1

SmjerniceAkvakultura i Natura 2000 Sažetak

Okoliš

O ovom letku

Većina svjetskih ribolovnih zaliha je trenutno blizu ili iznad održivih razina iskorištavanja. Istovremeno se potrošnja konzumne ribe u svijetu udvostručila u posljednjim desetljećima, uz odgovarajući razvoj akvakulture koja postaje sve važnija u opskrbi ribom i drugom hranom iz mora.

Jedan od izazova postojećih aktivnosti akvakulture i njezinog očekivanog daljnjeg razvoja na kopnenim i morskim vodama je dostupnost prostora i okolišna održivost, naročito u odnosu na zaštićena područja i odgovarajuće postupke izdavanja dozvola. To se osobito odnosi na Natura 2000, mrežu područja koja su namijenjena očuvanju najrjeđih i najugroženijih europskih vrsta i stanišnih tipova u skladu s dvije direktive EU-a, Direktivom o staništima i Direktivom o pticama, koje predstavljaju temelje europske politike očuvanja bioraznolikosti.

Smjernice „Akvakultura i Natura 2000“ koje su sažeto prikazane u ovom letku, imaju za cilj olakšati upoznavanje i provedbu zakonodavstva EU-a vezano za odnos između mreže Natura 2000 i aktivnosti u akvakulturi, kako bi se doprinijelo boljem razumijevanju ciljeva očuvanja nekog područja, promičući najbolje prakse koje pokazuju kako zahtjevi zaštite prirode mogu biti sukladni s održivim razvojem akvakulture.

Diljem Europske unije postoji stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Besplatan telefonski broj: 00 800 67 89 10 11 (neki operateri mogu naplaćivati pozive).

Pošaljite e-poštu preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na web-stranici: https://europa.eu/european-union/index_hr

Možete preuzeti ili naručiti besplatne publikacije EU-a ili publikacije uz naknadu na: https://publications.europa.eu/hr/publications

Veći broj primjeraka besplatnih publikacija možete dobiti ako kontaktirate Europe Direct ili svoj lokalni informacijski centar (vidi https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućava pristup skupovima podataka iz EU-a. Podatke možete besplatno preuzeti i koristiti, kako u komercijalne tako i nekomercijalne svrhe.

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2018.

© Europska unija, 2018.

Ponovna uporaba dopuštena je pod uvjetom navođenja izvora. Politika ponovne uporabe dokumenata Europske komisije uređena je Odlukom 2011/833/EU (SL L 330, 14.12.2011., str. 39). Za bilo koju uporabu ili umnožavanje fotografija ili druge građe koja nije obuhvaćena autorskim pravom EU-a potrebno je zatražiti dopuštenje izravno od nositelja autorskog prava.

ISBN: 978-92-79-93520-6 doi:10.2779/132793 KH-03-18-288-HR-N

FOTOGRAFIJE naslovnica: Uzgoj lososa u Norveškoj / Brataffe 3.stranica: Ribogojilište u Marseilleu / Veronika Polyakova 4.stranica: Uzgajalište oštriga kod Cap-Ferreta / Philippe Teuwen 6.stranica: Bazeni u ribogojilištu / Vmenkov 7.stranica: Uzgoj oštriga / CSIRO 8.stranica: Ribogojilište na otvorenom moru / NOAA’s

3

• Recirkulacijski sustavi u akvakulturi su sustavi smješteni na kopnu u kojima se voda ponovno koristi nakon mehaničke, kemijske i biološke obrade.• Kavezni uzgoj u slatkim vodama također pruža ograničene ali važne mogućnosti za slatkovodnu akvakulturu u nekim vodama.

Integrirana akvakulturaIntegrirana akvakultura obuhvaća polikulturu, multitrofičku akvakulturu te povezivanje akvakulture s drugim aktivnostima kao što je poljoprivreda i drugo. Integrirana multitrofička akvakultura (IMTA) uključuje organizme iz različitih trofičkih razina ekosustava (npr. ribe, školjkaše, alge) tako da nusproizvodi jednih služe kao unos hrane za druge. Takvi se sustavi mogu koristiti za recikliranje otpadnih hranjivih tvari vrsta iz više trofičke razine tako da služe za uzgoj komercijalno vrijednih kultura niže trofičke razine. Neke zemlje već su pokrenule pilot-projekte integrirane akvakulture.

Akvakultura u EU-u

Akvakulturu bi trebalo shvatiti kao uzgoj ili kultiviranje vodenih organizama korištenjem tehnika za povećanje proizvodnje tih organizama izvan prirodnih kapaciteta okoliša; organizmi ostaju u vlasništvu fizičke ili pravne osobe u fazi uzgoja ili kultiviranja, sve do, i uključujući trenutak izlova. Akvakulturu je moguće karakterizirati na različite načine, primjerice prema uzgojnim organizmima, prema okolišu u kojemu se obavlja uzgoj, prema intenzitetu proizvodnje te prema korištenom tipu proizvodnog sustava. Njihovo poznavanje je ključno prilikom sagledavanja utjecaja akvakulture na okoliš.

Akvakultura u EU-u podijeljena je u tri podsektora koji imaju različite povijesti razvoja i značajke. To su: uzgoj školjkaša (57% ukupne proizvodnje u 2009.godini), slatkovodna akvakultura (18%) i uzgoj morske ribe (25%). Uzgoj školjkaša proizvodi otprilike istu količinu kao i uzgoj ribe ali predstavlja samo oko 34% ukupne vrijednosti.

Akvakultura u moru i obalnim područjima• Uzgoj školjkaša: većina europskih školjkaša koji se uzgajaju su dagnje čiji se uzgoj temelji prvenstveno na primjercima izleženima u prirodi i na hranjivim tvarima iz okoliša. Uzgoj kamenica je također važna aktivnost u EU-u. Ostali školjkaši koji se u EU-u uzgajaju u većim količinama su kućice.• Uzgoj morske ribe: uzgoj u morskoj vodi može se podijeliti s obzirom na lokaciju uzgajališta koja može biti u obalnom području ili na otvorenom moru. U obalnom području uzgojni sustavi mogu biti smješteni u obalnim lagunama ili u bazenima i spremnicima na kopnu.

Slatkovodna akvakulturaU EU-u se sustavi za proizvodnju slatkovodne ribe uglavnom mogu razlikovati s obzirom na intenzitet aktivnosti, na sustav upravljanja vodnim resursima te na uzgojne vrste.• Uzgoj ribe u bazenima je najstariji oblik akvakulture u Europi koji potječe još iz srednjeg vijeka. • Protočni sustavi: u tradicionalnim sustavima voda protječe kroz ribnjak samo jedanput nakon čega se ispušta natrag u vodeni okoliš.

4

Direktive EU-a o prirodi

Direktiva o staništima (92/43/EEZ) temelji se na spoznaji da na području Europske unije prirodna staništa nastavljaju propadati dok je sve veći broj divljih vrsta, koje su dio prirodnog nasljeđa EU-a, ozbiljno ugrožen. Cilj Direktive je osigurati njihovu obnovu ili održavanje u povoljnom stanju očuvanosti proglašavanjem posebnih područja očuvanja značajnih za vrste i stanišne tipove (PPOVS) kako bi se uspostavila koherentna europska ekološka mreža Natura 2000. Ona uključuje i područja proglašena kao područja očuvanja značajna za ptice (POP) prema Direktivi o pticama (2009/47/EZ) koja se bavi očuvanjem divljih ptica.

Te dvije direktive štite oko 1.500 rijetkih i ugroženih vrsta i oko 230 stanišnih tipova (uključujući morska i obalna staništa, slatkovodna staništa, močvare itd.) kako bi se za njih održalo ili uspostavilo povoljno stanje očuvanosti, naročito kroz proglašavanje i upravljanje područjima mreže Natura 2000.

Mreža Natura 2000 podržava načela održivog razvoja. Njezin cilj nije zabraniti ljudske aktivnosti nego osigurati da se one provode na način koji i dalje omogućuje postizanje ciljeva očuvanja koji su zadani za područje Natura 2000 (u funkciji očuvanja prisutnih vrsta i stanišnih tipova od europskog interesa). To načelo naglašava članak 6. Direktive o staništima koji zahtijeva od država članica da u svakom području Natura 2000:• poduzmu odgovarajuće mjere koje odgovaraju ekološkim zahtjevima zaštićenih stanišnih tipova i vrsta prisutnih na području (čl. 6. st.1.),• izbjegavaju štetne aktivnosti koje mogu značajno ometati te vrste ili oštetiti staništa zaštićenih vrsta ili stanišne tipove (čl.6. st. 2.),• provesti postupak propisan čl.6. st.3. i.4. prilikom planiranja novih zahvata koji mogu utjecati na područje Natura 2000.

5

Različiti proizvodni sustavi u akvakulturi mogu imati različite utjecaje i stvoriti različite učinke na prirodni okoliš, koji mogu uključivati gubitak ili propadanje staništa, uznemiravanje vrsta i njihovo raseljavanje, kao i promjene u lokalnim zajednicama.

Učinci različitih akvakulturnih sustava ovise o nizu čimbenika, uključujući hidrografske uvjete na lokaciji ribogojilišta, vrste uzgojnih organizama kao i načine proizvodnje, prakse upravljanja i drugo. Sve te čimbenike potrebno je uzeti u obzir prilikom procjene mogućih rizika, uvažavajući pritom osjetljivost ili ranjivost ekosustava s obzirom na moguće pritiske od aktivnosti akvakulture.

Tablica prikazuje različite utjecaje koje je potrebno uzeti u obzir prilikom procjenjivanja pojedinih proizvodnih sustava. Važno je naglasiti da se navedeni mogući utjecaji ne pojavljuju uvijek ili možda neće biti relevantni za ciljeve očuvanja određenog područja. Nužan je pristup od slučaja do slučaja kako bi se utvrdili konkretni mogući utjecaji koji ovise o uvjetima okoliša i uzgajališta te o mjerama ublažavanja i odgovarajućim načinima upravljanja koje je potrebno primijeniti da bi se takvi učinci izbjegli ili sveli na najmanju mjeru.

Smjernice pružaju niz konkretnih prijedloga za mjere ublažavanja koje treba usvojiti za sve akvakulturne sustave. Evo nekoliko primjera:• kod kaveznog uzgoja u moru, kontrola i ograničavanje uzgojne gustoće može smanjiti moguće utjecaje uzrokovane česticama organskog otpada, dok poboljšanje probavljivosti hrane, kao i sustavi za smanjenje otpada od hrane također mogu ublažiti te utjecaje;• odgovarajući smještaj splavi i konopaca za uzgoj školjkaša u područja s dobrom izmjenom vode kao i odgovarajuće dimenzioniranje uzgajališta pomoću prediktivnih modela koji omogućuju procjenu otiska bentičkog opterećenja, mogu smanjiti glavne moguće utjecaje tih sustava;• za sustave sa spremnicima na kopnu za morske vrste potencijalna mjera ublažavanja odnosi se na izlaznu vodu koja se prije ispuštanja u komunikacijski kanal između lagune i mora

može mikrofiltrirati, obraditi i pročistiti kroz sustav taložnica kako bi se omogućilo da mikroalge apsorbiraju hranjive čestice.

Pravilnim provođenjem relevantnih nacionalnih propisa i propisa EU-a, većina potencijalnih pritisaka i utjecaja iz akvakulture može se spriječiti ili svesti na najmanju mjeru. Osim toga, poduzetnici u akvakulturi dobrovoljno ulažu značajne napore za primjenu dobre prakse upravljanja (npr. kodeks ponašanja, monitoring, certifikacija), a EU promovira organsku akvakulturu.

Tablica: Popis utjecaja koje je potrebno sagledati u različitim tipovima akvakulture

Obalna i morska Slatkovodna

Tip akvakultureMogući utjecaji

Kave

zni u

zgoj

Spla

vi i

kono

pci z

a šk

oljk

aše

Međ

uplim

ni u

zgoj

ško

ljkaš

a

Prid

neni

uzg

oj š

koljk

aša

Spre

mni

ci n

a ko

pnu

Baze

ni n

a k

opnu

Uzg

oj u

lagu

nam

a

Ribn

jaci

Prot

očni

sus

tav

Reci

rkul

acijs

ki s

usta

v

Sedimentacija X X X X X X X X

Biogeokemijske promjene u vodi X X X X X X X

Unos kemikalija X X X X X

Utjecaj infrastrukture X X X X X X X

Uznemiravanje X X X X X X X X X X

Kontrola grabežljivaca X X X X X X X X X

Križanje među vrstama X X X X

Prijenos patogena X X X X X X X X

Strane vrste* X X X X X X X X X

* unošenje stranih vrsta za uzgoj u akvakulturi regulirano je Uredbom br. 708/2007.

Utjecaji na prirodu i živi svijet i mjere ublažavanja

6

Akvakultura štoviše može imati i pozitivan utjecaj na područja Natura 2000, pružajući dobrobiti i usluge okoliša te podržavajući prikladna staništa (npr. ribnjačarske bazene) za vrste od interesa za EU, npr. staništa za ptice vodarice.

Usvajanje najboljih praksi koje doprinose očuvanju bioraznolikosti:• Park prirode La Brenne u Francuskoj uključuje gotovo 4.000 umjetnih jezera iz kasnog srednjeg vijeka. U parku se primjenjuju vodno-okolišne mjere za stvaranje ili održavanje povoljnih uvjeta za kukce, vodozemce, ptice i ribe (stvaranje otvorene vode iza tršćaka, stvaranje plićaka, tršćaka ili sadnja plivajuće vegetacije, uklanjanje vrba koje potiskuju tršćake itd.), za održavanje vegetacijskih pojaseva, za izbjegavanje gnojenja, za upravljanje stranim vrstama kao što su nutrija, bizamski štakor i rakovi (pucanje, hvatanje, upotreba filtra) itd.• U nekim ribnjacima u Slovačkoj uobičajena je praksa ne uklanjati vodenu vegetaciju što je dovelo do razvijanja tršćaka i rogozika. Oni služe kao gnjezdilišta za čaplju dangubu, gaka, žličarku, eju močvaricu, bukavca, čapljicu voljak, riđogrlog gnjurca, crnogrlog gnjurca (danas rijetkoga) i patku njorku.

• U Češkoj, ribnjak Nesyt koji je dio područja Natura 2000 “Ribnjaci Lednice” u kojemu se uzgaja riba provodi ljetno isušivanje kao mjeru upravljanja kako bi se stvorili povoljni uvjeti za razvoj halofilnih biljaka na izloženom dnu bazena kao i za neke ugrožene ptice močvarice.

Podržavanje sustava koji pružaju dobrobiti i usluge okoliša• Uzgoj školjkaša može pružati usluge ekosustava uklanjanjem anorganskih hranjivih tvari iz opterećenih ekosustava (bioekstrakcija). Uzgoj dagnji služi kao metoda upravljanja kakvoćom vode u područjima s difuznim unošenjem hranjivih tvari, primjerice u Švedskoj.• Uzgoj ribe moguće je kombinirati s uzgojem školjkaša i algi u integriranoj multitrofičkoj akvakulturi (IMTA), pri čemu se uzgajaju školjkaši i alge kako bi se kompenziralo obogaćivanje hranjivim tvarima kroz hranjenje ribe. IMTA se razvija u Norveškoj i na Sredozemlju.

7

Prednosti strateškog planiranja

Strateški pristup ciljevima različitih sektorskih politika omogućuje da ih se cjelovito sagleda na širokom geografskom području kako bi se mogao izraditi koherentniji okvir regionalnog razvoja koji kad god je to moguće stvara obostranu korist (win-win) u najvećoj mjeri, a svodi sukobe na najmanju mjeru.

Prostorno ili sektorsko planiranje, uz pridruženu stratešku procjenu utjecaja na okoliš, ima ključnu ulogu u davanju smjernica i pouzdanih podataka o lokacijama za akvakulturu, pružajući investitorima sigurnost, izbjegavajući sukobe na lokalnoj razini i pronalazeći sinergije između aktivnosti i ciljeva očuvanja.

Primjerice, razvoj i primjena pomorskog prostornog planiranja, zajedno s integriranim upravljanjem obalnim područjem, može olakšati određivanje odgovarajućih lokacija - s odgovarajućom kakvoćom vode - za podnošenje zahtjeva za akvakulturu, istovremeno štiteći osjetljiva područja bioraznolikosti i predviđajući rizike od, između ostalog, djelovanja klimatskih promjena, poplavljivanja ili obalne erozije.

Plan odabira lokacija za akvakulturu u FinskojPlan odabira lokacija za akvakulturu za područje Jugozapadna Finska i Satakunta je primjer regionalnog planiranja. Priredila ga je predstavnička radna skupina regionalnih stručnjaka, uključujući predstavnike proizvođača u akvakulturi, javnih tijela za okoliš i ribarstvo, organizacija za regionalno planiranje i istraživača. Utvrđena su pogodna i isključena nepogodna područja. Oko otoka na kojima gnijezde ptice u područjima Natura 2000 zacrtana je široka sigurnosna zona tijekom gniježđenja. Time se postiže da nije vjerojatan mogući značajan utjecaj ribnjaka na prirodne vrijednosti zaštićene u područjima Natura 2000.

8

Stavci 3. i 4. članka 6. Direktive o staništima propisuju postupak kojega je potrebno provesti prilikom planiranja novih zahvata koji bi mogli utjecati na područja Natura 2000. Postupak uključuje tri faze: prethodnu ocjenu, glavnu ocjenu i, u iznimnim okolnostima, odstupanja. Svaka faza određuje je li potreban daljnji korak u postupku.

Prethodna ocjena treba utvrditi je li vjerojatno da će plan ili zahvat ‘... imati značajan utjecaj ...’ na područje Natura 2000, što znači da će biti potrebna glavna ocjena. Ona se odnosi na planove ili zahvate pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima ili zahvatima. Moguće je da jedan zahvat akvakulture neće imati značajan utjecaj, ali u kombinaciji s drugim planovima ili zahvatima (druga ribogojilišta ili drugi zahvati) unutar tog područja, kumulativni učinci se mogu pokazati značajnima.

Glavna ocjena bi se trebala baviti mogućim učincima na ciljeve očuvanja područja Natura 2000 sa svih stajališta plana ili zahvata i obuhvatiti sve faze akvakulturnog zahvata, primjerice: pripremu lokacije, izgradnju ili instalaciju infrastrukture i objekata, rad i održavanje, razgradnju itd. Potrebno je utvrditi sve potencijalne pritiske iz planiranih akvakulturnih aktivnosti, bilo izazvane izravno (npr. taloženje na morsko dno) ili koji će nastati na široj razini (npr. unošenje hranjivih tvari), koji mogu imati značajan utjecaj na ciljeve očuvanja područja Natura 2000 te razmotriti osjetljivost i ranjivost ciljnih vrsta i staništa na te pritiske kako bi se procijenio rizik od značajnih utjecaja.

Mjere ublažavanja su sastavni dio sadržaja plana ili zahvata te ih je potrebno razmotriti tijekom glavne ocjene. U kontekstu

akvakulture treba ih shvatiti kao tehnički izvediva rješenja koja su najmanje štetna za staništa i vrste te za cjelovitost ukupnog područja Natura 2000, pogotovo ako ne dolaze u obzir alternativne lokacije.

Nakon procjene mogućih utjecaja plana ili zahvata, potrebno je utvrditi hoće li negativno utjecati na cjelovitost područja Natura 2000, bilo samostalno ili u kombinaciji s drugim planovima ili zahvatima.

Ovaj proces odlučivanja temelji se na načelu predostrožnosti. Naglasak bi trebao biti na objektivnom predočavanju, uz pouzdane popratne dokaze, da neće biti štetnih utjecaja na cjelovitost područja Natura 2000. Iz tog razloga nedostatak znanstvenih podataka ili spoznaja o mogućem riziku ili značaju utjecaja ne može biti razlog za nastavak provedbe plana ili zahvata.

Treća faza postupka primjenjuje se u slučaju da se ne može utvrditi kako neće biti štetnih utjecaja na cjelovitost predmetnog područja Natura 2000. Članak 6. stavak 4. Direktive o staništima propisuje niz uvjeta koje treba zadovoljiti kako bi nadležno tijelo odobrilo takav plan ili zahvat u izuzetnim okolnostima. Ovi se uvjeti odnose na nepostojanje alternativnih rješenja, prisutnost imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa te na uspostavljanje svih potrebnih kompenzacijskih uvjeta. Oni predstavljaju “posljednje sredstvo” i koriste se samo ukoliko je donesena odluka da se nastavi s planom ili zahvatom koji bi mogao negativno utjecati na cjelovitost područja Natura 2000.

Postupak za zahvate akvakuture u područjima Natura 2000

9

Glavna ocjena zahvata akvakulture u području PPOVS i POP Castlemaine Harbour (Irska )

U području PPOVS i POP Castlemaine Harbour proveden je cjeloviti postupak ocjene prihvatljivosti za višestruke akvakulturne i popratne zahvate. U glavnoj ocjeni su razmatrani ciljevi očuvanja koje je za to područje odredila nadležna institucija za zaštitu prirode (Služba za nacionalne parkove i divljinu):• Održati povoljno stanje očuvanosti sljedećih vrsta: morske paklare, riječne paklare, lososa, vidre , mahovine Petalophyllum ralfsii, riđogrlog gnjurca, velikog vranca, grivaste guske, patke zviždare, divlje patke, patke lastarke, patke crninke, crne patke, oštrigara, kulika blatarića, bijelog žalara, riđe muljače, crvenonoge prutke, krivokljune prutke, kameničara i crvenokljune galice.• Održati povoljne uvjete za očuvanje sljedećih staništa: estuarija, muljevitih i pješčanih dna izloženih zraku za vrijeme oseke, vegetacije pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima, trajne vegetacije kamenitih obala, muljevitih obala obraslih vrstama roda Salicornia i drugim jednogodišnjim halofitima, atlantskih slanih livada, mediteranskih sitina, embrionskih obalnih sipina, obalnih sipina s Ammophila arenaria, nepomičnih sipina obraslih zaljastom vegetacijom („sive dine”), sipina sa Salix repens ssp. argentea (Salix arenariae) i vlažnih uleknuća sipina.• Vratiti povoljne uvjete za očuvanje aluvijalnih šuma s Alnus glutinosa i Fraxinus excelsior.

U nastavku je prikazan primjer specifičnih ciljeva i podciljeva očuvanja za morsko stanište uključeno u Prilog I. Direktive o staništima za potrebe ocjene prihvatljivosti.

Cilj: održati povoljno stanje očuvanosti muljevitih i pješčanih dna izloženih zraku za vrijeme oseke u području Castlemaine Harbour, koje je definirano sljedećim popisom svojstava i podciljeva:• Podcilj 1: Površina staništa je stabilna ili se povećava, ovisno o prirodnim procesima.• Podcilj 2: Obuhvat zajednice u kojoj dominira Zostera je očuvan, ovisno o prirodnim procesima.• Podcilj 3: Sljedeće tipove zajednica treba očuvati u prirodnom stanju: međuplimni muljeviti pijesci; pijesci i muljeviti pijesci sa zajednicama mnogočetinaša; međuplimni pijesci s Nephtys cirrosa.

Primjer ciljeva očuvanja koji se razmatraju u Ocjeni prihvatljivosti za ekološku mrežu

Ured za publikacije

Dodatni izvoriOva publikacija predstavlja sažetak Smjernica EK-a „Akvakultura i Natura 2000”. Cijeli dokument možete naći na: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm

Komisija je priredila smjernice u cilju boljeg razumijevanja i provedbe postupka ocjene prihvatljivosti: “Upravljanje područjima Natura 2000. Odredbe članka 6. Direktive o staništima 92/43/EEZ”, “Ocjena planova i zahvata koji značajno utječu na područja Natura 2000. Metodološki vodič za odredbe članka 6.stavaka 3. i 4. Direktive o staništima 92/43/EEZ”, “Smjernice za provedbu članka 6. stavka 4. Direktive o staništima 92/43/EEZ”. One su dostupne na web stranici Komisije o Natura 2000: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm

Preglednik Natura 2000: http://natura2000.eea.europa.eu/

KH-03-18-288-H

R-N