ŠKOLA ZA RISANJE I SLIKANJE

Ljubljana

Seminarski rad pri predmetu

LIKOVNA TEORIJA

Mentor: prof. Matic Kos

Anita GRBAVAC JAKOBOVIĆ

SLIKAR I TEORETIČAR KAZIMIR MALJEVIČ

Ljubljana, 2013.

IZJAVA O AUTORSTVU SEMINARSKOG RADA

Potpisana Anita Grbavac Jakobović autor sam seminarskog rada pod nazivom LIKOVNA TEORIJA

sa podnaslovom Slikar i teoretiĉar Kazimir Maljeviĉ. Ja sam napisala seminarski rad pod nadzorom

mentora prof. Matic Kos. Ja svojim potpisom garantiram da je predloţeni seminarski rad iskljuĉivo

rezultat mojega rada, da su radovi i mišljenja drugih autora ĉije sam radove koristila u ovom zadatku

navela ili citirala – u skladu sa pravilima.

Studentica: Anita Grbavac Jakobović

SADRŢAJ

Uvod 1

Od impresionizma do bespredmetnosti 2

Literatura 4

Moj rad 5,6,7

UVOD

Kazimir Maljevič:

Ja sam poĉetak (oko 1915.)

„Kada kaţem Ja, Podrazumevam ĉoveka

Ja sam poĉetak svega jer u mojoj svesti stvaraju se svetovi.

Ja tragam za Bogom, tragam u sebi za sobom.

Bog je svevideći, sveznajući, svemoćan.

Buduće savršenstvo intuicije kao naseljenski svet nadrazuma.

Ja tragam za Bogom, tragam za svojim licem,

već sam crtao njegov obris i teţim da se otelotvorim.

I moj mi razum sluţi kao put do onoga što je ocrtano intuicijom…“

Uz ovaj uvod dovoljno je citirati V.Ratkina:

„Maljević slika 'NIŠTA' i pokazuje 'SVE'.“

1

OD IMPRESIONIZMA DO BESPREDMETNOSTI

Kazimir Maljević, roĊen u Kijevu 1878., poljskog porijekla, postaje Ukrajinac. Toj ĉinjenici

pridavao je veliku vaţnost kada bi pripovijedao o svojoj osobnosti i odrastanju. Maljeviĉ slikar i

teoretiĉar, zahvaljuje svoj prvi dodir crteţima i umjetnosti, seoskom svijetu u kojem je odrastao: „Na

selu su se izraĊivali predmeti koji su mi se neobiĉno svidjeli. UzbuĊen sam promatrao seljake kako

izraĊuju ornamente, lijepe i šaljive pijetlove, konjiće, cvijeće i oslikavaju pisanice.“

Kako bi ostvario svoj san i otišao u Moskvu, sam zaraĊuje, štedi i odlazi da bi vidio Moneta i

otkrio šarene mrlje boje na Katedrali u Rouenu. Impresionistiĉki poĉetci koji su vodili do apstrakcije

za Maljeviĉa su bili jako vaţni te je za dvadeset godina nakon toga ponovno poĉeo slikati na taj naĉin.

Nakon što je otkrio Monetovo slikarstvo, poĉinje prouĉavati francuske slikare ĉija su djela izlagana u

Moskvi. Od 1903. do 1914. godine prolazi kroz nekoliko faza u kojima je ispitivao impresionizam,

sezanizam, simbolizam, fovizam, ekspresionizam, kubizam, futurizam i neoprimitivizam sve dok nije

razradio koncept novog slikarstva kojeg naziva suprematizam.

U Moskvi 1908. godine izlaţe na prvoj izloţbi pod nazivom ZLATNO RUNO na kojoj

sudjeluju francuski i ruski slikari sa oko tristo slika, koji povezuju slavenske narodne umjetnosti i

Cezannea, foviste i prethodnike kubizma. Ta nova i inovativna umjetnost u kojoj je jedan od stupova

nosaĉa bio i Maljeviĉ, spojila je nekoliko tradicija s popularnom, neakademskom slavenskom

umjetnošću.

Serijom gvaševa u boji, ĉistih, isijavajućih tonova u razdoblju od 1909. do 1911. doĉarava

kako su ruski umjetnici doţivljavali poruku francuskih slikara. Ruski neoprimitivizam ne nalazi samo

inspiraciju u francuskoj umjetnosti nego ju crpi iz umjetniĉkog obrta, vezenja, tapiserija… Maljeviĉ

se poĉinje vrlo brzo razvijati. 1912. godine odaje poĉast Cezanneu - velikim gvašem -

NJEGOVATELJ NOGU. Obojica rade na osnovi simetriĉne skice, gradeći trokutastu kompozicijsku

sliku. 1920. godine objašnjava da mu je Cezanne dao prvi poticaj za novo strukturiranje površine slike,

tretiranje površine po sebi na naĉin da je slikarsku strukturu izveo iz impresionistiĉkog naĉina slikanja.

IzmeĊu 1912. i 1913. godine Moskvi prijeti izbijanje revolta. Neoprimitivizam je Maljeviĉ

odavno prevladao. Rejonizam ga ne zanima, pa na izloţbi Mete izlaţe djela pod utjecajem kubizma.

Istodobno se kreće prema novim obzorima, i kreće put futurizma. Vrhunska i prva kubofuturistiĉka

opera POBJEDA NAD SUNCEM , koja je rezultirala suradnjom Kruĉoniha (libreto), Hlebnjikova

(prolog) Matjušina (glazba) te Maljevića ( kostimografija i scenografija) bila je vaţna prekretnica u

razvoju umjetnosti 20. Stoljeća. Ta opera za Maljeviĉa znaĉi Poĉetak. Geometrijski kostimi,

scenografija, crteţ zastora u aktu u kojem se odvija pobjeda, doista rijeĉ je o prvom CRNOM

KVADRATU. To je razlog zašto je Maljević trenutkom roĊenja suprematizma smatrao 1913. godinu.

2

Zbog mnoštva ĉlanaka i teorijskih obrazlaganja koje je izdao, o Maljeviĉu nastaje predodţba

kao filozofu po temeljnoj vokaciji, ĉak kao o svojevrsnom mistiku i ezoteriku, nekome kome je

slikarstvo bilo tek poĉetna i polazna etapa ka dosezanju do drugih i viših razina svijesti. Ne treba

gubiti iz vida da je do te projekcije Maljeviĉ stizao prvenstveno preko slikarstva i stoga je na prvom

mjestu slikar.

Kao umjetniĉka teorija i kao slikarska praksa suprematizam nije od poĉetka do kraja zatvoreni,

jedinstveni, nepromjenjivi sustav; sam Maljeviĉ govori o momentima razvoja suprematizma, a po

njemu prvu suprematistiĉku formu ĉini kvadrat (crni, bijeli i crveni) iz koga će proizići sve ostale:

najprije krug, pa onda kriţ, potom konstelacije sastavljene od više pojedinaĉnih elemenata. Za svoj

Bijeli kvadrat, sam Maljeviĉ kaţe da predstavlja „apsolutnu bespredmetnost“ osjetivši da dolazi do

ruba vizualne prezentacije i ulaska u podruĉje mentalnog i konceptualnog. Njegova umjetnost sva je u

duhu i duši, sva je od same duhovnosti ali to je i umjetnost što raĉuna na djelotvornu praksu, stalno je

u traţenju i mogućnosti promicanja te duhovnosti u ljudskoj okolini i u ĉovjekovoj egzistenciji.

Maljeviĉ u crteţu uopće ne ţeli imati znaĉenjsku, površinsku razinu. On kaţe: „Ne slikam kvadrat

nego supremaciju osjeta“. Kvadrat postaje arhetipski znak, a sve naslikano predstavlja svijest

umjetnika kome je polazište bespredmetnost.

Kao i njegov sunarodnjak Kandinski, i Maljeviĉ je bio mistik koji je tragao za kozmiĉkim

jedinstvom, ĉak utopijskim svijetom.

3

Literatura

MALJEVIĈ, K., 1919. Nepredmetni svijet - Katalog 10. Državne izložbe u Moskvi. Chicago: Theobald

DAVIES P.J.E., DENNY W.B., HOFRICHTER H.F., JACOBS J., ROBERTS A.M., SIMON D.L.,

ur., 2008. Revolucija modernizma 1904.-1914. u Jansonova povijest umjetnosti. Varaţdin: Stanek

NERET, G., 2007. Kazimir Maljevič 1878.-1935. i suprematizam. Zagreb: Europapress holding d.o.o.

RUHRBERG, SCHNECKENBURGER, FRICKE, HONNEF, ur., 2005. Umjetnost 20. stoljeća.

Zagreb: V.B.Z. d.o.o.

4

PREMA MALJEVIĈU, SUPREMATISTIĈKIM PROĈIŠENJEM ARKADA I TEŢNJI ĈISTE DUHOVNOSTI NASTAJU

MOJI RADOVI

Autor: Anita Grbavac Jakobović

Naziv djela: RITAM ARKADE

Tehnika: Akril na platnu

Dimenzija: 100 x 30 cm

Tema: Poţeška barokna arkada ili bolta kako je obiĉaj nazivati u Poţegi

5

Da bi se pribliţila motivu, ţeleći naslikati samu bit arkada, bolti, udaljavam se od

predmetnog motiva naslikane bolte-arhitekture i realistiĉnog prikaza i slikam ih nekako

„iznutra“ te ostaje samo ĉista likovna vrijednost: „proĉišćena“ bolta, ĉiste, jasne obrisne linije,

geometrijski oblik na ĉistom bijelom platnu koji otkriva tu proĉišćenost mojeg osobnog

„nutarnjeg“ doţivljaja s boltom. Kontrast s crvenom monokromnom bojom kao vaţnim

elementom je ovdje osnova umjetnosti za kojom se povodim zahvaljujući Maljeviĉu koji

govori da je za sliku dovoljan jedan element koji je naglašen i išĉišćen od ostalih. Ovo je

krajnji minimalizam gdje sam geometrijskim prikazom oblika, tj. nepredmetnim izrazom

bolte, te bojom crvenom monokromatskom u odnosu na neboju, tj. bijelu plohu nekromatsku,

nastojala dosegnuti savršeni sklad.

Oĉistila sam bolte njihove zaobljenosti i nastojala ih svesti na osnovni oblik ritma.

Kompozicijski sam smjestila crvenu plohu u središte platna, ispunila ga vertikalno i naglasila

simetriju. Bijela ploha koja asocira na prolaz (polazišna arkada koja gubi zaobljenost i svodi

se na osnovni geometrijski oblik pravokutnika) u stvari je neobojeno platno koje probija kroz

crvenu plohu i stvara odnos zlatnog reza. U vertikalnoj podjeli zlatni rez zamjenjuje asimetrija

donjeg dijela u odnosu na gornji te naglašava vertikalno usmjerenje slike što ponavlja i sam

kadar slike. Bijelo neobojeno platno ravnopravno sudjeluje u gradnji kompozicije slike te

naglašava odsutnost materijalnog i ĉistoću prostora slike. Taj prostor naglašava prostiranje

izvan kadra i odlazi u ĉistu duhovnost doţivljaja. Bijelo je nestajanje, a crveno je nastajanje.

Bijelo nas odvodi u nedefinirane prostore postojanja izvan osjetilnog dok nas crveno vraća

prisutnosti vlastite osjećajnosti.

Crvena boja koja je oku prva vidljiva, topla boja koja simboliĉkim znaĉenjem prenosi strast,

radost, snagu i ljubav, koja svojim psihološkim djelovanjem izaziva snaţan osjećaj popravlja

raspoloţenje, ubrzava puls i pomalo razdraţljivo djeluje te dokazuje da poţeške bolte

odoljevaju ratovima, kugi, poţarima, ljudskoj gluposti, previranjima politiĉkim, vjerskim,

fanatiĉkim i nosi sjećanja na šuškave krinoline koje su krile svoje ljubavi, upravo tu pod

boltama nosi tajne „gladnih ţena Poţege“ davno opisanih i briţno uništenih.

O, koliko simbolike u ovoj boji, najjaĉoj i omeĊenoj strogo geometrijskom linijom nasuprot

bijele koja simbolizira odsutnost da bi saĉuvala sve tajne koju moja poţeška bolta nosi

stoljećima. Boja u plošnom prostoru svojom razlikom tvori oblik te je on jasno omeĊen i

oblikovan. Obris je ĉist i dovršen te se boja izolira u unutarnjem prostoru oblika. Plošni

prostor zahtjeva drugaĉiju linearnu gramatiku nego dubinski. U plošnom prostoru se smije

6

linija kretati samo tako da ostaju crtani oblici plošni. Njezino kretanje ne smije pokazati treću

dimenziju. Povezivanjem likovnih elemenata linije, boje i prostora nastojim moj nutarnji

svijet prenijeti na promatraĉa i doprijeti do njegove svijesti ne objašnjavajući što je uistinu

poţeška bolta. To je ono moje “iznutra“ koje se moţe iskazati samo tolikom jednostavnošću,

zahvaljujući Maljeviĉu i suprematizmu.

7