Stereotipi, predrasude i diskriminacija

Stereotipi: kognitivna sastavnica • generalizacija uvjerenja o grupi ljudi-istovjetna obilježja se pripisuju svim članovima grupe,

neovisno o stvarnim varijacijama između članova • stereotipiziranje nije nužno emocionalno i ne vodi nužno diskriminaciji• ako nas stereotip čini slijepima za individualne razlike unutar grupe ljudi, on je neadaptivan,

nepravedan i potencijalno zlostavljački

Predrasuda: emocionalna sastavnica • neprijateljski ili negativan stav prema prepoznatljivoj grupi ljudi, koji se zasniva isključivo na

njihovu članstvu u toj grupi • predrasude su usmjerene prema članovima grupe kao cjelini, zanemarujući obilježja po

kojima se ti ljudi razlikuju

Diskriminacija: ponašajna sastavnica • neopravdno negativan ili štetan postupak prema članu grupe zbog njegove pripadnosti toj

grupi.

Nastajanje predrasuda

Predrasude su rezultat:1. Procesa mišljenja - socijalna kognicija2. Procesa atribucije - atribucijske pristranosti3. Raspodjele resursa4. Konformiranja

Nastajanje predrasuda-procesi mišljenja1.Socijalna kategorizacija

• kategorizacija nekih ljudi u jednu grupu na temelju određenih karakteristika i grupiranje drugih ljudi u drugu grupu na temelju njihovih različitih karakteristika (“plavuše” i “crnke”)

Socijalna kategorizacija

Ljude grupirano u kategorije, odnosno, grupe

rezultira zanemarivanjem razlika između članova jedne grupe i prenaglašavanjem razlika između članova različitih grupa

1

VLASTITA GRUPAMI

Grupa s kojom se pojedinacpoistovjećuje

VANJSKA GRUPAONI

Grupa s kojom se pojedinacne poistovjećuje

Posljedice socijalne kategorizacije

1. Pristranost prema vlastitoj grupi naročito pozitivni osjećaji i poseban odnos prema osobama koje smatramo dijelom vlastite

grupe Tajfel (1982) - u osnovi pristranosti vlastite grupe je motiv održavanja i unaprijeđivanja

samopoštovanja

2. Homogenost vanjske grupe percepcija da su članovi vanjske grupe međusobno sličniji nego što stvarno jesu članovi vanjske grupe sličniji nego što su to članovi vlastite grupe.

2

Pristranost prema vlastitoj grupi

Homogenostvanjske grupe

PROCJENE O ČLANOVIMA VLASTITE I VANJSKE GRUPE (prema Quattrone i Jones, 1980)

40

45

50

55

60

65

70

75

Procjene o članovima VLASTITE grupe Procjene o članovima VANJSKE grupe

proc

jenq

a po

stot

ka s

tude

nata

koj

i im

aju

slič

ne iz

bore

ka

o i c

iljan

a os

oba

Rutgers

Princeton

Kategorizacija je funkcionalna: reducira se ogromna kompleksnost podražaja uvodi se red u našu socijalnu okolinu olakšava se zadržavanje informacija o drugima kategoriziranjem se povećava naša sposobnost predviđanja o tome kakav je neki određeni

član kategorije i kako će se ponašati

Nedostatak: može nas dovesti do toga da “vidimo” osobine koje neka osoba nema, a ne vidimo one koje ima! Korištenje shema i heuristika Podložnost procesa pamćenja pogreškama svaku je osobu moguće kategorizirati u brojne kategorije ovisno o kriteriju kojeg ćemo koristiti ovisit će i koji stereotip će se aktivirati na raspolaganju nam je nekoliko alternativnih kriterija za kategorizaciju Što određuje koju ćemo od nekoliko mogućih kategorija koristiti u percepciji neke osobe? 1. Salijentnost ili istaknutost podražaja2. Kategorizacija na temelju konteksta3. “Primitivne kategorije”

“Primitivne kategorije”• mali broj “primitivnih” kategorija koje koristimo automatski i univerzalno u percepciji drugih

ljudi -spol, rasa i dob • zašto neke kategorije imaju status “primitivnih” kategorija koje koristimo automatski i

univerzalno? – to su najšire kategorije ljudi koje služe kao baza za daljnje razlikovanje unutar njih – mogu odražavati efekt primarnosti

• stalnim korištenjem u različitim situacijama ovakvi kognitivni procesi postaju toliko rutinski da su praktički automatizirani

Kategorizacija na temelju konteksta• kategorizacija se može bazirati na bilo kojoj osobini koja je istaknuta (salijentna) u socijalnom

kontekstu (npr. pretila žena vs. lezbijka)– stvarni socijalni kontekst može činiti osobu istaknutom (osoba druge rase ili spola)– socijalni kontekst može postojati u promatračevoj glavi-u vidu normi i očekivanja

• takva diferencirana pažnja može utjecati na socijalnu percepciju

Salijentnost ili istaknutost podražaja• Shelley Taylor i suradnici (Taylor i Fiske, 1978; Taylor i sur., 1978) proveli su čitav niz

istraživanja kojima su demonstrirali efekte salijentnosti • ljudi poklanjaju više pažnje i donose ekstremnije zaključke o distinktivnim pojedincima • objašnjenje stereotipa stvaranjem iluzornih korelacija

3

Nastajanje predrasuda1) aktivacija stereotipa2) revidiranje stereotipnih vjerovanja 3) procesi atribucije4) raspodjeljivanje resursa5) konformiranje

1) Aktivacija stereotipa• stereotipi odražavaju kulturalna vjerovanja• čak i ako ne vjerujemo u te stereotipe, možemo ih lako prepoznati kao uobičajena vjerovanja • Patricia Devine i Andrew Elliot (1995) pokazali su da stereotipi u stvarnosti uopće nisu nestali

– ljudi se jednostavno u većoj mjeri odupiru njihovom otvorenom iskazivanju

Hoće li samo poznavanje nekog stereotipa utjecati na vašu kognitivnu obradu informacija o određenoj osobi, čak i ako ne vjerujete u taj stereotip niti smatrate da imate predrasude prema toj grupi?

Podcjenjivački komentar o crnom govorniku aktivirao je latentne stereotipe promatrača što je rezultiralo njihovim lošijim procjenama vještine toga govornika (Greenberg i Pyszczynski, 1985)

• Henderson-King i Nisbett (1996) – pokazali da je za aktiviranje negativnog stereotipa o crncima i smanjivanje želje

sudionika za interakcijom s Afroamerikancem dovoljno samo jedno negativno ponašanje nekog drugog Afroamerikanaca (u stvarnosti suradnika eksperimentatora)

• Nije potrebno mnogo da bi se stereotip aktivirao, a kada je jednom aktiviran može imati dalekosežne posljedice na to kako se opaža i tretira određeni pripadnik te vanjske grupe

• Stereotipi tijekom godina relativno stabilni

4

Automatska i kontrolirana obrada stereotipaPatricia Devine (1989)Model kognitivne obrade od dva koraka:

– (1) automatska obrada aktivira stereotipe, ali ih (2) kontrolirana (ili svjesna) obrada može odbaciti ili zanemariti

– ako ste u gužvi, preopterećeni, ometeni ili nedovoljno koncentrirani, ili ne poklanjate dovoljno pažnje, možete ne započeti tu kontroliranu razinu obrade, što znači da je stereotip aktiviran automatskim procesom i dalje u vašoj svijesti i nije odbačen

Jesu li stereotipi neizbježni?• nedavna istraživanja su ukazala na neka važna ograničenja – automatska aktivacija

stereotipa nije tako univerzalna kao što se mislilo – Fazio, Jackson, Dunton i Williams (1995) pokazali su da među pojedincima postoji

znatan varijabilitet u automatskom aktiviranju negativnih stereotipa: neki imaju automatsku negativnu reakciju, a ponašali su se hladno i nezainteresirano

2) revidiranje stereotipnih vjerovanja Kategorijalne i individualne informacije

• kategorijalne info = info o pripadnosti osobe određenoj socijalnoj grupi aktiviraju naše sheme (stereotipe) i očekivanja

• Hoće li individualne ili osobne informacije koje zatim dobijemo uopće privući našu pažnju?

5

• Hoćemo li ih interpretirati tako da potvrde naše stereotipe o odgovarajućoj socijalnoj grupi, ili će oslabiti postojeći stereotip i utjecati na njegovu promjenu?

• Obrada nekonzistentnih informacija• Kako informacije ulaze u naše kategorije i kako ih pamtimo?

– pamtimo primjere iz direktnog iskustva onakve kakvi jesu– pamtimo iskrivljene informacije, tako da budu u skladu s postojećom kategorijom

• Stangor i McMillan (1992) – meta-analiza• ovisi o motivaciji tijekom procesiranja informacija

– motivacija za točnošću – aktivna obrada nekonzistentne informacije– motivacija za konzistencijom (da zadržimo jednostavne i usklađene sheme) –

ignoriranje ili iskrivljavanje nekonzistentne informacije

Kategorijalne i individualne info.Fiske i Neuberg (1990) – model kontinuuma

1. inicijalna kategorizacija 2. procjena relevantnosti nove informacije 3. usmjeravanje pažnje i na dodatne informacije 4. preispitivanje slaganja između inicijalne kategorizacije i dodatnih podataka 5. rekategorizacija6. integriranje individualne informacije i pomicanje granica stereotipa

6

Modeli za mijenjanje stereotipa1. MODEL KNJIGOVODSTVA: svaka nepotvrđujuća informacija mijenja stereotip: smanjuje

stereotip2. MODEL OBRATA: stereotipi se radikalno mijenjaju kao rezultat istaknute nove informacije: ne

slabi stereotip3. MODEL PODTIPOVA: novi podtip ili podkategorija stereotipa: smanjuje stereotip

Nastajanje predrasuda-procesi atribucije• objašnjenja ponašanja članova naše i neke druge grupe često idu u prilog članovima naše

grupe i/ili na štetu članova druge grupe – takvo atribuiranje pomaže pri formiranju i održavanju stereotipa, – ometa pokušaje smanjenja neprijateljstava među grupama, – u krajnjem slučaju može stvoriti osnovu za ideologiju koja razlike među grupama

pripisuje genetskim karakteristikama

Krajnja atribucijska pogreškaPettigrew (1979)

• “pozitivizam” u zaključivanju o onima s kojima smo bliski - atribuiramo poželjna ponašanja dispozicijskim uzrocima, a nepoželjna ponašanja situaciji (Taylor i Koivumaki, 1976)

• “negativizam” u zaključivanju o onima koje ne volimo • “negativizam” u atribuiranju ponašanja članova druge grupe može se objasniti potrebom za

obranom naših negativnih stereotipa o tim osobama

Percepcija ponašanja članova vanjske grupe će u većoj mjeri nego percepcija članova naše grupe uključivati slijedeće:

• Ponašanje percipirano kao negativno (antisocijalno ili nepoželjno) atribuirat će se osobi, njenim dispozicijama. Ovi internalni uzroci će se smatrati trajnim karakteristikama, a zanemarivat će se uloga zahtjeva situacije.

• Ponašanje percipirano kao pozitivno (prosocijalno ili poželjno) atribuirat će se jednoj od slijedećih kombinacija:

• iznimnom pojedincu koji je potpuno drugačiji od grupe kojoj pripada; • sreći ili nepravedno naklonjenim okolnostima; • izrazito visokoj motivaciji ili trudu i/ili • utjecaju socijalnog konteksta” (Pettigrew, 1979, str. 469)

Pettigrew je dodao i tri daljnje pretpostavke: KAP je vjerojatno vezana za atribucije svih ljudi, ali je izraženija kod osoba s

predrasudama. KAP će se najvjerojatnije javiti kad su ljudi svjesni vlastite grupne pripadnosti, kao i

aktera čije ponašanje atribuiraju. Jačina KAP-e će varirati ovisno o situaciji među grupama i bit će najveća kada grupe

imaju za sobom povijest intenzivnih sukoba, kad jedna o drugoj imaju negativne stereotipe i kad među njima postoje socioekonomske razlike.

7

Empirijske provjere KAP-aHewstone (1990)

• kada je riječ o pozitivnom ponašanju-u većini navedenih radova atribucije favoriziraju članove vlastite grupe više nego članove druge grupe, ali nije nađeno više internalnih atribucija za negativno ponašanje članova vanjske grupe

(npr. Hewstone i Ward, 1985; Rosenberg i Wolsfeld, 1977; Stephan, 1977; Taylor i Jaggi, 1974) • u području objašnjavanja uspjeha i neuspjeha se lijepo može demonstrirati favoriziranje

vlastite i podcjenjivanje vanjske grupe • efekt je jači za neuspjeh nego uspjeh, a najjači za atribuiranje neuspjeha sposobnostima • potreba za obranom vlastite grupe izrazitija od želje za njenim isticanjem

Način kojim pripisujemo značenja: atribucijske pristranostiOptuživanje žrtve je sklonost optuživanja pojedinaca za njihovu viktimizaciju; ironično, motivirano je željom da se svijet vidi kao pravedno i pošteno mjesto gdje ljudi dobiju ono što zaslužuju.

Nastajanje predrasuda-raspodjeljivanje resursa Teorija realnog sukoba NATJECANJE kao izvor sukoba i predrasuda natjecanje za:

• rijetke resurse • političku moć • društveni položaj • nedjeljiv cilj

• predrasude, diskriminacije i nasilje prema članovima vanjske grupe u pozitivnoj korelaciji s oskudicom radnih mjesta ili drugih resursa

Nastajanje predrasuda-konformiranje • Norme naše kulture usvajamo kroz eksplicitnu i implicitnu socijalizaciju. Stereotipi i

predrasude su sastavni dio tog normativnog paketa.• Institucionalizirani seksizam i rasizam: seksistički i rasistički stavovi koje ima većina članova

društva jer su stereotipi i diskriminacija u društvu u kojem žive norma• U društvima u kojima su rasizam i seksizam institucionalizirani, normativni konformizam vodi

sklonosti priklanjanja grupi kako bi se ispunilo očekivanja grupe i postiglo prihvaćanje.• Moderni rasizam je predrasuda koja se otkriva na prikrivene, neizravne načine zato jer su

ljudi naučili skrivati svoje predrasude kako bi izbjegli da ih se proglasi rasistima. • Ovaj tip rasizma je na djelu kada se ljudi prema van ponašaju nepredrasudno dok u sebi

održavaju predrasude. • Moderni rasizam utvrđen je u mnogim zemljama Zapadne Europe.

8