Srednja škola – Centar za odgoj i obrazovanje Zagreb, Zagorska 14

Učenici s poremećajima u

ponašanju

Maja Postoglu, prof

• Djeca s organsko uvjetovanim poremećajima u ponašanju su djeca čiji su poremećaji u ponašanju posljedica ozlijede mozga

• Rezultati toga mogu biti: poremećaji percipiranja, mišljenja i emocionalnog ponašanja (pojedinačno ili u kombinaciji)

• Svi ti poremećaji sprečavaju ili ometaju normalan proces učenja• Na početku osnovnog školovanja takva djeca doživljavaju mnogo neuspjeha• Hiperaktivnost se očituje putem dvaju osnovnih oblika važnih za učenje:

SENZORNA HIPERAKTIVNOST (uzrokuje reagiranje djeteta na nebitne podražaje) i MOTORIČKA HIPERAKTIVNOST (nesposobnost djeteta da se suzdrži od reakcije na podražaj koji izaziva motoričku reakciju)

• Uz hiperaktivnost značajka ove djece je i DISOCIJACIJA (nesposobnost vidjeti stvari kao cjelinu – dijete vidi dijelove stvari, ali ne shvaća cjelinu) i PERSERVACIJA (nesposobnost pojedinca da s lakoćom prelazi iz jedne mentalne aktivnosti u drugu)

• SIROMAŠNA MOTORNA KOORDINACIJA I PROSTORNA ORIJENTACIJA (djeca imaju poteškoća u učenju, plivanju, vožnji biciklom i drugim motoričkim aktivnostima)

• Opisane značajke djece u odnosu prema školi posebno se očituju u: govoru, čitanju, pisanju, matematici, glazbenoj kulturi i tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi

Učenici s organsko uvjetovanim Učenici s organsko uvjetovanim poremećajima u ponašanjuporemećajima u ponašanju

TRI KRITERIJA KOJA MORAJU BITI ZADOVOLJENA KAKO BI PONAŠANJE BILO POREMEĆENO:

1. Ponašanje mora biti različito od ponašanja većine ljudi te sredine, dobi, spola – svojstveno manjini

2. Ponašanje mora biti štetno ili opasno za tu osobu ili okolinu

3. Ponašanje iziskuje dodatnu stručnu i / ili društvenu pomoć

DODATNI KRITERIJI PREPOZNAVANJA PUP –a1. Kriterij akceleracije (ubrzanje) (npr. trudnoća djevojčice

stare 13 godina) i retardacije (zaostajanje) (npr. djevojka s 25 godina nema nikakvog iskustva s osobama suprotnog spola)

2. Kriterij tipičnosti ili atipičnosti modela ponašanja za dotičnu sredinu (npr. prosjačanje Roma – za širu društvenu zajednicu to ponašanje je atipično, dok je u lokalnoj sredini to ponašanje poželjno)

Definiranje poremećaja u ponašanjuDefiniranje poremećaja u ponašanju

U pozadini poremećaja u ponašanju nalaze se EMOCIONALNE TEŠKOĆE

O poremećaju u ponašanju se radi kada su prisutni slijedeći činitelji:

1.TRAJNOST2.OZBILJNOST3.ODUPIRANJE TAKVOG PONAŠANJA

PROMJENI

Većina autora navodi dvije glavne kategorije uzroka koji dovode do poremećaja u ponašanju:

1. OKOLINSKI ČIMBENICI (obiteljski uvjeti, socioekonomska kriza, neprimjereno roditeljstvo, čimbenici vezani isključivo uz ličnost i psihopatologiju svakog pojedinog roditelja, niska roditeljska primanja, utjecaj vršnjaka na pojedinca, utjecaj lokalne zajednice i društva u cijelini)

2. ČIMBENICI LIČNOSTI VEZANI UZ FUNKCIONIRANJE MLADE OSOBE (impulzivnost, niska inteligencija, genetski faktori, biološki i endokrini faktori)

OBITELJSKI ČIMBENICI VEZANI UZ POJAVU PUP - a:• Interakcija djeteta s obitelji (emocionalna atmosfera, pripremljenost za

roditeljsku ulogu, praćenje razvoja i potreba djeteta, bračna nestabilnost, zdravstveno stanje obitelji, niži socioekonomski status obitelji, sociopatološke pojave u obitelji – alkoholizam, kockanje, zapuštanje djece, obiteljsko nasilje itd., broj članova obitelji (veći) i vrijednosni sustav obitelji)

• Izolacija u ranim razdobljima razvoja, zlostavljanje od strane roditelja ili najbližih rođaka, emocionalna zanemarenost povezani su sa ranom pojavom agresije kod djece

• Obitelji s jednim roditeljem češće imaju problema sa poremećajem u ponašanju djeteta

Što utječe na pojavu PUP-aŠto utječe na pojavu PUP-a

ŠKOLSKA POSTIGNUĆA• Niska odgojno obrazovna postignuća i neuspjeh na praktičnoj nastavi

udruženi su s poremećajima u ponašanju• Školski neuspjeh vodi povećanju rizika od nastanka poremećaja u

ponašanju, jer djeca koja manifestiraju probleme u ovladavanju školskim gradivom pokazuju u socijalnom smislu manji stupanj priznanja od strane okoline, osjećaju se odbačeno i imaju niže samopoštovanje

ODNOS MORALNOG MIŠLJENJA S POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU• Djeca s poremećajima u ponašanju u svim stupnjevima “dolaska do”

moralnog ponašanja imaju problem• Njihova interpretacija situacije obično je pogrešna, donošenje odluka što

je dobro učiniti u datoj situaciji obično je nezrelo i neadekvatno• Oni nemaju kapacitet i sposobnost preuzeti odgovornost, a mogućnost

prihvaćanja dužnosti obično je nedovoljno razvijena• Kod djece s poremećajima u ponašanju je moralno mišljenje nedovoljno

razvijeno, a njihovo ponašanje daleko od moralnog ponašanja

Neprestano se događa da nastaju novi oblici poremećaja u ponašanju, a nestaju oni raniji (danas se tetoviranje i homoseksualizam više ne smatraju pup- om)

Najznačajnija podjela poremećaja u ponašanju je ona na dvije kategorije:1. Pasivni poremećaji u ponašanju (u kojima je subjekt pasivan)2. Aktivni poremećaji u ponašanju (u kojima je subjekt aktivan negoli većina u toj

situaciji)

Odrasli većinom reagiraju na aktivne poremećaje pup- a zbog toga jer njima djeca štete sebi, ali i napadaju okolinu, dok se pasivni oblici ne mogu tako lako prepoznati pa se na njih toliko ne reagira (oni štete samom djetetu)

Pojedini pojavni oblici poremećaja u ponašanju Pojedini pojavni oblici poremećaja u ponašanju

PASIVNI OBLICI PUP-a AKTIVNI OBLICI PUP – aPASIVNI OBLICI PUP-a AKTIVNI OBLICI PUP – a

• Nametljivo ponašanje• Deficit pažnje/ hiperaktivni

poremećaj• Poremećaji ophođenja (kršenje

društvenih normi ponašanja)• Destruktivnost• Vandalizam • Bježanje iz škole / od kuće• Prkos ili inat• Laganje• Varanje• “Tobožnja” uzornost• Krađa• Agresivnost• Psovanje – oblik agresivnosti• Razdraženost• Dijete sklono kriminalu• Uporaba droga• Opijanje• Antisocijalno ponašanje• Promiskuitetno ponašanje• Nepažljiva i divljačka vožnja

• Plašljivost• Povučenost• Potištenost• Depresivnost• Nemarnost ili lijenost• Rastresenost i tobožnja

zaboravljivost• Nezainteresiranost i dosada• Samoća• Psihogeno uvjetovani oblici pup – a

(sisanje palca, grickanje noktiju, čupkanje kose, tikovi, psihogeni kašalj, psihogena nijemost – mutizam, mucanje, afektivni grčevi, povećana ceremonijalnost, hipohondrično jadikovanje, noćno mokrenje, poremećaj sna- mjesečarenje)

• Poremećaji hranjenja (bulimija i anoreksija)

• Mlada osoba s poremećajima u ponašanju vrlo rijetko ili gotovo nikada sama ne traži pomoć, već je najčešće okolina ta koja smatra njegovo ponašanje krajnje bezobzirnim i nekontroliranim

• To uzrokuje kod stručnjaka veliku poteškoću prilikom dijagnostike zbog nesuradnje djece

• Vrlo je važno kod postavljanja dijagnoze poseban osvrt na stanje u obitelji

• Dijagnozu poremećaja u ponašanju postavlja tim stručnjaka koji se sastoji od socijalnog pedagoga, psihijatra, psihologa i socijalnog radnika, a i suradnja stručnih učitelja je od izuzetne važnosti, jer nam oni mogu biti izvor dragocjenih informacija

• Vrlo je važno promatrati dijete 24 sata na dan kako bi se donijela dijagnoza pup- a (dijagnostika u Dugavama) jer ponekad djeca pokazuju poremećaje u ponašanju samo u jednoj sredini (npr. školi) što nije dovoljno za dijagnozu – nekad se pup ne ispoljava na praksi, jer dijete ima osobu koja njemu predstavlja pozitivan autoritet

• Muški spol je rizičniji za pojavu poremećaja u ponašanju u omjeru 1:4

Dijagnoza poremećaja u ponašanju Dijagnoza poremećaja u ponašanju

OPĆE PRIHVAĆENI PRINCIPI TRETMANA SU:

• S tretmanom treba započeti što ranije• Intervencija treba trajati kontinuirano i dovoljno dugo (većina

autora predlaže kako bi tretman djece s poremećajima u ponašanju trebao trajati tijekom cijelog dana u specifičnim uvjetima)

• Tretman se treba provoditi i s cijelokupnim djetetovim okruženjem

• Intervencija treba biti stalna u svim sredinama djeteta i u svako vrijeme

• Tretman treba osigurati zaštitu pojedinca od socijalne izolacije koja se događa ovoj djeci u društvu

• Danas kod nas postoje neadekvatni uvjeti za tretman, ali svaki profesionalac prije svega treba biti motiviran i strpljiv za rad s takvom djecom, a prava pomoć rezultira tek kada se udruže znanja i vještine stručnjaka različitih profesija

• Promjene su moguće, ali najvažnije je motivirati dijete

Tretman poremećaja u ponašanjuTretman poremećaja u ponašanju

Kroz povijest populacija s poremećajima u ponašanju je bila segregirana, odbacivana ili odvajana s ciljem zaštite društva

Suvremeni odnos društva prema takvim osobama karakteriziraju ova načela:

1. Orijentacija na pozitivno u ličnosti i ponašanju čovjeka2. Princip minimalne segregacije i maksimalne integracije3. Princip prednosti prevencije nad kurativnim radom

Tamo gdje postoji odgoj moguće je očekivati i uspjeh

PREVENCIJA “bolje spriječiti nego liječiti” – jedna od ključnih orijentacija

odnosa prema osobama s poremećajima u ponašanju

Suvremeni odnos društva prema Suvremeni odnos društva prema osobama s poremećejima u ponašanjuosobama s poremećejima u ponašanju