smrt i umiranje

1

Smrt i umiranje

2

Smrt i umiranje

Tjelesne promjene

-Smrt je kulminacija direktnih bioloških procesa (kod oko 20% ljudi

je blaga)

-Nenamjerne povrede su vodeći uzrok smrti u djetinstvu i mladosti,

a kardiovaskularne bolesti i karcionom u odrasloj dobi

-Smrt je duga i rastegnuta za ¾ ljudi zbog medicinske tehnologije

koja spašava život

-Mozak koji je bez kisika od 2-4 mint. je nepopravljivo oštećen

3

Smrt i umiranje

Umiranje se događa u 3 faze:

a.Faza agonije (grč. agon =borba), agonija se odnosi na soptanje

i grčenje mišića u prvim trenucima kad tijelo više ne može

održavati život

b. Klinička smrt - kratki period u kome prestaje rad srca,

cirkulacija, disanje i rad mozga, ali je oživljavanje još moguće

c. Smrt/umiranje:za nekoliko sati beživotno biće izgleda

smanjeno i više nije nalik na osobu dok je bila živa

4

Smrt i umiranje

Definisanje smrti:

-Smrt je proces kod kojeg organi prestaju funkcionisati u

sekvencama koje se razlikuju od osobe do osobe

-Crta koja dijeli život i smrt je nejasna

-Prije nekoliko desetina godina smrt su označavali prestanak rada

srca i disanja

-Danas se u većini zemalja kako kriterij koristi moždana

smrt (nepovratni prestanak svih aktivnosti u mozgu i moždanom

deblu)

-Japan: ljekari se oslanjaju na tradicionalne kriterije, odsustvo rada

srca i disanja shodno laičkom tradicionalnom vjerovanju

5

Smrt i umiranje

-Kod velikog broja slučajeva standard moždane smrti ne riješava

dilemu kad zaustaviti liječenje

-Trajno vegetirajuće stanje znači da kortekst mozga ne pokazuje

više električnu aktivnost, ali je moždano deblo i dalje aktivno

-Neki stručnjaci smatraju da je ne postaje aktivnosti u korteksu

dovoljno da se osoba proglasi mrtvom

-Mali broj slučajeva da pacijenti koji su mjesecima vegetirali

postaju ponovo svijesni, obično ograničenog funkcionisanja

6

Smrt i umiranje

Dostojanstvo umiranja:

-Najveće dostojanstvo smrti je u integritetu života koji joj je predhodio i koji

se može učvrtiti načinom kako se komunicira sa umirućim i brine o njemu

a.Većinu umirućih koji odlaze postepeno moguće je uvjeriti da će

imati podršku u tjelesnoj i psihološkoj neugodi (postupati prema

njema na dostojanstven način i sa poštovanjem)

b.Treba biti iskren u pogledu izvjesnosti smrti kako bi umirući mogao

planirati svoju njegu u posljednim danima, donošenje odluka, opaštanje

sa najbližim.

7

Smrt i umiranje

c. Zdravstveno osoblje može pomoći umirućem da nauči dovoljno

o svom stanju kako bi donio razumnu odluku da li će se nastaviti

boriti ili prekinuti dalje liječenje.

-Najdostojanstveniji izlaz umirujećoj osobi osigurava se brigom,

ljubavlju prisustvo najbližih, istinom o dijagnozi te maksimumu

lične kontrole nad konačnom fazom života

8

Razumijevanje i stavovi prema smrti

-Živimo u kulturi koja poriče smrt

-Danas mladi ljudi većinom dolaze u odraslu dob a da su imali

malo kontakata sa smrću

-Odrasli često odbijaju govoriti o smrti sa djecom i adolescentima

Djetinstvo:

-Većina djece, između 7 i 10 godina razumjeva sljedeće tri

komponetne pojma smrti:

a.Trajnost: kad jednom živi stvor umre, ne može više oživjeti

b.Univerzalnost: sva živa bića na kraju umiru

c.Nefunkcionisanje: sve životne funkcije prestaju kad se umre

9


-Kada roditelji govore o smrti iskreno djeca većinom dobro razumiju

činjenicu smrti i lakše je prihvataju

Adolescencija:

-Adolescenti mogu jasno izraziti trajnost, univerzalnost i nefunkcionalnost

smrti

-Razumijevanje smrti kod adolescenata nije sasvim zrelo zbog jaza

između logike i realnosti (oni često propuštaju primjeniti svoje

razumijevanje smrti u svakodnevnom životu)

-Svjesni su da se smrt događa svakome i da može doći bilo kada, ali

njihove visoko rizične aktivnosti govore da oni ne shvataju smrt lično

10


Teškoće adolescenata u postojanju jaza između logike i realnosti

uzrokovane su sljedećim:

a. Adolescencija je period brzog rasta i početka reproduktivnog

kapaciteta (dostignuća koja su suprotna smrću)

b. Adolescenti su toliko okupirani ličnom jedinstvenošću da mogu

zaključiti da su van domašaja smrti

c. Kad adolescenti oblikuju lični identitet i doživljavaju svoje prve

slobodno izabrane ljubavne odnose mogu biti privučeni

romatičnom idejom smrti koja se suprostavlja logici

11

RAZUMIJEVANJE I STAVOVI PREMA SMRTI

Kako raspravljati s djecom i adolescentima o smrti

PREPORUKA

1.Preuzmite incijativu.

2. Pažljivo slušajte.

Opis -Obratite pažnju na neverbalnaponašanja djece i adolescenata, teotvorite temu nasućutan način, osobitoako je riječ o situaciji nakon nečije smrti.

-Posvetite djetetu ili adolescentu punupažnju, te osjećajima koji se nalaze upodlozi izgovorenih riječi. Kada seodrasli pretvaraju da slušaju dokrazmišljaju o nečem drugom, mladi vrlobrzo uče znakove nezanimanja i višenemaju povjerenja

12


Kako raspravljati s djecom i adolescentima o smrti

PREPORUKA

3.Pokažite sa prepoznajete

osjećaje.

4. Dajte točne inforamacije, iskreno

i na kulturno osjetljiv način

5. Zajednički rješavajte probleme.

Opis

-Prihvatite djetetove ili adolscentove emocije kao

stvarne i važne, izbjegavajte osuđivanje. Npr.,

parafrazirajte osjećaje koje uočite, popuit:” Vidim

sa si zaista u nedounici s tim u vezi.

Porazgovajarjmo još o tome.”

-Djeci koja još ne razumiju na realističan način

trajnost, univerzalnost i nefunkcionalnost smrti

ponudite jedostavna, izravna i točna objašnjena.

Izbjegavajte izjave koje vode u zabludu

poput:”Djed je otišao u dalek put. Ne proturječite

religijskikm vjerovanjima ,malde osobe. Radije joj

pomozite sa spoji znanstvene i religijsk izvore

spoznaje.

-Kad pitanja nemaju lagan odgovor, poput: “Kamo

odlazi duša kad umreš” pomoći da dijete dođe do

zaključka samo.

13


Odrasla dob:

-U ranoj odrasloj dobi mnogi odbijaju misliti o smrti

-Srednjovječne osobe imaju jasnu ideju o smrti

-U kasnoj odrasloj dobi/starije osobe misle i govore više o smrti jer

je ona puno bliža (tjelesne promjene, bolesti, gubitak rođaka i

prijatelja)

-Postoje velike individualne razlike u poimanju smrti

14


Tjeskobe pred smrću:-Postoje velike individualne razlike i kulturne u aspektima smrti kojipobuđuju strah -Tjeskoba pred smrću je naročito niska među onima koji dubuko vjeruju uneki oblik više sile ili bića (vjera ne mora biti pod uticajem religije)-Tjeskoba pred smrću opada sa pomjeranjem dobi, i dostiže najniži nivo ustarosti -Stariji imaju više vremena da razviju simboličku besmrtnost- vjerovanjeda će nastaviti živjeti kroz svoju djecu, kroz ono što su činili i kroz uticajkoji su imali -Žene su tjeskobnije pred smrću od muškaraca -Depresivne osobe i osobe sa duševnim smetnjama imaju ozbiljnestrahove od smrti

15

Stadij umiranja

Teorija Elisabeth Kubler-Ross (1969) -pet tipičnih reakcija na

skoru blizinu i muku smrti:

a.Poricanje:

-Nakon saznanja da su teško oboljeli osobe poriču ozblijnost

bolesti kako bi pobjegle od blizine smrti

-Većina ljudi ulazi i izlazi iz procesa poricanja (jedan dan pravi

velike planove, a drugi dan priznaje da je smrt blizu)

-Poricanje treba prihvatiti kao strategiju suočavanja koja u

početnoj fazi bolesti može biti potrebna

16

Stadij umiranja

b.Ljutnja:-Saznanje da je preostalo vrijeme kratko izaziva ljutnju što se moraumrijeti, a da se predhodno nije učinilo sve ono što se željelo -Članovi porodice i zdravstveni radnici mogu biti objekat bijesa,ogorčenosti i zavisti zato što će nastaviti živjeti c. Cjenkanje:-Uviđajući neizbježnosti smrti bolesna osoba pokušava preteći cjenkanjemza još malo vremena -Pokušava sklopiti pogodbu s članovima porodice, prijateljima,zdravstvenim radnicima ili Bogom -Slušanje s empatijom je najbolja reakcija na ove napore da se održi nada

17

Stadij umiranja

d. Depresija:-Kad poricanje, ljutnja i cjenkanje ne uspiju odgoditi tok bolestiosoba postaje depresivna zbog gubitka života -Depresija je nužna priprema za posljednju fazu/prihvaćanje e. Prihvaćanje -Stanje smirenosti u vezi sa bliskom smrću, postiže se u posljednimsedmicima ili danima -Oslabljena osoba se prepušta smrti uz osjećaj osobođenja od bolii tjeskobe -Dolazi do povlačenja od svih osim najbližih članova porodice,prijatelja i njegovatelja Zaključak:-Pobrojane reakcije ne pojavljuju se u fiksiranom sljedu, jer umirujućeosobe često pokazuju i druge strategije suočavanja

18

Prilagođavanje na umiranje

Ljudi različito se suočavaju/reaguju na vlastito umiranje, zavisno oduticaja sljedećih komponetni:a. Priroda bolesti:-Tok bolesti i simptomi utiču na reakcije umirujećeg b. Ličnost i stil suočavanja:-Svaka osoba se različito suočava sa smrću smatrajući je nepromostivompreprekom, kaznom ili hrabrošću (loše prilagođeni pojedinci su pod jačimstresom)c. Ponašanje članova porodice i zdravstvenih radnika:-Kod osobe koja je sklona poricanju može doći do uzajamnog pretvaranja(svi znaju da pacijent umire, ali se ponašaju kao da to nije tako)

19


-Igra uzajamnog pretvaranja ublažava psihološku bol trenutno, aliumiranje čini težim-Kod nekih etničkih grupa kad ljekari žele informisati pacijenta oprognozi smrti mogu naići na otpor -Umirući se često kreće putem nade: prvo se nadu lijeku, zatimproduženju života i na kraju mirnoj smrti sa što manje teretad. Duhovnost, religioznost i kultura:-Snažan osjećaj duhovnosti smanjuje strah od smrti -Budizam pospješuje prihvaćanje smrti -Američki indijanci smrt dočekuju sa stojočkom samokontrolom -Afroamerkance umirujuća bliska osoba je znak krize kojaujedinuje članove porodice u pružanju njege

20

MJESTO UMIRANJA

1. Kuća:

-Većina ljudi želi umrjeti kod kuće (kuća pruža atmosferu

intimnosti i njege, osoba se ne osjeća odbačenom i poniženom

zbog tjelesnog propadanja i zavisnosti od drugog)

-Briga za umirujućeg člana porodice u kući je visoko stresna

-Čak i u stručnoj pomoći većina kuća je slabo opremljena da bi

mogla udovoljiti medicinskim potrebama i zahtjevima za

odgovarajućom njegom

21

MJESTO UMIRANJA

2. Bolnica:-Umiranje u bolnici ima mnogo oblika, zavisno od fizičkog stanjaosobe, odjela u bolnici, te ciljeva i kvaliteta njege -U bolnicama se iznenadna smrti zbog povrede ili akutne bolestidogađa u hitnoj službi -Saopštavanje osoblja o smrti sa osjećajem suosjećanja možeumanjiti ljutnju, frustraciju i zbunjenost članova porodice -Umiranje na odjeljenju intenzivne njege je depersonalizirajuće zapacijente koji su mjesecima prikopčani na aparatima -Oboljeli od karcinoma čine većinu onih koji dugotrajno umiru naspecijaliziranim onkološkim odjeljenima

22


-Većina bolnica nema cjelovite tretmanske programe namjenjeniolakšavanju patnji na kraju života -Ne postoji dovoljan broj osoblja obučenog za proces upravlja bolikod umirućih pacijenata -Veliki broj ljudi umire u bolnicama u teškim depersonalizirajućimuslovima bez uvažavanja njihovih želja

23


3.Pristup hospicija:

-Hospicij predstavlja cjelovit program usluga podrške za

terminalno oboljele osobe i njihove porodice

-Cilj hospicija je pružiti njegujuću okolinu, osjetljivu na potrebe

umirućeg, tako da se pacijent i njegova porodica mogu pripremiti

za smrt na načine koji će njima biti zadovoljavajući

-Kvalitet života je centralna briga u pristupu hospicija

24


Glavne karakteristike u pristupu hospicija su:a. Pacijent i porodica su jedinica njegeb. Zadovoliti pacjentove tjelesne, emocionalne, socijalne i

duhovnepotrebe uključujući kontrolu boli, zadržavanje dostojanstva ivlastite vrijednosti, te osjećaja da se o pacijentu brine i da je voljen c. Njegu pruža interdisciplinarni tim (ljekar, sestra/njegovateljica,sveštenik, savjetovatelj/socijalni radnik, farmaceut)d. Pacijent boravi u kući ili uslovima koji podsjećaju na kuću, gdjeje moguće koordinirati njegu

25


e. Usmjerenost na poboljšanje kvaliteta ostatka života s

palijativnom njegom ili osiguranjem udobnosti što ublažava bol i

druge simptome( nesanica, depresija, problemi sa disanjem), s

ciljem zaštite kvaliteta života, a ne njegovog produžetka

f. Uz redovne posjete kući, postoje i usluge po pozivu 24h na dan,

sedam dana u sedmici

g. Usluga praćenja procesa tugovanja nudi se porodicama još

godina dana nakon smrti

26


-Programi hospicija uključuju njegu od kuće do stacionarnih

uslova, bolnica i Domova za starije

-Hospicijska briga je način razmišljanja, a ne ustanova i moguće ju

je primjenjivati na različite načine

-Središnji element pristupa hosicija je da umirujućoj osobi i njenoj

porodici može ponuditi izbor koji jamči odgovarajuću smrt

-Osim smanjenja patnje pacijenta hospicijska njega pridonosi i

poboljšanom porodičnom funkcionisanju, većoj socijalnoj podršci i

većom osjećaju bliskosti u porodici nakon što su primili usluge

hospicija

27

Pravo na smrt

Eutanazija:

-Postupak okončanja života osobe koja boluje od neizlječive bolesti

-Prihvaćenost eutanazije u javnosti je velika

a. Pasivna eutanazija:

-Liječenje koje održava život se uskraćuje ili prekida, dopuštajući pacijentu

da umre prirodnom smrću

-Američko ljekarsko udruženja,1986 je prihvatilo prekid svih oblika

liječenja terminalno oboljelih kad je smrt neminovna i kod onih u trajnom

vegetirajućem stanju

-Pasivna eutanazija je postupak prihvaćen kao dio uobičajnog

medicinskog postupka pri čemu ljekari primjenuju svoje profesionlano

produđivanje

28

Pravo na smrt

-Religijska pripadnost ima mali uticaj na mišljenje ljudi o eutaniziji-Kod pasivne eutanazije najbolje se može osigurati poštivanjevolje ako se pripremi predhodna medicinska uputa/pismena izjavao željenom medicinskom tretmanu u slučaju nastanka neizlječivebolesti -Većina američkih država priznaje dvije vrste predhodne upute:a. Odluka o životu (pojedinci specificiraju liječenje koje (ne)žele iliu slučaju terminalne bolesti, kome i sličnih stanja) -Ukoliko ne postoje razumna očekivanja da će se oporaviti, osobaizjavljuje da je ne treba održavati u životu medicinskimintervencijama -Odluka o životu može specificirati i davanje lijekova protiv bolovaiako to može skratiti život

29

Pravo na smrt

-Nekad i pored odluke o životu ljekari je ne poštuju zbog različitihrazloga, npr. strah od tužbe, vlastita moralna uvjerenja, propust da seraspitaju o pacjentovim uputamab. Trajna punomoć za medicinsku njegu (ovlašćuje drugu osobu dadonosi zdravstvene odluke u nečije ime)-Punomoć je fleksibilnija od odluke o životu jer dopuštaprovjerljivoj osobi da se savjetuje sa ljekarom kad dođe do medicinskerelevatnih situacija-Američki savezni zakon traži od javni bolnica da pacijentima dajuinformacije u vezi sa pravima i predhodnim uputama -Neke države dopuštaju imenovanje punomoćenika za zdravstvenuzaštitu ili zamjenskog donositelja odluke kad pacijent ne da predhodnemedicinske upute dok je to u stanju.

30

Pravo na smrt

2. Dobrovoljna aktivna eutanazija:-Ljekari postupaju direktno na pacijentov zahtjev kako bi okončale

patnje prije očekivanog trajanja života

-Postupak je oblik ubistva iz milosrđa i u većini država SAD je

kriminalni čin

-Kad se ljekari odluče na eutanaziju obično dobivaju uslovne

kazne zbog prava osobe da sama odlučuje o svojoj smrti kao i o

životu

-Zagovornici smatraju da ona predstavlja odgovarajuću opciju za

oboljele koje trpe jaku bol

31

Pravo na smrt

-Protivnici ističu moralnu razliku između “pustiti umrjeti i ubiti”

-Angažovanje ljekara u oduzimanju života bolesnicima koje pate

može narušiti povjerenje u zdravstvene radnike

-Postoji bojazan da bi legalizacija prakse moglo dovesti do

proširivanja eutanazije (npr. na nemoćne ili osobe sa invaliditetom

što je neprihvatljivo)

-Australijska država Sjeverno područje je dobrovoljno eutanaziju

ozakonila 1996.godine

32

Pravo na smrt

3. Potpomognuto samoubistvo:

-U Evropi potpomognuto samoubistvo je ozakonjeno u Belgiji,

Njemačkoj, Nizazemskoj i Švajcarskoj

-Zakonom je dopušteno ljekarima da terminalno oboljelim

pacijentima propišu lijekove kako bi mogli okončati smrt

-Većina zakona precizira da bi pacijent dobio recept najmanje dva

ljekara se moraju složiti da je pacijentu ostalo najmanje do 6

mjeseci života i da pacijent mora zahtjevati lijek više puta

-Pacijenti koje traže potpomognuto samoubistvo kao najvažnije

razloge navode: želju da kontrolišu okolnosti smrti, želju da umru

kod kuće i uvjerenje da je nastavak života besmislen

33

Pravo na smrt

-Pobornici smatraju da ljekari koji pomažu ljudima da umru su humani i da

poštuju pacijentov lični izbor

-Protivnici potpomognutog samobistva najčešće navode religijske i

vjerske razloge te uvjerenje da ljekar treba da spašava, a ne da uzima

život

-Prema mišljenju nekih stručnjaka praksa potpomugnutog

samoubistva je opravdana samo kad su zadovoljeni sljedeći uslovi:

a.Pacijent više puta i slobodno to zahtijeva, neizdrživo pati i nema drugu

mogućnosti

b.Ljekar je zajedno sa pacijentom temeljito istražio sve mogućnosti što

prikladnije njege

34

Pravo na smrt

c.Postupak je u skladu sa ljekarskim temeljnim vrijednostima

d. Čak i u slučajevima kad se pacijent i ljekar slože da nemaju

drugi izbor kljačan je nezavisni nadzor kako bi se sprječila

zloupotreba

-Javno mjenje više zagovara dobrovoljnu aktivnu eutanaziju od

potpomognutog samoubistva

-Kod potpomognutog samoubistva konačni čin je isključivo

pacijentov što smanjuje mogućnost prisile

35

Tugovanje

Ožalošćenost:

-Doživljaj gubitka zog smrti voljene osobe

-Tuga: reakcija na gubitak intenzivnom tjelesnom i psihičkom

neugodom

-Tugovanje: kulturno specifičan izraz misli i osjećaja ožalošćene

osobe

-Običaj: zajednički cilj pomoći ožalošćenima da prođu kroz svoju

tugu i nauče živjeti u svijetu bez pokojnika

36

Tugovanje

Proces tugovanja (odvija se u 3 faze):

a. Izbjegavanje:

-Na vijesti o smrti, stanje šoka, nevjerica (može trajati satima ili

sedmicima)

-Umrtvljeni osjećaj “emocionalna estezija” traju dok osoba počinje

osjećati bolnu svijest o gubitku

b. Suočavanje:

-Kad se tugujući sa stvarnošću gubitka, tuga se doživljava

intenzivnije (emocionalne reakcije: tjeskoba, protest, ljutnja,

bespomoćnost, frustracija, napuštenost, čežnja za voljenom

osobom itd)

37

Tugovanje

c. Oporavak:-Dvoprocesni model suočavanja sa gubitkom (zahtijeva od ljudi daosciliraju između upravljanja emocionalnim posljedicama gubitka iposvećivanje pažnje životnim promjenama) Lične i situacijske varijacije: -Tugovanje je pod uticajem brojnih faktora kao što su: ličnost, stilsuočavanja, religijsko i kulturno porijeklo, rodne razlike i sl. -Okolnosti smrti (iznenadna ili poslije duge bolesti) također oblikujereakcije tugujućeg -Tugovanje unaprijed (spoznaja da je gubitak neizbježan i emocionlana priprema na njega) -Tugovanje zbog samoubistvo

38

Tugovanje

Intervencije u tugovanju:

-Saućešće i razumijevanje su većinom dovoljni da bi poduzeli sve

što treba da bi se oporavili od tuge

-Intervencije ohrabruju da se tugujući osloni na postojeću socijalnu

mrežu ali i daju dodatnu socijalnu opodršku

-Grupe samopomoći

-Terapija u tugovanju ili individualno savjetovanje sa obučenim

stručnjacima

39

Tugovanje

Obrazovanje za smrt:-Kolegiji o smrti umiranje i tugovanje na fakultetima i univerzitetima -Obrazovanje za smrti ima sljedeće ciljeve:a. Povećati razmijevanje tjelesnih i psiholoških promjena kojeprate smrtb. Pomoći da se nauči kako se suočiti sa smrću bliske osobe c. Pripremiti polaznike da nauče koristiti medicinske i druge usluge d. Promovisati razumijevanje društvenih i etičkih pitanja koje smrtuključuje -Nastava dovodi do povećanja znanja, ali i do osjećaja nelagodevezane uz smrti koji je snažniji nego što je bio prije nastave

smrt i umiranje

Documents