škola@muzej

Priručnik o suradnji

1

Impresum škola@muzej – priručnik o suradnji Izdavač: Hrvatski nacionalni komitet ICOM-a Prijevod s njemačkoga: Nikša Radulović Lektura: Juliette Janušić Urednica hrvatskoga izdanja: Željka Jelavić Naslov izvornika: schule@museum – Eine Handreichung für die Zusammenarbeit

Izdavač: Deutscher Museumsbund e.V. gemeinsam mit BDK – Facherband für Kunstpädagogik, Budesverband Museumpädagogik, Bundeszentrale für politische Bildung, Stiftung Mercator Autori: Sabine Dengel, Monika Dreykorn, Petra Grüne, Anja Hirsch, Hannelore Kunz-Ott, Vera Neukirchen, Laura Oehms, Ernst Wagner

© Deutscher Museumsbund e.V., Berlin, 2011.

2

Str. 3 Predgovor 4 Uvod 6 Institucije: što nas spaja, a što razdvaja 6 1. Muzej i škola: pojednostavljen prikaz 7 2. Podsjetnik 12 3. Primjeri dobre prakse 16 Uvjeti: što je potrebno za uspješnu suradnju 16 1. Organizacijski uvjeti i okvirni ustroj projekta 21 2. Ugovor o suradnji kao temelj zajedničkog rada 25 3. Primjeri dobre prakse 29 Praksa: kako ostvariti suradnju 29 1. Projekti i njihovo planiranje 31 2. Oblici suradnje 31 3. Metode 33 4. Rezultati zajedničkog rada 34 5. Primjeri dobre prakse 38 Obilježja kvalitetne suradnje: ovo je važno 38 1. Obilježja kvalitete 43 2. Primjeri dobre prakse 47 Zahtjevi

3

Predgovor Kulturno obrazovanje neophodan je dio našeg obrazovnog sustava jer je prema članku 22. UNESCO-ve Opće deklaracije o pravima čovjeka neophodno za dostojanstvo čovjeka i za slobodan razvoj osobnosti. No stvarnost izgleda drugačije: kulturno obrazovanje u školskoj svakodnevici još nije zastupljeno u pravoj mjeri. S druge strane, kulturne institucije školama nude premalo programa prilagođenih dobi školske djece. Kulturno je obrazovanje stoga kako u školama tako i u muzejima premalo zastupljeno.

Tu kreće inicijativa škola@muzej kojom se u osam godina, od 2004. do 2011., uspjelo stvoriti čvrstu mrežu različitih partnera sa zajedničkim ciljem da se učenicima omogući dugoročni pristup muzejima kako bi stekli novu predodžbu o sebi i svijetu koji ih okružuje. Ovom ćemo publikacijom utvrditi temelje potrebne za suradnju dviju u mnogočemu različitih institucija, koje unatoč tomu imaju potencijal odlično se nadopunjavati. Na samom su početku tri društva: Društvo za umjetničku pedagogiju, Njemačko društvo muzejskih pedagoga i Njemačko muzejsko društvo, izrazila želju učvrstiti, unaprijediti i inicirati suradnje između škola i muzeja. Njima su se priključile druge institucije i poduprle inicijativu idejno i financijski te su tako omogućene višegodišnje suradnje škola i muzeja. Obrazovni ciljevi i parametri od središnje važnosti za projekt škola@muzej bili su sljedeći: s jedne strane približiti učenicima umjetnost i kulturu u muzejima te im omogućiti

integriranje u društvo, a s druge strane senzibilizirati i otvoriti muzeje za socijalne i kulturne potrebe mladih i rastuću mobilnost društva;

unaprijediti diskurs o društveno i politički relevantnim temama: omogućiti novu interpretaciju kulturne baštine u radu s djecom i mladima koje treba usmjeravati kako bi razvili odnos prema vlastitom podrijetlu, sadašnjosti i budućnosti;

omogućiti sudjelovanje kroz komunikaciju koja se odnosi na teme iz kulture, kao i kreativne procese učenja i obrazovanja;

ojačati društvenu kompetenciju i razvoj ličnosti pomoću kulturnog i političkog obrazovanja;

stupiti u kontakt s različitim tipovima škola; unaprijediti razvoj inovativnih modela za različite, dugoročne i trajne vidove suradnje

škola i muzeja.

Kako bismo ostvarili ove ciljeve, na suradnju škola i muzeja gledali smo i gledamo kao na važan korak čiji potencijal još dugo neće biti iskorišten jer se samo preko škole može biti u trajnom kontaktu s djecom i mladima. Ovaj se priručnik temelji kako na spoznajama već dostupnih izdanja na temu kulture i škole tako i na iskustvima različitih faza projekta škola@muzej, posebice na zadnjoj fazi "Oblikovanje partnerstava u obrazovanju 2009. – 2011.". Želimo od srca zahvaliti školama i muzejima u različitim saveznim pokrajinama što su surađivali te za vrijeme trajanja projekta, od 2009. do 2011., zajedno

4

isprobali različite oblike dugoročne suradnje škole i muzeja. Uz to su s nama intenzivno razmjenjivali ideje te tako bitno obogatili našu inicijativu.

Uvod Kako izgleda ne samo povremena nego i trajna suradnja tako različitih institucija poput muzeja i škole? Koji su uvjeti jedne takve suradnje? Koji su oblici i metode suradnje prikladni? Koji su kriteriji kvalitete za uspješnu suradnju? I koje su promjene ustroja nužne da suradnja škole i muzeja ne ostane pojedinačan događaj nego da postane dio školske svakodnevice? Na ova smo pitanja dali odgovore u ovom priručniku. 1. Priručnik Ovaj je priručnik namijenjen kako školama tako i muzejima i galerijama. Navedenim institucijama želimo pomoći da se bolje upoznaju i razumiju te im dati konkretne upute i poticaje za suradnju kako bi u budućnosti umjesto pojedinačnih pilot-projekata kod njih prevladala stalna, svakodnevna suradnja. Tijekom osam godina inicijative škola@muzej skupila su se iskustva i preporuke koje smo pretočili u ovaj priručnik. Prikazani su nužni uvjeti suradnje, čimbenici uspješne suradnje, pojedinačni projektni koraci i metode, kao i moguće kritične situacije pri zajedničkom radu. Nudimo poticaje i prijedloge za rješavanje problema kako bi vas ohrabrili da ih pokušate primijeniti u praksi. Priručnik je koncipiran tako da se prvo daje kratak uvod u svako poglavlje, a u podsjetniku ili temeljnim pitanjima nude se praktične mogućnosti provedbe u praksi. Pritom smo svjesni da može doći do preklapanja. Predstavljamo primjere projekata iz zadnje faze natječaja inicijative škola@muzej, s određenih aspekata. Ti projekti pokazuju raznovrsnost metoda, projektnih ideja i oblika suradnje. 2. škola@muzej kao partner Da bi se suradnja škola i muzeja ostvarila u praksi, tri su društva koja djeluju diljem Njemačke godine 2004. pokrenula inicijativu škola@muzej. To su: Društvo za umjetničku pedagogiju, Njemačko društvo muzejskih pedagoga i Njemačko muzejsko društvo. U različitim fazama inicijative tragalo se za različitim oblicima suradnje škola i muzeja te ih se testiralo u praksi. Inicijativa se za vrijeme ukupnog trajanja od osam godina mogla ostvariti samo zahvaljujući idejnoj i financijskoj potpori mnogih partnera.

5

3. Pilot-projekt inicijative škola@muzej Inicijativu je pokrenulo osam muzeja iz cijele Njemačke s pilot-fazom pod motom "škola@muzej: virtualno i interkulturalno". Od studenoga 2004. do srpnja 2005. učenici i učenice različitih škola i različitih uzrasta razradili su multimedijske prezentacije u muzejima partnerima s težištem na interkulturalnosti. Multimedija, koju simbolizira znak @ u nazivu škola@muzej, izabrana je kao medij muzejskopedagoškog rada blizak djeci i mladima kako bi izbjegli njihov otpor prema muzeju. Kroz korištenje medija istodobno im je pružena mogućnost raditi s muzejskim objektima, igrati se njima, prikazati ih na neuobičajen način, dalje ih umjetnički razvijati, dakle činiti nešto što ne bi bilo moguće s pravim objektima. 4. Natječaj za inicijativu škola@muzej Da bi inicijativa mogla imati utjecaj u cijeloj Njemačkoj, u drugom je koraku 2005./2006. diljem zemlje objavljen natječaj otvorene tematike pod naslovom "Eksperimenti, molim!". Na natječaju je sudjelovalo ukupno 1800 učenika i učenica u dobi od 5 do 21 godine s 56 projekata. Polazeći od određenog muzejskog predmeta, a u suradnji s muzejom, na nastavi i u slobodno vrijeme razradili su neku temu po vlastitom izboru te je predstavili na računalu ili internetu. Izabrani su pobjednici natječaja u tri dobne skupine te dodijeljene dvije nagrade kao priznanja za izuzetne projekte. 5. www.1000xHeimat.de: ulazak u web 2.0 U prva dva kruga inicijative škola@muzej na natječaj su se prijavljivali uglavnom "veliki" projekti, koji su od učitelja/nastavnika i muzealaca zahtijevali mnogo dodatnog posla i trebali su se provoditi u razredima. Uključeni projektni partneri, u suradnji s Njemačkom centralom za političko obrazovanje, godine 2007./2008. za projekt „1000xHeimat" ("1000xdomovina") odabiru jedan metodički drugačiji pristup, temeljen na konceptu web 2.0. Djecu i mlade pozvalo se da na internetu izgrade virtualan lokalni muzej po njihovoj zamisli. Ovaj put mogli su sudjelovati samostalno, sa ili bez vodstva učitelja/nastavnika i muzealaca. Njihov je zadatak bio odabrati i fotografirati predmete iz jednog muzeja koje su mogli povezati s pojmom zavičaj. Fotografije su postavili na internetsku stranicu www.1000xHeimat.de te ih popratili komentarom kako bi drugima pokazali što misle pod pojmom zavičaj. U konačnici su djeca i mladi na navedenu internetsku stranicu postavili 920 priloga najrazličitije vrste – stihove, kolaže, priče, filmske sekvence, predmete i promišljene komentare. 6. škola@muzej – oblikovanje partnerstava u obrazovanju 2009. – 2011. Natječaj „1000xHeimat“ počivao je na otvorenosti procesa web 2.0. Inicijatori projekta "škola@muzej – oblikovanje partnerstava u obrazovanju 2009. – 2011." željeli su u centar pažnje staviti dugoročne suradnje škola i muzeja. Cilj im je bio, na temelju drugih modela projekata iz cijele Njemačke i iskustava dotadašnjih faza ovoga projekta, isprobati dugoročne oblike suradnje te ih ponuditi drugim školama i muzejima.

6

U ožujku 2010. suradnju je započelo 15 partnerstava u obrazovanju sastavljenih od jedne škole i jednog muzeja po partnerstvu, a izabrana su među približno 150 natječaja pristiglih iz svih vrsta škola i muzeja. Do ljeta 2010. razvili su i razradili svoje viđenje modela suradnje i projektni plan, da bi na početku školske godine 2010./2011. mogli započeti s konkretnom primjenom svojih projekata u praksi. Pritom su pedagozi obiju ustanova usko surađivali jedni s drugima. U svim projektima učenici su upoznali njima još uvijek često nepoznatu instituciju muzeja, zavirili iza kulisa muzejskog rada i intenzivno se bavili određenim temama i zadacima. Evaluacija Projekt „škola@muzej – oblikovanje partnerstava za suradnju 2009. – 2011.“ po prvi je put pratila vanjska evaluacija koju je proveo Institut za pedagogiju Sveučilišta Erlangen-Nürnberg pod vodstvom prof. dr. Eckarta Liebaua. Na taj su način partneri projekta dobili znanstvene informacije o sljedećem: tijeku suradnje u okviru projekta škola@muzej, iskustvima i ustroju raznih modela partnerstva škola i muzeja, prema rezultatima i tijeku pojedinačnih projekata, uvjetima potrebnim da projekt uspješno zaživi u školama i muzejima.

Partneri u obrazovanju Pored stvarnih partnera iz inicijative škola@muzej, imenovano je i dodatnih devet obrazovnih partnera. Radi se o muzejima koji su se javno dokazali izvanrednim posredničkim radom upravo kad je riječ o školama. Odlikuje ih raznovrsna ponuda za učenike kao i za učiteljsko/nastavničko osoblje. Od razmjene iskustava i povezivanja nekih obrazovnih partnera na radionicama, profitirali su na raznorazne načine kako partneri iz inicijative tako i kontrolne grupe.

Institucije: što nas spaja, a što razdvaja Muzeji i škole potječu doduše iz srodnih ali ipak različitih konteksta, u isto vrijeme utjelovljuju slične kao i različite kulture te je drugačija povijest njihova nastanka. Funkcioniraju različito i svaka od tih institucija ima specifične predodžbe o obrazovanju i posredovanju vrijednosti. Škole se često smatraju dosadnijima od muzeja iako ih se u većini slučajeva shvaća ozbiljnije. Muzeji se smatraju mjestima kontemplacije i prividno su u suprotnosti s često neprimjereno zaigranim ponašanjem učenika, koji se tiskaju među porculanom iz Meiβena, aktiviraju alarme u umjetničkim galerijama i glasno se svađaju uslijed pripreme znanstvenih pokusa. Mogu li se školske grupe uopće uklopiti u muzej? Inicijativa škola@muzej već dugi niz godina isprobava različite oblike suradnje škola i muzeja i pokazuje da su si ove institucije upravo zbog svoje različitosti međusobno zanimljive, kao i da jedna drugoj nude potencijale koji ih upotpunjuju. Povrh toga, neki

7

primjeri pokazuju da komunikacija muzeja i škole ne mora ići samo u onom uobičajenom smjeru, nego da isto tako muzej može doći u školu. Kako bi se u tom smislu mogla ostvariti uspješna suradnja, obje institucije moraju poznavati "pravila" druge institucije i poštovati ih. 1. Muzej i škola: pojednostavljen prikaz Kustosi imaju bijele rukavice, dok učitelji/nastavnici u najboljem slučaju imaju na sebi bijelu kutu. Po ovoj očiglednoj sitnici brzo postaje jasno da ove dvije institucije imaju sasvim različite zadaće, različite zaposlenike i različite načine rada. U središtu svakog muzeja uvijek se nalazi neko djelo, originalan predmet kojeg treba sačuvati za sljedeće generacije i kojeg treba predstaviti na izložbi. Taj predmet treba fascinirati posjetitelja muzeja. On istupa iz povijesti zbirke, uvijek u određenoj interpretaciji, i stupa u izložbeni prostor. Muzej ima poseban naglasak na zbirkama te se u svom predstavljanju fokusira na određene teme i posjetitelju nudi mogućnost slobodnog obilaska prema vlastitom interesu. Posjetitelj sam odlučuje hoće li to biti njegov jedini posjet tom muzeju ili će muzej ponovno posjetiti. Kod škole je potpuno drugačije. Nema originalnih predmeta određenih vrijednosti ili aure; naprotiv, postoji apstraktan nastavni plan ili kurikul. Njegov temelj je koncept učenja koji traje minimalno jednu godinu. Zadani ciljevi obrazovanja ovjereni su društvenim konsenzusom. Jedna godina se nadograđuje na drugu. Na kraju stoji koncept širokog općeg obrazovanja. Umjesto na stvarnim predmetima, učenici uče prije svega pomoću tekstova, dijagrama i slika koji se odabiru iza kulisa nastavnog plana i tiskaju u školskom udžbeniku. Tako u ovim dvjema institucijama nastaju potpuno drugačija pitanja i isto tako potpuno drugačiji odgovori. "Ritmovi" škole i muzeja također su različiti. Strogo raspoređeni satovi, jasno postavljena hijerarhija i sustav kažnjavanja kao i načelo ocjenjivanja, školu određuju znatno više od muzeja. No ulaz u muzej u većini slučajeva treba platiti. Budući da su sva djeca u dobi između 6 i 14 godina obvezna biti u školi, dostupna su samo tamo. S obzirom na stupanj obrazovanja i interes, jedna je školska grupa heterogenija od grupe muzejskih posjetitelja, koji prije svega dolaze iz vlastite pobude. Ipak, koliko god među njima ima razlika, postoji jedan odlučujući zajednički temelj: obje institucije imaju zadatak obrazovati. Zadatak je to koji se može razumjeti i kao društveno-politička ili socijalizacijska zadaća (integracija, sudjelovanje, uključivanje). Osim toga, obje se ove institucije financiraju iz javnih sredstava, obje su čuvari i prenositelji kulturnog sjećanja te se obje moraju trajno razvijati i mijenjati u društvu i s društvom.

8

2. Podsjetnik 2.1. Jeste li proučili sustav vašeg partnera? Dolje su obje institucije suprotstavljene jedna drugoj prema svojim jedinstvenim obilježjima. Škola Muzej Obilježja raznolika ponuda

sadržaja, mnogo nastavnih predmeta, općeobrazovni

potencijal

usmjerenost uglavnom na jedno područje i na jedan predmet, obrazovni potencijal konkretnog slučaja

Mediji udžbenici i bilježnice

medijska reprezentativnost određenog nastavnog predmeta

predmeti i dokumenti prisutnost originalnog predmeta

Logike učenja

visok stupanj posredovanja

planirano, stalno učenje - kroz dulje

vremensko razdoblje

- uz sustavno provjeravanje

- fokusiranje na međusobne veze i na općenito

- metodički promišljeno usvajanje znanja i iskustva

shvaćanje; usmjerenost na racionalno, kognitivno

kolektivno učenje od druge osobe u razredu

dominantnost autentičnog, osjetilnog iskustva

slučajno, površno učenje - traje tijekom posjeta muzeju

- odvija se selektivno na temelju izloženih zbirki - fokusiranje na pojedinačan "slučaj"

čuđenje i divljenje; usmjerenost na osjetilno

individualan obilazak, učenje vođeno interesom prema izloženim predmetima, visok stupanj slobode

Uvjeti djelovanja

obvezno pohađanje nastave

vremenska ograničenja, raspored sati, tjedna zaduženja

dobrovoljan dolazak

nije propisano vrijeme boravka posjetitelj odlučuje o ponudi

9

postavljanje ciljeva, nastavni planovi, nastavni programi

školski sat se odvija kad je učitelj prisutan

sankcije ispiti, ocjene besplatna

(uglavnom)

trajna prisutnost ponude originalnih predmeta koje posjetitelj dolazi vidjeti

posjet se naplaćuje (uglavnom)

Metode simuliranje i strukturiranje procesa razumijevanja, rasprave i djelovanja

(često) frontalna nastava

učenici sjede za stolom

učenici imaju određeno, fiksno mjesto

usmjeravanje pogleda na nešto posebno, simuliranje procesa slušanja i gledanja

grupiranje oko izložbenih predmeta

učenici uče u pokretu učenici određuju sami svoju blizinu i

udaljenost prema predmetu, pedagogu/-inji i suučenicima

Učenje stalno učenje formalno učenje učenje kojim

upravlja druga osoba

rutina objašnjavanje

nestalna ponuda učenja spontano učenje osoba uči sama doživljaj iskustvo

10

2.2. Je li omjer uloženog i dobivenog pravi? Nasuprot visokom trošku potrebnom za posjet muzeju…

Škola Muzej Organizacija prijevoz/pratnja zastupanje informiranje roditelja dopuštenje

Organizacija na licu mjesta kalkulacija (naplata ulaznica?)

Resursi (vrijeme i novac) priprema evaluacija, čuvanje rezultata nadoknađivanje izgubljenih sati/gradiva ulaznice i troškovi prijevoza dokumentacija/izvještaji

Resursi (vrijeme i novac) osoblje materijal vrijeme za razvijanje koncepata vrijeme za stalno istraživanje eventualni treći partner posebne prostorije, radionice dokumentacija/izvještaji

Povećan rizik heterogenost školskih grupa dolazi jasnije do

izražaja disciplina odvraćanje pažnje obvezan nadzor

Povećan rizik senzibiliziranje nadzora prilagodbe grupama, upute za

ponašanje sigurnost

…stoji velika "dodatna vrijednost" suradnje.

Škola Muzej

motivacija kroz izvanškolsko upravljanje znanjem

osjetilni podražaji, trajni dojmovi kroz učenje ispred originalnog predmeta

novi procesi učenja produbljivanje i umrežavanje znanja jačanje kompetencija mjesta poveznice s javnim kulturnim

životom prilika za stvaranje kulturnoga profila škole

zadržavanje postojeće i privlačenje nove publike

rast broja posjetitelja nove ciljne grupe za kojima se inače

nije posezalo novi sadržajni impulsi

(muzej koji uči) legitimacija, obrazovni zadatak pozicioniranje kao mjesta kulture i

učenja u društvenom okruženju

11

2.3. Kako naći prave partnere U školama: U tajništva škola dnevno dolazi bezbroj poziva različitih ponuda za natječaje i moguće suradnje. U želji da se u hrpi molbi neka od njih istakne i djeluje konkretno i jasno, može biti koristan razgovor s učiteljima/nastavnicima ili vodstvom škole, kao i predstavljanje muzeja na skupovima učitelja/nastavnika. Kod posebno najavljenog predstavljanja za učitelje/nastavnike (npr. kod stručnog usavršavanja, seminara za pripravnike) moguće je sadržajno i metodički iscrpno predstaviti konkretne ponude za učenike. Umjesto predavanja, poželjnija je jasna i pregledna prezentacija s posebnim metodama i ciljevima posredovanja. Tu je mnogo puta korisno uključiti lokalnu školu kao posrednika. U muzejima: U Njemačkoj trenutno ima više od 6000 muzeja. Osim umjetničkih, tu su i prirodoslovni, tehnički i industrijski muzeji, muzeji na otvorenom, povijesni i arheološki muzeji, kulturno-povijesne specijalne zbirke te brojni lokalni muzeji. U mnogim manjim muzejima često se radi volonterski i nema pedagoških stručnjaka, a ipak su upravo ti muzeji vrlo otvoreni za zajedničke projekte i tu se može ostvariti ono što je kod velikih muzeja nezamislivo. Veliki muzeji s druge strane imaju muzejskopedagoške odjele u kojima učitelji/nastavnici mogu lakše naći osobu za kontakt. U potrazi za muzejom zbog kratkoročne ili dugoročne suradnje, već pogled na okosnicu zbirke nekog muzeja može pomoći u pronalasku odgovarajućeg partnera. I neobične kombinacije imaju svoju čar te se primjerice na izložbi o polarnim ekspedicijama mogu prikazati globalizacijske teme, ili u povijesnom muzeju tehnički razvoj. Kod dugoročne se suradnje preporučuje pronaći partnersku ustanovu koja se nalazi u blizini.

12

3. Primjeri dobre prakse Škola u muzeju Partneri Kršćanska gimnazija Spalatin, Altenburg Muzej Lindenau Altenburg Nastavni predmeti uključeni u projekt Likovna kultura, vjeronauk, njemački jezik, povijest, latinski jezik Učenici uključeni u projekt 50 učenika/učenica 6. razreda podijeljeno u dvije grupe od 25 učenika/učenica po polugodištu Trajanje Školska godina 2010./2011.: svaka grupa po 6 mjeseci, tjedno 2 sata Ideja Učenici jednom u tjednu dolaze na nastavu likovne umjetnosti u muzej. Upoznaju se s umjetničkim zbirkama muzeja i umjetnički se angažiraju. Razradom nastavnih materijala rezultati ovakvoga rada postali su prenosivi i kasnije su prošireni na druge razrede. Dobra praksa Nastava likovne umjetnosti odvijala se za učenike 6. razreda gimnazije Spalatin čitavo jedno polugodište isključivo u Muzeju. Isto je bilo omogućeno zahvaljujući suradnji profesora i muzejskih pedagoga, obilježenoj punim povjerenjem, blizinom dviju institucija te dostupnošću prostorija Umjetničke škole koje se nalaze u Muzeju. Za vrijeme rada učenici hodaju kroz prostore Muzeja i Umjetničke škole. Upoznaju zbirke muzeja i rade s materijalima i tehnikama iz određene epohe. Tijekom projekta škola@muzej, ono što se započelo intenzivno se razvijalo dalje: došlo je do kreativnih približavanja, korištenja muzejskog kovčega, izrade mape primjerene njihovoj dobi i mape za praktične radove. Radna bilježnica, koja se sastoji od teorijskih osnova prilagođenih dobi učenika kao i od praktičnih radova, trajno osigurava rezultate učenja. Umjetnička svečanost na kraju godine okrunila je učeničke napore te su oni javno pokazali rezultate svoga rada roditeljima, poznanicima i javnosti.

Ovaj je projekt od posebnog interesa za suradnju škola i muzeja jer se uspjelo u sljedećem: uz dobru suradnju učitelja/nastavnika i muzejskih pedagoga uspjelo se iskoristiti

kvalitete institucija a pritom poštovati njihove različite „ritmove“ i interese odnosno prioritete;

na osnovi zajedničkog rada, u svakom se polugodištu ostvario umjetnički susret posebnog intenziteta;

iskoristio se rad u radionici "drugog" mjesta, Umjetničke škole, koja je izvorno umjetničko mjesto i potiče razvijanje interesa za umjetnost.

13

Sučelje. Umjetnički klub Bremen susreće školu Partneri Gimnazija Horn, Bremen Umjetnička galerija Bremen Muzej za modernu umjetnost, Weserburg Nastavni predmeti uključeni u projekt Likovna kultura, njemački jezik, povijest, politika Učenici uključeni u projekt 30 učenika/učenica 9. razreda Trajanje Školska godina 2010./2011. Ideja Učenici se bave umjetničkim djelima Muzeja i stvaraju vlastita djela na temelju muzejskih. Zajedno s umjetničkim klubom Bremen rade izložbu školskih radova. Dobra praksa Na početku odvojeno, a kasnije paralelno, mladi iz Umjetničkog kluba Bremen bavili su se u Muzeju istim umjetničkim djelima kojima su se učenici 9. razreda Gimnazije Horn bavili u školi. Prilikom njihovog prvog susreta u Weserburgu, mladi su zaigrano upoznali učenike s originalnim predmetima Muzeja. Za vrijeme rada s muzejskim predmetima nastala su vlastita umjetnička djela gimnazijalaca i mladih iz umjetničkog kluba. Svi sudionici projekta svoja su iskustva pomoću asocijacija, skica i spontanih dojmova zapisali u tri projektna dnevnika. Tako je nastala daljnja komunikacijska nit među sudionicima i mladima. Umjetnički klub je naposljetku predstavio izabrane radove na izložbi u Weserburgu. Učenici i mladi za izložbu su priredili katalog te program vodstava i posredničkog rada. Paralelan rad u školi i u umjetničkom klubu funkcionirao je dobro zahvaljujući redovitim susretima voditelja projekta na kojima su kratkoročno i informativno razmjenjivali i dogovarali teme. Ovaj je projekt od posebnog interesa za suradnju škola i muzeja jer se uspjelo u sljedećem: zahvaljujući dobrom dogovoru profesorice i muzejske pedagoginje, profitirati od

paralelnih radnih procesa u različitim grupama; voditi i međusobno ispreplitati različite oblike sudjelovanja učenika i ponudu

slobodnog vremena; razbiti pravila i strukture škole i muzeja stvarajući "treći prostor" u kojem su oni koji

podučavaju i oni koji uče mogli biti u ravnopravnoj poziciji; uključivanjem Umjetničkog kluba Bremen, osvijestiti učenike da su granice između

školskog gradiva i osobnog interesa neodređene.

14

Povjestice i povijest

Partneri Škola Heinrich-von-Stephan, Berlin (Reformirana pedagoška međukonfesionalna škola) Njemački povijesni muzej, Berlin Nastavni predmeti uključeni u projekt Izborni tečaj s predmetima: povijest, njemački jezik, likovna kultura Učenici uključeni u projekt 16 učenika/učenica 7. i 8. razreda Trajanje Školska godina 2010./2011., 2 školska sata u tjednu Ideja Učenici stvaraju "povijest" od eksponata koje su sami izabrali te ih predstavljaju u stripu. U drugom koraku, s usvojenom stručnošću, izabiru neki predmet iz svoje obiteljske povijesti te njihov osobni predmet i strip postaju eksponati koje će izložiti na samostalnoj izložbi. Dobra praksa Učenici koji su odabrali ovaj izborni tečaj više su puta posjećivali Muzej da bi se upoznali s predmetima, istražili njihovu povijest, promotrili arhitektonske modele drugih izložbi te se upoznali s radom muzejskih pedagoga, dizajnera i voditelja odjela. Nakon što su izabrali jedan predmet, nacrtali su strip. Uz pomoć ilustratora, koji je učenike više nastavnih sati podučavao osnovnim tehnikama crtanja i oblikovnim elementima stripova, pretočili su svoje vlastite priče u stripove. Na kraju projekta učenici su svoje radove predstavili na samostalno priređenoj izložbi u galeriji u neposrednoj blizini škole. Učenici su za izložbu osim toga samostalno dizajnirali pozivnice, legende za predmete te osmislili na koji će način predmeti biti izloženi, za što im je Muzej posudio vitrine. Povrh toga, organizirali su i otvaranje izložbe i nudili vodstva četiri dana u tjednu tijekom kojih je izložba bila otvorena. Za suradnju škola i muzeja ovaj je projekt od posebne važnosti jer se uspjelo u sljedećem: uspostaviti vrlo tijesnu suradnju profesora i muzejske pedagoginje, punu

povjerenja, pri čemu je prednost bilo to što je profesor nekadašnji zaposlenik Muzeja;

iskoristiti stručne prednosti partnera u projektu: muzeja s fundusom originalnih predmeta zbog stručnog znanja o predmetima, a škole zbog povijesnog konteksta i izbornog tečaja, čime je omogućen nekonvencionalan rad s vanjskim suradnikom

15

(ilustratorom) te su partneri projekta mogli dobiti dodatnu ekspertizu, odnosno profesori i muzejski pedagozi sami su postali učenici;

profesor i muzejska pedagoginja u svakoj su projektnoj fazi raspravljali o situaciji u grupi i o školskim radovima – s učenicima ili bez njih;

evaluirati rad učenika u međukoracima i dovršene stripove predati Muzeju u okviru službenog termina;

postaviti izložbu na „trećem mjestu“ odnosno u učeničkom "kvartu", čime je privukla više posjetitelja.

16

Uvjeti: što je potrebno za uspješnu suradnju Kada škola i muzej provode zajednički projekt, učenicima to podrazumijeva novo okruženje za učenje, zanimljive predmete za gledanje i diranje, drugačije pristupe temama od onih u školi, osjetilna iskustva, nove metode i spoznaje. No, postavljaju se i neka pitanja: Kakvu ulogu imaju učitelji/nastavnici u projektu? Koliko se djelatnik ili djelatnica muzeja mora prilagoditi predodžbama škole o suradnji? Kako se postavljaju pravila za dolazak u muzej i za rad na projektu? Za uspješan suradnički projekt nije potrebna samo strast i angažman učitelja/nastavnika i muzejskih djelatnika. Potrebna je uključenost u svijet, izazov i sudjelovanje učenika. Svi sudionici projekta moraju razviti uzajamno povjerenje, koje signalizira prepoznavanje kompetencije drugoga. Mora biti očito da su učenici dobrodošli u muzej i da učitelji/nastavnici i muzejski djelatnici vjeruju kako se učenici mogu kretati kroz muzej puni poštovanja. Učenici trebaju i smiju iznijeti svoje stručno mišljenje te aktivno sudjelovati u oblikovanju projekta. Učitelji/nastavnici i muzejski djelatnici moraju biti fleksibilni, dopustiti promjene kod projekta i podupirati ih ali pritom ne izgubiti prvotnu ideju iz vida. Da bi se suradnja olakšala, korisno je postići strukturne dogovore. Prije početka projekta mnogi čimbenici moraju biti uzeti u obzir i promišljeni. 1. Organizacijski uvjeti i okvirni ustroj projekta Uspjeh neke suradnje uvelike ovisi o različitim strukturnim uvjetima kao što su financiranje i zaposlenici. Najvažnije odrednice su: a) Ideja Na početku suradnje stoje ideja i želja za zajedničkim radom koje stvaraju okvir projekta. To su temeljne pretpostavke za uspješnu suradnju. Sudionici nakon toga dogovaraju: zajedničku predodžbu o cilju projekta i što će biti sadržaj projekta.

b) Sudionici Projekt živi od onih koji u njemu sudjeluju. Oni koji rade na projektu, dakle učitelji/nastavnici, učenici, muzejski pedagozi, uprave dviju institucija, roditelji itd., odlučujući su za njegov uspjeh. Zato treba dobro promisliti koji će zaposlenici sudjelovati na projektu i koliko je stručnjaka na raspolaganju za provedbu projekta. Za sve je važna razmjena mišljenja i stalno promišljanje projekta, za što se mora stvoriti dovoljno prostora i vremena. Kod dugoročnih suradnji dobro su rješenje redoviti radni sastanci na kojima se može preispitati ustroj projekta, prethodni dogovori oko suradnje, nadležnosti i sl. U teškim fazama projekta moglo bi biti korisno dovesti vanjskog suradnika ili suradnicu koji će u ulozi moderatora sa sudionicima raspravljati o problemima i pomoći im u traženju rješenja.

17

Važne odrednice su: međusobna suradnja i potpora školskog i muzejskog vodstva; dovoljan broj stručnih djelatnika u muzeju kao i njihova stručnost; oslobađanje učitelja/nastavnika od nastave radi rada na projektu; uključivanje učenika od početka; uključivanje roditelja; uključivanje vanjskih suradnika (umjetnika, glumaca, glazbenika, svjedoka vremena,

starijih ljudi, lokalnih kulturnih ustanova itd.); osiguranje dostupnosti zaposlenika za vrijeme cijelog projekta; pouzdana suradnja preko timova u institucijama; obrazovanje i daljnje usavršavanje svih sudionika (pogotovo kod dugoročnih

projekata); jasna podjela odgovornosti; uzimanje u obzir kapacitete zaposlenika. c) Prostor i vrijeme Sljedeći važan čimbenik za trajno uspješnu suradnju je prostor u kojem će se projekt realizirati. To se ne odnosi samo na prostorije u institucijama nego i na blizinu samih institucija, zato što: prostorna blizina olakšava rad i tako se može uštedjeti vrijeme; u institucijama bi trebalo biti dovoljno mjesta za rad na projektu, odnosno jedna bi

radna prostorija u jednoj od institucija trebala biti trajno dostupna za potrebe projekta;

struktura projekta treba biti prilagođena količini vremena na raspolaganju; moraju se dogovoriti vremenski okviri, tj. rokovi; od početka bi trebalo predvidjeti dovoljno vremena za stalno promišljanje projekta. d) Oprema Za potrebe projekta koriste se razni materijali i oprema. Zbog toga bi trebalo unaprijed razjasniti koje će materijale i opremu svaka od institucija staviti na raspolaganje. Treba promisliti: Koji su materijali potrebni za projekt? Tko se brine za što (radne materijale za oblikovanje, tehničku opremu, tiskane

materijale, letke itd.)? Kako organizirati nužni prijevoz (eventualno pomoću nekog sponzora)? Što je potrebno pripremiti za susrete i završnu prezentaciju (tehničku opremu,

komunikacijske proizvode)?

18

e) Financiranje Na početku projekta treba razjasniti: Koliko vlastitih sredstava stoji na raspolaganju? Mogu li se nužni troškovi smanjiti izuzećem nekih od sudionika iz projekta? Kako se mogu nabaviti dodatna financijska sredstva (npr. fundraisingom)? Mogu li se pribaviti neka dodatna sredstva (npr. vožnja autobusom preko mjesnog autobusnog poduzeća, radni materijali i sl.)? Kako regionalno umrežavanje može olakšati traženje sponzorskih sredstava i potporu

u vidu donacija predmeta korisnih za određeni projekt? Koji se zakoni o školama i porezno-pravne smjernice moraju poštovati kod mjera

financiranja (ne zaboraviti da su propisi u svakoj saveznoj pokrajini drugačiji te ih istražiti)?

f) Umrežavanje Stvaranje mreža s drugim vanjskim partnerima, posebno lokalnim i regionalnim, ima veliku ulogu u uspješnoj realizaciji suradnje. Stoga je kvalitetno umrežavanje sudionika projekta vrlo važno da bi se dobila najbolja moguća projektna struktura i da bi se mogli slijediti zajednički ciljevi. Mreže su isto tako od velike pomoći kod predstavljanja projekta nekoj instituciji. Preko vanjskog partnera može se jasno pokazati važnost projekata za imidž škole. Redovni izvještaji za tisak potiču javno prihvaćanje suradnje. Priznanje projekta koje je došlo od treće institucije, u idealnom scenariju praćeno potporom neke važne javne osobe, podupire trajan interes institucija za provođenjem suradnje. Osim toga, za dobivanje financijskih sredstava i opreme vrlo je vrijedno stvaranje mreže koja je pozitivno nastrojena prema projektu, a uključivanjem većeg broja partnera može se osigurati održivost projekata. Važne razine umrežavanja: učitelji/nastavnici muzejski djelatnici učenici roditelji i njihove mreže zainteresirana javnost tisak, (lokalni) mediji grad s njegovim institucijama lokalna politika druge kulturne ustanove tvrtke sponzori sveučilišta/visokoškolske ustanove vanjski stručnjaci

19

Mogućnosti provedbe umrežavanja Metode bilteni za učitelje/nastavnike ponuda daljnjeg obrazovanja i stručnog usavršavanja za učitelje/nastavnike posebni događaji za vodstvo škole školska članstva, školske godišnje ulaznice termini za tisak/medije, dani otvorenih vrata prilozi za školske godišnje izvještaje ili godišnjake letci i sl. (npr. fotografija muzejskog izloška kao razglednica/posjetnica) Strategije istraživanje na licu mjesta (koje su aktivnosti posljednjih godina obilježile određeno

područje te pozicioniranje na temelju toga) korištenje aktualnih pojmova/sadržaja odnosno nadovezivanje na aktualne,

relevantne i javno prihvaćene rasprave osviješteno imenovanje i komuniciranje očekivanih rezultata ("stvaranje vrijednosti")

20

Umreženost unutar jednog projekta Institucija Ljudi

PROJEKT

učenik

muzejski

djelatnici

škola muzej

roditelji

učitelj

zajednice

tisak

lokalni mediji

kulturne institucije

vanjski stručni

suradnici

grad

obrazovna ustanova

općina

politika

sponzori

komore

tvrtke

poduzeća

društva

internet

grupe vršnjaka

21

2. Ugovor o suradnji kao temelj zajedničkog rada Temelj suradnje čini ideja, koju oblikujemo i strukturiramo zajedno, te definirani ciljevi i metode projekta. No osim sadržajnih uvjeta za ostvarenje projekta, postoje i oni vanjski koje je najbolje promisliti već na početku suradnje, zajedno ih dogovoriti i prije svega čvrsto ih se držati. Za to mogu biti korisni ugovori o suradnji. Ugovori o suradnji čine se kao dodatan birokratski napor, ali u praksi mogu biti od velike pomoći. U svakom bi projektu trebalo ispitati je li ugovor o suradnji smislen za projektne partnere. Kod takvog jednog ugovora mogu se utvrditi sasvim konkretne nadležnosti i odgovornosti koje će strukturirati suradnju za projektno razdoblje i isto tako za vrijeme nakon što projekt završi. Osim toga ugovore o suradnji treba formulirati relativno slobodno i otvoreno kako bi se mogle ostvariti promjene, primjerice u strukturi zaposlenih i financiranju. Naravno, ugovore se u svakom trenutku može ispitati i promijeniti. Na njih treba gledati kao na sporazum koji se dalje razvija, koji regulira mnoge važne "sitnice" (ljudi, sredstva itd.) i povezuje partnere. Svaka suradnja treba pronaći svoj vlastiti oblik ugovora o suradnji. Već prema potrebi on može sličiti pravnom ugovoru, ali isto tako može biti formuliran vrlo otvoreno i prijateljski. Što dakle spada u ugovor o suradnji: predstavljanje cjelokupnog koncepta (projektni sadržaj/tema, osnova suradnje,

dodirne točke) nadležnosti (tko preuzima koju ulogu, tko će potpisati ugovor, hoće li ga potpisivati i

učenici) financiranje osiguranje/prijevoz/obvezan nadzor komunikacijski kanali (tko je kontakt-osoba, za koga i u kojem slučaju) promidžba (komunikacija s javnošću i medijima) razmatranje mogućih kamena spoticanja plan B (što je rješenje kod mogućeg neuspjeha)

22

Predložak

Ugovor o suradnji

između

ŠKOLE

NASLOV

koju zastupa: OSOBA XY

u daljnjem tekstu pod imenom ŠKOLA XY i

MUZEJA NASLOV

kojeg zastupa: OSOBA XY

u daljnjem tekstu pod imenom MUZEJ XY

donesen je sljedeći ugovor:

1. Sadržaj

Škola XY i muzej XY sklapaju suradnju za razdoblje od D.D.MM.GGGG. do D.D.MM.GGGG. Za to vrijeme radit će se na projektu s temom XY u XY razredima.

OPIS PROJEKTA

- sadržaj - tema - cilj projekta - vrsta i opseg projekta - uključivanje učenika u koncepciju projekta - mogući kameni spoticanja - mogući treći partner/regionalna umreženost - teži li se trajnoj suradnji

23

Predložak

2. Zadaci

U okviru partnerstva/suradnje partneri projekta preuzimaju sljedeće zadatke: Muzej: POJAŠNJENJE PODJELE ZADATAKA U PODRUČJIMA: - nadležnosti - sredstva/financije - prostor - oprema - sadržajna priprema - pedagoška provedba - PR (reklamiranje, izdanja, kontakt s tiskom/medijima itd.) - osiguranja Škola: POJAŠNJENJE PODJELE ZADATAKA U PODRUČJIMA: - nadležnosti - sredstva/financije - prostor - oprema - sadržajna priprema - pedagoška provedba - PR (reklamiranje, izdanja, kontakt s tiskom/medijima itd.) - osiguranja - prijevoz učenika Prema dogovoru mogu se u obostranom ugovoru podijeliti i drugi zadaci.

3. Financiranje

Financiranje projekta odvija se kako slijedi: OVAJ PLAN SADRŽI POPIS OČEKIVANIH TROŠKOVA I FINANCIRANJA:

1. Sredstva muzeja 2. Sredstva škole 3. Sredstva iz drugih izvora 4. Pokroviteljstvo/druga dobivena sredstva

24

Predložak

4. Osnovni plan projekta

TOČAN VREMENSKI PLAN ZA CIJELI PROJEKT:

- završetak dogovora o suradnji - pripremna faza - početak faze provedbe

o pojedinačni koraci faze provedbe o sadržajno oblikovanje pojedinačnih projektnih sastanaka o završna priredba/predstavljanje rezultata projekta itd.

- kraj projekta - evaluacija

5. Trajanje i kraj suradnje

Suradnja je započela DD.MM.GGGG. i završit će DD.MM.GGGG. Želja nam je nastaviti suradnju i nakon toga. U tom slučaju ugovor o suradnji može se produžiti ili se može dogovoriti modificirana nova suradnja. Taj ugovor obje strane mogu pismeno otkazati u svako vrijeme u roku od 8 tjedana. MJESTO, datum _________ ZASTUPNIK ŠKOLE ZASTUPNIK MUZEJA IME ŠKOLE IME MUZEJA

25

3. Primjeri dobre prakse Igre uloga – na tragu priča i identiteta Partneri Škola Pestalozzi, Soltau (škola za djecu s posebnim potrebama) Muzej igračaka Soltau Nastavni predmeti uključeni u projekt Svi nastavni predmeti Učenici uključeni u projekt 17 učenika/učenica 7. i 8. razreda Trajanje Školska godina 2010./2011. Ideja Učenici proučavaju igru u svim njenim aspektima, posebno s aspekta uzrasta i spola. U drugom se koraku usvojene spoznaje primjenjuju u praksi. Dobra praksa Učenici su svaki tjedan po dva školska sata proučavali igru i djetinjstvo. Uživjeli bi se u drugo vrijeme i životne okolnosti, raspravljali o povijesnim i spolnim ulogama te preispitivali vlastitu sliku o sebi. Uglavnom je muzejski tim dolazio u školu jer je tamo bila bolja situacija s prostorom. Škola je za projekt rezervirala svoj vlastiti prostor u kojem su oprema i radni materijali mogli ostati. Ponekad su učenici ipak posjećivali Muzej ili druge kulturne ustanove. Kratkom rasponu pažnje učenika s posebnim potrebama doskočilo se čestim mijenjanjem metoda i medija. Tako se primjerice radilo s tekstovima, slikama, filmovima, igrama i organiziralo izlete u druge institucije. Na kraju projekta učenici su dobili zadatak da od drva izrade dvije fliper-igračke, od kojih je jedna ostala u školi, a druga u Muzeju. Ovaj je projekt od posebnog interesa za suradnju škola i muzeja jer se uspjelo u sljedećem: zahvaljujući odgovarajućem pristupu osoblja i uz dobar dogovor škole i muzeja,

etablirati vrijednu i dugoročnu ponudu za grupu koja u muzejima nije bila dovoljno zastupljena;

uz dobru podršku vodstva obaju institucija, stvoriti optimalne uvjete za suradnju učitelja/nastavnika i muzejskih djelatnika;

bitno poduprijeti projekt s fleksibilnim rukovanjem školskim nedostacima poput nastavnih planova i vremena;

dobrom komunikacijom s lokalnim okruženjem, povući daljnja sredstva od sponzorstva lokalnih poduzeća.

26

Made in… – globalizacija u tekstilnoj industriji Partneri Škola Freiherr-vom-Stein, Neumünster (međukonfesionalna škola) Muzej tkanina + tehnika, Neumünster Nastavni predmeti uključeni u projekt Izborni tečaj Učenici uključeni u projekt 20 učenika/učenica 9. i 10. razreda; igra simulacije za učenike/učenice 7. razreda Trajanje Školska godina 2010./2011. Ideja Učenici se bave proizvodnjom tekstila u vremenima globalizacije te koncipiraju igru simulacije za niže razrede o ekološki osviještenoj i etički korektno proizvedenoj modnoj odjeći. Dobra praksa Učenici su se u okviru izbornog tečaja koji se održavao svaki tjedan bavili ustrojem tekstilne industrije u globaliziranom svijetu. Na početku se učenike uvelo u temelje gospodarstva, a zatim su se pojmovi i mehanizmi detaljno raspravljali i tumačili kroz igre uloga i simulacije. Skupljeno je znanje razjašnjeno tako što je jedna modna kuća posjetila školu, a s vlasnikom tvrtke je napravljen intervju. Učenici su intenzivno pripremali ovaj intervju i naknadno ga obrađivali. Naposljetku su razvili igru simulacije za mlađu djecu u kojoj su ona stvarala modnu odjeću koja je trebala biti originalna i dugog vijeka. Tu modnu odjeću predstavili su na modnoj reviji na modnom sajmu u Muzeju. Stariji učenici su kao mentori preuzeli odgovornost za modne marke mlađih učenika i tako aktivno pridonijeli uspjehu modnog sajma. Ovaj je projekt od posebnog interesa za suradnju škola i muzeja jer se uspjelo u sljedećem: osigurati kvalitetno vođenje projekta uključivanjem vanjske muzejske pedagoginje; pridobivanjem vanjskog suradnika iz svijeta mode, stručnjaka koji se odlično

razumije u tematiku, kao i sponzora; postići visoku motiviranost učenika kroz uključivanje u javni modni sajam izvan

škole, tj. u Muzeju.

27

100 godina filma u Babelsbergu Partneri Gimnazija Voltaire, Potsdam Muzej filma, Potsdam Nastavni predmeti uključeni u projekt Izborni tečaj "Mediji i komunikacije", njemački jezik, umjetnost, povijest, glazbena kultura Učenici uključeni u projekt 10 – 20 učenika/učenica 6. – 9. razreda Trajanje Školska godina 2010./2011.; Projektni tjedan za cijelu školu Ideja Učenici se bave procesom nastanka filma od prve ideje do kino-premijere i oblikuju popratne sadržaje za novi stalni postav Muzeja. Dobra praksa Istodobno s radom na novom stalnom postavu Muzeja filma, učenici su istraživali njemačku povijest filma. (Isprva je planirano napraviti filmske priloge za budući stalni postav no otegotna je okolnost bila što je planiranje stalnog postava još bilo u tijeku.) Nakon toga su napisali scenarije vezane uz proces produkcije filma, oslanjajući se na već postojeći kratak film. Zbog toga su organizirali više radionica i intervjua sa stvaraocima filma, npr. s kamermanom i redateljem. Ugovor o suradnji čvrsto je odredio zajednički rad škole i Muzeja, ali je isto tako dopustio i uvođenje određenih promjena u projekt. Za suradnju škola i muzeja ovaj je projekt od posebnog interesa jer se uspjelo u sljedećem: na početku su definirane odgovornosti na projektu, i to na način da su omogućene

nužne promjene tijekom projekta; uključivanjem vanjskih suradnika poput profesionalnog kamermana i redatelja,

projekt je obogaćen elementom stručnosti koji je učenike dodatno motivirao i omogućio konkretiziranje zamišljenoga rada na projektu.

28

Mali svijet u kovčegu

Partneri Škola za pomoć u obrazovanju Tüllinger Höhe, Lörrach Muzej Burghof, Lörrach Nastavni predmeti uključeni u projekt Povijest, njemački jezik, umjetnost Učenici uključeni u projekt Provedba u tri razreda: 8 učenika/učenica iz razreda za djecu s posebnim potrebama (6. – 8. razred), 5 učenika/učenica srednje škole (7. razred), 10 učenika/učenica osnovne škole (3. – 4. razred) Trajanje Od studenoga 2010. do lipnja 2011., pet modula za svaki razred u trajanju 6 – 8 tjedana Ideja Učenici istražuju povijest predmeta iz stalnog postava Muzeja. Na temelju svojih rezultata oblikuju kovčeg koji će izložiti u Muzeju i predstaviti drugim razredima. Dobra praksa Učenici su u projektu "Mali svijet u kovčegu" upoznali muzej kao mjesto u kojem se svjedoci i tragovi prošlosti skupljaju, čuvaju i izlažu. Oblikovali su vlastiti putni kovčeg s izlošcima kojima su omogućili da pričaju o svojoj povijesti. Na temelju odabranih predmeta, uvježbavali su različite metode istraživanja te su u tu svrhu u projekt uključene i druge institucije. U Gradskoj su knjižnici učenici koristili internet i knjige za svoje istraživanje, a u susjednom Domu umirovljenika vodili su intervjue s korisnicima Doma za koje su se intenzivno pripremali. Na ovaj je način ostvaren međugeneracijski dijalog koji ne bi nastao ni na koji drugi način, a koji je ostavio snažan dojam na učenike. Ovaj je projekt od posebnog interesa za suradnju škola i muzeja jer se uspjelo u sljedećem: projekt sadržajno proširiti uključivanjem drugih institucija; kroz projekt povezati različite generacije; ojačati društvene vještine i kompetencije učenika preko susreta s umirovljenicima; podupirati i vježbati metode znanstvenog istraživanja i istraživanja oslonjenog na

medije; suradnjom različitih kulturnih i obrazovnih institucija stvoriti trajnu umreženost

unutar lokalnog kulturnog okruženja.

29

Praksa: kako ostvariti suradnju U muzeju učenici sa svim osjetilima mogu istraživati jedan drugi svijet, koji im u udžbenicima i ili u učionici ne stoji na raspolaganju. Tako primjerice mogu promatrati originale slika, istraživati funkcije starih obrtničkih alata i seoske kuće, otkriti rijetke predmete u depou muzeja ili u timu osmisliti izložbu. Poželjno je da se škola i muzej dogovore oko dugoročne suradnje koja bi bila više od prigodnog posjeta muzeju u sklopu školskog izleta na kraju školske godine. Takva dugoročna suradnja škole i muzeja može se sastojati od redovitog posjeta muzeju, npr. kod određene generacije učenika ili u određenom vremenskom razdoblju, ali isto tako to može biti neki dugoročan projekt. Sudionicima stoje na raspolaganju različiti oblici i metode suradnje, sukladno željenim krajnjim rezultatima, a mogu se odabrati ovisno o dobi učenika i raspoloživom vremenu. 1. Projekti i njihovo planiranje Na početku jedne duge suradnje često stoje prvobitna ideja i osobni kontakt. Jasna podjela odgovornosti, stalna razmjena mišljenja i razumijevanje za "drugu stranu" dobre su pretpostavke za uspješnu suradnju. Pojedinačni procesi u projektu i radni koraci nabrojeni su u pridodanom podsjetniku. Opsežno nabrajanje trebalo bi upozoriti na moguće kritične "kamene spoticanja". Sadržajna povezanost jednog projekta s nastavnim planom olakšava učiteljima/nastavnicima da iskustva prilikom posjeta muzeju povežu sa školskom svakodnevicom. No suradnja s muzejom za škole ima smisla i onda kada na prvi pogled nema direktne povezanosti s nastavnim planom.

30

Podsjetnik

Koraci kod planiranja suradnje

Planiranje suradnje

pripremni posjet muzeju/pripremni posjet školi zajedničko pronalaženje ideja učitelja/nastavnika, učenika i

muzejskih djelatnika za neku temu relevantnu za nastavu suradnja uz pomoć nastavnih predmeta kao što su njemački

jezik, umjetnost i zemljopis moguća suradnja s vanjskim suradnicima (npr. arhiv, ured

za zaštitu spomenika, kazalište, kino, plesni centar, orkestar, svjedoci vremena, dom umirovljenika itd.)

Priprema s učenicima

ispitivanje interesa učenika sastavljanje grupe (npr. po krajevima iz kojih dolaze, spolu,

poteškoćama, migracijskoj pozadini, vjerskoj pripadnosti)

predznanje učenika upoznavanje s institucijom muzeja

Pojašnjavanje situacije u muzeju

osoba za kontakt u muzeju ponude u muzeju (vodstva, radionice) radno vrijeme muzeja troškovi (prijevoz, ulaznice)

Pojašnjavanje situacije u školi

odobrenje vodstva škole dogovor termina dogovor s kolegama pratitelji učenika

Ciljevi suradnje/kvaliteta procesa

redovna komunikacija suradnika u projektu u slučaju neuspjeha kod projekta, smisliti "plan B" i

provesti ga čuvanje rezultata projekta raspravljanje o pitanjima i mišljenjima učenika definiranje i rad na završnom proizvodu/završnoj

prezentaciji odnos s javnošću (učitelji/nastavnici, muzeji, roditelji itd.)

Mogućnosti informiranja

eventualno dostupni zapisi o nekom projektu u muzeju uključivanje stručnjaka unutar ili izvan muzeja

(znanstvenici, restauratori, umjetnici, svjedoci vremena itd.)

Ostalo informiranje roditelja (promijenjen nastavni plan,

dodatni troškovi, dopuštenje za fotografiranje i sl.) pravila ponašanja za učenike

31

2. Oblici suradnje Koliko različitih muzeja (umjetnički, tehnički, prirodoslovni, arheološki, muzeji na otvorenom, muzeji obrta, dvorci-muzeji i mnogi drugi) toliko za učenike različitih mogućnosti njihovog aktivnog korištenja. One se protežu od jednog obilaska muzeja do dugoročnih projekata koji se u muzeju mogu odvijati u pravilnim razmacima tijekom cijele školske godine. Učitelji/nastavnici i muzejski stručnjaci trebali bi zajedno odabrati određen oblik suradnje, uključujući pritom i učenike, a zatim bi ga trebali prilagoditi određenom uzrastu i željenom obrazovnom sadržaju. Postoje sasvim različiti oblici suradnje između škole i muzeja. Vodstva spadaju u standardnu ponudu muzeja. Moguće je odabrati vodstva koja uključuju dijalog s učenicima, kazališna vodstva, vodstva sa sudjelovanjem učenika, vodstva s radionicom ili oblik vodstva u kojem učenici vode učenike. Kod nekih se projekta (npr. projektni dani, projektni tjedni ili dugoročni projekti) u centru pažnje nalazi aktivan učenik. Dugoročne suradnje mogu sadržavati sljedeće: redovite projektne dane, projektne tjedne ili dugoročan projekt, nastavu u muzeju, jedan dan u tjednu proveden u muzeju u određenom vremenskom razdoblju, redovite muzejske aktivnosti u školskoj svakodnevici, ponavljanje projekta s istim uzrastom, ponude muzeja s aktivnostima u prijepodnevnim ili poslijepodnevnim satima u jednoj

školskoj godini za cjelodnevne škole, za vrijeme redovite nastave ili kao izvannastavna aktivnost.

Osim toga, muzeji raspolažu i materijalima koji produbljuju uvid u pojedinačne izloške ili tematska područja kao što su:

muzejski kovčeg priručnici za nastavu radni listovi mape za sastavljanje predmeta, pitalice itd. Mnogi od ovih materijala prikladni su za pripremu i/ili evaluaciju posjeta muzeju. 3. Metode Osim stručnih informacija o izlošcima i o temi izložbe, učenicima bi trebali biti dostupni i elementi koju su usmjereni na djelovanje u zajedničkom projektu. Za rad s učenicima u muzeju prikladni su pristupi koji aktiviraju, koji učenike navode na samostalnu djelatnost i unapređuju njihove stručne, metodičke i društvene kompetencije. Muzej nudi dobre pretpostavke za učenje umjetničkih i oblikovnih tehnika, kreativnih i razigranih metoda, kao i za istraživanje svim osjetilima. Kroz upoznavanje i oponašanje rada u muzeju – skupljanje, čuvanje, interpretaciju i prezentiranje – učenici se uče kritički odnositi prema kulturnoj baštini, povijesti, sadašnjosti i budućnosti.

32

U muzeju su moguće prije svega otvorene metode posredovanja s participativnim karakterom koji je usmjeren na doživljaj u različitim društvenim oblicima. Osim toga, učenici se na temelju drugačijeg vremenskog okvira detaljno uče misaonim metodama promatranja predmeta, kojima se ulazi u njegov dublji kontekst. Popis metoda

Otvorene metode Participativne metode Rad u fazama, igra "Grupne slagalice"…

Metode usmjerene na doživljaj

Metode istraživanja

Postavljanje pitanja

vezanih uz objekte,

istraživanje,

eksperimentiranje,

korištenje literature,

analiziranje, ispitivanje

svjedoka vremena,

interpretacija,

usporedba…

Umjetničke –

stvaralačke – zanatske

metode

Crtanje, slikanje,

fotografiranje, stvaranje

filmova, izrada modela,

tiskanje, pokazivanje

tehnika, pripovijedanje,

pisanje, pjesništvo…

Kreativne –

oblikovne

metode

Maštanje,

neobične ideje,

izmišljanje…

Asocijativne i

metode s igrama

Igranje, slagalice,

kviz…

Usmjerenost na

osjetila

Kušanje, mirisanje,

diranje, slušanje…

Približavanje muzejskog

rada

Skupljanje, čuvanje,

posjet depou, pogled

iza kulisa…

Metode predstavljanja

muzeja

Pokreti, pjevanje,

plesanje, igranje uloga,

kazalište, sport…

33

4. Rezultat zajedničkog rada Motivacija učenika raste a održivost je veća kada konačan proizvod – izvedba, prezentacija, izložba ili neki drugi održivi završni rezultat – čine završetak muzejske aktivnosti. Za sve koji su sudjelovali u projektu, kao i za proces projekta općenito, poseban je doživljaj i od trajnog je značaja trenutak kada na kraju jednog muzejskog programa učenici mogu i moraju predstaviti svoj rezultat pred suučenicima, roditeljima i učiteljima/nastavnicima, ili čak pred brojnijom publikom u školskom prostoru, u prostorijama muzeja ili na nekoj drugoj pozornici. Podsjetnik: konačni rezultati projekata Novi mediji Internetske stranice, aplikacije, blogovi, DVD, powerpoint prezentacije, virtualni muzeji ili izložbe, bilteni, forumi, društvene mreže, platforme za učenje Mediji Filmovi, audio-vodiči, CD, radio-drame, fotografije, glazbene kompozicije, zvučne ili svjetlosne instalacije, medijski prilozi Tiskana izdanja/tiskovine Katalozi, stripovi, kalendar, dječji katalozi, dnevnici, novine, letci, plakati Igre Interaktivne igre, puzzle, igre pamćenja, igre s kartama, kviz, detektivske ili igre istraživanja, igre na ploči, vožnje kroz muzej Pedagoški materijali Radni listovi, didaktični materijali, instrumenti, modeli, muzejski kovčeg Prezentacije/izvedbe Prezentacije i vodstva učenika, učenici vode učenike/djecu/odrasle, radionice pisanja, igre uloga, predstave, plesovi, rasprave pred publikom, natječaji, radionice Praktična/kreativna/umjetnička djela Zanatski radovi, umjetnički radovi, slike, predmeti, modeli, kolaži, izložbe

34

5. Primjeri dobre prakse Vidim nešto što ti ne vidiš Partneri Montessori škola, Greifswald (osnovna škola s priključenim stupnjem za usmjeravanje u daljnjem školovanju) Pomeranijski pokrajinski muzej, Greifswald Nastavni predmeti uključeni u projekt Umjetnost, njemački jezik, glazbena kultura, povijest, prirodne znanosti, medijska kultura Učenici uključeni u projekt 18 učenika/učenica 5. i 6. razreda Trajanje Lipanj – rujan 2011. Ideja Učenici naknadno isplaniraju i snime kratak uvodni film o Muzeju kojem je cilj privući što više posjetitelja. Dobra praksa Na početku projekta svaki/-a je učenik/-ca izabrao/-la jedan predmet iz Muzeja kojim se intenzivno bavio/-la. Nakon toga su se u grupama upoznali s pojedinim odjelima Muzeja. Pomoću tjelesnih, prostornih i vježbi kretanja detaljnije su se upoznali s Muzejom i dobili motivaciju za daljnji kreativan rad. U tjednu pripreme za pisanje scenarija, učenici su uz vodstvo jednog filmaša nabacali na papir svoje ideje za uvodni film i razvili ih u scenarije. Za vrijeme jednog tjedna pisanja scenarija, nastale su pojedinačne sekvence, koje su naposljetku spojene u kratak uvodni film. Film kao medij je posebno fascinirao učenike i značajno je utjecao na njihovu motivaciju. Za suradnju škola i muzeja ovaj je projekt od posebnog interesa jer se uspjelo u sljedećem: nadahnuti učenike za samostalno stvaranje filma; objediniti najrazličitije talente učenika; s pomoću metode stvaranja filma senzibilizirati ih na najrazličitija osjetila; preko stvaranja filma učiniti ih posrednicima muzejskih sadržaja na njihov način.

35

Mladi vode djecu kroz muzej Partneri Škola Carl Orff, Bad Dürkheim Falački prirodoslovni muzej – POLLICHIA muzej, Bad Dürkheim Nastavni predmeti uključeni u projekt Njemački jezik, politika i društvo, fizika, zemljopis, biologija, glazbena kultura Učenici uključeni u projekt 50 – 60 učenika/učenica 9. razreda Trajanje Projektni tjedan u listopadu 2010.; predstavljanje u lipnju 2011. Ideja Učenici razrađuju temu istraživanja polarnih krajeva i njen povijesni aspekt stavljaju u aktualan kontekst klimatskih promjena. Uz to snimaju audio-vodstva za djecu na njihovim materinskim jezicima. Dobra praksa Učenici su se u muzeju bavili temom istraživanja polarnih krajeva. Nakon više predavanja stručnjaka približili su se temi s osobnog stajališta, te izabrali predmete za koje su htjeli snimiti audio-vodič. Za jednog projektnog tjedna mladi su napisali tekstove i sami ih čitali kod snimanja. Isto tako, sudjelovali su i kod montaže snimki pojedinih dijelova vodiča. Koncentrirano su radili na temi koja je za njih bila strana, da bi profesionalno oblikovali atraktivan konačan proizvod, audio-vodič. Drugi razlog za visoku motivaciju bio je podatak da će audio-vodič ostati dugoročno u Muzeju, a predstavljen je na službenoj priredbi. Za suradnju škola i muzeja ovaj je projekt od posebnog interesa jer se uspjelo u sljedećem: visoko motivirati učenike stvaranjem atraktivnog konačnog proizvoda, audio-vodiča,

koji ostaje dugoročno u Muzeju; mladi su njima stranu temu istraživanja polarnih krajeva prilagodili svojem jeziku i

svijetu te je sa svojeg stajališta prenijeli na druge mlade; povezati različite nastavne predmete u jedan projekt.

36

Kazališna predstava Partneri Škola "Am Rathaus", Dessau Zaklada Bauhaus, Dessau Nastavni predmeti uključeni u projekt Umjetnost, glazbena kultura Učenici uključeni u projekt 20 učenika/učenica 9. razreda Trajanje Svibanj 2010. – travanj 2011. Ideja Učenici različitog podrijetla razrađuju, inspirirani plesovima Bauhausa i Trijadskim baletom Oskara Schlemmersa, vlastitu predstavu za čuvenu pozornicu Bauhausa i izvode ga. Dobra praksa Nakon sadržajnog uvoda u povijest Bauhausa, pozornice Bauhausa i u apstraktan plesni teatar, učenici su na nastavi umjetnosti i glazbene kulture razradili vlastiti kazališni komad. Podijelivši se u male grupe prvo su odabrali glazbu, prema kojoj su nastale skice za kostime i sami kostimi. Od toga su opet stvarali scene s figurama, oblikovali kostime i pozornicu, te tijek radnje i efekte. U jednom projektnom tjednu ovi nacrti su se, uz vodstvo više pedagoga, spojili u kazališnu predstavu. Učenici su uz velik trud organizirali sve što je bilo potrebno za jednu takvu prezentaciju: od rasvjete do puštanja ljudi, od programa do cateringa. Javna predstava na pozornici Bauhausa bila je vrhunac i kraj projekta. Za suradnju škola i muzeja ovaj je projekt od posebnog interesa jer se uspjelo u sljedećem: probuditi kod učenika svijest o vlastitoj odgovornosti u projektu, tako što su radili na

pripremanju za javnu predstavu; početne strahove učenika pretvoriti u motivaciju, tako što su zajedno radili na

predstavi i kostimima; usmjeriti koncentraciju učenika na projekt omogućivši im da nastupaju na pravoj i k

tome povijesno značajnoj pozornici; strpljivim pristupom i davanjem dovoljno vremenskog prostora učenicima, približiti

inače strani slikovni jezik (koji poput "trećeg jezika" nadilazi kulturne razlike).

37

Projekti vezani uz identitet – mladi i migracija u Kaufbeurenu Partneri Škola Gustav Leutelt, Kaufbeuren Gradski muzej Kaufbeuren Nastavni predmeti uključeni u projekt Svi predmeti Učenici uključeni u projekt Po 18 učenika/učenica iz svakog od dva 5. razreda Trajanje Provođenje projekta: travanj – srpanj 2010.; nakon toga postavljanje medijskog odjela u Muzeju Ideja Učenici se suočavaju sa svojom svakodnevicom i mjestima na kojima provode slobodno vrijeme, izrađuju fotografije, međusobno se intervjuiraju na temu svojih hobija i s dobivenim rezultatima oblikuju svoju vlastitu muzejsku vitrinu. Dobra praksa Muzejski djelatnici posjećivali su učenike u ciklusima po dva tjedna za vrijeme redovite nastave i zadržali bi se u školi minimalno dva školska sata. Obrađivale bi se teme poput provođenja slobodnog vremena i mjesta na kojima ga mladi provode, tehnika intervjua, slaganja slike i izrade teksta, kao i način funkcioniranja i rada jednog muzeja. Posjetom Povijesnog odjela Gradskog muzeja i razgledavanjem njegovog depoa, kod učenika je potaknuto razumijevanje za ophođenje s povijesnim predmetima i pokazano im je kako se oblikuju muzejske vitrine. Medijsku vještinu stekli su vlastitim fotografiranjem. Nakon ovih priprema, svaki je učenik oblikovao svoju vlastitu vitrinu u obliku kutije za cipele s vlastitom kombinacijom boja, slikom u pozadini, trodimenzionalnim prikazom provođenja slobodnog vremena pomoću jednog središnjeg predmeta i s legendama. Na izložbi su ove vitrine predstavljene javnosti. Za suradnju škola i muzeja ovaj je projekt od posebnog interesa jer se uspjelo u sljedećem: oblikovanjem vlastite muzejske vitrine potaknuti razumijevanje učenika za način rada

u jednom muzeju; stvoriti kod učenika koncentraciju i odgovornost za vlastiti rezultat projekta na način

da pripremaju javnu prezentaciju svojih radova; potaknuti učenike da cijene uloženi napor tako što su javno predstavili rezultate

projekta u okviru izložbe u muzeju, i pustiti ih da sami budu akteri na području kulture;

teme iz svakodnevnice mladih prenijeti u muzej upravo putem mladih.

38

Obilježja kvalitetne suradnje: ovo je važno Kako shvatiti kvalitetu kulturnih obrazovnih projekata? To je pitanje kojim se svi bave, od politike i uprave preko znanosti pa do pedagoške i kulturne prakse. Prvi odgovor koji se nameće iz iskustva projekta škola@muzej glasi: kvaliteta kulturnog obrazovanja sastoji se upravo u tome da ne postoji univerzalni odgovor na gore postavljeno pitanje. Ali svakako postoji cijeli niz aspekata oko kojih bi se partneri u obrazovanju, ovisno o situaciji, trebali složiti na licu mjesta. Zbog toga, obilježja koja su ovdje navedena nisu obvezni kriteriji, nego se nudi njihov izbor iz kojeg će sudionici određenog projekta uzeti ona koja im se učine smislena i na čijem ispunjenju mogu raditi sa svojim partnerima. 1. Obilježja kvalitete Na svim razinama jednog projekta do izražaja dolaze kriteriji kvalitete, primjerice: kod kvalitete (pedagoškog i komunikacijskog) procesa na koju se gleda subjektivno

od strane sudionika projekta, kod estetske kvalitete konačnog umjetničkog proizvoda. Sa stajališta inicijative škola@muzej postoje središnji aspekti koji bi se uvijek iznova trebali raspraviti: a) Omogućiti suradnju i poštovati pristup svijetu mladih Što se ranije i intenzivnije djecu i mlade uključi u planiranje i provođenje jednog projekta toliko će više oni na njemu raditi kao na vlastitom projektu. Zbog toga obje institucije, škola i muzej, moraju ozbiljno shvatiti djecu i mlade kao partnere i iskoristiti različite potencijale koje oni donose sa sobom. Kod prenošenja odgovornosti na djecu i mlade, sljedeći aspekti igraju važnu ulogu: njihova dob, njihova temeljna znanja, njihove kompetencije, njihove sposobnosti i posebne vještine (npr. tehnički, glazbeni, socijalni, verbalni

talenti te interesi). Pritom je važno poznavati učenički svijet ili ga upoznati na početku projekta, da bi uspjelo smještanje teme projekta između njihovog svijeta i njima stranog svijeta. Ako su teme projekta zaista povezane s učeničkim svijetom i s njihovom svakodnevicom, do izražaja može doći njihovo razumijevanje samih sebe i razumijevanje kulture, što je često potpuno drugačije od razumijevanja odraslih ili stručnjaka. Usmjeravanje učenika u kulturnim projektima ne stavlja u prvi plan samo kognitivne procese, nego isto tako potiče i želju učenika za oblikovanjem i kreativnošću. Dok učitelji/nastavnici mogu otkriti nova lica i talente svojih učenika, muzejima se nudi

39

mogućnost da doznaju više o ciljnoj skupini i da prilagode svoju ponudu potencijalnim budućim posjetiteljima. Sposobnost za sudjelovanje u projektu ne može se pretpostaviti, a prevelik raspon slobodnog prostora može dovesti do preopterećenja. Zbog toga ovdje voditelji projekta imaju važnu ulogu. Oni moraju stvoriti okvirne uvjete i odrediti pravila. Odlučujuće je pri tome da se i oni sami smatraju učenicima. Uvijek iznova moraju preispitivati svoju poziciju i biti ju spremni korigirati. Podsjetnik Jesu li partneri (učenici, partnerske institucije itd.) uključeni u planiranje? Jesu li otkrivene sposobnosti učenika i jesu li uzete u obzir? Je li tema povezana s učeničkim interesima, odnosno je li odabrana u odnosu na njih? Potiču li okvirni uvjeti slobodan prostor za samostalno djelovanje i ideje učenika, i

omogućuju li promjene plana? Jesu li predviđene faze u kojima bi se s učenicima promišljalo stanje projekta i

potvrdilo sljedeće ciljeve/korake? b) Optimizirati procese Visoka kvaliteta procesa jednog projekta odlikuje se time što svi sudionici projekta ne samo da zajedno razvijaju kriterije za njega, nego ih također i oblikuju, tj. preispituju ih i eventualno korigiraju. U tome sljedeći aspekti imaju posebnu ulogu:

fleksibilnost u ophođenju s postavljenim pitanjima i ciljevima, te prilagođavanje

osobnim talentima i interesima kao i osobnim situacijama; stalno promišljanje procesa; definiranje problema i konstruktivno ophođenje s problemima, napetostima i

konfliktima; uzimanje u obzir mogućih neuspjeha i traganje za konstruktivnim rješenjima. Posebno je važno da se partneri projekta slože oko toga kako kvaliteti završnog rezultata projekta valja dati jednaku važnost kao i kvaliteti rada na projektu. Pogotovo kada surađuju tako različite institucije poput škole i muzeja treba aktivno i otvoreno razgovarati o tome vide li sudionici proturječja između estetske kvalitete rezultata i procesualne kvalitete projekta. U idealnom slučaju to proturječje se uspješno eliminira kako bi se oba aspekta mogla u potpunosti ostvariti. Kao institucije koje uče, škole i muzeji ovdje bi trebali biti otvoreni za promjene. Podsjetnik Jesmo li zajedno razvili kriterije projekta? Jesu li sudionici otvoreno iznijeli svoje interese u projektu? Jesu li njegove odrednice

za sve transparentne? Jesmo li tematizirali svoja (možda drugačija) očekivanja od procesa i rezultata? Dopušta li osmišljavanje projekta promjene? Jesmo li razgovarali o reakciji na mogući neuspjeh? Postoje li pravila i oblici komunikacije (npr. redovit sastanak)?

40

Je li isplanirano dovoljno vremena za promišljanje rada na projektu? Je li proces dobro promišljen (pravilna dužina projekta, dobar ritam, adekvatna dob,

implementacija osnova, pravovremena rasprava o teškoćama)? c) Podupirati kompetencije Usmjeravanje na modele kompetencije uzrokovano aktualnom obrazovno-političkom raspravom omogućuje novo promišljanje obrazovnih procesa na poveznici škole i muzeja te nov način pristupa takvim projektima. Pritom pod kompetencijama podrazumijevamo osobne sklonosti, kognitivne sposobnosti koje se mogu naučiti, i vještine za rješavanje određenih problema. S time su povezane spremnost i sposobnost uspješnog i odgovornog pronalaska rješenja problema u različitim situacijama. Iskustva iz inicijative škola@muzej pokazuju da učenici kroz rad na projektu u muzeju mogu bitno proširiti svoju stručnu i metodičku, međukulturnu i društvenu kompetenciju, kao i svoju osobnu, te medijske i prezentacijske vještine. Ako se aspekti koji se prije svega odnose na školu prenesu na muzej, mogu se postaviti sljedeća pitanja: Razmišlja li se o tome što učenici trebaju "ponijeti sa sobom" iz projekta (ishod)? Može li se taj ishod opisati u kategorijama stav/sklonosti, znanje/kognitivne

sposobnosti i sposobnosti/vještine? Uzima li se sve tri kategorije u obzir? Je li njihov odnos ujednačen?

Uče li učenici nešto što će im pomoći pri rješavanju određenih problema? Pristupa li se tim problemima i pretpostavkama, stavovima i vještinama potrebnima za njihovo rješavanje kao prema modelu? Kako se obrazlaže relevantnost tih problema?

Podupire li projekt osobnu, društvenu, metodičku i stručnu kompetenciju učenika? Postoji li "prevođenje" u odgovarajuće oblikovanje projekta koje bi se odnosilo na ove

koncepte? Kada bi se i koji zadaci trebali obavljati? Kako ti zadaci odražavaju kompetencije, i koje su to kompetencije?

Postoji li neki oblik (samo)evaluacije, u kojoj bi se vidjelo jesu li se i koje kompetencije stekle (npr. mape, projektni dnevnik, povratna informacija)?

Postoji li priznanje/certifikacija tih kompetencija? d) Težiti održivosti Održivost nekog projekta može se pokazati na temelju različitih čimbenika: Učenici stječu kompetencije (usp. c), postaju djelotvorni i zabavljaju se. Muzeji i

izložbe mladima kroz projekt postaju dio njihovih svjetova. Voditelji projekta u muzeju i školi podupiru suradnju i ugovorima o suradnji

osiguravaju dugoročno partnerstvo. Muzej koji sudjeluje u projektu stalno se otvara školi i nudi naprimjer prostorije, mogućnost suradnje na svojoj internetskoj stranici i/ili redovite susrete s učenicima. Škole intenzivnije koriste muzej kao izvanškolsko mjesto za učenje koje postaje integralan i sastavni dio školske kulture. Suradnja se ukorjenjuje u misiju muzeja ili u profil škole kako bi se osigurala dugoročna partnerstva i eventualno sklapala nova.

41

Projekt se može ponoviti i služiti kao model. Proces projekta je zapisan u dokumentaciji i time pristupačan potencijalnim interesentima.

Lokalni savezi, koji nastaju suradnjom s vanjskim partnerima, imaju mrežni karakter pa postaju neizbježni za projekt, pogotovo kada se nađu dugoročni partneri.

Rezultat projekta je privukao velik broj ljudi ili jednu ciljanu skupinu. Projekti se evaluiraju dokle god to dopuštaju financijska sredstva. Podsjetnik Koje kompetencije učenici trebaju odnosno moraju proširiti u projektu? Imaju li učenici pristup muzejskom radu? Zabavljaju li se učenici na projektu? Jesu li uključeni voditelji i s muzejske i sa školske strane i podupiru li učenike? Postoji li ugovor o suradnji između muzeja i škole? Ide li on dalje od aktualnog

projekta? Postoji li ugovor između učenika i voditelja projekta? Je li projekt sa školske ili muzejske strane ovisan o angažmanu pojedinih osoba? Ako

jest, kakav je plan u slučaju da one izađu iz projekta? Može li se ponoviti projekt (npr. s drugim razredima)? Dokumentira li se projekt? Jesmo li umreženi? Jesu li naši "treći partneri" zainteresirani za dugoročnu suradnju

od samog početka, ili barem otvoreni za nju? U kojoj mjeri želimo evaluirati projekt? e) Umrežiti se Vanjski suradnici, vanjski stručnjaci, možda i "neobični suradnici" na licu mjesta, obogaćuju zajedničke projekte. Primjerice jedna kazališna redateljica, savjetnik za ovisnost o drogama, umjetnik ili socijalni radnik, odnosno muzejski stručnjaci poput restauratora, znanstvenika i domara – mogu unijeti nove ideje u projekt. Kroz međusobno umrežavanje partnera u projektu, uključivanje partnera u obrazovanju i osiguravanje uvjeta rada pomoću upravljačkog kruga ljudi, u inicijativi škola@muzej nastao je i "treći prostor" za razmjenu iskustava, razvijanje ideja i svladavanje problema. U tom prostoru ne vrijede samo pravila muzeja ili škole, tu se isprepleću svi partneri. Osim toga, na taj se način obvezujemo u projektu, tj. moramo poštovati pravila svih sudionika projekta. Podsjetnik Gdje, kako i s kim se može otvoriti "treći prostor" za nova pravila igre? Tko može postati vanjski suradnik: stručnjak, savjetnik, podupiratelj? Koje organizacije/institucije/poduzeća iz našeg grada ispunjavaju uvjete za to? f) Privući javnost Kroz prezentaciju projekta u javnosti, svaki sudionik projekta doživljava posebno vrednovanje: bilo da je to pokušaj privlačenja vršnjaka iz škole preko školskih novina, privlačenja regionalne publike preko lokalne televizije i lokalnih novina, ili privlačenje cijele Njemačke (odnosno cijelog svijeta) preko internetske stranice projekta – publika

42

treba doživjeti projekt kao nešto posebno. Mašta, ideje i učeničke medijske vještine ovdje mogu dobro doći do izražaja. Velika pažnja mora se posvetiti kako prezentaciji rezultata tako i njihovom predstavljanju u javnosti, ne bi li javnost mogla sudionicima projekta odati poštovanje i priznanje. Zbog toga treba paziti na to da u konačnici dobijemo estetski vrijedan proizvod, ali da ljestvica pritom ne bude odmah na početku previsoko podignuta. Učenike treba upoznati s djelovanjem i značenjem stupanja u javni prostor. Podsjetnik Kako možemo prenijeti naše rezultate u javni (politički) prostor? Koju publiku želimo privući (veće ili manje društvene grupe, suučenike, roditelje

itd.)? Koga bi se moglo uključiti u projekt da podupire učenike u odnosima s javnošću? Gdje i kako se učenici žele natjecati sa svojim projektom?

43

2. Primjeri dobre prakse Moj svijet u objektivu – mladi kao fotoreporteri Partneri Škola Am Sonnenhügel, Völklingen Povijesni muzej Saar, Saarbrücken Nastavni predmeti uključeni u projekt Zamjenska nastava za vjeronauk; njemački jezik, vjeronauk, prirodne znanosti, tehnička kultura, likovna kultura Učenici uključeni u projekt 15 učenika/učenica 6. razreda Trajanje Školska godina 2010./2011. Ideja Učenici snimaju fotoreportažu o svakodnevici djece i mladih iz različitih kultura. Zajedno rade izložbu koju predstavljaju u školi i muzeju. Dobra praksa Cilj je projekta bio da mladi, sa i bez imigracijske pozadine, upoznaju Povijesni muzej kao "kulturni medij za spremanje" te da iskoriste ono što on nudi. Na početku su dobili uvid u klasične muzejske zadatke: skupljanje, čuvanje, istraživanje, izlaganje i posredovanje. Na temelju izabranih izložaka, naučili su ispravno promatrati predmete i istraživati ih kao povijesne izvore. Nakon toga su učenici upoznati s fotografijom kao medijem i s fotoreportažom, da bi zatim u Völklingenu realizirali samostalne reportažne projekte s njima bliskim temama, koje su sami odabrali. Za suradnju škola i muzeja ovaj je projekt od posebnog interesa jer se uspjelo u sljedećem: približiti učenicima (u pripremnoj fazi projekta) način rada jednog muzeja i tako

oblikovati njihovu kulturnu kompetenciju; intenzivnim radom prenijeti učenicima znanje i razumijevanje potrebno za vlastiti

reportažni projekt; kroz zadanu temu koja je bliska njihovu svijetu (Moj svijet u objektivu), dati

učenicima slobodan prostor za oblikovanje njihove vlastite teme za reportažu, što je išlo u pravcu povećanja interesa i učinkovitosti u radu.

44

Interkulturalno putovanje u izgrađenom okruženju – učenici otkrivaju arhitekturu

Partneri Škola Hostato, Frankfurt Njemački arhitektonski muzej, Frankfurt Nastavni predmeti uključeni u projekt Njemački jezik, matematika, umjetnost, tehnička kultura Učenici uključeni u projekt 15 učenika/učenica 6. razreda Trajanje Veljača – svibanj 2011.; jedan Dan arhitekture u tjednu i jedan Tjedan građevine Ideja Učenici se upoznaju s arhitekturom u njihovom okruženju (škola, gradska četvrt, grad) i uspoređuju je s izvaneuropskim i tradicionalnim građevinama, među ostalim i iz zemalja iz kojih potječu. Na kraju grade paviljon u školskom dvorištu. Dobra praksa Učenici su trebali usvojiti kreativan i praktičan pristup arhitekturi i sagrađenom okolišu. Zbog toga su se u vremenskom razdoblju od dva i pol mjeseca sastajali jednom tjedno s djelatnicima Muzeja i upoznavali se s temom arhitekture, uglavnom na izvanškolskim mjestima. Tako su primjerice posjetili jedan arhitektonski ured, jedno gradilište i banku Norman Fosters Commerzbank te saznali ponešto o njima od stručnjaka. Teorija je uvijek iznova bila praćena mogućnošću da ono što su naučili pokažu preko crteža, modela, kolaža, tekstova, fotografija i kutija za alate. Učenici su imali svoje vlastite projektne mape u koje su skupljali svoje razrađene rezultate. Projektni dnevnik je sažimao rezultate pojedinačnih projektnih dana. Naposljetku su u "tjednu građevine" u svom školskom dvorištu sagradili paviljon od bambusa. Na kraju projekta učenici su u Arhitektonskom muzeju organizirali izložbu na kojoj su predstavili svoje radove i vodili posjetitelje kroz izložbu. Suradnja je od početka bila koncipirana tako da projekt u nastajanju bude prenosiv. Provođenje projekta u drugim školama već se planira. Za suradnju škola i muzeja ovaj je projekt od posebnog interesa jer se uspjelo u sljedećem: učenike zainteresirati za temu pomoću jasno strukturiranog procesa, sadržajnim

informacijama, jasnim radnim zadacima, ali i kreativnim mogućnostima oblikovanja; učenike motivirati graditeljskim zadatkom na kraju projekta i istodobno ostaviti iza

sebe trajan rezultat projektnog partnerstva na školskom zemljištu; stvoriti trajne strukture kroz prenosivost projekta isplaniranu na samom početku,

prilikom koncipiranja projekta.

45

Obiteljska(e) priča(e): ljudi i migracija u Mindenu Partneri Škola Minden-Süd Pokrajinski muzej povijesti i etnologije Nastavni predmeti uključeni u projekt Izborni tečaj povijesti/politike Učenici uključeni u projekt 10 učenika/učenica 9. razreda Trajanje Školska godina 2010./2011. Ideja Učenici na temelju povijesnih migracija, koje su do izražaja došle u povijesti grada, istražuju svoju vlastitu obiteljsku povijest. Rezultate predstavljaju na izložbi a isti osim toga postaju sastavnica novog stalnog postava Muzeja. Dobra praksa Učenici su u projektu uz pomoć upitnika, intervjua, obiteljskog stabla kojeg su sami sastavili i fotografija trebali istražiti svoju vlastitu obiteljsku povijest, koja je u većini slučajeva obilježena migracijom. No na početku nisu pokazali prevelik interes za bavljenjem svojim vlastitim porijeklom, smatrajući to osjetljivom i osobnom temom. Umjesto toga njihov se interes, tijekom jedne vožnje kroz grad zbog istraživanja (migracijske) povijesti Mindena, fokusirao na trgove i mjesta na kojima se zadržavaju i na kojima se osjećaju kao kod kuće. Iz toga je nastala dvodnevna filmska radionica na temu "Moj Minden", na kojoj su učenici snimali svoj vlastiti filmić i bavili se obradom filmskog i tonskog materijala. Film je prikazan na izložbi u školi i skupa s rezultatima istraživanja predan Muzeju. Za suradnju škola i muzeja ovaj je projekt od posebnog interesa jer se uspjelo u sljedećem: temu izabranu od voditelja projekta, a koja je samo naizgled učenicima bliska te ih

nije zanimala, razviti dalje aktivnim sudjelovanjem učenika; voditelji projekta uspjeli su preispitati svoju vlastitu koncepciju, ispravili je i

oblikovali ovaj proces zajedno s učenicima; ispravkom procesa projekta otkriti interese učenika, što je dovelo do novog,

neplaniranog, ali utoliko produktivnijeg rezultata.

46

Sinergija za elektranu Partneri Gimnazija Carl-von-Bach, Stollberg Muzej rudarstva Oelsnitz/Erzgebirge Nastavni predmeti uključeni u projekt Kultura volontiranja; povijest umjetnosti, informatika, glazbena kultura, medijska kultura Učenici uključeni u projekt 10 učenika/učenica 8. i 9. razreda Trajanje Školska godina 2010./2011. Ideja Učenici istražuju zaboravljeno industrijsko zemljište jedne elektrane u njegovoj blizini, te uz pomoć moderne umjetnosti i muzejsko-pedagoškim akcijama osvještavaju javnost o tome i pokazuju održive mogućnosti korištenja. Dobra praksa Regija koju je rudarstvo obilježilo obustavom rada u rudnicima izgubila je svoje gospodarske temelje. Dok starije generacije ustraju u sjećanjima, mladi svoj identitet traže između prošlosti i budućnosti. Vidjeli su zatvorene zgrade i stupili u njih djelomično bez dozvole ali s idejom prenamjene, te su prvi put dobili šansu okušati se kao umjetnici, pokrenuti se i preuzeti odgovornost radi ostvarenja svojih želja za budućnost. Da bi prikupili ideje za ponovno oživljavanje industrijske ruševine, članovi udruge Kultura d.d. iz škole krenuli su na studijsko putovanje u Rursku oblast i posjetili rudnik Zollverein. Nakon toga se u jednom školskom projektnom tjednu radilo u više grupa: skupljao se i ocjenjivao povijesni materijal vezan uz nekadašnju elektranu, izrađivali su se modeli za oblikovanje izložbe i davali se prijedlozi za buduće korištenje elektrane pomoću umjetnički oblikovanih velikih fotografija. Jedna je internetska stranica dokumentirala rezultate tog projektnog tjedna u riječi, slici i tonu. Modeli za planiranu izložbu su do konačnog otvorenja izložbe bili izloženi u Muzeju. Kod otvorenja novog muzejskog kompleksa ova je tema privukla mnoštvo gostiju, posebno općinske čelnike. Tako je budućnost propale elektrane ovaj projekt ponovo doveo u fokus lokalne javnosti. Za suradnju škola i muzeja ovaj je projekt od posebnog interesa jer se uspjelo u sljedećem: stvoriti odnos prema svijetu mladih i aktivno ih uključiti u proces oblikovanja tako što

su se bavili društveno relevantnom temom – napuštenom elektranom, koja predstavlja radikalne promjene u radu i životu mnogih ljudi koji tu žive;

radom na aktualnoj temi upoznati učenike s društvenim i političkim strukturama i tokovima;

prezentacijom rezultata projekta u Muzeju privući javnost koja je ozbiljno shvatila rad učenika, nagradila ga i inicirala javnu raspravu na ovu temu;

učvrstiti dugoročnu suradnju obaju partnera na način da njena svojevrsna umreženost predstavlja temelj za sljedeće projekte.

47

Zahtjevi Stručna društva koja su sudjelovala u projektu škola@muzej: Društvo za umjetničku pedagogiju, Njemačko društvo muzejskih pedagoga kao i Njemačko muzejsko društvo, nakon iskustava koja su skupili za vrijeme trajanja projekta od sedam godina, uvjerili su se u sljedeće: Svaka mlada osoba do 9. razreda mora tijekom svojeg školovanja iskusiti projekt u suradnji s muzejom, jer upoznavanje originalnih predmeta i autentičnih svjedoka u muzeju omogućuje promišljanje o prošlosti, shvaćanje sadašnjosti, kao i stvaranje odnosā prema svom vlastitom svijetu i traganje za vlastitim identitetom. U kreativnim procesima učenja, mlade osobe stječu znanja i kompetencije koja ih jačaju u njihovom razvoju osobnosti i bolje ih kvalificiraju za njihov budući život. Školska realnost još je jako udaljena od ove predodžbe. Zbog toga se gore spomenuta tri društva obraćaju odgovornima u (kulturnoj) politici sa sljedećim zahtjevima, da bi dugoročne i održive suradnje između institucija škole i muzeja uopće bile moguće i da bi se mogle redovito odvijati. 1. Okvirni uvjeti Da bi se kulturno obrazovanje moglo učvrstiti kao sastavan dio školske svakodnevice, potrebni su sljedeći okvirni uvjeti: temeljna potpora vodstava dotičnih institucija, dovoljno učitelja/nastavnika za manje školske grupe, kvalificirani muzejski pedagozi, prostor i vrijeme za kreativnost. 2. Umrežavanje i transparentnost Moraju se stvoriti jaki savezi i valja provoditi a) institucionalizaciju i umrežavanje nadležnih resora na državnoj, pokrajinskoj i općinskoj razini na području škole i muzeja (npr. okrugli stol na temu kulture, obrazovanje, društvene djelatnosti, znanost), te b) osiguranje prijenosa znanja između državnih i civilno-društvenih aktera s profilom podupiranja škola i muzeja (ministarstva, zaklade, tvrtke). 3. Financijski i osobni resursi Za suradnju škola i muzeja u kulturnom obrazovanju nužno je sljedeće: a) osiguranje odnosno stvaranje dostupnih djelatnika sa školske, kao i s muzejske strane, b) jamstvo adekvatnog plaćanja kvalificiranih djelatnika, c) odgovarajuća financijska sredstva za materijalne troškove.

48

4. Institucijski resursi Za koordinaciju projekata između škole i muzeja nužno je sljedeće: a) uspostavljanje servisnih ureda na pokrajinskoj razini koji bi koordinirali i podupirali suradnju škole i kulturnih ustanova pa tako i muzeja, te eventualno posredovali vanjskog partnera, b) stvaranje i održavanje internetskih platformi za škole i muzeje sa svrhom informiranja i brzog pristupa aktualnim ponudama. 5. Vremenski resursi Kulturni obrazovni rad jedva se može integrirati u strogu školsku satnicu. Zbog toga je nužno sljedeće: a) u školama: vrijeme za rad na projektu odvojiti od školskih sati, b) u školama: izuzeti učitelja iz jednog dijela nastave zbog suradnje s kulturnim institucijama, c) u muzejima: projektni rad s učenicima treba biti sastavni dio muzejskog rada. 6. Kvalifikacija Kvalificirano posredovanje mora i kod kulturnog obrazovanja postati standard. Zbog toga se a) mora ukorijeniti kulturno podučavanje kod obrazovanja za učitelje/nastavnike i odgojitelje na sveučilištima i stručnim visokim školama, b) mora omogućiti program razmjene učitelja/nastavnika u kulturnim institucijama i obrnuto muzejskih pedagoga u školi (npr. praksa u drugoj ustanovi). 7. Strukturne mjere u institucijama Struktura nas obvezuje. Zbog toga je nužno sljedeće: a) uključivanje muzejskih projekata u nastavni plan i školovanje, b) imenovanje zastupnika u kulturi kao kontakt-osobe u školama, c) razvijanje škola s posebnim kulturnim profilom, d) okvirni dogovori za suradnju škole i muzeja, e) uspostavljanje kulture priznanja i nagrađivanja učenika za njihovo sudjelovanje na projektima kulture. 8. Besplatan pristup kulturnoj baštini Školsko obrazovanje je besplatno – isto tako i kulturno obrazovanje za škole mora biti besplatno. To zahtijeva sljedeće: a) osiguranje troškova za slobodan ulaz za razrede, učenike i učitelje/nastavnike u javne muzeje, b) pokrivanje troškova prijevoza u muzej, posebno za regionalne škole. Tri društva koja su sudjelovala u projektu – Društvo za umjetničku pedagogiju, Njemačko društvo muzejskih pedagoga i Njemačko muzejsko društvo – stoje političarima na raspolaganju kao potpora kod provođenja ovih zahtjeva.