Split, lipanj 2013. • Broj 22

Posjet ministra Jovanovića i prijatelja iz Francuske

Hajdukovci u školi

Intervju sa sestrama Zaninović

50. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece

Sadržaj

Posjet ministra i Francuza - Jedra prijateljstva ........4

Naši prvašići ......................................................................10

Eko vijesti ...........................................................................12

Svaki tjedan književnik jedan ....................................15

Film u školi .......................................................................19

Događanja tijekom godine .........................................22

Osmaši ................................................................................27

Likovni i literarni mozaik ..............................................32

Školska scena ...................................................................47

Sportske stranice ............................................................48

Modne stranice ..............................................................52

Zabavne stranice ............................................................53

IMPRESSUM

LUČ, br. 22List učenika OŠ „Lučac“HR-21000 Split, Omiška 27Tel.: 021/482-970Tel./fax: 021/482-967E-mail: os-split008@skole.t-com.hr

Uredništvo:Hana Lucić, Filip Stanić,Anamarija Veštić i Karla Radić-Lima

Glavni urednik:Mila Biočina, Helena Vukušić iDanijel Rajić

Grafička priprema i tisak::Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju,Split

Naklada:750 kom.

UVODNIK

Drage naše čitateljice i čitatelji,evo nas opet! Pred vama se nalaze stranice pune zanimljivih događaja iz školskog života,

stvarnih i nestvarnih priča te literarnih i likovnih radova koji su nastali trudom i kreativnošću svi-ju nas. Naravno, našlo se mjesta i za zabavu i razonodu. Nadamo se da će svatko od vas pronaći nešto za sebe i uživati u dugom toplom ljetu čitajući 22. po redu broj Luči.

Srdačan pozdrav od uredništva!

4 5

Dobrodošli u naš grad i našu školu!

Posjet ministra i Francuza Posjet ministra i FrancuzaUčenici koledža Port Lympia iz Nice u Splitu

Učenici OŠ Lučac u listopadu prošle go-dine predstavljali su Hrvatsku u Francuskoj na festivalu „Croatie, la voici“ (Evo Hrvat-ske!).

Na uzvratni susret u Split stiglo je 18 učenika s tri nastavnika koledža Port Lympia iz Nice na četverodnevno druže-nje sa svojim splitskim vršnjacima.

Osnovci iz Lučca bili su izvrstan domaćin svojim francuskim pri-jateljima pripremivši im dobrodošlicu kulturnim programom koji je započeo himnama dviju prijatelj-skih zemalja.

Uz učenike i učitelje skupu su nazočili i izrazili do-brodošlicu brojni uglednici:

dr. sc. Željko Jovanović, ministar znanosti, obra-zovanja i športa sa suradnicima Petrom Skansijem i Sabinom Glasovac, predstavnik Francuskog velepo-slanstva i grada Splita te brojni donatori koji su omo-gućili ovo druženje.

U svom obraćanju učenicima ministar je rekao:„ Po vašim osmjesima vidim da ste sretni u ovoj

školi i na tome čestitam vašim nastavnicima. Vi već ra-dite ono što je i naš cilj: suradnja s EU-om. Želja nam je da budete što mobilniji i učite strane jezike pa ćete biti moćni!“

Nakon kulturno-zabavnog programa, druženje se nastavilo u školskoj knjižnici.

Mila Biočina, knjižničarka

Slijedi priča kako je sve počelo...

Jedra prijateljstva - Croisons les voiles de l’amitié

Kako je jedan međunarodni projekt unio malo živosti u svakodnevicu škole

„Grande nouvelle !“ – pisalo je na početku maila kojeg nam je 27.6. uputio ataše Frédéric Germaine. „Félicitation , vašu školu je collège Port Lympia iz Nice izabrao za partnera.“ U privitku je bilo pismo iz Rektorata u Nici s predloženim datumima dolaska ( 7.-10.10.) i aktivnostima. Obradovao nas je poziv, prepoznali su nas kao jaku jezičnu i sportsku školu. Grad domaćin i program su nam se svidjeli i odlučili smo prihvatiti izazov. Nastavit ćemo tradiciju druže-nja s francuskim školama po čemu smo oduvijek bili poznati.

Projekt su vodili učitelji stranog je-zika i tjelesnog : Jadranka Busatto, Nina Koceić, Valentino Roglić, Scarlett Mer-le, Alice Correard, Eric Herisse te rav-natelji Mateo Blažević i Marc Dimench. Ataše Frédéric Germaine pratio je sve faze projekta i osobno se založio da sve prođe u najboljem redu. Pred polazak nas je posjetio i Veleposlanik RF i pohvalio nas kazavši kako je pro-jekt u dobrim rukama. U Nici su nam se, na prigodnoj svečanosti, pridružili predstavnici Akademije iz Nice i savjetnici MZOŠ, dogovarajući nova partnerstva sa školama u regiji. Pomogli su Grad Split, TZ i desetak firmi-sponzora (troškovi putovanja, obuka, jedrilice, voda i sokovi, majice, ruksaci i kabanice).

Putovanje autobusom u Nicu trajalo je 14 sati. Na razmjenu je išlo osam osmašica koje su prošle obuku u JK Mornar i 5 mlađih učenika koji trenira-ju jedrenje. Zahvaljujući prethodnom dopisivanju

preko interneta, već pri prvom susretu izgledalo je kao da se odavno poznajemo. Bili smo smješteni smo po obiteljima. Stalno smo provodili vrijeme za-jedno, imali smo zajedničku nastavu, prezentacije o sebi i o svom gradu, kviz znanja o Hrvatskoj, vođen-je po starom gradu i brdu Château, piknik na plaži u Zaljevu anđela. Među krasnim prizorima iz Pro-vanse, prikazanima na prezentaciji, prepoznali smo prekrasnu PIANU, nagrađeni brod godine izgrađen u splitskom škveru.

4 5

6 7

Turnir, Nica (Nera, Hana,Josipa, Anamaria, Margare-

ta, Karla, Nelia, Dora, Vanja, Klara, Vicko, Frane, Dino)

Posjet ministra i Francuza Posjet ministra i Francuza

Regatu su osvojili najmlađi sudionici: Klara, Vicko, Dino, Frane Nica,Dan neovisnosti 8.10.2013

Uzvratni posjetBoravak naših francuskih pri-

jatelja uklopio se u Mjesec franko-fonije.

18 učenika i tri učitelja stigli su minibusom u utorak 12. ožujka. To je razred s pojačanim sportskim pro-gramom, s naglaskom na atletiku: Emmy, Sophie, Nadia, Manon, Sarah, Nina, Camille, Julie, Melanie, Fanny L., Fanny E., Stela, Céline, Sandra, Laurie, Lucas, Robin, Jeremy, Kevin, Souheil. Neki od njih su juniorski atletski prvaci Francuske. Program je bio isti kao u Nici: jedrenje (na krstašima, pod oblacima i slabom južnom vjetru), sportovi u dvorani i izvan nje (Bačvice, umjetni zid u Kocki), obilazak grada i muzeja, prezentacije s naglaskom na sport, sport-ske objekte i događanja (Ironman triatlon. NCAA-atletski klub, olimpijski bazen, OGC Nice), vrhunske sportaše iz Nice i Splita i priredba. Učenici Ema, Eva, Lana i Roko su se pridružili u Splitu kao domaćini.

Muzej slave splitskog sporta i susret s olimijcem jedriličarom Tončem Stipanovićem. Regata je, na-kon dogovora u JK Mornar s uputama za jedrenje, održana po kiši i slabom južnom vjetru.

Split-Stobreč-Split

Brački kanal

Split, 14.3. pobjednici: Melanie, Manon, Julie, Sarah, Stela, Jérémy, Souheil, Kevin

6 7

8 9

U šetnji s vodičem doznali smo koje je krupne promjene u život grada unijela kratkotrajna francuska uprava maršala Marmonta i civil-nog upravitelja Dandola početkom XIX.st. Francuzi su tada oblikovali Rivu, pokrenuli prve pučke škole i novine na hrvatskom, izgradili ce-stovnu mrežu u Dalmaciji i poštu

Boite aux lettres, Pjaca. Bili smo i u Alijansi na otvaranju izložbe keramike francuske slikarice koja je rođena u Nici, a roditelji su joj porijeklom iz Dalmacije.

Posjet ministra i Francuza Posjet ministra i Francuza

Roditelji su bili odlični domaćini, po potrebi vozači i skiperi. Tijekom uzvrat-nog posjeta, posebno su se angažirali učitelji glazbenog, likovnog i informati-ke kao i učenici koji su oduševili goste šarmantnom priredbom. Tim povodom nas je svojim dolaskom počastio Mini-star prosvjete sa savjetnicima.

Razmijenili smo darove. Učitelj in-formatike je na rastanku svima darovao DVD o boravku u Splitu.

Suze na rastanku, nadamo se novom susretu.

Dojmovi učenika...

„Vrlo smo slični“- zaključi-li smo. Pitali smo ih što im se dopalo, što je drukčije, što ih je iznenadilo u drugoj obitelji, školi, gradu.

Francuski učitelji primijetili su da u nas nema ni-kakve kontrole na ulazu. U njih su škole ograđene i nema ulaska ni izlaska bez dopuštenja.Također ih je začudila sloboda izlaska koju naša djeca imaju pre-ko dana i navečer. Dojmila ih se suradnja roditelja sa školom: Scarlett naglašava kako nikada nije ovako primljena u prethodnim razmjenama i pamtit će „accueil mémorable de M. Magic“, nezaboravni do-ček koji im je priredio g. Majić (kojeg oni zovu M. Mažik). Kao profesorica engleskog, jako je „impresi-onnée“ nivoom znanja stranih jezika naših učenika i pita se je li to specifična politika naše škole usmjere-ne na jezike ili je to tako svugdje u Hrvatskoj.

Francuski učenici silno su se nasmijali nazivu pića Pipi, a dopao im se Grgurov palac. Djevojke su zadovoljne veličinom i ponudom City Centra (gdje je ostavljen i srećom sutradan pronađen jedan nov-čanik). Iznenadilo ih je što za doručak jedemo slano, nisu navikli na našu juhu i nikako im nije jasno zašto naša djeca stavljaju Ketchup na pizzu.

Njihovi roditelji iznenađeni su koliko su hrvat-skih riječi djeca naučila, piše Scarlett. Naši roditelji hvale gostoprimstvo partnera u Nici, a posebno im je bila zabavna međusobna razmjena sms poruka i ogromno veselje nakon informacije da imamo po-bjednike regate. Kažu da su se djeca sasvim dobro sporazumijevala, smijehom i mješavinom francu-skog-engleskog-talijanskog. Na moru se, naravno, govorilo jedriličarskim jezikom: Orca-orca, poja-poja! Vira la banda, kacaj, laškaj, daj manicu,stavi pajete... Evo brad zdola zapisanih odgovora naših učenika:

• Tamo svi govore francuski.• Plaža im je ogromna.• Ujutro ne kažu Bon matin nego odmah Bo-

njour.• Pri susretu se uvijek ljube u obraz, čak i

muški. • TV program se gleda u tišini. • Gledaju najviše Disney channel. • Svi strani filmovi su im sinkronizirani, zato

im valjda baš ne ide engleski.• Neki uopće nemaju TV jer ga ne žele (imaju

laptop za gledanje kad požele).• Večera im je obilna i ukusna ( pissaladier -

kao viška pogača, socca, raclette), inače se zdravo hrane i nema debelih.

• Idu rano leći, neki su u 21:30 u postelji. • Povučeniji su od nas. Mi smo otvoreniji, od-

mah sve izbrbljamo.• Veliki odmor im traje sat i pol!• Uče jedrenje u školi!• Imaju neke čudne bilježnice. • Kantina je odlična, sve je ukusno.• Nitko se nikome ne ruga, imaju učenike in-

valide i svi im pomažu.• Druže se drukčije, ostaju 2 h poslije nastave

u školi.• Nismo navikli na piknik u podne na sunča-

noj plaži bez hlada.• Imaju moderan tramvaj i biciklističke staze.

Po gradu možeš iznajmiti plave bicikle.• Nazivi ulica su im dvojezični - na provansal-

skom i francuskom .• Jedriličarski jezik u Splitu: orca-orca, poja-

poja, laškaj, kacaj, vira!

8 9

10 11

Naši prvašići Naši prvašići

Učitelj: Nedjeljko MIHANOVIĆ

1.red: Marijeta KATUNARIĆ, Duje ĐEREK, Antonio MARAVIĆ, Karlo TIČINOVIĆ, Petra JUKICA, Lucija ŠIFNER, Nina BULAJA, Antoni

PAVLOVIĆ, Jan KNEŽEVIĆ, Petar MARINOVIĆ, Rafael ROJE;

2.red: Mia DUDE, Rebeka MATULIĆ, Ana SKORIĆ, Dora PERUZOVIĆ, Magdalena KATUNARIĆ, Tia KOVČO, Mirta CIKOJEVIĆ, Valentina

ŠKARE, Tea VULETIĆ, Ana KHAN, Bartul ZAVOROVIĆ, Antonio ĆUBELIĆ

Učiteljica: Nikica SIKIRICA

1.red čuče: Josip LUKAČ, Ivano DURDOV, Kristijan TOMIĆ, Dominik ČONDIĆ BIJADER, Martin BRAŠKIĆ, Roko Zorić, Andro KUČINIĆ;

2.red stoje: Toma BOTICA, Roza BUŠALIĆ, Katerina STRINIĆ, Anđela NOVAK, Mauro FRANIČEVIĆ, Marin BURIĆ LUETIĆ, Noa PERIČIĆ,

Josip MOŠKATELO, Eni MALENICA;

3.red stoje: Đani RADMILO, Hana BAŠIĆ, Nina MAGLOV, Stela GUDIĆ, Lara Kim VULETIĆ, Laura Magdalena ZAGORAC, Mate SUČIĆ,

Maria VUJEVIĆ

Kako vam je u školi?Svi: Supeeer!!!Jan: Super, samo je odmor prekratak.

Što vam je u školi najdraže?Antonio M.: Odmor!!!Jan: Kemija i fizika jer te predmete nemamo.Ana, Nina, Tia: Matematika.

Kakav vam je učitelj?Svi: Supeer!!! Nije strog!

Znate li tko je ravnatelj?Petra: Ravnatelj sve zna i gleda nas kroz

kameru jesmo li dobri.

Kako ste? Kako vam je u školi? Svi: Odlično!Koji satovi su vam najdraži? Stela, Roko: Matematika. Mauro: Priroda. Eni, Hana, Nina, Noa: Likovni.Kakva je učiteljica prema vama? Svi: Super!!! Nije stroga!Tko je ravnatelj? Martin: On vodi cijelu školu. Ivano: Trenira u Hajduku. Toma: Dobar je! Marija: Napisao je pravila za učenike!Tko je pedagoginja? Marin: Ja mislim da idem kod nje!

Tko je glavni u našem gradu?Svi: Željko Kerum!!!

Tko je tužibaba?Mirta: Neke babe koje se tuže.Petra: Oni koji lažu!

Što želite biti kad odrastete?Ana: Cvjećarica.Tea: Učiteljica baleta.Petar: Biolog i paleontolog.Mia: Zubarica.

Koji vam je najdraži pjevač?Duje: Mišo Kovač.Valentina: Dino Merlin.

Kristijan: Ispravlja ponašanje. Dominik: Odgaja djecu. Toma: Zove se Branka.Tko je autoritet u školi? Toma: Onaj koji ima posebne potrebe. Ostali: Ne znamo!Što mislite o osmašima? Ivano: Trče „ko muve bez glave“ i guraju nas koji pristojno hodamo!Andro: Oni nisu tako loši, mogu biti i dobri!Tko je gradonačelnik Splita? Svi: Kerum!Što on radi? Mate: Upravlja gradom. Toma: Ne upozorava ljude da očiste životinje u Zoološkom vrtu.

10 11

Karla Radić Lima, 8.aAnamarija Veštić, 8.a

1.a 1.b

12 13

Eko vijesti Eko vijesti

12 13

11. prosinca - Međunarodni dan planina

Vijesti iz školske zadruge

U utorak su Mladi geografi sa svojom profesoricom MARIJOM ŽANIĆ obilježili Međunarodni dan planina prigodnim predavanjem gospođe ZORE KAŽIMIR, više savjetnice iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima naše županije.

Međunarodni dan planina obilježava se od 2003. godine s ciljem upoznavanja šire javnosti s planinskim područjima, njihovim vrijednostima i problemima.

Ovogodišnji Međunarodni dan planina posve-ćen je planinama i šumama.

Cilj mu je povećati svijest o važnosti planinskih šuma te uloge koju one imaju kao i njihovog utjecaja na mjere prilagođavanja klimatskim promjenama.

Učenička zadruga OŠ Lučac je u zadnje dvije go-dine bila na nekoliko važnih događanja. Prisustvo-vali smo: sajmu SASO (24.10.2012.), prošlogodišnjoj Županijskoj smotri učeničkih zadruga u Trogiru (24.5.2012.) i ovogodišnjoj u City Centru one u Spli-tu (3.4.2013.). Upoznali smo puno novih prijatelja, puno toga smo naučili i vidjeli.

Na sajmu SASO izlagali smo proizvode svoje za-druge zajedno s drugim eko-školama. S nama su bili profesorica Ana Šarić, profesorica Bare Laus i profe-sor Mislav Kačić. Upoznali smo učenike OŠ Mejaši, OŠ Žrnovnica, OŠ Slatine, OŠ Gripe… Razgledali smo razne izložbene štandove i prikupili mnogo promotivnog materijala. Nismo ništa novo naučili, ali smo se odlično zabavili.

U proljeće 2012. godine svi smo se veselili od-lasku u Trogir na Županijsku smotru. S nama su bili

profesor Mislav Kačić i profesorica Danica Bašić. Štandovi su bili smješteni na središtu predivne Tro-girske rive koja je bila puna turista koji su kupovali proizvode naše zadruge. Ubrzo smo većinu artikala prodali te smo se odlučili prošetati sunčanom ri-vom. Bio je to vrlo lijep i produktivan dan. Ostat će nam svima u lijepom u sjećanju.

Zadnja smotra na kojoj smo bili održavala se u City Centru one. Da bi nam pomogli, s nama su bili profesor Mislav Kačić, profesorica Ana Šarić i profe-sorica Nataša Stipica Kilić. Posjetio nas je i naš rav-natelj Mateo Blažević. Upoznali smo učenike raznih škola, a susreli smo i neke bivše profesore. Iako smo se dobro proveli, bilo bi puno bolje da smo bili vani na svježem zraku.

Ovo je naša zadnja godina u Lučcu, ali svi do-gađaji iz ove škole u posljednjih osam godina ostati će nam u sjećanju. Iskreno se nadamo da će i nove generacije učenika doživjeti slične radosti i upoznati ovoliko prijatelja koliko smo ih mi stekli kroz sve ove godine jer to je ono što školu čini zabavnom i rado-snim mjestom za boravak.

Paula Šaravanja, 8.C Stela Švragulja, 8.C

Barbara Lipovac, 8.C

14 15

Biti EKO nije teško

Eko vijesti Svaki tjedan književnik jedan

14 15

Još je jedna dragocjena akcija ove godine proi-zišla iz školske radionice. Razmišljali smo kako do-prinijeti jačanju eko svijesti naših najmlađih i nji-hovih roditelja. Nakon oluje ideja i planova, odlučili smo se za izradu vrećica od tkanine . Od ideje do realizacije prošlo je nešto više od dva mjeseca.

Vrijedne i talentirane ruke naših učenika crtale su crteže s temom prirode i njenog očuvanja. Svi ra-dovi prošli su selekciju drage nam kolegice i vrsne li-kovne pedagoginje Nataše Kilić Stipice. Pet odabra-nih radova (učenika drugih i trećih razreda) dali smo u tisak Čistoći koja je od samog starta naše zamisli, obećala podržati tu akciju. Nestrpljivo smo čekali za-vršnicu! I, gle čuda! Nakon kratkog vremena vrećice su ugledale svjetlost dana. Djeca su, zajedno s nama , zračila oduševljenjem. Kako bi akcija potpuno bila u EKO-duhu, svaku platnenu vrećicu mijenjali smo za najmanje deset najlonskih i time dodatno dopri-nijeli očuvanju okoliša.

Naša je akcija u potpunosti uspjela, još i danas se traži vrećica više. Svojim radom dokazali smo da se sve može kad se ruke pa i glave slože!

Hvala svima koji su nas razumjeli, podržali i za-jedno s nama posao priveli kraju. Posebno jedno ve-liko hvala našem ravnatelju gosp. Mateu Blaževiću!

Zelena zastava naše škole ovim je činom još zele-nija, a mi ponosniji!!!

U povodu Mjeseca knjige u našoj škol-

skoj knjižnici družili smo se svaki tjedan sa

jednim književnikom iz Splita pod motom

„Svaki tjedan književnik jedan!“ Tako smo

se imali priliku malo više upoznati s čovje-

kom sa šeširom kojeg ponekad vidimo u

atriju naše škole gdje dolazi kao roditelj

svoje djece…

Književni susret s ANTOM TOMIĆEM

ŠTO JE PISAC BEZ BRKOVA?Zašto uvijek nosite šešir ?Ja volim šešire! Mislim da ih svi vole, samo ne-

maju hrabrosti nositi ih! Meni je žao što se nisam ro-dio u vrijeme kad su ih svi muškarci nosili.

Što ste u djetinjstvu najviše voljeli raditi?Dosta sam crtao i dugo sam mislio da ću se time

baviti kad odrastem. Kada ste shvatili da želite pisati? Dok sam studirao na fakultetu, shvatio sam da

znam pisati i da ću to ubuduće raditi. Sviđalo mi se slagati riječi u smislene cjeline jer to činim s lako-ćom, taj talent imam i često se pitam kako to mno-gima nije lako.

Koju inspiraciju imate za pisanje? Zašto pišete?Riječ „inspiracija“ nije mi bliska, ja jednostavno

ne mogu čekati da mi ona „dođe“ pa da to napišem: to mi nije povod za priču. Imam obvezu pisati, od mene se to očekuje jer sam profesionalac!

Pišem zato što mi se sviđa da to nekoga zanima. Dok pišem, mislim kako će to čitatelj primiti. Volim ispunjavati nečiju potrebu za smijehom, za dobro provedenim vremenom dok čita što sam napisao jer ja pišem da bi me ljudi čitali. Inspiracija mi nije povod za priču. Moram duboko u sebi osjetiti želju da nešto napišem, događaji iz života oko nas su mi okidač za priču, to me potakne da to iskustvo promi-šljanja podijelim s drugima, da prenesem emociju na druge, da se čitatelj može prepoznati u onome što pišem.

Želite li da neka vaša knjiga postane obvezna lektira u školi?

Nije mi stalo do toga jer ne želim nekome biti muka dok čita moju knjigu..Želim da moje knjige budu čitateljev izbor, a ne nečija tuđa odluka. Osob-

no, ni ja u vašim godinama nisam volio čitati sve propisane lektire. Danas, kao roditelj djece koja idu u školu, moram priznati da se ne slažem s izborom lektire za osnovnu školu. Loš je odabir većine naslo-va!

Gledam svoju djecu kako nevoljko čitaju. Kad mi je sin, koji je ovdje završio osnovnu školu, danima či-tao „Brezu“ Slavka Kolara na kraju rekao da se glavni lik objesio, iznenađen sam mu rekao da to nije tako završilo. Pročitavši ponovo kraj priče, shvatio je su se glavnom liku samo brkovi objesili…….

Koja je vaša poruka nama u svezi čitanja knjiga?

Morate čitati! Morate imati čitateljskog iskustva, čitanje vas treba veseliti, trebate otkrivati riječi jer su one snažne, moćne… oni koji ne čitaju, prepoznaju se odmah jer im nedostaju riječi da se iskažu…

Tko želi dobro pisati, mora puno čitati!Koja je školska lektira vama bila najdraža?Pustolovine Huckleberryja Finna. Usput, sve

knjige pustolovnog sadržaja rado sam čitao!Možete li nam reći kojeg autora manje volite?Ne volim Tadijanovića, volim Cesarića!Što biste radili da niste pisac?Vjerojatno bih radio u školi i predavao ono što

sam studirao. Kada ste počeli pisati jeste li željeli biti veliki,

poznati pisac? Ne, jedina želja mi je pisati knjige koje se rado

čitaju.Moju prvu knjigu „Ništa nas ne smije iznenaditi“

malo je ljudi pročitalo.vjerojatno samo književni kri-tičari. Roman opisuje život u JNA osamdesetih godi-na prošlog stoljeća. (Po toj knjizi kasnije je snimljen igrani film „Karaula“)

OŠ LUČAC – ZLATNA EKO ŠKOLA

Ove godine OŠ Lučac je obnovila svoj eko sta-tus, te je stekla zlatni certifikat. Svečanost je održa-na 05.06. 2013 na Marjanu gdje je tom prigodom podignuta zelena eko zastava. Samoj svečanosti podizanja zastave prethodila je priredba u kojoj su sudjelovali učenici naše škole. Priredbi i svečanosti podizanja zelene eko zastave nazočili su učenici naše škole, učitelji te mnogobrojni uzvanici.

16 17

Koja vam je knjiga koju ste napisali najdraža?

Svaka moja knjiga mi je draga dok je pi-šem.Kasnije, kad je napisana, ne volim se više vraćati tekstu jer me strah da mi se nešto od napisanog neće svidjeti. Više ne želim razmi-šljati o njoj, pišem novu!

Čitatelji vas najviše znaju kao pisca hit-romana „Što je muškarac bez brkova“.

Sviđa li vam se ekranizacija te knjige?Sviđa mi se iako nisam sudjelovao u pro-

jektu samog snimanja filma. Bojao sam se kako će to sve skupa ispasti pa nisam želio biti dio toga. Na kraju sam se iznenadio koliko je film uspješno složen, od scenarija do izbora glumaca. Stvarno, zadovoljan sam! Sada se spremamo snimati film po mojoj knjizi“Čudo u Poskokovoj Dragi“napisanoj prije tri godine.

Čuli smo da i ta knjiga obiluje humo-rom: recite nam kratko o čemu ona govori?

Povod pisanju te knjige je bio američki vestern-mjuzikl „sedam nevjesta za sedmero

braće“. U mojoj priči otac udovac živi sa četiri sina u zabiti Dalmatinske zagore. Dvije godine od smrti žene i majke nisu dobro oprali rublje, promijenili mudante, oprali suđe, a kamoli pojeli normalni ručak…

Smijehom smo se oprostili od našeg gosta, književni-ka i novinara Ante Tomića, koji svojim romanima prepunih toplog humora sve više osvaja čitatelje!

Novinarska grupa OŠ Lučac Split

Svaki tjedan književnik jedan Svaki tjedan književnik jedan

Književni susret s Predragom LucićemKnjižnica OŠ Lučac, 9. XI. 2012.

- U djetinjstvu je najviše volio čitati stripove o Alanu Fordu, a volim ih i danas

- Prva knjiga s puno teksta, a malo slika koju je zavolio je pripovijest „Čudnovate zgode Šegrta Hlapića“

- Oduševljen je bio kad je čuo da će ta knjiga biti ekranizirana u animiranoj verziji, iako njezine junake nije zamišljao kao miševe.

- Ispričao je šalu o dva miša:Dok jedan miš gricka filmsku vrpcu,, drugi ga

upita.“Kakav je film?“„ Knjiga je bila bolja!“ odgovori prvi miš.- Čuo je da se sprema snimanje igranog filma o

zgodama šegrta Hlapića (osmjeh na licima!)- Nemoguća misija zapovjediti: ČITAJ! SA-

NJAJ! VOLI! jer ovi glagoli ne podnose imperativ.- Čitanje mora biti osobni izbor: nikoga ne treba

primoravati na to.- U djetinjstvu je volio je čitati pustolovne ro-

mane koji su mu dugo bili omiljeno štivo (Karl May, Jules Verne, Rafael Sabatini, Zane Grey, Edgar Rice Burroughs i njegovi romani o Tarzanu…).

- Rano je uočio da može brzo rimovati riječi: to pripisuje očevim genima.

- Ničim izazvan u četvrtom razredu osnovne škole napisao je svoju prvu pjesmu u rokovniku od

skaja, a govorila je o Splitu .- U 5. razredu napisao je pjesmu za natječaj na

temu rata: bila je rimovana i imala je naslov„Objavljujemo rat ratu!“ Pjesma je bila takva da

su ravnatelj i pedagog zaključili da mora biti odne-

kud prepisana. Nisu znali odakle je „prepisana“, ali su tvrdili da dijete tog uzrasta ne može napisati takvu pjesmu.

Povrijeđen nedokazanom optužbom, odlučio je prestati pisati!

- Nakon toga počeo je intenzivno slušati rock-sastave!

- Prva ploča koju je neprestano vrtio bila je ploča Patty Smith „Horses“.

- Pjesnik koji ga je oduševio je Arthur Rimbaud, francuski pjesnik koji se mlad javio u književnosti kao „čudo od djeteta“ i oduševio svih svojom izvr-snom poezijom. Kao što je rano počeo pisati, rano je i prestao: s 20 godina zainteresirao se za trgovinu oružjem te se počinje time baviti!

- Ostavio je utjecaja na mnoge naraštaje: Patty Smith, Jima Morrisona - pa i na mene!

- Počeo je opet pisati bez ambicija da nešto objavi.

- U srednjoj je školi zavolio teatar i u 4. razredu odlučio da neće studirati ni književnost ni novinar-stvo.

- Upisao kazališnu režiju- Oduševio se stripom o Cortu Malteseu, a s vre-

menom u njemu otkriva nove i nove slojeve.- Utemeljio je novine FERAL TRIBUNE sa željom

da malo rastrese okrutnu stvarnost na„montipajtonovski“ način. U njemu su se obrađi-

vale teme kojima se zabranjeno smijati!

16 17

18 19

JURICA PAVIČIĆ H2O ili kako je 6. b zaspaoU povodu Mjeseca knjige u knjižnici naše Škole gostuje priznati književnik, novinar i filmski kritičar

Rođen 1965. u Splitu, gdje je završio i sred-nju školu.

Diplomirao povijest i svjetsku književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1990. trajno živi i radi u Splitu.

Bibliografija:

“Ovce od gipsa”, roman, 1998.

“Nedjeljni prijatelj”, roman, 2000.

“Hrvatski fantastičari – jedna književna generacija”, 2000.

“Vijesti iz Liliputa”, eseji i kolumne, 2001.

“Nachtbus nach Triest : Kriminalroman”, 2001.

“Minuta 88”, roman, 2002.

“Split by Night”, eseji i kolumne, 2003.

“Kuća njene majke”, roman, 2005.

“Crvenkapica”, roman, 2006.

18 19

Svaki tjedan književnik jedan Film u školi

Čitajući reportažu o snimanju filma, možda se zabavite, a i nešto naučite.

Budući da je naš razrednik Nikola Majić jedan od voditelja Filmske družine, bilo je samo pitanje trenutka kada će snimiti jedan film i sa svojim ra-zredom. Kad se tome pridoda i činjenica da je naša učiteljica hrvatskoga jezika Nataša Kokan druga vo-diteljica, na film nije trebalo dugo čekati. Svi smo na satu hrvatskoga iznosili svoje prijedloge za scenarij, a ideja Stipe Malovana odmah je prepoznata kao najzanimljivija i najbolja. Uslijedilo je pisanje i razra-da scenarija, u čemu smo opet svi sudjelovali. To nije

bilo baš zabavno, ali je bilo neophodno. Nakon toga slijedilo je pisanje knjige snimanja, razrada svakoga detalja, dogovor oko kosti-ma, rekvizita, podjela ulo-ga... Mislili smo da pripremnim radnjama nema kraja i da film nećemo ni snimiti.

Onda je ipak došla dugo očekivana nedjelja kada smo nakon niza odgađanja trebali snimiti film. Bilo je jako hladno, puhala je strašna bura, a radnja filma se odvija za vrućeg ljetnog dana... Učiteljica je uključi-la klimu i čekali smo dobrih pola sata da se razred ugrije kako bismo odglumili ljetnu vrućinu u odgo-varajućoj odjeći. Duje Burić, koji je bio kao stvoren za glavnu ulogu, nije došao pa smo prije snimanja ostali bez glavnog glumca. Kako je taj tjedan bio bolestan, netko mu je rekao da se moramo naći ispred škole u 8 sati. Duje je došao, niko-ga nije bilo i on se vratio kući uvjeren da od filma neće biti ništa. I ne bi bilo da Stipe nije odigrao njegovu ulogu i to vrlo uspješno. Još neki učenici nisu došli uvjereni da se film neće ni snimati u takvim vremenskim uvjetima. Bilo je neo-bično nedjeljom biti u školi, vladala je tišina, nigdje nikoga, sablasno… Snimanje je teklo prema planu, ponovili smo samo nekoliko scena. Bilo je lako jer smo glumili sami sebe i situacije iz svakodnevnoga života. Učiteljica povijesti Davorka Jukić je u filmu

20 21

glumila našu razrednicu pa nam je to bilo neobič-no. Nećemo otkrivati detalje fabule, pogledajte film! Neki dječaci odbili su se našminkati jer smo trebali dočarati crvenilo i vrućinu, neki su se previše zalili vodom koja je predstavljala znoj, učiteljica Kokan je na tren postala učiteljica kemije, a Stipe je trčao po cijeloj školi noseći kanticu u ruci. Bilo je smijeha, umirivanja, gledanja u kameru kada se nije smjelo, zamuckivanja... i svega što je neophodno za dobru atmo-sferu tijekom snimanja.

Film je trenutno u procesu montaže, izrađuje se i uvodni dio, a mi jedva čekamo vidjeti kako snimlje-ni materijal izgleda. Bilo je to zanimljivo i neobično iskustvo, nadamo se da ćemo imati prilike snimiti još koji film. Ljeto je pred nama, a kada se vratimo svježi i odmorni s ljetnih praznika, sigurno će biti dobrih ideja za buduće scenarije i filmove.

Dora Bašić i Kristina Sučić, 6. B

2120

Stipe Malovan, učenik 6. b

„ Kada sam saznao da ću zamijeni-

ti glavnoga glumca, nije mi bilo teško

jer sam dobro poznavao scenarij koji

je nastao na temelju moje ideje. Žao

mi je što Duje nije mogao odglumiti

svoju ulogu, ali nisam mogao dopu-

stiti da cijeli projekt propadne. Nije mi

bilo teško trčati po školi niti glumiti, ali

ne vidim se u budućnosti kao glumac.“

Izjavu za „Luč“ dao je i glavni glumac Stipe Malovan

Film u školi Film u školi

50. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece

Film «Loptica-skočica» osmislili su i rea-lizirali učenici 6. d razreda; svi su sudjelovali u svim etapama projekta; od sinopsisa, razra-de scenarija, kadrova pa do snimanja i mon-taže. Nažalost, samo jedan učenik je mogao predstavljati razred. Odlučeno je da to bude Pino Roglić koji je montirao snimljeni mate-rijal. Zahvaljujemo se još jednom i učiteljici Davorki Jukić bez koje ni filma ni nagrada ne bi bilo. I tako su se predstavnici Filmske dru-žine OŠ «Lučac» uputili u Zadar na 50. reviju. Bilo je posebno svečano jer se obilježavalo pedeset godina kontinuiranoga predstavlja-nja dječjeg filmskog stvaralaštva u Hrvatskoj-pola stoljeća nije zanemariva brojka, a nama je čast što smo dio toga. Otkrili smo i jednu zanimljivost-naša škola, koja se onda zvala «Bruno Ivanović», 1976. i 1978. godine su-djelovala je na Reviji. Daleke 1976. 14. revija održala se u Splitu, a OŠ «Bruno Ivanović» bila je domaćin. Tradicija se nastavlja jer će naša škola 2013. godine, u rujnu, biti domaćin 1. smotre hrvatskoga školskog filma u organiza-ciji Agencije za odgoj i obrazovanje. U Zadru su nas srdačno dočekali učenici i učitelji ško-le domaćina-OŠ «Stanovi», ali i filmaši iz svih krajeva Hrvatske. Neke smo poznavali s pret-hodnih revija, a neke smo tek upoznali. Revi-ja je započela svečanim otvaranjem u kaza-lištu, pozdravnim govorima, dobrim željama za pedeseti rođendan, a onda je nastavljena brojnim projekcijama. Sve je bilo izvrsno or-ganizirano tako da smo imali vremena razgle-dati grad, pogledati projekcije, retrospektivu filmova povodom 50 godina, razgovarati s članovima Ocjenjivačkoga suda… U nedjelju je upriličena svečana podjela nagrada i zatva-ranje Revije. Dodjela nagrada za našu druži-nu je stvarno bila svečana; dobili smo dvije nagrade; prvu Ocjenjivačkoga suda djece i treću Ocjenjivačkoga suda odraslih. Bili smo presretni! Odmah su se počeli kovati plano-vi za nove filmove, stari scenariji su prerađi-vani… Što dalje? Surađujemo u organizaciji 1. smotre hrvatskoga školskog filma o čemu ćete biti na vrijeme izvješćeni i snimamo nove filmove.

N. Kokan, P. Roglić i N. Majić

Dodjela nagrada

Pino Roglić i Nikola Majić diče se nagradama

6. d razred s profesoricom Jukić

Pino Roglić, učenik 6.d„ Kada sam doznao da ću predstavljati Filmsku družinu na

Reviji u Zadru, bio sam sretan i ponosan. Upoznao sam broj-ne filmaše i njihove mentore iz cijele Hrvatske. Posebno ću pamtiti zabavu po hotelskim hodnicima u kasnim večernjim satima. Pamtit ću i trenutak kada je voditeljica pročitala ime-na nagrađenih filmova, a među njima i našu „Lopticu-skoči-cu“. Nismo očekivali nagradu pa mi je trebalo vremena dok sam došao do pozornice po priznanje. Nadam se da će naš idući film biti podjednako uspješan.“

22 23

Događanja tijekom godine Događanja tijekom godine

2322

Lovac Jure u 1.b razredu Posjet Lastavicama

Učenici 1.b razreda sa svojom učite-ljicom Nikicom Sikiricom u svojoj su uči-onici ugostili pravog pravcatog lovca, gospodina Juru Keruma. Kroz opušte-ni, a ipak edukativni razgovor uz dosta šale, prezentaciju lovačke opreme i pro-jekciju fotografija životinja i raznih ak-tivnosti Lovačkog društva „Svilaja“ mali prvaši su, osim što su uživali, saznali i mnogo toga novog.

Evo što su vidjeli i naučili.

VIDJELI SMO:

• lovačko odijelo

• narančastu traku koja se ovije

oko šešira pa lovac bude uočlji-

viji i na prvi pogled je jasno da

nije riječ o krivolovcu

• pušku (model, ne pravu!)

• GPS• lampadinu

• višenamjenski nožić NAUČILI SMO:

•Lovci ne ubijaju životinje nego brinu o njima na razne načine.

•Čiste šumu od smeća i brinu i o biljkama.

•Sade kupus i mrkvu da bi zečevi zimi imali hranu.

•Životinjama su osjetila puno bolje razvijena nego ljudima.

Osjete dolazak čovjeka s velike daljine i povlače se dublje u

šumu.•Došavši u šumu, došli smo u stanište životinja i biljaka, u nji-

hov dom. Budimo pristojni i obazrivi:ne smetajmo životinja-

ma, ne izazivajmo ih i ne uznemirujmo! Ne uništavajmo biljke,

ne ostavljajmo otpatke u prirodi!

•Jelenu rogovi svake zime otpadaju, a u proljeće mu narastu

novi,veći. Po izgledu rogova možemo saznati starost jelena.

•Samo mužjak divlje svinje ima kljove, ženka nema.

•Što su gljive ljepše, to su otrovnije.

UPOZORENJA:

Šumom ne šetaj sam ili bez odraslih!U šumu ne idi noću!Ne diraj nepoznate predmete ili biljke!

Dana 4. svibnja 2013. g. napokon smo ostva-rili plan za posjet članovima Udruge za inkluziju Lastavice! Planirali smo dugo i evo uspjeli. Rodi-telji , uvijek spremni pomoći, bili su i ovaj put oni bez kojih ne bismo tako dobro, jednostavno i lako svoj plan proveli u djelo. Hvala im!

Članovi Udruge i njihovi voditelji divno su nas dočekali i bili velikodušni domaćini topla srca i osmijeha. Unatoč prvotnoj zbunjenosti, djeca su se brzo i lako prilagodila te rado sudje-lovala u pripremljenim aktivnostima. Zajedno su izrađivali lastavice od papira te bojali i crtali, pjevali, plesali te se osladili kolačima koje su naši domaćini za nas pripremili. Zahvalni smo na to-plom i ugodnom druženju, dojmljivom susretu te zanimljivo provedenom vremenu. Za mene, moje učenike i njihove roditelje to je vrlo vrijed-no i dragocjeno iskustvo! Prvo, ali se nadamo ne i posljednje. Donijeli smo sa sobom puno dobre volje, suzdržane osmijehe, mali znak pažnje i oprezne poglede. Otišli smo kući punih srca, ve-dra lica i ruku punih lastavica! Za sjećanje smo primili i divne poklone.

Zahvaljujemo stoga Lastama, Lastanima, teti Danijeli voditeljici Udruge, svim članovima te mami Sonji koja nas je povezala.

Učiteljica Ines i učenici 2.b

15.02. u 10.30 sati moj razred zajedno sa svojim učiteljicama Lindom i Dubravkom uputio se posjetiti Radio Dalmaciju.

Kad smo stigli na radio dočekala nas je teta Maja i smjestila nas u sobu za goste. Teta Maja nam pričala o početcima Radio Dalmacije, o programu i o tome kako nastaju najrazličitije emisije.

Nekoliko učenika iz mog razreda predstavilo je teti Maji svoje radio emisije. Potom smo otišli u prostoriju iz koje se puštaju glazba i reklame. Glazbeni urednik nam je ispunio nekoliko glazbenih želja. Dea i Dorian imali su priliku zajedno s voditeljem Joškom Bonačijem voditi emisiju uživo. Po završetku su im se pridružili i ostali učenici iz razreda koji su uživali razgledajući zani-mljivu tehniku u studiju.

Naši domaćini su nas za kraj počastili slatkišima i Coca-Colom. Na kraju smo se sa svima pozdravili i za-hvalili im na gostoprimstvu te se uputili natrag u školu.

U OBILASKU RADIO DALMACIJE

24 25

Posjet

Radio Dalmaciji

Događanja tijekom godine

Razgledavanje i natjecanje

2524

U srijedu 13. veljače posjetili smo stanicu Radio Dalmacije. Bilo je mnogo ljudi. Većinom su sjedili u svojim uredima i u tišini vodili svoj dio emisije, a neki puštali glazbu. Uredi su puni računala, slušali-ca, čudnih aparata, mikrofona itd. Baš je čudesno. Djelatnici radio postaje bili su jako ljubazni.

Bilo mi je lijepo, a nadam se i mojim prijatelji-ma. Voljela bih ponovno ići tamo.

Melanie Ujević, 3.b

Služba za prosvjetu i tehničku kul-turu Grada Splita organizirao je razgled Dioklecijanove palače za učenike trećih razreda Osnovnih škola grada Splita.

U pratnji turističkih vodiča razgled palače realiziran je u periodu studeni 2012. - ožujak 2013. godine.

Tijekom travnja održana su tri po-luzavršna kviz natjecanja pod nazivom Dioklecijanova škrinjica. Školsku ekipu sačinjavali su Krešimir Meštrović, Ivan Grubišić i Aldo Žuvela (učenici 3.a, 3.b i 3.c razreda).

Dječaci su pobijedili u prvom poluza-vršnom dijelu dok su u završnom natjeca-nju osvojili drugo mjesto.

Velika pohvala za iskazano znanje, timsko ponašanje i uzorno predstavljanje trećaša s Lučca.

Događanja tijekom godine

25

U Muzeju grada Splita, istraživajući tijekom radionice Vremeplov učenici 3.c načinili su lentu vremena i uži-vali prolazeći kroz „tajni“ prolaz koji neskriven promi-če brojnim posjetiteljim

Netko je bio brži, netko spretniji... Svi trećaši bili su natjecateljski ra-sploženi , uzbu-đeni i jaaaaako veseli!

Učenici 3.c s vodičkom su otkri-vali blago Dioklecijanove škrinjice.

Nekada davno ovdje je bilo naselje. Trećaši u Saloni.

26 27

Događanja tijekom godine

Budi i ti znanstvenikDora Matić i Nera Koceić, učenice 8. a razreda

sa svojom nastavnicom Svjetlanom Tojčić sudje-lovale su na ovogodišnjem Festivalu znanosti od-žanom od 22. do 26 tavnja u našem gradu. Evo njihovih dojmova:

„Kada nas pitate za Festival znanosti ne zna-mo što drugo reći nego da je bilo genijalno. Pre-zentirati nešto pred grupom nepoznatih ljudi nije bilo lako, ali već nakon prve prezentacije bilo je lakše. Oduševljene smo brojem ljudi koji su se za-interesirali za naš pokus te samom činjenicom da smo podijelili sve letke shematskog prikaza našeg pokusa SJENE I OBOJANE SJENE. Letaka je nedo-stajalo i mislimo da to dovoljno govori o našim rezultatima.

I pokusi drugih sudionika bili su izvrsni i iznimno zanimljivi. Sudjelovanje na ovom festivalu bilo je jedno odlično iskustvo i sretne smo što smo imale priliku su-djelovati jer smo mnogo naučile, a i dobro se zabavile!„

Sam pokus sjene

Pokus djece

Nera i Dora s djecom Nera i Dora s nastavnicom Svjetlanom Tojčić

26

Osmaši

2727

Pogledajte zanimljive fotografije, pročitajte tekst i uživajte!Ove godine odlučili smo o ekskurziji progovoriti na drukčiji

način, više fotografijama, a manje tekstom. Dobra fotografija go-vori više od tisuću riječi, a često se dogodi da napisane tekstove čitaju samo akteri ekskurzije, roditelji, rodbina i pokoji prijatelj dok ostali misle kako se tu nema što novoga pročitati. Potrudili smo se izabrati najzanimljivije fotografije i napisati kratke po-pratne komentare. Dakle, ekskurzija u foto izdanju je pred vama pa uživajte!

1. dan putovanja obilježile su stotine prijeđenih kilometara, ljepota Plitvičkih jezera, dobra atmosfera u autobusu i iščekiva-nje dolaska u hotel te DISKO.

2. dan se bilo najteže probuditi, a onda je sve išlo lakše. Briju-ni su toliko lijepi da su se dojmili svih. I Pula je bila zanimljiva, ali disko je opet bio najzanimljiviji.

3. dan su se smjenjivala odredišta: Poreč, jama Baredine, zvjezdarnica u Višnjanu. Mogli smo dodirnuti ostatke meteora, diviti se ljepoti Eufrazijeve bazilike, jesti maneštru i, naravno, ple-sati u disku.

4. dan smo opet proveli u razgledavanju Rovinja, penjaju kroz uske uličice do crkve sv. Eufemije, kupovanju suvenira. Neki od nas će zauvijek pamtiti uspon do Motovuna, ali opet je disko bio najvažniji, posljednja je večer, nadamo se da su razrednice na izmaku snaga.

5. dan je obilježen spoznajom da je posljednji dan ekskurzije tako da su rijetki uživali u ljepoti Opatije, srebru i zlatu Zadra. Dolazak pred školu i krajjjjjjj. Iako je od ekskurzije prošlo nekoliko mjeseci, uspomene su više nego svježe jer ekskurzija osmašima traje vječno.

Osmaši s razrednicama

Ekskurzija je omiljena tema osmaša koja je uvijek aktualna

POVIJESNO PUTOVANJE OSMAŠA U ISTRU

28 29

Osmaši

2929

1. red: Filip Gaćina, Josip Relja, Mateo Bašić, Ivan Krolo, Mia Tomaš, Tea Lovrić, Margareta Majić, Marta Ruščić, Lea Meter, Mia

Ćubelić, Mata Bilobrk;

2. red: Goran Vidić, Tonći Guić, Alessandro Zebić, Toni Galić, Jerko Burić, Karla Župa, Lucija Duplančić, Ela Kozina, Ivan Čerina,

Ivan NosićRazrednica: Radojka Bojanić

1. red: Zvonimir Puljić, Paolo Cicarelli, Jakov Vladović, Ante Grgat, Marko Trumbić, Stjepan Tin Ujević, Karlo Pupić, Marin

Đulabić, Ivan Čagalj, Stjepan Buklijaš;

2. red: Stipe Penava, Stela Švragulja, Barbara Lipovac, Vanja Marušić, Marina Čulić, Nelia Bulat, Paula Ercegović, Paula Šara-

vanja, Sara Pavela, Marija Kovač, Antonio Vrca.

Razrednica: Adela Papić

8. b

8. c

Osmaši

28

1. red: Ante Mikšić, Toni Jurić, Duje Baričić, Filip Lauš, Luka Družeić, Luka Franceschi, Nera Koceić, Josipa Papeš, Ana-

maria Veštić, Lana Lokica, Marina Lovrić;

2. red: Nikola Vučak, Zvonimir Vladović, Filip Stanić, Frane Štrljić, Roko Jambrošić, Luka Ćorić, Borna Petrušić, Mateo

Miljak, Hana Lucić, Karla Radić-Lima, Dora Matić.

Razrednica: Nataša Kokan

Četrnaestogodišnja čudovišta

Četrnaest glupih prištića, četrnaest novih kozmetičkih preparata, četrnaest nezavezanih

starkica i, naravno, četrnaest neshvaćenih godina.

Punih četrnaest godina hodam, rastem, jedem, pjevam, plešem, učim, spavam, volim, govo-

rim, slušam... Nitko nije imao primjedaba, a onda odjednom rastem-prebrzo, jedem-nezdravo,

pjevam-luđački, učim-rijetko, spavam-previše, volim-nerazumno, govorim-preglasno. Ukoliko

nisam sišla s uma, nedvosmisleno zaključujem kako postajem nepopravljivo čudovište. Nitko

mi to nije rekao izravno, ali čitam ja dobro između redaka! Nije ni njima lako, suočiti se s četrna-

estogodišnjim čudovištem nije nimalo jednostavno. Ponekad se i sama zapitam kako i tko živ

može sa mnom izaći na kraj. Maltretiram starijeg brata i sestru, bake i djedove izluđujem, starce

i nastavnike iscrpljujem. Kakvo mišljenje ja imam o njima, to nema veze – mene nitko ništa ne

pita. Tko bi uopće razuman mogao razgovarati s četrnaestogodišnjim čudovištem kad su ona ne

poprav-ljiva?

Na kraju bih podsjetila da i čudovišta imaju dušu, možda se ona samo skriva na tajnim mje-

stima. Ako je budete tražili, ako budete dovoljno uporni, sjetit ćete se da ste i vi jednom imali

četrnaest neshvaćenih godina. Marta Ruščić, 8. b

8. a

30 31

Posjeti kinu, kazalištu..

„ZAGONETNI DJEČAK“

Izlasku iz školske zgrade svi se raduju, pa bio vani pravi potop. Uvijek je zanimljivije otići u kino, kazalište... najvažnije je napustiti učionice. Tako su učenici šestih i sedmih ra-zreda gledali „Kraljevića i prosjaka“, predstavu Kazališta Merlin koja je nastala prema moti-vima iz istoimenoga romana Marka Twaina. Učenici sedmih razreda ponovili su lektiru gledajući predstavu „Krčma, alkar, duga“ u izvedbi Gradskog kazališta mladih, a u režiji Ivana Lea Leme. Petaši i osmaši su se opskrbili kokicama i uživali u „Zagonetnom dječaku“ i „Hobbitima“. Kad su se vratili u učionice, crtali su svoje afiše, pisali osvrte, komentare...

N. Kokan i J. Tomić

Scena iz predstava Krčma,alkar, duga

Dana 2. 3. 2013. 5. b razred i ja gledali smo film „Zagonetni dječak“.

Film mi se nije osobito svidio u odnosu na film„Koko i duhovi“ zbog toga što je u filmu „Koko i duhovi“ napetost bila veća pa je bio uzbudljiviji.

Gluma nije bila pretjerano uvjerljiva i neke si-tuacije nisu imale smisla, npr. kad bi se Koko bacao po betonskom igralištu dok je branio, a prošao bi bez ikakvih ozljeda.

Iz oštrog pera kritičara Vite Aschera

Moram priznati da mi se dopalo što je radnja smještena u osamdesete godine jer mi je taj pe-riod zanimljiv i smiješan.

Kako uistinu volim film općenito i svaki od-lazak u kino pričinjava mi zadovoljstvo, neću biti pretjerano strog pa ću filmu „Zagonetni dječak“ dati ocjenu četiri.

Vito Aschero, 5.b

Događanja tijekom godineDogađanja tijekom godine

LIDRANO 2013.

ČAKAVSKI RJEČNIK U sklopu projekta „Tragom kulturne i jezične

baštine“ učenici petih razreda upustili su se u za-nimljiv zadatak- izradu čakavskog rječnika. Ideja se stvorila na satu književnosti prilikom obrade štiva „Početak plovidbe“ kada su se i sami uče-nici prisjetili svojih ribolovnih vještina. Odlučili su zapisati riječi koje znaju i govore, a pripadaju njihovom mjesnom govoru. Da bi i ostali od njih nešto naučili, napisali su i prijevod riječi na stan-dardni hrvatski jezik, a da zabune oko značenja ne bi bilo, čak su sve i ilustrirali. Rječnik se može pogledati na panou učionice hrvatskoga jezika br. 22.

Jelena Tomić

30

U četvrtak, 31. 1. 2013. tri člana dramske grupe naše škole Frane Ćetko-vić, Duje Filipović Grčić i ja - Ema Škare, skupa s voditeljicom dramske grupe Jelenom Tomić sudjelovali smo na grad-skom natjecanju „Lidrano“ koji se ove godine održavao u Kinoteci „Zlatna vra-ta“.

Izveli smo igrokaz „Puž na carinskom prijelazu“ Zvonimira Baloga. Tekst je bio duhovit, a mi smo bili prvi kojima se pu-blika zapravo i nasmijala. No, nažalost, nismo prošli u daljnji krug natjecanja, ali nema veze jer ćemo sljedeći put sigurno proći.

Što će biti sljedeća predstava, tko će sve glumiti nećemo vam otkriti, ali zasi-gurno će biti odlično!

Ema Škare, 5. bGlumci se pripremaju za nastup na LiDraNu

313130

32 33

Likovno-literarni mozaik

Nosim sve torbe,

a nisam magarac

Nemoj nikada biti tužan,

Jer tako si Jeli ružan.

Ne moraš uvijek imati muke

Dok se oni tamo igraju buke.

Reci Jeli što u srcu imaš

I da zbog nje magarca biraš.

Neka i ona sazna da je voliš

Te da se svaki dan za nju moliš.

Ali ako ona nažalost odgovori ne,

Znaj da si za svoju ljubav učinio sve.

Dora Radić-Lima,5.c

I to je ljubav

S ljubavlju ona muku mučizbog zaljubljenosti nikako ne uči.Kad se svoje ljubavi sjeti,ona u oblacima leti.Pisma mu pišei suzu briše.

Kada je tužna, kada nema tko da je tješi,poželi da joj se on nasmiješi.

Htjela bi mu nešto reći,ali se zasrami pa odluči pobjeći.

Stalno misli na njega,dok se on igra na vrhu jednog brijega.

Kud god on gazi,voljela bi da je spazi.

Odabrala ga je za ljubavnu metu,jer ga voli najviše na svijetu.

U snovima on ju poziva van,a ona bolesna u krevetu jedva čeka taj dan.

Maja Neveščanin, 4.b

Dora Bašić 6.b

Nika Katura 5.c

Maja Neveščanin 4.b

Likovno-literarni mozaik

32

Kutak za ljubav

Ljubavna rima

Je li to moguće?Vani je tako vruće,Ali kad se tebe sjetim,Ja zrakom plovim i letim.Ljubav moja tebi je sluga,Lijepa je kao naša ljubavna pruga.Kada tebe vidim,Krv mi se ledi.Ako ti je toplo i kada je zima,Eto to vam je moja ljubavna rima.

Marina Palić, 4.b

Nitko ne zna

Nastava je pri krajusvi se prijatelji raduju,Ali nitko ne znaKoliko sam sretna ja.

Oni vole igre bez krajaSunce, more, kupanje,Ali nitko od njih ne znaKoliko ljeto volim ja.

Moj pogled baš ljetiPo plaži stalno leti,Ali nitko ne znaDa tražim jaPlava oka dva.

Neka to i daljeMoja tajna budeJer ne želim daNetko od vas znaKako se zoveMoja simpatija.

Martina Kapulica, 4.b

Jelena Perić 5.a

Lana Grabar 5.a

Rino Vidan 2.c

333332

34 35

Likovno-literarni mozaik

Roko i Cicibela

Ovo je štorija o jednoj jubavnoj idili s Matejuške! Cicibela je živila u siromašnoj obiteji u Velon

Varošu, a Roko je živia u siromašnoj ribarskoj obiteji. Cicibelin ćaća je radia u poje i kada bi zaradia

malo više pinez otišli bi u konobu i malena bi se Cicibela dala nagovorit pa bi malo kušala vina i

ostali bi joj govorili :”Pij dite malo, to ti je dobro za krv!”. Cicibelini ćaća i mater su umrli kad je on

bila mlada žena. Kako nije znala ni štit ni pisat, dane bi provodila na ulici. Kako je uvik bila šporka,

judi bi joj dali malo pinez da si more kupit sapun. I kad bi ju kogod zeza počela bi beštimat. Kad bi

žene drugih muških počele beštimat oni bi im rekli:”Beštimaš ka Cicibela!” Roku, siromašnon ribaru

koji je živia u starome kajiću, svidila se Cicibela pa ju je zva da dođe s njin živit o ti kajić. Ali ona se

ka fina gospoja nije tila tek tako uselit Roku na brod prije vinčanja. Oni su se tako vinčali i sritno su

počeli živit u Rokovom kajiću. U kajić su doveli pasa kojeg su nazvali Belina. Belina bi noću lajala

pa bi se bogati šjor jutija i jednog dana uzeja im je Belinu i odveja u živodernicu da je tamo ubiju.

Kada se njiov kajić počeja raspadat tražili su novi kajić i tamo su se uselili. Roko bi vata ribu a Cici-

bela bi ju prodavala na peškariji. Kada

su ostarili grad ih je priselia u kuću u

Dioklecijanovoj palači di su živili s više

siromašnih obiteji. Rado su se prisičali

svoje štorije i oboje su umrli u dubo-

koj starosti.

Klara Kuzmanić, 6.a

Petra Rizvan 7.a

Luka Siriščević 5.a

Likovno-literarni mozaik

Lipa našačakavicaDivojka

O divojko na ponistriNa ovoj ponistri, lipa si ko cvitRumena ko crvena jabuka u podne

Na vrhu kampanela svetog DujeDok ti vitar puše kroz kosuI dok gledaš u daljinuNebo se prostire u visini

O divojko moja lipaVitar te budi u zoricu ranuDok te more nosi po bilim valima

Marina Čulić, 8.c

O cvite

O cvite, šta si uvenia,pod ovin suncen,pokri starog kamena.

Škure su ostarile,lupaju o ponistru.Na dvorukoi je zidan u stini.

O cvite, lipi moj, nemoj otić,vitar da te ne odnese u visine.

Stjepan Tin Ujević, 8.c

Moje misto

Ča je lipo moje mistomalo, al` ne tisno.U njemu za svakog furešta ima mista,ako na tu ljubav prista.

Kale moga mista su topleka materine ruke šta grle svoje dite.Uvik ću se svome mistu ja vraćatjer se ljubav njegova nikad neće maćat.

Barbara Lipovac, 8.c

Eva Botica 5.b

Lana Grabar 5.a

353534

36 37

Likovno-literarni mozaik

Il compleanno di mia sorella

Oggi è il compleanno di mia sorella. Lei compie sei anni. Marieta non ha pazienza e non vede l`ora di aprire i suoi regali di compleanno. La mamma ve-ste Marieta in abito più bello. La mamma mette sulla tavola: la tovaglia decorata con principesse, i piatti rossi, i bicchieri e le posate. Io aiuto la mamma a preparare tutto in tempo. Gli zii hanno fame e man-giano un po` di prosciutto e un po` di formaggio. Ci sono anche i dolci e la torta grande con sei can-deline. Tuttti i bambini giocano nel soggiorno che è la stanza più grande dell`appartamento. Marieta canta e balla tutto il tempo. I regali piacciono mo-lto a lei. La nonna Miranda e lo zio Miki prendono l`aperitivo. La nonna Tanja è in ritardo perché al par-cheggio non ci sono i posti liberi. La nonna non ha tanta pazienza e così il papà scende e la aiuta. La festa di compleanno durerà fino alle otto di sera, poi tutti andranno a casa felici a guardare la partita di pallamano

Roko Šantić 6c

La festa del mio compleanno

Oggi in casa mia c`è una confusione. Noi fe-steggiamo il mio compleanno e il compleanno di mio fratello. Noi abbiamo dodici anni. Io fe-steggio con la mia famiglia e dopo con i miei amici. Il mio compleanno è in estate, il 14 agosto. Oggi viene anche il mio zio. Lui vive in Canada. Lui sempre arriva in estate. Io sono felice perché lui è qui anche questo anno. Tutta la casa è bella. La mamma prende i bellissimi fiori e li mette ne-lla mia camera da letto, nel soggiorno e in cucina. Nel soggiorno c`è la tavola grande. La mamma apparecchia la tavola. Sulla tavola mette il vaso con i fiori. Mette anche il servizio di piatti migliore e le posate più belle. Per aperitivo mette i bicchie-ri di cristallo. Noi sempre beviamo il prosecco alla festa. La mamma prepara i dolci, le mie paste pre-ferite e la nostra torta preferita con la cioccolata bianca. Siamo felici e tutti cantiamo. La festa di compleanno è la mia festa preferita.

Niko Jukić 6b

Una mattina in casa mia

Ogni mattina in casa mia tutta la famiglia va di corsa. Io mi sveglio difficilmente. La mia mamma deve svegliarmi. Quando mi alzo, accendo il calorifero e mi riscaldo. Dopo vado a mangiare la mia colazione, il Nesquik. La mamma mi sgrida perché io mangio lentamente. Devo ancora preparare i libri, la merenda, lavare i denti, ripetere l`ultima lezione di storia. Tutto quanto in quindici minuti. Com`è possibile? Io sono sempre in fretta. Vengo a scuola sempre in ritardo almeno di due minuti. Sapete dove si trova la mia casa? Si trova meno di cinquanta metri dalla scuola!

Luka Franceschi 8a

Toni Galić 8.b

Ploa Pleština Poljak

Likovno-literarni mozaik

36

Strani jeziciMY GRANDMA

My grandma’s name is Miljana, but we call her Mike. She is (don’t tell anybody) se-venty years old. She is taller than me, but she says she is getting shorter and shorter. She is a bit on a plump side. She has got short blond hair. She wears glasses. Behind those glasses there are two big brown eyes.

She is caring because she takes care of me and my sister, especially when we are ill. She is also hardworking. She gets up at six o’clock and works until six in the afternoon. Then she spends her time with me and the rest of the family. She is very responsible. But she is sometimes forgetable.She often forgets to move the milk from the cooker, and then a „fiasco“ starts. She isn’t the type of granny that goes outside and looks for bottles. She is very modern. She is intere-sted in new technology.

We don’t have a lot in common. She likes watching Mexican soap operas, but I like watching sitcoms.She travels a lot and she would like to take me with her to Ber-muda islands. She loves me with all her he-art and I love her even more.

Ante Bušalić, 6 d MY MOTHER

My mother’s name is Ines. She is forty-nine, but she doesn’t seem like that. Her birthday is on 23rd October. She has got beautiful green eyes and redish hair. She is not so tall, she is just like me. She is also a little bit plump. She works at school Lučac as a teacher. She is very helpful. She loves to help all the people. She is also nice, honest and trustworthy. When I tell her a secret she always keeps it. She loves riding a byke, dancing and singing. She is a beautiful singer. We always play together and go out in a park or on a mountain. I love her very much and I know that she lo-ves me.

Lana Ivanovski, 6 a

373736

38 39

Likovno-literarni mozaik Likovno-literarni mozaik

393938

MOJA DOMOVINA

Moja domovina je najljepša zemlja na svijetu.Nastala je u ratu. Puno se ljudi borilo da bi ju obranilo.

Krase ju visoke planine, brda i brežuljci, zelene šume, li-vade, pašnjaci i njive. Ima prelijepe rijeke, jezera i potoke. Moja domovina ima i najljepše more na svijetu s tisuću prekrasnih otoka.

Najljepše što moja domovina ima su dobri ljudi koji u njoj žive.

Od svih mjesta na svijetu, ja najviše volim svoju do-movinu.

Dorian Kvaternik, 3.a

MOJA DOMOVINA

Moja domovina je Republika Hrvatska.U vrijeme kad se osamostalila ja se nisam

ni rodila, ali moji roditelji su mi pričali o tome kako su ljudi nakon rata postali slobodni i kako su dobili svoju domovinu. Hrvatska slavi svoj Dan neovisnosti 8.listopada kao sjećanje na trenutak kad je postala napokon slobodna.

Moja domovina je predivna, ima more, ti-suću otoka, velike planine, brda i nepregledne ravnice naše Slavonije.

Volim putovati svojom domovinom i uživa-ti u njenim ljepotama.

Jako volim svoju domovinu. Dora Stan, 3.A

Goran Vidić 8.b

Karla Radić-Lima 8.a

Alessandro Zebić 8.b

MOJ ZAVIČAJ

Ja živim u Dalmaciji. To je primorski kraj.Tu je more u kojem se ljeti kupamo.Često je sunčano i toplo. Pušu vjetrovi koji se zovu bura i jugo.Šteta što rijetko padne snijeg.Volim svoj zavičaj jer se često mogu igrati vani.

TONI TARTAGLIA, 2.A

Moj zavičaj je primorski zavičaj. Zove se Dalmacija.Rijetko pada snijeg. U primorskom se zavičaju najviše uzgaja vinova loza i masline. Domaće životinje koje žive u Dalmaciji su koza, ovca i magarac. Naše more zove se Jadransko more. Ono je prelijepo i čisto.Sportovi kojima se bave ljudi u primorju su: plivanje, jedrenje, veslanje, sportski ribolov, balote...Meni je moj zavičaj najljepši tijekom cijele godine.

DAMJAN KUZMANIĆ, 2.A

Moj zavičaj je Dalmacija. U Dalmaciji je jako toplo.Poznata je po moru, dobroj hrani i dobrim ljudima.U mom zavičaju je najljepše ljeti jer tada dolazi puno turista i svi se možemo kupati u čistom Jadranskom moru.Moja Dalmacija je puna različitih biljaka i životinja.Najpoznatije su: maslina, šipak, mandarina, magarac, galeb i razne vrste riba.Ljudi se najviše bave turizmom, ribarstvom i brodo-gradnjom.Ja jako volim svoj zavičaj.

TEA KROLO, 2.A

Jukić Bruna 7.c

Ante Burilović 7.c

Laura Magdalena Zagorac 1.c

Moj zavičaj i moji ljudi

40 41

Djetinjstvo u Splitu

Najljepši cvijet Dalmacije je Split. Ispred njega je more, iznad plavo nebo, s leđa ga gle-daju planine. Najmirisniji cvijet u buketu moga grada je Marjan.

Meni najvažnije mjesto je moja ulica, odno-sno dvor. U proljeće se čini kao da cvjeta poput najveće i najstarije mendule. Puno boja, mirisa i djece krase dvor. Iako se nalazi stiješnjen izme-đu zgrada i zidova, za mene je „najlipje misto na svitu“. Naš dvor je za neke malen, ali za djecu je beskrajan poput svemira. Ljeti, kad ona škola napokon zatvori vrata, svi se okupimo i igra-mo se „vatala“. Mi djevojčice vozimo bicikl dok dječaci, naravno, igraju nogomet. Ponekad mi se čini da su sve ulice krvotok i da sva radost potječe odavde pa se širi po gradu tim malim žilama.

Svoja dva cvijeta – Marjan i Split – ne bih mjenjala ni za što. Srce moga grada kuca u ri-tmu moga.

Ela Šeremet, 6. b

MOJ JEZIK

Hrvatski jeziksložen, zanimljiv.Trudim se, učim, osvajam ga.Prijateljujemo od moga rođenja.Dragocjenost.

Ivan Čerina, 8. b

Hrvatski jezikdrevan, vječan.Govorim, mislim, sanjam.Uz mene nije sam.Blago.

Duje Burić, 6. b

Paolo Cicarelli 8.c

Marta Medić 6.d

Dora Dvornik 8.c

Likovno-literarni mozaik Likovno-literarni mozaikO školi i u školi

Moja učiteljica

U mom životu ima mnogo meni dragih osoba, a jedna od njih je i moja prva učiteljica Snježana. Četiri godine koje smo proveli zaje-dno, brzo su prošle.

Srednje je visine i vitka. Ima lijepu, dugu, plavu kosu koja joj uokviruje ovalno lice.Ta-mne oči s dugim, zavinutim trepavicama zra-čile su toplinom kao da u njima živi sunce koje me grije svojim zlatnim zrakama. Mali nos, ru-meni obrazi i usne crvene poput ruža unosile su radost u naš razred. Njezin zvonki smijeh odzvanjao je po hodnicima kao cvrkut raspje-vanih ptičica. Moderno se odijeva i podsjeća me na mamu. Svoje dobro raspoloženje pre-nosila je i na nas. Sa svima se šalila, nekada i na moj račun, ali meni to nije smetalo. Ima puno vrli-na. Najveće su joj dobrota i strpljivost. Nije joj bilo teško ponoviti je-dno te isto tisuću puta. Uvijek je bila spremna pomoći. Sjećam se kada smo jednom bili na igralištu, odnekud je doletio kamen i po-godio me pored oka. Strahovito me boljelo i tekla mi je krv. Ona se odmah stvorila pokraj mene, zagrlila me, sta-vila oblog te sam zahva-ljujući njezinoj brizi i pažnji zaboravio na bol. S njom smo o svemu pričali. Učila nas je da budemo prijatelji, da se međusobno volimo i pomažemo. Ona je nas jako voljela i za to joj hvala.

Nikada je neću zaboraviti jer nas je čuvala kao kap vode na dlanu. Kada smo je tek upo-znali, bili smo pačići koji ništa ne razumiju, a zahvaljujući njoj postali smo pravi učenici. Eto, to je moja učiteljica Snježana.

Roko Vidan, 6. d

Šuti i uči!

Šuti i uči, šuti i uči, šuti i uči! Toliko sam se naslušala tih riječi da mi eto odzvanjaju u ušima. Da se mene pita, a nikada me se ne pita, trebalo bi zakonom zabraniti ili barem ograničiti upora-bu te re-čenice. Onda moji profesori i roditelji ne bi imali što govoriti.

Naravno, nije uvijek bilo tako. Sjećam se div-nih vremena kada ih nisam trebala stalno slušati. Bilo je to u vrtiću. Tada nisam ni znala za glagol „učiti“. Šuti! Često su mi govorili, ali uči mi je bio potpuno nepoznat pojam. Kad sam se na po-sljetku susrela s tim fatalnim izrazom, nije mi se svidio. Bio je presličan izrazu mučiti. Učiti – mu-čiti. Shvatila sam da to nije mogla biti slučajnost. A tek kad sam shvatila što znači... zamrzila sam je još više. Morali su tu riječ staviti u istu rečenicu s mojim starim neprijateljem – šuti. Tako je nasta-la ubojita rečenica koja me proganja od trenut-ka kada sam krenula u školu. Tko zna koliko će me još dugo proganjati.

Ponekad pomislim da se pomirim s tom re-čenicom i jednostavno ušutim i učim. Možda jednoga dana, ali danas nije taj dan!

Dora Matić, 8. a

Ivona Hržić 5.a

Bruna Jukić 7.c

414140

42 43

Likovno-literarni mozaik Likovno-literarni mozaikPriča iz moje mašte

Nije lako biti Kokanovin učenik

Ah, ah, ta naša razrednica... Svi mi proveli smo mnogo lijepih trenutaka s njom, a bome i ne baš tako lijepih. Sada bih se trebalo pri-sjetiti spomenu-tih „predivnih“ trenutaka.

Sjećam se, kao da je jučer bilo, kada smo prešli na gornji kat i ušli u Natine odaje. Bio je to trenutak za pamćenje, mali korak za čo-vječanstvo, ali veliki u povijesti današnjeg 8. a. Nisam siguran je li to bio korak prema gore ili dolje. Ona nas je naučila puno toga. Da nije naše junakinje, ni pričati materinskim jezikom ne bismo znali. Odlično smo je upoznali u 4 godine zajedničkoga staža i prisilnog druženja. Zapamtili smo joj omiljene izreke; „Pa, dobro, što je vama?“, „ Nemoj da ti jedna sleti u dnevnik!“ Bilo je tu i smijeha i plača. Naša ekskurzija je isto tako bila nezaboravna. U tih pet dana vidio sam je puno ve-driju i upoznao pozitivnu stranu Kokanovine osobe. Nismo se trebali vratiti s ekskurzije!

Usprkos svemu dobra je ona, i više nego dobra. Istina – stroga je, ali kao razrednica... Razrednice, ako ovo čitate, molim Vas da bu-dete malo veseliji i na-dam se da će Vam se smisao za humor ubrzo vratiti.

Filip Lauš, 8. a

Ekskurzija; zar smo se vratili?

Jutros me probudila moja pištava budilica – mama! Gora je od najglasnije i najpištavije budilice. Krevet mi nije dopu-štao da se ustanem. E... da mi je još samo malo odspavati... Iz sanjarenja me opet probudila mama, sada zavijajući kao sirena. Teškom mukom sam se uputila prema školi. O, ne! Da-nas je ponedjeljak! Kemija je prvi sat, a ja knjigu ni otvorila nisam! Ponovno mi je u glavi odjeknuo pištavi zvuk – škol-sko zvono. Sjela sam u klupu i gledajući u knjigu iz kemije otplovila...

Našla sam se u autobusu punom dragih prijatelja. To je autobus kojim smo putovali na ekskurziju! Zahvaljujući ugodnoj atmosferi i dobroj zabavi, u tren smo se našli ispred hotela. Svi smo kao munje odjurili na večeru, a onda još brže i munjevitije u sobe. Trebalo se pripremiti za našu posljednju večer u disku. Svi su bili užurbani i uzbuđeni. Bilo nam je sa-vršeno. Večer koju nikada neću zaboraviti. Veselje i radost zr-calili su se na svakom licu. Mogla se čak naći i koja nepotreb-na suza zbog odlaska. Nakon diska smo se sretni i zadovoljni vratili u hotel odlučivši da nećemo spavati, već ćemo uži-vati u posljednjoj zajedničkoj večeri i noći. Profesorice kao da su znale za naš plan, neprestano su šetale hodnicima, a odne-kud su se pojavili i čuvari. Tako su nas natjerale da bar malo odspavamo, a i stvorile osjećaj avanture pri našim neuspje-lim pokušajima bijega iz sobe. Jutro je došlo brže nego što smo htjeli. Ulazili smo u isti onaj autobus u kojemu se pje-valo, smijalo pa čak i plesalo proteklih dana. Svi smo trošili posljednje atome snage i glasnice kako bi zadnji trenutci bili nezaboravni. I uspjeli smo – bili su nezaboravni! Upravo smo pjevali našu pjesmu kad sam začula: „Mija, izađi pred ploču!“

To je bio glas moje profesorice kemije. Sledila sam se kada sam shvatila da je ekskurzija odavno prošla, a ja knjigu iz kemije nisam ni otvorila. Ipak, sa smiješkom na licu gleda-la sam ohrabrujuća lica svojih prijatelja, istih onih s kojima sam provela pet najljepših dana u životu. „Molekule su...“

Mia Tomaš, 8. b

Škola na dnu mora

Jednog dana, dok sam duboko spavao, začuo sam tatin glas. Tata je brzo svladao moj san i glasno rekao: «Ajde, sine, škola bi mogla isplivati na površi-nu Jadranskoga mora dok se ti probudiš.» Ustao sam i krenuo prema školi.

Dok sam plivao, uočio sam dupina kako nosi par ribica prema dupinskoj postaji pokraj škole. «Hoćeš li da te prebacim?» Odgovorio sam potvrdno i ubr-zo bio ispred postaje na kojoj je masnim slovima, vjerojatno sipino crnilo, pisalo:»Dupinska postaja-besplatan prijevoz riba do škole.» U školi smo na satu prirode učili o morskoj travi, na satu morskoga jezika o nekom hrvatskom jeziku, taj navodno govo-re ljudi gore na površini. Na povijesti smo slušali o gradu Atlantidi, a spužva je pobjegla jer se prestra-šila kada je učiteljica glasno izgovorila ime grada. Ravnatelj gospodin Kliještić, crveni rak, upoznat je s tim incidentom kao i tajnik gospodin Punonogi, inače hobotnica. Oba su ljubazna prema djeci što se ne bi moglo reći za školske spremačice lignje koje nam uvijek prigovaraju da unosimo puno pijeska u razred. Dan je bio kao i svaki drugi, najbolji dio mu je školski odmor i sat plivanja. Girica Anica me čud-no pogledavala za vrijem odmora i ponudila čak tri slasna pužića. Nešto se kuha, možda kakva ljubavna juha!

Kući sam stigao zadovoljan zbog Anice, ali još više zbog dvije debele petice. Tata mi je za ručak pripremio morski krastavac s algama. Mljac! To mi je najdraže jelo. Ostatak dana sam proveo, naravno, u moru, a navečer sam pao u duboki morski san. One morske sirene su ništa prema mojoj maloj girici Ani-ci.

Mirko Žaja, 6. d

Tajni život profesora

Profesori – jedine osobe na svijetu koje volimo i mr-zimo u isto vrijeme. Ponekad su nam iznimno dragi, a ponekad želimo da nesta-nu. Kakav god bio vaš odnos s profesorima, sigurno ne znate ništa o njihovom tajnom životu izvan škole.

Razmislite malo, koliko ste ih puta upitali nešto o njihovom živo-tu, a oni su vam odgovorili nejasno, više mumljajući, sumnjivo običnim odgovorom. Vjerovali ili ne, sve to rade kako bi prikrili svoj pravi identitet. Oni su zapravo tajni Vladini agenti angažirani da nas štite i uče jer smo mi budućnost ove države. Možda ste ih su-sreli u trgovačkim centrima kako kupuju meso, cipele..., a da niste shvatili da vas oni zapravo špijuniraju. Možda ste ih vidjeli kako potajno bilježe u dnevnike, a da niste shvatili kako je to izvješće o našem napretku koje šalju Predsjedniku. A možda... možda ste uočili kako pričaju s nekim drugim profesorom, a da niste ni posumnjali kako razmjenjuju tajne informacije. Sigurno se pita-te kako sam ih ja razotkrila. Moja razre-dnica je imala sumnjivo brze reflekse za svoju sredovječnu dob, a da ne govorim o ponašanju na izletu, penjaju, preplivava-nju Bračkoga kanala, prestručnom šivanju posjekotine...Trebali ste vidjeti njezin prestravljeni izraz lica kada je uočila kako je promatram i proučavam što je zapisala u dnevnik.

Sljedeći put kada vidite svoje profesore, pažljivo pogledajte što rade. Možda njihov iznenadan odlazak u zbornicu znači još jedan tajni sastanak, a možda i ne.

Dora Matić, 8. a

434342

44 45

Likovno-literarni mozaik Likovno-literarni mozaik

Kad bi televizori pričali...

Televizor... Kutija pred kojom smo zasigurno proveli veliki dio svoga života i mislimo kako znamo sve njego-ve tajne i skrivene kutke.

Ta magična naprava nas je pratila kroz brojne život-ne trenutke. Pred njim smo se smijali, plakali, zabavljali, družili te provodili nezaboravne minute, sate, godine... Nama je s njim bilo zabavno, no kako je njemu bilo s nama? Kad bi televizori govorili, imali bi nam mnogo toga za reći i prigovoriti. Najprije bi nas upozorili na naš odnos prema njihovim upravljačima koji su nam bezbroj puta pali i oštetili se. Upravljač vam je udario o tlo toliko puta da vas više nije ni briga, ali kada ga ne bi bilo, za mnoge ustajanje do televizora, radi jednostavne pro-mjene programa, bilo bi pravo mučenje. Sljedeće što bi vam prigovorio je njegov stalan rad i napor. Televizor u mnogim kućanstvima radi bez prestanka te se ne stigne pošteno naspavati. Posljednji njegov problem, bolje re-čeno neprijatelj, je prašina. Poznata je i kao uništavačica strojeva. Televizor, budući da nema ruke, ne može sebi pomoći, no mi bismo mogli kada bismo izdvojili samo dvije minute svoga dragocjenog vremena. I tako iz sata u sat, dana u dan na njega padaju zrnca prašine koja se rijetko čisti pa kada se televizor pokvari, krivimo njega, a ne prave krivce – nas.

Televizori su slični ljudima. Prema njima se treba od-nositi s poštovanjem, njegovati ih zbog toga što nam pružaju utjehu u teškim trenutcima, a ne zaboravljaju nas ni u sretnim danima našega životnog putovanja.

Josip Relja, 8. b

Kako sam postao cvijet

Svake godine na ljetni solsticij, Ivanjsku noć, odr-žavao bi se sveti obred klijanja sjemenki. To je moj najočekivaniji dan! Konačno je došlo moje vrijeme!

Kada su vračarine riječi utihnule, osjetio sam da mi cijelo tijelo trne. Supke su mi zalepršale, a kapi-lare porasle. Bio sam dovoljno snažan da probijem zemlju. Počeo sam ju gurati sve jače i jače dok nisam probio površinski sloj. Po prvi put sam osjetio snažan vjetar, toplinu sunca i ljepotu prirode koja me okru-živala. Bilo je ljepše nego u legendama stare vračare. Predivno. Prekrivale su me sjene velikoga cvijeća. Nalazio sam se usred velike livade prekrivene cvje-tovima. Svakim danom još je mojih prijatelja izlazilo iz zemlje. Jednoga dana došlo je neko divovsko lice i iščupalo me iz zemlje. Stegnulo me snažno oko grla i buljilo u me nekim očima boje neba. Ubrzo sam se našao u učionici punoj divovskih bića. Div me je po-digao u zrak i kada je drugi div rekao: «Pet!», spustio me.

Div je bio toliko sretan da sam mu ispao iz ruku. Vjetar me podigao i ponio u nove pustolovine, ali to je neka druga priča.

Marin Bokan, 6. d

Čarobna kiša

Nećete vjerovati kako je ovdje u Splitu pro-ljeće promijenilo kišu. Umjesto da pada obična kiša, padala je kiša sladoleda. Sva djeca su bila vani kao i ja. Svi smo se grudali sladoledom, jeli ga i tražili naš omiljeni okus. No, nije svima bilo drago. Roditelji su se pitali: „Kakva je ovo kiša? Kada će prestati? Koliko će trajati?“ Neki su bili zabrinuti da im dijete ne bi dobilo nekakvu pre-hladu. Kada su prošla dva tjedna više nitko nije želio sladoled. Svi su govorili proljeću : „Neka više nema kiše! Neka dođe ljeto!“ Proljeće nije imalo što pa je poslalo sunce da otopi sladoled. Nakon svega toga nije bilo kiše, a i da je, bila bi to obična kiša.

Valerija Ive, 2.c

Stravični zamrli zaseok

Zamrli Zaseok svima je poznat. Tamo odavno nitko ne živi, a nadaleko je poznat po napuštenosti i stravičnoj atmosferi.

Joj, pa nisam se ni predstavio! Zovem se Ivo i imam divnu obitelj. Živim u selu Crni Medulj. Crni Medulj je selo kraj, znate, onoga već spomenutog Zamrlog Zaseoka. Radim kao prodavač filter-usisa-vača, ali i kao dostavljač. Taj usisavač se reklamira kao novi model filter-usisivača i još s popustom. Do-sta ga ljudi kupuje pa imam pune ruke posla. Nego da se vratimo na temu! Nekidan me nazvao netko s nepoznatoga broja telefona, ali je lako pamtljiv…mislim… 903-905. Koliko znam, fiksne linije koje po-činju brojem 9, ovdje kod nas ne postoje. To mi je nešto čudno! Da bi priča bila još zanimljivija, javio mi se poznati glas. Čudno…baš čudno… Naručio je filter-usisivač i rekao da ga dostavim u Mosećku 47. Nadodao je da će me novac čekati ispod tapetića na kućnom pragu i brzo spustio slušalicu. No, dobro, ima nas svakakvih! Kada sam krenuo, sjetim se da u našem selu ne postoji Mosećka ulica i još s tako veli-kim brojem. Odlučio sam se zaustaviti i pitati nekoga od prolaznika. Obratio sam se starijem gospodinu, a on mi je rekao da se ta adresa nalazi u Zamrlom Zaseoku. O, joj! Dobro da se nisam srušio. Tamo je stravično! Skupio sam svu hrabrosti i krenuo prema cilju, ne smijem riskirati otkaz u vrijeme krize. Ulica je bila jako strma. Kad sam se napokon uspeo, s jedne i s druge strane su bile stare kuće pune paučine, ot-padnutih fasada. Boja je s kuća odavno otpala, a noć-na rasvjeta je bila nemoćna u borbi s očajnom «mr-činom». Čudilo me što su mjesto prozvali Zaseokom kad ima nekoliko glavnih ulica. Jedva sam nekako stigao do kućnoga broja 47. Kuća je bila stvarno jezi-va, puna prozora što su me promatrali kao oči rado-znala čovjeka. Ispred nje bio je zasađen visoki čem-pres. Izvukao sam usisivač iz prtljažnika automobila i stavio ga ispred vrata. Uzeo sam novac ispod otirača i hitrim korakom prišao automobilu. Najednom me zaustavi glas, identičan onom što sam ga čuo u tele-fonskom razgovoru, i zapita me gdje je ostatak. Vra-tio sam se, izbrojio ostatak i odložio ga ispred vrata. Prestravljen sam ušao u automobil i jakim pritiskom na papučicu gasa odjurio kući.

Već godina me muči ova priča i sama pomisao na nju… Ne bih se više usudio prići stravičnoj Moseć-koj ulici.

Mislav Lasić, 6. dJakov Vladović 8.c

Maja Neveščanin 4.b

Karlo Miličić 5.b

454544

46 47

: jedna ljubavna priča!

Lica:Kralj KARASLAV, vladar zemlje Murabije………. Pino ROGLIĆ, 5.dKRIZANTEMA, kraljeva kćer……………………….. Nikolina GAĆINA BILIN, 5.dKAČKAVALJ, dvorski mudrac……………………… Marin BOKAN, 5.dRAZBINOS, kraljev general…………………………Ante BUŠALIĆ, 5.dKALOPER, kraljev pastir………………………….. Stipe ČULO, 5.aDvorska luda……………………………………… Mislav LASIĆ, 5.dStražar……………………………………………… Ivan DUPLANČIĆ. 5,d

GRIGOR VITEZ: PLAVA BOJA SNIJEGA

Scenografija: Mila Biočina, Nedjeljko Mihanović i likovna grupa 4.a

51

Školska scena: jedna ljubavna priča!

GRIGOR VITEZ: PLAVA BOJA SNIJEGA Lica:

Kralj KARASLAV, vladar zemlje Murabije………. Pino ROGLIĆ, 5.d KRIZANTEMA, kraljeva kćer……………………….. Nikolina GAĆINA BILIN, 5.d

KAČKAVALJ, dvorski mudrac……………………… Marin BOKAN, 5.d RAZBINOS, kraljev general…………………………Ante BUŠALIĆ, 5.d KALOPER, kraljev pastir………………………….. Stipe ČULO, 5.a Dvorska luda……………………………………… Mislav LASIĆ, 5.d Stražar……………………………………………… Ivan DUPLANČIĆ. 5,d

Scenografija: Mila Biočina, Nedjeljko Mihanović i likovna grupa 4.a

Ja sam kralj, mene sve slušati mora, čak i zora

Ja sam, glavom, kraljeva kćerka Krizantema. Ali najviše može boljeti, ne smije kraljevna Koga hoće voljeti!

Ja sam general Razbinos lično! Borim se poput lava samo da dobijem ruku kćeri Karaslava!

Stražar: Za vaše visočanstvo, za našu kraljevnicu, pastir Kaloper donio je pticu!

Zovni pastira da mu kažem hvala, O, baš je lijepa ova ptica mala!

Već si mi, Kaloperu, donio čitav ptičji kor Pa kao šuma odjekuje dvor!

Krizantemo, Krizantemo, pogledaj me bar, Ti u mojoj duši napravi darmar!

Likovno-literarni mozaik

Priroda oko nas

Školska scenaJedna ljubavna priča!

STIGLO JE PROLJEĆE

Proljeće nam je na vrata pokucalo. Vrata su se širom otvorila. O, kako je lijepo vrijeme u pro-ljeće! Vrlo često se igram u prirodi.

I ptice se vraćaju u proljeće. Proljeće me zove da ih slušam kako pjevaju. Ne želim to propustiti. Znate li vi koje je to uživanje? Možete se opustiti i bit će vam ugodno.

Nakon hladne zime proljeće nam je veselo stiglo. Oblaka više nema, prema tome nema kiše. Kako je lijepo biti u proljeću i družiti se s priro-dom!

Hana Bašić 1.b

ZOVE ME PROLJEĆE

Ja sam lastavica Pero. Dobio sam pismo od rode Ivane i vrapca da je stiglo proljeće i snijeg se otopio. Zovu me da dođem. Spakirao sam se i kre-nuo. Iz visine sam vidio piramide, građevine i sela. Kad sam stigao, osjećao sam se umorno. Oni su me čekali ispred gnijezda. Svi su bili sretni kad su me ugledali. I ja sam bio sretan jer ih dugo nisam vidio. Radovao sam se što ću provesti još jedno nezaboravno ljeto!

Mislav Zelić, 2.c

Cvijeće u proljeće

Okitile se livade u proljeće,napokon procvalo cvijeće.Pšenica počinje rasti,a visibaba ne može pasti.Raspupala se svaka grana,širi se miris jorgovana.Dok se raspucava led,medvjed traži slatki med.Sad sa i disati može ljepše, proljeće se pobrine da sve bude mekše.

Stipe Malovan, 6. b

Proljetna pjesma

Proljeće probudilo usnulog medvjeda,Skinulo mu s njuške komadić leda.Gurnulo ga niz proplanak,prekinulo mu sanak.

Proljeće razbudilo i dva leptira,medo im dodirnuo šarena krila.Nije dopustio lovcu da uzme puškujer on čuva svoju njušku.

Marjan Milinović, 6. b

Nika Sablić 4.a

Zvonimir Puljić 8.c

Matea Divković 4.b

474746

48 49

Sportske stranice Sportske stranice

Povodom Sv. Luce Hajdukovci posjetili osnovnoškolce

Mladi hajdukovci Mijo Caktaš i Josip Radošević ra-zveselili su jutros učenike splitske Osnovne škole ‘Lučac’. Dva reprezentativca iz redova ‘bijelih’ posjetili su jučer povodom blagdana Sv. Lucije 4.a i 4.b razred škole na opće oduševljenje mladih Splićana kojima su donijeli i prigodne poklone.

Čim su kročili u školu, okružila ih je ushićena grupa učenika, dočekala ih je zajednička pjesma ‘Ruke ćemo skupa...’, a krenula je i pomama za autogramima i zajed-ničkim fotografiranjem. U prostorijama školske knjižni-ce dočekali su ih i panoi i tv ekran s njihovim fotografija-ma i presjecima karijere, svim mogućim podatcima koji su pronašli po novinama, portalima... Mahalo se šalovi-ma i pjevalo.

Napravili su nam najbolji mogući doček, pravu koreo-grafiju - kazao je Radošević, a složio se i drugi Dugopo-ljac Caktaš.

- Drago nam je što smo ih mogli usrećiti ovaj dan.No, ako su dva Hajdukova dragulja i mislila da samo

novinari imaju teška pitanja, brzo su se razuvjerili. Kao uvod, dočekalo ih je pitanje jedne od učiteljica - Idu li u Real Madrid (Radošević), odnosno Rusiju (Caktaš) kao što se piše? Zatim su uslijedila i pitanja četvrtaša Rado-ševiću:

- Koliko imaš osvojenih naslova prvaka?- Titulu juniorskog prvaka, nadam se i seniorskoj usko-

ro, a ove sezone ćemo pokušati osvojiti kup, izvukao se Radošević.

”Napravili ste nam najbolji mogući doček!” odušev-ljeno su rekli mladi nogometaši.

F. Vulas

U srijedu, 12. 6. 2013. na školskom igralištu odigrala se revijalna nogometna utakmica povodom Dana škole. ‘’Kopač-ke’’ su ukrstili profesori naše škole poja-čani ravnateljem i učenici osmih razreda.

Pred uzavrelom publikom, koju su činili istinski nogometni zaljubljenici, ali i oni koji su iskoristili priliku da ne idu na prvi sat (poput niže potpisane), odvijala se krajnje neizvjesna borba na terenu. Sraz iskustva i mladosti donio je izjedna-čen rezultat od 4:4.

Nakon posljednjeg sučeva zvižduka podijeljene su medalje, a svi sudionici-igrači i publika, razišli su se u dobru ras-položenju.

Nadamo se da će ovakvih utakmica biti još pa, tko zna, možda jednog dana ugledamo i Barcinog skauta na „tribina-ma“ našeg školskog igrališta.

Duje Filipović Grčić, 5.b Jelena Tomić

ŠKOLSKI DERBI

494948

50 51

Intervju sa sestrama Zaninović

Kad ste počele trenirati taekwondo i zašto ste odbrale baš taj sport?

Taekwondo smo počele trenirati prije 13 go-dina gledajući Olimpijske Igre u Sydneyu. Kako smo kao djeca trenirale razne sportove poput plivanja, odbojke, atletike i vaterpola, a nijedan borilački, odlučile smo se okušati i u toj za nas nepoznatoj borilačkoj vještini.

Da ne trenirate taekwondo, čime biste se bavile?

Odrastajući u obitelji s trojicom braće, uvijek smo naginjale sportskim aktivnostima te da se nismo našle u taekwondou sigurno bismo treni-rale neki drugi sport.

Tko je prvi uočio da biste mogle postići vrhunske rezultate u sportu i jeste li mu po-vjerovale?

Sve je počelo kao i igra i druženje, ali već nakon godinu dana treniranja trener Toni To-mas uočio je da imamo talent i potencijal za ovaj sport te je počeo s nama trenirati i do dva puta dnevno. S godinama su počeli stizati i prvi rezultati, treninzi su postajali naporniji, uslijedila su brojna putovanja i natjecanja te smo počele osvajati i prva velika odličja.

Koliko često trenirate i je li vam taj tempo prenaporan?

Broj treninga ovisi o izazovima tj. natje-canjima koje pred nas stavlja nadolazeća sezo-na. Uglavom se radi o dva treninga dnevno u

pripremnoj fazi i tri do četri u vrhuncu sezone. Tempo i intenzitet treninga znaju biti naporni, ali kad nešto radite iz ljubav, napori se lakše pod-nesu.

Jesu li vas profesori u školi miješali s obzi-rom da ste blizanke?

Uvijek su nas profesori mješali. Mislimo da nijedan profesor u osnovnoj i srednjoj školi nije znao tko je Lucija, a tko Ana. Tu situaciju smo ne-kad znale i iskoristit u svoju korist. :-)

Razmišljate li o preseljenju u neki drugi grad ili ostajete vjerne Splitu?

Nikad nismo ni pomislile na preseljenje i od-lazak iz našeg grada. Split nam pruža sve uvjete za postizanje vrhunskih rezultata. Jako smo pri-vržene ovom gradu te ne možemo zamisliti da živimo i treniramo negdje drugdje.

Jeste li imale tremu uoči nastupa na Olim-pijskim igrama u Londonu?

Pozitivna trema je prisutna prije svakog ve-likog natjecanja pa tako i uoči Olimpijskih Igara. To je trema koja vam daje želju i htijenje za pob-jedom, a ujedno vam i ne dopušta da podcijeni-te protivnika.

Kako ste uspijevale uskladiti treninge, školu i druge obveze?

Smatramo da je u životu sve stvar dobre organizacije. Znalo je biti situacija kad bismo izostale veći period iz škole, ali uz razumijevan-je i potporu nastavnika i profesora sve školske obaveze bismo izvršile na vrijeme.

Često putujete na natjecanja širom svijeta. Stignete li odvojiti dovoljno vremena za razgledanje gradova u kojima boravite; koji vam se grad najviše svidio i zašto?

Sam obilazak i razgledavanje gradova u koji-ma smo bile ovisi o samom natjecanju te planu i programu koji nas veže za njega. Nekad se nađe vremena za razgledavanje, a nekad ne, ali uvijek se vratimo kući sa suvenirom i simbolom toga grada. Grad koji nas je najviše dojmio je Pariz jer ima bogatu povijest.

Za kraj, što bi poručili učenicima naše škole? Svim vašim učenicima i općenito mladi-ma poručile bismo da slijede svoje snove, budu ustrajni i uporni . Neka nikad ne odustaju i neka uvijek rade ono što vole.

Hana Lucić, 8.a

Sportske stranice Sportske stranice

Športski uspjesiProtekle godine OŠ Lučac ostvarila je dobre

sportske rezultate. Učenici su sudjelovali u svim natjecanjima koja su se održavala na području grada.Najbolje rezultate postigli smo u atleti-ci. Prva mjesta osvojili su Antonija Vukušić u trčanju na 100 metara te Antea Burilović i Mar-ko Uzinić u skoku u dalj. Drugo mjesto osvojili su Luiggi Paparella skokom u vis te ženska štafeta 4 x 100 m. Drugo mjesto naših atletičarki u prošloj školskoj godini izniman je uspjeh izme-đu deset škola sudionica. Učenici šestih razreda Karlo Matešić, Pjero Zahirović, Ecio Jurjević, Josip Vladović i Karlo Matenda na jesenskom krosu osvojili su prvo mjesto, dok su djevojči-ce osvojile treće mjesto. Visoko drugo mjesto osvojili smo u šahu. Iako smo od marjanske šta-fete očekivali više,želje nam se nisu ostvarile. Od ukupno šesnaest ekipa, djevojčice su osvojile sedmo mjesto. U ostalim športovima nismo ima-li značajnijeg uspjeha, ali veseli spoznaja da se sportskim natjecanjima odaziva veliki broj uče-nika koji bi u budućnosti mogli našoj školi doni-jeti brojna odličja.

Lucija Vitaljić, 7.a

RED. ŠKOLA UČENICI UČENICE UKUPNO1. LUČAC 274 268 5422. MERTOJAK 273 223 4963. SPLIT 3 350 127 4774. PUJANKE 229 179 4085. VISOKA 259 137 3966. MANUŠ 168 178 3467. BLATINE-ŠKRAPE 152 157 3098. PLOKITE 158 116 2749. KAMEN-ŠINE 134 134 268

10. SPINUT 136 130 266

SVEUKUPNI REDOSLIJED OSNOVNIH ŠKOLA PREMA OSVOJENIM BODOVIMA UČENIKA

I UČENICA – „A“ PROGRAM ZA ŠK. GOD. 2011./2012

515150

52 53

•Prva država koja je ženama dala pravo glasa je Novi Zeland. To je bilo davne 1893. godine.

•Čovjek sagorijeva više hrane spavanjem nego gledanjem televizije.

•Ljevoruko je 10% muškaraca i 7% žena.

•Kad se Mjesec nalazi točno iznad vas, vaša je težina nešto manja nego obično.

•Kada pušete nos, brzina zraka koja izlazi pod pritiskom dostiže i 160 km/h.

•Nemoguće je kihnuti otvorenih očiju.

•U Aziji se svakog dana pojede oko 1,5 milijuna tona riže što je otprilike brdo 6 puta veće od Keop-

sove piramide.

•Osušene banane su četiri puta hranjivije od svježih.

•Samo 25 cm vode (računajući od zemlje) dovoljno je da nosi teške predmete, čak i automobile.

•Slon je jedina životinja koja ne može skočiti u zrak.

•Mrav može podići teret 50 puta veći od svoje težine, a vući teret 30 puta veći od sebe.

•Komarac ima 47 zubi.

•Kornjače mogu disati kroz stražnjicu.

•Štakori se razmnožavaju tako brzo da dva štakora u 18 mjeseci mogu imati milijun potomaka.

•Puž može spavati tri godine.

•Suprotno uvriježenom mišljenju, magarci spadaju u najpametnije kopitare. Dlakama na bradi pro-

baju je li kroz žičanu ogradu puštena struja, a na opasno mjesto idu jedino ako gospodar ide prvi.

D O P P NJ V I D U P JC U C L J U P U V J UJ R B E I R T P A E GE I T I A M G I L N OD A N M N N A N A A TR J A D R A N V T B OA C O S E K A I I R KK A R G A L E B M O RS O L U J A N O U D MB A U M O R E N N A AŽ Š M A N I R D O M I

OSMOSMJERKA

BOR, BROD, DNO, DUBINA, DUPIN, GALEB, KRMA, JADRAN, JEDRA, JUGO, MODRINA, MORE, MUL, OCEAN, OLUJA, OSEKA, OTOK, PJENA, PLIMA, PRAMAC, RAK, RT, SOL, TIMUN, TUNJ, UVALA, VAL, VJETAR, ŽAL

RJEŠENJE: __ __ __ __ __ __ __ __ __ __

Eko-etno moda

Stare pročitane novine, plastične vrećice, aluminijska folija, vreće za smeće....

Otpali botuni, stari patenti i tkanine, ambalaža „kiki“ bombona...Tko to kaže da se od njih ne mogu stvoriti za-nimljive modne kreacije?!

Na satovima likovne kulture, a sve u sklopu ovogo-dišnjeg LIK-a učenici su vrijedno šivali, klamali, lijepili i krojili modnu odjeću na poticaj Etno mode, a sve od ra-zličitog otpadnog materijala. Razgledajte bez obveze!

Modne stranice Zabavne stranice

VJEROVALI ILI NE

535352 535352

Mila Skalić Acuna 7.b Nika Katura 5.c

Marta Ruščić 8.b

Mia Tomaš 8.B

54

Pita sin tatu Jamesa Bonda:

- Tata, mogu li ići van?

- Možeš, ne možeš.

Bartol Stojanović i Roko Vidan, 5.d

Baba na samrti govori unuci: “E moja ćerce, pošto se moj život bliži kraju, odlučila sam ti ostaviti zemljište od 1000 hektara i 5 000 000 dolara!” Unuka će ushićeno: „Bako, nisam znala da si tako bogata...” Baka: “Eeeeee,moja ćerce...dugo tvoja baka igra farmville.”

Wikipedia : ja znam sve! Google : ja imam sve! Internet : bez mene ne možete! Struja : HAHAHA stvarno?!

Kaže zec zmiji: „E, oprosti što sam te zezao za noge“.Zmija: „Ma, nema veze“.Zec: „Super si, daj pet!!!“

Pita Haso Muju: „Kako skija tvoja Fata?“Mujo će na to: „Ko grom, svaki put u drugo drvo!“

Sreli se pile i crv u Crnoj Gori. Reče crv piletu:„Đe si sokole, nijesam te vidio trista godina?!”Na to će pile: “A đe si ti, zmijo ljuta?!”

Ušle dvije Dubrovkinje u pekarnicu i kupile si po kiflić. Kad su izašle, reče jedna drugoj: “Ovaj kiflić je baš kroasan!”.

Mali komarac vraća se kući nakon prvog leta. - I? Kako je bilo, sine?, upita ga mama. - Super, svi su mi pljeskali!

Zabavne stranice

BISERI 4.aPita učiteljica učenike: „Tko je na

čelu županije?“

Odgovori učenika su bili:

-župnik-crkva-županijski predsjednik

Jesu li lisice domaće životinje? DA

Nabroji vrste pridjeva !-opisni, posvojni i građevinski.

Višekratnici broja 100 su: sto, dvjesto,

trjesto...

Koja rijeka prolazi glavnim gradom RH ? -rijeka Zagreb

Što čuva UNESCO ? -Etnografski muzej

Koja je umanjenica imenice golub ? -gopčić

Pronašli arheolozi u Vinkovcima srebrno posuđe iz 4. stoljeća koje je bilo zakopano ispod biv-šeg Kerumovog dućana, a učenik kaže: „To ga je zakopao Kerumov pra pra pra pra pra djed !“

54