stilske znaČajke crkve uznesenja marijina na Širokom...

293

Širokom BrijeguSto godina nove crkve na

STILSKE ZNAČAJKE CRKVE UZNESENJA MARIJINA

NA ŠIROKOM BRIJEGU

Marić, J.Sažetak: Tri stoljeća poslije pustošenja i rušenja crkava i samostana u Bosni i Hercegovini, 60 godina nakon povratka franjevaca u Hercegovinu i skoro isto toliko muke i nezado-voljstva s premalenom (fermanom limitiranom) crkvicom “tek 1903. gradnja širokobriješke crkve dolazi opet na dnevni red”. Uza sve siromaštvo i početnu suzdržanost Hercegovačke franjevačke provincije u planira-nju veličine objekta, zatim u skromnim arhitektonsko-projektnim znanjima i mogućnosti-ma državnih službenika austrijske okružne oblasti u Mostaru (Škrobić i M. David) uskoro dolazi do začuđujućeg pozitivnog preokreta u izgradnji nove crkve. Tu činjenicu imamo zahvaliti, prije svega, znanju, vizionarstvu i hrabrosti glavnog voditelja gradnje fra Didaka Buntića, koji uključuje među svoje savjetnike tada najboljeg hrvatskog poznavatelja kul-turne baštine i povijesti umjetnosti dr. Isu Kršnjavoga i najveće naše arhitekte (uz V. Kova-čića) školovane i nagrađivane u Beču, akademika Josipa Vancaša i Stjepana Podhorskoga u dopuni, proširenju i poboljšanju prvobitnog plana crkve. U sljedećih 60-tak godina (do 1969. kada je završen južni zvonik), unatoč prekidima u grad-nji i novim ratnim razaranjima, na Širokom Brijegu će izrasti jedna od najmonumentalni-jih, arhitektonski i umjetnički najuspjelijih neoromaničkih crkava na hrvatskom vjerskom i kulturnom prostoru.Autor u svom radu piše o arhitektonskim i stilskim značajkama ove impozantne bazilike uznesenja Marijina.

Ključne riječi: stilske značajke, Crkva uznesenja Marijina, arhitektonsko-projektno plani-ranje, gradnja, fra Didak Buntić.

Podatci o autoru: Marić, J.[ozo], Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa Župani-je zapadnohercegovačke, Stjepana Radića 3, 88220 Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina

Jozo Marić

294 POVIJEST UMJETNOSTI

STYLISTIC FEATURES OF THE CHURCH OF

ASSUMPTION OF BLESSED VIRGIN MARY

IN ŠIROKI BRIJEG

Marić, J.

Abstract: Three centuries after the ravaging and destruction of churches and monasteries in Bosnia and Herzegovina, 60 years after the return of the Franciscans to Herzegovina and almost that much suff ering and dissatisfaction with too small (limited by fi rman) church “it is only in 1903 that the construction of the church in Široki Brijeg is back on the agenda.”In spite of all the poverty and initial restraint of the Herzegovinian Franciscan Province in determining the size of the structure, then in modest architectural and design skills and options of state offi cials of Austrian district authorities in Mostar (Škobić and M. David) there was soon an amazing positive turn in the construction of the new church. We are to thank for this fact, before all, the knowledge, visionariness and courage of the chief con-struction manager, father Didak Buntić, who includes among his consultants at that time the best Croatian expert in cultural heritage and history of art, Ph. D. Iso Kršnjavi, and our greatest architects (along with V. Kovačić) educated and rewarded in Vienna, academician Josip Vancaš and Stjepan Podhorski in completing, expanding and improving the original church design.In the following about 60 years (until 1969, when the southern bell tower was completed), despite suspensions of construction works and new war destructions, one of the most monumental and architecturally and artistically successful Neo-Romanesque churches in the Croatian religious and cultural space was to develop in Široki Brijeg.In his work, the author writes about architectonic and style features of this imposing ba-silica of Mary’s Assumption.

Key words: stylistic features, the church of Mary’s Assumption, architectonic design, con-struction, father Didak Buntić.

Author’s data: Marić, J.[ozo], Ministry of Education, Science, Culture and Sports of the Can-ton of West Herzegovina, Stjepana Radića 3, 88220 Široki Brijeg, Bosnia and Herzegovina

295


UvodPovijest arhitekture, posebno povijest crkvenog graditeljstva u BiH je prije svega povijest razaranja. Zbog toga u povijesno-umjetničkim istraživanjima mi smo češće arheolozi nego povjesni-čari umjetnosti. Mi mukotrpno traga-mo za rijetkim povijesnim potvrdama da je negdje postojao sakralni objekt i onda krećemo u potragu za ostatcima – makar to bili samo temelji ili pone-ki fragment kamenog crkvenog inven-tara. Na cijelom prostoru BiH (osim rijetkih iznimaka ovih crkava koje su nekad pretvorene u džamije, a i one su srećom izbjegle zadnje ratno uništenje – npr. nekadašnja dominikanska Crkva sv. Ante danas, Fethija džamija u Biha-ću, toranj Crkve sv. Luke u Jajcu) mi nemamo cjelovitih objekata starijih od 17. stoljeća.

Na prostoru Hercegovine katolički sakralni objekti su imali još manje sreće od onih u Bosni. I zapravo, da nisu osta-le dvije-tri crkvice iz turskog razdoblja u istočnoj Hercegovini (crkvica na Tre-binji) i otprilike isto toliko u zapadnoj Hercegovini s kraja 19. stoljeća (s izu-zetkom nešto starije Crkve sv. Stjepana u Gorici) posije uništenja u ovom ratu velike franjevačke Crkve sv. Petra i Pa-vla u Mostaru, mi danas ne bismo imali nijedan značajniji arhitektonski crkve-ni objekt osim onih rijetkih podignu-

tih 70-tih godina 19. stoljeća i naravno onih podignutih u 20. stoljeću.

Upravo u kontekstu ovakve tragične povijesti gradnje, točnije kazano povi-jesti rušenja, zapravo sustavnog brisa-nja vjerskog arhitektonskog pamćenja, pokazuje se sva hrabrost odluke kao i grandioznost pothvata izgradnje nove Crkve uznesenja Marijina na Širokom Brijegu prije 100 godina.

Na širokobriješkom području Ivan Duganidžić je ubicirao devet lokaliteta s nazivom crkvina. Samo je jedan od njih istražen – i potvrdio pučku predaju da je ondje bila crkva. U Podgradini u Mo-krom istraženi su ostaci starokršćanske bazilike. Ostali lokaliteti i u Širokom i u Hercegovini čekaju bolja vremena da potvrde vjerodostojnost toponima crkvina.

Dok arheolozi ne dočekaju bolje dane i ne popune nalazima prazninu od sta-rokršćanskih vremena do dolaska Au-stro-Ugarske u BiH, na nama je da osvi-jetlimo i istražimo ono što se gradilo od kraja 19. stoljeća do naših dana. Nevje-rojatno je da ni to najnovije razdoblje ne poznajemo dobro – da zapravo ne postoje ozbiljnija povijesna, a posebno arheološka i arhitektonska istraživanja kao ni likovno vrednovanje naših crkava uopće. Zbog toga je posebno vrijedno da se započelo istraživati i pisati o našoj cr-kvenoj arhitekturi u povodu 100. obljet-

Jozo Marić


nice početka izgradnje Crkve uznesenja Marijina na Širokom Brijegu.

Preko 350 godina turske vlasti po Bo-sni, a posebno po Hercegovini su se ru-šili i veći ali i oni manji crkveni objekti. Tek od sredine 19. stoljeća nastaje ne-što povoljnije vrijeme u kome se uspi-jevaju dobiti prve dozvole – fermani za obnovu, odnosno podizanje skromnih crkvica, najčešće vrlo malih dimenzija. Takva je bila i crkva na Širokom Brije-gu, blagoslovljena 1846. (44x24 lakta, odnosno 11,83 m + dužina prezbiterija 4,80x7,90 m).

U međuvremenu tursku-islamsku vlast u BiH je zamijenila austrougar-sko-kršćanska s kojom je stiglo bolje vrijeme barem za dobivanje dozvola za gradnju crkava. I dalje je ostao problem siromašnog puka i isto tako siromašne Hercegovačke franjevačke provincije koja je sve svoje planove i gradnje mo-rala usklađivati s providnošću Božjom i slabom ili nikakvom mogućnošću svo-jih vjernika kao i škrtom pomoći boga-tog kršćanskog Zapada.

Unatoč svemu krenulo se u ambicio-zan i dalekovidan projekt početka grad-nje nove crkve.

Poslije neostvarenog neorenesansnog projekta iz 70-tih godina 19. stoljeća Ma-ttea Lorenzonija konačno je Hercegovi-na dočekala 1892. kada je Franjevačka kustodija proglašena Provincijom, a Ši-

rokom Brijegu se ukazala realna nada da dobije monumentalnu crkvu. Naime, 19. listopada 1892. Starješinstvo nove pro-vincije se u Mostaru suglasilo s molbom širokobrijeških fratara formuliranom u pitanju: “Hoće li se spravljat material za crkvu Širokogbriega?”; s čuvenim lakon-skim povijesnim odgovorom: “Neka se spravlja material.” Ali to je bio samo dio toliko čekane rečenice – dozvole. Manje je radostan bio njen nastavak: “…al bez našeg troška.”

Iako to nije obeshrabrilo buduće graditelje, trebalo je čekati još punih 12 godina da se napravi plan, odno-sno 13 godina da se blagoslovi temeljni kamen 20. lipnja 1905. godine i počne dugogodišnja gradnja velebne bazilike. Tako se konačno počeo ostvarivati san brojnih hercegovačkih franjevaca koji su putujući Italijom i ostalom Europom priželjkivali da i naše pejzaže uljepšaju velike i nove crkve.

Prvi idejni, ali skromni plan nove cr-kve napravio je inženjer Škrobić. Sama gradnja je započela prema projektu ing. Maksimilijana Davida i njegov će projekt biti samo okvir koji će sljedeća dva deset-ljeća zajedno s našim tada najpoznatijim arhitektom Josipom Vanacašom stalno dotjerivati glavni graditelj, zapravo alfa i omega gradnje, veliki fra Didak Buntić. Osim Vancaša savjete i sugestije Buntiću je davao i Iso Kršnjavi. Nakon Buntiće-

297


ve smrti i u zadnjoj fazi dovršenja crkve svoj prilog njenoj ljepoti i monumental-nosti dao je i Stjepan Pothorsky. Crkva će svoj konačni arhitektonski oblik dobi-ti tek završetkom južnog zvonika 1969. Dakle skoro šest i pol desetljeća gradila se (i u međuvremenu 1945. razarala) i uljepšavala širokobriješka bazilika.

Opis crkveTlocrt

Sačuvani tlocrti Davidova projekta nove crkve pokazuju i svu složenost, veličinu ali i ambicioznost njenog idejnog tvor-ca fra Didaka Buntića. Idejni plan ing. Škrobića je bio zaista skroman una-toč već tada planiranim dimenzijama (45x19,20 m), početnički i u zamisli i u izradi. Škrobićeva skica pokazuje dva pravokutna prostora, crkveni podijeljen s dva reda stupova i prezbiterijalni u ši-rini glavnog broda. Projekt M. Davida iz ožujka 1904. pokazuje djelo školovanog arhitekta koji je minuciozno uradio cije-li projekt od tlocrta do vanjskog izgleda buduće crkve. U nacrtu samih temelja već prepoznajemo neoromaničku zami-sao autora o trobrodnoj bazilici s jednim zvonikom i velikim prostranim oltarom i simetrično isturenim izvana vidljivim travejima transepta u visini drugoga, odnosno četvrtog stupa od ulaza, što crkvi daje prepoznatljivi tlocrt križne bazilike.

Sam zvonik (njegov prvi kat) planiran je i kao mjesto monumentalnog glavnog portala crkve.

Ovaj prvi plan David je doradio i po-pravio već 1906. kada umjesto jednog središnjeg tornja projektira dva sime-trično postavljena glavnom portalu, tako da je sada cijelo pročelje crkve u jednoj ravnini. Ovom novom inoviranom pla-

Jozo Marić

Slika 1: Tlocrt


nu umeću se već pri gradnji temelja još dva stupa pred svetištem, što cijelu cr-kvu produžava za jedan travej central-nog, odnosno pobočnih brodova. Tako je, što se tiče planova, moglo započeti i zidanje širokobriješke bazilike.

Iako se Starješinstvo Provincije na-dalo “da ćemo ju kroz dvi godine sazi-dati, pokriti vrata i prozore metnuti”, zi-darski radovi su, osim onih na zvoniku, okončani u ljeto 1910. godine. U tijeku gradnje, 1908. Vancaš pravi “tlocrt u visini prostranih lađa”, plan za krovo-ve i poprečni presjek – pogled na oltar. Konačne planove za zvonike uradit će 1932. Stjepan Pothorsky, a njihovo ne-potpuno završenje će biti 1927. (sjever-ni toranj) odnosno 1969. (južni toranj).

Pročelje

Današnji izgled pročelja koje se može li-jepo sagledati s velikog i dugog crkvenog platoa na zapadu crkve sugerira zaklju-čak da je pred nama monumentalna tro-brodna neoromanička bazilika. Svi tra-govi stradanja od partizanskih topova iz 1945. otklonjeni su u obnovi od 1958. do 1960. kada smo konačno dobili potpuno obnovljeno pročelje. Približavajući se sa zapada prema crkvi i penjući se lagano stubama na prostrani crkveni trg na po-četku ravnoga platoa posjetitelj skoro u simetriji stubišta i centralnog broda ide prema glavnom portalu. Cijelu vizuru

crkvenog pročelja uokviruje zelenilo (s lijeve strane promatraču se ističe povi-jesni stari hrast, a s desne strane zelenilo i travnjak diskretno prikrivaju zapadni dio samostana i na taj način još više isti-ču ljepotu i monumentalnost pročelja s pozadinom modrog neba.

Pročelje pokazuje savršenu simetri-ju i harmoniju odnosa horizontalnih i vertikalnih linija. Vanjska zidna ploha glavnog broda uokvirena je okomitim zidom zvonika koji diskretno razbijaju monotoniju plohe izmicanjem ravnine zvonika nekih 20-tak centimetara na-prijed u odnosu na ravninu plohe glav-

Slika 2: Pročelje

299


nog broda. Vanjski zid glavnog broda dostiže visinu drugog kata zvonika i za-vršava trokutnim zabatom. Dvije široke rubne lezene uokviruju glavni portal u prizemlju dok su u zabatu povezane u istoj ravnini s devet simetrično i ste-penasto postavljenih slijepih arkada. U jednoj središnjoj i u dvije susjedne su i tri mala pravokutna otvora. Završna crta krovne konstrukcije još je jednom naglašena plitkom kamenom profi laci-jom. Po visini pročelje glavnog broda, kao i zvonici, podijeljeno je vodorav-nom profi lacijom. Iznad lunete glav-noga portala između njegovih plitkih lezena, odnosno iznad profi lacije koja odvaja prvi kat od prizemlja, opet vidi-mo devet slijepih arkada. Kao i obično, u strogoj simetriji s glavnim portalom i cijelim pročeljem, je i okrugla rozeta s osmerolisnim prozorima.

Glavni ulaz-portal je dvostruko širi od pobočnih portala u zvonicima, koje također proporcionalno nadvisu-je polukružna luneta. Sama profi lacija dovratnika je jednostavna i ona se ste-penasto sužava prema samom ulazi u unutrašnjost crkve. Prizemlje zvonika, odnosno pobočni ulazi, simetrično po-navljaju izgled glavnog portala. Širina pokrajnjih vrata je dvostruko uža od glavnog ulaza. Četverostepenu profi la-ciju ovdje zamjenjuju po dva stupa po-stavljena na kvadratnoj kamenoj kocki

s lijepo profi liranom stopom stupa i kapitelom koji nosi veće, opet lijepo profi lirano postolje za vanjski kružni luk portala. Na četiri kapitela pobočnih ulaza s vidljivih strana uklesani su kri-ževi istih krakova.

Vrata su drvena i rad su Ante Breka-la, izrađena prema nacrtu ing. Šemse Mulića u poznatoj umjetničkoj radioni-ci Smaila Mulića u Konjicu.

Iznad pobočnih portala, između tje-mena luka lunete i profi lacije prvoga kata u sjecištu dijagonala zamišljenog kvadrata, nalaze se dva okrugla otvora. Zvonici nastavljaju svoj rast u visinu još dva kata, odnosno sami tornjevi za-vršavaju trećim polukatom koji su bili zamišljeni kao baze visokih šiljatih za-vršetka koji nisu urađeni.

Na prvom katu zvonika su bifore koje se na istoj visini ponavljaju sa sve tri slo-bodne strane zvonika. Drugi kat, koji za-počinje u visini završetka vanjskog zida centralnog broda, ima dva prozora u simetriji s biforama prvoga kata. Pravo-kutni okomiti prozor iznad koga je roze-ta s četverolisnom profi lacijom prozora. Na samom vrhu je treći kat – zapravo polukat koji je otvoren na sve četiri stra-ne s po tri lučno završena otvora (koji nisu povezani u triforu). Rubove zvoni-ka od temelja do vrha ukrašavaju plitke lezene koje su ispod gornje profi lacije

Jozo Marić


drugog i trećeg kata povezane sa šest odnosno sedam arkadica.

Sjeverna strana crkve između zvo-nika i prezbiterija je također strogo simetrično postavljena. Šest dobro vid-ljivih vanjskih ploha zidova centralnog traveja uokviruju lezene međusobno povezane s po sedam arkadica u istoj ravnini ispod krovne profi lacije. Na ravnoj kvadratnoj ploči vanjskoga zida traveja je šest rozeta koje su kao prozori šesterolisno profi lirane. Vanjsku ravnu plohu pobočnog broda prekida opet strogo simetrično postavljen vanjski ispust transepta čija je unutrašnja du-bina nešto šira od polovine širine po-bočnih brodova crkve. I ovdje su jasno istaknute lezene koje upućuju na unu-tarnji raspored stupova i polustupova. Na svakom vanjskom zidu je po jedna monofora. Taj niz od četiri monofo-re vanjskog zida prate i dvije mono-fore iste veličine na vanjskoj sjevernoj plohi transepta. Sama sjeverna zidna ploha transepta završava s trokutnim zabatom.

Sve se ovo što smo rekli za sjeverni crkveni zid ponavlja i na južnom zidu, ali zbog kasnijih nadogradnji neki od ovih konstruktivnih elemenata sada nisu vidljivi.

Nakon opisa pročelja, sjevernog i južnog zida dolazi na red i pogled na vanjski prezbiterijalni izgled. Već na

prvi pogled zapažamo neobičan raz-mjer, odnosno neproporcionalnost iz-među dužine trobrodnog pravokutnika unutar crkve predviđenog za vjernike i dužine samog svetišta. Odnos duži-ne bazilikalnog dijela crkve i prostora svetišta je 1:2, odnosno u ukupnoj du-žini crkve prezbiteriju pripada jedna trećina dužine cijelog objekta. Taj ge-ometrijski uvjetno kazano nesklad ne narušava cjelovitost unutrašnjeg pro-stora, o čemu će biti riječi u opisu same unutrašnjosti crkve. To je zbog toga što se središnji brod i po visini ali i po dijelu konstruktivnih posebno stupnih elemenata prirodno produžuje do kraj-nje unutarnje točke apside, tako da taj cijeli unutrašnji prostor doživljavamo kao jedan.

Vanjska vizura stupnjevanja masa je ipak proporcionalno usklađena. Sje-verni i južni zid svetišta se nastavljaju u istoj ravnini s vanjskim plohama sre-dišnjeg broda. Visina zidova je nešto iznad gornje vodoravne crte krovne konstrukcije bočnih brodova crkve. Vanjska artikulacija plohe ponavlja de-korativne elemente sjevernog odnosno južnog vanjskog zida, s tim što se sad razmak između lezena smanjuje za jed-nu trećinu, a i same lezene međusobno su povezane kao što su povezane i na ostalim dijelovima crkve, vanjskih ni-

301


žih zidova – samo vodoravnim vijen-cem bez arkadica.

Kao što crkva djeluje monumentalno i skladno s pročelja, gledatelj tu mo-numentalnost i harmoničnost odnosa može u potpunosti doživjeti promatra-jući crkvu i s njene sjeverne strane gdje se otvara također slobodan prostor za različita mjesta s kojih promatrač obu-hvaća cijelu građevinu. To isto vrijedi i za pogled na crkvu s istoka. Posebno se skladan rast volumena lijepo može pra-titi iz različitih točaka promatranja iz susjedne gimnazije ili ispred nje.

Svi ovi opisani arhitektonski ele-menti, svi dekorativni detalji pročelja,

bočnih zidova i apsidalnog dijela crkve još jedanput potvrđuju njen skladan i uspješan neoromaničan sklop.

Unutrašnjost crkve

Prvi pogled nakon ulaska u crkvu ostav-lja dojam daleko jedinstvenijeg prosto-ra nego što bi se dalo zaključiti prema vanjskom izgledu građevine. Prolazeći kroz glavni portal, čiji je ulaz produžen za dužinu unutarnjih zidova zvonika, pred nama se otvara jedinstven prostor omeđen s dvije zamišljene okomite rav-nine koje uokviruju u izduljeni kvadar. Ove veće okomite strane kvadra odre-đene su s četiri polupilona i s po pet

Jozo Marić

Slika 3: Unutrašnjost


stupova međusobno povezanih luko-vima i onda produženim u jedinstveni prostor prezbiterija koji je, kada je riječ o podu, odvojen od vjerničkog dijela stubama i uzdignut za 1,04 cm. Stropna konstrukcija, kada se gleda iznutra, na istoj je visini i u glavnom brodu i u ol-tarnom prostoru. Takvo, ne baš često rješenje stropne konstrukcije nema ar-hitektonsko-konstruktivno opravdanje. Do njega je došlo zbog toga što je strop

glavnoga broda spušten na visinu stro-pa prezbiterija čime se odstupilo od Da-vidova plana u kome je bilo predviđeno da ispod krovne konstrukcije glavnog dijela crkve strop bude kasetiran. Na-ime 1939. je fra Serafi n Vištica, unatoč preporuci ing. fra Pija Nuića, stavio betonski svod na srednju lađu u visi-ni završnog dijela zida iznad stupova i pilona glavnog broda. Svod pokrajnjih brodova je urađen od kamena.

Slika 4: Pogled s Gimnazije

303


Kao što uzdužno stupove povezuju polukružni lukovi koji se dižu iznad kapitela, isto tako lukovi povezuju po-prečno dva pilona i polupilone koji s unutrašnje strane odgovaraju vanjskom položaju lezena. Na oko metar visine iznad kapitela uzdužnih stupova i pilo-na s unutrašnje strane crkve statički su vrlo uspješno problem nosivosti stropa riješile postavljene konzole iz kojih se uzdužni lukovi spajaju iznad okruglih vanjskih prozora crkve, a poprečni lu-kovi su zapravo rebra koja nose cijelu stropnu konstrukciju. Iste takve kon-zole nalazimo i u prezbiterijalnom di-jelu gdje također imaju funkciju nosača svoda svetišta. Bočni brodovi iznose jednu trećinu širine glavnog broda i oni imaju izgled križnog svoda.

Kao što se iz vanjskog opisa crkve vidjelo, sada se još bolje uočava da se ravna ploha vanjskih zidova bočnih brodova prekida kod trećeg pilona od ulaza i proširuje unutrašnji prostor na sjevernoj i južnoj strani crkve za dva traveja tvoreći tako u tlocrtu pravo-kutni prostor koji cijelom objektu daje križni izgled, a u funkcionalnom smislu ovo proširenje ostavlja prostor za smje-štaj pomoćnih oltara, za grobna mjesta ili za ispovjedaonicu.

Južni zid ima i dva bočna izlaza, dvo-ja vrata. Prvi izlaz od pročelja je ispod

drugog prozora južnog zida i kroz nje-ga je prostor crkve vezan sa samostan-skim hodnikom, odnosno klaustrom samostana. Druga vrata vode od sveti-šta ispod prvog južnog prezbiterijalnog prozora i kroz njih funkcionira veza sa sakristijom, kapelicom i uopće istočnim dijelom samostana. Iznad ulaznog pro-stora u crkvi obrubljenog unutrašnjim zidovima zvonika koji zatvaraju malo predvorje prije ulaza u crkveni prostor je kor s orguljama.

Skladnu cjelinu i prozračnost unu-tarnjeg prostora naglašavaju i vrlo lijepi i elegantni kameni stupovi čije je stablo bez ukrasa. Inače stupovi širokobriješ-ke crkve imaju skoro pravilnu korint-sku stopu na čijoj se kvadratnoj plinthi izmjenjuju torusi i trohilusi, dok je ka-pitel ovih stupova vrlo sličan kapitelu dorskog stila, posebno njegov ehinus, dok je dužina i širina bahusa nešto veća od one klasične dorske.

Svi prozori – monofore imaju koso postavljene potprozornike koji time povećavaju otvore i pomažu lakšem i obilnijem ulazu svjetlosti, što čitavom onda unutarnjem ambijentu daje po-sebnu prozračnost i ugodnost. Narav-no da posebnu atmosferu unutrašnjem ugođaju daju vitraji, odnosno obojeno svjetlo koje za vedrih dana posebno ulazi u crkvu.

Jozo Marić


Zaključak Cijela ova analiza, skromna i prigodna, širokobriješke crkve u kojoj smo pošli od tlocrta, zatim vanjskih ploha i volumena preko svih konstruktivnih elemenata i onih minimalnih dekorativnih ukrasa, pokazuju da je ovo jedna od najuspjelijih neoromaničkih crkava ne samo na užem hercegovačkom prostoru nego i na hr-vatskom sakralnom prostoru. Dakle, to nije ni čudo kada znamo da su na njoj radili onodobno najuspješniji arhitekti od Maksimilijana Davida, Josipa Vanca-ša, Stjepana Pothorskog uz stručne sa-vjete Ise Kršnjavoga. Na kraju naravno da najveća zasluga za ovu velebnu bazi-liku pripada velikom fra Didaku Buntiću koji je vodio gradnju punih 20 godina i koji je pažljivo vodio računa da crkva bude izgrađena po svim zahtjevima struke kako likovne, arhitektonske tako i građevinske, što potvrđuje i izvanredna uspjela konstrukcija zidova i korištenje najkvalitetnijih vrsta kamena.

LiteraturaLeksikon ikonografi je, liturgike i sim-

bolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 1979.

Velike arhitekture svijeta, Marjan tisak, Split, 2005.

Bogoslužni prostor – crkva u svjetlu teologije, arhitekture i umjetnosti, Zbornik, Zadar, 1996.

Basler, Đ., Kršćanska arheologija, Crkva na kamenu, Mostar, 1986.

Dugandžić, I., Širokobriješka baština, Matica hrvatska, Široki Brijeg, 2004.

Umjetnost BiH, Svjetlost Sarajevo, 1987.Prelog, M., Romanika, zajedničko iz-

danje: Prosveta Beograd, Spektar Zagreb, Prva književna komuna Mo-star, 1984.

Damjanov, J., Likovna umjetnost, I. dio, Školska knjiga, Zagreb, 1991.

Damjanov, J., Likovna umjetnost, II. dio, Školska knjiga, Zagreb, 1988.

Benac, A., Kulturna historija BiH, II. izdanje, Sarajevo, 1984.

Enciklopedija likovnih umjetnosti, Lek-sikografski zavod, Zagreb, 1959.

Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Leksikografski zavod “Miroslav Kr-leža”, Zagreb, 1995.

Buntić, fra Didak, spomenica, Kršćan-ska sadašnjost, Zagreb-Mostar, 1978.

Krzović, I., Arhitektura BiH, 1978.-1918., Umjetnička galerija BiH, katalog, Sa-rajevo, 1987.

Znanstveno-stručni skup / The scientifi c-expert symposiumSto godina nove crkve na Širokom Brijegu / One hundred years of the new church in Široki Brijeg20. lipnja 1905. - 20. lipnja 2005. / 20 June 1905 - 20 June 2005

Zbornik radova / Proceedings

Nakladnik / Published byFranjevački samostan Široki BrijegTh e Franciscan Monastery Široki Brijeg

Za nakladnika / For the publisherfra Branimir Musa

Uredništvo / Editorial boarddr. Ivo Čolakfra Vendelin Karačićdr. Antun Karaman

Urednik / Editordr. Ivo Čolak

Fotografije / PhotosKruno Hrkać i drugi

Lektor / Language editorfra Vendelin Karačić

Prijevod na engleski / English translationGoran ŠamoDanijela KožulIvana Medić

Raunalna obrada i prijelom / Computer processing and layoutDamir ZadroBožo Penavić, prof.

Tisak / Printed byFram-Ziral, Mostar

Naklada / Edition1500 primjeraka / 1500 copies

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

726.54(497.6 Široki Brijeg)”1905/2005”(091)

ZNANSTVENO-stručni skup Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu (2005) Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu : 1905.-2005. / Znanstveno-stručni skup Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu, 20 lipnja 2005 ; [prijevod na engleski, English translation Goran Šamo, Danijela Kožul, Ivana Medić ; fotografi je, photos Kruno Hrkać i drugi]. - Široki Brijeg : Franjevački samostan ; Mostar : Građevinski fakultet Sveučilišta, 2006. - 555 str. : ilustr.

Tekst na uporedo hrv. i engl. jeziku. - “... skup, koji je održan ... 20. lipnja 2005. ...” -> Proslov. - Bibliografi ja i bilješke uz tekst

ISBN 9958-9170-4-1

COBISS.BH-ID 15229702

stilske znaČajke crkve uznesenja marijina na Širokom...

Documents