojim voljenim na mjeseაini.

• Liაni identitet mora da se otpusti, kako bi duᘐa bila prijemაiva za To ᘐto nije ego, veၰ To ᘐto vibracijom misli i reაi Priziva – ne tra០i da shvati „sebe“ veၰ Adonaija jer „on“ je ni០i odraz, slika Adonaijevog lika.

Stih 54. Njegovo prisutstvo mi ne smije ostaviti nikakvog vlastitog svjetla.

SKAKAVAC 3.2

35

55. Tada neka se Svrᘐetak probudi. Dugo si spavao, O veliki Bo០e Terminus! Duge vjekove si აekao na kraju grada i njegovih puteva. Probudi se Ti! ne აekaj viᘐe!

• Svrᘐetak je orgazam dosezanja Krune u kojoj je Smrt kapija kroz koju se duᘐa transformiᘐe u Jednu Svetlost; Dugo je bio „uspavan“ duhovni Phallos – Adept sada shvata energiju aktivnog principa prirode Boga.

Stih 55. Kraj znaაi “Istinsko Sopstvo”. Terminus je Falusni Kamen koji le០i onkraj uma (grada) i njegovih misli (puteva). Ovim Sjedinjenjem sa Anᄐelom nadam se doseၰi Istinsko Sopstvo, fiksnu vjeაnu stvaralaაku individualnost.

56. Ne, Gospode! nego sam Ja doᘐao Tebi. Ja sam taj koji აeka na kraju. • Ⴠovek aktivno te០i i stremi spoznaji Adonaija, ujedno on mora biti miran i pasivan kako bi

poprimio prisustvo Adonaija. Adept je prikazao pristup radu kroz formu Heksagrama.

Stih 56. Postigavᘐi Znanje i Razgovor sa Svetim Anᄐelom Ⴠuvarom (pomoၰu muᘐkog napora, takoreၰi) Adept postaje receptivan, ០enstven, strpljiv, predajuၰi u potpunosti svoju volju volji svog Anᄐela.

57. Prorok je povikao planini; priᄐi ovamo, da mogu razgovarati s tobom! • On shvata sebe, sada, kao Proroka, a Adonai je „planina“ – no, Bog se neၰe odazvati onome

ko pojmi da je odvojen od „njega“.

58. Planina se ne pomjeri. Stoga prorok ode do planine i priაaᘐe joj. Ali prorokova stopala su bila umorna, a planina nije აula njegov glas.

• Adept i dalje obitava u dualnosti, sebe shvata kao Adonaijevog „poslanika“, emisara, prenosioca Gnoze, Logosa Aeona, ali joᘐ ne do០ivljava neodvojivost, stoga „ide do planine“ tj. misli da se pribli០io Adonaiju , ako mu poka០e da je u stanju da mu se obraၰa.

59. No ja sam Te dozivao, putovao sam k Tebi, ali to mi nije koristilo. • Dokle god Adept misli da treba da doziva, „priziva“ Adonaija on ne dose០e „rezultat“ – jedini

stvarni „rezultat“ i stvarni cilj jeste shvatanje da je Ⴠovek Bog.

60. Strpljivo sam აekao, a Ti si bio sa mnom od poაetka. • Adept misli da treba da „ide“ ka Bogu, da treba da „აeka“ da mu se Bog javi – samo treba da

pojmi da je Adonai uvek tu – on sam je Adonai.

Stihovi 57.-60. Jednako je bezizgledno prizivati ono ᘐto netko ០eli ili iၰi to tra០iti. Uაiniti to znaაi priznavati nedostatak toga, a istina je da je to tu cijelo vrijeme, samo ako netko iskorijeni vlastito nespokojstvo.

61. To sada znam, O moj ljubljeni i mi smo se udobno ispru០ili meᄐu vinovom lozom. • Potvrᄐuje svoju Gnozu – Znanje, on „zna“ (Daath); vrlo je „blizu“ sjedinjenja, jer se pribli០io

Lozi tj. nasleᄐu Generacije koja ne nestaje, Pneumaticima.

Stih 61. Ostvarivᘐi ovo, napor je dovrᘐen: mo០e se samo u០ivati.

62. Ali ti tvoji proroci; oni moraju glasno vikati i biაevati se; oni moraju proၰi besputne pustinje i neizmjerne oceane; oაekivati Tebe je kraj, a ne poაetak.

• Ⴠovek je tako sazdan da ne shvata od „poაetka“ da je Adonai u njemu, da je on sam manifestacija Adonaija i da samo treba da probudi te usnule ili pak „zaboravljene“ sadr០aje koji mu daju utisak o odvojenosti. Tako da აovek „ide“ na toj Duhovnoj stazi, stalno se trudeၰi da Spozna Adonaija, i tako na „kraju“ i biva – s tim da je shvatanje na „kraju“ drugaაije od onoga od onoga na „poაetku“ Duhovnog traganja.

Stih 62. Kako stvari stoje, ipak, აovjek je tako saაinjen da nije u stanju poაivati u jednostavnosti. On mora proၰi tegobnu ᘐkolu kako bi nauაio აekati!

SKAKAVAC 3.2

36

63. Neka tama prekrije spis! Neka se pisar povuაe na svoje puteve. • Jedino Tama i prekriva Svetlost – LXV.

Stih 63. Svijest pisara, dosad zahtijevana kako bi mogao zapisati kazivanja onog dijela svog Biၰa koji naziva “Adeptom” i njegova Anᄐela, je sada slobodna da se posveti svojim normalnim poslovima.

64. Ali ti i ja smo udobno ispru០eni meᄐu vinovom lozom; ᘐto je on? • Ljubavniაki odnos Boga i Ⴠoveka ovde postoji; sjedinjenje i venაanje Boga i Ⴠoveka nisu

predmet ove Misterije (To je opisano u Knjizi Lapis Lazulija).

Stih 64. Adept i njegov Anᄐeo nastavljaju se odmarati u Zanosu: oni ne prestaju postojati kada ih pisar viᘐe ne opa០a. Naprotiv, on izgleda nerealan njima.

65. O Ti Ljubljeni! zar nema kraja? Ne, ali postoji kraj. Probudi se! ustani! opaᘐi svoje bokove, O ti glasniაe; ponesi Rijeა u moၰne gradove, da, u moၰne gradove.

• Postoji kraj vladavine animalnih osobina nad duhovnim – ulaskom აoveka u Adeptstvo; postoji kraj Ega – prelaskom Ponora na Drvetu ័ivota; Postoji kraj Duhovnog – uviranjem u Jednu Svetlost (LXV) odakle se emanira Reა (Vazduha) Mudrosti Logosa Aeona. Svaki „kraj“ je negacija („Ne“) prethodnog „stanja“, svaki kraj je probuᄐenje i ustajanje u novu „realnost“. Ipak odreᄐena „vibracija“ tj. Reა biva peაat postignuၰa – ta Reა je obele០je Inkarniranog Bo០anskog Duha Svetlosti.

Stih 65. Sjedinjenje sa njegovim Anᄐelom nije jedini cilj Adepta. Postoji “kraj”, Svrha adekvatna njegovoj osobnosti. Anᄐeo mu stoga zapovijeda da se povuაe iz Transa Sjedinjenja. On treba preuzeti obliაje Hermesa (trkaაa - Nositelja Rijeაi) i predati povjerenu mu Rijeა “moၰnim gradovima”. Ovo mo០e znaაiti “najveၰim umovima svijeta”.

III Poglavlje

Ovo Poglavlje je pripisano Vodi; ono se bavi prvobitnim odsjajima Istine kako je ona shvaၰena intuicijom, iznad bilo kakvog intelektualnog poimanja; te sa prirodom Razumijevanja i seksualnog instinkta.

1. Odista i Amen! Proᘐao sam kroz duboko more i kroz rijeke divljih voda koje ga okru០uju i dospio u Zemlju Bez ័elje.

• More, Voda, reke su prostranstva Tokova ០ivotne Pra-Nu koja აini Univerzum. Prolaskom kroz sve te „svetove“ i sfere On dospeva izvan Svega – izvan Vodene prirode, u stanje „bez-០elje“ – Niᘐta / AIN.

• Amen – Keter.

2. Tamo je bio bijeli jednorog sa srebrnom ogrlicom, na kojoj je ugraviran aforizam Linea viridis gyrat universa.

• Hokmah – Zvezdani Jednorog – Svaka Zvezda ima jedan „rog“, jednu Silu, Jednu svoju Istinsku Volju i prirodu, jedinstvenu, a svaka je kru០nicom, „pojasom“ povezana sa Beskrajom – zelena boja je „vodeni“ odraz Boginje Beskraja – Ona opasuje pojavni Univerzum.

• Priroda Vizija u ovom poglavlju prikazuje ADONAI-ja kroz „vodene“ aspekte i kako oni tj. „on“ utiაu na Adepta.

Stihovi 1.-2. More je Osjetilnost Duᘐe, a struje su njegove sklonosti - one aktivnosti u kojima nalazi zadovoljstvo. Dok აovjek ne proᄐe kroz sva moguၰa iskustva (postajuၰi bo០anski kroz procjenu okolnosti koje vrijede u njegovom sluაaju) ne mo០e doseၰi stanje u kojem su sve ័udnje prepoznate kao isprazne. Tek kada je ovo razrijeᘐio mo០e ugledati Jednoroga -monokeros de Astris (Grა. i Lat. “jednorog zvijezda”) - jedinstvenu აistu Svrhu (ona je bijela) აije ime je upisano na naაin koji ၰe sada biti objaᘐnjen. Ogrlica predstavlja potpunost - “beskonaაnost” ili “vjeაnost” simboliziranu prstenom. Ona je oko vrata, t.j., sjediᘐta znanja (Daath - vishuddhi აakra) i napravljena je od srebra - metala Djevice Izide-Uranije koja prikazuje Ⴠistu Aspiraciju.

SKAKAVAC 3.2

37

Ime ovog Jednoroga (აiji rog predstavlja kreativnu moၰ) je “Zelena Linija ovija Univerzum” (“Linea viridis gyrat Universa” je aforizam broj 36 u “Kabalistiაkim dogmama” Pistoriusa, citiran sa komentarom od Eliphas Levia u Misteriji Magije, izd. A. E. Waite, str. 36). Zamjeti da je etimologija rijeაi viridis povezana sa vir i vis; takoᄐer ideja gyrat, podsjeၰa na aforizam “Bog je Onaj sa Sokolovom Glavom ... koji ima spiralnu silinu” (Kaledejska Proroაanstva 1, 3, prev. Westcott). Zelena Linija, ovdje odabrana da ukazuje na Granice Univerzuma, sugerira Venerin Opasaა. Granica Postojanja stoga nije fiksna ideja, veၰ uvijek-rastuၰe Vegetacijsko Naაelo ័ivota, აija je priroda Ljubav. Sumirajuၰi ovu doktrinu, netko mo០e kazati da je razumljiv izra០aj აiste stvaralaაke Ideje sveobuhvatni princip Rasta.

3. Tada mi je rijeა Adonaia dospjela preko usta moga Magistera, govoreၰi: O srce koje si ovijeno klupkom stare zmije, uzdigni se na planinu inicijacije!

• Adonai unutar Duha Majstora prenosi poruku ni០im sferama, duᘐi; Bog poziva აoveka da se Probudi u Duh.

• Adonai je Bog, Magister je Binah, Adept je Tifaret – srce ovijeno (starom) zmijom, starim impesijama o duhovnom posveၰenju koje nisu omoguၰile inicijatu potpunu inicijaciju.

Stih 3. Anᄐeo je potom govorio ljudskoj svjesnosti Adepta kroz medij njegovog Iniciranog Sopstva - drugaაije on nije mogao razumjeti toliko egzaltiranu poruku. On nudi აovjeku kao აovjek (srce, Tifaret, sjediᘐte svjesnog Ja) postizanje toაke glediᘐta Inicijata. Stara zmija predstavlja prirodnu ័udnju, koja je ‘uzrok ័alosti’, tjerajuၰi აovjeka da pu០e po zemlji i ujedinjujuၰi ga sa temeljnim animalnim ០ivotom.

4. Ali ja se sjetih. Da, Than, da, Theli, da, Lilith! njih tri su me odavno okru០ivale. Jer one su jedno.

• Tri vodena aspekta; Tri „០ene“ – manifestovane iz Binaha u Hesed, one poprimaju osobenosti nasuprotne Razumevanju; To su tri pasivne „mane“ Adepta. Ipak, ako se kreativno integriᘐu u duᘐu Adepta, one predstavljaju tri oblika buᄐenja Kundalini – pasivnim „vodenim“ naაinom Rada.

Stih 4. Than, Theli i Lilith su tri zmijske forme opisane u Kabali. Than je u stvari tanha (Pali, “აe០nja, ០udnja”) - nikakva dosjetka nije sugerirana, ali Th je slovo Materije, a N predstavlja gmazovsku ili riblju ideju ័ivota. Ona je povezana sa “glutenom u krvi” koji von Eckartshausen naziva “tijelom zla” (Karl von Eckartshausen, Oblak nad Stoljeၰem, prev. de Steiger, pismo V, st. 65). Theli: li znaაi tajno zadovoljstvo - ideja povezana sa sramotom. Lilith: li ponovljeno i tako postaje zamoran zavrᘐetak u materijalnoj tami.

5. Divna bijaᘐe ti, O Lilith, ti ០eno-zmijo! • Lilit je ័ena-Zmija – Tet, kao ᘐto je i Adonai zmija koja opasuje Jaje Duha, tako se ovde

Adonai prikazuje njemu kao zmija – on ga zbog pro០etosti vodom do០ivljava kao iskuᘐenje zmijskom silom.

6. Ti bila si gipka i slatka, tvoj miris je bio od moᘐusa pomijeᘐanog sa jantarom. • Tifaret u kojem se projektuju osobenosti Vode.• Gipka – Zemlja Vode; Slatka – Voda Vode; Miris (sadr០i kombinovane Vatru i Vazduh) je

Vazduh Vode i Vatra Vode; Suptilna zraაenja აetiri „dvorske vodene karte“ Tarota...• Ovo su osobine Lilit, kako se i Adonai prikazuje Adeptu kroz vodena strujanja.

7. Ⴠvrsto si zahvatila svojim klupkom srce i to bijaᘐe poput proljetne radosti. • Adept i dalje do០ivljava Adonaija kao ័enu-Zmiju „Lilit“, Vodenu oაaravajuၰu strast Boginje

Ljubavi.

8. Ali ja spazih u tebi izvjesnu kvarnost, აak i u onome u აemu sam u០ivao. • (Hod) Inteligencija i um, sva razmiᘐljanja „kvare“ emocije i oseၰanja.

9. Spazih pokvarenost tvog oca majmuna, tvoga djeda Slijepog Crva iz Gliba.

SKAKAVAC 3.2

38

• Jesod; Jod Tetragramatona kao animalni prikaz obliაjem Majmuna se obznanjuje kao „otac“ (Hokmah) ័ene-Zmije; „deda“ Slepi crv iz gliba je izobliაeno poimanje Ouroborosa koji opasuje Univerzum. Spominjana Zelena kru០nica kao აista forma beskraja, na ni០ij ravni se „vidi“ kao „slepi crv“, kao besmislena i slepa sila koja dr០i u postojanju manifestaciju Svemira.

10. Zagledah se u Kristal Buduၰnosti i spazih u០as tvog Kraja. • Malkut – Kristal... Kraljevstvo ima „kraj“ koji je „u០asan“ jer sve nastalo, postoji i mora nestati

– biti uniᘐteno, a poimajuၰi to kroz vodu, sa emocijama, duᘐa Adepta brine o „buduၰnosti“...

11. Zatim, ja uniᘐtih Proᘐlost i Buduၰnost - nije li bila moja moၰ Pjeᘐაanog sata? • Luda nije uslovljena vremenom.

12. Ali u pravi spazih pokvarenost. • Bet; pokvarenost – jedna od devijacija vazduha optereၰenog vodenim uticajima.

Stihovi 5.-12. Adept analizira ovu Demonsku Kraljicu svog Nefeᘐa. On se sjeၰa njenog osjetilnog zova i zamjeၰuje da, buduၰi je rastvaranje svih stvari neizbje០no, ljubav prema njima vodi ០alosti i destrukciji. U stihovima 11-12, ᘐtoviᘐe, on pokazuje da, nezavisno od svih razmatranja vremena, priroda ove ័udnje, pravilno shvaၰena, je kvarnost.

13. Tada rekoh: O moj ljubljeni, O Gospode Adonai, molim te da olabaviᘐ stisak zmije! • Gimel; Adept se osvestio iz vizija, ali do០ivljava sna០an „vodeni“ stisak oseၰanja Zmije.

14. Ali ona je bila აvrsto stisnuta uz mene, tako da je moja Snaga bila zaustavljena na samom poაetku.

• Samo telo i duᘐa mogu oseၰati ovaj stisak kao neprijatnost, jer joᘐ ne poimaju da je Adonai nepopustljiv i nezaobilazan – on vrᘐi Svoju Volju, koja je „skrivena“ Istinska Volja Adepta –Adept ne mo០e odbaciti Duhovnost ma koliko obaveza Rada i „slu០enja“ Duhu bila velika i obavezujuၰa.

• Adept nema svoju snagu – sva snaga potiაe samo od Boga. Ako se umiᘐlja nedoliაan i ne primeren Rad, აovek neၰe imati Snagu da ga izvede – Adonai osna០uje „ispravno“ Delo, a sputava ono ᘐto nije Istinska Volja Adepta.

Stih 13.-14. Beskorisno je tra០iti od Anᄐela da oslobodi Adepta takve prinude: njegova magiაka silina, koja je neophodna za ovaj Rad, je sprijeაena ័udnjom kao i na poაetku.

15. Takoᄐer se molih Bogu Slonu, Gospodu Poაetaka, koji ruᘐi prepreke. • Ganeᘐa otvara puteve, kao i egipatski Ptah, Veliki Neimar Univerzuma; Adept ga je dozivao,

prizivao, misleၰi da je to obliაje Najviᘐeg Bo០anstva.

Stih 15. Adept priziva Ganeᘐa, koji predstavlja moၰ slamanja zapreka. Slon, “polu-mislioc sa rukom” moralna je sila u აovjeku, djelomiაno inteligentna i prilagodljiva kontroli njenog Duhovnog Majstora.

16. Ti bogovi mi ubrzo doᄐoᘐe u pomoၰ. Spazio sam ih; pridru០io sam im se; izgubio sam se u njihovoj veliაini.

• Cilj je delimiაno bio dobro odreᄐen, Adept jeste stremio Najviᘐem, ali mu je shvatanje Najviᘐeg bilo „obojeno“ Vodom – Bogovi su doᘐli kao odraz sile njegove aspiracije Najviᘐem –on ih je „video“ (Vizija), on je bio sa njima – dosegao je i stanje iznad Ponora – stoga je bio izgubljen – njegov ego/duᘐa je bio zanesen i ᘐokiran postignuၰem.

• Vau – veliაina Zvezdanih Bogova koji se iz Hokmaha „spuᘐtaju“ ka Hesedu.

Stih 16. Kada je ova moralna sila pokrenuta u akciju, Anᄐeo takoᄐer postaje djelotvoran asistent i ograniაenje ័udnje sasvim nestaje.

17. Tada se spazih kako sam ovijen Beskrajnim Smaragdnim Krugom koji obuhvaၰa Svemir.

SKAKAVAC 3.2

39

• Zain; Postoji povezanost Adepta kao Srediᘐta sa Beskrajem viᄐenim kao „Zeleni“ Krug Boginje – on je blizu Vizije Hadita (sebe) i Nuith.

Stih 17. Adept sada shvaၰa sebe vezanog jedino Zelenom Linijom iz drugog stiha.

18. O Smaragdna Zmijo, Ti nemaᘐ proᘐlosti, nemaᘐ Buduၰnosti. Uistinu Ti nisi. • Het; Ograda je kao i kru០nica, samo jedan od „simbola“ Beskraja – Nuit. „Koაijaᘐenje“ je

kontinuum iznad koncepata „vremena“ kao trajanja. Na stazi Het Adept je აuvar granice Beskraja – oko njega je Boginja Nuit, u vodenim previranjima Zvezdanog prostora.

Stih 18. Ova Linija je prepoznata kao ekvivalentna Negativnom - samoj Nuiti.

19. Tvoja je ljepota s onu stranu svakog ukusa i dodira, Ti si nesaglediva za slavu, Tvoj glas je s onu stranu Govora i Tiᘐine i Govora u njoj, a Tvoj miris je od აistog jantara, kojega nije vrijedno ni najsjajnije od sjajnog zlata.

• Tet – Strast i Razumevanje Boginje Babalon koja jaᘐe nad elementalnom/planetarnom Zveri Ruaha. Razumevanje se ne mo០e აulima osetiti, ne mo០e se umom opisati i glorifikovati, duᘐa ne mo០e preneti stvarni utisak i impresiju postignuၰa Razumevanja. Postoji izvestan Bo០anski miris koji otpuᘐtaju elementi „nahranjeni“ Silom Boginje Razumevanja.

Stihovi 19.-20. Ova Ideja Ⴠiste Ljubavi je slobodna od svih okova. Ona daje istinsko najviᘐe zadovljstvo; njen miris (duhovno znaაenje) nije pomijeᘐan ni sa jednom nesavrᘐenom koncepcijom (sivi jantar je miris Kethera; moᘐus se odnosi na Ljubav u poneᘐto animalnom smislu).

20. Takoᄐer su koluti Tvoji beskrajnog opsega; Srce koje Ti okru០ujeᘐ je Univerzalno Srce.

• Opet se shvata da je Adonai jedno od „ni០ih“ obliაja Beskraja kako se To – Niᘐta „prikazuje“ duᘐi Adepta. On shvata da je saაinjen od univerzalnih elemenata od kojih je saაinjeno Sve, a Bo០anska Kru០nica – Adonai/Nuit su „izvan“ toga pojmljivog.

• Jod – na tarot karti Pustinjaka se prikazuje ovo srce-jaje opasano zmijom.

Stih 20. Anᄐeo je takoᄐer poistovjeၰen sa tom Zelenom Linijom i stoga se svjesnost Adepta ᘐiri ukljuაujuၰi Univerzum.

21. Ja i Mene i Moje smo sjedili s lutnjama na tr០nici velikog grada, grada ljubiაica i ru០a. • Kaf – Toაak „Sreၰe“ na kojem se okreၰu tri Ⴠovekove (egoistiაne) osobenosti. Svaki deo duᘐe

Ⴠoveka/Adepta ima svoju impreiju i poimanje sebe i svega, i prenosi to „lutnjama“ tj. iskazuje svoje shvatanje kroz mnoᘐtvo „velikog grada“ koji je od „ljubiაica i ru០a“, a to su Red Ljiljana i Red Ru០e-Krsta – nositelji pouka Misterija ័ene i Misterija Muᘐkarca, buduၰi da je Kaf – K+P –Kteis & Phallos.

22. Noၰ pade i glazba lutnji se stiᘐa. • Uniᘐava se proces misli (kroz prakse Joge) – iskazivanje miᘐljenih procesa se „utiᘐava“.• Uravnote០uju se unutarnji uticaji duhovnog rada sa spoljaᘐnjim emanacijama Ruaha.

23. Oluja se podi០e i glazba lutnji se stiᘐa. • Mem / Oluja – snaga Vode se razvija, pokretanje Vorteksa Sile Vode – oseၰanja – smanjuje

delovanje umnih procesa.

24. Sati proᄐoᘐe i glazba lutnji se stiᘐa. • Dosledno istrajavanje i kontinualna posveၰenost Duhovnom Radu utiაu na smanjenje

misaonih procesa i ometajuၰe uticaje misli na svesno poimanje Adepta.

25. Ali Ti si Vjeაnost i Prostor; Ti si Materija i Kretanje; i Ti si negacija svih tih stvari. • Samek – Umetnost koja alhemijski sjedinjuje tri „vrste“ polarnosti; Veაnost i prostor su

kontinuum beskraja; Materija i Kretanje su materijalni-„vodeni“ prikazi Nuite i Hadita; Negacija svih stvari je „dualnost „svega postojeၰeg“ i „onog“ Niᘐta koje je „iza“ Svega.

SKAKAVAC 3.2

40

26. Jer ne postoji Simbol za Tebe.• Ⴠak ni simbol Bafometa, niti Abraksasa, kao najpogodnija intelektualna, umna prikazivanja

Adonaija nisu primerena, jer Adonai nije u tom liku, on nije ni u samom oseၰanju – nema definitivnog simbola za To ᘐto je Bo០ansko, NIᘀTA – „ne postoji“ je „simbol“ tj. terminoloᘐka odrednica za AIN.

Stih 21.-26. Ideja Ega ne smije biti upotrebljena da ujedini iskustvo Adepta. Glazba ០ivota prestaje (u tom sluაaju) kadgod sumnja zatamni, teᘐkoၰa uznemiri ili vrijeme zamori svjesnost. Adept se mora potpuno izgubiti u svjesnosti svog Anᄐela, koji je iznad svih takvih ograniაenja i imun na sve napade - jer On ne bi trebao biti izra០en nikakvom fiksnom Slikom, takvom koja bi mogla biti uniᘐtena. Stihovi 27.-30. Adept se uაi da kontrolira sve varijacije slika koje se predstavljaju i da stvori bilo koju koju po០eli. Ali njegov Anᄐeo predstavlja Ideal koji je njegova granica u ovom sluაaju. Svi ideali za koje je on sposoban su sadr០ani u prirodi njegova Anᄐela.

27. Ako ka០em Uspnite se na planine! nebeske vode ၰe poteၰi na moju rijeა. Ali Ti si Voda nad vodama.

• Pe/Kula – viᄐeno u viziji Vode Duha; Adept pokreၰe Tokove Sile, on vlada Magikom i elementalnim energijama – on jeste u stanju da probudi Zmiju Kundalini. Ipak Adonai je „voda nad vodama“ Niᘐta iznad Binaha.

28. Crveno trouglasto srce je bilo postavljeno u Tvome svetiᘐtu; jer su sveၰenici prezirali podjednako i svetiᘐte i boga.

• Cadi – Crveno srce ispunjeno snagom Vatre-Vode; Srce se osna០uje oseၰanjima; Horus je tajni Oganj svetiliᘐta („svetiliᘐte“ je prikaz vodenog obo០avanja Boga); Adonai se i ovde prikazuje Adeptu na primeren „naაin“. Ideje „svetiliᘐta“ (adepta) i Boga (Adonaija) takoᄐe predstavlju dualni odnos te ga Majstori Hrama ne priznaju kao Duhovno usavrᘐeno stanje.

29. Pa ipak si Ti svo vrijeme bio u tome prikriven, kao ᘐto je Bog Tiᘐine prikriven u pupoljku lotosa.

• Quof – Lunarna priroda tiᘐine, smirenosti i skrivenosti Hoor-Paar-Kraat-a. On je dete roᄐeno u Lotosu, „Padma Sambava“ – Om Mani Padme Hum – „Pozdrav Tebi Roᄐenom u Lotosu“... Dete Tiᘐine je suᘐtina Jajeta Duha.

Stih 28.-29. Ovi su stihovi posebno nejasni i moraju do odreᄐene mjere to ostati. Jer oni sadr០e aluziju na najtajniji i najkritiაniji rezultat Magiაke karijere TO MEGA THERIONA. “Crveno trouglo srce” je osobiti simbol Ra-Hoor-Khuita; a Prorok je prigovarao da prihvaၰanje Knjige Zakona, koja je proglasila Njega, je neuskladivo sa njegovom Zakletvom postizanja Znanja i Razgovora svog Svetog Anᄐela Ⴠuvara. Sve dok devetnaest godina poslije nije potpuno shvatio da je Sveti Anᄐeo Ⴠuvar bio skriven u ovom simbolu Ra-Hoor-Khuita. “Sveၰenici” izgleda da ovdje predstavljaju Tajne Majstore A.ⶐ. A.ⶐ. koji su izvrᘐavali svoju svrhu uspostavljanja Zakona preko TO MEGA THERIONA uopၰe ne mareၰi za njegove osobne ideje o tome ᘐto bi njegovo Djelo (“svetiᘐte”) i objekt njegova obo០avanje (“bog”) mogli biti. Metafora na kraju stiha 29 podsjeၰa nas da lotus (Izida-Priroda) skriva iza svoje vanjᘐtine tajna savrᘐenstva Djeteta.

30. Ti si Sebek krokodil protiv Asara; ti si Mati, Ubojica u Dubini. Ti si Tifon, Bijes Elemenata, O Ti koji prevazilaziᘐ Moၰi u njihovoj Sabijenosti i Spajanju, u njihovoj Smrti i njihovom Razdoru. Ti si Piton, straᘐna zmija na kraju svih stvari!

• Sebek-Mati-Tifon su „Vodene“ nemani – silne Vodene osobine samoga Sunca koje su „katastrofiაne“ u svom oseၰajnom izra០aju, tj. naაinu na koji Adept pojmi te Sile.

• Krokodil „pliva“ povrᘐinom svesti; Mati „roni“ regijama Nesvesnog; Tifon je razarajuၰa sila Nadsvesti. Sve to te០i da proაisti sjaj duᘐe Adepta – Sve to su i dalje sile kojima se Adonai bavi usavrᘐavanjem i iniciranjem Adepta u najva០nije Misterije, u samu „Jogu“ tj. Jedinstvo Adonaija i Adepta. Sabijenost je stanje pribli០avanja Boga i აoveka, oni se „spajaju“ tj. postoji neodvojivost; Smrt poniᘐtava solarni ego identitet; Razdor je sagorevanje duᘐe; nakon ova

SKAKAVAC 3.2

41

აetiri elementa opet se javlja obliაje Duha u formi kru០nice – „Piton“ koji je „na kraju svih stvari“ – on je Adonai / Nuith.

Stih 30. Sveti Anᄐeo Ⴠuvar je sada dalje poistovjeၰen ne samo sa sliაnim simbolima poput Ra-Hoor-Khuita veၰ i sa prividno neprijateljskim glifovima. On se mo០e naၰi u svim moguၰim fenomenima.

31. Tri puta se okrenuh na svakom putu; i uvijek na kraju dospjeh k Tebi.• ᘀin – tri kraka slova sa okretanjima sile na „svakom putu“. Uvek se mo០e doၰi jedino Adonaiju

– Vatri Adonaija.

32. Mnoge sam stvari promatrao posredno i neposredno; ali, ne promatrajuၰi ih viᘐe, opa០am Tebe.

• Tau; Sve vizije su prikazi Boga, obliაja koja daju pouku i smisao pojavnosti odnosa Adepta i Adonaija; kada i samo promatranje zastane, onda se vizije, slike i utisci povlaაe – jer um-vzduh (Ruah) nije viᘐe hranjen oseၰanjima i emocijama duhovno religiozne aspiracije te se „stvarnost“ tj. sam Adonai prikazuje kakav „jeste“.

Stih 31.-32. U kojem god pravcu se Adept odabere kretati, on na kraju mora doၰi svome Anᄐelu. Sve ᘐto vidi je samo veo na Njegovom Licu.

33. Doᄐi, O Ljubljeni, O Gospode Bo០e Univerzuma, O Beskrajni, O Siၰuᘐni! Ja sam Tvoj ljubljeni.

• Keter; Adept priziva Najviᘐe, inspirisan je duhovnim emocijama, nadahnut uzviᘐenoᘐၰu Bo០anstva. On shvata da je Ljubavnik (Adept – Telemit).

• Ljubljeni – Voda; Gospod – Zemlja; Beskrajni – Vazduh; Siၰuᘐni – Vatra; Ljubljeni – Duh.• „Doᄐi“ predstavlja joᘐ jednu potrdu dualnosti koju Adept te០i da prevaziᄐe.

34. Ⴠitav dan pjevam o Tvom u០itku; svu noၰ se radujem u Tvojoj pjesmi. • Hokmah; Dan-noၰ; u០itak-pesma; polarnosti prostora koji je ispunjen zvezdama.• On „peva“ Mudrost koja proistiაe iz u០itka nadahnuၰa, zatim sluᘐa mudrosti Adonaija; Noၰ i

dan su takoᄐe i odnos svesnog i nesvesnog, kao i aktivnost i pasivnost, polarnosti dvojstva sefire koja je 2 – Hokmah – Otac Adonai.

35. Ne postoji drugi dan ili noၰ osim ovog. • Razumevanje daje utisak da je polarnost samo „odraz“ manifestacije Jednoga.

36. Ti si iznad dana i noၰi; ja sam Ti, O moj Tvorაe, moj Gospodaru, moj Partneru! • Adonai je Duhovna Nadsvest – konaაno izriაe Istinu Jedinstva – „Ja sam Ti“ – zaim sledi

trostrukost odnosa Ljubavnika. Jod+He+He, gde je Adept Vau-ᘀin (koji su sjedinjeni.

Stih 33.-36. Ovaj odjeljak, do sr០i liriაan, ne zahtjeva nikakav poseban komentar. On potvrᄐuje krajnju istovjetnost svih ideja sa Anᄐelom, ukljuაujuၰi i njega samog, kojeg nalazi sjedinjenog sa Njim u trojnoj relaciji Oca, Vladara i Nevjeste, izvoriᘐta njegova Biၰa, odreᄐenja njegove Volje i nadahnuၰa njegove Radosti i Plodnosti.

37. Ja sam poput malog crvenog psa koji sjedi u krilu Nepoznatog. • Geburah – ovo je vatreni stih pod uticajem vode; crveni pas je Geburah, koji je miran i

spokojan u oseၰanjima za Adonaija koji je Misteriozan – „nepoznat“ – tj. Niᘐta / Ain.

Stih 37. Pas je temeljna ០ivotinjska priroda - “crveno” simbol njegove energije, senzibilnosti i moၰi da voli. On je bespomoၰan (“na koljenima”) bivajuၰi okru០en Misterijom Postojanja (“Nepoznatim”) ali ostaje nepomiაan i ispunjen povjerenjem.

38. Ti si me doveo u veliki u០itak. Dao si mi Svoga mesa da jedem i Svoju krv kao ponudu pijanstva.

• Tifaret; I dalje kroz dualnost on tumaაi sebi Jedinstvo sa Adonaijem. Adept je telo Adonaija; Adept je inkarnacija Adonaija.

SKAKAVAC 3.2

42

Stih 38. Anᄐeo mijenja ovaj stav punim zadovoljenjem i hranjenjem. U Njemu Adept ០ivi i Njegov je ័ivot ono ᘐto ga opija.

39. Zarinuo si zmijske zube Vjeაnosti u moju duᘐu i Otrov Beskraja me je potpuno pro០derao.

• Necah; Delovanje Adonaija na Adepta u ni០im sferama.

Stih 39. Neprijatelj Vrijeme je pro០deran, a ograniაeni Ego je rastvoren u Beskonaაnosti.

40. Postao sam poput raskalaᘐnog ᄐavla iz Italije; lijepa sna០na ០ena upalih obraza, izjedena glaᄐu za poljupcima. Ona je igrala razbludno po raznim palaაama; ona je davala svoje tijelo zvijerima.

• Hod; Italija je „zemlja“ duhovnosti, ᄐavo je sila აoveka; ljubavnik gladan Adonaijevih poljubaca; On je u mnogim „svetiliᘐtima“ inicijacije, palatama duhovnog usavrᘐavanja tragao za Adonaijem; on je potpuno posvetio sebe svim elementima „zverima“ da bi spoznao Sve.

Stih 40. Ovo se odnosi na Marquise de Brinvilliers (ubojica Marguerite d’Aubray, Marquise de Brinvilliers (1630-1676), Francuskinja koja je sa svojim ljubavnikom otrovala mu០a i njegovu rodbinu, u Francuskoj literaturi slavljeni zloაin iz strasti i osvete). Ona predstavlja Nefeᘐ ili animalnu Duᘐu. Ova Duᘐa je pokuᘐala zadovoljiti svoje ០udnje na razne neobiაne naაine.

41. Ona je usmrtila svoju rodbinu jakim ០abljim otrovom; batinana je mnogim ᘐtapovima. • Jesod – seksualne aluzije, kako na „ni០e“ animalne sile sjedinjenja, tako i na Jesodovsko

sjedinjenje Phallosa sa Kteis.• Uprljana oseၰanja i emocije truju najviᘐu aspiraciju – Adonai „ka០njava“ ovakve devijacije,

bduၰi da su korenske energije toliko sirove da mogu zatrovati svaku vezu sa Silama Tetragramatona.

Stih 41. Mr០nja spram drugih duᘐa - bol dosezanja istina.

42. Rastrgana je na komadiၰe na Kotaაu; krvnikove ruke su je vezale za njega. • Malkut – Krst koji dr០i kru០nicu toაka; Duᘐa je iskusila elemente, poznaje ih i Razume da oni

jesu delovi Beskrajne kru០nice „toაka“ koji se kreၰe u vremenu i prostoru. Duᘐa je inkarnirana u Kraljevstvu, vezana je i ograniაena u materiji – ipak i to je projekcija Adonaija koji duᘐu uაi o oseၰanjima ០ivljenja u svetu patnje.

Stih 42. Ovo zavrᘐava u njenom ujedinjenju buduၰi je uniᘐtena Promjenom. Predstavnik Pravde ju je vezao za kotaა samsare.

43. Vodoskoci vode su padali po njoj; ona se borila s neizmjernom patnjom. • Ⴠudesni „vodeni“ prikaz glifa slova Alef.

Stih 43. Njena krutost se ne mo០e viᘐe oduprijeti akciji Ⴠistoၰe; njene je slo០enosti napao Univerzalni Rastvaraა. Njen otpor je krajnja patnja.

44. Ona se raskinula pod te០inom voda; potonula je u odvratno More. • Voda pro០ima „Kuၰu“ u kojoj „០ena“ trpi nalete emocija, koje je potiskuju u dubine oseၰanja

– აovek, kada je pasivan, prijemაiviji je za oseၰanja i nihova sila se preliva preko njega, koji tone zanet „vodom“ i veliაinom Velikog Mora – Razumevanja.

• Od ketera se spuᘐta ka Binahu.

Stih 44. Napokon je razbijena njena suvislost, a osjeၰaj jastva mrvi se i rastapa u beskrajnom Oceanu Ljubavi.

45. Takoᄐer i ja, O Adonai, moj gospode i takve su vode Tvoje nepodnoᘐljive Suᘐtine. • Gimel – Adept je na stazi kamile – on je identiაan toj „០eni“; „vode nepodnoᘐljive Suᘐtine“ su

uticaji iz Ketera.

SKAKAVAC 3.2

43

46. Takoᄐer i ja, O Adonai, moj ljubljeni i Ti si me raskinuo do kraja. • On je otvorena Kapija – prolaz (Dalet), rasprostrt izmeᄐu Binah i Hokmaha.

Stih 45.-46. Tekst potvrᄐuje ovu interpretaciju Inicijacije kao ekvivalentnu produ០enoj psihoanalizi.

47. Ja sam prosut poput prolivene krvi po planinama; Gavranovi Rasprᘐenosti su me potpuno raznijeli.

• Zvezdani ០ivot se preliva po uzdignuၰima usavrᘐavanja Duᘐe; Silazak svesti iz Hokmaha u Tifaret se do០ivljava kao komadanje od strane sila Bezdana.

Stih 47. ័ivot Ega je rasprᘐen preko svih istaknutih ideja. Gavranovi su ptice Necaha, sfere Venere; t.j., ០ivot Adepta je uzviᘐen Univerzalnom Ljubavlju.

48. Stoga je slomljen peაat, koji აuva Osmi bezdan; stoga je ᘐiroko more poput vela; stoga se tamo sve stvari raskidaju.

• Vau – Hijerofant – Hoor kao Gospod koji inicira. Veo-more kroz njega prodire „ekser“ stelarne Gnoze.

Stih 48. Ovaj proces vodi potpunom prelasku Ponora - za ᘐto pogledaj „Liber 418“ i “Liber VII”.

49. Da, a Ti si takoᄐer uistinu svje០a mirna voda აarobnog izvora. Okupao sam se u Tebi, i izgubio se u Tvome miru.

• Zain; Ljubavnici.

50. Onaj ᘐto je uᘐao kao hrabri mladiၰ prekrasnih udova izaᘐao je kao djevojka, kao maleno dijete za savrᘐenstvo.

• Koაijaᘐ na stazi Het. Aktivnost se pretaაe u pasivnost; malo dete je Duh koji je prikaz sjedinjenja polarnosti.

Stih 49.-50. Gornje ideje su ovdje ponovljene u drugom simbolu. “Izvor” je Salmacis (nimfa koja je ០ivjela u izvoru istog imena je Karia. Voljela je Hermafrodita, koji ju je odbio. On se potom okupao u njenom izvoru. Vidjevᘐi ga molila se da nikad ne budu rastavljeni, pa su se njihova tijela ujedinila u ono hermafrodita. Tradicionalno, bilo koji muᘐkarac koji se okupa u izvoru Karie postaje dobiva ០enske osobine). Pozitivna Individualnost postaje Univerzalna i savrᘐena Djevica Svijeta. Vidi ponovo Liber 418.

51. O Ti svjetlosti i sreၰo, povedi me u mlijeაni ocean zvijezda! • Tet – Zmija – Adept priziva Razumevanje Adonaija u „obliაju“ Babalon.

52. O Ti Sine majke koja nadvisuje svjetlost, bla០eno bilo Tvoje ime i Ime Tvog Imena, na vijeke!

• Vau + He – nadvisuju svetlost jer je Samotnik Jod Duha, „bla០en“ Imenom Oca, Logosa Aeona.

Stih 51.-52. Lirska provala ove teme. Zamjetite Nuit i novo Istinsko Ja roᄐeno od Nje, sada kada je stari La០ni Ego anihiliran.

53. Vidi! Ja sam leptir na Izvoru Stvaranja; daj mi da umrem prije vremena, padajuၰi mrtav u Tvoju beskrajnu bujicu.

• Transformacija i transfiguracija: Leptir je prvo gusenica (Ⴠovek Zemlje) zatim obitava u აauri (Ljubavnik) te se transformiᘐe u slobodno Biၰe Duha (Samotnik).

Stih 53. Odnosi se na Atu XVII. Leptir je Neᘐamah (აista 㲀㱐㱰㭰 (Grა., psiha, “duᘐa”)). Njegova je priroda momentalno i bezbolno odvajanje od Nuite.

SKAKAVAC 3.2

44

54. Bujica zvijezda takoᄐer uvijek veliაanstveno plovi u Staniᘐte; odnesi me na Grudi Nuite!

• Lamed – Maat, Boginja Staniᘐta iza „០ivota“ ona je Istina Svetlosti, Harmonije Zvezda.

Stih 54. Struja duᘐa (“zvijezda”) teაe uvijek prema Nuiti; t.j., svaki muᘐkarac i ០ena imaju istu Istinsku Volju - da se vrate svojoj prvotnoj Majci.

55. Ovo je svijet voda Maim; ovo je gorka voda ᘐto slatkom postaje. Ti si prekrasan i gorak, O zlaၰani, O moj Gospode Adonai, O ti Safirni Bezdanu!

• Maim / Mem / Voda; Adonai daje opise sebe u sferi Vode.

Stih 55. Gornje je proglaᘐeno Misterijem Atua XII. “Utapanje” Adepta pretvara Trans ័alosti u Trans Ljubavi. Anᄐeo je viᄐen kao pozitivan simbol ovog “Velikog Mora”.

56. Ja Te slijedim i vode Smrti se neumorno bore protiv mene. Dospio sam do Voda koje su izvan Smrti i izvan ័ivota.

• Nun – Smrt; Kontinuum impresija niza inkarnacija sputava Adepta da do០ivi povezanost i pro០etost sa Adonaijem tj. seၰanje na jedinstvo sa njim tokom svih „០ivota“ u Kraljevstvu. Jedinstvo sa Adonaijem je Razumevanje dosegnuto kroz 50 „kapija“ i ono je izvan ០ivota i smrti.

• 56 – NU.

Stih 56. Njegovim Znanjem i Razgovorom ova preobrazba je izvrᘐena. Stih 57.-59. “Budalast აovjek” je prirodan აovjek, neinicirani. “Budalast” je prazan, uzaludan, pun vjetra (Zrak = Aleph = “Luda”). On je bespolno stvorenje, mlitavo i otupavjelo, sa imbecilnim osmjehom i ᘐaᘐavim izgledom u svom smijeᘐnom ogrtaაu. Njemu nedostaje mu០evnosti, kao i volu (ᘐto i jest znaაenje slova Aleph koje opisuje ovaj Adut), a njegov broj, njegova vrijednost, je nula. On je zrak, bezobliაan i nesposoban da se odupre, nositelj zvuka kojemu on sam niᘐta ne znaაi, iz svoje mlitavosti ponesen u destruktivni bijes besmislene naprasitosti, nepredvidivo pokretan svakim pritiskom ili poticajem. (...) Ovdje imamo sliku prosjeაnog აovjeka, lude. On nema svoje vlastite volje, i predstavlja sve stvari svim ljudima; isprazan je, ponavljajuၰi rijeაi kojih smisao ne poznaje, skitnica, beskorisna i naprasna, sastojeၰi se dijelom od vatrenih strasti koje sa០i០u kako njega tako i druge, ali najveၰim dijelom od inertne i beskarakterne nebivstvenosti, s malo te០ine, tuposti i omamljenosti kao svojim jedinim pozitivnim kvalitetama. (Komentar na Liber CCXX, III, 57, Zakon je za Sve, prev. Louis Wilkinson i Hymenaeus Beta, st. 183) On je u suprotnosti sa “Velikom Ludom” Atu 0, Aleph, koji je prva staza iz Kethera. Hoor-paar-Kraat ili Harpokrat, ‘’Beba u Jajetu Plavetnila’’, nije samo Bog Tiᘐine u konvencionalnom smislu. On predstavlja Viᘐe Jastvo, Svetog Anᄐela Ⴠuvara. To je u vezi sa simbolikom patuljka u mitologiji. On sadr០i sve u sebi, ali je to nemanifestirano. Vidi CCXX, II, 8. On je prvo slovo alfabeta, Aleph, აiji broj je jedan, a njegova karta u Tarotu je Luda, oznaაena nulom. Aleph je atribuiran elementu Zraka (po staroj klasifikaciji stvari). Dakle, kao ‘’jedan’’ ili Aleph, on predstavlja muᘐko naაelo, prvotni uzrok i slobodni ០ivotni dah, buduၰi se zvuk samoglasnika ‘’A’’ აini sa otvorenim grlom i ustima. Kao nula, on predstavlja ០ensko naაelo, plodnu majku (stari naziv za kartu je Mat, od talijanskog ‘’matto’’, luda, ali ranije takoᄐer od Maut, egipatske Leᘐinarke-Boginje-Majke), plodne, jer ‘’Jaje Plavetnila’’ je maternica, a u makrokozmosu je to Tijelo Nuite i ono sadr០i neroᄐenu bebu, bespomoၰnu ali zaᘐtiၰenu i hranjenu protiv krokodila i tigrova pokazanih na karti, upravo kao ᘐto je i maternica აvrsto zatvorena tijekom trudnoၰe. On sjedi na lotosu, yoni, koji pluta ‘’Nilom’’, amnionskim fluidom (plodna voda). U svojoj potpunoj nevinosti i neznanju on je ‘’Luda’’. On je ‘’Spasitelj’’, buduၰi da je Sin koji ၰe pregaziti krokodile i tigrove i osvetiti svoga oca Ozirisa. Tako ga mi vidimo kao ‘’Veliku Ludu’’ keltskih legendi, “Ⴠistu Ludu” iz 1. აina opere Parsifal (Richard

SKAKAVAC 3.2

45

Wagner, Parsifal (1882)) i opၰenito govoreၰi kao suludu osobu აije rijeაi su oduvijek uzimane kao proroაanstvo. Ali da bi bio ‘’Spasitelj’’, on mora biti roᄐen i odrasti do punoljetnosti. Tako Parsifal zadobiva Sveto Koplje, simbol mu០evnosti. On obiაno nosi ‘’raznobojni kaputiၰ’’ poput Josipa ‘’sanjara’’. On je takoᄐer Zeleni Ⴠovjek proljetnih festivala. Ali njegova ‘’ludost’’ sada nije nevinost veၰ nadahnutost vinom - on pije iz Graala, ponuᄐenog mu od Sveၰenice. Tako ga mi vidimo potpuno naoru០anog kao Bakhusa Difuesa, muᘐko i ០ensko u jednom, noseၰi Tirsov ᘐtap i grozd ili vinsku mjeᘐinu, dok tigar sa strane skaაe na njega. Ovaj oblik je sugeriran na Tarot karti, gdje je ‘’Luda’’ prikazan sa dugaაkim ᘐtapom i noseၰi vreၰu. Njegov kaput je ᘐaren. Tigrovi i krokodili ga slijede tako ve០uၰi ovaj prikaz sa prikazom Harpokrata. Skoro istovjetni su simboli tajnog Boga Templara, bi-seksualnog Bafometa i Zeusa Arrhenothelusa, takoᄐer bi-seksualnog, Otac i Majka Svega u Jednoj Osobi. (On je prikazan u tom potpunom obliაju na Tarot Adutu XV, “ᄀavo”.) Buduၰi da je Zeus Gospod Zraka, prisjetimo se da je Aleph slovo Zraka. Kao Zrak, nalazimo ‘’Lutajuၰu Ludu’’ აistim, razuzdanim dahom, ali kreativnim. Od davnina se pretpostavlja da vjetar oploᄐuje leᘐinarku, koja je stoga bila odabrana da simbolizira Boginju-Majku. On je lutajuၰi vitez ili princ iz bajki koji ០eni kraljevu kၰer. Ova legenda je nastala iz odreᄐenih obiაaja meᄐu egzogamnim plemenima (egzogamija - grა. exo=vani, gameo=០enim se - zabrana ០enidbe djevojkom iz istog plemena) - vidi Zlatnu Granu. Tako su Europa, Semela i druge, tvrdile da se Zeus-Zrak zabavljao sa njima u obliაju zvijeri, ptice i აega sve ne, dok je kasnije Marija pripisala svoje stanje posredovanju duha, daha ili zraka, u obliაju goluba. Ali ‘’malena osoba’’ Hindu misticizma, patuljak sulud, ali vjeᘐt, iz mnogih legendi i mnogih zemalja, takoᄐer je ovaj isti ‘’Sveti Duh’’ ili Tiho Jastvo აovjekovo ili njegov Sveti Anᄐeo Ⴠuvar. On bi skoro mogao biti i Frojdovo ‘’nesvjesno’’, nepoznato, nerazjaᘐnjivo, tihi duh ᘐto pirka ‘’gdje mu se prohtije, ali ne mo០eᘐ reၰi odakle dolazi ni kamo ide” (Ivan 3:8). On zapovijeda sa apsolutnim autoritetom, kada se uopၰe pojavi, usprkos svjesnom razumu i prosuᄐivanju (Komentar na Liber CCXX, I, 7; vidi Crowley, Zakon je za Sve, izm. izd., str. 29-31).

57. Kako da odgovorim budalastom აovjeku? Nema naაina da on postigne Istovjetnost s Tobom!

• Samek – onaj koji nije usmeren na Adonaija je „budalast“ i ne mo០e doseၰi sa០ivljaj sa tim Jedinstvom tj. istovetnost Adepta i Adonaija.

Stih 57. Ovaj აovjek ne mo០e biti doveden do savrᘐenstva, jer on je sastavljen od Klifota ili neაisti. Njegovo oslobaᄐanje je აiᘐၰenje ovih dijelova svoga biၰa; oni nisu od njegove suᘐtine.

58. Ali ja sam Luda ᘐto ne obraၰa pa០nju na Magiაarevu Igru. Mene je ័ena Misterija uzalud poduაavala; prekinuo sam veze Ljubavi i Moၰi i Obo០avanja.

• ᄀavolski poistoveၰuje sebe sa Ludom – Alefom Duha (koji je nasuprotan Magusovom აaranju reაima). Razumevanje ne mo០e da se odr០i ako je Adept zaliven vodom; On se mora „odreၰi“ prekinuti ograniაenja koja se javljaju putem Ljubavi, Moၰi i Obo០avanja – sve osobine koje pretpostavljaju dualnost i sadejsvo polarnosti (para).

Stih 58. Adept se poistovjeၰuje sa tom Ⴠistom Ludom. On je indiferentan prema Iluziji Pojavne Egzistencije koju je izazvao Magiაar (pekht, “ᘐirenje”, Atu I, Beth, 2, Merkur, Majan). ័ena Misterija (Izida, Atu II, Gimel, 3, Mjesec) ne kvari njegovu აistoၰu svojim fantazijskim refleksijama Istine. On nije viᘐe u milosti “Carice” (Atu III, Dalet, 4, Venera) ili “Cara” (Atu IV, Tzadi, 90, Ovan) i “Hijerofanta” (Atu V, Vau, Bik, 6). To znaაi, ni suptilna razlikovanja (I, II) Istine niti njihove grube slike (III, IV, V) ne slabe njegovo savrᘐenstvo Nule.

59. Stoga je Orao uაinjen jednim s Ⴠovjekom i vjeᘐala srama pleᘐu s plodom pravednika.

SKAKAVAC 3.2

46

• Voda (Necah – ័ena - Oseၰanja) se sjedinjuje sa Vazduhom (Hod – Muᘐkarac - Inteligencija)–Kula pada; Ograniაenje utvrᄐeno u egu se ruᘐi sjedinjenjem polarnosti koje emanira Istinu i Pravednost.

Stih 59. Proizlazi da su simboli Kraljevstva i Spiritualnosti sada ekvivalentni onima iz plastiაnog ០ivota (Vodenjak i ᘀkorpion) i vibracijskom oაitovanju. Vjeᘐala se nalaze na Atu XII (Mem, 40, Voda (vidi stih 55)), i na njima je objeᘐen, slobodan od zemlje, radosno se pokreၰuၰi (“pleᘐuၰi”) oblik proᘐirenog ili manifestiranog აovjeka, Atu VIII (Lamed, 30, Vaga), pozitivan ili izra០en oblik Atua 0 (Aleph (Aleph i Lamed, Kljuაevi Liber CCXX)).

60. Spustio sam se, O moj dragi, u crne sjajne vode, i iznio sam Te kao beskrajno dragocjen crn biser.

• Car – Cadi; Adept i dalje traga kroz svoja oseၰanja i „pronalazi“ Adonaija kao „crnu“ Taაku, biser lepote oseၰanja; Vode su Nuit, a biser je Hadit. Adept je RA-Hoor-Khuit.

61. Siᘐao sam dole, O moj Bo០e, u bezdan svega i pronaᘐao Te u srediᘐtu pod krinkom Niაega.

• Quof – tamni bezdan nesvesnog – skrivena u tome je taაka srediᘐta koja je Niᘐta, kao ᘐto je i kru០nica, beskraja bezdana Niᘐta.

Stih 60.-61. (Ovi stihovi mogu biti proაitani kao Strofa i Anti-strofa; to nam je veၰ reაeno kada je Anᄐeo govorio. “Crne sjajne vode” su vode akaᘐe, menstruma manifestacije: “biser” je okruglo savrᘐenstvo Anᄐela, koje je stoga opipljivi simbol Bezobliაnosti Nuite. (U vezi “crnog”, ponovo, pogledaj Pogl. I, st. 18.-20.)

62. Ali kao ᘐto si Ti Zadnji, Ti si takoᄐer i Slijedeၰi kao Slijedeၰeg ၰu Te otkriti mnoᘐtvu. • On je Sunce, jedna solarna faza inkarnacije Aeona se okonაava i stupa na „scenu“ dejstvo

„novog“ Aeona koje se kroz Adepta-Proroka objavljuje mnoᘐtvu.• Sunce je uvek Gospod sveta – samo se njegovi bo០anski uticaji na Zemlju menjaju kroz liაno

„evoluiranje“ i komuniciranje sa Bogovima Kosmosa, Izvorom i Srediᘐtem Svega – Haditom i Beskrajnim prostorom Svemira – Nuitom.

Stih 62. Mada savrᘐen, Anᄐeo je takoᄐer u bliskom kontaktu sa Ⴠovjekom. Ovo objaᘐnjava politiku 666, kao ᘐto je prikazano dolje. 24. travanj (1906.e.v.). Mogu li koristiti Aiwassa da mi pomogne sa A(ugoeides) I(nvokacijom)? Mislim da da: moram koristiti svaku silu koju posjedujem. A(ugoeides) (Augoeides je jedan od Crowleyevih sinonima za Svetog Anᄐela Ⴠuvara, აesto skraၰeno kao A.ⶐ. u njegovim dnevnicima), tek osrednje; iako sam prizivao sve svoje moၰi. Ipak, kasnije, jakim naporom volje, protjerao sam grlobolju i okolinu, pa sam se uzdigao u Astralnom Tijelu. Dospio sam u sobu, u kojoj je bio stol ovako postavljen, a nag აovjek prikovan na njega. Mnogi აasni ljudi posjedali su naokolo, gosteၰi se njegovim ០ivim mesom i pijuၰi obilno njegovu toplu krv. Ovi (kako mi je bilo reაeno) su bili adepti kojima bih se jednog dana mogao pridru០iti. Shvatio sam da moram steၰi moၰ uzimanja samo duhovne hrane - ali vjerojatno to znaაi i mnogo viᘐe od toga. Stigao sam do naizgled praznog hola, koji je bio cijeli od bijele slonovaაe, filigranski izraᄐene, kao ᘐto to Kinezi rade. U sredini je bio maleni kvadratni oltar. Uაinilo mi se da me netko pita ᘐto bih ja ០rtvovao na tom oltaru. Ponudio sam sve osim svoje volje da spoznam A.’., ᘐto bih mijenjao jedino da to ostvarim. Postadoh svjestan ogromnih obliაja Egipatskih Bogova kako sjede, tako ogromnih da sam mogao vidjeti samo njihova koljena. “Neၰe li poznavanje Bogova biti dovoljno.” Neၰe! - rekoh ja. Tada mi je bilo ukazano na to da sam bio kritiაan, tj. racionalistiაan, te uvidjeh da A .ⶐ. nije oblikovan prema mojem liku. I to bezuvjetno. Tada sam se ispriაao i kleknuo pred oltar, stavljajuၰi ruke na nj, desnu preko lijeve. Potom je Jedan აovjek, bijel, samo-sjajeၰi (to je bila moja ideja) priᘐao i stavio svoje ruke na moje, govoreၰi “Primam te u Red ___.” Tada, primivᘐi savjet da se vratim, spustih se natrag na zemlju u kolijevci od vatre.

SKAKAVAC 3.2

47

25. travanj. N.B. Juაeraᘐnja vizija je bila pravo prosvjetljenje, buduၰi da mi je ukazala na oაiglednu greᘐku koju sam propustio uvidjeti. Rijeა u mojem kamma-djelu bila je A .ⶐ., a metod “prizivaj აesto”! Stoga je Samo-sjajeၰi moj vodiၰ, bilo da to moja svijest odobrava ili ne, bilo da moje ០elje pristaju na to ili ne. Potrebno je da prizivam აesto, a ne da kritiziram. (Crowley, Dnevnik 1906, prijepis, Humanitarni Istra០ivaაki Centar Harry Ranson, Teksaᘐki Univerzitet u Austinu; publiciran sa varijacijama u “Hramu Kralja Solomona”, Equinox I(8) (1912), st. 21-22, te u Crowley, Ispovjedi, skraၰeno izd., st. 525-527)

63. Oni koji vjeაito ០ude za Tobom ၰe Te steၰi, pa makar na Kraju njihove ័udnje. • ᘀin – Duh – je najsna០nija Sila vodilja i odraz Vatre koja budi ័udnju Adepta ka Najviᘐem

postignuၰu „sjedinjenja“ tj. shvatanju i seၰanju o Istovetnosti sa Bogom.

Stih 63. Znanje i Razgovor Svetog Anᄐela Ⴠuvara predstavlja najviᘐu potrebu i njegovo postignuၰe se poklapa sa zavrᘐnom destrukcijom ័udnje (u Budistiაkom smislu).

64. Slavan, slavan, slavan si Ti, O moj uzviᘐeni ljubavniაe, O Sopstvo mog sopstva. • Tau; + + + Blagoslov Sveᘐtenika Zvezda, On i Adonai su Jedno.

65. Jer pronaᘐao sam Te jednako i u Meni i u Tebi; nema razlike, O prekrasni moj, ០uᄐeni moj! U Jednom i u Mnoᘐtvu ja sam Te pronaᘐao; da, ja sam Te pronaᘐao.

• Postoji Razumevanje (duhovne vode) koje objaᘐnjava da je Adept sjedinjen svojom suᘐtinom sa Adonaijem; On ga vidi i u sebi i izvan sebe; nema razlike „spolja“ i „unutar“ Oni su Ljubavnici, koji u samoj extazi nisu odvojeni veၰ su Jedno – kao ᘐto i u „mnoᘐtvu“ Adept u svemu vidi Boga – Adonaija. On potvrᄐuje, stavlja peაat na objavu Jedinstva Ⴠoveka i Boga. Deus Est Homo.

Stih 64.-65. Poglavlje zavrᘐava sa provalom lirske egzaltacije. 4. “Svaki je broj beskonaაan; nema razlike”. 22. “Sada, stoga, ja sam vam znana po mom imenu Nuit, a njemu po tajnom imenu koje ၰu mu dati kada me na kraju spozna. Buduၰi sam Beskonaაan prostor i Bezbroj Zvijezda, stoga postupajte i vi tako. Vezujte niᘐta! Neka ne bude razlike meᄐu vama izmeᄐu bilo koje stvari i neke druge stvari; jer odatle slijedi bol.” (Liber CCXX, I, 4 i 22) Znanje i Razgovor Svetog Anᄐela Ⴠuvara rastvara sve misli u jednakost njihove beznaაajnosti. On postoji jednako u Jedinstvu Ra-Hoor-Khuita i u svakom detalju pojavne manifestacije.

IV Poglavlje

Ovo poglavlje je pridodano Vatri. Ono se bavi najva០nijim zrakama Pozitivne Ideje, ponad bilo kakve intuicije za razumijevanja i sa prirodom Volje i seksualne energije, dinamiაnog oblika Sopstva. Bivajuၰi tako u stvari iznad Razumijevanja, bivajuၰi Govor Nesvjesnog, postaje prirodno nemoguၰe აak i za Inicijata da pojmi poglavlje kako je napisano. Ono se bavi sa Prvobitnim Sjedinjenjima; i ono je za Majstora Hrama (Adept u Tifaretu ne mo០e uopၰe razumjeti ovo poglavlje) koji prima, tumaაi, poraᄐa i svjesno izra០ava Njihovo uzviᘐeno kretanje. Stihovi 1-10. Ovaj odjeljak je govor Anᄐela. On objaᘐnjava Njegovo Znanje i Razgovor sa vlastite toაke glediᘐta. Te០nja prema njemu je muᘐka. U trenutku postignuၰa ona je zamjenjena pasivnoᘐၰu kako je objaᘐnjeno u prethodnim poglavljima. Te០nja ima svoju paralelu u volji Anᄐela da govori. Ali ova volja je povrᘐno gledano drugaაijeg karaktera. Njena priroda ၰe sada biti objaᘐnjena.

1. O kristalno srce! Ja Zmija sam Te obuhvatila; zarinuo sam glavu u srediᘐte Tvoje sr០i; O Bo០e, voljeni moj.

• Keter – Sada se u sferi Vatre Adonai „obraၰa“ Adeptu, definiᘐuၰi sebe kao Zmiju (32 staze Drveta ័ivota; Tet-Strast i Kundalini; NehuᘀTaN); Kristalno srce je nosioc Hadita, a obuhvatajuၰa Zmija je pojavnost Nuite; Glava Zmije (ili Pak Zmaja – Cauda Draconis) je „აvor“ koji je veza Kru០nice i Taაke; Adonai objavljuje Bo០ansku prirodu koja jeste Adeptova.

SKAKAVAC 3.2

48

Stih 1. On naziva Adepta “kristalno srce” podrazumijevajuၰi da je on koncentracija svjetla, energije, ljubavi, jasnoၰe i აistoၰe. To su kvalitete u Adeptu s kojima On komunicira. To je objekt pripreme. Adept mora savrᘐeno predstavljati ovu sliku prije no ᘐto Znanje i Razgovor mogu proraditi. To znaაi, proაiᘐၰenje i posveၰenje moraju prethoditi invokaciji. Nevjerojatno je teᘐko აak i za Majstora Hrama i nakon godina kontemplacije da sasvim shvati svojim umom kako njegov materijalni dio uopၰe nije on niᘐta viᘐe nego bilo koji drugi zbir fenomena. Anᄐeo opisuje Sebe kao Zmiju. Zmija je, naravno, simbol mudrosti, besmrtnosti, dostojanstva i drugih sliაnih kvaliteta. Anᄐeo se nije samo omotao oko Adeptova srca veၰ je zarinuo svoju glavu u srediᘐte. On se obraၰa Adeptu kao “Bo០e, voljeni moj”; oაito bilo koji აlan tako visokog reda bivstvovanja je dugo asimilirao istine Panteizma.

2. Kao ᘐto na odzvanjajuၰim vjetrovitim vrhovima Mitylene neka boginji sliაna ០ena, s plamenim kovrd០ama poput oreola, ostavlja liru i baca se u vla០no srce stvaranja, tako i ja, O Bo០e, Gospode moj!

• Hokmah; Anᄐeo prikazuje Adeptu novi „vatreni“ niz Vizija, koje opisuju njivovu „povezanost“ tj. istovetnost, neodvojivost. Nije Adonai „unutar“ niti „iznad“ Adepta, niti je Adept samo „nosaა“ Duha Adonaijevog, veၰ su oni Jedno isto „Biၰe“ koje se emanira na razliაitim ravnima „postojanja“.

Stih 2. Odnosi se na Sappho koja je bila zaljubljena u Sunce, te se bacila u more da ga dosegne. Ovdje simbolizira Anᄐela predstavljenog Stazom gimel gdje se nalazi “Visoka Sveၰenica”. Ona povezuje Makroprosopus (Kether) sa Mikroprosopusom (Tiphareth), vrhovno bo០anstvo i njegovu ljudsku manifestaciju. Sunce je atribut Tipharetha i stoga simbolizira Adepta. Anᄐeo o Sebi razmiᘐlja kao da uranja “u vla០no srce stvaranja”, t.j., kao o odrazu u materiji Istinskog Sopstva Adepta kojeg On ljubi.

3. Postoji neizreciva ljepota u ovom trulom srcu, gdje cvijeၰe plamti. • Binah; Za Razumevanje Lepota Srca ne postoji kao „realnost“, za Razumevanje, Srce Adepta

je „trulo“ od egoizma; Ipak, pro០eto sa tim je energetsko ispoljavanje Pra-Nu kao „აakre“ tj. plamteၰeg cveၰa, koje prenosi energiju svesti Adepta tokom ka Razumevanju.

Stih 3. Anᄐeo pronalazi ljepotu u “ovom trulom srcu” pod აim misli na promjenjivi ០ivot. “Cvjetovi plamte”. Fenomen cvjetanja i u០arenosti, t.j., dodira.

4. Jao meni! ali ០eᄐ za Tvojom radoᘐၰu pr០i ovo grlo, tako da ne mogu pjevati. • „Jadikuje“ nad „sudbinom“ svega onoga ᘐto je pojavno „ispod“ Ambisa. ័eᄐ, pr០enje grla i

nemoguၰnost pevanja se prikazuju kao trostruka „devijacija“ protoka energije koja je „postavljena“ iznad Heseda.

Stih 4. Intenzitet strasti Anᄐela je tako velik da ga On ne mo០e izraziti აak ni kroz glazbu.

5. Napraviၰu si mali აamac od svoga jezika i istra០iၰu nepoznate rijeke. Mo០e biti da ၰe vjeაna so slatka postati i da ၰe moj ០ivot utoliti svoju ០eᄐ.

• Sada Adonai spominje alegorije o nosaაu Njegove Duᘐe – gde upuၰuje na to da je Adept kao njegova emanacija u Kraljevstvu istra០ivao i sticao iskustva i uvide kroz neistra០ene regione svesti; Vatra Geburaha mo០e slano „promeniti“ u slatko i da ၰe Njegova duᘐa steၰi dovoljno iskustava i liაnog ostvarenja da ၰe kroz Te០ak Rad ostvariti Veliko Zadovoljstvo i ispunjenje Velikog Dela.

Stih 5. Brod je ovdje simbol svijesti, kao u Poglavlju II, st. 7-16. Jezik je logos Anᄐela, a nepoznate rijeke novi tokovi misli. Vjeაna sol je ០alost koja pro០ima veliko more Binaha i on se nada da ၰe gornjom metodom, uzimajuၰi u obzir sve moguၰnosti, prevladati Trans ័alosti.

6. O ti koji pijeᘐ slanu vodu svoje ០udnje, blizu si ludila! Tvoja patnja raste ᘐto viᘐe pijeᘐ, pa ipak i dalje pijeᘐ. Doᄐi preko potoka do svje០e vode; tamo ၰu ja აekati sa svojim poljupcima.

SKAKAVAC 3.2

49

• Slana voda ០udnje je ne shvaၰena svrha ០ivotam nepoznavanje Istinske Prirode Ⴠoveka; Ipak Ⴠovek/Adept istrajava u Radu, u patnji noᘐenja Krsta, da bi „prelaskom“ probudio Ru០u, stvarnu Lepotu Duᘐe. Adept mora istrajati kroz sve nepogode, kroz sva iskuᘐenja, shvatajuၰi da je Adonai „sve០i izvor“ Duha njegove Duᘐe – i dalje u ljubavniაkom meᄐusobnom odnosu.

Stih 6. Podsjeၰa ga se na usporedan, ali opreაan obiაaj ljudi da tra០e zadovoljstvo u predmetu svoje ០udnje. Voda je simbol zadovoljstva, a ០elja je ispunjena ០aloᘐၰu. Ovakav naაin djelovanja izluᄐuje obmanutu ljudsku rasu. On ih poziva da “doᄐu kroz rukavce:,” t.j., uske prolaze misli, koncentrirane tokove misli koji vode do აistog zadovoljstva - “svje០e vode”. Kada ljudi uspiju putujuၰi snagom kontrolirane volje dospjeti do istinskog აistog zadovoljstva nalaze Njega kako აeka da podijeli Sakrament.

7. Poput protiv-otrova u kravljem stomaku, takav je moj dragi meᄐu drugim draganima. • Necah; Kravlji stomak pre០iva sve ono ᘐto je „krava“ pojela; Postoji nadahnuၰe koje dolazi od

Adonaija koje proაiᘐၰava ០ivotna iskustva – dajuၰi im smisao, da ona slu០e „konaაnom“ cilju Duhovnoj Iluminaciji – tj. realizaciji istovetnosti Boga i Ⴠoveka.

8. O medeni! Primakni mi bli០e svoje hladne udove! Hajde da sjedimo u voၰnjaku, sve do zalaska sunca! Hajde da se veselimo na svje០oj travi! Donesite vina, vi robovi, da se obrazi moga djeაaka zarumene.

• Hod; Inteligencija je ogrejana vatrom Sunca, ogrejala se, veseli se, ima navike kao slu០itelje, a „vino“ jesu sile koje daju Adeptu osna០enje Duᘐe. „Medeni“ – otelotvorile su ga kraljevske „pაele“; hladni udovi predstavljaju აistu maᘐineriju i logiku Razuma.

Stihovi 7.-8. Ovaj protiv-otrov (bezoar kamen) je kugla saაinjena uglavnom od dlaka koje predstavljaju tijesno utkane sile. On usporeᄐuje Adepta sa ovim kamenom, videၰi ga kao skup razliაitih energija. Udovi Adepta su instrumenti njegove aktivnosti. Anᄐeo ga poziva da poაine sa njim u voၰnjaku, t.j., na mjestu gdje je prirodni proces kulminirao plodovima. Hladna trava izgleda da je simbol vegetativnog ០ivota i Anᄐeo mu predla០e da upotrijebi uvijek zelenu svje០inu Prirode kao polje u០itka i hranjenja. On poziva robove, to jest, instrumente akcije, kontrolirane i stavljene u upotrebu, da donesu vino, t.j., da donesu sredstva ekstaze, jer On ០eli da Adept bude uspaljen u០itkom i da poka០e sjaj na svom licu, t.j., svojoj vanjskoj svjesnosti.

9. U vrtu besmrtnih poljubaca, O ti Blistajuၰi, sijaj! Uაini svoja usta opijumskim makom, da jedan poljubac bude kljuა beskrajnog sna i jasnoၰe, Shi-loh-am sna.

• Jesod je „vrt besmrtnih poljubaca“ kao korenska „აakra“ iz koje se uzdi០e Zmija – koja je „blistajuၰa“, a sjaji zbog ljubavnih poljubaca – razmene energija Adepta i Adonaija.Postignuၰe Adeptstva daruje აoveku San Mira; Usta predstavljaju „stazu“ koja se nadkriljuje nad Temeljom, koji ujedno predstavlja i Snove i jasnovidost. ᘀiloam je stanje mira, i budne pasivne svesti აak i prilikom spavanja.

Stih 9. Vrt obiაno simbolizira mjesto njegovane ljepote; Orijentalni pjesnici ga upotrebljavaju da oznaაe zbirku pjesama ili mudrih izreka. Besmrtni poljupci su znamenje operacije “ljubavi po volji” koja je neprekidna. Anᄐeo poziva Adepta da poka០e svoju blistavost kao da su Znanje i Razgovor transcendentalni sakramenti ponad onog ᘐto je vidljivo u svim djelima. Opijumski mak je simbol mira, egzaltacije i u០itka, davatelj sna, აime se misli na utihnuၰe svih moguၰih ometanja. Usta Adepta, organ pomoၰu kojeg je hranjen, izra០avaju njegove misli i simboliziraju njegove strasti; pod poljupcima njegovih usana misli se na njegovo predavanje Anᄐelu, აin vjenაanja, i to je “kljuა beskrajnog sna i jasnoၰe”. San je bio prethodno objaᘐnjen. On je beskrajan, bivajuၰi osloboᄐen ograniაenja uvjetovanoᘐၰu i jasan bivajuၰi predstavljen აistom vizijom. Shi-loh-am: rijeა koja znaაi mir. (Shin=Vatra; Lamed=Libra; Mem=Voda. Heksagram.)

10. U svome snu vidio sam Univerzum poput jasnog kristala bez i jedne mrlje. • Malkut – Univerzum – jasni kristal bez mrlja; Adonai u svojoj Bo០anstvenosti ne vidi

Univerzum kao obliაje gnusobe i nedoliაne besmislenosti; za njega Svet je jasan i razumljiv, „bez mrlja“ tj. nema mu nepoznanica i ne Razumevanja o prirodi Univerzuma.

SKAKAVAC 3.2

50

Stih 10. Anᄐeo objaᘐnjava da je (u spokojnoj ekstazi ljubavi, mogao bih აak kazati u orgazmu ljubavi (odnosi se na odreᄐeni samadhi postignuၰa Znanja i Razgovora Svetog anᄐela Ⴠuvara.)) u svom “snu” stekao viziju Univerzuma kao kontinuiranog i neokaljanog fenomena. To je implicitno u kontrastu sa efektom istog აina na Adepta, kojemu to jednostavno znaაi Jedinstvo sa Bogom. Anᄐeo je naᘐao savrᘐenstvo u svom Adeptu: ovo upotpunjuje Savrᘐenstvo. Stihovi 11-14. Adept sada govori, ili radije, Majstor Hrama govori.

11. Postoje oholi siromasi koji stoje na vratima krაme i brbljaju o svojim podvizima pijanაenja.

• Alef – lude – „oholost“ kao devijacija ega-svesti pod uticajem Vatre – um „brblja“ tj. zamiᘐlja i fantazira o ostvarenim iskustvima i njihovom smislu.

Stih 11. Taverna je hram spiritualne intoksikacije. Izvan nje su Crna Braၰa razmeၰuၰi se svojim postignuၰima.

12. Postoje oholi siromasi koji stoje na vratima krაme i grde goste. • Bet; Um, ne shvatajuၰi sadr០aje Duᘐe, nema „pozitivnu“ relaciju spram procesa i stanja koja

Adeptu daju pouke o elementima koje on pojmi i do០ivljava.

Stih 12. Oni su oholi smatrajuၰi se bogatima, t.j., podli i sebiაni, pa ipak bez novაiၰa, t.j., njihova postignuၰa su bezvrijedna. Oni takoᄐer grde one koji su postigli Znanje i Razgovor Svetog Anᄐela Ⴠuvara: Crni Brat je uz svu aroganciju svjestan (poput Klingsora) svojeg istinskog stanja i stoga proklinje Bijelu Lo០u.

13. Gosti dokoliაare na le០ajevima od sedefa u vrtu; buka luckastih ljudi ne dopire do njih.

• Gimel; Adonai se sada prikazuje ovako – meseაeva unutarnja svetlost je umirena dok duᘐa prolazi kroz Vatrena iskustva; Postoji dualnost tj nasuprotnost „gostiju“ i „luckastih ljudi“ koji imaju poseban „odnos“ sa trၰim აiniocem „oholim siromasima“, tako da Adonai ukazuje Adeptu da se odreᄐeni dogaᄐaji, zbivanja, ne mogu prihvatiti kao „korisna“ u procesima vatrenih do០ivljaja. Dokoliაarenje je element Zemlje, ali i neiskoriᘐၰenost uma i inteligencije; Buka je vibriranje Vazduha, koje potiაe od Vode – „luckastih ljudi“.

Stih 13. Le០aj simbolizira poაinak. Bisernica je svjetlucanje fenomena koje promatra Inicijat (usporedi sa simbolizmom Duge). Zamjetite da su oni u vrtu, a ne u taverni. Ovo mo០e znaაiti da su preᘐli fazu gdje je აin jednak sa onim koji je opisan u st. 8 i 9. Budalast აovjek: vidi Pogl. III, st. 57. Buka je simbol ometanja i nedostatak harmonije. “Ne dopire do njih” - jaაa fraza od “oni to nisu აuli”.

14. Samo se gostioniაar plaᘐi da ne ostane bez kraljeve milosti. • Gostioniაar je odraz Magistera, a kraljeva milost je „kapija“ koja omoguၰava protok napitka

Mudrosti koji „gostioniაar“ toაi ni០im delovima Biၰa.

Stih 14. Gostioniაar je Ⴠuvar Misterija, a kralj autoritet pomoၰu kojeg su ljudski ០ivoti voᄐeni. Njegov je posao zaᘐtititi goste od arogancije Crne Braၰe, ali takoᄐer da onemoguၰi da njihova zloba uაini sakrament nezakonitim. (Levi ima pasos o ovoj toაki. On ka០e da kada je tajna objavljena u vrijeme Francuske Revolucije postalo je nemoguၰe prakticirati je. Adepti su se neprestano meᄐusobno svaᄐali i nastao je kaos. Ne smijemo pretpostavljati da je ovo samo pitanje tajnosti. Niti proizlazi da publiciranje naაina postignuၰa mo០e voditi katastrofi. Nekako je izgubljena აetvrta moၰ Sfinge. (Vidi Eliphas Levi, Transcendentalna Magija, I dio, pog. 18, str. 156)) Izgleda neobiაno da Magister usred svog zanosa dok mu govor njegova Anᄐela joᘐ zvoni u uᘐima ne mo០e niᘐta primjerenije odgovoriti. Ovu teᘐkoၰu je lako objasniti. Najprije, njegova ekstaza je neopisiva. Nadalje, ona je savrᘐena, tako da ne mo០e govoriti o tome. Treၰe, on je svjestan da je dio cijene njegova postignuၰa njegova odgovornost kao Ⴠuvara Misterija. On stoga tra០i pozornost svog Anᄐela na ono ᘐto bih mogao opisati politiაkom situacijom.

SKAKAVAC 3.2

51

Stihovi 15.-21. Navedena osobitost prethodnog dijaloga je predmet razmatranja dijela ovog odjeljka. Opၰenito on raspravlja o odnosu izmeᄐu odreᄐenih silina Prirode.

15. Tako je priაao Magister V.V.V.V.V. svome Bogu Adonaiu, dok su se pod svjetloᘐၰu zvijezda igrali ispred dubokog tamnog ribnjaka koji je na Svetom Mjestu Svete Kuၰe ispod Oltara Najviᘐeg.

• Heh; Svetlost Zvezde; Magister je 8=3 u Binahu, a Adonai je Otac Mudrosti 9=2 u Hokmahu; Ipak oni su otelotvoreni u Jednome koji je u Tifaretu, pod svetlom Zvezde; „tamni ribnjak“ je Binah; „Sveto Mesto“ je Hokmah; a Najviᘐi je Keter 10=1.

Stih 15. Okolnosti dijaloga su pa០ljivo objaᘐnjene. On je Majstor Hrama, V.V.V.V.V., a ne samo adept koji je jednostavno dosegao jedinstvo. Anᄐeo je ᘐtoviᘐe posebno poistovjeၰen sa simbolom Adonaja. Oni se igraju zajedno, t.j., u svjesnoj zajednici; u svjetlosti zvijezda, t.j., u prisustvu Nuite; mjesto njihova susreta je kod “dubokog tamnog ribnjaka” koji simbolizira Binah, sferu ០alosti Majაinstva, mjesto zaაeၰa i obitavaliᘐte Razumijevanja. Sveto Mjesto su tri prva Sefirota, t.j., iznad Ponora. Sveta Kuၰa je Drvo ័ivota. A Oltar Najsvetijeg je Kether.

16. Ali Adonai se smijao i smirio igru. • Vau, on je Hijerofant i Inicijator – on upravlja ័ivotom – igrom inkarnacije.

Stih 16. Adonai odgovara na st. 11-14, jednostavno pjevuᘐeၰi ritam svoje muzike tiᘐe. Na taj naაin On kazuje da nema potrebe za ០urbom ili zabrinutoᘐၰu.

17. Tada je pisar obratio pa០nju i bio zadovoljan. Ali Adonai se nije bojao Magiაara i njegove igre. Jer je Adonai bio taj koji je nauაio Magiაara svim njegovim trikovima.

• Pisar je samo manifestator i prikazatelj Gnoze ovog shvatanja i Realizacije sjedinjene prirode i duhovnog odnosa Adonaija i Magiაara; Na stazi Zain, oni su Braၰa – Adonai je u umu Magiაara utisnuo sve moguၰe misli koje mogu biti miᘐljene, koje su promiᘐljene, koje se misle i koje ၰe da utihnu... Adonai je stvorio Um i duᘐu Maga/Adepta.

Stih 17. Pisar koji je svjesno ljudsko biၰe zadu០eno da izvjeᘐtava o ovim stvarima shvaၰa kroz to da je sve u redu. “Magiაar” je Atu I, Majan (vidi Pog. II, st. 58 i reference u Liber 418.) Anᄐeo se ne boji da bi se snage iluzije mogle ikad uplesti u Veliko Djelo. On sam je Makroprosopus. Ova fraza tra០i objaᘐnjenje. Baᘐ kao ᘐto აovjek te០i Znanju i Razgovoru Svetog Anᄐela Ⴠuvara i posti០e ga, tako Anᄐeo te០i “jedinstvu potpuno iskazanom”; jer je njegova pozicija Staza gimel. U svom postignuၰu on je stoga dosegao Kether, iz kojeg ne izvire samo njegova Staza gimel (vodeၰi do Tipharetha), veၰ i Staza beth (vodeၰi do Binaha). Da bi se pravilno razumjela potpuna priroda Binaha moramo se sjetiti ove toაke. Tuga povezana sa idejom ovog Sefirota je povezana s აinjenicom da je ona primatelj prvotne iluzije. Nema tuge u drugom toku, Stazi daleth kroz koju njen gospod izra០ava svoju suᘐtinu.

18. I Magister uᄐe u Magiაarevu igru. Kada se Magiაar smijao i on se smijao; sve kao ᘐto bi i აovjek აinio.

• Het; Majstor Hrama koristi „magiაara“ tj. svoje ni០e sopstvo (i telo) za ispoljavanje svog Razumevanja.

Stih 18. Magister, აije prebivaliᘐte je Binah, koristi iluziju za u០itak. On se ponaᘐa poput djeteta koje se ne boji moguၰnosti postojanja nekog kobnog znaაenja u operacijama prirode.

19. A Adonai reაe: Uhvaၰen si u Magiაarevu mre០u. On to reაe lukavo, da ga iskuᘐa. • Naizgled postoji „zamka“ da Majstor mo០e da se zanese u namerama koju ispoljava kroz

„,magiაara“ te da bude vezan za svoje ni០e osobenosti, uslovljen materijalnim i astralnim potrebama – ali to je nemoguၰe, poᘐto Majstor nema Ego koji bi bio „vezan“ i ograniაen samo na svoj Nefeᘐ.

• Tet – iskuᘐava ga kao Zmija.

Stih 19. Da bi ga testirao Anᄐeo sugerira da je njegovo u០ivanje u iluziji jednako onom profanih.

SKAKAVAC 3.2

52

20. Ali Magister dade znak Magistrature i nasmija Mu se: O Gospode, O ljubljeni, da li su ovi prsti omlitavili na Tvojim kovrd០ama, da li su se ove oაi odvratile od Tvoga oka?

• Majstor se ne mo០e „postati“ ako se odreᄐena duhovna spoznaja ne dosegne – stoga je to merilo prirode Majstora i on ne mo០e biti ograniაen telom i duᘐom u kojima obitava njegovo ne-sopstvo. On ne popuᘐta od „veze“ sa Adonaijem, niti kroz dela (prsti na kovrd០ama), niti kroz misli (usmeren je na Oko).

• Jod – Pustinjak – Samotnik Teleme.

Stih 20. Magister odgovara da, mada oაito u០iva dobre stvari u ០ivotu (kako se ka០e), ni na trenutak ne zaboravlja u០ivati ljubav svog Anᄐela. Ni akcijom prstiju ᘐto hvataju kovrᄐe ili spiralne energije Anᄐela, ni gubitkom koncentracije pred okom (simbol viᄐenja, kreativne energije, unije, itd. Vidi takoᄐer “Oko Horusa”) njegova ljubavnika nije on pao sa vrhunca svog Samadhija. Magister je stoga prikazan kao savrᘐeno iniciran; on je dobrovoljno prihvatio groznu iluziju koja je uzrok svekolike tuge i napravio je dijelom cjeline Velikog Djela. Nema ni jednog smjera iz kojeg ga nesreၰa mo០e dotaၰi; s obzirom da je zaᘐtiၰen Ⴠuvarima Ponora od uplitanja Staza zain i cheth, on je stoga imun.

21. A Adonai se neizmjerno radovao u njemu. • Kaf – radost „Sreၰe“ – Misterija Toაka univerzuma koji se okreၰe; maᘐinerija kosmosa.• Adonai se „radovao u njemu“ – Adonai je u Svemu.

22. Da, O moj gospodaru, ti si voljeni Voljene; Ptica Benu nije uzalud postavljena na Philae.

• Lamed / Adonai je Istina, ispoljena iz Nuit; Benu je Feniks, koji u ravnote០i stoji na ostrvu Moၰi, koje je Hatorino ispoljavanje u toku ័ivota.

Stih 22. Ptica Benu se odnosi na struje i podstruje pokrenute od strane A:.A:. otprilike svakih 600 godina, ᘐto znaაi dvaput tijekom svakog Eona. 1900 Aiwass, TO MEGA THERION 15-1600 Dee i Kelly, Christian Rosencreutz, Luther, Paracelsus 1490- 1541. 1300 Jacobus Burgundus Molensis. 9 - 1000 6 - 700 Mohammed. 0 Appollonius Tyaneus. P.K. 300 Gautama Buddha. Biljeᘐka: Skala Vremena - Odluაne osobe ᘐire prikaz. Noge trkaაih konja. “n” serija “m” dogaᄐaja, od kojih ni jedan ne sugerira “n”. Usp. glifove od A, spelovanje rijeაi, itd. Stoga nema mjerila realnosti. (LXV I, 32). Philae je otok na Nilu, sada potonuo u industrijalizam, poznat po svom Hramu posveၰenom Ahathoori. U “Liberu VII”, VII, 27, Ptica Benu je potpuno poistovjeၰena sa Feniksom - ili Setom Divljim Magarcem - kroz simbolizam ᘐtapa Drugog Adepta u ritualu Adeptus Minora R.R. i A.C. (Vidi “Hram Kralja Solomona”, Equinox I(3), st. 211 i 215) Tekst potvrᄐuje Misiju TO MEGA THERIONA, 666, 9° = 2° A .ⶐ. A .ⶐ. kao logosa Eona. Govornik je izgleda pisar, to jest, pojedinac Aleister Crowley kroz kojeg su ove energije 666 itd. manifestirane. On u០iva u postignuၰu Znanja i Razgovora Svetog Anᄐela Ⴠuvara. Ostatak ovog poglavlja bavi se uglavnom odnosom ovog pisara sa Adeptom i Anᄐelom koji kompletiraju i krune njegovu osobnost. Slijedeၰi stihovi opisuju Ekvinocij Bogova i Postignuၰe Znanja i Razgovora Svetog Anᄐela Ⴠuvara. Oni pokazuju njihov uაinak na pojedinca; jer se ovo poglavlje odnosi na Vatru, yod (svi prijepisi navode “Bog”, ᘐto je gotovo sigurno pogreᘐka) Tetragrammatona, tj. na suᘐtinu osobnosti აovjeka promatranog kao აovjeka. Znanje i Razgovor Svetog Anᄐela Ⴠuvara predstavlja silazak elementa Duha u srediᘐte njegova biၰa, prema regularnoj formuli oblikovanja Pentagrama IHShVH od IHVH. Glavna poteᘐkoၰa u interpretaciji le០i u komplikaciji predstavljenoj Ekvinocijem Bogova. 22-27 opisuje Dogaᄐaj. 28-29 opisuje stanje pisara. 30-32 opisuje pripremanje pisara za njegovo Postignuၰe.

SKAKAVAC 3.2

53

33-37 opisuje Dveri njegove Inicijacije. 38-41 opisuje samu Inicijaciju. 42-44 opisuje time podano Razumijevanje nu០nog odnosa Duha i Materije. 45-53 opisuje rezultate Inicijacije. 54-56 daje zajedno Postignuၰe i Ekvinocij Bogova. 57-60 odgovara na tako postavljeno pitanje. 61-65 proroაanstvo koje se tiაe buduၰnosti osobnosti pisara, okolnosti unutar kojih ၰe on doseၰi Savrᘐenstvo svojeg Postignuၰa.

23. Ja koji sam bio sveၰenica Ahathoor u០ivam u tvojoj ljubavi. Uzdigni se, O Nile-Bo០e i progutaj sveto mjesto Nebeske Krave! Neka Sebek, stanovnik Nila ispije mlijeko zvijezda!

• Animom ljudske duᘐe „vlada“ Boginja, koja je Tron Horusa.• Mem – voda Nila; Sebek, stanovnik voda, sila podsvesti, reintegriᘐe iskustva „proᘐlog

vremena“ i „proᘐlih“ ispoljavanja duha; Sebek je Vatreni aspekt ovog poglavlja koji utiაe na inicijata kroz silu vode, na stazi Mem. Mleko Zvezda je „mleko“ boginje Nuit – svetlost buᄐenja iz ne-seၰanja ne-svesnosti.

Stih 23. Pisar se prisjeၰa svoje inkarnacije kao sveၰenice Ahathoore, bo០ice Ljubavi i Ljepote. On priziva sile Nila i krokodila Sebeka koji tamo boravi. Oni ၰe zavrᘐiti vladavinu Majke (Eon Izide).

24. Uzdigni se, O zmijo Apep, Ti si Adonai ljubljeni! Ti si moj mezimac i moj gospodar, Tvoj otrov je slaᄐi od poljubaca Izide, majke Bogova!

• 50 – Nun / Smrt.• ApeP je Horus, probuᄐena Plamena Zvezda – on je Adonai. Mezimac i gospodar – dvojni

odnos, pasivni i aktivni; Poljubac zmije Apep je sila buᄐenja Kundalini (odraz vizije Bafometa u plamenu). Sila ljubavi izmeᄐu Majstora i Adonaija je sna០nije od samog utiska lepote Boginje, „majაinskog odnosa“.

Stih 24. Apophis zamjenjuje Izidu.

25. Jer Ti si On! Da, Ti ၰeᘐ progutati Asi i Asara i Ptahovu djecu. Izbaciၰeᘐ poplavu otrova da uniᘐtiᘐ djela Magiაareva. Samo Ruᘐitelj ၰe progutati Tebe; zacrniၰeᘐ njegovo grlo, gdje mu duh boravi. Ah, zmijo Apep, ali ja Te volim!

• Adonai je Apep. Asi i Asar su Izida i Oziris – te zajedno აine Trojstvo: IAO: ASI+APEP+ASAR; Ptahova deca su emanacije dvojnosti აetiri elementa (ogdoada) – jer Apep je aktivan Duh;

• Samek; On je u ravnote០i uzdizanja izmeᄐu polarnosti (liაnog) Boga i Boginje; • Adonai u odnosu sa inicijatom budi liაnu Gnozu, dovodi ga do spoznaje „liაne“ Reაi Aeona –

koja „nadjaაava“ moၰi znanih Mudrosti (koje su doprle do inicijata „spolja“ – liაno direktno iskustvo Istine uniᘐtava tj. prevazilazi sva znanja (zacrnjeno grlo) i omoguၰava da Magister obitava u Vatri probuᄐenog Duha.

Stih 25. AIWASS (poistovjeၰen sa Svetim Anᄐelom Ⴠuvarom Aleistera Crowleya) bi trebao uniᘐtiti formule Izide i Ozirisa (Eon Umiruၰeg Boga).Ne postoji Eon Apophisa; Njegova funkcija je uvijek uniᘐtiti. Sada ၰe Uniᘐtitelj pro០drijeti samo Uniᘐtenje. Ovdje smo upuၰeni na legendu o ᘀivi koji je ispio otrov izazvan stapanjem “Mlijeka Zvijezda” ili manifestacijom Pojavnog. Njegovo grlo je postalo crno (ili indigo plavo) uslijed toga. AIWASS je tako okrenuo Apophisa protiv njega samog, kako bi oslobodio put Eonu Horusa, Okrunjenog i Osvajajuၰeg Djeteta. Apep je voljen; t.j., nestaje u ekstazi uslijed milovanja Aiwassa, “moၰne zmije” iz stiha 26 (grlo je srediᘐte Elementa Duha - Akasha boravi u Visuddhi Ⴠakri). Znaაenje je da formula koju je dao Aiwass uniᘐtava samu ideju Destrukcije (vidi “Liber XV”, “O Lave i o Zmijo, koji uniᘐtavaᘐ uniᘐtavaაa, budi moၰan meᄐu nama.”). Ono ᘐto je do sada nazivano “Smrt”, naაin uskrsnuၰa u Formuli Ozirisovog IAO, treba stoga nadalje biti shvaၰeno kao “ljubav po volji”.

26. Moj Bo០e! Daj da tvoj tajni otrovni zub prodre do sr០i male skrivene kosti koju sam აuvao za Dan Osvete Hoor-Ra. Neka se Kheph-Ra oglasi svojim zujanjem! neka ᘐakali Dana i Noၰi urliაu u pustoᘐi Vremena! neka se Kule Univerzuma zatresu, a აuvari

SKAKAVAC 3.2

54

pobjegnu! Jer se moj Gospodar razotkrio kao moၰna zmija, a moje srce je krv Njegovog tijela.

• 70 – Ajin; Faliაka sila „male skrivene kosti“ (sazve០ᄐe Medveda) prima uticaje pokretanja Vatrene Kundalini. Dan osvete Hoor-Ra je Ekvinocij Bogova, tj. onaj dan kada doᄐe do Uravnote០enja unutar samog Inicijata te on spozna svoju Istinu, svoju pravu Prirodu i Volju. Kefra je „ponoၰna buba“ – i ovde se napominje da uticaji probuᄐenja svesti (Hoor-Ra) deluju i na nesvesno; Hoor-Ra se budi u Tifaretu, koji stazom Ajin vlada nad Hodom – Merkurovom sferom uma i intelekta – koji je sluga Sunca u regijama nesvesnoga koje talasaju oko magiაara.

• I dalje potvrᄐuje da je Adonai solarna vatra svesti Zmije.

Stih 26. Ovaj Dan Osvete je Eon Horusa - poაinjuၰi sa Proljetnim Ekvinocijem 1904. e.v. (Primjetite CCXX, III i ALASTOR Osvetnik). “Mala tajna kost” je naᄐena u Falusu Medvjeda (Hebr. DB, 6). Ovo je anatomska აinjenica. Priroda ove ០ivotinje - koja je jako znaაajna u alkemiji - mo០e biti studirana u Ash Metzareph (pog. 3). Medvjed simbolizira djelomice TO MEGA THERIONA, 666, prema opisu danom u Apokalipsi: “Vidjeh zvijer gdje izlazi iz mora, imaᘐe sedam glava i deset rogova, na rogovima deset kruna, a na glavama njenim imena bogohulna. I zvijer bijaᘐe poput leoparda, noge joj kao u medvjeda, usta poput lavljih usta: i dade joj zmaj moၰ svoju i svoj prijesto i veliku vlast. I vidjeh jednu od glava ranjenu na smrt i rana njena smrtna izljeაi se: i zaაudi se cijeli svijet zvijeri. I obo០avahu zmaja koji dade moၰ zvijeri: i obo០avahu zvijer, govoreၰi: Tko je poput zvijeri? tko je u stanju zaratiti sa njom? I dana joj bijahu usta koja govore velike stvari i bogohulne; i snaga joj bijaᘐe dana da izdr០i აetrdeset i dva mjeseca. I otvori usta svoja da huli Boga, da huli ime njegovo, kuၰu njegovu i one koji ០ive na nebu. I dano joj bijaᘐe da zarati sa svetima i da ih pobijedi: i moၰ joj bijaᘐe dana nad svim narodima i jezicima i nacijama. I svi koji ០ive na zemlji ၰe je obo០avati, აija imena nisu zapisana u ០ivotnoj knjizi Janjeta, koje je ០rtvovano od postanka svijeta. Ako itko ima uᘐi, neka აuje. Tko u ropstvo bude odvodio u ropstvo ၰe iၰi: tko ubije maაem od maაa mora poginuti. To je trpljenje i utjeha svetih. I vidjeh drugu zvijer kako izlazi iz zemlje, imaᘐe dva roga poput janjeta, a govoraᘐe kao zmaj. I poka០e svu moၰ prve zvijeri i uradi da se zemlja i svi koji ០ive na njoj poklone prvoj zvijeri, აija smrtonosna rana je zacijelila. I naაini velika აudesa, kao kad natjera vatru da se spusti sa nebesa pred oაima ljudi. I prevari one koji ០ive na zemlji ovim აudima koje je mogla აiniti zahvaljujuၰi zvijeri; govoreၰi onima koji ០ive na zemlji, da moraju napraviti sliku zvijeri, koja je bila ranjena maაem i pre០ivjela. I imade moၰ da udahne ០ivot slici zvijeri, tako da je slika zvijeri mogla govoriti i uაini da mnogi koji nisu obo០avali sliku zvijeri budu ubijeni. I uაini da svi, mali i veliki, bogati i siromaᘐni, slobodni i robovi, prime znak na desnoj ruci ili na აelu. I da nijedan აovjek ne mo០e kupiti ili prodati, osim ako ima znak ili ime zvijeri ili broj njena imena. Ovdje je mudrost. Neka onaj koji razumije izbroji broj zvijeri: jer to je broj აovjekov; a taj broj je ᘀest stotina ᘐezdeset i ᘐest.”

Otk(rovljenje) 13 Ova kost je dakle Suᘐtinska Osobnost Nesvjesnog Aleister Crowleya; buduၰi da je on zadr០ao svoju ljudsku osobnost kako bi slu០io kao instrument logosa ovog Eona. On sada zahtijeva da “zub” (zub - Shin - Duh) njegovog Anᄐela prodre u njegovo najunutarnije sopstvo. Khephra, Skarabej je Sunce u ponoၰ. On se pojavljuje na Atu XVIII (“Mjesec”, odnosi se na Ribe u zodijaku) pri dnu hijeroglifa, u bazenu (Nadir nebeskog svoda). Poviᘐe ovog je staza

SKAKAVAC 3.2

55

koja vodi izmeᄐu dvije planine okrunjene kulama. Pod Mjesecom (simbolizira glamur i iluziju kao opoziciju Mjesecu Staze gimel koji simbolizira Ⴠistoၰu, Aspiraciju, itd., kuda hodi Sveti Anᄐeo Ⴠuvar) je staza koju აuvaju dva psa ili ᘐakala, simbola Anubisa, Ⴠuvara Praga. (vidi st. 34.) Znaაenje stiha je da je Aiwass (otkriven kao “moၰna zmija” - vidi poviᘐe) uniᘐtio princip iluzije. Zasebno, vjerovanje აovjeka da je smrtan (Oziris) mora ustupiti mjesto njegovoj svjesnosti da je on Okrunjeno Dijete (Horus). Moje “srce” - t.j., ljudska volja i svijest Aleistera Crowleya - je poistovjeၰena sa suᘐtinom ០ivota Aiwassa. (krv je upotrebljena s Njegove strane kao fiziაka osnova njegove manifestacije u CCXX).

27. Ja sam poput ljubavi-០eljne kurtizane iz Korinta. Igrala sam se sa kraljevima i kapetanima i uაinila sam ih svojim robovima. Danas sam ja rob male otrovnoce smrti; i tko ၰe razrijeᘐiti naᘐu ljubav?

• Phe, Kula; On se odrekao svoje lepote, moၰi i „va០nosti“ zarad „viᘐeg“ smisla i cilja – ljubavi za Adonaija.

Stih 27. Aleister Crowley je odbacio sve svoje osobne ambicija da bi “umro” u zagrljaju Aiwassa u Njegovoj funkciji Svetog Anᄐela Ⴠuvara. (Mikrokozmiაka “mala otrovnica” za razliku od “moၰne zmije” koja je odgovorna za Makrokozmiაki Dogaᄐaj, Ravnodnevnicu Bogova). Slike ljubavi ០eljne kurtizane i Kleopatre pokazuju umijeᘐanost Nefeᘐa ili “animalne duᘐe” Aleister Crowleya u ovom sluაaju.

28. Umoran sam, umoran sam! reაe pisar, tko ၰe me povesti da gledam Ushiၰenje moga gospodara?

• Magiაar, koji je „sluga“ Magistera, mo០e da se „umori“ od ove veliაanstvene Sile Ljubavi.• 90 – Cadi – Gospodar Adonai daje ushit duᘐi.

Stih 28. Pisar priznaje krajnju klonulost svoje ljudske svijesti sve dok je odjeljena od sudjelovanja u u០itku Adepta (“mog majstora”) koji ga kontrolira.

29. Tijelo je umorno i duᘐa je bolno umorna i oაni kapci ote០avaju od pospanosti; pa ipak svo vrijeme traje აista svijest nepoznate ekstaze, no izvjesno je znanje o njenom postojanju. O Gospode, budi mi na pomoၰi i dovedi me do bla០enstva Voljene!

• Telo-duᘐa-kapci – ni០e ispoljeno Trojstvo Magiაara - su „obavezani“ zakonima i uticajima univerzuma u kojem su inkarnirani; telo, duᘐa i um, ne mogu pojmiti u potpunosti pro០imanje Svesti sa extazom Sile ័ivotne Vatre Adonaija.

• Quof – Mesec – აak i „mraაni“ regioni svesti opstoje manifestovani zahvaljujuၰi Zakonu koji izvire iz Duha Aeona; Kao ᘐto Mesec daje odraz Sunca, tako je i Adonai odraz NUITe.

Stih 29. Ovdje “duᘐa” znaაi Nefeᘐ. Pisar je uvjeren, აak i u svojoj svjesnoj klonulosti, sigurnoᘐၰu njegovog “Nesvjesnog”, da je stigao do svog Postignuၰa, usprkos njegovom ljudskom svjesnom zaboravljanju te აinjenice. On apelira na Anᄐela da preplavi ljudsku svijest “bla០enstvom Ljubljenog”, kako je to kazano u ovoj Knjizi.

30. Stigao sam do kuၰe Voljene, a vino bijaᘐe poput vatre ᘐto sa zelenim krilima leti kroz svjet voda.

• „kuၰa Voljene“ je Bet Elohim – takoᄐe Binah; • Reᘐ – Kapija Kuၰe Boginje Sunca – Babalon;

Stih 30. Slijedeၰe mu je darovano: ljudska svijest ulazi u Kuၰu Zadovoljstava Adeptstva. Vino spiritualnog u០itka koje ga opija je povezano sa “vatrom ᘐto leti” (Shin) sa “zelenim krilima” (Daleth, ljubav) “kroz svijet voda” (Mem). Prethodni odjeljak bi trebao omoguၰiti Aspirantu da razumije ovaj simbolizam u potpunosti. ShM je u Kabali “Ime” i “Nebo” (nebo je ᘀMIM u Liber D); ShD znaაi “Svemoၰna Sila” (Crowley aludira na ᘀDI, “ᘀadai”); a DM znaაi “Krv”. Ovi simboli stoga objaᘐnjavaju tekst u potpunosti.

31. Osjetih crvene usne prirode i crne usne savrᘐenstva. Kao sestre su me milovale, svog malog brata; ukrasile su me kao za svadbu; popele su me u Tvoju nevjestinsku sobu.

• Aeon.

SKAKAVAC 3.2

56

• Usne prirode – Isis i Neftis; sestre – on je Brat – dete Hoor-Paar-Kraat / Horus; One ga kroz Razumevanje Binaha pripremaju za „venაanje“ tj. sjedinjenje sa Adonaijem – tj. za realizaciju da ne postoji razlika niti odvojenost izmeᄐu Magistera i Adonaija.

Stih 31. Priroda i Savrᘐenstvo su Izida i Neftida, koje pripremaju Ozirisa (vidi Anijev papirus i Knjigu Mrtvih opၰenito) za Inicijaciju. Kandidat je ovdje predstavljen kao njihov brat (Aleister Crowley je Vau IHVH-a, “Sin”, ljudska svjesnost u Tipharethu - muᘐko), ali odjeven kao mlada (jer je on simboliაki ០ensko prema svom Svetom Anᄐelu Ⴠuvaru, Srce koje upravo treba do០ivjeti zagrljaj Zmije). Vidi takoᄐer Poglavlje III, st. 49-50 (Crowley je napravio slijedeၰe razmatranje u svom dnevniku za Maj 4, 1906: “Odista, ovaj rad na A .ⶐ. zahtijeva od Adepta da ispolji ០ensku stranu: za mlado០enju, vjerojatno, da bude spremna primiti poljubac; a ne da je progoni, da upotrebi silu. Dok K(raljevstvo) N(ebesko) trpi nasilje (Matej, 11:12); mo០e li biti, mo០da, da je to nasilje moguၰe upotrijebiti za postizanje pasivnog stanja? I naravno, da se nadvladaju svi rivali?”).

32. Pobjegle su kada si Ti naiᘐao; bio sam sam pred Tobom. • Krst / Tau; sam pred Adonaijem koji se prikazuje u viziji Krsta Svetlosti („X“). Sve „spoljno“

nestaje tj. povlaაi svoja ispoljavanja u svesti Inicijata i upija se u integrisano Sopstvo koje stupa Licem u Lice sa Adonaijem.

Stih 32. Ego je liᘐen svojih atributa prije no ᘐto mo០e primiti utjecaj Svetog Anᄐela Ⴠuvara. To mora biti აisto Ljudsko Jastvo kao Individua neovisna o svojim manifestacijama kao takvim, fenomen njegovog odnosa s njegovom okolinom.

33. Drhtao sam pred Tvojim dolaskom, O moj Bo០e, jer Tvoj glasnik je bio u០asniji od zvijezde Smrti.

• Keter (pasivni askept mira i ne pokretnosti, ne delovanja u Kruni-Ognja); On je skoncentrisan na Sahasraru, ali krije povremeno „izbijaju“ pri prolasku Sile Ognja Adonaija kroz suptilno telo Magistera. Dolazak Adonaija predstavlja i potpuno sagorevanje svega ᘐto აini „magiაara“ i „adepta“.

Stih 33. Ego shvaၰa da ၰe ga Sveti Anᄐeo Ⴠuvar poniᘐtiti. On drhti i to drmanje njegovog identiteta je znak njegove predaje (Usporedi ekstazu straha Amfortasa pri napredovanju njegovog Ozdravljenja (Richard Wagner, Parsifal); i vidi poglavlje II, st. 60 i 62 sa nekoliko pasosa na drugim mjestima. Doktrina je svugdje implicitna; ali uporedi takoᄐer Liber 418, 14-ti Etir, itd.) Takoᄐer, prvo pojavljivanje Anᄐela je nu០no krivo shvaၰeno; jer dok god ljudski Ego postoji, vezan je uvjetima svojeg bivanja, a to implicira odreᄐenu la០nost poimanja, korijen აega je sama Iluzija Odvojenosti koja აini Ideju Ega moguၰom.

34. Na pragu je stajao gromoviti lik Zla, U០as praznine, sa sablasnim oაima nalik na otrovne bunare. On je stajao, a soba se oku០ila; zrak je zaudarao. On bijaᘐe stara i აvornata riba gnjusnija od ljuᘐtura Abaddona.

• „Konaაno“ postignuၰe Sjedinjenja iziskuje suoაavanje sa najsna០nijim vezama Magistera sa egom Magiაara; Ⴠak i malo ograniაenja i vezanosti su u០asne prikaze „zla“ koje sputavaju sjedinjenje sa Najviᘐim. To ᘐto აuva prolaz je Horonzon, a ego se orga០ava sam sebi, videvᘐi sebe kao gnusnijeg od „ljuᘐtura Abadona“ – ipak kada dosegne Spoznaju i Sjedinjenje – on ၰe tada videti da je „Abadon“ kao u០asna pojava, u stvari skrivena extaza Ljubavi – „Ad Babalonis Amorem Do Dedico Omnia Nihilo“; u Sjedinjenju sa Adonaijem Svest ၰe sebe pojmiti kao Ouroborosa (Zvezdana prostranstva Kru០nice Univerzuma).

Stih 34. “Prag” je pred “vratima” ili “pilonom” daleta. (Dalet znaაi vrata; njegova atribucija je Venera, აista Ljubav, njegova Staza je od Chokmaha do Binaha, baze trokuta Vrhovnih. Ova “vrata” su stoga na sve naაine odgovarajuၰi simbol ulaska na Inicijaciju). “Prag” je stoga ispod Staze daleth na Drvetu ័ivota; t.j., u Ponoru. Gornji simbolizam se striktno odnosi na Postignuၰe Majstora Hrama; ali njegova Istina je reflektirana tehniაki ispravnim prikazom Inicijacije Dominus Liminisa u Adepta Minora. Ovdje su “vrata” treၰa Reciproაna ili Popreაna Staza (daleth su prva), pe, ᘐto znaაi usta - vrata vitalnih organa. Pe je slovo Atua XVI, “Kuၰe Bo០je” ili “Sruᘐene Kule”. Hijeroglif predstavlja

SKAKAVAC 3.2

57

Kulu - simbol Ega u njegovom Falusnom aspektu, pa ipak zatvorenu, t.j. odvojenu. Ova Kula je sruᘐena Bljeᘐteၰom Munjom Prosvjetljenja, utjecajem Svetog Anᄐela Ⴠuvara i Plamenog Maაa Energije koji ide iz Kethera u Malkuth. Odatle su baაene dvije figure koje oblikuju svojim polo០ajem slovo A’ain; to su blizanci Vav-Heh (Horus i Harpokrat) roᄐeni pri otvaranju Majაine Maternice (drugi aspekat “Kule” je “vrelo je zatvoreno, fontana zapeაaၰena”). Oni predstavljaju (s obzirom na muᘐki aspekt “Kule”) spermatozoid (A’ain je Kozorog, znak u kojem je Sunce u Zimskom solsticiju, kada Nova Godina poაinje (Crowley obiაno smjeᘐta Novu Godinu u Proljetnu Ravnodnevnicu, kao na kalendaru A .ⶐ. A .ⶐ.)) koji je izbaაen kada je Falus ubijen ekstazom Orgazma (Bljesak Munje) i “sruᘐen” gubeၰi erekciju (Vidi “Liber A’ash sub figura 370", stihovi 0-6). Na “pragu” Dominus Liminis je zaprijeაen Stazama Nun, Samekh i A’ain, Atui XIII, XIV i XV (“Smrt”, “Umjerenost” ili “Restrikcija”, i “ᄀavo”), koje proizlaze iz Tipharetha, staniᘐta Njegovog Anᄐela, kako bi odbili profane od Vanjskog Reda Z .ⶐ. Z .ⶐ.. Glavna razlika (u osnovi) izmeᄐu formula dviju inicijacija, u R.R. i A.C. i A .ⶐ. A .ⶐ., je to da je Osloboᄐeni Adept potpuno ispod daletha (iako je proᘐao Drugu Reciproაnu Stazu, teth, na putu da postane Adeptus Exemptus), i nema Staze kojom bi mogao putovati (izuzmi gimel koji vodi od Tipharetha do Kethera, a ne od Cheseda do Binaha za koji je vezan. Time odbija neuke od Unutarnjeg Reda R.R. i A.C.), dok je Dominus Liminis veၰ proᘐao Stazu pe kako bi postigao Stupanj Filozofusa, a prag je unutra, umjesto izvan Pilona. Znaაenje je kako slijedi: -Prelazeၰi Bezdan cilj je anihilirati Ego i njegove proizvode u potpunosti. U Kabalistiაkom simbolizmu: doseၰi Nulu. Opasnost je stoga u poistovjeၰivanju sa bilo kakvim proizvodima dezintegracije. Horonzon, dakle, აijim imenom oznaაavamo ideju Disperzije, nema mjesta unutar Vrhovne Trijade. Prag inicijacije, Ponor, le០i u potpunosti izvan vrata daleta. Potpunost dezintegracije, impotentnosti (㬐㮠㰐㬐㱀㭐㮐㬐) i dokolice (㬐㭐㰐㬰㮐㬐) je zajamაena odsustvom ljubavi (daleth) koja bi inaაe mogla povezati rasprᘐene dogaᄐaje da stvore jedinstvo (u 7-mom Etiru, Liber 418, uაimo da ako bi Crna Braၰa bila sposobna barem da pogledaju Bo០icu Ljubavi (dalet) iznad sebe, mogli bi doseၰi Razumijevanje.)

U Inicijaciji Adeptusa Minora uvjeti su potpuno drugaაiji. Cilj je dosizanje jedinstva, a ne negativiteta, te nema takvog savrᘐenstva u Sefirotima Ruacha koji tvore Stupnjeve Unutarnjeg Reda (R.R. et A.C.) - Chesed, Geburah, Tiphareth - ᘐto neophodno iskljuაuje Horonzona iz tri Razreda A .ⶐ. A .ⶐ.. Studenta se sada upuၰuje na Elementalne Stra០arske Kule Sir Edward Kellyja. (Vidi Liber 84 vel Chanokh u Equinox I, 7 i 8) Ⴠetiri Elementalne Table (12 x 13) su vezane malom Tablom Duha (4 x 5), ili, ako su ureᄐene da svaka od njih bude prikazana kao odsjeაak jedinstvenosti Tetragrammatona, vezane su crnim kri០em koji sadr០i slova ove male Table Duha. Imena zlih demona se mogu uglavnom naၰi uzimanjem nekih nesavrᘐenih i neuravnote០enih simbola sa Stra០arskih Kula - poput dvoslovnog imena ispod preაke Kalvarijskog Kri០a u bilo kojem Manjem Uglu - i dodavanjem odgovarajuၰeg slova sa Crnog Kri០a. Doktrina koja je implicirana ja da priroda Duha nije predstavljena samo shinom, Svetim Duhom, აiji silazak u srediᘐte Tetragrammatona posveၰuje i prosvjetljuje slijepe silineElemenata, nego je takoᄐer bezduᘐna materija, tamna, bezobliაna i pusta, puka podloga za manifestaciju svih pojava bez razlike; i ova je istina takoᄐer simbolizirana crnilom i nerazvijenim potencijalom akaᘐe kao ᘐto je objaᘐnjeno u legendi o ᘀivi spomenutoj u prethodnom odjeljku. Duh stoga mo០e biti manifestiran bilo kao Sveti Anᄐeo Ⴠuvar ili kao Zla Persona, Ⴠuvar Praga, senzacionalno oslikan zbog naklade u Lord Bulwer-Lyttonovoj romansi Zanoni. Ova doktrina se takoᄐer povremeno naᄐe u folkloru, gdje je აovjek praၰen istovremeno dobrim i zlim genijem. U០as ovog drugog je pojaაan njegovom funkcijom kao alternative Svetom Anᄐelu Ⴠuvaru. Nijedna druga zla inteligencija se ne mo០e usporediti s tim bilo kao subjektivno u០asna i ogavna ili objektivno neprijateljska. Jer zli genije je ne manja moguၰnost Postignuၰa od Svetog Anᄐela Ⴠuvara. Sada, u sluაaju Osloboᄐenog Adepta, ako bi on bio odbaაen natrag iz Grada Piramida nemoguၰnoᘐၰu da se uskladi savrᘐeno sa formulom “ljubavi po volji”, on ostaje izgubljen u Ponoru bez daljnjih moguၰnosti osim da se po redu poistovjeၰuje sa svakim nekoherentnim i nerazumljivim fenomenom koji se javlja u აovjekovom opa០anju, a koji je bio dezintegriran, ᘐto je prvi efekt njegove operacije, აija je osnova odbiti prepoznavanje bilo kakve nesavrᘐenosti koja tvrdi da jeste. Sasvim drugaაiji je sluაaj Dominus Liminisa აija

SKAKAVAC 3.2

58

operacija, ako je neuspjela, mo០e biti puka greᘐka koja mo០da i nije proistekla iz nikakve ozbiljne pogreᘐke s njegove strane. Osim blage obeshrabrenosti on bi trebao biti u stanju pokuᘐati ponovo bez veၰih gubitaka. Zaista, on mo០e upotrijebiti svoju pogreᘐku kao instrukciju. Ali on takoᄐer mo០e neuspjeti ukoliko nije u potpunosti asimilirao opomenu Hiereusa u ceremoniji njegove inicijacije u Stupanj Neofita: “Strah je neuspjeh i prethodnik neuspjeha: Stoga budi bez straha! Jer u srcu kukavice Vrlina ne obitava!” (Neofit Ceremonija Zlatne Zore. Vidi “Hram Kralja Solomona”, Equinox I(2) (1909), st. 256). Isto tako, on mo០e biti nemoၰan da ispuni formulu Hijerofanta u toj ceremoniji: “Zapamti da je neuravnote០ena sila zlo. Neuravnote០ena Milost je slabost: Neuravnote០ena Strogost je ugnjetavanje.” (st. 257). Opაaranost zlom mo០e biti opasnija od straha. U svakom sluაaju on treba oაekivati da ၰe mu se na poაetku suprostaviti njegov Zli Genij. (Usp., nadalje, ceremoniju Zelatora u Z .ⶐ. Z .ⶐ. - pojavljivanje Anᄐela Samaela, Metatrona i Sandalphona (st. 262-263)). Mo០e se desiti da ne uspije izdr០ati juriᘐ. Mo០e biti odbaაen sa praga i njegov poraz mo០e biti viᘐe ili manje ᘐtetan, veၰ prema okolnostima. Ali njegov strah mo០e postati toliki da ga natjera da se pretvori u opაaranost ili njegova iscrpljenost toliko potpuna da je spreman predati se odmoru pod bilo koju cijenu. U svakom sluაaju rezultat mo០e biti da prihvati svoju Zlu Personu kao svojeg Anᄐela Ⴠuvara. Ja ၰu jasno izjaviti da აak i tako strahovit oblik greᘐke nije nu០no fatalan i konaაan mada oაito uvijek mora stvoriti pogubnu karmu - jer ukljuაuje tvrdnju (ojaაanu najozbiljnijim zakletvama i zapeაaၰenu najintenzivnijom ekstazom) apsolutnog postojanja zla (u znaაenju te rijeაi, aktualno ad hoc definirane njim samim) - t.j., on je pristao na dualnost, uspostavio unutarnji konflikt unutar samog sebe i ceremonijalno prokleo i porekao jedinstvo svoje vlastite Istinske Volje. Mada je ova katastrofa u០asna nedostaje joj element zavrᘐenosti, buduၰi da ovi principi ne postoje poviᘐe Tipharetha. On je bez sumnje postao Crni Magiაar, ali je daleko od postajanja Crnim Bratom. Ne mo០e se kazati da takav stoga manifestira ikakvu tendenciju da postane Crni Brat kada vrijeme sazrije; jer njegovo sjedinjenje აak i sa personifikacijom Zla je takoᄐer აin ljubavi po volji, mada je ta volja la០na i iskvarena svakim zamislivim defektom i greᘐkom. Glavna je opasnost vjerojatno ᘐto ga intenzivnost patnje koja proizlazi iz njegove 㬐㯀㬐㰐㱀㮐㬐 (Grა., “neuspjeh, greᘐka, grijeh”) mo០e, kao u sluაaju Glyndona u Zanoniju, navesti da potra០i izlaz u potpunom bijegu iz Magike, da se odrekne bilo kojeg აina ljubavi zbog straha da ၰe joᘐ viᘐe odlutati od svog istinskog puta. Neka zapamti rijeაi mog brata: “Ako bi luda istrajala u svojoj ludosti postala bi mudra” (William Blake, “Poslovice Pakla”, Vjenაanje Neba i Zemlje). Neka odluაno nastavi ispitivanje, prizivajuၰi osvetu Bogova, tako da ga na kraju prekomjernost ljubavi i njeno nadila០enje tjeskobe mo០e dovesti natrag na stazu istine. Iz gornjeg bi trebalo biti jasno kako to da je Zli Genije unutar Svetiᘐta Hrama Ru០inog Kri០a აija je formula “ljubav po volji”, dok je Horonzon iskljuაen jednako iz tog svetiᘐta i iz Grada Piramida აiji zakon, mada joᘐ uvijek glasi “ljubav pod voljom”, podrazumijeva oba ova termina bezgraniაnim. Stih 34 (nastavak). Zli Genije je sada opisan. Jezik je naravno simboliაki. Istovremeno ova pojavnost mo០e blisko korespondirati sa stvarnim osjetilnim izra០ajima iskustava. Dvaput nam je reაeno da je “stajao” ᘐto bi trebalo biti u kontrastu sa “idenjem” Svetog Anᄐela Ⴠuvara. (Vidi st. 37-41). Osobita je oznaka bilo kojeg Boga da bi on trebao iၰi. Iz tog razloga on nosi ankh ili vezice sandala sa egipatskih spomenika. Ova antiteza je povezana sa koncepcijom Crne Braၰe koja se zatvaraju, protiveၰi se promjeni. Telemitska koncepcija Svemira je dinamiაna, tako da je statiაnost neizbje០no simbol sukoba sa Prirodom. Ona je jednaka Smrti; jer Smrt je promjena, to je dogaᄐaj, t.j., fenomen aktivnosti, ០ivota. Ova doktrina mo០e biti u potpunosti prouაena u CCXX. Neka se student osvrne, joᘐ viᘐe, na kontrast izmeᄐu simbola Svetog Anᄐela Ⴠuvara i Zlog Genija. Prvi (vidi st. 38-41) su pozitivni, aktivni, solidni, dinamiაni; koაije, konjanik, strijelac -oru០ja Jupitera i Pana su nevjerojatno vitalna u njegovim rukama. Per contra Zli Genije je promjenjiv, irealan i neaktivan. Njegove karakteristike su u០as i praznina. Njegove oაi su sablasne, ᘐto uzimam da je striktno povezano sa geist (Njem., “duh” ili “avet”). Ovaj epitet je osobito odvratan jer je osjet vida pridodan Vatri i trebao bi biti oᘐtar i sjajan. Aktivnosti kakve on nala០e su spore, banalne i crvolike. One sliაe bunarima otrovane vode, t.j., one vrebaju i primaju ᘐto je moguၰe manje svjetla, dok bi idealno oko trebalo zraაiti plamenom. On uzrokuje da აak i zrak oko njega stagnira i smrdi. Anatomski on nalikuje ribi, hladnokrvnom stanovniku pasivnog elementa. (Zamjeti da je riba prihvaၰeni simbol Isusa). Pa აak i tada, on

SKAKAVAC 3.2

59

je star, sporih pokreta, dok je glavna osobina ribe brzo sklizanje. On je აvornat, nudeၰi beskoristan otpor vlastitom kretanju i poveၰavajuၰi truljenje. Odvratno! Ljuᘐture ili Klifoti su be០ivotni otpaci; a Abaddon je uniᘐtavatelj ili rasprᘐivatelj - uniᘐtavatelj rasprᘐivanjem.

35. Obujmio me je svojim demonskim pipcima; da, osam strahova me obuze. • Binah – 3 – demonski pipci su 3x 111 – 333 – koji „აuva“ Razumevanje delujuၰi na svih

„osam“ ni០ih emanacija kroz koje je odra០en ego. Svaki od „osam strahova“ deluje kao aspekt vezanosti Magiაara za svoje osobine – a kojih mora da se Oslobodi zarad dosezanja Spoznaje.

Stih 35. Njegova metoda borbe (toliko daleka od Anᄐelove koji bode kopljem ili ubija munjom) je omatanje svojim demonskim i stoga prividnim pipcima. Njegova je metoda da ograniაi Aspiranta, dobro znajuၰi da je “rijeა Grijeha Ograniაenje”. On uspijeva odraziti “osam strahova”, koji su povezani sa osam glava pognutog zmaja. (Vidi, radi simbolizma, Hram Kralja Solomona, Equinox I, I, II i III). To su ograniაavanja Vrhovne Trijade pokuᘐana od strane sedam ni០ih Sefirota i Daatha. Stoga je Pognuti Zmaj prikazan na Drvetu ័ivota ispod Ponora nakon Pada, kao i na podu Grobnice Christiana Rosencreutza. U starijem simbolizmu oni su osam Kraljeva Edomskih.

36. Ali ja sam bio pomazan prikladnim mirisavim Magisterovim uljem; izletio sam iz mu zagrljaja kao kamen iz praၰke ᘐumskog djeაaka.

• Ulje je delovanje Duhovne Posveၰenosti iაiste Aspiracije (koja proistiაe iz stvarnih Duhovnih stremljenja ka Istini, a ne iz bilo koje aspiracije koja ne te០i samo Najviᘐem).

• „Kamen mudrosti“ – Prosvetljeni Magister, nije vezan za Pana (ᘐumskog deაaka) – Sve. „U០asi“ Bezdana nemaju stvarni uticaj na Duh (oni samo daju snagu emanaciji „ni០ih“ osobenosti koje su prepreka stvarnom sjedinjenju sa Adonaijem).

Stih 36. Aspirant je “pomazan pravim slatkim uljem Magisterovim”. Buduၰi da stupanj Magistera pripada Binahu za ovo ulje mo០mo kazati da simbolizira Neschamah ili te០nju. Vidi izvjeᘐtaj o Svetom Ulju dat u Knjizi 4, Dio II: “Sveto Ulje je magiაareva Aspiracija; ono ga posveၰuje izvedbi Velikog Djela; i takva je njegova efikasnost da takoᄐer posveၰuje sav namjeᘐtaj hrama i njegove instrumente. To je takoᄐer blagoslov karizme; jer ova aspiracija nije ambicija, to je kvaliteta darovana odozgo. ... To je აista svjetlost, prevedena u termine ០elja. Nije to Magiაareva Volja, ០elja ni០eg da dosegne viᘐe; veၰ je to iskra viᘐeg u Magiაaru koja ០eli da ujedini ni០e sa sobom”. Takoᄐer, esencijalno svojstvo ulja je da smanji trenje i poveၰa lakoၰu kretanja. Nadalje, Aspirant usporeᄐuje sebe sa kamenom, ᘐto se odnosi na kockasti kamen koji simbolizira savrᘐeno Adepstvo, bivajuၰi pravo i uravnote០eno usavrᘐavanje spiritualne masonerije; omeᄐeno je sa ᘐest kvadrata koji oznaაavaju zaᘐtiၰenost Makrokozmosom. Vidi takoᄐer simbolizam Kamena u Zoharu, pitanje koje je preopᘐirno da bi se napravilo viᘐe od ove jedne praktiაne indikacije (Knorr von Rosenroth, Razotkrivena Kabala, prijevod Mathers, Veၰe sveto Okupljanje, pog. 31, 622-634). Tamo je, nadalje, poistovjeၰenje Kamena sa Svetim Falusom i Sunca slavljenog u Dijaninom Hramu u Efezu i s rijeაju ABRASAX. U naᘐim Svetim Knjigama, vidi Pogl. V, st. 6 i 58 ove knjige i Liber VII, Pogl. VI, st. 2: “Naაinili smo si kameni hram u obliku Univerzuma, baᘐ kao ᘐto si ga ti nosio otvoreno, a ja kriveno”. U vezi prethodnog pogledaj pravilan poredak kamenova kao simbola Velikog Djela. Ovo se takoᄐer mo០e naၰi u “Glasu Tiᘐine”, gdje oni koji su postigli prave od sebe zid kako bi zaᘐtitili აovjeაanstvo (Vidi Liber LXXI). Vidi takoᄐer “Liber VII”, Pogl. VII, st. 6: “Mi znamo zaᘐto je sve skriveno u kamenu, unutar kovაega, unutar moၰnog groba i mi takoᄐer dgovaramo Olalam! Imal! Tutulu! kao ᘐto je zapisano u drevnoj knjizi.” Ovaj kamen je projektil u “praၰki ᘐumskog djeაaka”, za kojeg mo០emo smatrati da predstavlja najmlaᄐi i aktivni oblik Pana, tj. aspirant sebe smatra zavitlanim iz beskraja i osloboᄐenim od povoja (Liber VII, VII, 3-5) da bi mogao izvrᘐiti Veliko Djelo.

SKAKAVAC 3.2

60

37. Bio sam gladak i tvrd poput slonovaაe; strah se nije imao za ᘐto uhvatiti. Tada ga je buka vjetra stvorenog Tvojim dolaskom rasplinula i bezdan velike praznine se raᘐirio preda mnom.

• Strah, Pahad, Geburah; Slonovaაa je Zub – ᘀin / Duh;

Stih 37. Aspirant je gladak; njegove su kvalitete savrᘐeno harmonizirane. On je tvrd, usavrᘐivᘐi svoj otpor prema ekstremnom pritisku. Analogija je sa slonovaაom. Slonovaაa je supstanca zuba, slovo shin je Sveti Duh i takoᄐer supstanca kostura na kom je njegovo biၰe izgraᄐeno. Glas Sh ᘐtoviᘐe predstavlja moၰ tiᘐine jednako kao i aktivnost i spremnost koja prati volju za manifestacijom sebe kroz svoju Istinsku Volju. Sada ၰu citirati iz mojih originalnih biljeᘐki o zanimljivim znaაenjima slova: “S” je zmijsko siktanje, oᘐtar dah, zubi otvoreni pa ipak stisnuti, ᘐto je prirodni znak upozorenja, mr០nje, prkosa, prirodan აovjeku koji susretne svog bli០njeg iz zakonski majmunske rase. Time on raspoznaje svog brata i imenuje ga u skladu s tim. (Poslije, kada je uzbuna proᘐla, joᘐ uvijek imamo “Sh!” - Pst! - ne kao poziv za Tiᘐinom, koju prekida, nego tra០enje pa០nje drugih ljudi. U “S” se nalazi ova ideja straha i bijesa, takoᄐer zraka, zbog brzine disanja. “Oluja” kombinira ove ideje, pa su prvi S-bogovi bili bogovi oluje. Poslije bi ovo disanje, zrak koji se kreၰe u აovjeku, bi trebalo biti dokaz da je ០ivio; tada ovo slovo disanja, S, mo០e znaაiti “០ivot”. Na primjer, Bog je dahnuo na Adama kako bi ga uაinio “០ivuၰom duᘐom”; i Elisha vraၰa djeაaka u ០ivot diᘐuၰi u njega. Ruach Elohim, nanovo, je Dah koji izlazi iz Kaosa. Napokon nalazimo Svetog Duha koji zaაima pomoၰu disanja. I nije li Maut, Majka-Leᘐinarka, bila oploᄐena vjetrom? Mo០da nam, takoᄐer, i siktanje kiᘐe koja plodi zemlju, ᘐto აak i divljak mo០e uvidjeti u tropskim krajevima gdje je rezultat tako brz, mo០e pomoၰi u zakljuაku da S treba znaაiti ័ivot. Ova kiᘐa dolazi iz zraka koji on udiᘐe, mada iznad njega; i njemu stoga izgleda prirodno napraviti Zeusa ili ᘀua kiᘐnim bogovima i bogovima ០ivota, kao i zraაnim bogovima, olujnim bogovima, imenima koja izazivaju strah, straᘐni bijes koji je na poაetku znaაio samo “neprijatelj” - njegov bli០nji! (Dnevnik, lipanj 1920 (Takoᄐer Crowley, Magiაke Biljeᘐke Zvijeri 666, izd. Symonds i Grant, st. 181)). Zli Genij je sukladno tome onemoguၰen dominirati aspirantom. On, dokazavᘐi svoju vrlinu, je sada spreman primiti Svetog Anᄐela Ⴠuvara. Prvo je tu buka Njegova dolaska. “Jer ၰe Gospod siၰi sa Neba, sa vikom, sa Arhanᄐelovim glasom i sa trubom Bo០jom” (Tesaloncima, 4:16, poneᘐto parafrazirano). “Gospod” je Adonai - ᘐto je na hebrejskom “moj Gospod”; i On silazi sa Neba, vrhovnog Edena, sahasrara აakra u აovjeku, sa “vikom”, “glasom” i “trubom”, nanovo zraაni simboli, jer je zrak onaj koji nosi zvuk. Ovi zvuci se odnose na one koje je Adept აuo u trenutku ekstaze. (Knjiga 4, Dio II (Vidi pog. 8; izm. izd., st. 91)). Ovo je po sebi dostatno da uniᘐti iluziju Zlog Genija, “Ponor velike praznine” je otkriven pred aspirantom, t.j., sve pozitivne pojave nestaju. Ono ᘐto ostaje je “beskonaაni prostor” Nuite, kontinuirano tijelo beskonaაnih moguၰnosti.

38. Preko mora vjeაnosti bez valova si plovio sa Svojim kapetanima i Svojim vojnicima; sa Svojim koაijama i jahaაima i kopljanicima Ti si putovao plavetnilom.

• Tifaret; Srediᘐte / SOL – putuje morima veაnosti – prostranstvima Binaha;• Kapetani – Hesed (Jupiter); Vojnici – Geburah (Mars); Koაije – Necah (Venera); Jahaაi – Hod

(Merkur); Kopljanici – Jesod (Mesec). Adonai je u svakoj Sefiri imao svoju pojavu za duᘐu Majstora.

Stih 38. “More vjeაnosti bez valova” ponavlja tu ideju. Ovo je bezvremeni menstruum akcije, neuznemiren vibracijom, a ipak spreman primiti i poslati ono ᘐto mu je nametnuto voljom. Sveti Anᄐeo Ⴠuvar prilazi ០ustro (“jaᘐuၰi”) praၰen svojim vojskama (zamjetite da TzBA, vojska = 93).

39. Prije nego ᘐto sam Te ugledao veၰ Si bio uz mene; bio sam proboden Tvojim აudesnim kopljem.

• Necah / „pre no ga je ugledao“ – pre sticanja Razumevanja – i tada Adonai utiაe na duᘐu. Koplje je Kosmiაki Phallos aktivne svesti, a inicijat je pasivna duᘐa na koju Adonai deluje.

SKAKAVAC 3.2

61

Stih 39. Dolazak Anᄐela je prebrz, Adept ga ne zamjeၰuje. Vidi Pogl. II, st. 60, itd. Simbolizam koplja bi trebao biti prouაavan u legendama o Raspinjanju, o Parsifalu i drugima. Pitanje je dalje objaᘐnjeno u Bagh-i-Muattar (Crowley, Mirisni Abadullahov Vrt(1910)).

40. Bio sam pogoᄐen poput ptice gromovnikovom strijelom; poput lopova probio me Gospodar Vrta.

• Hod; Strela Gromovnika Peruna – ga dotiაe „odgore“ iz Geburaha; Lopov – Merkur, um ima svoje polje dejstva, svoj „vrt“ on ima svoje domene i raspon koliko „dose០e“, ipak Adonai je Moၰniji od uma, inteligencije, on je pravi Gospodar vrta (duᘐe), Magister je „baᘐtovan“. Adonai utiაe (kopljem, silom Phallosa) na Inicijata.

Stih 40. Gromovnik je Jupiter, ovdje predstavljen kao kreativno oაinstvo i ratniაki Gospod Zraka. Munja je Svastika, Disk Zeusov. Njegov je simbolizam potpuno identiაan onom odgovarajuၰe sfere. Ptica je prirodni simbol tragalaაke duᘐe. Vidi Pog. II, st. 39-41. Svastika je u obliku slova aleph აija Temura je PLA, (Vidi Sepher Sephiroth (ALPh, 111, je “skriveno აudo”, titula Kethera. Vidi takoᄐer Liber 418, 15-ti Etir, gdje se pojavljuje PLA. U 15-tom i 14-tom Etiru “gusta tama”, atribut Kaosa, takoᄐer sugerira PLA)) აime podrazumjevamo trenutno nestajanje Ega u samadhiju. Druga fraza je odjek prethodne dvije. Gospodar Vrta je Pan ili Prijapus kojeg moj brat Catullus neprestano predstavlja kako ka០njava lopove na sebi svojstven naაin. Postoji osobiti simbolizam lopova u kojem mi mo០da nalazimo tragove legende o Raspeၰu, kao u ritualu sveၰenika Nemi (Vidi J. G. Frazer, Zlatna Grana i Crowleyeva kratka priაa “Kralj ᘐume” u “Zlatnoj granაici”), ali detaljnija razrada je bila u velikoj mjeri izgubljena ili napuᘐtena.

41. O moj Gospodaru, hajde da plovimo po moru krvi! • Prihvata uticaj Adonaija i donosi odluku da ispolji Volju koja mu je utemeljena u suᘐtini „krvi“

tj. duᘐi. Shvata da treba da „Ⴠini po svojoj volji“ – koja je jedno sa Voljom Adonaija.

Stih 41. Vidi Pog. II, st. 15, sliაni pasosi. I, 33-41, posebno st. 33 i 39. Ⴠim je Adept postigao Znanje i Razgovor Svetog Anᄐela Ⴠuvara on ne gubi vrijeme, veၰ stupa na stazu svoje Istinske Volje, noᘐen bujicom fiziაkog ០ivota koji je prolio da bi u០ivao u neosobnom i nenapornom ០ivotu jedinstva sa svojim Anᄐelom.

Stihovi 42-44 prikazuju lirsku sliku Misterije Zla.

42. Postoji duboka ljaga ispod neizrecivog bla០enstva; to je ljaga stvaranja. • Malkut – manifestovani univerzum, Zemlja, Kraljevstvo su najgrublje emanacije Duha

Zvezdane Boginje; Magister i dalje „poseduje“ nosaაa svoje Svesti, telo i duᘐu Magiაara („pisara“). Inkarniranost predstavlja i dalje prisustvo u Materiji, nije se potpuno rastvorio u Duhu.

Stih 42. Bla០enstvo jedinstva Adepta i njegova Anᄐela izgleda da sadr០i mrlju, u tome dabuduၰi da je to operacija promjene (kvarnost raᄐanja), ona dijeli nepostojanost svih slo០enih fenomena i stoga odgovornost za tugu.

43. Da, premda se cvijet radosno njiᘐe na suncu, korijen je duboko u tami zemlje. • Takva je priroda Ⴠoveka – prima uticaje Adonaija, ali je i dalje „ukorenjen“ u materiji – do

same smrti;• Cvet je ovde Alef.

Stih 43. Priznanje da najvrijednije manifestacije izviru iz dubokih misterija. Kvarnost le០i u srcu svih stvari.

44. Slava tebi, O predivna mrka zemljo, ti si majka milion mirijada mirijada cvjetova. • Duh slavi elemente kojima je stvorena Zemlja, tj. Materija Univerzuma. Duh je sveprisutan u

„mrkoj zemlji“ – ona je „Majka“ mnogih emanacija Duha.

SKAKAVAC 3.2

62

Stih 44. Nije napravljen nikakav pokuᘐaj da se suprotstavi prethodnom ili to objasni. Izlaz se nalazi u viᄐenju druge strane problema. Sama kvarnost i sve misterije tuge bi trebale biti smatrane pitanjima u០itka, buduၰi da su pokretaაi აiji rad rezultira u istini i ljepoti. Vidi CCXX, Pog. I, st. 29, 30. Stihovi 45-53. Ovaj odjeljak je najte០i dio poglavlja. Teᘐko je prouაavati njegove stihove zasebno. Ipak izgleda kao da nema prave koherentnosti u njima, ni jedne sreᄐene ideje u njihovoj razliაitosti. Izlaz je izgleda u razumjevanju da je odjeljak po prirodi progresivno razotkrivanje - to nalikuje na proraაunavanje mentalnog putovanja. Jedan od kljuაeva je iznenadno mijenjanje spomenute toაke glediᘐta st. 43-44. Razmiᘐljanje o Ljepoti vodi do promiᘐljanja o elementima Ljepote koje ne vidimo lijepima jer naᘐ osjetilni aparat nijeprilagoᄐen tom stadiju postojanja. Vidi moju poemu o “Operaciji na jajniku”, gdje plastiაna ljepota ០ene izgleda uniᘐtena njenim odsjecanjem. [Vidi Konx Om Pax, str.79.] Ipak ljepota se vraၰa u drugaაijem obliku kada se აelije od kojih je sastavljena prouაe pod mikroskopom. Primjenimo taj kljuა na odjeljak koji sada prouაavamo.

45. Takoᄐer promatrah svog Boga i crte Njegova lica bijahu tisuၰu puta sjajnije od munje. Ali u njegovom srcu spazih Onog tromog i mraაnog, Drevnog, ᘐto pro០dire Svoju djecu.

• Gimel – Licem u lice sa Bogom – Keterom; Odnos Adepta u Tifaretu spram Boga u Keteru.• U njegovom srcu je „Hronos“ – vreme u აijem kontinuumu se emaniraju „deca“ Boga, tj.

manifestovani elementi – „ni០i“ Bogovi – Sefiroti ispod Ponora.

Stih 45. U prvoj reაenici pa០nje je svraၰena na briljantnost pojave Anᄐela. Slijedeၰa reაenica raspoznaje da je ispod ove pojavnosti simbol u០asa, dakle Saturn, koji je ovdje shvaၰen u svojim astroloᘐkim i legendarnim atributima. Teᘐko nam je shvatiti da je Saturn bog raᄐanja. Ovo stvara odnos sa stihom 42. Saturn je nazvan pro០dirateljem svoje djece jer je on Vrijeme koje baca u zaborav dogaᄐaje koje je iznjedrio iz niᘐtavila. Ali postoji i dublje znaაenje po kojem on nije vezan rezultatima svojih djelovanja. ᘀto god on uაinio rezultira samo u kratkotrajnom fenomenu koji nestaje automatski kako vrijeme prolazi. Ljudi plitkog uma su navikli ០aliti se na nepostojanost. Oni nisu u stanju shvatiti da ako sve ᘐto se dogaᄐa ostane postojano, teret აinjenica ၰe uskoro postati neizdr០iv. Priroda potrebuje sistem odbacivanja ili ၰe uskoro postati zaაepljena umno០avanjem vlastitih iluzija. Razvoj ljudskog uma ovisi o njegovoj moၰi da asimilira detalje bilo kojeg rada. Oni tvore krajnji produkt i pojavljuju se samo u promjenjenoj formi. Grubi rad mora biti uniᘐten. Proces je neprekidan. Umijeၰe napredovanja je u tome da neprestano tvore sve kompleksnije i opse០nije sinteze; baᘐ kao ᘐto rijeაi pjesme gube svoje unutarnje znaაenje kako bi stvorile jedinstveni utisak saაinjen od pjesme kao cjeline, tako da pjesme ponovo moraju biti apsorbirane u jednostavnijem konceptu poruke pjesnika. Ova je formula univerzalno primjenjiva. Ovo je osobito subjekt biologije.

46. Na vrhuncu i u bezdanu, O moj ljepotane, nema stvari, zaista, nema nijedne stvari, koja nije potpuno i savrᘐeno uobliაena za Tvoju radost.

• 4 (Dalet+Vatra) – Adonai se opet obraၰa Majstoru, objaᘐnjavajuၰi, dajuၰi mu tumaაenje potencijala sila koje su sadr០ane u Njemu – Adonai je „uobliაen“ za Majstorovu Radost – i „obrnuro“, ipak Adonai govori, a Majstor sluᘐa, Adonai je aktivan, Majstor pasivan – on joᘐ tumaაi odreᄐena iskustva kako bi zaokru០ivanjem celine imao sposobnost da se Raduje Svemu.

Stih 46. Stih 46 je stihu 45 kao stih 44 stihu 43. Djelovanje Saturna viᘐe ne izgleda misteriozno i u០asno buduၰi je njegova priroda promjenjena i izgubljena u divnom rezultatu njegove operacije.

47. Svjetlost se dr០i Svjetlosti, a prljavᘐtina prljavᘐtine; jedna oholo prezire drugu. Ali ne Ti, koji si sve i iznad toga; koji si osloboᄐen Razdora Sjenki.

• 5 (He + Vatra); Majstor je prevaziᘐao pristrasnosti i odbojnosti; Razlikovanje „svetlosti“ i „prljavᘐtine“ kao odvojenih segmenata Celine priliაi Magiაarima, koji joᘐ nisu stekli iskustva kojima shvataju da su svi elementi „spolja“ takoᄐe i „unutar“ njih. Majstor ne vrednuje „delove“ pojavnog univerzuma, kao „dobre“ ili „loᘐe“, niti ih ocenjuje po kvalitetu – svaka

SKAKAVAC 3.2

63

stvar koja je emanirana ima svoj smisao u Shemi i univerzalnoj kosmogoniji, od najsitnije do najveၰe, svaka stvar ima svoj smisao, svoju svrhu, svoju Volju i prirodu da ispolji.

Stih 47. Vidi CCXX, Pog. I, st. 22, 23 i sliაne odjeljke. Prirodno nam je da razlikujemo stvari, da ih pretpostavljamo jednu drugoj. Ali Anᄐeo je iznad takve dualnosti. Sve stvari jednako pridonose njegovoj savrᘐenosti. Reაeno je da je on “slobodan od Podvojenosti Sjenki”, t.j., iluzije dualnosti. Iluzija je da postoji oაita razlika meᄐu razliაitim pojavama. Najfatalnija greᘐka koju adept mo០e napraviti je da naglasi po០eljnost odreᄐenog niza stvari i nepo០eljnost drugog. Ako ustraje u tome njegovo sektaᘐenje ၰe omesti njegov ideal, tako da ၰe njegov Anᄐeo, umjesto da bude potpun, shvatljiv i savrᘐen predstavljati njegove osobne predrasude. U tom sluაaju Adept ၰe patiti kad god njegovu pa០nju zaokupi bilo koja ideja u Prirodi koja nije uspjeᘐno promjenjena i uklopljena u vizuru njegovih te០nji.

48. O danu Vjeაnosti, neka se Tvoj val raspe u safirnoj slavi na marljivom koralu naᘐeg stvaranja!

• 6 (Vau + Vatra); „val dana veაnosti“ je prelazak ponora stazom Vau; taj „val“ se rasipa iz elementalnih sfera ka „koralu“ – skupini nebeskih sazve០ᄐa. Adept se rastapa pri uplivu u sfere Zvezda, budeၰi Mudrost u sebi, ... a dan „stvaranja“ je upravo Aeon sjedinjenja.

Stih 48. Ova doktrina je ponovljena. Koralj je karma proizvedena akumulacijom naᘐih djela. Ova konstrukcija je zauzela svoje mjesto u vremenu i treba da bude prekrivena ritmom Beskonaაnog U០itka. Znanje i Razgovor Svetog Anᄐela Ⴠuvara djeluje kao toაka kontakta izmeᄐu dva kontinuuma. Ni jedan nije pojmljiv bez drugoga.

49. Naაinili smo si krug od svjetlucajuၰeg bijelog pijeska, mudro razastrtog u srediᘐtu Divnog Oceana.

• 7 (Zain + Vatra); Ⴠak je i „simbol“ kruga ograniაenje spram prostranstva Nuite.• Krug svetlucajuၰeg belog peska predstavlja liაnost i identitet Mikrokosmosa Majstora, koji je u

pravilnom „odnosu“ sa Adonaijem koji je „Divni okean“ – Makrokosmos.

Stih 49. Simbolizam prethodnog stiha se nastavlja. Prsten oznaაava savrᘐenstvo naᘐeg biၰa sintezom naᘐih akcija. Konstituirali smo sebe kao pozitivan fenomen situiran u stvarnosti beskrajnih moguၰnosti, sa kojima mo០emo ostvariti kontakt, ako po០elimo. Da bi pravilno razumjeli ovaj odjeljak moramo imati na umu uაenje CCXX o prirodi postojanja. Pojavljivanje Khua, niz vjenაanja Hadita i Nuite, vode do okupljanja takozvanih pozitivnih osobnosti Drugog Reda koje su spremne djelovati kao jedinka i prizivati Nuit. Stihovi 50-51 pokazuju dva naაina izvrᘐenja ovoga plana.

50. Neka blistave palme procvjetaju na naᘐem otoku, mi ၰemo jesti njihove plodove i biti zadovoljni.

• 8 (Het + Vatra);• „Ostrvo“ je skup iskustava, skup jedinki, skup energija koje su „plodno tlo“ za rast „palme“

koja je simbol rasta i vremenska odrednica zrenja, აiji se „plodovi“ jedu – iskustva se stiაu kroz ostvareni rad, akcije; Veliki Adepti obavljaju Velike Magijske Operacije koje slu០e generisanju Sila koje su potpora Volji koju imaju naum ispoljiti, oni konzumiraju plodove svojega Velikog Rada – svaka Magiაka operacija (velika ili manja) ima svoje rezultate.

Stih 50. Ⴠinovi ljubavi po volji mogu biti usmjereni na stvaranje remek djela. To su “palme” (pobjede) აiji cvjetovi ushiၰuju, აiji plodovi hrane naᘐu osobnost. Takvi აinovi takoᄐer mogu biti usmjereni unutra - mistiაki proces kao nasuprotan magiაkom, rasap osobnosti smatrane nesavrᘐenom. Tekst daje prednost ovom drugom procesu. To je prirodno, buduၰi se radi o Znanju i Razgovoru Svetog Anᄐela Ⴠuvara, a to je djelo rastvaranja prije nego li daljnjeg izgraᄐivanja.

51. Ali za mene je voda proაiᘐၰenja, veliko აiᘐၰenje, rastapanje duᘐe u tom zvuაnom bezdanu.

SKAKAVAC 3.2

64

• 9 (Tet + Vatra); Njegovoj Vatri voda je proაiᘐၰenje – kao prikaz sadejstva nasuprotnosti. On Adonaija tumaაi i kao proაistitelja i kao „zvuაni bezdan“ – აiste vibracije beskrajne svesti – sa kojim se poistoveၰuje. Zvuაni bezdan je „muzika sfera“ Nuite.

• Prvi deo stiha prikazuje Ⴠoveka Zemlje koji tumaაi odnos; drugi deo je od Ljubavnika, koji konstatuje „აiᘐၰenje“, treၰi deo je od Samotnika, koji objavljuje rastakanje u „zvuაnom bezdanu“ – NUIT.

52. Imam malog sina nalik obijesnom jarcu; moja kၰer je poput golu០dravog orla; oni ၰe steၰi peraja da mogu plivati.

• 10 (Jod + Vatra)• Sin (Vau) = Jarac – Ajin; ၠerka (He) = Orao – Nun: „ON“. Na jednostavan naაin objaᘐnjene

relacije unutar „ni០eg“ dela Tetragramatona, sa vezom unutar Misterije Solarnog Bo០anstva. • Majstor je ovde „roditelj“ dakle iznad ponora – a deca, „ON“ Anu, Oanes, Jona, ၰe se sjediniti

i postati „Kit“ koji pliva Velikim Morem Razumevanja.

Stih 52. Ovdje je simbolizam naroაito nejasan. Sin je vjerojatno Ruach, a kၰer Nephesch. Prvi je izgleda tako opisan s obzirom na njegovu hirovitost, a drugi prema svojoj slaboj razvijenosti ᘐto se tiაe aspiracije. Oni bi trebali biti opremljeni sredstvima ritmiაkog kretanja. Nedostatak koze je njena razuzdanost, nepostojan karakter njenog poskakivanja. Nedostatak Nephescha je njegova lijenost, nedostatak krila. Oni bi trebali biti osposobljeni za dane pokrete unutar osnovne prirode Anᄐela.

53. Da mogu plivati, O moj ljubljeni, plivati daleko u vreloj slasti Tvoga biၰa, O blagoslovljeni, O bla០eni djeაaაe!

• 20 (Kaf + Vatra);• ON – Sunce, kao sjedinjena polarnost, svih sila individualnog sopstva, pliva i istrajava u slasti

u០itka obitavanja sa Adonaijem.

54. Ovo moje srce je omotano zmijom koja pro០dire vlastito klupko. • 30 (Lamed + Vatra); Uravnote០enost i harmonija Kruga sa Srcem u Srediᘐtu. Adept je Srce,

Anᄐeo je Zmija.

Stih 54. Simboli srca i zmije su uzeti da predstave Adepta i Anᄐela, ali Anᄐeo je sada prikazan istovjetnim sa Velikom Zmijom, Ananta, koja okru០uje Svemir i koja stalnim pro០diranjem vlastitih kolutova postepeno su០ava manifestirani Svemir.

55. Kada ၰe biti kraj, O moj dragi, O kad ၰe Univerzum i sam Gospod potpuno biti progutani?

• 40 (Mem + Vatra); Adept i sada iᘐაekuje „kraj“ – poᘐto jeste do០iveo prisustvo i komunikaciju sa Adonaijem, ali joᘐ nije sjedinjen – i u tom „ograniაenju“ ne savrᘐenog iskustva te០i da umom dokuაi „dan“ i „vreme“ okonაavanja celokupnog postojanja dualnosti. Ipak, sada odnos Adepta i Adonaija nije odnos Ⴠoveka i Boga, veၰ relacija Univerzuma sa Silom koja njime „vlada“.

Stih 55. Adept se raspituje glede tog procesa. (Odgovor je oაito dan u stihu 65.) Usprkos savrᘐenstvu vlastitog ushita, Adept poაinje razumjevati da je ovaj takoreၰi samo oaza u pustinji. On ᘐiri pogled sa problema vlastite tuge do promiᘐljanja o Univerzalnoj Tuzi.

56. Ali ne! ko ၰe progutati Beskraj? tko ၰe poniᘐtiti Greᘐku Poაetka? • 50 (Nun + Vatra);• „Razdvojena radi ljubavi... radi moguၰnosti sjedinjenja...“ ka០e Nuit u Liber CCXX.

Razdvojenost i polarnost su „nastali“ kako bi se u Ljubavi sjedinili.• „But no!“ – No je negacija Ona iz prethodnih stihova – poniᘐtenje solarnog ega i liაne

individualnosti. Um i Ruah ne mogu da pojme „koncepte“ Beskraja – Ain Sof-a, velikog Nun-a, okeana Beskraja – jer nije moguၰe za Ⴠoveka da shvati to ᘐto nema ograniაenja – ni poაetka, ni kraja – i stoga nema „greᘐke“... u tome nema „greha ograniაenja“.

SKAKAVAC 3.2

65

Stih 56. Adept je nadvladan ovim razmatranjem. Izgleda mu teoretski nemoguၰe “poniᘐtiti Greᘐku Poაetka”. To znaაi da je on sada shvatio doktrinu da je poაetak (berashith) nu០no po prirodi greᘐka. Svako razdvajanje, svaki osjeၰaj konaაnosti predstavlja nesavrᘐenstvo. Ⴠista logika ka០e da to tako mora biti. On je, naravno, uspio napraviti osobno nesavrᘐenstvo sredstvom postignuၰa samosvijesti i stoga spiritualnim stanjem koje je iznad svega za ᘐto se აinio sposobnim. Ali njegovo ga postignuၰe აini svjesnim cijelog Univerzuma i poistovjeၰuje ga sa uvjetima bivanja vlastitog uzviᘐenog biၰa, te on do០ivljava Trans Tuge. Potrebno je imati na umu da Kabalistiაki gledano Adept nema bitnije razumijevanje bilo kojeg Sefirota iznad Tifareta sve dok ne stigne do njega. Ova postavka je promovirana samo zbog pogodnosti kalkulacije. U stvarnoj praksi uobiაajeno je da aspirant bude pro០et dubljim motivima od onih koje odreᄐuje njegovo raspoznavanje osobnih nesavrᘐenosti. Smisao odjeljka je da poka០e kako postignuၰe, umjesto da bude (kao ᘐto se po polaznoj toაci moglo zamisliti) dovrᘐenje Velikog Djela, mo០e proᘐiriti koncepciju tog rada iz osobne u neosobnu sferu. Prva lekcija koju on uაi u osnovi je ta da on mora odmah postati sposoban uၰi u Treၰi Red, sada kada je napokon primljen u Drugi. Citiram Liber 418, 14. Etir. On iskazuje ovu doktrinu jedinstvenim uvidom i rjeაitoᘐၰu. Ono ᘐto sam mislio da su likovi od stijena, prije osjeၰani nego viᄐeni, sad izgleda da su Gospodari pod velom, kako sjede skroz mirno i tiho. Niti jedan se ne mo០e razlikovati od drugog. I Anᄐeo govori: Gledaj kuda su te tvoji Anᄐeli doveli! Ti si tra០io slavu, snagu i u០itak, zdravlje i bogatstvo i ljubav, i snagu, i du០inu dana. Dr០ao si ០ivot s osam ticala, poput hobotnice. Ti si tra០io აetiri snage i sedam u០itaka i dvanaest sloboda i dvadesetdvije Povlastice i აetrdesetdevet Objava, i gle! postao si kao jedan od Ovih. Povijena su njihova leᄐa, na kojima poაiva univerzum. Prekrita su njihova lica, koja su vidjela slavu Neizrecivu. Ovi adepti izgledaju kao Piramide - njihove kape i odore su poput Piramida. I Anᄐeo ka០e: Uistinu je Piramida Hram Inicijacije. Isto tako je i Grobnica. Misliᘐ li da ima ០ivota u Majstorima Hrama, koji sjede prekriveni, utaboreni na Moru? Zaista, nema ០ivota u njima.

57. Viაeᘐ poput bijele maაke na krovu Univerzuma; nema nikoga da Ti odgovori. • 60 (Samek + Vatra); Njegove misli su samo ᘐkripanje i trenje noktiju na velikom platou

kosmiაke svesti; „nema nikoga“ – to je iznad Ponora, nema ega, Majstori „ne-postoje“, stoga nema ni „odgovora“, nema reakcije na elementalne titraje „ni០ih“ sfera.

Stih 57. Ovaj stih baca svjetlo na prethodna tri. Sada je jasno shvaၰeno da se Anᄐeo bavi jedino Adeptom kao takvim u potpunom srazu svih svojih funkcija. On viᘐe nije cilj ili kruna Adepta. Da je djelo ostvareno vidimo iz odgovarajuၰe perspektive. Adept poაinje shvaၰati prirodu Anᄐela kao da je on u njemu, t.j., kao da je on relacija Makrokozmosa. Ipak, u posebnom sluაaju 666, gdje je Anᄐeo Aiwass, prikladnost stihova 54-56, koji su na poაetku bili zagonetni, pokazujuၰi novi i nepoznati aspekt Anᄐela, je apsolutna. Aiwass je logos Eona, njegov je broj 93, poput Theleme, Rijeაi Zakona. 666 je instrument koji su on i Tajni Majstori A .ⶐ. A .ⶐ. pripremili i upotrijebili kao instrument kojim Zakon mo០e biti proklamiran. 666 je აetvrti broj Sunca აija kuၰa je Leo, Lav, koji je opet znak აovjeka 666 (uzdi០uၰi se pri njegovom roᄐenju). Ovaj აovjek, stoga, shvaၰajuၰi svog Anᄐela kao savrᘐenstvo svog vlastitog simbola, ga povezuje sa “bijelom” (Kether) “maაkom” (lav), te buduၰi da je on logos, ka០e mu “Ti viაeᘐ”. To je veza sa stihovima 54-56, jer 666 ០eli da Aiwass poniᘐti Greᘐku Poაetka izgovarajuၰi Rijeა. Za 666 izgleda, pak, da je ta Rijeა viknuta “nad krovom Univerzuma”, t.j., priroda Rijeაi je u potpunosti uzviᘐena. Krov Univerzuma simbolizira Kether ili Kether sa Stazama aleph i beth ᘐto proizlazi iz simboliაkog oblikovanja krova nad Drvetom ័ivota. “nema nikoga da Ti odgovori”. Poviᘐe Kethera je Niᘐta ili Negativno, tri vrste Aina ili Niᘐtavila. Pritu០ba 666 je stoga da ova Rijeა neၰe naiၰi na nikakav odjek osim u srcu Nuite.

58. Ti si poput usamljenog stupa u srediᘐtu mora; nema nikoga tko bi Te gledao, O Ti koji gledaᘐ sve!

• 70 (Ajin + Vatra); ᄀavo – Phallos – stub. Adonai objaᘐnjava Adeptu da je on „O“ – Phallos (u „srediᘐtu“ - Taაka), a da je more „N“ (Kteis – kru០nica) – ON, samo u drugaაijem prikazu, viziji odnosa; Phallos je Sve – PAN, a „sve“ izvan „njega“ je Niᘐta, AIN.

SKAKAVAC 3.2

66

Stih 58. Stih 58 ponavlja ideju stiha 57. “Usamljeni stup” predstavlja Chokmah, Stvaralaაku Rijeა, Falusni Merkur, Mudrost kojom su svjetovi bili stvoreni. More je Binah, prirodno staniᘐte Chokmaha. Priroda Binaha, premda je doista razumijevanje, je da bude velika tama. Ovo je konvencionalni simbolizam. Mnogi njegovi primjeri su dani u ovoj i drugim svetim knjigama. Ali vidi posebno Liber 418: (Liber VII, VII, 43-44, parafrazirano) Ovo je Tajna Babalon, Majke Grozota, ovo je tajna njenih preljuba, jer ona se podala svemu ᘐto ០ivi i postala uაesnicom u njihovoj tajni. I zato ᘐto se uაinila slu០iteljicom svih, postala je gospodaricom sviju. No ti joᘐ uvijek ne mo០eᘐ pojmiti njenu slavu. Prekrasna si ti, O Babalon i po០eljna, jer si se podala svemu ᘐto ០ivi i tvoja je slabost svladala njihovu snagu. Jer u tom si sjedinjenju ti razumjela. Zato ti je ime Razumijevanje, O Babalon, Gospo Noၰi! I to je ono ᘐto je zapisano, “O moj Bo០e, u posljednjem ushiၰenju daj mi da postignem jedinstvo s mnoᘐtvom.” Jer ona je Ljubav, njena je ljubav jedna, ona je razdijelila tu jednu ljubav u beskonaაno mnogo ljubavi i svaka ljubav je jedna i jednaka s Jednim i zato je preᘐla “od skupa i zakona i prosvjetljenja u anarhiju samoၰe i tame. I zato mora Zauvijek skrivati Sjaj svoje Osobnosti. O Babalon, Babalon, ti moၰna Mati, koja jaᘐiᘐ okrunjenu zvijer, opij me vinom svog bludniაenja; neka me tvoji poljupci odvedu do bludne smrti, tako da აak i Ja, tvoj peharnik, mogu razumjeti.Sada, kroz rujni odsjaj pehara, mogu vidjeti visoko gore, neizmjerno uzviᘐenu viziju Babalon. I Zvijer na kojoj jaᘐi je Gospodar Grada Piramida, kojega sam vidio u აetrnaestom Etiru (Jer je Grad Piramida u Ⴠetrnaestom Etiru). (Dvanaesti Etir) O ti koji si gospodar pedeset vratnica Razumijevanja, nije li moja majka crna ០ena? O ti koji si gospodar Pentagrama, nije li jaje duha crno jaje? Ovdje prebiva u០as i slijepi bol Duᘐe, a gle! აak i ja, koji sam samo svjetlo, zarobljena iskra, stojim u znaku Apofisa i Tifona. (Ⴠetrnaesti Etir) 28. Ja sam Jedan iza svega ovoga; i nosim simbole moၰne tame. 29. Postojati ၰe sigil kao od ogromnog crnog zamiᘐljenog oceana smrti i srediᘐnjeg sjaja tame, koji zraაi svoju moၰ preko svega. 30. To ၰe progutati ovu manju tamu. 31. Ali u tom ponoru tko ၰe odgovoriti: ᘀto je? 32. Ne ja. 33. Ne Ti, O Bo០e! (Liber VII, Pogl. VII, st. 28-33) Glavni simbol Chokmaha kao Falusnog Merkura je oko. Citiram iz Njegove vizije dobivene u “Pariᘐkim Radovima”: “On, (Merkur), je suᘐtinski faliაan, ali on ima knjigu u svojoj ruci, Knjigu II koja ima stotinu i ᘐest stranica. Na zadnjoj strani, kao natpis, je აetverokraka zvijezda, vrlo sjajna, koju treba poistovjetiti sa ᘀivinim okom, a knjiga pripada Razredu 7° = 4°. Podnaslov Knjige je BIA, ᘐto znaაi “snaga”. (“Liber 415, Pariski radovi” ezoteriაne biljeᘐke Treၰeg Rada (Sijeაanj, 2-3, 1914. E.V.); vidi Equinox IV(2)) U ovom aspektu, mada je Chokmah Rijeა, on vidi i ne govori. Rijeა je u stvari samo Djelo, prije nego bilo kakvo razumljivo izra០avanje. Prigovor 666 je izgleda da Aiwass ne mo០e ni pomoၰu rijeაi, ni pomoၰu djela ispraviti Greᘐku Poაetka. Thelema (koja je sama apsolutni simbol Chokmaha) je iznad razumijevanja Univerzuma, funkcija mu je ukloniti njegovo nesavrᘐenstvo.

59. Ti malaksavaᘐ, ti padaᘐ, ti pisaru; viაe usamljeni Glas; ali ja sam te ispunio vinom აiji ukus ne poznajeᘐ.

• 80 (Phe + Vatra); „Pisar“ se gubi, nestaje njegovih ograniაenja uma i ega; Pisar je prijemnik, „kula“, za Glas Adonaija, koji u njega uranja kao Munja-koplje; Pisar je pehar, on sadr០i, on je „nosaა“ vina, kvalitetne suᘐtine svesti Uzviᘐenog Duha.

SKAKAVAC 3.2

67

Stih 59. Epitet “usamljeni” odmah privlaაi pa០nju. Rijeა je izvedena iz de-solare, de ima strahovitu snagu, tako da usamljen znaაi “potpuno sam”. Hijerophanti su se ipak navikli izricati tajnu u prisutstvu profanih kroz prednost sliაnosti zvukova sol (lat. “Sunce”) i solus (lat. “sam”), posebno u takvim deklinacijama poput soli ᘐto je genitiv jednine od solus i dativ jednine od sol, te solis, genitiv jednine od sol i ablativ mno០ine od solus. Rijeა usamljen mo០e stoga te០iti da oznaაi atribute Anᄐela kako u Ketheru (solus), tako i u Tipharethu (sol). De mo០e implicirati referencu na njegov odnos sa Adeptom kroz Stazu daleth, Ljubav, posebno u pogledu აinjenice da Njegova Rijeა Thelema, 93, sadr០i ideju Agape, 93. U stihu Aiwass daje direktan odgovor 666 koji je bio uistinu vrlo obeshrabren uviᄐajuၰi da je Veliko Djelo, koje je ostvario, usprkos svekolikom zanosu njegove osobne ០alosti, bilo samo kapija Staze golemog zadatka razotkrivanja Univerzuma samom sebi. Aiwass objaᘐnjava da je u stvari napravio nu០nu magiაku vezu izmeᄐu Sebe i Svijeta preko აovjeka 666. Moja klonulost pred osjeၰajem vlastite odgovornosti, moj osjeၰaj da je moj rad u korist svijeta osuᄐen na propast, bio je uvjetovan mojim nerazumijevanjem onoga ᘐto je Aiwass uradio. On tvrdi da me je ispunio “vinom აiji okus ne poznajeᘐ”. Vino je univerzalni simbol spiritualne ekstaze i naაin njenog uzrokovanja. 666 ne zna toაno kako ၰe ova ekstaza koja potresa njegov ០ivot djelovati na druge.

60. Ono ၰe poslu០iti da se opiju ljudi stare sive kugle koja se valja u beskrajnoj Daljini; oni ၰe lokati to vino poput pasa koji li០u krv prekrasne kurtizane probodene Kopljem brzog jahaაa kroz grad.

• 90 (Cadi + Vatra); Ovo je sprovedeno kroz „Liber Cadi“ – Knjigu Hermetiაke Udice, kojom se „pecaju“ Duᘐe ljudi kako bi krenule na Duhovni put, kojom im se objaᘐnjava da je Hoor Gospod koji inicira, Vladar Aeona, njihovo kolektivno „viᘐe sopstvo“ i „nad duᘐa“.

Stih 60. “stara siva kugla koja se valja u beskrajnoj Daljini” je zemlja; jer je mjesto na kojem je Adept uhvaၰen kako bi odr០avao komunikaciju sa svojim Anᄐelom udaljeno od materijalnog Svemira. Pa ipak, ovo vino koje mo០e simbolizirati CCXX ili აak poeziju ili biografiju აovjeka 666, jamaაno posjeduje vrlinu opijanja stanovnika ove planete. Zavrᘐni simbol je neobiაno ili აak u០asno ០ivopisan. Pominjanje pasa, krvi i brzog jahaაa sugeriraju priაu o Jehu i Jezebel, ali aluzija nije toაna ili sasvim razumljiva. Opၰi simbolizam je ipak dovoljno jasan. (Najprije vidi Pogl. III, st. 40; Pogl. V, st. 8; Liber VII, Pogl. VII, st. 15-16. Vidi takoᄐer stalno predstavljanje Adepta kao mlade ili kurve. Za brzog jahaაa vidi Pogl. IV, st. 38-39 i opၰi simbolizam Anᄐela kao nosioca svetog koplja ili falusa i postavljenog na konja kako bi se oznaაila njegova brzina i njegova moၰ nad ០ivotinjskom prirodom.) Krv se stalno uzima kao simbol protiაuၰeg ០ivota, kao nosilac animalne energije. Znaაenje stiha je stoga da ovaj do០ivljaj orgije (orgia, lat. “radovi”) Znanja i Razgovora Svetog Anᄐela Ⴠuvara postaje hranjenje i naაin opijanja pasa, t.j., ០ivotinja na ni០em stupnju razvoja. Time je, ipak, natuknuto da oni sadr០e u sebi skrivenog boga. Vidi CCXX, Pogl. II, st. 19. Oni samo trebaju preokrenuti svoju magiაku formulu da dosegnu bo០anstvenost. Zamijeti takoᄐer uporabu rijeაi “lizati” ᘐto sugerira njihovu ០eᄐ, pohotu i u០itak, ali takoᄐer je povezano sa simbolizmom broja 111 (eng. “lap”; l+a+p=30+1+80=111 – prev.) Ovo implicira “gustu tamu” i “iznenadnu smrt” ukljuაenu u proces Inicijacije. Tu je takoᄐer cjelokupna doktrina “Lude”. Pored svega ovog rijeა “lizati” je na anᄐeoskom jeziku “zato”, ((Enohijanski LAP, “zato”) Vidi Equinox I(8) (“Liber Chanokh sub figura 84”, Dio III) “48 Poziva ili Kljuაeva”)) tako oznaაavajuၰi da je tuga ili ograniაenje ovih pasa djelo njihove podlo០nosti snazi Razuma. 27. “Velika je opasnost u meni; jer tko ne shvati ove rune ၰe strahovito pogrijeᘐiti. Pasti ၰe u ponor zvan Zato i tu ၰe nestati sa psima Razuma. 28. Neka je kletva na Zato i njegov rod! 29. Neka je Zato prokleto zauvijek! 30. Ako Volja zastane i klikne Zaᘐto, prizivajuၰi Zato, tada Volja staje i ne აini niᘐta. 31. Ako Moၰ upita zaᘐto, onda je Moၰ slabost. 32. Takoᄐer razum je la០; jer tamo je faktor beskonaაan i nepoznat; i sve njihove rijeაi su naoko mudre. 33. Dosta o Zato! Neka bude baაeno psu!” (Liber CCXX, Pog. II, st. 27-33).

SKAKAVAC 3.2

68

Student bi trebao meditirati nad ovim razmatranjima dok ih uistinu ne asimilira, pojedinaაno i u kombinaciji. On bi trebao konstruirati vizualnu projekciju scene opisane u ovom stihu. Na taj naაin on ၰe eventualno stiၰi do direktne intuitivne slutnje naაina na koji ga ០ivotno djelo 666 mo០e unaprijediti kako bi postao sudionik u sakramentu inicijacije. (Vidi takoᄐer Liber VII, Pogl. III, st. 16, st. 20-25 (24), st. 49,50; st. 56-60; Pogl. IV, st. 17-24; Pogl. VII, st. 47-49.) Ja sam naglasio znaაaj ovog odjeljka sljedeၰim razmatranjem: Moja magiაka karijera je poაela preuzimanjem zavjeta da ၰu postiၰi Znanje i Razgovor Svetog Anᄐela Ⴠuvara uslijed sebiაnih i osobnih razloga. Ja sam, istina je, iskusio Trans ័alosti, ali motivirajuၰa snaga u ovom Transu da formuliram zakletvu je striktno bila ograniაena mojim osobnim nezadovoljstvom situacijom u kojoj sam se nalazio - koliko sam znao bez vlastite intencije. Pripremajuၰi se izvesti Operaciju Svete Magije Abramelina Maga (Knjiga Savete Magije Abra-Melina Maga daje razraᄐen niz ritualnih instrukcija za priziv Svetog Anᄐela Ⴠuvara. Crowley je smatrao da je to prevladano sa “Liber 8”), otkrio sam da su moji interesi neodvojivi od onih აovjeაanstva u cjelini. Stoga sam formulirao svoju Istinsku Volju na ovaj naაin. Moja misija na zemlji bila je poduაiti ljude “iduၰem koraku”, t.j., potaknuti ih da se posvete postignuၰu Znanja i Razgovora Svetog Anᄐela Ⴠuvara nasuprot viᘐe filozofski univerzalnom zadatku koji su Hindu i Budistiაki mudraci predlagali. Bilo je to moje vlastito postignuၰe koje me je prisililo da proᘐirim podruაje moga rada do funkcioniranja kao logosa Eona kako je bilo objaᘐnjeno u odjeljcima Poglavlja o kom je upravo raspravljano. Dva najva០nija rada koje sam napisao, a აije je podrijetlo u cjelini inspiracija, su “Liber LXV” i “Liber VII”, a sada postaje jasno da je prirodno i nu០no da to tako bude. Jer “Liber LXV” pokriva sve moguၰe toაke koje mogu nastupiti u vezi sa Stupnjem Adeptus Minora, a “Liber VII” sa onim Magister Templija. Stihovi 61-63. Poაevᘐi sa stihom 54 subjekt ovog poglavlja i cijele knjige je proᘐao kroz proces modifikacije. Prethodno je gotovo u potpunosti bila zaokupljena odnosima izmeᄐu Anᄐela i აovjeka, jedina je razlika bila u konvencionalnoj diobi აovjeka na Nephesch, Ruach i tako dalje. Zaista, ako poistovjetimo Anᄐela sa Jehidahom mo០e biti u redu kazati da “Liber LXV” nije niᘐta drugo do proᘐireni komentar Kolone LXVII Libera 777 (Liber 777, st. 17, kolona LXVI daje Hebrejske dijelove duᘐe; vidi takoᄐer Knjigu 4, izm. izd., Dodatak V, kol. 82-84, st. 551). Ali sada dose០emo prije svega svjesnost Univerzuma u cjelini i potom specifiაan odnos 666 sa njegovim bli០njima. Vidjeli smo da je njegova funkcija u ០ivotu Planete definirana, te stoga nije neprirodno da Anᄐeo mo០e ukazivati na aktualne psihiაke uvjete Njegovih buduၰih odnosa sa 666.

61. I ja sam Duᘐa pustinje; ponovo ၰeᘐ me tra០iti u pustoᘐi pijeska. • 100 (Quof + Vatra); Najava Vizije 30 Etira u Liber 418.• Poᘐto se stih ne odnosi samo na Majstora Teriona, treba se shvatiti da svaki Adept mora proၰi

kroz sliაna iskustva koja su analogna kosmiაkom poretku hijerarhije inicijacija. Kao ᘐto je Jeheᘐua imao susret sa Satanom u pustinji, kao ᘐto su mnogi inicijati hodili pustinjom u cilju odvajanja od ovozemaljskih utisaka, tako i svaki Adept koji sledi Zakon Teleme ima pouku da u „pustinji“ svoje duᘐe, tra០i prisustvo Adonaija, აak i kroz prelepe i fantastiაne Vizije, koliko i kroz u០asno suoაavanje sa liაnim kompleksima i manama ega. Pustinjske fatamorgane su odrazi i slike onoga ᘐto se prikazuje iz duᘐe inicijata, to su utvare senki skrivenog meseca duᘐe, koji na vrelini, peაeni vatrom sunca tra០e u svom izgaranju Svetlost Adonaija.

Stih 61. Anᄐeo proglaᘐava Sebe Duᘐom Pustinje. Ova primjedba mo០e biti uzeta opၰenito kao upuၰivanje na Njegove atribucije Staze gimel koja spaja Kether i Tiphareth, prelazeၰi Ponor ili na Pustinju აija je suᘐtinska karakteristika nepostojanje duᘐe (Vidi Liber 418, 10-ti Etir). Horonzon je definiran kao odsustvo duᘐe. Promjenjive kakve veၰ jesu forme njegove pojavnosti, ova kvaliteta im je svima zajedniაka: nema suᘐtine u njima. Oni su Klifoti (oklopi ili ljuᘐture), odvojeni od znaაenja ili supstance, jer su to puke kategorije bez ikakve individualnosti. Gimel prigodno znaაi kamila, “pustinjska laᄐa”. Usp. “Liber VII”, Pogl. VII, st. 22-23, te “Liber 333”, Pogl. 73: ᄀAVO, NOJ I SIROჀE Smrt jaᘐe Kamilu Posveၰenja. Ti grbava i tvrdoglava koja stenjeᘐ u Tvojoj Asani, smrt ၰe ti donijeti olakᘐanje! Ne ujedaj, dragi Zelatore, nego se strpi! Deset dana si iᘐao sa vodom u svome trbuhu? Iၰi ၰeᘐ joᘐ dvadeset sa buktinjom u tvojim kri០ima!

SKAKAVAC 3.2

69

Da! sva tvoja te០nja je ka smrti: smrt je kruna sve tvoje te០nje. Trostruko je u០e srebrne mjeseაeve svjetlosti; ono ၰe te objesiti, O Sveti, O Objeᘐeni Ⴠovjeაe, o Kamilo-Nastavაe-treၰeg-lica-mno០ine, za tvoju mnogostrukost, ti Sablasti Ne-Ega! Kada bi te samo Tvoja mati vidjela, O ti UNT! Beskonaაna Zmija Ananta koja obavija Univerzum nije niᘐta do Crv iz Mrtvaაkog Sanduka! (“za Smrt Arapi ka០u da jaᘐi kamilu. “ – Crowley, biljeᘐka u Liber 333, pog 73) (“UNT, Hinduski kamila. T.j., hoၰe li te Gospa BABALON gledati sa odobravanjem.”) V.V.V.V.V. je Moto 666 kao Magister Templija. (Vidi Liber LXI, st. 29-30). Funkcija Magister Templija je uzrokovati cvjetanje pustinje prenoseၰi logos Eona onima koji su ispod Bezdana. Izvan ove opၰe predoᄐbe postoji osobna aluzija na 666 koji je Alastor, Duh Pustoᘐi (Grა., O ALASTOR). Neuki Rabini su ukljuაili ovaj simbol u svoju listu demona. Dobro uhranjenim Farizejima, kao i modernoj bur០oaziji niᘐta se nije აinilo straᘐnije od pustoᘐi u kojoj se um mora suoაiti sa realnoᘐၰu. Takvi ljudi se ne boje niაega toliko koliko divljine. Glavne legende njihovih plemena govore o “zemlji mlijeka i meda”, o Obeၰanoj Zemlji, o fantaziji ០elja აula. Uoაite da je ovo uglavnom pitanje toაke glediᘐta. (Vidi Pogl. V, st. 59-62). Ono ᘐto je kiၰenom Jevrejinu sa njegovim Edipovim kompleksom krajnja odvratnost, nama je “zemlja iznad meda i zaაina i sveg savrᘐenstva” (“Liber LXV”, V, 60), mada je zovemo “Niᘐta”. Smatramo ih “dosadnima”, a njihov ideal udobnosti i civiliziranosti “starom sivom zemljom” (“Liber LXV”, V, 61). De gustibus non est disputandum (lat. “o ukusima se ne raspravlja”). Ali postoji kriterij u ovom sluაaju pomoၰu kojeg mo០emo odrediti da li smo mi ili oni bolje odabrali. Jer oაito je da ni jedan uvjet egzistencije ne mo០e biti zaista zadovoljavajuၰi ako je njegov u០itak moguၰe omesti. Upitajmo se da li je njegova priroda u skladu sa onom Univerzuma. Jer o tome ovisi Stabilnost. Naၰi ၰemo da je ideal bur០uja mirovanje i koncepcija statiაnog Svemira. Ovdje nalazimo da to nije tako. Univerzum je neprestan protok. ័eljeti odmor je stoga suprotno samoj Prirodi. Mi prihvaၰamo ovu აinjenicu i definiramo Crnu Braၰu direktno kao one koji nastoje zaustaviti tijek dogaᄐaja. Bur០uj nam je stoga poput nespretnog amaterskog Crnog Magiაara. Naᘐa ideja u០itka je neometano slobodno kretanje i stabilnost naᘐeg u០itka je osigurana naᘐom koncepcijom Jesoda. Mi nalazimo temelj Univerzuma kao neprestanu promjenu. ᘀto viᘐe mijenjamo viᘐe smo fiksirani u naᘐoj radosti. (Pogledaj 11. i 3. Etir i nekoliko sliაnih odjeljaka u Svetim Knjigama.) Osigurani smo prirodom stvari tamo gdje su bur០uji neprestano uplaᘐeni takvim nebitnim stvarima poput protjecanja vremena i stope mijenjanja. Teᘐkoၰe pustinjskog ០ivota i posebice njihov psihiაki u០as izrazito predstavljaju ovu korespodenciju. Osim ove reference o Alastoru rijeა “ponovo” priziva povijesne dogaᄐaje 3. prosinca 1909.e.v. u Bou Saada kada je 666 ceremonijalno iskusio Inicijaciju u Stupanj Magister Templija (Vidi Liber 418, 15-ti i 14-ti Etir). Ovo podvlaაi aluziju. Odavde je oაito da je va០nost ovih stihova sasvim praktiაna. Ne treba ih uzeti u mistiაkom znaაenju, veၰ kao definitivno predviᄐanje Velikog Magiაkog Povlaაenja, koje ၰe biti izvrᘐeno od 666 u nekom periodu u buduၰnosti. Izgleda da nema jasnih indikacija o datumu tog putovanja, ali njegovi uvjeti su postavljeni sa znaაajnom preciznoᘐၰu, a samo mjesto “postignuၰa” je opisano na naაin koji ne ostavlja mjesta sumnji. Student bi se trebao obratiti izvjeᘐၰima o takvim dogaᄐajima kao u Vili Caldarezzo ako ០eli nauაiti interpretirati instrukcije dane kroz vizije i proroაanstava (Ovaj je dogaᄐaj u vezi sa Abudizom koji je doveo do Knjige 4; vidi Crowley, Ispovijesti, skraၰeno izd., st. 676-680 i Knjiga 4, izm. izd., Izdavaაev Uvod, st. XLIX-LVIII). Uvijek sam tako shvaၰao ovaj odjeljak. Prije ili poslije oაekivao sam da su moje okolnosti takve da ၰe odgovarajuၰi smjer akcije biti putovanje koje ၰe se ispostaviti potpunim i preciznim ispunjenjem ovog predviᄐanja. Dok piᘐem ovaj Komentar neko takvo putovanje se razmatra i mo០e biti dio priprema za putovanje to da sam bio pokrenut da posvetim svoju energiju analizi ove Knjige. Stoga je ona prikladno bliska mome radu i studentu mo០e biti korisno iz praktiაnih pobuda da ᘐto br០e pronaᄐe put do vjerojatnog znaაenja simbolizma teksta. Promatrajuၰi, ipak, ekstremnu va០nost ovog Velikog Magiაkog Povlaაenja bilo bi u krajnjem sluაaju neadekvatno raspravljati coram popula (Lat. “pred svima”) dok je ono joᘐ uvijek nedovrᘐeno. ᘀtoviᘐe dobro je poznata karakteristika svih istinskih predviᄐanja da dok neke aluzije mogu biti razumljive joᘐ u vrijeme izricanja, tako da bi opၰe znaაenje bilo nepogreᘐivo,

SKAKAVAC 3.2

70

a trebalo bi biti i drugih odjeljaka sasvim iznad moguၰnosti interpretacije dok ih sami dogaᄐaji ne objasne. (U Magbetu i Drugom Dijelu Henrija VI, Ⴠin I, Scena 4, te Ⴠin IV, Scena I, linije 30-35, te Ⴠin V, Scena II, linije 67-69 ilustriraju ove uvjete.) Student se takoᄐer upuၰuje na interpretaciju i ispunjenje CCXX,III,47. Stih, III, 47, “jedan dolazi poslije njega, neၰu reၰi kada, koji ၰe otkriti Kljuა svega ovoga”, je bilo ostvareno od “jednog” Achada [Charles Stansfeld Jones] koji je otkrio broj 31 kao kljuა o kojem se govori. Ali za djelo Achada se ne ka០e da ono nadilazi ovo jedno istra០ivanje. [...] Achad je dokazao sebe i dokazao je Knjigu, ovim svojim jednim postignuၰem; i to je sve. (Crowley, Knjiga 4, dio IV, pog. 7, izm. izd., st. 438-439. Charles Stansfeld Jones (1886-1950) je Frater Achad (Hebr., “jedan”) i Frater O.I.V.V.I.O. Crowley je poslije napisao: “Ovog jednog ne treba pobrkati sa djetetom koje se spominje drugdje u (Liber CCXX). Lako je moguၰe da O.I.V.V.I.O. (Jones) (koji je preuzeo stupanj 8°=3° აinom volje bez prolaska kroz ni០e stupnjeve na uobiაajen naაin) nije osigurao svoje potpuno poniᘐtenje prolazeၰi Ponor; tako da su kapljice krvi koje su trebale zavrᘐiti u peharu Babalone “iznjedrile ᘐkorpione i zmije i blatnu Maაku”. U tom sluაaju on ၰe se razviti u Crnog Brata, da bi se raspao u komadiၰe i reducirao na Elemente protiv svoje volje. “ Crowley, neskraၰeni komentar na Liber Legis II, 76. Za daljnje prouაavanje Jonesove karijere i Crowleyeve krajnje zakljuაke pogledaj Liber CXI vel Aleph, drugo izdanje, Izdavaაev Uvod.) Nikakav pokuᘐaj istra០ivanja ne bi mi omoguၰio da ka០em u kom su smislu rijeაi predskazanja opravdane.

62. Sa tvoje desne strane veliki gospodar i odliაnik; sa tvoje lijeve strane ០ena obuაena u pauაinastu svilu i zlato, sa zvijezdama u svojoj kosi. Putovaၰeᘐ daleko u zemlju kuge i zla; logorovaၰeᘐ na rijeci zaboravljenog grada budala; tamo ၰeᘐ se susresti sa Mnom.

• 200 (Reᘐ + Vatra);• Pored njega su polarnosti, on je Sredni Stub; On je uvek Uspravan i Duhom nadahnut – აak i

u „zemlji kuge i zla“, kao i na „reci zaboravljenog grada budala“ – naizgled beskorisnih seၰanja za koja viᘐe nije vezan, აak i u tome ၰe prepoznati upliv i uticaj Adonaija.

63. Tamo ၰu napraviti Moje staniᘐte; doၰi ၰu ureᘐen i premazan uljem kao za svadbu; tamo ၰe Postignuၰe biti dovrᘐeno.

• 300 (ᘀin + Vatra); Adonai ၰe pripremiti okolnosti i „mesto“ na kojem ၰe se „dogoditi“ Sjedinjenje. Bilo da je to „lepo“ ili „pustinjsko“ okru០enje Adept to ne mo០e da predvidi –buduၰi da je Adonai savrᘐen, on „upravlja“ celokupnim procesom Inicijacije.

• Staniᘐte – Ⴠovek zemlje; ureᘐen i premazan uljem za svadbu – Ljubavnik; postignuၰe dovrᘐeno – Samotnik.

[Stihovi 62-63.] U sluაaju Velikog Magiაkog Povlaაenja naznaაenog u ovim stihovima podaci su veoma precizni. Ⴠak po pitanju efekta Djela, stih 63, postoji mnoᘐtvo neobiაnih izraza -“ukraᘐen”, “pomazan”, “Konzumacija” - koji su trenutno i moraju biti, do samog dogaᄐaja, do kraja nerazumljivi. Stih je povrᘐno gledano maksimalno neodreᄐen. Ovi izrazi mogu pripadati gotovo bilo kojem obliku odnosa izmeᄐu Aiwassa i Zvijeri. Kada Povlaაenje bude proᘐlost uvidjeti ၰemo prikazuje sa gotovo matematiაkom preciznoᘐၰu prirodu orgije i da ne postoji druga rijeა koja je mo០e adekvatno zamijeniti. Ova okolnost bi trebala biti nepobitan dokaz onima koji razumiju bilo ᘐto od prirodnih zakona, posebno ᘐto se tiაe znanosti o moguၰnosti da Aiwass posjeduje sposobnost predviᄐanja buduၰih dogaᄐaja i njihovog usklaᄐivanja sa Vlastitim planovima. Neodreᄐenost ovih izraza je oაito najva០niji dio ovih dokaza. Jer, kada ih s vremenom budem sposoban protumaაiti sa sigurnoᘐၰu u znatnijoj i uvjerljivijoj mjeri, biti ၰu u moguၰnosti vje០banjem mudrosti aran០irati ispunjenje predskazanja i uniᘐtiti njegov svjedoაanski karakter. (Ovaj sam paragraf diktirao Bratu O.P.V. uveაer 17. srpnja 1923 e.v. (U stvari 22-22.20, Ⴠetvrtak, 17 srpnja 1923, u Hotelu An Souffle du Zephir, Marsa Plage, Tunis). (An. XIX, Sol 24o Cancer, Luna 14o Virgo). Odjeljak ၰe biti pokazan Ediju radi potvrde.)

64. O dragane moj, ja takoᄐer აekam sjaj neizrecivog trena, kada ၰe univerzum biti poput pojasa za srediᘐnju zraku naᘐe ljubavi, koja se ᘐiri iznad dozvoljene granice Beskrajnog.

• 400 (Tau + Vatra) – Krst je peაat svetlosti na ostvarenoj Inicijaciji.

SKAKAVAC 3.2

71

• Adept i Adonai se poistoveၰuju sa Haditom i Nuit.

Stih 64. Jezik ovog stiha je zbunjuၰe ekstravagantan, pa ipak nevjerojatno toაan. Utisak je da Anᄐeo vrᘐi nasilje nad jezikom ukalupljujuၰi dvosmislene simbole. Pogledajte Pogl. III, st. 12, te moj Komentar o njemu. Stihovi 64-65 oაito fiksiraju znaაenje rijeაi “konzumacija” iz stiha 63. Teᘐko je naznaაiti bilo kakav realan razlog mojem utisku, ali taj utisak je da se ljubav viᘐe neၰe ᘐiriti samo do Tipharetha (“Liber LXV”) ili do Binaha (“Liber VII”), veၰ do Kethera i Ain Soph (Bezgraniაnog). “Beskonaაni” je izgleda Kether. Zaista, ne mogu smisliti nikakvu alternativu. Realno govoreၰi mo០e biti opisano kao beskonaაno na bazi njegove jedinstvenosti. Ali, u tom sluაaju, koje znaაenje dodati “oაekivanom kraju”? Sugestija je da postoje dva kraja, jedan oაekivan, t.j., arbitra០no dosuᄐen, drugi priroᄐen njegovoj naravi. Ovo se mo០e odnositi na Malkut ili na Ain. Alternativno “kraj” mo០e ne predstavljati “finis” veၰ telos. Oაekivani kraj mo០e biti parafraziran kao zakoniti cilj. S druge strane “beskrajan” se mo០e uzeti kao ekvivalentno besciljnom. Zakon savrᘐenstva je dan u CCXX, I, 44: “Ⴠistoj volji, neoptereၰenoj svrhom, osloboᄐenoj ០udnje za rezultatom, svaki je put savrᘐen.”

Kether kao jedinstvo mo០e biti opisan beskonaაnim jer je sam po sebi rezultat, proizvod “ljubavi po volji”, razrjeᘐenje Dijade. Univerzum je usporeᄐen sa “pojasom za srediᘐnju zraku naᘐe ljubavi”, jer kao da je ta zraka beskonaაna linija svjetlosti. Potpunost manifestirane egzistencije bi tada bila meᄐa jednostavne srediᘐnje TOჀKE ove ljubavi. Ovakvo stanje stvari ၰe se pojaviti kada svaki od dvoje ljubavnika postane poistovjeၰen sa beskonaაnom idejom od koje je on prirodno (centraliziran i ograniაen) poseban sluაaj. Drugim rijeაima, Anᄐeo i Adept ၰe svaki doseၰi samo-anihilaciju ili rastapanje u biၰu Nuite ili Hadita ponaosob, te ၰe stoga toაka sjedinjenja, vjenაana odaja, biti u srediᘐtu Univerzuma konaაnih fenomena uoაenih jedinstvom beskonaაnih suprotnosti. Univerzum ၰe, u stvari, biti odreᄐen zrakom koja predstavlja volju ovo dvoje da vole. Fenomen je stoga paralelan sa osnovnim აinom stvaranja. Ova formula je duboka i tako va០na da mora biti shvaၰena i asimilirana studiranjem teorija koje se razmatraju u CCXX prije no ᘐto student mo០e oაekivati da pripoji i odista definira znaაenje ideja koje sam nastojao prevesti na jezik intelektualnih koncepata. Povrh svega ovoga postoji i nesumnjivo Neschamah ili Samadhi znaაenje stiha 64 koje nije ni na jedan naაin prihvatljivo za intelektualna objaᘐnjenja osim od Magister Templija, koji je napravio poseban napor kako bi konstruirao jezik sposoban da premosti Samadhi i normalne uvjete svjesnosti.

65. Tada, O ti srce, ja zmija ၰu te აitavog progutati; da, ja ၰu te აitavog progutati. • Adonai ၰe pro០eti Adepta i probuditi ga, kada ovaj bude bio konzumiran Svetloᘐၰu Vatre

Duha. Bog „guta“ (Usta/Phe) Ⴠoveka u აasu osloboᄐenja, Sjedinjenja, te Ⴠovek postaje Euharistija Bo០anske Mise. Ⴠovek se kao tvar pretvara u Duhovno, Bo០ansko, rastaაe se i „hrani“ Boga, svog Adonaija – sa kojim je Jedno.

Stih 65. Zakljuაak - i neka bude zapamၰeno da se cijelo ovo poglavlje bavi prikazom Nesvjesne Volje - je taj da je “konzumacija” Znanja i Razgovora Svetog Anᄐela Ⴠuvara, აija je naznaka fiksirana stihom 64, potpuna i neopoziva apsorpcija ljudske svjesnosti Adepta u svjesnosti njegovog Svetog Anᄐela Ⴠuvara. Simbol srca, t.j., pasivnog strasnog ០ivota Adepta je izjeden (“Konzumacija”) u bo០anskom i beskonaაnom ០ivotu predstavljenom zmijom. Zmija je vibracija energije აije se komplementarne krivulje iskazuju kao smrt i ០ivot. To je promjena smjera na solsticijskim toაkama krivulja koje proizvode iluziju statiაnosti i stoga izazivaju definiranje zbog onih koji nisu uspjeli razumjeti kontinuitet linije, videၰi samo njen mali luაni dio. Ideja je srodna i kada se zmija uzme kao u stihu 54. Koji god se simbol odabere misao je ista. Konzumacija ukljuაuje preobrazbu razlivajuၰe vibracije ljudskog ០ivota u stalnu zmijoliku spiralnu vibraciju one აiste energije koja nije optereၰena rezultatima; koja ne ០udi za rezultatom, niti je optereၰena njima.

SKAKAVAC 3.2

72

V Poglavlje

Ovo Poglavlje je pripisano elementu Duha; ono se shodno tome bavi harmonizacijom, u okvirima izra០avanja ljudskog roda, Ⴠetiriju Slijepih Formi Energije. U prethodnim poglavljima აovjek 666, bivajuၰi velika i kompleksna ideja, nije imao nikakvo prirodno pravo ni na kakvo mjesto u odnosima Anᄐela i Adepta kojeg je odabrao i usavrᘐio u sebi. 666, “pisar” itd., (kako je nazivan u raznim odjeljcima) mora formulirati vezu izmeᄐu sebe i tih drugih. (Vidi Pog. I, st. 31, st. 41-49, itd.) Ali kao ᘐto Duh, silazeၰi u srediᘐte Vatre, Vode, Zraka i Zemlje, stvara od njih Jedinstvo, Mikroprosopusa, tako ovo poglavlje sumira prethodna აetiri; ono ga povezuje sa 666. Ono objaᘐnjava kako Kemijsko Vjenაanje njegovog Magiაkog Jastva s njegovim Anᄐelom utjeაe na ukupnost njegovog biၰa. Jezik samim tim nije baᘐ tehniაki: zaista, neki odjeljci su razumljivi i sasvim neiniciranim umovima.

1. Ah! moj Gospode Adonai, koji se dru០iᘐ sa Magisterom u Riznici Bisera, daj mi da osluᘐnem eho tvojih poljubaca.

• Adonai se „dru០i“ sa Magisterom u Binahu, „oni“ su venაani kroz stazu Zain, i upravo preko te staze Adeptu dolaze titraji „poljubaca“ Ljubavi koje osluᘐkuje.

• „Ah!“ je usklik gubljenja sebe u jednom momentu realizacije – odnosi se na trenutak neuslovljenosti „okru០enjem“ veၰ koncentraciju na polarnost koja se sjedinjuje – u Keteru.

Stih 1. 666 je poაeo razumijevati svoj odnos sa Vjenაanjem u IV Poglavlju, st. 54. Korijen je yoda (u Tetragrammatonu) u “Nesvjesnom” koje povezuje ljudsku svijest sa Magiაkom; usp. Pog. I, st. 44, “eho tvojih poljubaca”, jer je realnost takvih odnosa iznad artikuliranog poimanja. Ⴠovjek mo០e biti svjestan jedino refleksije (u terminima Ruaha) intuicije Neschamaha. Ova აinjenica ide na raაun jalovog mucanja mistika starih vremena: oni su prisiljeni osloniti se na retoriაka sredstva poput upotrebe rijeაi kao ᘐto je “neizrecivo” i na აudesno misteriozne metafore. Ali sada je napokon S.H. Frater V.V.V.V.V., 8o=3o, suraᄐivao sa G.H. Fraterom O.M., 7o=4o, ne bi li napravio istinski jezik sa precizno definiranim simbolima u kojem gesta (Lat., doslovno “აin”) A .ⶐ. A .ⶐ. (ponad Bezdana) mo០e biti prevedena u onu R.R. i A.C. (ispod Bezdana). Vidi “Liber DCCCXIII vel Ararita”: nekoliko odjeljaka, a posebno Pogl. V, st. 1-8. Veၰina mojih spisa o orgiji Svetog Duha Ⴠovjekovog, od Maაa Pjesme, Konx Om Pax i 777, do Bagh-i-Muattara i mojih Magiაkih Dnevnika su vjerojatno prvenstveno vrijedni აovjeაanstvu kao prvi sustavni eseji u prikazu Intuicije Neschamaha Intelektu Ruaha. “Riznica Bisera”. Vidi 777, Kolona 127, gdje su biseri pridodani Prvoj Palaაi (Vrhovno Trojstvo) i Sedmoj (Jesod i Malkuth). Ali simbolizam Bisera - ili Rose - je posebno podesan za opis Kemijskog Vjenაanja. Biser je ZRO, (vidi Bagh-i-Muattar; Izgubljeni Kontinent, itd. (Crowley, Mirisni Abadullahov Vrt i Liber Li, Atlantis (Izgubljeni Kontinent))) nejasna Maglica koja sadr០i Rashith-ha-Gilgalim novog Univerzuma stvorenog od Suᘐtinske Tvari Jedinstva Anᄐela i Adepta, izra០enog odatle vrlinom “ljubavi po volji” u trenutku Ushita. U Poglavlju I, Poglavlju Zemlje, pisar ili prorok 666 je srdit, nametljiv, naporan i postiᄐen. Nije uspio uspostaviti odgovarajuၰe odnose. Sada mu je to uspjelo; “daj da posluᘐam” nije zahtjev ili molba. To podrazumijeva moၰ kao u pravom konjunktivu. Usp. “neka bude svjetlo”. On ne აeka odgovor.

2. Zar se zvjezdano nebo ne leluja poput lista na treperavom ushitu tvoje ljubavi? Nisam li ja leteၰa iskra svjetla otpuhnuta silnim vjetrom tvoga savrᘐenstva?

• Zvezdano nebo je Hokmah; Ta „sfera“ prima izuzetne uticaje koji proistiაu iz ljubavnog zanosa sjedinjenja polarnosti (ᘐto proistiაe iz Ketera) i deluje na Zvezde.

• Silni vetar savrᘐenstva je Sila Mudrosti Hokmaha koja deluje na svoju manifestovanu „nasuprotnost“ tj. svoju polarnost – „iskru svetla“.

Stih 2. On nastavlja sa apsolutnom sigurnoᘐၰu prikazivati izvor svojih moၰi. On zamjeၰuje da je zvjezdano nebo (Nuit) “potreseno”, t.j., njegov je kontinuitet prekinut Kemijskim Vjenაanjem. Druga krajnost je uniᘐtenje statiაnosti njegovog stanja. On viᘐe ne vidi sebe kao nepromjenjivo biၰe zemlje, veၰ kao “leteၰu iskru svjetlosti” - აista dinamiაna vibracija. Ova zamisao, prvi put formulirana u Liber CCXX, a veၰ objaᘐnjena u ovom Komentaru, je u stvari

SKAKAVAC 3.2

73

prvi princip onoga ᘐto Budisti zovu sammaditthi - pravilna glediᘐta. Dok god აovjek misli o sebi kao o biၰu radije nego li o energiji on si ne pridaje, kao ᘐto profani pretpostavljaju, stabilnost, veၰ stagnaciju, koja je smrt. ᘀtoviᘐe, ova iskra je praktiაki poistovjeၰena sa ushitom Kemijskog Vjenაanja.

3. Da, uzviknu Sveti i od tvoje iskre ၰu ja Gospod zapaliti veliko svjetlo; plamsaၰu u sivom gradu u staroj i pustoj zemlji; oაistiti ၰu ga od njegove velike prljavᘐtine.

• Odgovara Adonai – potvrᄐuje postignuၰe i Razumevanje Misterija; Iskra koja je u srediᘐtu duᘐe Adepta se razvija, kroz Razumevanje, u Veliko Svetlo.

• Delovanje Adonaija preko sfere Zvezda budi Veliku Svetlost koja nesmetano isijava svoje Razumevanje (Binah) tj.“sivi grad u staroj i pustoj zemlji“ – Egipat, pustinja u kojoj su Piramide Inicijacije; Svetlost rasplamsana proაiᘐၰava „grad“ tj. kompleksnost manifestovane duᘐe (ruah) i sa០i០e svu prljavᘐtinu.

Stih 3. Veၰ je bilo objaᘐnjeno da je apsolutna predaja la០nog ja prvi uvjet postojanja Istinskog Ja. Dok god je 666 sebe smatrao odvojenim biၰem on je ostajao impotentan. Doაim je sebe shvatio kao “otpuhanog velikim vjetrom tvoga savrᘐenstva” Anᄐeo mu govori o svom uspjehu upravo na onom planu iluzije koji je napustio. ័alost i greᘐka 666 nastala je iz njegovog promatranja svojih bli០njih, iz nesavrᘐenstva i bijede, umora postojanjem na ovom planetu. On je shvatio da njegovi osobni napori, ne samo da ne oslobaᄐaju od zla, veၰ imaju tendenciju da ga poveၰaju. Sada, meᄐutim, kada je njegova osobnost uniᘐtena, ona postaje uაinkovita. Nemoguၰe je promijeniti bilo koje fiksno stanje djelujuၰi na istom nivou. Najviᘐe ᘐto mo០e je da prerasporedi njegov karakter formulom ALIM (vidi Knjigu 4, Dio III, Pog. IV), formulom vjeᘐtiაarstva. Ma koliko netko manipulirao znamenkama broja djeljivog sa 9, on i dalje ostaje umno០ak tog broja. (Promotrite pozorno cjelokupnu doktrinu povezanu sa brojem 9. Upute su natuknute u ovom Komentaru.) Svijet Asijaha je kristalizacija Atzilutske ideje kroz Briah i Yetzirah. Mo០e biti odgovarajuၰe prilagoᄐena uvoᄐenjem neke Atzilutske suᘐtine. Stoga je beskorisno da ga 666 kao biၰe Asiaha pokuᘐa preurediti. On to mo០e uraditi jedino egzaltacijom do Atzilutha kroz Postignuၰe Znanja i Razgovora Svetog Anᄐela Ⴠuvara i prila០enjem Asiahu kroz Briah iz Yetziraha. Anᄐeo spontano obeၰava 666 da ၰe njegova Istinska Volja biti uაinjena djelotvornom. Malena iskra njegove osobnosti biti ၰe rasplamsana u veliko svjetlo i to svjetlo ၰe izgoriti neაistoၰu “sivog grada u staroj i pustoj zemlji”. Ova Knjiga je napisana u Londonu i oაito prvenstveno upuၰuje na taj grad. Tekst bi mogao znaაiti da ၰe na ovaj ili onaj naაin 666 postati “veliko svjetlo”, zlokobni fenomen ispunjen destruktivnoᘐၰu u oაima njegovih stanovnika. Ovako tumaაivᘐi ne ostaje jasno ᘐto se misli pod “njegova velika neაistoၰa” ili kako ၰe ih pojava 666 “od toga oაistiti”. Ispravan metod tumaაenja koji se odmah nameၰe treba usporediti sa odjeljcima u Svetim Knjigama koje ukazuju na taj grad i studirati ih u svjetlu povijesnih zbivanja kojima je 666 sudjelovao. Ⴠak i tako, usprkos nekim moguၰe znakovitim dogaᄐajima აini se da je neki takav dogaᄐaj joᘐ uvijek u buduၰnosti. Naravno, nije sigurno da je ovakvo tumaაenje istinito. Alternativu potra០ite u numeriაkoj vrijednosti grაkog ekvivalenta “sivog grada” ili se mo០e dogoditi da neki grad ima posebno pravo biti opisan sivim. Nadalje, aluzija mo០e biti izrazito pjesniაka metafora; “sivi grad” mo០da ne znaაi niᘐta drugo nego mjesto gdje se ljudi okupljaju, sumorno, maglovito mjesto gdje se ljudi okupljaju. (v. Pog. IV, st. 59-60.)

4. I ti ၰeᘐ, O proroაe, to vidjeti i neၰeᘐ se obazirati. • Hesed; Obraၰa se i Majstorovom „ni០em“ sopstvu, proroku u njemu, onom koji prenosi

Mudrost i Razumevanje reაima ljudi. Ⴠak ၰe i Ruah biti utiᘐan i proაiᘐၰen Duhovnim Svetlom sjedinjenja polarnosti.

Stih 4. Usp. stih 21, Liber CCXX, III, 16; takoᄐer Pogl. I, st. 44. Izgleda kako se u potpunosti podrazumijeva da djelo 666 mora na neki naაin biti tajno. Vidi Liber CCXX, Pogl. I, st. 10. Moram provesti va០ne promjene u ljudskom druᘐtvu, a ne samo onu najosnovniju koja se tiაe poაetka Eona Horusa i proglaᘐavanja Zakona Theleme. Nadalje, vidjeti ၰu rezultate svoga rada barem do odreᄐene mjere, ali je nu០no da si ne dopustim obeshrabrenost razmiᘐljanjem o njima ili zadovoljstvo njima.

SKAKAVAC 3.2

74

5. Sada je Stup postavljen u Praznini; sada je Asi ispunjena Asarom; sada je Hoor siᘐao u ០ivotinjsku Duᘐu Stvari poput plamene zvijezde koja pada u zemljinu tamu.

• Sila je uravnote០ena u Srednjem Stubu Drveta ័ivota – celo Drvo ័ivota je taj Stub – u odnosu na Prazninu koja je AIN.

• Asi ispunjena Asarom je Kteis ispunjena Phallosom – takoᄐe Phallos je Drvo ័ivota, a Kteis je AIN. Ovo Sjedinjenje emanira pentagramaton – HOORa, Plamenu Zvezdu, koja se inkarnira u Nefeᘐu.

• Plamena Zvezda je u Geburahu. • Plamena Zvezda je 5, ០ivotinjska duᘐa stvari je 6 – sjedinjeni u ABRAHADABRA.• Duhovno se „spuᘐta“ u Manifestovano, Duhovno pro០ima materijalno.

Stih 5. Ovaj stih potvrᄐuje tumaაenje 3.-eg stiha. Postoji i priliაno drugaაije upuၰivanje na Ekvinocij Bogova. ABRAHADABRA, Magiაka Formula Eona (ne treba je brkati sa Rijeაju Zakona Eona) predstavlja uspostavljanje stupa ili falusa Makrokozmosa od 6 pozitivnih ideja u praznini Mikrokozmosa od 5 slova aleph. Aleph je praznina ili kteis (Grა., dosl. “brijeg” u znaაenju “vulva”), bivajuၰi Atu oznaაen sa 0. Opၰi simbol je ponovljen posebnim izrazima. Izida i Oziris vladaju svaki za sebe dvama Eonima (Majke i Umiruၰeg Boga) kroz koje smo proᘐli. Ispunjenje Asi Asarom pokazuje da je njihova operacija kompletna, a njihov spoj je rezultirao u pojavi Horusa (Heru-Ra-Ha u njihovim dvostrukim aspektima (a) Sila i Vatra i (b) Tiᘐina.) Stih nam ka០e da je doᘐlo vrijeme da se obznani Veliko Djelo 666, u njegovom slu០benom odnosu prema A .ⶐ. A .ⶐ., a protivno njegovoj osobnoj magiაkoj karijeri. “័ivotinjska Duᘐa Stvari”, t.j., Nefeᘐ Svijeta. Gospod Eona predstavlja viᘐe od nove stranice u rastuၰoj infiltraciji svjetla u tamu materije. On djeluje direktno na Svijet Asiaha. Zamjetite naroაito obliაje koja preuzima - ono “plamene zvijezde koja pada u zemljinu tamu”. Ono je poput meteora ili kao grom koji napada planetu. (Zamjetite da je on “siᘐao”; sa zemlje gledajuၰi on izgleda strahotno va០an, ali iz Bo០anske toაke glediᘐta pro០et je svom moguၰom plemenitoᘐၰu.)

6. U ponoၰ si pao, O dijete moje, moj pobjedniაe, moj maაem-opasani kapetane, O Hoor! i oni ၰe te pronaၰi kao crni neobraᄐeni svjetlucavi kamen i obo០avaၰe te.

• Tifaret; Element Duha koji dominira stihom, ovde joᘐ nije potpuno aktivan – stoga je duᘐa u ponoၰnom აasu. Postoji zaista „Vizija Sunca u ponoၰ“ koja je specifiაno iskustvo i stanje svesti.

• Adonai Adepta naziva svojim detetom; Adonai je Otac, Adept je Sin – Vau – Tifaret.• Maაem vazduha on je „kapetan“ tj. vladar Ruaha koji ustrojava i dr០i pod kontrolom Sile

Sefirota koji ga okru០uju.• Tifaret je naravno i HOOR – Sunce; „crni kamen“ je simbol materijalnog ponoၰnog Sunca.

Stih 6. Simbolizam ponoၰi i “crnog აvornatog bljeᘐtavog kamena” upuၰuje na Atu XVIII gdje se pojavljuje Buba Khephra, Ponoၰno Sunce, putujuၰi u svojoj barci Nebesima. (Kamen je svuda dogovorno prihvaၰen kao simbol Sunca). Usprkos obeၰanju simbola - “pupanje sutraᘐnjice je u ponoၰi” - ovo prvo pojavljivanje Horusa je mraაno i zastraᘐujuၰe. Ipak, On je pronaᄐen u ovom obliაju i obo០avan. Priroda ovog simbola je bez greᘐke iskazana pridodanim epitetima; “dijete” oznaაava neodgovornu i nevinu nepodopᘐtinu. “Moj osvajaა” ga nadalje definira dok nadvladava opoziciju inercije ili prirodne predrasude “stare garde” svjetovnih. (Usp. Liber CCXX u cjelini, a posebno st. 3-9, II 17,18, 28, 32, 46, 49-55, 70-72.) “moj maაem-opasani kapetane”. Ovo naglaᘐava ratniაki aspekt u kojem se Horus isprva pojavljuje. Uzimajuၰi da ovi stihovi imaju direktnu vezu sa prvim izdanjem Knjige Zakona u Londonu, zamjetite da je devet mjeseci nakon Equinoxa I, 10 (ovaj se broj pojavio u jesen 1913 E.V.), izbio Rat tako da je Horus zaista obo០avan u toაno tom aspektu ᘐto je i predviᄐeno na priliაno nerazumljiv naაin.

7. Moj prorok ၰe proricati o tebi; djeve ၰe igrati oko tebe i raᄐati ၰe bistru djecu. Nadahnuၰeᘐ ponosne beskonaაnim ponosom i ponizne ekstazom poni០enja; svi oni ၰe nadvisiti Znano i Neznano onim ᘐto nema imena. Jer to je kao da se Arkana Bezdana otvara na tajnom Mjestu Tiᘐine.

SKAKAVAC 3.2

75

• Necah; Sada veၰ objaᘐnjava kako ၰe „prorok“ tj. prenositelj utisaka Iluminacije prenositi shvatanje „ni០em sopstvu“, tj. „pisaru“, pa i samom Svetu.

• Reაi koje proistiაu iz njegovih აistih Misli Razumevanja imaju takvu Moၰ da oploᄐuju „djeve“ tj. pasivne sadr០aje svesti dajuၰi im smisao „bistru decu“; Ponosni koji su ispunjeni aktivnom energijom shvatanja Sebe primiၰe Silu koja ၰe izvrᘐiti ekspanziju svake pozitivne ideje o sebi; „ponizni“ koji su pasivni, pod dejstvom Sile Iluminacije ၰe deteriorizovati svoju egzistenciju do „poni០enja“; ovo su takoᄐe dva opisa Puta Magike i Puta Misticizma – Magika te០i aktivnim „metodima“ ostvariti shvatanje svega „Znanog“, dok Misticizam, tj. Yoga utiᘐava sopstvo do „Ne znanog“; Paradoksalno se povezuje Arkana haotiაnosti misli Bezdana – tj. Znanja sa nasuprotnoᘐၰu Tiᘐine. Upravo je „tajno Mesto“ izvesan „polo០aj“ tj. barijera koja predstavlja „prelazak“ sila iz jedne Duhovne sfere u materijalnost.

Stih 7. “Moj prorok”, kao u st. 4, ukazuje na 666. Usp. Liber CCXX, Pogl. I, st. 26, itd. Ovaj mu je naziv davan აeᘐၰe od bilo kojeg drugog. Izraz “prorok” ili “glasnogovornik” je u kontrastu sa izrazom “Zvijer” koji je povezan sa mojom funkcijom u Tifaretu, ukljuაujuၰi moju muᘐkost, kraljevanje, moje ovladavanje ekstazom i ispunjenje du០nosti navedene u Apokalipsi u onoj mjeri u kojoj nam konfuzija izazvana namjernom korupcijom teksta te Knjige dozvoljava kalkulaciju. Naziv “sveၰenik” odnosi se na funkciju slu០enja Bogovima proklamiranim u Liber CCXX i pru០anje Sakramenta (nova Magika, formula ABRAHADABRA, itd.). Naziv “princ” mo០e biti povezan pomoၰu atribucija sa Tifaretom, buduၰi je Mikroprosopus vau Tetragrammatona, vau imajuၰi vrijednost 6 i korespondirajuၰi sa აetiri Princa (ponekad Cara) Tarota. “Prorokovanje” ovdje pomenuto je prije svega CCXX, Pogl. III, sama ova knjiga i razne druge pjesme, eseji i rituali (Liber 418, Etir I). Drugi odjeljak prikazuje Horusa u njegovom aktivnom i odraslom aspektu. Studenta se upuၰuje na kompletno tumaაanje znaაenja slova aleph, posebno na onaj dio u kojem je objaᘐnjeno da se “beba u plavom jajetu”, Harpokrat (u kojem su sve sile latentne u prvoj fazi nevinosti), jer se on bivajuၰi Harpokrat, Bachus Dipheus, Zeus, Bafomet, Parsifal, kao “Ⴠista Luda”, Velika Luda keltskih Legendi, objesno dijete Hermes, etc., razvija u pubertetu u Parsifala viteza-lutalicu, koji dobija Krunu osvajajuၰi Kraljevu Kၰer. (misterija na kojoj su obiაaji mnogih primitivnih rasa zasnovani. Vidi J. G. Fraser “Zlatna Grana”.) Vidi takoᄐer faliაki Hermes, Bafomet Atu XV, Zeus koji uzima oblik zvijeri oploᄐujuၰi razne ០ene (Skrletna ័ena) kao Atu XI. Vidi takoᄐer legendu o Ljepotici i Zvijeri, Sabatijanskom ᄀavolu, Minotauru, Herkulu (na poაetku preruᘐenom u nenaoru០anog i neodreᄐene seksualnosti), mnoge Azijske legende. Gospod ovog Eona, dvoje u jednom (vau, he, Atu VI, roᄐen iz sjedinjena yod i he) je bio predmet prorokovanja kroz povijest. Njegova priroda, funkcija i odnos sa drugim Bogovima je stoga opၰe poznato znanje meᄐu inicijatima ili აak ᘐkolovanim ljudima. Istovremeno njegovo sadaᘐnje pojavljivanje je na neki naაin originalni fenomen. Jer On je predstavljen u CCXX kao treၰi, nakon Nuite i Hadita; ne nego kao prvi, buduၰi da su Nuit i Hadit u potpunosti iznad razumijevanja bilo koga osim “Zvijeri i njegove Nevjeste” i “pobjednika Kuᘐnje X” (CCXX, III, 22). On je stoga prikazan kako spontano iskaაe. Nema nikakve naznake Izide i Ozirisa, tradicionalnog oca i majke Horusa u egipatskoj teogoniji. “djeve ၰe igrati oko tebe i roditi ၰe bistru djecu”. Podsjeၰa na gotovo univerzalnu praksu kru០enja ili plesanja oko lingama, Svibanjskog drveta ili drugog sliაnog simbola kreativne moၰi. Glas skandala sugerira da ០ena koja ga prihvati აini ovaj ritual uspjeᘐnim pomoၰu fizioloᘐkih predostro០nosti. Ali აak je i tada sposobnost (sukladnost) dviju metoda vidljiva i jeziაno opravdana meᄐu njenom djecom niᘐta manje negoli Mudrost. Puritanci s pravom tvrde da je Svibanjsko drvo bilo lingam, a Majski dan Prijapski festival. Preostali dio stiha je krajnje nejasan. Izgleda da je poniznost onemoguၰena Knjigom Zakona kao neuskladiva sa ispravnim razumijevanjem sebe kao zvijezde, kralja, bo០anskog ili suverenog biၰa, niᘐta manjeg od najveၰeg meᄐu Bogovima. Prije izgleda da ona vodi u Grijeh, t.j., Ograniაenja, buduၰi su ponizni podlo០ni neuspjehu obrane svoje neovisnosti i svojih prava. Odavde prvom ili drugom smislu proizlazi da je poniznost vrlina აiji je vrhunac u “ekstazi poni០enja”, pa onda nije niᘐta manje vrijedna poᘐtovanja od bilo kojeg drugog oblika transa. Vidi I Ching, Pogl. XV, Ch’ien Heksagram. Ovaj je Heksagram sastavljen od trigrama gornjeg principa Kun modificirajuၰi simbol zemlje, Gen. Vidi zadnji Trigram u “Liber Trigrammaton”:

SKAKAVAC 3.2

76

“Stoga je kraj tome ០alost; ipak u toj ០alosti je ᘐesterokraka zvijezda slave kojom oni mogu vidjeti povratak u neokaljana Staniᘐta; da, u neokaljana Staniᘐta.” (Liber 27)

Poni០enje znaაi kretanje prema bazi, t.j., prema temelju, Yesodu, koji predstavlja razrjeᘐenje dipolariteta Stabilnosti-Promjene. Promotrite prijatan sklad svih ovih simbola i uporedite ih sa doktrinom Tao Te Chinga glede vrhunske snage vode, te niskosti i uzdizanja slabosti na naაin shvaၰen u Tao Te Chingu, u cjelini. ᘀtoviᘐe, ovom prilikom bih citirao Knjigu La០i.

BRESKVE

Meko i ᘐuplje, kako ti nadvladavaᘐ tvrdo i ispunjeno! Ono umire, ono daje sebe; za Tebe je plod! Budi Nevjesta; biti ၰeᘐ Majka poslije toga. Tako prema svim utiscima. Ne dopusti njima da te nadvladaju;ᘐtoviᘐe, dopusti njima neka se mno០e unutar tebe. Najmanji od utisaka koji hrle ka svojoj savrᘐenosti, je Pan. Primi tisuၰu ljubavnika, nosit ၰeᘐ samo Jedno Dijete. To dijete ၰe biti nasljednik Oca Sudbine. Liber 333, Pogl. 4

TAT Ex nihilo N.I.H.I.L. fit. N. Plamen koji se uvija i gori poput ᘐkorpiona. I. neopjevana vjeაno-protiაuၰa voda. H. meᄐupro០imajuၰi Duh, spolja i iznutra. Nije li njegovo ime ABRAHADABRA? I. neopjevani vjeაno-protiაuၰi zrak. L. zelena plodna zemlja. ័estoke su Vatre Univerzuma, na svojim bode០ima oni dr០e uzdignuto krvareၰe srce zemlje. Na zemlji le០i voda აulna i uspavana. Nad vodom visi zrak; a nad zrakom, ali i ispod vatre - i u svemu-graᄐa svega ᘐto je satkano po Njegovom nevidljivom uzoru, je 㤐㦐㦀㥰㨐.

Liber 333, Pogl. 86 ( “㤐㦐㦀㥰㨐” je Grა., “eter”, “viᘐi zrak”) Iz ovoga proizlazi da skromnost i poniznost o kojima se toliko govori nemaju nikakve veze sa X-tom “vrlinom” kojoj je to ime dano (Ovo se mo០e odnositi na razne vrline, kao u kasnom Stoicizmu, ali takoᄐer mo០e biti iskvareno kraၰenje diktata uzetog od “krᘐၰana”). Skromnost Uriah Heepa i Pecksniffa, Tartuffa, “raspetog Isusa” Y.M.C.A.-e, C.I.C.C.U. i sliაnih udru០enja onih koji ០ive u აoporu, gdje raste hipokrizija, zavist, lukavᘐtina i cijeli taj kompleks strahova koji je karakteristiაan za one koji sebe smatraju inferiornima. Interesantno je zamijetiti da u Engleskoj povezujemo ovaj naაin razmiᘐljanja sa krᘐၰanstvom, posebice sa rimokatoliაkim krᘐၰanstvom, dok se na Kontinentu ista ograniაenja pridaju judaizmu. “Ponizni” u ovom odjeljku oაito koriste odreᄐenu magiაku formulu sa apsolutnom energijom i sigurnoᘐၰu. Rezultati manifestacije Horusa se sada tumaაe kao “transcendentiranje Znanog i Neznanog neაim ᘐto nema imena.” Priliაno je jasno da je tomu tako, ali daleko je od oაitog zaᘐto bi ta აinjenica trebala biti tako sna០no naglaᘐena i objaᘐnjena, naroაito preko takove neobiაne i opskurne terminologije. Rijeა “to” u posljednjoj reაenici mo០e ukazivati na bezimeno “neᘐto” ili na “sve ovo”. “Tajno Mjesto Tiᘐine” je maternica Nuite ili “plaviაasto jaje” koje skriva bebu Harpokrata. “Arkana Bezdana” mo០da mo០e biti parafrazirana kao “tajna istina koja je manifestirana”. Bezdan uvijek mo០e biti uzet u znaაenju “nedostatka tla”. To je oblik ili sredstvo manifestacije bilo აega ᘐto nije manifestirano. Alternativno, to mo០e biti Bezdan koji je otvoren, koji je takoreၰi podlo០an istra០ivanju.

SKAKAVAC 3.2

77

“Sve ovo” nema imena jer je to Horusovo “Jedinstvo potpuno iskazano” (Vidi CCXX, III, 37). Njegov identitet apsorbira ove razliაite fenomene sa jednakom potpunoᘐၰu. U savrᘐenoj აistoၰi djeteta ili აiste lude, (Parsifal, pitan za ime, odgovara “Ich weiss nicht”(Njem., “Ja znam niᘐta”) (Wagner, Parsifal, Ⴠin I)) sve razlike nestaju zauvijek (vidi CCXX, I, st. 4 i st. 22-23). Ovaj stih 7 mo០e biti sumiran otprilike ovako: Proglaᘐavanje Horusa od strane 666 ၰe omoguၰiti svakoj osobi da ispuni svoju pravu funkciju ili Istinsku Volju i tako radeၰi da dosegne savrᘐenstvo vlastite prirode, gdje je iluzija dvojnosti potpuno razorena. Kao ᘐto je pisano u Knjizi CCXX, I, 44-45: 44. “Ⴠistoj volji, neoptereၰenoj svrhom, osloboᄐenoj ០udnje za rezultatom, svaki je put savrᘐen”. 45. “Savrᘐen i Savrᘐen su jedan Savrᘐen, a ne Dva; ne, niᘐta su!”

8. Stigao si ovamo, O moj proroაe, silaznim putevima. Jeo si izmet Gnusnih; prostirao si se pred Jarcem i Krokodilom; zli ljudi su naაinili igraაku od tebe; tumarao si ulicama kao naᘐminkana bludnica, zanijeta slatkim mirisima i kineskim bojama; potamnio si svoje oაne kapke Kohlom; premazivao usne cinoberom; ukraᘐavao obraze kao slonovaაa bijelim gleᄐom. Igrao si raskalaᘐno na svakoj kapiji i putu velikog grada. Gradski stanovnici su s pohotom htjeli da te iskoriste i udare. Rugali su se zlatnim ukrasima koji su ti resili kosu; biაevali su tvoje obojeno tijelo svojim biაevima; patio si neizrecivo.

• Hod; Adeptov um prima impresije Duhovne Sile; Silazni putevi su doveli „proroka“ iz Ketera u Hod; On je umom kontemplirao sve intelektualne Klifote koji sputavaju Ruah. Izmet gnusnih je uprljanost Heseda; Jarac i Krokdil su Ajin i Nun – „ON“ – ័ivotinjske sile Geburaha. Zli ljudi su devijacija Tifareta; naᘐminkana bludnica je izobliაenje Necaha; On kao mali „magiაar“ u sferi Hod igra na svakoj kapiji i putu – Veliki Grad je Drvo ័ivota, a kapije i putevi su staze koje povezuju sefirote. Pohota je izobliაenost Strasti Jesoda, a ruganje i biაevanje su niske ljudske egoistiაne devijacije i ograniაenja materijalnog ega, koje duᘐu baca u Malkut – gde ona „pati neizrecivo“.

Stih 8. Suᘐtina ove rapsodije je jasna; ipak razina na kojoj mo០e biti najbolje interpretirana ၰe se mijenjati u skladu sa stupnjem inicijacije kojeg je აitatelj postigao. Ugrubo, meᄐutim, za sve sliაno, mo០e se parafrazirati kao “tvoja duᘐa je bila podvrgnuta kontaminaciji materijalnom i pojavnom iluzijom”. U Pog. II, st. 4-6, 7-16; III, st. 4-12, 40-48; IV, st. 2-3, 5, 33-37, 42-44. Vidi takoᄐer Liber VII, nekoliko odjeljaka, koji mogu biti otkriveni pomoၰu pravilne oᘐtroumnosti Osloboᄐenog Adepta.

9. Ali ja sam kao აisti plamen bez ulja gorio unutar tebe. U ponoၰ sam bio sjajniji od lune; po danu sasvim sam prevazilazio sunce; na tajnim stazama tvoga biၰa sam gorio i rastjerivao iluziju.

• Jesod + Duh / ponoၰ, luna; Plamen koji gori bez ulja je „Asampraᄐnata Samadi“ – Iluminacija „bez oslonca“. Adonai je Svetlost koja prevazilazi ikoju svetlost koju poznaju um i duᘐa inicijata.

• Ovo su i აetiri „strane sveta“ – Istok აisti plamen; Sever – ponoၰ, sjajniji od lune; Dan je Podne, Jug, silina Sunca; Zapad predstavlja „tajne staze“.

Stih 9. Usprkos gornjem, Sveti Anᄐeo Ⴠuvar je uvijek nastanjivao biၰe Adepta, აak ni ne trebajuၰi hranu predstavljenu “uljem”. (Za ovaj simbol vidi Knjigu 4, Dio II, Pog. 5). Anᄐeo nadvisuje jednako Sol, Lunu i agni, tri naაela koja se (u Hindu simbolizmu) redom smjenjuju tijekom dvadeset აetiri sata, tako odreᄐujuၰi karakter dhyane postignut u bilo kojem trenutku dana (Prijepis ka០e: “Za objaᘐnjenje vidi (…)”; ova je doktrina uobiაajena za hathayogu).

10. Stoga si ti potpuno აist preda Mnom; stoga si ti Moja djevica dovijeka. • Adonai ukazuje da je Magister აak i u svom najmaterijalnijem stanju „აist“ pred njim, on je

„devica“ tj. finalno He u Tetragramatonu, Malkut.

Stih 10. Odnos აovjeka sa njegovim Anᄐelom je neovisan od njegovih ljudskih postupaka. Njegov Nefeᘐ, razmatran u relaciji sa ne-Egom, je nesposoban uplitati se njegovom istinskom Nefeᘐu.

SKAKAVAC 3.2

78

11. Stoga te ja volim neuporedivom ljubavlju; stoga ၰe te oni koji te preziru obo០avati. • Alef – neuslovljena Ljubav. Magister je toliko „iznad“ ljudi da oni koji ga ne shvataju zaista

ipak poseduju strahopoᘐtovanje i povinuju se unutarnjem naboju Luაi.

Stih 11. Ako neuki ovo shvate dobijaju pravilan pogled na Ⴠovjeka. Oni shvaၰaju (npr.) da “grijesi” Shakespearea i Shelleya ne umanjuju njihov genij.

12. Biti ၰeᘐ ljubazan i milostiv prema njima; izlijeაit ၰeᘐ ih od neizrecivog zla.• Bet; Magus leაi svet svojom Mudroᘐၰu – delovanjem Reაi svojega Aeona. Zlo je u ovom

kontekstu ograniაenost i robovanje spoljaᘐnjem i nametnutom zakonu koji uslovljava liაnost i identitet აoveka mimo stvarne prirode – shvatanjem Istine liაnog Zakona Aeona inicijat se leაi tog Zla – isijava svoju Svetlost.

Stih 12. Neuki, tako proაiᘐၰeni, su sposobni primiti dobrobiti Inicijacije Adepata.

13. Oni ၰe se promijeniti u svom uniᘐtenju; kao dvije zvijezde koje se sudaraju u bezdanu i razbuktavaju se beskrajnim plamom.

• Gimel; Uniᘐtenje je i sjedinjenje polarnosti i poniᘐtavanje ega, te rastakanje svesti u Svetlosti Adonaija. Adonai je Zvezda i Adept je Zvezda, oni se sjedinjuju na „razini“ bezdana i postaju Jedno – koje se razbuktava beskrajnim plamom. Jedinstvo uvodi svest u Ain Sof Aur.

Stih 13. Ovo izgleda govori o teoriji (trenutno nije moderna) stvaranja sazvije០ᄐa. Naprosto se radi o tome da bliski kontakt dvije naizgled “tamne” ili “zle” ideje vodi njihovoj preobrazbi u svjetlost. To je “ljubav po volji”.

14. Sve ovo dok je Adonai probijao moje biၰe svojim maაem koji ima აetiri oᘐtrice; oᘐtricu groma, oᘐtricu Pylona, oᘐtricu zmije, oᘐtricu Phallusa.

• Dalet; Ⴠetiri – 4 „oᘐtrice“ – 4 elementa pro០eta Duhom; Pilon – Zemlja/Malkut; Falus –Voda/Jesod; Zmija – Vazduh/Tifaret; Grom – Vatra/Daath – Adonai je DUH koji „dr០i“ Maა sa ove 4 oᘐtrice. Svaka oᘐtrica predstavlja prodor Duha u odreᄐenu Sferu/element.

• Alef – grom; Dalet – Pilon; Nun – zmija; Jod – Phallos; ADNI.• Maა je Zain – povezuje 8=3 sa 5=6.

Stih 14. Adonai: hebrejsko ADNI. Alef je svastika ili Munja po obliku: Dalet znaაi Vrata ili Pilon; Nun se odnosi na ᘀkorpiona, Zmiju; Yod je Falus (Yod kod IHVH) smatran najunutarnijom i najjednostavnijom idejom.

15. Takoᄐer me je nauაio svetu neizrecivu rijeა Ararita, tako da sam stopio ᘐesterostruko zlato u jednu nevidljivu toაku, o kojoj se niᘐta ne mo០e izreၰi.

• He; Adonai je obznanio Adeptu smisao Magijske formule Heksagrama – koji je simbol sjedinjenja Aktivnog i Pasivnog, Neba i Zemlje, sjedinjenja Adepta i Adonaija.

• He je Zvezda; Zvezda je i Sunce, Heksagram – „zlato“.

Stih 15. Vidi “Liber Ararita (DCCCXIII sub figura DLXX)”. Simboliაki naაin pisanja Rijeაi je:

Posebno djelo bi moglo biti; trebalo bi biti i biti ၰe!; napisano o Tajni ovog Hijeroglifa.

16. Jer je Magisterij ovog opusa tajan magisterij; a znak majstora je izvjestan prsten od lapis-lazulija sa Okom u Srediᘐtu i sa imenom mog majstora koji sam Ja.

• Vau; Razumevanje i Mudrost se isijavaju iz Logosa, Adonaija u Magistera, to se ne mo០e adekvatno predoაiti „ni០em“ sopstvu, duᘐi Ruaha koje koristi svoje koncepte i ideje.

SKAKAVAC 3.2

79

• Znak Majstora je prsten, koji je znak „venაanja“ Majstora i Adonaija. Oko u srediᘐtu je Adonai, a V.V.V.V.V. su slova Majstorovog Imena.

Stih 16. Odnosi se na materijalni prsten (vidi “Duᘐa Pustoᘐi” (Ispovijesti) glede ovoga (Vidi poetski opis citiran u Ispovijestima, skraၰeno izd., st. 531-532; takoᄐer “Budan Svijet”, Konx Om Pax, st. 4-5)). Slova naokolo Oka su V.V.V.V.V. (Vidi Liber LXI, st. 29 nadalje.) Ovo su inicijali Motoa 666 kao Majstora Hrama, 8°=3°, “Vi Veri Vniversum Vivus Vici” (Lat., “Pobijedio sam Univerzum snagom Istine”); takoᄐer V je latinsko slovo koje oznaაava brojku 5, a njegova vrijednost (Vav ili digamma) je 6. Aluzija je stoga na 5°=6°, Veliko Djelo. Ponovo, raspored slova na lapis lazuliju prikazuje Pentagram.

17. Takoᄐe, On je govorio dalje rekavᘐi: Ovo je tajni znak i ti ga neၰeᘐ otkriti neukom, niti neofitu, niti zelatoru, niti praktikusu, niti filozofusu, niti manjem adeptu, niti veၰem adeptu.

• Zain; Smisao Majstorstva i priroda tog postignuၰa se ne mogu objasniti na „ni០im“ rangovima Reda A.’.A.’. svaki rang ima svoja shvatanja i svoj „naაin“ poimanja i „komuniciranja“ sa Adonaijem – ali Ljubav sjedinjenja sa Adonaijem se ne mo០e „izreၰi“, „otkriti“ jer je to Iskustvo analogno tom postignuၰu – reაi „otkrivanja“ su besmislene naspram tog „tajnog znaka“.

18. Ali osloboᄐenom adeptu ၰeᘐ se razotkriti ako ga zatrebaᘐ za manje operacije tvog umijeၰa.

• Het; Majstor Hrama prenosi pouke i „tumaაenje“ Gnoze Aeona samo „sebi“ kako se manifestuje na nivou Heseda. Stoga je on poput koაijaᘐa koji hodi vodom, noseၰi Graal Razumevanja, a opet bivajuၰi pojavan, u „oklopu“ svoje manifestacije „ispod“ Ponora.

• Adeptus Exemptus je potreban Majstoru Hrama da bi Razumevanje moglo da pro០me i „ni០e“ delove Biၰa, inaაe nema stvarne integracije duhovnog postignuၰa – ako Sila ne bi potekla iz tog postignuၰa, ako bi bila „sebiაno“ zadr០ana samo za Majstora (ᘐto je gotovo nemoguၰe) onda bi se ona izopaაila, stoga Majstor iz Razumevanja prenosi „pouku“ Osloboᄐenom Adeptu koji biva u stanju da pojmi manifestaciju tog Duha, koji je on sam.

Stihovi 17.-18. Ova instrukcija je osobna i praktiაna. Usp. CCXX, Pogl. I, st. 10 i 50. Majstor Hrama komunicira, kao takav, samo sa Osloboᄐenim Adeptom: to jest, direktno.

19. Prihvati obo០avanje budalastih ljudi, koje mrziᘐ. Oltare Ghebera ne oskrnavljuje Oganj, niti je Luna uprljana mirisima onih koji obo០avaju Kraljicu Noၰi.

• Tet; Strast i obo០avanje potiაu s ni០e razine – ego i ruah se trude (budalasto) da se pribli០e i privole svojoj liაnoj sferi Majstorstva i zamiᘐljaju ᘐta bi to „moglo biti“. Stvarno postignuၰe Duhovnog iskustva nije isto ᘐto je i tumaაenje ili intelektualno shvatanje ᘐta Iluminacija predstavlja i koji joj je smisao. Oganj nije reა. Koja opisuje Oganj, Oganj se jedino mo០e pojmiti dodirom sa Ognjem i Bivanjem Ognjem. Luna nije samo opis boginje, veၰ njenoprisustvo i sjedinjenje s njom, kao direktno iskustvo. Um mo០e da pojmi strukturu Univerzuma, ali ego, duᘐa nije joᘐ realizovana u tome.

Stih 19. Ponovno osobno i praktiაno za 666. Uradio sam mnogo pogreᘐaka inzistirajuၰi da sve stvari potpuno razjasnim ljudima koji za to nisu bili spremni. Gheberi: obo០avatelji vatre u Perzij (Comte de Gobineau: Trois Ans en Asie). Opၰenito, zlouporaba formule ne povreᄐuje pasivnu stranu, koja nema briga i ne navlaაi nikakvu odgovornost na sebe.

20. Boraviti ၰeᘐ meᄐu ljudima kao skupocjeni dijamant meᄐu mutnim dijamantima i kristalima i komadiၰima stakla. Samo oko poᘐtenog trgovca ၰe te vidjeti i svojom rukom ၰe te izroniti i slaviti pred ljudima.

• Jod - ruka; On se kreၰe meᄐu ljudima skriveno, kao Samotnik; On je Savrᘐen, a ipak skriven – jer ni០i segmenti biၰa ne mogu jasno shvatiti Stvarnost Duha. „oko poᘐtenog trgovca“ je Iskrenost inicijata i neuslovljena posveၰenost Duhovnom.

SKAKAVAC 3.2

80

Stih 20. Joᘐ uvijek osobno i praktiაno. 666 ၰe nastaviti ០ivjeti normalan ០ivot kao obiაan აovjek, neprepoznat kao takav osim od strane “pravednog”, აovjeka koji mo០e pravilno odmjeriti vrijednosti. Du០nost je i privilegij takve osobe dovesti 666 do prave slave.

21. Ali ti se neၰeᘐ obazirati na to. Ti ၰeᘐ uvijek biti srce, a ja zmija ၰu se tijesno oviti oko tebe. Moj stisak neၰe popustiti nikada tijekom eona. Ni promjena, ni patnja, ni netvarnost te neၰe imati; jer ti si sve to nadilaziᘐ.

• Kaf; To je Velika Sreၰa!• Promena, patnja, netvarnost – tri aspekta koji se obrၰu na Toაku; Osovina toაka je Srce,

obod toაka je Zmija.

Stih 21. 666 ၰe (naravno) dr០ati do slave onoliko malo koliko je dr០ao i do nerazumjevanja, iskoriᘐtavanja i sramote. On ၰe biti u potpunosti apsorbiran u Svom postignuၰu Znanja i Razgovora Svetog Anᄐela Ⴠuvara. To je trajno. Promjena, ០alost, nestvarnost: anicca, dukkha, anatta: Tri Karakteristike. Vidi moju “Znanost i Budizam” i druge spise.

22. Kao ᘐto ၰe dijamant svijetliti crveno pored ru០e, a zeleno pored njenog lista; tako ၰeᘐ i ti biti izdvojen od Utisaka.

• Lamed; Izdvojen od utisaka – prosuᄐivanje kroz neuslovljenost, nepristrasnost i neodbojnost – slepa pravda“ – Uravnote០enje Maat.

Stih 22. “Utisci”: vrttis. Istinsko Jastvo je neovisno od svih pojavnosti. Vidi bezbrojna objaᘐnjenja ove materije u mnogim mojim radovima. Vidi, osobito, moj Tao Teh Ching. Majstor Hrama reagira savrᘐenom elastiაnoᘐၰu na svaki sraz, izgledajuၰi sasvim pasivan prema svemu podjednako, ipak u stvari nepodlo០an prema bilo აemu.

23. Ja sam ti, a Stup je postavljen u praznini. • Mem; On je Mesija; Dva su Jedno – Adonai i Adept su Jedno; Stub je Drvo ័ivota, praznina je

AIN – „oni“ su Sjedinjeni.

Stih 23. Usporedi ovaj stih sa st. 5, 24, 25. U stihu 5 Veliko Djelo je objavljeno neosobnim. Ovdje je poistovjeၰeno sa Postignuၰem.

24. I ti si iznad stabilnosti Biၰa i Svijesti i Bla០enstva; jer Ja sam ti, a Stup je postavljen u praznini.

• Nun; Kontinuum kroz Aeone „nadilazi“ Jesod, Hod i Necah; Ja sam ti – Tifaret; Samek je postavljen u Sferi. Samek je ritual sjedinjenja.

Stih 24. “Biၰe”, “Svijest”, “Bla០enstvo”: sat, cit, ananda (Vidi moje razmatranje Hindu Filozofije (Vidi “Psihologija Haᘐiᘐa” i njegovo kasnije djelo “Osam Lekcija o Yogi”)). Usporedi sa stihom 21. Postignuၰe oslobaᄐa Adepta od svih moguၰih uvjeta.

25. Takoᄐer ၰeᘐ govoriti o ovim stvarima აovjeku koji ih zapisuje i on ၰe se odnositi prema njima kao prema svetinji; jer Ja, koji sam ti, sam on, a Stup je postavljen u praznini.

• Samek; Gnoza se prenosi od Majstora Adeptu, od Adepta Magiაaru – koji sve to pojmi kao svetinju. Naznaka da je Samek smisao sjedinjenja polarnosti – ne bi mogao op-stojati uspravno da ga neka sila remeti, niti da mu nije აvrst temelj, niti da sam Stub nije Mo០an u svojoj uspravnosti.

Stih 25. Ljudska svijest Aleistera Crowleya ၰe biti prosvjetljena u ovom trenutku. On ၰe stoga biti posveၰen time i “potroᘐen” ili “usavrᘐen”. Ovo Kemijsko Vjenაanje sjedinjuje ga sa Anᄐelom i Adeptom, Troje u Jednom i Jedno u Trojstvu; ovo je krajnje usavrᘐavanje jedinstva. Stoga povratak po აetvrti put na simbol Stupa u Praznini. Usp. Ⴠetiri Posvete u Neofit Ritualu Ritualu Z .ⶐ. Z .ⶐ. (Vidi “Hram Kralja Solomona”, Equinox I(3), st. 254-258). Ne bi smjelo iznenaditi Praktikusa - “აak ni njega!” - ako naᄐe da osobne afere 666 o kojima se diskutira u A.’.A.’. izdanjima Klase A imaju za svrhu prikazati Veliko Djelo stupnja 5°=6°. Ova je knjiga prije svega zaokupljena Postignuၰem ovog stupnja od strane 666; i to samo

SKAKAVAC 3.2

81

stoga ᘐto je svako istinsko Postignuၰe skoro u potpunosti neosobno, te su njegovi sadr០aji uvijek valjani za Aspiranta opၰenito.

26. Od Krune do Bezdana, tako Stup stoji sam i uzdignut. A beskrajna ၰe sfera od toga briljantno sijati.

• Ajin – Svevideၰe Oko Krune; Ajin – uzdignuti Phallos-stub; Beskrajna sfera je Ain Sof, koja „sija“ Ain Sof Aur; Stub pro០ima Sve i prenosi poimanje Sjedinjenja svim delovima Biၰa.

Stih 26. Kruna, Kether; Bezdan, Daath ili ono ᘐto je iznad Malkutha. Bezgraniაna sfera, Ain Soph. Opၰenito znaაenje je da Postignuၰe ispunjava cijeli Univerzum.

27. Radovati ၰeᘐ se u malim ribnjacima prekrasne vode; okititi ၰeᘐ svoje djevojke biserima plodnosti; zapaliti ၰeᘐ plamen nalik na ᘐibajuၰe jezike Bogova meᄐu ribnjacima.

• Phe – plamen – najviᘐi aspekt (ovog stiha) u iskazanoj trostrukosti nadahnuၰa duᘐe; On prenosi Gnozu sebi i tumaაenje na svakoj ravni – kako bi integrisao iskustvo na svim nivoima; On meᄐu ljudima pokreၰe Duhovnu Vatru.

Stih 27. Bazeni i plamen meᄐu njima, odnose se na Sefirote i Staze. Opၰenito znaაenje je da je Postignuၰe omoguၰilo Adeptu da izvede kreativan rad u svim sferama.

28. Takoᄐer ၰeᘐ preokrenuti sve pro០imajuၰi zrak u vjetrove sjenovite vode, pretvorit ၰeᘐ zemlju u plavi bezdan vina.

• Cadi; Pretakanje elemenata u elemente – prenos Sile sa ravni na ravan – pro០imanje Iluminacije svesti sa svim delovima duᘐe. Sposobnost svesti, nakon ostvarivanja Prosvetljenja, da nesmetano i neuslovljeno deluje sa bilo koje ravni koju odabere da je pogodna za prenos Gnoze i Posveၰenja Aeona.

Stih 28. To mu omoguၰava, ᘐtoviᘐe, da izvodi preobrazbe: nije jasno zaᘐto su svi ovi posebni primjeri bili odabrani, osim iz აisto poetskih razloga. (Oni su u suᘐtini Zrak Vodi, te Zemlja Vatri).

29. Rumeni su zraci rubina i zlata koji u njemu iskre; jedna kap ၰe opiti Gospodara Bogova, mog slugu.

• Quof; Gospodar Bogova je Adonai Elohim / Jehova Elohim; sama i samo jedna ideja Gnoze Logosa Aeona ima Moၰ da deluje na Vladara manifestovanog Sveta, jer ta „kap“ je Taაka, Hadit, skrivena potencija Duha (poput „homeopatskog“ dejstva kroz „potenciranje“ kojim se dobija skriveno dejstvo iz nemerljivog, „nesvesnog“ kroz vodu kao „medijum“ i prenosioc dejstva Duha).

Stih 29. Za boje u ovom i posljenjem stihu, usp. CCXX: II, 50-52: 50. “Plav sam ja i zlatan u svjetlu moje nevjeste: ali je crveni sjaj u mojim oაima; a moje je bljeskanje purpurno i zeleno.” 51. “Purpur iznad purpura: to je svjetlo viᘐe od oაnog vida” 52. “Postoji veo: taj je veo crn. To je veo აedne ០ene; to je veo ០alosti i mrtvaაki pokrov; to nije od mene. Strgnite tu la០ljivu sablast stoljeၰa: ne umatajte svoje poroke u vrle rijeაi: ti poroci su moja slu០ba; აinite dobro i ja ၰu vas nagraditi ovdje i poslije.” Gospod Bogova je vjerojatno Jupiter; on mo០e biti odabran jer se cjelokupna transformacija odnosi na Chesed ili zbog njegova polo០aja kao najviᘐeg Sefire Mikroprosopusa.

30. Takoᄐer se Adonai obratio V.V.V.V.V. rekavᘐi: O moj maleni, moj nje០ni, moj mali zaljubljeni, moja gazelo, prekrasni moj, moj djeაaაe, hajde da ispunimo stup Beskraja beskrajnim poljupcem!

• Reᘐ; ᘐest prikaza aspekata Majstora koji se objaᘐnjavaju analogijom sa Sefirotima; Majstorova duᘐa je ᘐestostruko manifestovana – maleni – Jesod; ne០ni – Hod; zaljubljeni – Necah; gazela – Tifaret; prekrasni – Geburah; deაak – Hesed. Stub beskraja je Samek + Ain Sof –

SKAKAVAC 3.2

82

Manifestacija koja ispunjava Beskraj – sr០ toga je sjedinjenje Polarnosti Boga i Ⴠoveka, ta sjedinjenost je „beskrajni poljubac“.

31. Tako da se postojano uzdrma, a nepostojano umiri. • ᘀin; Aeon – „Straᘐni sud“. Promena i postojanost; Materija i Energija (kretanje). Nuit + Hadit.

32. Oni koji su to vidjeli povikali su sa u០asnim strahom: Sti០e nam svrᘐetak stvari. • Tau; Krst je peაat „kraja stvari“ – konaაna manifestacija i svrᘐetak manifestacije Univerzuma.

33. A baᘐ tako je i bilo. • Keter; Pozitivna „potvrda“, Taაka na manifestaciju (Iz Duha u Materiju).

Stihovi 30.-33. Identificiranje raznih elemenata u kojima je inicijacija razmatrala prvobitnu osobu je sada dovrᘐeno. Veliko Djelo - Solve et Coagula (Lat., “raᘐiri i skupi”) - je dovrᘐeno. Nema razlike izmeᄐu osobnog Postignuၰa Aleister Crowleya i Proglaᘐavanja Rijeაi Zakona Theleme kroz njega. Oni koji shvate ᘐto to znaაi sa pravom pretpostavljaju da to znaაi kraj Eona. Stihovi 34.-40. Ovaj je odjeljak vjerojatno najnejasniji u cijeloj knjizi.

34. Takoᄐer sam imao duhovnu viziju i promatrao oაeubilaაku paradu bezbo០nika, u zdru០eni po dvoje u vrhovnoj ekstazi zvijezda. Smijali su se i u០ivali neizmjerno, obuაeni u purpurne odore i pijani od purpurnog vina i sva njihova duᘐa je bila jedan purpurni plameni cvijet svetosti.

• Hokmah; Sve u stihu je povezano sa smislom 2 i Hokmah. „oაeubilaაki“ – mnoᘐtvo skriva Jednoga – „oca“; zdru០eni po dvoje – parovi nasuprotnosti – sjedinjeni „2=1“, manifestovani (a baᘐ tako je i bilo) – izviru iz Ketera; Vrhovna ekstaza zvezda – Zvezde stajaაice Hokmaha; Svest je u takvom stanju da iskazuje iskustva kroz svojevrsne slike i utiske koji su prikladni umu za poimanje – tj. kako bi uopᘐte bilo moguၰe na ovoj ravni (kako piᘐe pisar i kako აitaju sledbenici) preneti ovu Gnozu Aeona. Purpurni plameni cvet svetlosti je Aᄐna აakra.

Stih 34. “Oაeubilaაki”; Oni su pobili svoje oაeve; t.j., oni su se izborili za mu០evnost i svijest o neovisnosti njihove Individualnosti. “Parada”: Oni slave svoje postizanje Slobode Sveၰanom Povorkom. Oni manifestiraju Bo០anstvenost koje su osvojili. “Ateisti”: “Alah je ateist! On ne priznaje Alaha!” (Bagh-i-Muattar (pog. 25; vidi Mirisni Vrt)). Oni su slobodni od opsjednutosti ovisnoᘐၰu i moralom. “Zdru០eni”: Oni se sjedinjuju sa svojim drugovima u “ljubavi po volji”, bivajuၰi jednaki i istovjetni usprkos njihove prividne razliაitosti, (Vidi CCXX, I, st. 2, 3, 4; 22, 50, itd.) vrlinom ekstaze njihove zajedniაke veze sa Nuit. “Smijeh i u០itak”. Vidi CCXX I, 26, 58; II, 19-26, 35-44, 62-64, 70; III, 46. “Purpur”: Vidi CCXX I, 61; II, 24, 50-51. Purpurno je kraljevska boja, te boja ekstaze, osobito,Kemijskog Vjenაanja Nuite i Hadita.

35. Oni ne vide Boga; ne vide Bo០iju Sliku; stoga su uzdignuti do Palaაe Neizmjernog Sjaja. Oᘐtar maა je udario ispred njih i vrela Nada se previjala u agoniji smrti pod njihovim nogama.

• Binah; U Binahu se „ne-vidi“ Bog, u Razumevanju nema „slike“ Boga, jer tu Majstor „ni-je“; Ego ne postoji u Binahu i ne mo០e da „gleda“ ono od აega je „odvojen“ tj. Magister je Sjedinjen sa Adonaijem i stoga „on“ sam „ne-postoji“.

• Iskustvo realizacije Razumevanja poniᘐtava nerealnost i neosnovanost Nadanja kao stanja duᘐe.

Stih 35. Ovi stihovi nastavljaju ideju “ateista”. Usp. takoᄐer Pogl. I, 7-9, itd. Buduၰi da je njihovo prirodno mjesto Yesod (აija boja je purpurna) oni su se, uniᘐtivᘐi Temelj, uzdigli na Hod, (აija boja je takoᄐer purpurna). Vidi Liber 777, Kol. XVII. “Maა”: oru០je Intelektualne Destrukcije. “Nada” je gmi០uၰi crv, bivajuၰi znak nerealiziranosti neაijeg Jastva kao vrhunskog U០itka.

SKAKAVAC 3.2

83

36. Kao ᘐto je njihova obala ushiၰenja odvojena od vidljive Nade, tako je i Nevidljivi Strah odletio i nema ga viᘐe.

• Hesed; Nada je pasivna osobina staze He (Zvezda); „Obala“ je staniᘐte s druge strane reke ០ivota – Razumevanje nasuprot Znanja Heseda; Nadanje podrazumeva da postoji izvestan strah i strepnja zbog აega se ego nada da ၰe nekim putem „savladati“ izvor straha. Ego (i njegov Ruah) je generator nesigurnosti i „straha“ stoga Direktno Iskustvo Istine jedino u svom ushiၰenju postignuၰa Majstoru eliminiᘐe svaku „nadu“ tj. daje mu Sigurnost spoznaje i uverenja u iskustvo.

Stih 36. Usp. “Grad U០asne noၰi”. (James Thomson)

37. O vi koji ste iznad Aormuzdija i Ahrimana! bla០eni ste na vijekove. • Geburah; Dve bo០anske sile polarnosti koje su energiაno suprotstavljene jedna drugoj. Od

njih potiაe koncept „dobrog Boga“ i „zlog ᄀavola“ kako je u proteklim vekovima doᘐlo do devijacija svetovnog religioznog pouაavanja naroda. Od njih proistiაe „strah“ – Pahad, iz Geburaha. Ipak – te nasuprotne sile su polarnosti koje te០e da se Sjedine i Adonai upuၰuje da je „njegov“ odnos sa Majstorom eminentan i kroz tu polarnost bo០anske vizije „sukoba“ polarnosti. Borba proistiაe iz Ljubavi.

Stih 37. U Perzijskoj Teologiji, principi Dobra i Zla. Usp. Nietzsche; i u naᘐoj vlastitoj doktrini, prikazano na mnogo naაina na mnogim mjestima. “U Vijeke”: “Le-Olahm”, LA’aVLM. Vidi Ritual Pentagrama (dano u “Liber O”). Vrijednost rijeაi je 176; ᘐto je 8x22 ili 16x11, a znaაi Otkupljenje Zmije (22 slova) ili Magiაke Moၰi (11) primjenjene na “Sruᘐenu Kulu” (Atu XVI), za აije znaაenje vidi gornji komentar.

38. Oni su oblikovali Sumnju kao srp i po០njeli cvijeၰe Vjere za svoje vijence. • Tifaret; Samoanaliza, introspekcija, samo preispitivanje predstavljaju „sumnju“ na ni០em

nivou, kada je duᘐa na stazi samo spoznaje; Srp je oᘐtrica istine koja vremenom „seაe“ tj.stiაe iskustva u religioznom smislu veze Boga i Ⴠoveka u njihovom kontinualnom kretanju („venci“ iskustava) i interakciji.

Stih 38. RAD TERIJERA

Sumnjaj. Sumnjaj u sebe. Sumnjaj აak i kad sumnjaᘐ u sebe. Sumnjaj u sve. Sumnjaj აak i kad sumnjaᘐ u sve. Ponekad se აini kao da ispod svake svjesne sumnje le០i neka dublja sigurnost. O uniᘐti je! Ubij zmiju! Neka se uzdigne rog Sumnje-Jarca! Zaroni dublje, sve dublje u Bezdan Uma, sve dok ne otkrijeᘐ tu lisicu TO. Naprijed psi! ᄀoiks! Teli-ho! Istjerajte TO! Tada, puhni u Rog! (Liber 333, Pogl. 51)

39. Oblikovali su Ekstazu kao koplje i proboli drevnog zmaja ᘐto je sjedio nad ustajalom vodom.

• Necah; „Ekstaza kao koplje“ je Ajin, a „drevni zmaj“ je Nun – to je novi prikaz Imena „ON“. ON se აesto „prikazuje Inicijatu na razliაitim nivoima u razliაitim „obliაjima“ აime ga navodi na razliაita tumaაenja i shvatanja Misterije Sunca.

• Ekstaza kao koplje je uzdizanje Kundalini – aktivni prikaz buᄐenja Pra-Nu; Drevni zmaj je pasivni prikaz mirovanja Pra-Nu; Ustajala voda je „nesvesno“ nepoznato, Nefeᘐ.

• Drevni zmaj je obliაje Zmije koja je Adonai, a koplje ekstaze je duhovna aspiracija Adepta.

Stih 39. “Koplje”: oru០je Sunca (i Marsa). “Zmaj”: Oboreni Zmaj. (vidi Hram Kralja Solomona, dijagram Pada, Vol. I, 2, stranica 283.)

SKAKAVAC 3.2

84

“Ustajala Voda”: “duᘐa” u neiniciranom stanju, pasivna, kvarna i nepokretna, nepravilno odra០avajuၰi prikaz ne-Ega. (Budistiაka ideja Uma je identiაna ovoj). Rijeაi “sat” i “ustajala” to povezuju sa doktrinom Crne Braၰe, te teorije u CCXX o Univerzumu kao Idenju ili Energiji. Hadit je kretanje, to jest, Promjena ili “Ljubav”. Simbol Bo០anstva u Egiptu bio je Ankh, ᘐto je remen sandale, koja implicira Moၰ Idenja; i ona sugerira Ru០in Kri០, Ispunjenje Ljubavi, po svom obliku. Harpokrat je takoᄐer i Patuljak-Duᘐa, Skriveno Sopstvo svakog აovjeka, Zmija s Lavljom glavom. Dakle Hadit spoznaje Nuitu vrlinom svoga “Idenja” ili “Ljubavi”. Stoga je pogreᘐno obo០avati Hadita; აovjek treba biti Hadit i obo០avati Nju. To je vidljivo აak i iz Njegove instrukcije “da bi me obo០avali...” u 22. stihu ove glave. Usporedi Poglavlje I, stih 9. Mi smo potaknuti da sebe ponudimo Nuiti, hodoაasnici ka svim njenim hramovima. Priznavanje da აovjek jest neᘐto drugo negoli njegovo najunutarnije sopstvo je loᘐa Magika. Ⴠovjek se treba strasno upustiti u svako moguၰe iskustvo; აineၰi tako on se აisti od onih osobnih predrasuda koje tako priglupo smatramo za sebe same, iako nas one spreაavaju u spoznavanju naᘐih Istinskih Volja i poznavanju naᘐih imena i prirode. Aspirant mora dobro shvatiti da nije paradoksalno reၰi da je anihilacija ega u Bezdanu uvjet emancipiranja istinskog Sopstva i njegove egzaltiranosti do nezamislivih visina. Tako dugo dok აovjek ostaje “on sam” univerzum ga nadvladava; neka on uniᘐti osjeၰaj jastva, i svaki dogaᄐaj je jednako izraz njegove volje, buduၰi je njegovo pojavljivanje rezultat gomilanja silina koje on prepoznaje kao svoje vlastite. (Komentar na CCXX, II, 7-8, Zakon je za Sve, izm. Izd., st. 93-95)

40. Tada su svje០i izvori bili osloboᄐeni, da se ០edni ljudi mogu okrijepiti. • Hod; Iluminacijom sjedinjenja Adonaija i Adepta se otvaraju novi izvori za protok Gnoze

Aeona. Ovime se prenosi Znanje i shvatanje posebnih aspekata i smisla „postojanja“ Univerzuma i Ⴠoveka kako bi Mnoᘐtvo Ljudi moglo da se pokrene i inspiriᘐe, oseၰajuၰi Zov ka Duhovnom.

Stih 40. Destrukcija ove iluzije dovodi duᘐu do Ⴠistoၰe i Kretanja, do “olakᘐanja”, koje nije besposlica veၰ sloboda akcije, za kojom აovjek ០udi. Ⴠista voda je princip Elastiაnosti, Prenositelj Energije. Ⴠista Duᘐa je poistovjeၰena sa Pokretljivim Duhom koji je poduაava, reflektirajuၰi ga istinski sa savrᘐenim razumijevanjem. Vidi cjelokupni simbolizam Pehara. (Vidi Knjiga 4, Dio II, Pogl. VII.) Vidi posebice Pogl. III i moj Komentar.

41. Ponovno sam bio uhvaၰen prisustvom mog Gospoda Adonaia i Znanjem i Razgovorom Svetog Anᄐela koji me Ⴠuva.

• Jesod; Ovo je temelj pouke o tome ᘐta je „cilj“ sveg „spoljaᘐnjeg“ Rada i izuაavanja u Redu „Zlatne Zore“ tj. ᘐta Ⴠovek Zemlje kao Telemit ima za „cilj“ da postigne – Adept ovde objavljuje svoje Iskustvo – Znanje i Razgovor – Sjedinjenost i Kontinuum svesti u neodvojivosti Adonaija i Adepta.

Stih 41. Odjeljak 34-40 je bio “u duhovnoj viziji”. On slijedi nakon 30-33. Stihovi 34-40 tako postaju razumljivi: to je moja vizija აovjeაanstva u Novom Eonu kojeg sam izrekao Rijeა. Sada se vraၰam kontemplaciji mojeg osobnog odnosa sa svojim Anᄐelom.

42. O Uzviᘐeni Sveti, O Sopstvo iznad sopstva, O Samo-Osvijetljena Sliko Nezmislivoga Niᘐta, O moj dragi, prekrasni moj, doᄐi i slijedi me.

• Malkut; Adonai je – Uzviᘐeni – Sveti – Sopstvo iznad sopstva... Keter je u Malkutu, samo ovakve reაi koje ne govore o pojavnoj „viziji“ veၰ koje definiᘐu epitete iznad ljudske ograniაenosti, prenose naznaku „ᘐta“ je Adonai, tj. „Sveti Anᄐeo Ⴠuvar“ – on je „samo-sovetljena slika“ Nuite. Adept i Adonai su povezani Ljubavlju.

Stih 42. Ponavljam Priziv. On je Slika Nuite. Prikladnost ovih fraza postaje oაita studiranjem veၰ danog tumaაenja Njegove prirode.

SKAKAVAC 3.2

85

43. Adonai, bo០anski Adonai, neka Adonai potakne blistave dodire! Tako sam prikrio ime Njenog imena koje je nadahnulo moj ushit, აijeg je tijela miris pomeo duᘐu, აija svjetlost duᘐe ovo tijelo u zvijer poni០ava.

• Alef; Inkarnacija Boginje u telu smrtne ័ene je pokrenulo Inicijaciju Majstora.• Ada – Otac, Lai – Majka, RD – Kapija Sunca.• Trostukost delovanja inspiracije: Ime je pokretaაka „formula“ inicijacije Ⴠoveka Zemlje; Miris

ljubavi je suptilnost Adepta; Svetlost duᘐe Samotnika „kroti“ zver u njemu.

Stih 43. Prva reაenica je akrostih od “Ada Laird”. To je ime jedne od djevojaka s kojom sam bio intiman tijekom pisanja ove Knjige. U ovim stihovima namjerno poistovjeၰujem svoje seksualno oduᘐevljenje sa svojom spiritualnom ekstazom, tako poriაuၰi bilo kakvu razliku izmeᄐu bilo koja dva dijela mojeg svjesnog biၰa.

44. Isisao sam krv svojim usnama; iscrpio sam hranu Njene ljepote; ponizio sam Ju preda mnom; svladao sam Ju, imao sam Ju i Njen ០ivot je u meni. U njenoj krvi ispisujem tajne zagonetke Sfinge Bogova, koje nitko neၰe razumjeti, izuzev nevinog i razbludnog, skromnog i bestidnog, androgina i ginandere koji su proᘐli prepreke tamnica koje je stari Mulj Khema postavio na Vrata Amentija.

• Bet; 44- DM - krv. Elementalne emanacije dejstva Magiაke sile.• Nevin – razbludni – Ⴠovek Zemlje; Polarnost animalnih strasti.• Skroman – bestidan – Ljubavnik; Polarnost ljubavnih strasti izmeᄐu Adonaija i Aepta.• Androgin – ginander – Samotnik. Polarnost realizacije „identiteta“ Majstora Hrama.

Stih 44. Ustanovljava dubokoumnu Zagonetku Svetosti. (㭰 㨰㱠㮐㬰㯠 = ‘㩐㰐㬐㮐㯰㰰 = 781 = 71 x 11. Vidi autoritete za specijalno znaაenje ovih dviju rijeაi (h㭐㱠㮐㬰㯠 je “Sfinga” ili “stranac”. 㬰㰐㬐㮐㯰㰰 nije Grაka rijeა, ali izgleda kao prijevod rijeაi “ureus”)). Samo oni koji u sebi kombiniraju krajnosti Moralnih Ideja razumiju ovo, spoznajuၰi ih kroz transcendentalno nadila០enje dvojstva. Oni moraju otiၰi i dalje, iznad osnovne suprotnosti spolova. Muᘐkarac se mora upotpuniti i postati androgin; ០ena mora postati ginandra. Njihova nepotpunost zarobljava duᘐu. Misliti “ja nisam ០ena, veၰ muᘐkarac” ili obrnuto, znaაi ograniაiti sebe, postaviti zapreke vlastitom kretanju. To je korijen “zatvaranja” koji kulminira postajanjem “neoskvrnjene Marije” ili “Crnog Brata”. Pod “stari Mulj Khema” je oznaაen princip stagnacije koji je simboliziran u Egiptu (Khemu) Sebekom, stanovnikom mulja Nila. (vidi poviᘐe i u Liber 418 za cjelovito tumaაenje). Zamijeti da to nije “zlo”, veၰ ponajviᘐe zastoj Energije Univerzuma. “Suparniაke sile Dobra i Zla” su komplementarne i moraju biti sjedinjene “ljubavlju po volji” (kako ja to takoᄐer აesto radim, lakoumno i nespretno, zahvaljujuၰi mojoj naobrazbi i ograniაenjima jezika) jer oznaაavaju “ono ᘐto je protiv moje Istinske Volje”; implikacija nije ni od აega aktivnog, ma koliko gnjusno i straᘐno moglo izgledati. Bilo koja takva ideja bi trebala biti asimilirana “ljubavlju po volji” pomoၰu, tako dosegnute njene kontradikcije, kroz ekstazu do nove koncepcije koja nadilazi razinu ovih suprotnosti. Moja je glavna zapreka u vjerovanju da je bilo koja aktivna Ideja “zlo”, ona je stoga glavno naაelo Ropskih Bogova, “Izvorni Grijeh”, postojanje “Osobnog ᄀavola” suprostavljenog Svemoguၰem Bogu (Ahriman i Aormuzdi kao gore (stih37)), te prijeti mojoj Volji. “Amenti”: Zapad - Mjesto Smrti - je strana svijeta dodijeljena Ozirisu kao Umiruၰem Bogu, ᘐto znaაi, u modernom jeziku, “Isusu”. Za nas “Rijeა Grijeha je Ograniაenje”(Liber CCXX, I, 41). Jedina moguၰnost “zla” je da bi Volja mogla biti zaprijeაena. Nasuprot tome, robovima “Isusa”, rijedak je აin koji nije po prirodi “grijeh”. Ⴠak je i naᘐa “ispravnost prljavi dronjak”(Izaija 64:6), “Nema nikog dobrog, ne, nikog”(Rimljanima 3:10-12, parafrazirano; vidi takoᄐer Psalme 14:1-3), itd., itd., itd., ad nauseam, ad praeter!(Lat. Dos. “od (toაke) muke –i poviᘐe!”) Za nas, je stoga “Isus” istinsko izvoriᘐte i podrijetlo sveg moguၰeg “zla”; jer on je istovjetan sa idejom Ograniაenja na svakom planu. Krᘐၰanski koncept grijeha kao volje prirodnog აovjeka, “Stari Adam”, je osnova svih unutarnjih sukoba - moralne ludosti. Istina je da su se neki pisci nazivajuၰi se krᘐၰanima deklarirali za Antinomianizam; ali je ortodoksija to uvijek osuᄐivala; oაito je da te doktrine ukljuაuju panteizam. Pavlovi sofizmi dovoljno jasno demonstriraju koliko dubinski la០an prema sebi netko mo០e biti, toliko da napiᘐe esej kako bi oslobodio um dileme koju implicira teza da “Spasenje” emancipira od

SKAKAVAC 3.2

86

“Grijeha” i da je “Svetac” moralno vezan “zakonima Bo០jim”. Odlomci koji slijede bi bili ᘐaljivi da ih nije povijest oznaაila u០asnima: “Stoga mi tvrdimo da se აovjek opravdava vjerom bez vrᘐenja Zakona.... Ukidamo li tako Zakon vjerom? Daleko od toga! Naprotiv, tim Zakon utvrᄐujemo.... ᘀto ၰemo dakle reၰi? Da dalje ostanemo u grijehu da se poveၰa milost? Daleko od toga! Mi koji umrijesmo u grijehu, kako da joᘐ ០ivimo u njemu?... Grijeh, naime, neၰe gospodariti nad vama, jer niste pod Zakonom, veၰ pod miloᘐၰu. Pa ᘐto? Da grijeᘐimo, kad nismo pod Zakonom, veၰ pod miloᘐၰu? Daleko od toga! .... Kad ste bili robovi grijeha, bili ste slobodni u pogledu pravednosti. Pa kakav ste urod onda imali? Urod zbog kojeg se danas stidite, jer je njegov svrᘐetak smrt. Ali sada, dok slu០ite Bogu, poᘐto ste osloboᄐeni od grijeha, urod je posveၰenje, a svrᘐetak vjeაni ០ivot... Jer zakon duha ០ivota u Isusu Kristu oslobodio me od zakona grijeha i smrti. Doista, ono ᘐto je bilo nemoguၰe Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoၰan, ostvario je Bog: poslao je, radi grijeha, svoga vlastitog Sina u obliაju greᘐnog tijela i osudio grijeh u tijelu, da bi se u nama, koji ne ០ivimo po tijelu, nego po Duhu, ispunio pravedni zahtjev Zakona. Rimljanima, 3:28,31, 6:1-2,14-23, 8:2-4.

45. O divni moj, slatki moj, svu noၰ ၰu liti ០rtvu ljevanicu na Tvojim oltarima; svu noၰ ၰu paliti ០rtvu krvi; svu noၰ ၰu mahati kadionikom mog u០itka pred Tobom i ០ar molitve ၰe opiti Tvoje nozdrve.

• Gimel; Adept se iz lepote Tifareta „obraၰa“ Bogu u Keteru – „noၰ“ je od Meseca, jer On i u noၰi i pasivnosti Duᘐe te០i Adonaiju; Aspiracija i posveၰenost samo Najviᘐem mo០e predstavljati „metod“ dolaska do „Njega“. Vidi Liber Kana.

Stih 45. Ovdje postoji namjerna identifikacija rijeაi Priziva Svetog Anᄐela Ⴠuvara sa onima podesnim ០arkoj rapsodiji upuၰenoj kurvi.

46. O Ti koji sti០eᘐ iz zemlje Slona, omotan tigrovom ko០om, ovjenაan lotosom duha, opij moj ០ivot Svojom ludoᘐၰu, tako da Ona iskoაi dok ja nestajem.

• Dalet; Ona „iskaაe“ kroz svoju „kapiju“ dok Majstor „nestaje“ jer je ego uniᘐten, a on je u ekstazi sjedinjenja sa „Njom“.

• Slon – Kriᘐna; On otvara Puteve, otvara Kapiju (Dalet); „omotan tigrovom ko០om“ je asocijacija Snage koja je savladala sirovu, animalnu snagu, ovenაan je lotosom duha –Krunom svetlosti – cvet lotos kao prikaz energija Nuite – obmotane oko „lobanje“ tj. glave, na razini „staze“ Dalet.

Stih 46. “Zemlja Slona”: Indija. Odnosi se na Dioniza - Bakhusa Difuesa. Simbol Atua 0 je veၰ detaljno objaᘐnjen. Zamjetite naglasak stavljen na njegove atribute: - muᘐka ០ivotinjska strast, hrabrost i divljina tigra, raskalaᘐena ០enska pasivnost, senzualna (ovjenაana) pa ipak spiritualna, lotosa; no prema njima - აije Kemijsko Vjenაanje je ono Nuite i Hadita - On je imun. (On je Nevinost i Tiᘐina - Beba u plavom Jajetu). Ja Ga prizivam da “opije moj ០ivot” svojim “ludilom”; da me inspirira svojom suᘐtinskom ekstazom. Pozdravljen, Semelino dijete! Njoj, kao i tebi, poᘐtovanje i besmrtnost! Sramota! Spletka olimpske supruge stroge, Here! Njena straᘐna zamisao protiv slatkog pijanაenja! Gle! U crvenoj grmljavini i plamenu Zeus silazi! On daje moၰ Tebanskoj dami Da osjeti besmrtan oganj. Uhvaၰena u tom vatrenom valu, Ona svoju ljubav i ០ivot je dala. Sa zadnjim plaაnim poljupcem Pokuᘐava ona spasiti Neroᄐeno dijete. A ti, O Zeuse, gospodaru Bromija, lovაe u០asni,

SKAKAVAC 3.2

87

Neroᄐenu bebu iz Olimpijskog ognja ᘐაepao si: U svom vlastitom najsvetijem bedru ᘀto melankolijom plodi Skrivao si, hranio svjetlom, ambrozijom i mekuᘐtvom. Da! sa zmijskom kosom i krasnim tijelom Dionizije, iskoაio si u nektarski zrak! Da! tako snove sudbine, mi se usuᄐujemo slaviti: Vijuၰi se prekrasnim kovrაama Kvaritelju muᘐkog i ០enskog O Dionizije, აuj! Pribli០i se, budi brz, blizu, ᘀapၰi აarobne rijeაi U svako spiralno uho! O Dionizije, doᄐi kao Apolonova strijela! Sakrij svoju rogatu glavu U svako krvareၰe srce! (Orfej (Sabrani Radovi, vol. III, st. 205-206))Zadnja fraza “da Ona iskoაi dok ja nestajem” je osobito nejasna. “Ona” se mo០e odnositi na 㧀㬐㰐㮐㬐 (Grა., “Maria”; Crowley daje Marie (sa vrijednoᘐၰu 156) u Liber Aleph, pog. 109. Drugi prijepis sadr០i Magia, “Magika” ) - na Adu Laird- na ne znam ᘐto!

47. Naredi Svojim sluᘐkinjama koje Te prate da nam pripreme le០aj od besmrtnog cvijeၰa da mo០emo u០ivati na njemu. Naredi Svojim satirima da nakupe trnja meᄐu cvijeၰe, da mo០emo patiti na njemu. Neka radost i bol budu pomijeᘐani u vrhovnoj predanosti Gospodu Adonaju!

• He; On priziva sve sile svog Biၰa da se anga០uju i podr០e iskustvo sjedinjenja Adepta i Adonaija.

• Sluᘐkinje – Ⴠovek Zemlje;• Satiri - Ljubavnik;• Vrhovna predanost Gospodu – Samotnik Teleme.

Stih 47. Napokon, u០itak i bol moraju biti pomijeᘐani, poistovjeၰeni, u vlastitom Kemijskom Vjenაanju. Jer svi moguၰi elementi osjeta moraju sudjelovati u vrhovnom Sakramentu. Izostaviti bilo ᘐto znaაilo bi ostaviti to nesavrᘐenim i stoga “zlim”; iskljuაiti gosta sa Sveၰanosti Vjenაanja; ograniაiti Univerzum u toj odreᄐenoj dimenziji.

48. Takoᄐer sam აuo glas Adonaia, Gospoda ០uᄐenog, kako govori o onostranom. • Vau; Logos iz Hokmaha deluje kao „glas“ na Adepta u Hesedu.

Stihovi 48.-52. Joᘐ jednom se razina Komunikacije izmeᄐu Adepta i Anᄐela promjenila: ovaj odjeljak je jednostavna instrukcija. Trebalo bi ga აitati u vezi sa Pogl. I, st. 9 i sliაnim tekstovima gdje se govori o “onome ᘐto je iznad”. Reაeno mi je ovdje, kao najprije na mojoj inicijaciji 1905-1906, (citiraj datume, te daj najva០nije pasose u dnevniku), da se moja Misija Ⴠovjeაanstvu odnosi na Iduၰi Korak na Jakobovim Ljestvama Spiritualnog Uspona Rase (Crowley je zapisao “citirao datume i dao najesencijalniji pasus u dnevniku”; najznaაajniji poაetni pasus (April 25, 1906. E.V.) je citiran na str. 132. Do 6. srpnja Crowley je izgleda prihvatio svoju ulogu, piᘐuၰi: “Tebi Adonai posveၰujem svoj put. Tebi Augoeides, tebi Samo-Osvijetljeni. Dajem povjerenje sili koja me je napravila ovakvim kakav jesam da ostvarim svoju svrhu: iduၰi korak”). Oni moraju napredovati na zdrav i sreᄐen naაin, ne uznoseၰi se Ikarovski prema loᘐe definiranim savrᘐenstvima poput nirvane, veၰ postojano i kritiაki upotrebljavajuၰi svoje postojeၰe sposobnosti na najbolji naაin, ispunjavajuၰi svaku funkciju adekvatno, nepogreᘐivo, sa inteligentnom te០njom, ne izbjegavajuၰi te០ak evolucijski rad, ne pokuᘐavajuၰi trაati prije no ᘐto mogu hodati, bivajuၰi sigurni u svaki korak prije no ᘐto ga poduzmu i braneၰi svaku poziciju kada je osvojena prije nastojanja da napadnu iduၰu liniju rovova. Napoleonova osvajanja 1812 - Moskva - bi trebala upozoriti Aspiranta.

SKAKAVAC 3.2

88

Prema mom iskustvu ovo je najopasnija greᘐka kojoj su podlo០ni zaista obeაavajuၰi mladi magiაari; dok veliku veၰinu naprosto sprijeაava u bilo kakvom napretku. Citiram sluაaj Meredit Starr kao pouაnim u najveၰoj mjeri (Citat iz “Hag”). Meredith Starr, აije je pravo ime Herbert Close, bio je tipiაni luᄐak. Postoje dvije vrste studenata koji nas tjeraju da prerano osijedimo. Tu je priglupa klasa kojoj je teᘐko razluაiti ᘐto u stvari mislim i koja se opire praksi. Ne smetaju mi problemi koje donose takvi ljudi, bez obzira na koliაinu strpljenja koju zahtijevaju, jer kada napokon uspiju ostvariti rezultat sigurno ၰe to biti neᘐto ᘐto vrijedi i mo០emo se pouzdati u njihovu istinitost. Problemi dolaze iz najboljih kvaliteta njihova uma: skepticizma i zdravog razuma. Druga klasa uopၰe nema pameti. Ona ០ivi na vjetrovima vlastite taᘐtine. Ovi ljudi ostvaruju viᘐe mistiაnog uspjeha po satu, nego li su najveၰi ljudi u povijesti ostvarili u აetvrt stoljeၰa. Meredith Starr je bio ekstreman sluაaj. Jedna od njegovih iluzija bila je da je on veliki pjesnik. Na poაetku sam bio iznenaᄐen kada je doᘐao sa poemom koja je bila აista imitacija onoga ᘐto sam upravo napisao da je najviᘐe liაila na netoაnu kopiju. Kada sam mu to napomenuo, ០estoko i sasvim ozbiljno se kleo da se radi o neovisnoj inspiraciji. Nitko ga nije mogao uvjeriti ni ᘐto se tiაe najupadljivijih stvari. U nekom smislu njegova je inspiracija bila popriliაno originalna. Kada sam spomenuo Amphoru (Crowleyevi devocijski stihovi upuၰeni Djevici Mariji (1909)), Duh, აudnom koincidencijom je takoᄐer bio potaknut da napiᘐe himne Bla០enoj Djevici. Mo០da je mislio da ၰe napraviti bolje uvodeၰi nauაene aluzije. Proizveo je dvostih kojeg smatram vrjednijim besmrtnosti od bilo აega ᘐto je napisao. Slijedi: U Kemu starom ti si bila krava; Djeva Marija si sada. Nisam imao dovoljno iskustva sa studentima u to vrijeme i jednostavno nisam mogao razumjeti ljude koji proglaᘐavaju uspjeh u tako suptilnim i teᘐkim pitanjima bez da su ukljuაili bilo kakvu moguၰu zaᘐtitu skepsom. Prvih nekoliko dana bio sam prevaren vjerujuၰi da je Starr odista postigao uspjeh, baᘐ kako je tvrdio. Ali kada sam shvatio da je potpuno zaboravio uspjehe postignute prije 24 sata, uvidio sam da je tu neᘐto krivo, pa mi nije mnogo trebalo da razumijem kako je njegova djeაja taᘐtina jednostavno uzimala svaku svoju fantaziju apsolutnom istinom. Bilo je nemoguၰe odr០avati korak sa აudesnim moၰima koje je posjedovao. Bilo je takoᄐer nemoguၰe pomutiti njegovo vjerovanje u snagu njegove puruᘐe. Ipak, kako je sreၰa bila na mojoj strani, pojavio se jednog dana i obavijestio me da je upravo postigao moၰ uzimanja otrova bez posljedica. Sugerirao sam mu da ga iskuᘐam, a on je bio dovoljno luda da sa radoᘐၰu prihvati ovu sugestiju. “Nazovi Whineraya” (E.P. Whineray, Crowleyev omiljeni farmaceut i autor “Farmaceutskog Studija Kanabis Sative”, Equinox I(1) (1909)), rekao sam Neubergu (Victor Benjamin Neuberg (1883-1940), pjesnik, suizdavaა Equinoxa i rani A .ⶐ. A .ⶐ. აlan) sa sigurnoᘐၰu i manirom kakvu posjeduju Englezi “i reci mu da odmah poᘐalje djeაaka sa ¼ unce strihnina”. Neuberg je otiᘐao do telefona – i nejasan bljesak zdravog razuma je proplamsao kroz Starrov um. Upitao me mogu li smisliti neᘐto manje pogubno za sluაaj da joᘐ nije postigao savrᘐenu moၰ. Potvrdio sam da mu se mogu prilagoditi i pribaviti 10 grama kalomela (laksativ) iz mojeg ormariၰa prve pomoၰi. Postavio je tablete u svoju otvorenu lijevu ruku i progutao ih jednu po jednu, svaki put ih mrveၰi zubima sa u០asavajuၰim stenjanjem – kojim je namjeravao predstaviti silinu svoje volje - “Snaga ponad Snage, Mo-oၰ ponad Mo-oၰi, Adonai!” Nakon toga smo nastavili priაati o drugim temama. Sat ili sliაno poslije, kazao je da ide kuၰi, buduၰi je demonstrirao svoju moၰ kontrole nad kalomelom. Sugerirao sam da bi se mo០da neᘐto moglo desiti poslije. Ali, on se tome podsmjehnuo sa prezirom. Obeၰao je, ipak, da ၰe nas obavijestiti ako se bilo ᘐto desi. Iste noၰi oko 11,00 zazvonio je telefon. Bio je to Meredith Starr kako bi objasnio da dogaᄐaj kojim je upravo ukraᘐena njegova karijera ima veze sa normalnim tokovima prirode i nikako sa kalomelom. Kada smo dovoljno povratili kontrolu nad sobom da uzvratimo, აestitali smo mu na efikasnosti njegovih prehrambenih putova, nadajuၰi se da ၰemo se uskoro აuti. Prestali smo nakon nekog vremena brojati, ali telefonski su pozivi postajali sve აeᘐၰi i urgentniji, a njegova objaᘐnjenja sve genijalnija, mada ponekad teᘐka za praၰenje ili აak hvatanje, vjerojatno stoga ᘐto je bio predodreᄐen za ostvarenje majstorstva nad აetvrtom moၰi Sfinge ili je iz nekog drugog razloga koji se ne usuᄐujem sugerirati njegov glas postajao აudno slab. Kao ᘐto sam veၰ napomenuo, ovo je izrazit sluაaj. Ali opၰi tip prevladava, po umjerenoj procjeni, kod najmanje 70% takozvanih okultnih studenata. Ⴠak i popriliაno ozbiljni tragaoci

SKAKAVAC 3.2

89

upadaju u zamku prije nego ᘐto se snaᄐu. Moram ih mjesecima trenirati u skepticizmu i nauაiti metodi provjere rezultata. Moja je iskrenost po ovom pitanju, აvrsto vjerujem, glavni razlog moje nepopularnosti kao uაitelja. Odbijam laskati ljudskoj taᘐtini. Moram kazati da sumnjam kako se აak i najboljim umovima mo០e vjerovati po ovom pitanju, osim ako nisu prethodno trenirani skroz na skroz u nekoj fizikalnoj nauci. Tek nekoliko ih ima bilo kakvu ideju ᘐto se misli pod “moguၰi izvori greᘐke” აak i kada su voljni zadr០ati nevjerniაki stav. Decartes je rekao da mora postojati trenutak u ០ivotu svakog uაitelja u kojem on odluაi da se odrekne svih svojih predmnijevanja, bez razlike, bez obzira koliko neupitni izgledali. U potpunosti se sla០em. Dozvolite mi da dodam da ne pridajem nikakvu vrijednost nikakvom eksperimentu bilo koje vrste, osim ne samo da je provjeren i potvrᄐen na bilo koji naაin, veၰ je i logiაan rezultat prethodnog djelovanja. Mislim da je popriliაno beskorisno iziၰi na usputnu ᘐetnju, tako da ka០em, po Astralnom Planu, pa აak i u viᘐa spiritualna stanja. Nemanje pravog kontakta sa vlastitim iskustvima uzrokuje podlo០nost iluzijama. Trebalo bi biti oაito iz აinjenice da je sammasati uspjeᘐan test duhovnog razvoja, da svaki eksperiment koji je van istinske putanje neke osobe na kraju izgleda da mu niᘐta ne znaაi. Sav magiაki rad trebao bi biti strogo sistematiაan. Mo០e se prigovoriti da su u mom sluაaju najva០niji dogaᄐaji magiაke karijere doᘐli ne០eljeni i doista sasvim protiv moje volje. Ali ova iznimka je prividna. U stvari moj nemoၰ da to razumijem kao neophodni klimaks prethodnog djelovanja bacio je moju karijeru u apsolutnu konfuziju dok nisam uspio izmiriti naizgledne suprotnosti. Ali, naravno, tu nije bila upletena samo moja karijera, veၰ cijelog planeta. Ni ne znajuၰi doveo sam se u stanje koje me uაinilo upotrebljivim Voᄐama Reda na naაin o kom nisam razmiᘐljao, mada sam formalno tra០io da budem iskoriᘐten za takav posao. U svakom sluაaju, priroda iznimke je takva da niᘐta sliაno neၰe iskrsnuti nekoliko stotina godina, tako da se opၰe pravilo vrlo lako mo០e uzeti apsolutnim. Kasniji razvoj ovog nevjerojatnog mladiၰa je bio interesantan. Ljudi poაnu zamjeၰivati odreᄐene stvari, znate veၰ, nakon აega djeluju u skladu s tim u odreᄐenim prilikama. U jednom je intervalu preᘐao Steineru (Dr. Rudolf Steiner (1861-1925) plodan pisac i osnivaა Antropozofskog Druᘐtva), gdje je svatko tko nije bio pomalo lud bio smatran istovremeno abnormalan i nemoralan. Steiner se u to vrijeme upravo degenerirao iz iniciranog u beznaაajnog Isusovog tajnika. Njegov mozak nije uspio izdr០ati napetost Tajne koju posjeduje O.T.O. (Steiner je bio iniciran u Drevni i Prvobitni Ritual Masonerije i IX° O.T.O., a kratko je bio i voᄐa Njemaაkog ogranka). Ali Starr nije bio zadovoljan moguၰnoᘐၰu da bude sa Isusovim uაenikom. Niᘐta ga nije moglo zadovoljiti osim Majstora osobno. Otkrio je tog srdaაnog Semita negdje u Indiji (Meher Baba (1894-1969)). Odustao je od drvodjelstva i postao uაitelj, strahovito upregnut da privoli Engleske i Ameriაke roditelje da mu poᘐalju svoje djeაake radi treninga. Ali kako je najveၰa vrlina ove ᘐkole prolaziti kroz duge transeve, te gubiti san i apetit, ponekad sam izazvan da naslutim da ၰe se njegov sistem slomiti na ovoj toაci (Crowley, Ispovijesti, neobjavljeni pasus).

49. Ne dopusti da stanovnici Thebe i njihovih hramova bez prestanka brbljaju o Heraklovim Stupovima i Zapadnom Oceanu. Nije li Nil prekrasna rijeka?

• Staza Zain predstavlja Heraklove stubove; Zapadni okean je Binah; Nil je Mleაni put – NUIT. Stanovnici Thebe su delovi duᘐe Ruaha, skoncentrisani u Tifaretu, gde su im „harmovi“ inicijacije i buᄐenja svetlosti.

• Ako si postigao jedan „rang“ onda ga shvati i osmisli Put „dalje“ bez zamiᘐljanja i fantaziranja kako je „tamo“ iznad ili „tamo“ dalje, „viᘐe“ – to su zavaravanja koja su beskorisna – Adept se mora baviti Samospoznajom o Ovde i Sad, bez uslovljenosti i ograniაavanja na moguၰe i nerealne zamisli o „svetovima „Duha koje joᘐ nije dotaknuo.

Stih 49. Usp. Pogl. II, st. 37-44 i Komentar. ័iveၰi u Thebi, tra០i vodu u Nilu umjesto da troᘐiᘐ vrijeme u beskrajnim, maglovitim i ispraznim hirovima nad Atlantikom. Na jednostavnom engleskom, prati precizno i strpljivo sistematski tijek Inicijacija propisanih od A .ⶐ. A .ⶐ.. BUDI TEMELJIT. Ptica u ruci vrijedi dvije u grmlju. Brini za lipe, a kune ၰe se pobrinuti same za sebe. Oni koji preziru detalje lako bivaju uniᘐteni od tih istih detalja koje su smatrali

SKAKAVAC 3.2

90

beznaაajnima; a njihova sramota i zbunjenost su tako joᘐ viᘐe poni០avajuၰi. Gospodin Nos-u-Zraku se spotakao o vlastitu stepenicu na ulazu. Glumac – Gibbs, iz Drury Lanea -Vrlo dobra roda, Jednom se desilo da je dobio Prevelik pljesak Ponekad udari აovjeku u glavu Kad povjeruje da je dobio Strahovit pljesak. Njegov ga je veliki uspjeh pomalo izludio, Ali nikog to nije brinulo; Dobro, u drugom mu je komadu Bila uloga dodijeljena Manja tek za trun Od one koja je bila hit. Stoga, jako usplahiren, odmah je odbio Igrati ulogu koja mu je dana. (W.S. Gilbert, “Oholi Glumac” iz “Brb Balada”)

50. Neka Izidin sveၰenik ne razotkrije nagost Nuite, jer svaki აin je smrt i roᄐenje. Izidin sveၰenik je digao Njen veo i bio je ubijen poljupcima njenih usana. Tada je postao sveၰenik Nuite i napio se mlijeka zvijezda.

• Het; Vitez Razumevanja, nosioc Svetog Grala „treba“ da bude pro០et svojim Razumevanjem Univerzuma i sebe, dok poimanje Nuit „treba“ da sledi kao „posledica“ narednog duhovnog koraka u hijerarhiji inicijacija. Izida je Binah, smrt Majstora otvara „ono“ ᘐto je „iznad“ –Misterije Nuit – Zvezdano Nebo, nad Bo០anskom Majkom Prirodom.

Stih 50. Svaki dogaᄐaj u ០ivotu je od kombinirane va០nosti. Ni jedan აovjek si ne mo០e priuᘐtiti da propusti iskustvo adekvatno njegovoj trenutnoj inicijacijskoj razini. Ispuni formulu Izide - ne mareၰi, na trenutak, ᘐto je Izida “ni០a” manifestacija principa yin od Nuite! - i odmah ၰeᘐ postati sveၰenik Nuite, primajuၰi Njenu beskonaაnu velikoduᘐnost. (Vidi moj “Preko Ponora”, Equinox I, VII, st. 295-354). Upuၰujem Aspiranta na dnevnik Brata O.I.V.V.I.O., koji je umjesto da mukotrpno slu០i kroz dani mu Zadatak Zelatora, preuzeo prednost suptilne Regulacije A .ⶐ. A .ⶐ. koja omoguၰava bilo kojem აovjeku, bez obzira na stupanj, da se proglasi Majstorom Hrama i da samom vrlinom Zakletve to postane (Charles Stansfield Jones (Frater Achad ili Frater O.I.V.V.I.O.), “Liber CLXV, Majstor Hrama”, dio I, Equinox III(1) (1919). Dio II je trebao izaၰi u Equinoxu III(2), ali ovaj nikad nije izdan. U ovom sluაaju, intenzivna აistoၰa te០nje naᘐeg Brata i Magiაka Nu០nost - u pitanjima koja nisu bila direktno povezana s njegovom karijerom u Redu - omoguაivᘐi preuzimanje ovog groznog koraka, oაiju otvorenih za obveze i opasnost koji su u to ukljuაeni, spasile su ga posljedica koje bi uniᘐtile bilo kojeg arogantnog, bezobraznog ili uobra០enog pretendenta. Usprkos tome, njegovo nepoznavanje detalja posredujuၰih Stupnjeva, neprestano ga je vodilo najjadnijim greᘐkama, od აijih je razornih posljedica bio spaᘐen bri០nim bdijenjem svoga Superiora u Redu, barem ᘐto se tiაe kritiაnijih katastrofa (Ovo je pisano 1923. E.V. Crowley je izgleda zakljuაio da je Jones kliniაki poludio i pomutio svoja spiritualna uvjerenja).

51. Neka slabost i bol ne odvrate obo០avaoce. Temelji piramide su bili isklesani u ០ivoj stijeni prije sumraka; da li je kralj plakao u zoru jer je kruna joᘐ uvijek bila nedovrᘐena u dalekoj zemlji?

• Tet; Boginja vlada nad animalnom duᘐom koja oseၰa „slabost i bol“. Ipak, duᘐa neၰe biti odvraၰena od duhovne aspiracije zbog toga.

• Temelj – 9 – Tet; Baza i აvrstina postignuၰa je postavljena i pre inicijacije, a kruna „postoji“ za Adepta-aspiranta აak i kada on/a joᘐ nije dosegao. Sve prolazi kroz svoje procese, stadijume, tako i duhovne spoznaje i Put imaju tokove ostvarenja.

Stih 51. Postoji joᘐ i treၰe razmatranje koje treba poduzeti u vezi sa ovom doktrinom Slijedeၰeg Koraka. Zaista izgleda mnogo lakᘐe lutati po Zemlji Ⴠudesa Vrhovne Trijade negoli mukotrpno prokapati svoj put kroz Stazu Tau; izvesti odricanje Dhamma-Buddhe negoli

SKAKAVAC 3.2

91

ostvariti Asanu mukotrpnom primjenom najakutnije boli na tom mrskom i prezrenom fiziაkom fantomu, tijelu, აija opsesija sobom je odjednom uvreda, dosaᄐivanje i sama duᘐa Ometanja, Rasipanja, Sramoၰenja, Bijede i Oაaja. Ali, to je “prokleta hereza i opasna opsjena” koja se izdi០e iz jednostavne აinjenice da nitko ne mo០e nikako oblikovati nikakvu ideju o Prirodi Zadatka bilo kojeg Stupnja ponad njegovog vlastitog - a ja to krajnje naglaᘐavam, bez obzira na vlastitu odanost i rjeᘐenost da opiᘐem detalje Staze Mudraca - აak i uz muku iznala០enja onog ᘐto je praktiაno novi jezik za ovu naroაitu potrebu. Istina, uspio sam do sada da Inicijat, sti០uၰi na bilo koji zadani Stupanj, odmah prepozna ispravnost moga tumaაenja, tako potvrᄐujuၰi svoju sigurnost u moje razumijevanje predmeta i svoju sigurnost da je odista tamo dospio i da nije bio zaveden vlastitom taᘐtinom. Ali, dok nema stvarno iskustvo o ovom dijelu Staze on ၰe krivo interpretirati i moj najjednostavniji prikaz njenih najoაitijih simptoma. Osim ako Aspirant u potpunosti poima i slobodno prihvaၰa ovu priroᄐenu nesposobnost, on je samo i suviᘐe voljan pokuᘐati uᘐuljati se kroz mraაnu, turobnu, grozovitu disciplinu svog Stupnja - tim ogavniju jer predstavlja njegova trenutna ograniაenja - i savrᘐeno se zabavlja zamiᘐljajuၰi se Osloboᄐenim Adeptom ili Arahatom ili აak - znao sam jednog takvog nesretnog eksperta u samoobmani - Ipsissimusom! Velikom Njemu nije znaაilo niᘐta da je jedina naznaka o tom Stupnju u svim naᘐim Svetim Knjigama spominjanje odreᄐene prakse (koja je i sama po sebi iznad shvaၰanja bilo koga osim najumnijih Majstora Hrama) kao “otvaranje Stupnja”(“Liber I vel Magi”, stih 18. Naglasio Crowley). Parabola o Piramidi ne treba komentara: ona je toliko jasna koliko je i uzviᘐena. Cijeli odlomak (st. 48-51) mo០e biti sumiran pozivanjem na uobiაajen Zdrav Razum - zvan “Uobiაajeno Razmiᘐljanje” (lucus a non lucendo (Lat., dos. “izraslo bez svjetla”, ᘐto je apsurdno)) kao jedne od najrjeᄐih ljudskih kvaliteta. Ipak istina le០i dublje od ovih ciniაnih mudrolija. Zdrav razum je u stvari zajedniაki svim ljudima: on je vlasniᘐtvo Nesvjesnog აije Sveznanje je jednako njegovoj Svemoၰi. Nevolja je u tome ᘐto praktiაno u svakom pojedinaაnom sluაaju Intelekt inzistira na uplitanju; Taᘐtina ០udi za time da si laska “unapreᄐivanjem” onoga ᘐto je po prirodi savrᘐeno - sa obvezatno katastrofalnim rezultatima. Ovo je jedna od glavnih interpretacija ponavljane grdnje u Knjizi Zakona protiv “Razuma”, protiv “zato i njegove vrste” (CCXX, II, 27-33, itd.) ili bilo koje sliაne uzurpacije dostojanstva Individue vlastitim samo-stvorenim iluzijama. Intelekt bi trebao biti maᘐina pomoၰu koje se izra០avaju აinjenice Prirode. Ali on ih ne mo០e აak ni interpretirati: jer to je funkcija Neᘐamaha. Ⴠak je i njegova kritiაka sposobnost ograniაena na naizglednu unutarnju suvislost, na izbjegavanje pojave bilo kakvog sukoba. Kada prisvaja bilo koju daljnju funkciju on je ultra crepidam (Lat., dos. “ponad osnove”, parafraza od ne sutor supra crepidam judicaret, “neka postolar ne kritizira ponad granica”; u znaაenju “ponad kompetencije”). Zamijeti Rijeა “Ali” u CCXX, II, 34, koja stvara protute០u ispravnom smjeru akcije (st. 34-51) u odnosu na krivi (st. 27-33).

52. Tamo je takoᄐer bio i jedan kolibriၰ koji je govorio rogatoj zmiji i molio je za otrov. A velika zmija Svetog Khema, kraljevska zmija Ureus, odgovori mu i reაe:

• Jod; Kolibriၰ je nemirni um Ⴠoveka Zemlje; on se obraၰa Adonaiju za Spoznaju – a na svako pitanje Adonai odgovara.

53. Plovila sam nebom Nue u kolima zvanim Milijuni Godina, a nisam vidjela nijedno biၰe na Sebu koje bi bilo ravno meni. Otrov moga zuba je nasljedstvo moga oca i oca moga oca; pa kako da ga onda dam tebi? ័ivite ti i tvoja djeca kao ᘐto smo ja i moji preci ០ivjeli, აak i tisuၰu milijuna generacija, mo០e biti da ၰe milost Moၰnih podariti tvojoj djeci kap drevnoga otrova.

• Kaf; Adonai – Zmija rogata „plovi nebom Nue“ i nema na Zemlji nijednog biၰa koje je bo០ansko – svako ima materijalno telo i duᘐu koja je obdarena „ljudskim“ osobinama; Adonai ukazuje da je Duhovna spoznaja potekla od Oca njenog Oca – Jod Joda – Taაka Hadita iz kojega se emanira plamen Joda. Ne mo០e აovek kroz svoje animalno, umno i emotivno saznavanje doseၰi stanje duha – jedino poistoveၰivanjem sa Adonaijem duhovno se budi u Ⴠoveku – koji pak tada realizuje Razumevanje da je i „on“ sam Adonai tj. Bog.

SKAKAVAC 3.2

92

54. Tada se kolibriၰ rastu០io u duᘐi i odletio je do cvijeၰa i bilo je kao da ni rijeა nije bila izgovorena meᄐu njima. Ali ga uskoro guja ujede i on izdahnu.

• Lamed; Um, Ruah, se bavi pojedinaაnim iskustvima koja mu privlaაe pa០nju svojom „lepotom“ prikaza i zanimljivoᘐၰu – Reა pouke nije shvaၰena – Adonai ga dotiაe i um biva „ubijen“ – prisustvo Adonaija ima blagotvorno dejstvo na aspranta.

55. Ali jedan Ibis koji je meditirao na obali divnoga boga Nila je sluᘐao i აuo. I on napusti obiაaje Ibisa i postade zmija, govoreၰi Mo០da ၰe za stotinu milijuna milijuna generacija moja djeca steၰi kap otrova iz zuba Uzviᘐenog.

• Mem; Ibis predstavlja uzviᘐeni intelekt u აoveku, a ne nemirnu pricu „pameti“; Postati zmija Adonai je kljuა postignuၰa. Posveၰenost „cilju“ Spoznaje kada se shvata njena suᘐtastvena svrha koja je Iznad Svega odreᄐuje bezuslovnu aspiraciju u beskrajnom koninuumu vremena i prostora.

56. I gle! prije nego li je mjesec tri puta narastao on postade zmija Ureus i otrov zuba se pojavi u njemu i njegovom sjemenu na vjekove i na vjekove.

• Nun; Snagom posveၰenja duhovnom vreme gubi smisao i dejstvo – Adonai se otelotvoruje kroz Adepta. Adept i Adonai su Jedno, nema razlike.

Stihovi 52.-56. Parabola o Ibisu, Kolibriju i Ureus Zmiji. Bilo kakav komentar bi bio neumjesan: znaაenje Parabole, ma koliko bilo duboko, je jasno kao svaki knji០evni pasus; a jezik, izvanredno kiၰen, posjeduje jedinstvenu uzviᘐenost i jednostavnost. Moralne vrijednosti, posebno, izazivaju one hvalisavih parabola Evanᄐelja. Usporedi njihovo sektaᘐtvo, njihovu otrcanost i (preაesto) njihovo moralno zastranjivanje sa ovim remek-djelom.

57. O ti Zmijo Apep, moj Gospode Adonai, tren najkraၰeg vremena je ovo putovanje kroz vjeაnost i u Tvom vidokrugu su kamene meᄐe od finog bijelog mramora nedodirnutog oruᄐem klesara. Stoga si Ti moj, sada i uvijek i zauvijek. Amen.

• Samek; Apep je Zmija je Adonai je HOOR. „stub je postavljen u praznini“ – Oni su Jedno, nema razlike. Ovaj stih je peაat i konfirmacija Majstorovog shvatanja Jedinstva sa Bogom.

Stih 57. Ovaj stih kompletira koncepciju vremena istaknutu u Paraboli. U Znanju i Razgovoru Svetog Anᄐela Ⴠuvara vremenska razdvajanja prestaju podrazumjevati razliku. Da upotrijebimo rimsku metaforu, svaki dan je oznaაen bijelim kamenom. Ali nema razlike meᄐu njima; oni izgledaju sliაni trenuci blistajuၰe iskrenosti neokaljane აinjenicama ០ivota. Svi uobiაajeni dogaᄐaji prestaju uznemiravati glatku briljantnost Ⴠiste Svijesti Bezvremenog Jedinstva. Stihovi 58.-65. Posljednji odjeljak sumira cijelu Knjigu. On zahtjeva intimno prouაavanje i vjeᘐto rukovanje od strane Komentatora; jer svaki stih, bivajuၰi po sebi kompletan, je integralan i nu០an dio cjeline.

58. I joᘐ, აuo sam glas Adonaia: zapeაati knjigu Srca i Zmije; pod brojem ᘐezdeset i pet zapeაati svetu knjigu. Kao fino zlato iskovano za dijademu Faraonove kraljice, kao velike stijene spojene zajedno u Piramidu za svetkovinu Smrti Asara, tako sjedini rijeაi i djela, da u svemu bude jedna Misao o Meni, tvojem u០itku Adonaiu.

• Ajin; Glas Svetlosti. Ovo je knjiga Srca i Zmije – Adepta i Adonaija. 65 je LXV – „L“ je Izida-Majka; „V“ je Oziris-Otac, a „X“ je Bo០anski Sin –Adonai, Svetlost Krsta.

• Fino zlato – Tifaret; dijadema – kruna; kraljica – Binah; smrt Asara je Krst Heseda; • Misli, reაi i dela koje su oplemenjene spoznajom Adonaija jesu u០itak Adonaija... kao ᘐto ka០e

Nuit: „Ja sam nad vama i u vama, moja je radost da gledam vaᘐu radost...“ Radost Ljudi i radost Boginje Nuit je Jedna Radost.

Stih 58. “Ja”: Pisar: v. stih 48. Va០nost broja LXV je objaᘐnjena u uvodnoj biljeᘐci. Metafore u ovom tekstu su specifiაne. Jedan je od zlata - finog zlata - iskovan od finog zlata da se oblikuje prsten koji ၰe krasiti nevjestu i kraljicu. Odnosi se na Adepta i njegovu vezu sa Adonajem.

SKAKAVAC 3.2

93

Metafora kamenja je, s druge strane, Tifaretska. (Tekst pretpostavlja da je Velika Piramida u Gizi originalno dizajnirana kao Hram Inicijacije gdje se sasvim prikladno slavio Ritual Ubijenog Boga). Za cjelokupni simbolizam kamena pogledaj Kabalu, rituale Slobodnog Zidarstva, itd. Zamjeti da rijeაi i djela, bivajuၰi pravilno pretvoreni u jedno, gube svoju grubost i postaju აista Misao. (velika slova Th, M, A se mogu proაitati AMTh, hebr. “istina”).

59. A ja odgovorih i rekoh: To je uაinjeno u skladu s Tvojom rijeაi. Tako je i bilo. A oni koji აitaju knjigu i raspravljaju o njoj dospijevaju u pustu zemlju Praznih Rijeაi. Oni koji zapeაate knjigu u svoju krv su odabranici Adonaia, a Misao o Njemu je Rijeა i Djelo; te oni borave u Zemlji koju putnici u daljine zovu Niᘐta.

• Phe; Raspravljati i nametati tumaაenje ove knjige je besmisleno – jedino reაi koje proistiაu iz Direktnog Iskustva ove Istine mogu naizgled objasniti delove ovog uzviᘐenog spisa, koji je kontinuum Misli Adonaija oformljenih kao tok misli Majstora – koji su Jedno.

• Jedino Znanje i Razgovor sa Svetim Anᄐelom Ⴠuvarem predstavlja stvarnu Spoznaju Aeona.• Kroz Sjedinjenje Adepta i Adonaija dva „postaju“ Niᘐta. Nema reაi koje to mogu doაarati,

postoje koncepti misaonih sklopova koji se meta-fiziაki i filozofski mogu sroაiti kao prikaz, pa i „tumaაenje“ Iskustva, ali samo Iskustvo jeste „onostrano“ – Niᘐta.

Stih 59. Intelektualni kriticizam ove Knjige vodi praznoj kontroverziji - pustoᘐi pedanterije. Ona mora biti cijenjena poput poeme (zapeაaၰene u krvi) uzete kao hranjenje samog unutarnjeg ០ivota. Oni koji ovo urade postaju odabrani kandidati za Znanje i Razgovor Svetog Anᄐela Ⴠuvara. Njihova Aspiracija (Misao) je tada uobliაena u Rijeა i Djelo: oni dovrᘐavaju Operaciju Svete Magije. “Zemlja”: odnosi se na Nuit. Oni postaju svjesni da su Zvijezde u Svemiru.

60. O zemljo iznad meda i miroᄐija i svih savrᘐenstava! Tu ၰu boraviti sa svojim Gospodom zauvijek.

• Cadi; Savrᘐenstvo je u Ognju Gospoda Adonaija.

Stih 60. Ovo je ideja ០ivota Adepta po sebi.

61. A Gospod Adonai mi se radovao i ja sam ponio Pehar Njegove radosti bri០nima stare sive zemlje.

• Quof; Adept prenosi svoje Razumevanje svojim bli០njima. Gnoza Aeona teაe, Majstor isijava svoju Svetlost.

Stih 61. A ovdje, u odnosu na bli០njega svoga. Moja vlastita Magiაka karijera bi trebala biti adekvatno objaᘐnjenje ovih dvaju stihova.

62. Oni koji piju odavde su obuzeti boleᘐၰu; mr០nja se uvukla u njih, njihova muka liაi na gusti crni dim iz zlih staniᘐta.

• Reᘐ; Solarni egoizam je besmislena „bolest“ a ego je kao iluzija centra u stvari „zlo staniᘐte“ u kojem je skriveno Stvarno Svetlo.

• Mudrost koju Majstor prenosi ljudima ၰe izazvati da se oni „razbole“ tj. pokrenu sebe da izvrᘐe promenu u odnosu na „normalno“ stanje svojega ljudskog „zdravlja“; Mr០nja je sila koja razdire აoveka kada shvati sa koliko je ograniაenja okovao sebe i s koliko greha se pomirio; Ⴠovek ០ivi u svetu samo stvorene patnje, u zlim staniᘐtima „iluzije“ realnosti da je on odvojeni deo od Svega.

63. Ali izabrani piju odavde i postaju baᘐ kao moj Gospod, moj prekrasni, ០uᄐeni moj. Ne postoji vino nalik ovom vinu.

• ᘀin; Opredeliti se na duhovnu Spoznaju, kuᘐajuၰi „vino iz pehara Majstora“ pokreၰe Ⴠoveka da uაini potpuni bunt spram svojih ograniაenja, te da viᘐe ne bude „mrtav აovek“ veၰ da se აuvᘐi trube Straᘐnoga suda izdigne iz svog materijalnog groba i postane svestan da on nije samo აovek veၰ je i Aeon, Adonai.

SKAKAVAC 3.2

94

64. Oni se okupljaju s u០arenim srcem, kao ᘐto Ra okuplja oblake oko Sebe dok zalazi u vatreno more radosti; a zmija, koja je kruna Raa, povezuje ih zlatnim pojasom smrtnih poljubaca.

• Tau; Svetlost Krsta. • „Doᄐite deco pod zvezde i naᄐite svoje ispunjenje u ljubavi...“• Smisao ove knjige LXV je buᄐenje u០arenog srca – Anahate, Tifareta, koji je Horus okrunjen

zmijom Ureus.• Mnoᘐtvo u Ⴠoveku se sa០ima kroz njegovu samo-spoznaju, on usavrᘐava svoje osobine,

shvata njihovu prirodu i pojmi svoj smisao postojanja, Ⴠini po svojoj volji, On/a je neodvojiv/a od Adonaija sa kojim je u ekstatiაnoj ljubavnoj vezi pro០imanja energija i svesti – Jedne svesti koja pro០ima Univerzum.

Stih 62.-64. Ova doktrina je najsmrtonosniji otrov nedostojnima (აak i krᘐၰanski mistici imaju blijedu ideju “jedenja i pijenja vlastitog prokletstva” (Korinაanima 11:29). Ⴠudno da se tekst suzdr០ava od specificiranja prirode greᘐke: oაito jedina toაka uzeta u obzir jest je li netko “odabran” ili nije (st. 63.) Zapazite rijeა “umoran” i simbole stagnacije i pasivnosti: a) “Uvukla u njih” b) “gust” c) “crn” d) “dim” e) “staniᘐte”. Usporedi sa ovim znakove Postignuၰa u stihu 64, sve je vatreno, aktivno i ០estoko, აak i u sferi uobiაajeno povezanoj sa idejom poაinka - “veაeri”. Kruna samog Sunca je njihov “pojas” (Vidi Rozenkrojcersku prisegu “Neka ti je um otvoren”, itd. (Israel Regardie, Cjelokupni Magijski Sistem Zlatne Zore, Adeptus Minor 5°=6° Ritual, vol. 7, st. 52)) - pojas “smrtnih poljubaca” tako poistovjeၰuje smrt sa ljubavlju, kreativnom energijom. Tajna postaje jasnija ako obratimo pa០nju na stih 59. Biti “odabran” je pitanje koje odluაuje neაija osobna Volja. Ako je ova Knjiga strana prouაavatelju, ona ၰe ga trovati, iznova i iznova; on je mora “zapeაatiti” u svojoj krvi; potom je piti kao Vino koje je jednako njegovom ០ivotu, ona ga truje do realizacije njega samog kao Gospoda Adonaja, Duᘐe same Knjige.

65. A takav je i zavrᘐetak knjige, a Gospod Adonai je svuda oko nje sa svih strana kao Grom i Pylon i Zmija i Phallus, a u srediᘐtu je On poput ០ene ᘐto istiᘐၰe mlijeko zvijezda iz svojih bradavica; da, mlijeko zvijezda iz svojih bradavica.

• Svaka reა ove knjige je o Adonaiju, vodi um inicijata ka Adonaiju, posveၰuje Adepta shvatanju veze sa Adonaijem, prikazuje Majstorstvo koje se kroz Samotnika Teleme ispoljava kao Adonai.

• Adonai pro០ima svojim Duhom sva აetiri elementa, pokreၰuၰi njihove baziაne osobine, ka shvatanju svakog aspekta i smisla prirode elemenata uvodeၰi ih u kvintesencijalno sjedinjenje sa Bo០anskim principom i potencijalom u Svemu.

• Adonai je „odraz“ Zvezdane Boginje NUITe.

Stih 65. Usp. stih 14: uporno meditiraj o prikladnosti prvog ukazanja ovog specifiაnog simbola upravo na ovom mjestu. Simbol je sada upotpunjen uvoᄐenjem Nuite u njegovo srediᘐte. Usporedi sliაno pojavljivanje slova shin u IHVH. Koje ၰe slovo, koje oznaაava Nuit, pretvoriti ADNI kao ᘐto shin pretvara IHVH? Uobiაajeno slovo je he, “Zvijezda”, Atu XVII, Vodenjak. (Vidi Crowley, Knjiga Thotha (1944), st. 8-11. Njegov diagram “Dvostruka Petlja u Zodijaku” to pokazuje (Hebrejska slova su dodana)) :

(Zamijeti da je procesijom Ekvinocija Sunce sada u Vodenjaku umjesto u Ribama tokom Proljetnog Ekvinocija. U Eonu Umiruၰeg Boga ljudi su obo០avali Djevicu i Ribu). Mi to zamjenjujemo sa Vodenjakom, Nuit, i Lavom (Babalon i Zvijer sjedinjeni). Ali kako “Tzadi nije

SKAKAVAC 3.2

95

Zvijezda”, Vodenjak i Ovan se okreၰu oko Riba kao ᘐto se Lav i Vaga okreၰu oko Djevice. (Aduti VIII i XI meᄐusobno mijenjaju mjesta, te stoga i Atu XVII i IV). Ali stvarno obo០avanje Boga (Sunce na sjeveru) je napredovalo od Bika, radiᘐnog ០rtvovanog Bika Mitre, do Blizanaca, Djece Ra-Hoor-Khuita i Hoor-Paar-kraata. Tako dobivamo Pentagrammaton ADHNI, აija je vrijednost 70, A’ain, Oko, Set ili Saturn, Atu XV, “ᄀavo”.