stare crkve u zaleđu splita i imotskoj krajini

GRA EVINAR 60 (2008) 4 359

STARE CRKVE U ZALE U SPLITA I U IMOTSKOJ KRAJINI

Uvod

Ve je u prošlom napisu najavljeno kako e ubudu e ovi prikazi biti us-mjereni prema ranokrš anskim, pred-romani kim i ranoromani kim crkva-ma na širokom podru ju Dalmatins-ke zagore koje je bilo pomalo zane-mareno tijekom opisa starih crkava ili njihovih ostataka uz obalu i na otocima od Dubrovnika do Splita i Trogira. Bilo je to dijelom i zbog želje da se cjelovito prikaže taj neo-bi an i donedavno slabo poznat pros-tor u zale u Biokova, Mosora i Koz-jaka, posebno i stoga što su tu sa u-vani neki najvrjedniji primjerci na-šega sakralnoga graditeljstva, osobi-to iz razdoblja najstarije hrvatske kneževine odnosno kraljevstva.

Ipak prije prikaza ranokrš anskih, predromani kih i ranoromani kih crkava na prostoru koji obuhva a tri dalmatinske županije (Splitsko-dal-matinsku, Šibensko-kninsku i Zadars-ku) potrebno je predstaviti dvije crk-ve (jedne s neznatnim ostatcima, a druge u uporabi) koje se nalaze na-domak Splita – blizu Klisa i na pod-ru ju Poljica. One nisu svrstane u prijašnje prikaze zbog odre enih dvojbi vezanih uz pripadnost Dal-matinskoj zagori, ali ponajprije sto-ga što su tek nedavno temeljito istra-žene ili vrednovane pa ih nije bilo mogu e uklju iti u prijašnje napise.

Dvije crkve nadomak Splita

Crkvina u Klapavicama pokraj KlisaArheološko nalazište Crkvina (ili Crkvine koji se ne smije zamjenjiva-ti s nedalekim lokalitetom u predjelu Rupotine) nalazi se dva kilometra sjeveroisto no od Klisa u predjelu

Klapavice s južne (desne) strane brze ceste Klis – Dugopolje. O Crkvini u Klapavici trebalo je možda pisati kada su obra ene crkve na isto nom i sjeveroisto nom rubu Salone (Gra-

evinar br.1./2008.), kao uostalom i o Klisu koji je kao utvr eni prapovi-jesni prijevoj izme u Kozjaka i Mo-sora svoju stratešku i trgova ku ulo-gu snažno razvio u kasnoj antici i u

Crkveno graditeljstvo

OLD CHURCHES IN HINTERLAND AREAS OF SPLIT AND IMOTSKI

Some old churches, situated near Split, close to Klis and in Poljice, are presented. These churches have not been described in previous articles as latest reports on their study have become available only recently. This presentation is followed by description of remains of some churches situated in Imotski region (Imotska krajina), mostly along the old Roman road that used to link ancient towns of Salona and Narona. The examples depicted are the remains of a big three-nave basilica with two baptismal fonts in Zmijavci, the remains of an early-Christian and pre-Romanesque church discovered beneath the present-day cemetery in Proložac Donji, and the remains of many old churches built in the same area on the Crkvina locality in Cista Velika. In this area, churches were built and destroyed from the 5th to the 10th century when the local population moved closer to the road and to the present-day parish church. The notable feature of the old church architecture in Imotska krajina lies in its similarity with sacred buildings built at that time in the neighbouring areas of Bosnia and Herzegovina, which also formed part of the Roman province of Dalmatia.

Stari tlocrt Crkvina u Klapavicama (prema Buri u)


360 GRA EVINAR 60 (2008) 4

ranom srednjem vijeku, posebno za bizantske vladavine. Pouzdano se zna da su sve te utvrde uvijek imale i sakralna zdanja, pa je vrlo vjerojat-no da ih je bilo i u kliškoj tvr aviiako su neprekidne gradnje tijekom srednjeg vijeka u cijeloj utvrdi poniš-tile sve ranokrš anske tragove.

Podnožje je tvr ave s okolicom kao dio salonitanskog agera bilo gusto naseljeno i o tome svjedo e brojni arheološki ostatci. Tako je svojedobno za radova na župnoj crkvi Uznese-nja Blažene Djevice Marije prona-

eno više anti kih i jedan ranokrš-anski natpis, a u zidovima crkve i

župne ku e uo eni su i anti ki ulom-ci. U podu je grobljanske crkve Sv. Katarine bio uzidan ulomak sarko-faga, a škropionica je preklesana iz baze anti kog stupa. Nešto južnije od Klisa prona eni su tragovi terma i jedna starokrš anska svjetiljka, a položaj bi mogao odgovarati mjestu na kojemu je Ejnar Dyggve utvrdio tragove ranokrš anske crkve. Tada je otkrio dio zida i ulomak nadvrat-nika s natpisom i urezanim križem, no natpis je toliko ošte en da ga se ne može pro itati, ali je zbog nepre-ciznih naznaka i crkvi teško u i u trag [1]. Me utim obližnju je Crkvinu u Kla-pavicama još 1906. istraživao don Frane Buli koji je utvrdio da je ri-je o složenom arheološkom lokali-tetu s nalazima iz anti koga, rano-krš anskoga i srednjovjekovnog razdoblja. Otkrivena je jedna izrazi-to longitudinalna crkva s polukruž-nom apsidom i svetištem poplo e-nim kamenim plo ama iz prijašnje anti ke gra evine. Bilo je sa uvano postolje oltarne pregrade i podnožje oltara u apsidi, a prona eno je i mno-go dekorativnih kamenih ulomaka. Uz južni se zid neposredno nadove-zivao kompleks s više prostorija raz-li ite namjene. Na temelju brojnih vojni kih natpisa Buli je pretposta-vio da se radi o ranokrš anskoj crkvi nastaloj preure ivanjem ili dograd-njom prijašnje vojne zgrade. Za pri-

gradnje s južne strane pretpostavio je da se radilo o stambeno-gospo-darskom sklopu, mogu em boravku neke redovni ke zajednice. Prema kamenoj je dekoraciji zaklju io da je crkva izgra ena u 6. st.

Tijekom tih prvih istraživanja istra-ženo je 6 srednjovjekovnih grobova, a prona ena je i zanimljiva bron a-na ranokrš anska kadionica. U to su vrijeme zidovi djelomi no bili sa u-vani i do pola metra, a potom su bili teško uo ljivi. Valja još re i da je tlocrt te izrazito produljene crkve poslužio Dyggveu za njegovu uspo-rednu analizu ranokrš anskih i pred-romani kih crkava, pa je crkva iz Klapavice izgledom usporedio s crk-vom na Lopuškoj glavici u Biskupiji pokraj Knina.

U sedamdesetim su godinama proš-log stolje a arheolozi Mate Zekan i

Vladimir Sokol samoinicijativno odnijeli manji broj pokretnih spome-nika s ovog nalazišta u Arheološki muzej u Splitu. Od 2000. na ovom je mjestu odlagan otpad iz kameno-klesarskih radionica, pa je cijeli lo-

kalitet zatrpan s nekoliko stotina pros-tornih metara kamenog materijala. Iza crkvene apside bila je ve a go-mila nastala iš enjem terena za ob-ližnji vinograd. Poslije je dio te go-mile uništen, a pritom je vjerojatno stradala i apsida koja je dodatno oš-te ena velikim brijestom što je ras-tao u njezinu prostoru.

Krajem 2005. cijeli je prostor, osim jedva vidljive cisterne za vodu na južnome dijelu, bio potpuno zatrpan otpadom. Ipak po etkom 2006. pod nadzorom stru njaka i uz pomomehanizacije raš iš eno je nalazište i potom su obavljena revizijska istra-

Crkvina u Klapavicama tijekom suvremenih istraživanja

Prona eni krsni zdenac u Klapavicama


GRA EVINAR 60 (2008) 4 361

živanja koja su temeljito promijenila sve dosadašnje spoznaje. Radove su obavljali djelatnici Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika pod vodst-vom Hrvoja Gjurašina i tada je usta-novljeno da je zid apside potpuno uništen, da je sjeverni zid u jadnome stanju, a da je zapadni zid, uz koji se kako se pretpostavljalo nalazio nar-teks ili atrij, potpuno uništen. Nesta-li su i neki zidovi izme u crkve i cisterne za vodu.

Don Frane Buli istražio je približno 300 m2 nalazišta, a to je prema sadaš-njim spoznajama bio tek sjeverois-to ni dio kompleksa. Naime na jugo-zapadnom je dijelu, odijeljenom ve-likom kamenom ogradom jer se ra-dilo o granici posjeda, prona ena još jedna crkva s narteksom i upisanom apsidom. Do nje je otkrivena cister-na s krstionicom i dvije pravokutne prostorije na jugozapadnoj strani, a sve su bile me usobno povezane. Zidovi cijeloga kompleksa bili su temeljeni na litici i gra eni od polu-obra enog i nepravilno klesanog ka-mena. Unutrašnjost je cijeloga sklo-pa bila ožbukana, a južna je crkva bila i oslikana. Ostaci su ožbukanih podova uo eni i u jugozapadnim prostorijama. Na eni su i dijelovi oltarne pregrade (vjerojatno iz naj-manje dviju faza), stotinjak kamenih ulomaka liturgijskog poku stva kao i propovjedaonica s dosta novca (15 zlatnika, 3 srebrnjaka i više od 300 rimskih nov i a), ulomci stakla, te-gula, staklenih uljanica te manji di-jelovi skulptura. Sve je to potvrdilo pretpostavku da je cijeli sklop gra-

en tijekom 5. ili 6. st. i da je potom nasilno srušen.

Istraženo je tridesetak grobova koji su uglavnom bili smješteni unutar crkvenog kompleksa. Grob izme usjevernog luka apside južne crkve i južnog zida sjeverne crkve, koji je bio pokriven podnicom južne crkve, vjerojatno se može povezati s nas-tankom cijelog kompleksa. Istom vremenu pripada i presvo ena grob-nica i dje ji grob u amfori koji su

otkriveni ispred pro elja južne crk-ve. Ostali su grobovi nastali nakon rušenja crkve i pripadaju srednjem vijeku, a preostali koji su bili iznad grobnih raka vjerojatno povezani s dolaskom stanovništva u bijegu pred Turcima u 16. st.

Iako istraživanja još nisu potpuno završena, može se pretpostaviti da na lokalitetu nije bilo kontinuiranog ukapanja te da su se njime koristile manje krš anske zajednice u 5. i 6. st., potom krajem 9. i po etkom 10. st. i na kraju u 16. st. No ini se da se crkva nepoznatih titulara u Crkvi-ni u Klapavici priklju ila brojnim našim dvojnim bazilikama kojih u blizini ima dosta, poput oslikanih bazilika (Ad basilicas pictas) u Spli-tu te gradskih bazilika u Saloni, ba-zilika na Marusincu ili crkava Sv. Ma-rije i Sv. Stjepana na Otoku [1], [2].

Crkva Sv. Klementa u Sitnom Gornjem i Sv. Luke u DubraviCrkve u sastavu Polji ke Republike bile su obra ene u jednom nastavku (Gra evinar 1./2007.) kao posebna

cjelina. Doduše i tada je bilo dvojbi treba li iz toga malog ali zaokruže-nog prostora, u kojemu ima ukupno

ak 16 crkava, istaknuti ili barem spomenuti ranokrš anske ili predro-mani ke korijene neke od njih. Po-sebno se to odnosi na dvostruku crkvicu Sv. Stjepana i Sv. Antuna Opata na groblju Sustjepan u Jeseni-cama, gdje su još 1949. prona eni predromani ki i ranoromani ki tra-govi i gdje su bili otkopani tragovi polukružne apside i jedne pomo neprostorije. No ti su radovi bili izve-deni nestru no pa je teško iz nejasna crteža bilo što razabrati. Sli an je slu aj i s navodnom crkvom Muto-gras (Sv. Mojsije), tako er iz Jese-nica, gdje na starost upu uje i titular.

No na pretpostavljenoj dionici puta izme u Salone i Narone u Srednjim Poljicima, osim Žrnovnice i Gata, ra unalo se da bi predromani kih tragova moglo biti i u Tugarima i u Srinjinama, a posebno u tri crkve smještene i skrivene na visokim ob-roncima izme u Mosora i Makirine: Sv. Luka i Sv. Klement u Sitnom Gornjem i Sv. Luka u Dubravi. Te su živopisne crkve i danas u uporabi i u me uvremenu su u više navrata

obnavljane i dogra ivane, ali se pret-postavljalo da su u po etku bile jed-nobrodne predromani ke crkve iz

Crkva Sv. Klementa u Sitnom Gornjem


362 GRA EVINAR 60 (2008) 4

11. st., što me utim nije nikada do-kazano. Dvije su od tih crkava, od ukupno u 6 Poljicima, posve ene Sv. Luki Evan elisti (oko 10. – oko 90.), podrijetlom Grku i lije niku koji se obratio na krš anstvo. Osim jednog Evan elja po Luki napisao je

i Djela apostolska, a bio je i pratilac Sv. Pavla. Prema predaji propovije-dao je u Dalmaciji, Italiji i Galiji te podnio mu eni ku smrt. Mnogo cr-kava posve enih tom svecu na ovom podru ju vezuje se uz legendu da se njegovo tijelo na putu za Rim neko vrijeme uvalo upravo u Poljicima.

Sv. Klement u Sitnome, posve enetvrtom papi Klementu I. ili Klemen-

tu Rimskom (90./92. – oko101.) i mu eniku za rimskoga cara Domici-jana, jedna je od zanimljivijih polji -kih crkava jer je bila op epolji ka i zavjetno svetište, na iji su blagdan (23. studenoga) i u nedjelju nakon njega osim Polji ana dolazili i mno-gi drugi vjernici, ak i iz Bosne, i molili za svoje zdravlje i za zdravlje svoje stoke. Prije osnivanja sjeme-ništa u Prikom, ova je crkva bila kul-turno žarište polji ke glagoljaške pismenosti, a u njoj se pisao i prepi-sivao slavni Polji ki statut. Crkva je

na vjerojatnu romani ku osnovu naj-prije dobila otvoreni trijem na pro elju (kakav imaju mnoge crkve u Poljici-ma), a potom u 15. st. osmerostrano svetište s kupolom. Nešto je poslije i nadogra ena jednom nadla om (ga-lerijom), u koju se ulazi posebnim

stubama, vjerojatno da bi više vjer-nika moglo pratiti obred [3]. Obližnja crkva Sv. Luke u Dubravi pomalo sli i na Sv. Klementa, a ima zaista neobi an tlocrt latinskog križa.

Glavno (zapadno) pro elje crkve Sv. Luke

Vjerojatno je najprije izgra ena jednobrodna ba vasto presvo ena crkva s apsidom, potom je na pro e-lju dodan ba vasto svo en trijem koji je uži i niži od broda, a najzna-ajnija se promjena zbila kada je,

vjerojatno tijekom 15. i 16. st., izgra-en središnji dio s tri kapele. Taj je

dio pove an produljenjem svetišta i bo nih kapela, što se vjerojatno do-godilo u 18. st. i nakon odlaska Tu-raka kada je u Poljicima došlo do velike gra evinske aktivnosti. Pos-ljednja se preinaka zbila u 19. st. kada je obnovljena sjeveroisto na kapela te prošireni svi prozori i sje-verozapadna ulazna vrata. Nataša Jakši [4], iji rad nismo imali u rukama kada smo pisali o starim polji kim crkvama, tvrdi da je prvi i osnovni dio crkve izgra en još u 11. stolje u u vrijeme rane romanike, a to potkrepljuje injenicom da se ne-kako u to vrijeme Dubrava (u obliku Debri ) prvi put spominje u povijes-nim izvorima. Rije je o povelji iz 1078. kojom kralj Zvonimir daje pravo ispaše Spli anima na svojim kraljevskim dobrima: Gate, Tugare, Debri , Dalmoce, Volari i Kremene. No to je zaista vrlo slab dokaz jer tu ispravu mnogi drže krivotvorinom [5]. Ina e se crkva Sv. Luke u župi Du-brava prvi put spominje tek u 17. st. Ipak autorica za svoju tezu isti e i neke druge dokaze, ponajprije anali-zom gra evinskih elemenata i stila gra enja, iako isti e da se radi o rus-tikalnoj sredini gdje je nemogu eisklju ivo prou avanjem gra evine precizno utvrditi vrijeme izgradnje. Vjeruje da je današnji brod crkve najprije bila iznutra raš lanjena jed-nobrodna crkva s apsidalnim zavr-šetkom na istoku. Uzdužni su nosivi zidovi raš lanjeni sa po dvije niše, od kojih je svaka svo ena sa dva polukružna luka. Ba vasti je svod svo en s tri pojasnice, kao što je to primjerice slu aj u crkvi Sv. Petra na Lopudu, a tako su s nišama i po-jasnicama svo ene i obližnje crkve Sv. Mihovila u Žrnovnici i Sv. Jurja na Vršini, od kojih je ova posljednja sasvim sigurno gra ena u predroma-ni kom razdoblju. Ba vasto je svo-

ena i obližnja crkva Sv. Klementa, ali ona za razliku od Sv. Luke u Du-bravi nema pojasnica. Stoga bi bilo nužno obaviti odgova-raju a arheološka istraživanja koja

Crkva Sv. Luke u Dubravi


GRA EVINAR 60 (2008) 4 363

bi raspršila sve sumnje, posebno i-njenicu što je pod crkve znatno po-dignut u odnosu na okolni teren i što postoji mogu nost da je crkva izgra-

ena na mogu im supstrukcijama (podgradama), kao što je to bio slu-aj u crkvi Sv. Ciprijana u Gatima

koja je izgra ena na ostatcima rano-krš anske bazilike. O mogu em sa-kralnom kontinuitetu ovog prostora svjedo e i okolne obredne gomile. No kako je rije o crkvi u kojoj se redovito obavlja liturgija, vrlo je teško izboriti se za bilo kakve istraž-ne radove [4] koji bi razriješili sve dvojbe. Neovisno o tome kako e završiti ovaj zanimljiv pokušaj utvr ivanja najstarijih dijelova jedne neobi necrkve, valja svakako pohvaliti nas-tojanje autorice da u javnosti prika-že jednu zaista neobi nu crkvu, pot-puno izdvojenu od svih prometnih tokova. Sv. Luka, baš kao i susjedni Sv. Klement osupnu posjetitelja svo-jom neobi nom i rusti nom ljepotom, osobito svojim središnjim okruglim ili oktogonalnim središnjim prosto-rom, za koji se vjeruje da je uzor imao u katedrali Sv. Duje u Splitu. Te bi crkve, bez obzira na svoje po-etke, bile zaista pravi i nesvakidaš-

nji doživljaj za mnogobrojne turiste na nedalekoj obali, posebno kada bi bile uklopljene u bogatu i nesvaki-dašnju polji ku tradiciju.

Crkve u Imotskoj krajini

Crkvina na Bublinu u Zmijavcima Imotska krajina dio je Dalmatinske zagore izme u Biokova i Bosne i Hercegovine, a ome ena je bosan-skohercegova kom granicom na sje-veroistoku, na jugu makarskim pri-morjem, a sa sjevera i zapada sinj-skim i omiškim podru jem. Zauzi-ma prostor od približno 600 km2 i može se podijeliti na tri prirodne cjeline: prostor Biokova, kraško pod-ru je i Imotsko polje. Imotsko polje (koje se naziva i Imotsko-bekijsko) leži na nadmorskoj visini 248-268 m i pruža se u smjeru sjeverozapad-ju-

goistok, dugo je 33 km i široko 5 km, a obuhva a 95 km2, od ega je nešto manje od polovice u Hrvatskoj. Zna-ajka su ovoga podru ja brojna kraška

jezera te rijeka Vrljika koja estoplavi niža podru ja polja.

Ovo je podru je bilo naseljeno u ne-olitiku, a iz ilirskog su doba sa uva-

ne brojne gradine. Potom su Rimlja-ni gradili nove ceste i putove od ko-jih je ve ina i danas u uporabi, a naj-ve i je i najpoznatiji rimski grad bio municipij Novae na mjestu današnjih Runovi a koji se navodno u obliku Rus-Novae (osnove današnjeg ime-na) prvi put spominje godine 184. za vladavine rimskoga cara Komoda

Stari tlocrt Crkvine u Bublinu u Zmijavcima (J. Mihulka)

Novi tlocrt Crkvine u Zmijavcima


364 GRA EVINAR 60 (2008) 4

(180.-192.). U 9. st. cijelo je podru -je bilo u sastavu Imotske županije, dijelu hrvatske kneževine, koja se prvi put pod imenom Emota spomi-nje u djelu Konnstantina VII: Porfi-rogeneta.

Krš anstvo se u ovom prostoru vrlo rano proširilo i ima nekoliko arheo-loških nalazišta s ostatcima ranokrš-anskih crkava. Najzna ajniji su na-

lazi u naselju Zmijavci, na trokutas-tom zemljištu nazvanom Bublin ko-je se nalazi izme u rijeke Vrljike, ceste što spaja Zmijavce i Runovi ei glavice Dikova e. Po toj se ilirskoj gradini, na kojoj je bilo i još ima mnogo ste aka, dugo vremena pog-rešno nazivala i Crkvina na kojoj se nalazi ranokrš anska crkva.

Zmijavci su ina e i najmla a župa (od 1982.) i najmla a op ina (od 1997.) nastala odvojanjem od op i-ne Runovi i. Površina je op ine 14 km2, a prema popisu iz 2001. ima 2130 stanovnika. Jedino se op insko naselje Zmijavci nalazi u Imotskom polju, 8 km južno od Imotskoga.

O važnosti su Bublina i Dikova e u prošlosti govorili brojni slu ajni na-

lazi. Stoga nije udno da je fra Ivan Tonkovi (1851.-1911.), ondašnji župnik u Podbablju (kojem su tada pripadali i Zmijavci), na lokalitetu Crkvina u Bublinu, na posjedu svoje obitelji i na vlastiti trošak 1897. zapo-

eo arheološka istraživanja. U tome je imao odre ena iskustva kao kus-tos arheološke zbirke Franjeva ke klasi ne gimnazije u Sinju pri istra-živanju anti kog Aequuma ( itluk kod Sinja). Nakon dvije godine upor-noga, temeljitoga i savjesnog posla (za što ga je za posjeta 1898.pohva-lio i don Frane Buli ), a uglavnom je radio sam, otkrio je baziliku s

dvije apside i mnogo kamenih ulo-maka koji su pripadali oltarnoj preg-radi. Sve je nalaze pohranio u Fra-njeva kom samostanu u Imotskom gdje se i danas nalaze. Za prona ene je graditeljske ostatke na terenu stru -ni tlocrt izradio "gosp. J. Mikulka, ob inski tehnik u Imotskom", a fra Tonkovi je istraživanje opisao u radu: Starokrš anska crkva pod gomilom "Dikova a" u Zmijavcima župe Podbablja Imotskoga, u br. 22. iz 1899. zadarskoga Bulletina di archeologia e storia dalmata [6].

Na tragu ondašnjih nacionalnih za-nosa u pronalaženju brojnih starohr-vatskih sakralnih spomenika i Ton-kovi je zaklju io da njima pripada i imotsko nalazište i da je bazilika s dvije upisane apside izgra ena u 9. ili 10. st., ali na ostatcima mnogo

starije crkve iz, kako je pretposta-vio, 6. st. Iskapanja fra Ivana Tonkovi a otkri-la su iznimno zanimljivu gra evinu neuobi ajena tlocrta s bogatom i važnom, ali pomalo rusti nom kame-nom dekoracijom. Unato neuobi a-jenom izgledu bazilika je izgledom i skulpturom podsje ala na dvojnu baziliku koju je 1891. u Bilimiši i-

Ostatci Crkvine u Zmijavcima (pogled s jugozapada)

Ostaci apside starokrš anske crkve u Zmijavcima


GRA EVINAR 60 (2008) 4 365

ma pokraj Zenice pronašao arheolog i povjesni ar iro Truhelka (1865.-1942.), a takvih je nalaza u vremenu što je uslijedilo bilo mnogo u sus-jednoj Bosni i Hercegovini s kojom je, kako se ini, unutrašnjost Dalma-cije tvorila zajedni ki kulturni pros-tor. Tu se pojavio i problem datacije nalaza, i u Imotskom i u Bosni i Her-cegovini, a prevladalo je stajalište da se radi o ranokrš anskim arheo-loškim nalazima. No bilo je i poku-šaja, posebno nakon što je Dyggve usporedio tlocrt iz crkve u Bublinu s tlocrtom crkve Sv. Petra Starog u Zadru te uspio djelomi no rekons-truirati jednu oltarnu pregradu s motivima starozavjetnog proroka Danijela s lavovima, da se i crkva i njezina skulptura smjeste u kasni srednji vijek (12. do 14. st.) [7]. Na temelju toga nisu izostali ni pokušaji da se skulptura i crkvena zdanja u kopnenoj Dalmaciji i Bosni i Herce-govini (ali i Dubrovniku i Makedo-niji) pripišu srpskoj srednjovjekovnoj umjetnosti, u emu je osobito prednja-ila Jovanka Maksimovi [6].

Tako su nalazi iz Crkvine u Zmijav-cima, osim ve spomenutih proble-ma s nazivom, nehotice potaknuli i mnoge nedoumice. Posebno i stoga što je 1917. na arheološkom nalaziš-tu posa en vinograd (koji je dubo-kim iskopima znatno oštetio nalaziš-te) te što su se stalno pronalazili i drugi arheološki ostatci koji su sre-om ipak uglavnom završili u Fra-

njeva kom samostanu u Imotskom. No injenica je bila da je Tonkovi-eva dokumentacija bila nedostatna

i da je više pozornosti obra ao opisu kamenih ostataka negoli graditeljs-kih tragovima za koje je izra en sa-mo tlocrt, bez presjeka, kota i deta-lja, što u doba istraživanja nije bilo ni uobi ajeno. I sam je tlocrt izazi-vao odre ene dvojbe jer je ra en zacrnjenim ravnim i punim linijama, a svi koji poznaju ranokrš ansko crkveno graditeljstvo znaju da ni u centrima, poput Salone, ne postoje tako ravni i pravilni zidovi. A bilo je i sumnji, i javnih i privatnih, u kva-litetu istražnih radova i je li uop eotkopana cijela gra evina.

Stoga su 1981. po ela revizijska is-traživanja, a iskapanja su zbog ne-dostatka novca i imovinskog-pravih problema trajala do 1992. Istražne je radove vodio akademik Nenad Cam-bi, a sretna je okolnost bila u tome što se u radove uklju ila i arheologi-nja Snježana Tonkovi iz Narodnog sveu ilišta u Imotskom. Njezin je doprinos bio zna ajan i u stru nom pogledu, a posebno u brizi o svim problemima vezanim uz terenska istraživanja, kao što su osiguravanje radnika, omogu avanje radova na privatnim terenima (me u ostalima i na vlastitom) i briga o pra enju istra-živanja.

Glavna je orijentacija za iskapanja u prostoru bila velika kamena gomila od 3 m naba enoga kamenog mate-rijala anti koga podrijetla uz koju je s južne strane bio stari vinograd, a uz gomilu se nešto isto nije nalazila vidljiva zidana apsida. Nakon ukla-njanja kamene gomile prona ena je krstionica s krsnim zdencem u obli-ku križa koju Tonkovi nije iskapao, a to je ujedno pružilo mogu nost da se razriješe svi problemi vezani uz namjenu i izgled gra evine.

Nakon istraživanja i kabinetskih pro-u avanja zaklju eno je da se radi o trobrodnoj bazilici s dvije apside razli ite veli ine i trodijelnim nartek-som (predvorjem), pa treba potpuno odbaciti pretpostavku o neobi nom dvobrodnom planu, a sve su zabune bile uzrokovane nedovoljno dubo-kim otkapanjem iz 1897. Sjeverno od crkve otkriven je baptisterij s dvije prostorije i križnim zdencem, a u sjevernom je brodu crkve, uz zapad-ni zid, otkriven i manji okrugli plitki zdenac. Izme u bazilike i krstionice bila je manja prostorija iz koje se ulazilo u baptisterij, a bazilika i krs-tionica nisu izravno spojeni ve je izme u njih bio uski hodnik. Na is-to noj je strani bio zid koji je crkvu štitio od erozije zemlje s padine, a ujedno je potaknuo prijašnje pretpos-tavke o upisanim apsidama. Zaklju-eno je da je crkva u cijelosti izgra-Glavni krsni zdenac u Zmijavcima


366 GRA EVINAR 60 (2008) 4

ena u 5. st. i da je, kako se ini, pot-puno i nasilno srušena u 7. st. te da potom više nikada nije obnavljana.

Istraživanja su dokazala da je sva prona ena skulptura vrlo sli na crk-venoj ranokrš anskoj plastici na pod-ru ju Bosne i Hercegovine. U njezi-noj su izradi uo ena dva stila, jedan školovani, a drugi rusti ni. Mogu eje da su bila ak etiri pluteja u oltar-noj pregradi, a neobi no je da su dva rusti na bila s biblijskim temama, a školovana s vegetabilnom dekoracijom.

U Bublinu je na Dikova i izvorno bilo ilirsko naselje koje se poslije, nakon što je izgra ena rimska cesta, spustilo do nje. Novo je rimsko na-selje vjerojatno bilo u sastavu obliž-njega rimskog naselja Novae (o to-me svjedo i i množina u nazivu). Vjerojatno se radilo o isklju ivo vojni kom naselju jer nije utvr ena nikakva civilna urbana organizacija, iako bi istraživanja valjalo proširiti i na susjedne estice, što je tijekom istraživanja bilo nemogu e zbog vlas-ni kih odnosa. Ostatci su bazilike konzervirani na temelju analiza i revizijskih istraživanja, a takav je prikaz pouzdan na tlocrtnoj razini, dok je ostali dio gra evine potpuno nepoznat [6]. Ipak valja dodati kako su nedavno djelatnici Muzeja hrvat-skih arheoloških starina u Splitu, uo i izgradnje tvorni kog pogona Did d.o.o. (koji uglavnom proizvodi kade za kupaonice) u arheološkoj zoni Bublin-Dikova a temeljito is-tražili i geodetski snimili ranokrš-anski kompleks te prapovijesnu go-

milu, gdje su izme u ostalog nacrta-ni i uspravljeni prije pomicani ste ci.

Arheološki ostatci u Postranju na groblju u Prološcu Donjem Proložac se nalazi zapadno od Imots-koga na sjeverozapadnoj strani Imots-ko-bekijskog polja, a nazvan je pre-ma kanjonu potoka Suvaja koji ga je prolomio (proložio) uviru i u polje. Proložac Donji najve e je naselje op ine Proložac (4510 stanovnika,

površina 85,6 km2) u kojoj su još: Gornji Proložac, Postranje, Ri ice i Šumet. Zaseoci Donjeg Prelošca (Postranja, Sridnje selo, Buljanije i Lug) nižu se od Prološkog blata do Opa ca, jednog od izvorišta rijeke Vrljike, glavnog vodotoka ija je ukupna duljina 70 km, a na svom putu pet puta mijenja ime. Najprije je Vrljika, pa Matica i nakon što uvire

u ponor Šajnovac u hercegova kom dijelu polja izvire u Pe Mlinima gdje postaje Tihaljina, Mlada i Tre-bižat, ovisno o teritoriju kroz koji protje e. Vrljika je u izvorišnom di-jelu (do naselja Kamenmost) zašti-ena od 1971. jer je stanište posebne

endemske mekouste pastrve.

Podru je Prološca je bogato poljo-privrednim površinama i zalihama

pitke vode i stoga je jedno od najpo-godnijih obitavališta na podru juImotske krajine, a Proložac Donji isti e se svojom napu enoš u te gos-podarskim i komunalnim sadržajima. Ujedno je bogat i brojnim materijal-nim ostatcima iz bogate prošlosti, što ga svrstava me u najzanimljivija arheološka nalazišta u jadranskome zale u.

Mjesno groblje Sv. Mihovila smješ-teno je u podru ju Postranja, južno od današnje župne crkve Sv. Miho-vila, izgra ene 1898. prema projektu znamenitog arhitekta i istraživa anacionalne graditeljske baštine irila Ivekovi a. Kako u gusto naseljenom podru ju nema mogu nosti širenja groblja, umjesto pronalaženja nove lokacije za suvremeno groblje mješ-tani su raskopavali najstariji dio grob-

Kapelica na groblju Sv. Mihovila u Postranju u Prološcu Donjem prije po etka istražnih radova

Tlocrt groblja Sv. Mihovila s naznakama istraženih dijelova (zacrnjeno)


GRA EVINAR 60 (2008) 4 367

lja vrijednosti kojega nisu pravodob-no uo ili ni mještani ni stru njaci,pa su stoga potpuno uništeni mnogi vrijedni spomenici na mjestu gdje se pokojnici, kako je utvr eno, ukapaju ve gotovo dva tisu lje a.

Po etkom sedamdesetih godina 20. st., pri kopanju rake za jednu suvre-menu grobnicu južno od grobljanske kapele, prona eni su ulomci ukraše-ni predromani kim pleterom i pal-metom (stiliziranim palminim liš em).

To su uz dio pluteja uzidanog u apsidu crkve Sv. Stjepana u Gorici (u herce-gova kom dijelu Imotskoga polja) i pilastra s urezanim trostrukim pleterom iz imotske tvr ave Topane bili prvi

takvi nalazi na podru ju srednjovje-kovne županije Imote. Nekoliko go-dina poslije, tako er pri kopanju nove grobnice, otkriven je sarkofag od muljike (mekanoga žu kastog lapora), a 1983. prona en je ukraše-ni sljemenjak ste ka u temeljima stare crkve Sv. Mihovila, što je pot-vrdilo svojedobno priop enje župni-ka fra Mate Gnje a don Frani Buli u. No arheološka su istraživanja potak-nuta tek kada su prona eni ostatci apside i temelja gra evine na kojoj je po etkom 20 st. podignuta grob-ljanska kapelica.

Izme u 1986. i 1992. obavljena su istraživanja kojima su rukovodile Magdalena Dragi evi iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita i Snježana Tonkovi iz Narod-nog sveu ilišta u Imotskom. Istražen je prostor oko kapelice i ispred nje-zina pro elja popunjen gusto raspo-re enim srednjovjekovnim i suvre-menim grobovima u više razina i tada su otkriveni mnogi arheološki ostatci, a potvr ena je i pretpostavka o postojanju predromani ke crkve. Istraživanja su pod vodstvom Ljubo-mira Gudelja nastavljena 1986. i dovršena u prolje e 1998. godine, ali i objelodanjena otkri a nisu, na-žalost, zaustavila daljnje uništavanje starina.

Ukupno je istraženo 500 m2, u što su uklju eni unutrašnjost kapelice i sta-ze izme u suvremenih grobnica, ali granice arheološkog nalazišta nisu do kraja utvr ene, a pretpostavlja se da bi istraživanja trebalo nastaviti i izvan grobljanske ograde. Prona eni su ostatci anti ke gra evine, ranokrš-anske i predromani ke crkve, ak

158 grobova, te više pokretnih na-laza iz raznoraznih razdoblja. Kao jedino mjesto za trajno memoriranje izabrana je unutrašnjost kapelice, a ostatak krsnog zdenca pokriven je drvenim vratima, dok je jedini pok-retni nalaz rekonstruirana natpisna plo a sa stare crkve Sv. Mihovila. Nadgrobni kameni križevi i dva ste kaŽupna crkva Sv. Mihovila gra ena 1898. prema projektu irila Ivekovi a

Tlocrt ranokrš anskih ostataka na groblju Sv. Mihovila


368 GRA EVINAR 60 (2008) 4

premješteni su na livadu južno od župne crkve, a svi su pokretni nalazi postali dijelom muzejskog inventara.

Graditeljska je aktivnost zapo ela odmah nakon uspostave rimske vla-davine u ovim krajevima, ali skrom-ni sa uvani ostatci razli itih rimskih gra evina nisu dovoljni za rekons-trukciju njihova tlocrta i izgleda. Ipak geometrijski pravilan raster svjedo ida se radi o ve em gra evinskom kompleksu, vjerojatno naselju nepo-znata naziva i veli ine koje se vjero-jatno prostiralo s obje strane potoka Suvaje. Ujedno otkri e brojnih rim-skih grobova svjedo i o tome da je prona eno kultno i grobljansko pod-ru je ija je namjena, usprkos broj-nim razaranjima potaknutim religij-skim i etni kim promjenama, ostala ista sve do danas.

Najvrjedniji pokretni spomenik iz rimskoga razdoblja, uz reljef božice Dijane (autora magistra Maksimina, najstarijega potpisanog skulptora na našim prostorima) svakako je dvos-trano ukrašena kamena mitrai ka ikona, vjerojatno iz 2. st., koja je služila za zatvaranje jedne kasnoan-ti ke grobnice. Kao što je poznato, Mitra je bio indoiransko božanstvo koje je simboliziralo zadanu vjeru, ugovor (što ime i zna i na sanskrtu) i svjetlost. Njegov se kult bio znatno proširio me u rimskim vojnicima u Maloj Aziji, a poslije i u cijelom car-stvu. ak je bio proglašen i držav-nim bogom u liku Nepobjedivog Sunca. Središnji je mitraisti ki nauk u enje o žrtvi i otkupljenju, prikazan u žrtvi tauroktonije (Mitra obredno kolje svetog bika), a to je i sadržaj jedne strane prološke ikone. Vjeruje se da je i slavljenje Boži a 25. pro-sinca uvjetovano upravo datumom kada se slavilo ro enje boga Sunca. Valja dodati da je dvostrana mitrais-ti ka ikona jedna od malobrojnih tak-vih spomenika prona enih na europ-skom tlu.

U 5. st. na ostatcima porušenih anti -kih gra evina podignuta je ranokrš -

anska sakralna gra evina na površi-ni ve oj od 500 m2. Na sjevernoj je strani bila crkva pravokutnog tlocrta podijeljena nizom zidanih pilona pra-vokutne osnove. Gra evini smješte-noj južnije mnogo je teže odrediti dimenzije i veze s ostalim dijelovi-ma kompleksa. Ipak naziru se dije-lovi upisane polukružne apside i za-padnog pro elja, pa se vjerojatno i tu radi o sklopu s dvije crkve. Još se južnije naziru ostatci više prostorija neodre ene namjene i cisterna ili bunar za prikupljanje kišnice.

Zanimljivo jest da je cijeli kompleks bio jednom djelomi no razoren i da su sve gra evine ponovno obnovlje-ne u istim gabaritima. To se zaklju-uje prema razli ito ožbukanim po-

dovima postavljenima jedan iznad drugoga, s tim što su u mla i sloj bili ugra eni prepoznatljivi dijelovi razbijenoga ranokrš anskog namješ-taja. Tijekom obnove uz južnu je crkvu dogra en baptisterij. To je bila jednobrodna prostorija s polukruž-nom apsidom i krsnim zdencem smještenim ispod poda. No na teme-lju skromnih ostataka nije mogu erekonstruirati njegov izgled, iako se zna da je bio obzidan tegulama i zaš-ti en vodonepropusnom žbukom.

Teško je odrediti kada je srušen i potom napušten starokrš anski kom-pleks u Prološcu Donjem, ali se pr-vo razaranje može povezati s gots-kim, a drugo po etkom 7. st. s avar-skim i slavenskim prodorima. Ostat-ci zidova i podnica tada su zasuti urušenim materijalom što ih je i sa uvalo do nedavnoga otkrivanja. Uo i podizanja predromani ke sta-rohrvatske crkve, a to je bilo krajem 9. ili po etkom 10. st., razina je tere-na podignuta za približno metar u odnosu na okolno zemljište. Ta je

jednobrodna pravokut-na crkva s polukruž-nom nišom na istoku izgra ena nad temelji-ma srušenoga ranokr-š anskog baptisterija. Od pro elja do vanjs-kog tjemena apside bi-la je duga 9,5 m, a ši-roka izme u 5,1 i 5,2 m, što zna i da je uz debljinu zidova od 50 cm unutrašnjosti bila duga 8,5 m, a široka izme u 3,6 i 3,7 m. Du-bina je polukružne apside iznosila 2,2 m, a širina 2,1 m. Vrijeme je gradnje odre eno posredno na temelju mnogobrojnih grobova

koje se oko crkve formiralo nad po-rušenim ranokrš anskim gra evina-ma, ali i ulomcima predromani ko-ga crkvenog namještaja, koji me u-tim ne otkrivaju dimenzije oltarne pregrade. Oko crkve bilo je mnogo grobova i iz kasnoga srednjovjekov-nog razdoblja. Nakon razaranja sred-njovjekovne crkve, groblje se proši-rilo i unutar njezinih zidina.

Arheološka su istraživanja dopunila spoznaje i o staroj crkvi Sv. Mihovi-la koja se nalazila na pola puta izme ugrobljanske bazilike i današnje žup-ne crkve, a za koju su sasvim razum-ljivo bili uporabljeni kamen i spoliji s ruševina ranokrš anskih i srednjo-vjekovnih gra evina. Bila je podig-

Mitraisti ka ikona iz Prološca Donjeg s prikazom tauroktonije


GRA EVINAR 60 (2008) 4 369

nuta uo i oslobo enja Imotske kraji-ne od Turaka, zbog dotrajalosti je napuštena krajem 19. st., a sasvim porušena, unato prosvjedu mješta-na, sredinom 20. st. Nova je crkva, uz nov anu potporu Carevinskog vije-a, izgra ena krajem 19. st., a grob-

ljansku je kapelicu dao izgraditi fra Mate Gnje 1912. godine [7], [8], [9]. Valja dodati da je nešto isto nije,

pokraj izvorišta Opa ac rijeke Vrlji-ke, istraživan okoliš polusrušene za-vjetne Gospine crkvice, izgra ene 1719., dvije godine nakon izgona Turaka, kojoj tradicionalno hodo asti okolno stanovništvo. Dosad je utvr-

eno da je crkvica izgra ena na sta-rijoj sakralnoj gra evini iz 14. st. koja je vjerojatno bila u okviru franjeva -kog samostana.

Sjevernije od crkve i pokraj rije nogkorita prona eni su masivni zidovi, najvjerojatnije stare fortifikacijske gra evine zvjezdastog tlocrta, vjero-jatno iz 4.-6. st. Nisu me utim pro-na eni nikakvi ni materijalni ni drugi tragovi neke sakralne gra evine iz ranokrš anskog ili predromani kograzdoblja, ali istražni radovi nisu još u cijelosti završeni [7], [11].

Na temelju ve spominjanoga pilas-tra s urezanim trostrukim pleterom može se pretpostaviti da je jedna pred-romani ka crkva postojala i u Imots-kom, najve em naselju Imotske kra-jine koje se oblikovalo podno kame-ne hridi iznad Modroga jezera, a ko-jega spominje i Konstantin Porfiro-genet kao utvr eno središte istoime-ne srednjovjekovne županije.

Crkvine u Cisti Velikoj

Crkvine se nalaze u Cisti Velikoj, najve em naselju op ine Cista Pro-vo koja se sa 107,5 km2 prostire na sjeverozapadnom rubu Imotske kra-jine i ima 3542 sta-novnika (ostala su naselja Aržano, Bio-rine, Dobranje i Svib). Taj je prostor bio vrlo dobro naseljen ve u prapovijesti, a o tome svjedo emnogobrojne gradi-ne, posebno najve akoja se nalazi iznad župne crkve Sv. Ja-kova u Cisti Velikoj.

esto su nad prapo-

vijesnim tumulima formirana sred-njovjekovna groblja obilježena skupi-nama ste aka.

Prometno je zna enje ovoga podru -ja osobito istaknuto sredinom 1. st. kada je iz Salone preko Trilja prema Naroni izgra en kolnik Rimskog pu-ta. Time je potaknuta gradnja stam-benih, gospodarskih i drugih gra e-vina. Od Trilja prema Imotskom po-lju rimski je put tekao prema današ-njim Ugrinama, Budimirima i Bio-rinama, a na podru ju Ciste Velike prekriven je asfaltnim kolnikom pa ga se ne može uo iti. Makadamska je cesta bila stolje ima jedna od naj-važnijih prometnica u zale u dalma-tinske obale i postala je nezaobilaz-nim dijelom krajolika. Uostalom ov-jekovje ena je i u nazivima naselja Cista Velika i Cista Provo kao ikav-ska ina ica rije i cesta.

Crkvine se nalaze usred krške viso-ravni, dvjestotinjak metara južno od crkve Sv. Jakova i magistralne pro-metnice, a zapadno od ceste što vodi do zaselka Mandari a. Na kamenoj zaravni, blago povišenoj od okolnih oranica, nalaze se ostatci složenoga kompleksa profanih anti kih te rano-krš anskih i ranosrednjovjekovnih sakralnih gra evina koje su okruže-ne pripadaju im grobljima.

Crkvine je uime društva Biha prvi istraživao don Lovre Kati 1936. go-dine i otkrio ostatke temelja dviju

Dio iskopina na izvoru Opa ac u Prološcu Donjem

Tlocrt Crkvina u Cisti Velikoj


370 GRA EVINAR 60 (2008) 4

crkava, grobove i ulomke kamenog namještaja koje je nedugo potom zasuo zemljom i zatrpao, a o tome izvijestio tek 1952. Revizijska istra-živanja pod vodstvom akademika Cambija trajala su od 1992., a od 2000. brigu o nalazištu preuzima Muzej hrvatskih arheoloških starina iz Splita. Izme u 1992. i 2002. istra-ženo je približno 800 m2 površine toga složenog kompleksa. Na teme-ljima profanih anti kih gra evina u više su navrata podizane i rušene ranokrš anske i predromani ke crk-ve. U istom su sklopu otkrivene dvi-je anti ke cisterne za prikupljanje kišnice i krsni zdenac ranokrš ans-kog baptisterija. Svi ti ostatci vrlo slikovito ozna avaju sve promjene u tim krajevima tijekom nemirnih sto-lje a kasne antike i ranog srednjeg vijeka, a ujedno podupiru postojanje kasnoanti ke putne postaje Trono u današnjoj Cisti Velikoj.

Nakon više radikalnih preinaka koje su bile obilježene postupnom degra-dacijom, život je na Crkvinama za-mro u ranome srednjem vijeku, vje-rojatno u 10 st. Vjerski se život pre-selio bliže prometnici i nadomak sadašnje župne crkve gdje su poka-panja zabilježena ve tijekom kas-noga srednjeg vijeka.

Važan razlog za izbor položaja Crk-vine kao mjesta za gradnju profanih

i sakralnih gra evina bila je blizina lokve, prirodnog skupljališta kišnice u udolini na isto noj strani nalazišta. Pokraj njih su tada na injene dvije cisterne za kišnicu, a sve je zidano doma im kamenom, mortom i rus-ti nom tehnikom kakva se generaci-jama i poslije primjenjivala na tom podru ju. Ipak svojim se složenim tlocrtom, preciznijom obradom i

slaganjem kamenih blokova izdvaja troapsidalna (trikonhalna) crkva u južnom dijelu kompleksa. Vjerojatno su najkasnije sredinom 5 st. Crkvine dobile sakralno-sepulkral-nu (grobljansku) namjenu koju e

zadržati do kona nog napuštanja. Nakon djelomi nog i potpunog raza-ranja na istom su položaju podizane manje zgrade koje su dimenzijama i oblicima bile prilago avane vreme-nu i mogu nostima njihovih gradite-lja. Sve su promjene uo ljive na os-tatcima u Crkvini i stoga je ovo na-lazište jedinstveno po prožimanju razli itih kulturno-povijenih slojeva, osobito izvan gradskih središta.

Najstarija i prva me u sakralnim gra evina bila je prostrana bazilika na sjevernoj strani kompleksa koja se pružala u smjeru sjeverozapad-jugoistok jer se prilago avala teme-ljima gra evine na kojoj je izgra e-na. Njezini su skromno sa uvani te-melji bili široki pedesetak centime-tara, ali su o nekad potpuno izgra e-noj gra evini svjedo ili manji sa u-vani dijelovi plo nika, ožbukane pod-nice i ostatci fresaka u apsidi. Gra-

evina je od pro elja do tjemena apside bila duga 27 m, a glavni je crkveni brod, širok 7,2 m, bio na jugoistoku produžen polukružnom nišom širokom 7,5 m, a dubokom

4,5 m Zbog tog je raspona zid apside oja an zrakasto postavljenim kontra-forima. Južno od crkve bilo je prislo-njeno više zate enih i prilago enih prostorija, izme u ostalih i ona s krsnim bazenom.

Pogled iz zraka na Crkvine u Cisti Velikoj

Crkvine u Cisti Velikoj (u pozadini crkva Sv. Jakova)


GRA EVINAR 60 (2008) 4 371

Nakon razaranja unutar nje je izgra-ena manja bazilika (14,7 x 10 m)

koja je bo nim zidovima bila oslo-njena na temelje porušene. Istoj su cjelini pripadali sjeverna jednobrod-na bazilika (dimenzija 6,7 x 2,6 m), pravokutno predvorje i više prostori-ja na južnoj strani. Uz pro elje manje bazilike naknad-no je pridodan narteks (dimenzija 9 x 5 m) izdužen u pravcu sjeveroza-pad-jugoistok. Nakon razaranja mla e bazilike, na južnoj je strani kompleksa podignu-ta trikonhalna crkva. Njezin je prez-biterij bio povišen i uglavnom je za-uzimao unutrašnjost središnje apsi-de. Bo ni su zidovi i pro elje potpu-no razoreni pa je teško odrediti di-menzije, ukupnu površinu i tlocrt ostalih prostorija. Nedvojbeno se radi o gra evini iz 6. st., gra enoj prema isto nja kim uzorima. Dvije kapelice, poznate još iz izvješ-a L. Kati a, najmla e su gra evine

podignute na Crkvini. One su skrom-nih dimenzija i jednostavnog tlocrta. Sjeverna jednobrodna pravokutnog tlocrta (8 x 5,2) podignuta je unutar razorenih bazilika, a njezina je apsi-da prezidana uz unutrašnju apsidu porušene bazilike. Unutar trikonhal-ne crkve zate eni su ostatci crkvice pravokutnog tlocrta (9,2 x 3,4 m), njezina je potkovasta apsida sužena u odnosu na unutrašnjost, a rusti ni su zidovi oslonjeni na ožbukanu pod-nicu troapsidalne crkve. Istraženi su i brojni ranokrš anski i srednjovjekovni grobovi, a pokapa-nje je prestalo najvjerojatnije krajem 9. st. nakon što je razorena sjeverna ranosrednjovjekovna crkva.

Ve ina je kamenih ulomaka razli i-tih dijelova ranokrš anskog namješ-taja bila izra ena od muljike, a tek rijetko od doma eg vapnenca. Iako iz razli itih gra evina, povezuje ih priprost na in izrade koji je blizak kasnoanti kim klesarima koji su dje-lovali na srednjobosanskom i zapad-nohercegova kom te okolnom imot-

skom i sinjskom podru ju. Materi-jalom i kvalitetom izrade izdvajaju se dva mramorna kapitela postolja i fragmenti oltarne menze.

U završnim su istraživanjima južno, isto no i sjeverno od gra evnog kom-pleksa istraženi svi okolni prostori te time utvr ene granice arheološ-kog nalazišta. Izvan sakralnih gra e-vina otkriveno je još mnogo ranokr-š anskih i ranosrednjovjekovnih gro-bova, iji se broj tako popeo na 57.

Istraživanja na Crkvini zapo ela su uz suglasnost vlasnika više parcela, a zbog svoje je važnosti lokalitet na kraju svrstan me u kulturna dobra. Od po etka se istraživanja nastojalo urediti arheološki park na otvorenom pa su svi radovi prema tome usmje-ravani. Prikupljena su zemlja i ka-men uredno odlagani i potom upo-rabljeni za zatrpavanje istraženih sonda, konzervaciju graditeljskih ostataka i ure enje gotovo 200 m ogradnih suhozida. Uklonjeno je i divlje odlagalište s isto ne strane i izgra en novi pristupni put. Zate e-ni su zidovi privremeno sanirani kao i podovi u nekim prostorijama, a osjetljive zidne i ožbukane površine zašti ene nasipom šljunka. Preostale su istražene površine zatrpane, a u udubini na isto nom dijelu na inje-na je kosturnica za pohranu ostataka pokojnika iz istraženih grobova, a

svi su pokretni nalazi preneseni u Muzej hrvatskih arheoloških spome-nika u Splitu [12], [13].

Tako je dostojno ure eno i predstav-ljeno jedno izuzetno i slojevito arhe-ološko nalazište. Šteta je ipak što prilazi novom arheološkom parku nadomak vrlo prometne ceste nisu odgovaraju e ozna eni pa su tako ne neki na in uskra eni mogu im pos-jetiteljima. Tako er je šteta što taj arheološki park nije obilježen nikak-vim prikladnim napisom.

Zaklju ak

U ovom su napisu prikazani naizgled me usobno nepovezani sadržaji jer su uz neke lokalitete nadomak Splita cjelovito prikazani svi prona eni ra-nokrš anski i predromani ki sadrža-ji u udaljenoj Imotskoj krajini. To je u injeno stoga što su nadomak Spli-ta obavljena neka nova istraživanja koja nisu bila dostupna kada su se pisali prijašnji prikazi, a ujedno se htjelo na jednom mjestu objediniti sve predromani ke i starokrš anske sadržaje jedne cjelovite regije kao što je to Imotska krajina.

I njihovi su sadržaji me usobno vrlo razli iti. I dok Crkvina u Klapavica-ma gotovo u cijelosti pripada rano-krš anskom salonitanskom krugu, crkva Sv. Luke u Dubravi pripada ranoromani kom razdoblju i jedina

Crkvine u Cisti Velikoj (pogled sa zapada)


372 GRA EVINAR 60 (2008) 4

je dandanas u funkciji, iako je teme-ljito preure ena. Crkve su u Imots-koj krajini sa uvane samo u ostatci-ma, a rusti nim su stilom vrlo sli ne crkvama kakve su se gradile u sus-jednoj Bosni i Hercegovini te osta-lim kopnenim dijelovima Dalmacije. Zanimljivo jest da me u crkvama u Imotskoj krajini ima razmjerno mno-go ranokrš anskih crkava, ali vrlo malo predromani kih, ak i roma-ni kih, što nije slu aj u drugim dije-lovima kontinentalne Dalmacije. Koji su tome razlozi vjerojatno bi trebalo posebno istražiti.

Pripremili: Krešimir Regan, Branko Nadilo

IZVORI

[1] Migoti, B.: Ranokrš anska topografija na podru ju izme u Krke i Cetine,JAZU, Zagreb, 1990.

[2] Gjurašin, G.: Klis - Klapavice - Crkvina: istraživanja tijekom godine 2006., Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, 38. (2006.), br. 3., str. 99-103

[3] Jakši , N.: Crkva sv. Klementa, sv. Luke u Sitnom Gornjem i sv. Luke u Dubravi – arhitektonsko-povijesna analiza, Prostor, 12. (2003.), 2. (28.), str. 262

[4] Jakši , N.: Crkva sv. Luke u Dubravi pokraj Splita, Prostor, 14. (2006.), br. 1 (31.), str. 20-33

[5] Kati , L.. Reambulacija dobara splitskog nadbiskupa 1397. godine,Starohrvatska prosvjeta, III. (1956.), 5., str. 135-177

[6] Cambi, N.; Gamulin, A.; Tonkovi , S.: Starokrš anska bazilika u Zmijavcima,Zbornik Ka i , Poglavarstvo Op ine, Župski ured Svih svetih, Split – Zmijavci, 1999.

[7] Nikolajevi , I.: Figurativni reljefi iz Dikova e i Zenice – pokušaj jedne komparacije, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (1961./1962.), 43.-44., str. 181-190

[8] Grabovac, V.. Proložac kroz prostor i vrijeme, ogranak Matice hrvatska u Imotskom, Proložac, 1995.

[9] Gudelj, Lj.: Od svetišta Mitre do crkve Sv. Mihovila: rezultati istraživanja u Prološcu Donjem-Postranju (1986.-1987. godine), Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2006.

[10] Gudelj, Lj.: Proložac Donji – izvješ eo istraživanjima lokaliteta kod crkve Sv. Mihovila u Postranju,Starohrvatska prosvjeta, III. (2000.), 27., str. 129-145

[11] Tonkovi , S.: Sustavno iskopavanje na lokalitetu Opa ac u Prološcu, Hrvatski arheološki godišnjak, (2004.), 1., str. 232-234

[12] Marši , D.; Gudelj, Lj.; Lozo, M.: Crkvine, Cista Velika – izvješ e o arheološkim istraživanjima 1992.-1999. godine, Starohrvatska prosvjeta, III. (2000.), 27., str. 115-128

[13] Gudelj, Lj.: Revizijsko iskopavanje na lokalitetu Crkvine u Cisti Velikoj,Hrvatski arheološki godišnjak, (2004.), 1., str. 216-218

stare crkve u zaleđu splita i imotskoj krajini

Documents