sociologija odgoja i obrazovanja - weebly
TRANSCRIPT
Sociologija odgoja i
obrazovanja
Uvod u sociologiju obrazovanja
Predavanje br. 7
Akademska Godina ... .
Društvena promjena i kriza modernog obrazovnog sustava
Ako se modernost izražava kroz društvene promjene, odgoj i obrazovanje postaje ključna veza između društva i pojedinca.
Društvo se mijenja i svaki put mora se ponovno preobraziti da bi bolje shvatila sebe kao i svoje strukture i dinamike?
Moderna se zasniva na paradoks sve većeg povjerenja javnosti u povezanosti između obrazovanja i modernizacije i razvoja, iako empirijska istraživanja pokazuju sve veću nesigurnost u tu povezezanost!
Društvena promjena i kriza modernog obrazovnog sustava
Paradoks povjerenja u obrazovanje
Postoje tri područja u kojima je očita poteškoća opravdanja povezanosti između modernost-obrazovanje-razvoj:
1.Ekonomsko (povezanost između obrazovanje –produktivnost - prihod)
2.Političko (povezanost između obrazovanje - demokracija)
3.Socio-kulturno (povezanost između obrazovanje – važeće vrijednosti društva)
Različita objašnjenja u vezi krize u obrazovanju
Kriza obrazovanja obuhvaća:
ciljeve,
sredstava
i rezultate,
i to kako unutar obrazovnog sustava, tako i u odnosu na druge sektore društva.
1. Početno rješenje može biti ono koje traži veće ulaganje u javnom obrazovanju - neuspjeh rezultat je nedovoljne institucionalizacije modernosti - ne radi se o jedinom rješenju, postoje različita tumačenja modernosti (kao i jednakosti / univerzalnosti).
Strukturalna promjena koja obuhvača obrazovanje
Dva prevladavajuća faktora koji privode kraju moderni mit obrazovanja su:
a) Oblik i stupanj socio-kulturnog razlikovanja (diferencijacije)
b) De-normativizacija društvenih odnosa
Promjene uključuju:
obrazovanje kao normativni fenomen, načela legitimiteta, razlikovanje javnog-privatnog i kategorije univerzalnosti/posebnosti
Socijalna pravda i obrazovni univerzalizam
Jednakost, nejednakost i socijalna pokretljivost (mobilnost)
Obrazovani mit sudara se s neuspjehom egalitarnog obećanja.
postoje tri temeljna trenutka procesu školarizacije:
1. Pristup
2. Unutarnje dinamike
3. Društveni ishodi
Socijalna pravda i obrazovni univerzalizam
1. Pristup
Mogućnost pristupanja školama od strane svih društvenih skupina nije zajamčena. Mnogi su čimbenici koji to ometaju :
▪ Prihod
▪ Kulturni kapital
▪ Školske prepreke pristupa
▪ Teritorijalne prepreke pristupa
Socijalna pravda i obrazovni univerzalizam
2. Unutarnje dinamike
Koji selektivni procesi?
Školski sustav aktivno reproducira, i to kroz svojih dinamika, nejednakosti ojačajući ih često na osnovi socijalno-ekonomske klase, kaste, etničke skupine, vjerske skupine, itd .. itd (vidi Izvješće Faure).
Socijalna pravda i obrazovni univerzalizam
3. Društveni ishodi
Što stvarno proizvodi škola?
Učinkovitost škole u omogućavanju sposobnim i zaslužnim pojedincima da dođu do visokih društvenih položaja, uz odgovarajući status i nagrada, neovisno od onih koje su zauzimali njihovi roditelji, izgleda da je prilično ograničena u zapadnim društvima.
Nejednakost mogućnosti
Obrazovni sustavi proizveli su generacije nasljednika (Boudon, 1973.)
Škola nije uspijela u pokušaju institucionaliziranja univerzalizmai usvajanja, umjesto da bude faktor promjena pridonijela je društvenoj reprodukciji,
Među (već spomenutih) mogućih objašnjenja imamo također i marksističku vezana poimanju škole kao nadgradnje proizvodnog sustava.
Društvena reprodukcija
Teorija društvene reprodukcije naglašavala je odnos između:
ZNANJA (izabrana za školu)
I
DRUŠTVENOG IZBORA (unutarašnji mehanizam)
Škola postaje mjesto gdje se privilegiraju znanja srednje i više klase, favorizirajući diskriminirani izbor.
Kriza univerzalizma i jednakostiKoja su ta univerzalna znanja koja bi se trebala prenositi iz generacije u generaciju?
Tko ima pravo izabrati ih u svijetu u kojemu ima sve diferenciranije Kulture?
Na To se pitanje veže i ono koje se odnosi na jednakost vanjskih rezultata: selektivnost i diferencijacija treba izbjegavati?
1. U sve raznolikijim društvima normalno je težiti jednoj sve manje selektivnoj i egalitarnijoj školi?
2. Škola je kompleksan sustav, mrežast / retikularan i otvoren
3. U moderni nailazi se na odbacivanju totalne sekularizacije i vjerovništva.
Diferencijacija i de-normativizacija
Obrazovanje -> podsustav koji se mora integrirani s ostalim društvenim sferama, kao što su:
1) Ekonomija
2) Obitelj
3) Zajednica
Postoji potreba izgradnje smislenih životnih putova za pojedince.
Problem:
u vrlo diferenciranom društvu, postoji zajednička vrijednosna i normativna orijentacija? i
Koji su ciljevi obrazovanja?
Diferencijacija i de-normativizacija
Naime, ako skupine, društveni krugovi i različite institucije razvijaju vlastite društvene norme, tko definira koherentnu regulatornu dimenziju?
U tom slučaju:Rizik je da odgojno-obrazovni stil bez komentara prihvati kao očitu školsko stanje, na primjer načelo hijerarhije, itd
Daljnji rizik je da ono što se prenosi unutar škole bude prihvaćeno i izvan nje.
Diferencijacija i de-normativizacija
Postoji i komunikacijsko „splavarenja" same odgojno-obrazovne institucije? Vizija odgojno-obrazovnog odnosa koja je sve više simetričana i dogovorna.
Sve to signal je demokratizacije odgojno-obrazovnih odnosa?
Daljnji rizik je da se ne mogu doslijedno legitimirati obrazovne ciljeve koji nadilaze puki prijenos tehničkih i metodoloških znanja.
Ako društvo gubi svoj kolektivni identitet, razumno je nadati se da će odgojno-o obrazovni sustav biti u stanju rekonstruirati ga i prenijeti ga?
Kraj modernog odgojno-obrazovnog mita
Treba zato promisliti neka pitanja vezana uz:
1. Oblike pravde i ravnopravnosti
2. De-normativizacije i značenja obrazovanja
3. Razlikovanje školskih funkcija u odnosu na druge obrazovne agencije
4. Kulturnu i strukturalnu autonomiju škole (npr. javno / privatno)
Koji odgojno-obrazovni ideal ima društvo?
Ako je obrazovni mit o modernosti sekulariziran :
Je li doista moguće misliti obazovati društvo? Može škola proizvesti društveni poredak - ako ga nema u drugim društvenim sferama?
Na primjer, ideja integracije: da li je škola institucija par excellence koji mora odigrati ovu ulogu?
Realnu nadu koju obrazovanje ima ovisi o njegovoj sposobnosti da bude i da postaje oblik života.