Što mi se to gogađa?

SANJA PILIĆ rođena

je 1954. godine u Splitu.

Osnovnu školu i Školu primijenjene

umjetnosti završila je u Zagrebu.

Objavila je knjige: Ah, ludnica (1986), Tjeskoba

šutnje (1990), Ženske pjesme (2000., 2001),

Faktor uspjeha (2002, 2003), O mamama

sve najbolje (1990, 1992, 2005, 2007, 2009),

Nemam vremena (1994, 2003, 2006, 2007),

Mrvice iz dnevnog boravka (1995, 2003, 2005,

2006, 2007), E, baš mi nije žao (1998, 2005,

2007, 2009), Zafrkancije, zezancije, smijancije i

ludancije (2001, 2003), Sasvim sam popubertetio

(2002, 2007, 2008, 2009), Različitosti, od

vrijeđanja do umorstva – priču Leti, Marta, leti,

(2003), Hoću i ja (2004, 2007, 2008), Znala sam

da moram izabrati drugačiji život (2003, 2004),

Ljubavi različite, pjesme razne (2005), Jesam

li se zaljubila? (2006, 2007, 2008), Što mi se to

događa? (2007, 2008, 2009), Zar baš moram

u školu? (2008, 2009) te slikovnice: Vidiš da

se moram zabavljati (1999), Znatiželjna koka

(2000), Zaljubljeni medo (2000), Jupi, došao

je Sveti Nikola (2003), Princeza (2004), Djed

Mraz darove nosi (2005, 2007), Stigao je brat

(2006), Priča o vučiću Grgi (2005, 2007).

Sanja Pilić dobila je drugu nagradu Večernjeg

lista za kratku priču 1981. godine, drugu nagradu

za radioigru O kome se to radi Radio-Študenta

i revije Literatura 1990. (Slovenija), nagradu

Grigor Vitez za knjigu O mamama sve najbolje

(1990), nagradu Ivana Brlić- Mažuranić za knjigu

Mrvice iz dnevnog boravka (1995) i za knjigu

Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije

(2001) i ponovno nagradu Grigor Vitez za knjigu

Sasvim sam popubertetio (2002), te nagradu

Mato Lovrak za roman Što mi se to događa

(2007). Roman Jesam li se zaljubila uvršten

je na časnu listu IBBY-ja za 2008. godinu.

Živi i radi u Zagrebu kao samostalna umjetnica.

SANJA PILIĆ

Što mi se to o mi sedogađa?

Sanj

a Pili

ćŠt

o mi s

e to d

ogađ

a?

Što mi se to događa?Što mi se to događa?

Jesam li se zaljubila

od iste autorice:

ISBN 978-953-14-0067-159,00 kn

Š

NagradaMato Lovrak

za najbolju knjigu za mlade

3. izdanje

Sto mi se to dogadja.indd 1 13.1.2009 12:43:20

sto mi se to dogadja.qxp 15.3.2007 11:10

SANJA PILI]

[TO MI SE TO DOGA\A?

sto mi se to dogadja.qxp 15.3.2007 11:10 Page 1

Od iste autorice do sada objavljeno:

E, BA{ MI NIJE @AO!

O MAMAMA SVE NAJBOLJE

JESAM LI SE ZALJUBILA?

HO}U I JA

SASVIM SAM POPUBERTETIO


B I B L I O T E K A

San j a P i l i } z a m l a d e

Urednik

Zoran Maljkovi}

Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb

Za nakladnika Zdravko Kafol

Grafi~ki urednik Sre}ko Joli}

Oblikovanje naslovnice Marija Mori}

Ilustracije Niko Barun

Lektor Milovan Tatarin

Korektor Sr|an Boban

Tisak Zelina d.d., Sveti Ivan Zelina, 2007.

ISBN 978-953-14-0067-1

CIP zapis dostupan u ra~unalnom katalogu Nacionalne i

sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebu pod brojem 629505

Sva prava pridr`ana. Ova je knjiga za{ti}ena autorskim pravima i nesmije se ni djelomi~no reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduci-ranje, niti prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji na~in bez pisme-

nog dopu{tenja autora i izdava~a.


SANJA PILI]

[to mi se to doga|a?


[KOLA JE GOTOVA

[kola je zavr{ila. Napokon. Mislila sam da}u izludjeti od testova, ocjena, mamine brige,Petrova dosa|ivanja i u~enja. Zaslu`ujem od-mor. Me|utim, u`as se nastavlja. Putujem namore. Tati. A tata ima novu curu.

Zavidim prijateljici Stefani. Njezina obiteljje skladna – svi ~lanovi su na broju, imaju so-lidna zanimanja, a bake i djedovi klasi~nog sukova. Moja baka Matilda vje`ba jogu i vozi bici-kl po Jarunu, a Stefanina pravi torte i skra}ujesuknje. Stefani je uvijek lijepo odjevena, zna od-govore na sva pitanja, de~ki je vole jer uvijekima ra{~e{ljanu kosu, nosi ogrlice i u stanju tesaslu{ati kad ne{to pri~a{.

Meni na ~elu pi{e kad mi je netko dosadan.Kao da ~ita{ jelovnik:

Petar 20 dosadnih bodovaSusjeda Dinka 40 dosadnih bodovaNastavnica Milena 78 dosadnih bodovaZrinka 35 dosadnih bodovaProdava~ Vinko 25 dosadnih bodova

7


Susjed koji se uvaljuje mami 100 dosadnih bodova

Tatine cure izme|u 70 i100 dosadnih bodova

Nije mi jasno kako je uop}e mogu}e da menetko voli? Iskreno priznajem da mi ve}ina sta-novni{tva zemaljske kugle ide na ìvce. Osimpjeva~a, glumaca u sapunicama i prijateljica na-lazim da je ljudska vrsta uglavnom naporna i za-htjevna.

Mama tvrdi da sam razmaèna jer sam jedi-nica.

Nisam razmaèna, tu se vara. Oko Stefanisvi ska~u, a sa mnom se nabacuju. Slabo mi jeod tog modernog odgoja. Voljela bih da je mamaljubomorna na tatine cure i da baka ogovara ze-ta, ali ni{ta. One su tolerantne.

A tata se pravi vaàn jer je fotograf. êstomu moram pozirati za nekakve umjetni~ke fo-tografije na kojima se jedva prepoznajem, a ontvrdi da su posebne. Voli me upoznavati s fren-dovima:

– Ovo je moja k}erka – kaè, a meni je slabo.Svi se dive pet minuta, a onda zapo~nu razgovoro nogometu, zgodnim curama i vrstama piva.

SANJA PILI} [TO MI SE TO DOGA\A?

8


Tomislav mi je donio knjige s CD-om na en-gleskome. Pisane su po nekoj ameri~koj serijikoju nisam gledala. Na moru namjeravamvje`bati engleski. Tomislav je od djetinjstva mojnajbolji prijatelj. Pomalo je zaljubljen u mene,ali to dobro skriva. Obi~an je i pouzdan. Nikadame nije iznevjerio, ogovarao, prevario. Volim gakao brata, ba{ ga volim. Mogu mu povjeriti sve.Na primjer, da sam biv{oj tatinoj curi Ireni po-slala anonimno pismo sa slovima izrezanima iznovina, a pisalo je: Makni se od Sandija jer }ute skratiti za glavu! Snagatorica.

– Kad putuje{? – upitao me Tomislav. – Za sedam dana. Poludjet }u. Svi jedva

~ekaju da me se rije{e. Baka odlazi na nekakavseminar o jogi. Zaljubljena je u tipa s braduri-nom koji moè saviti noge oko vrata. A mama jeorganizirala girl movie party. To zna~i da }e sedruìti sa svojim babama i i}i redovito u Cine-star. A ja }u se crkavati uz novu tatinu curu.ûla sam da se zove Afrodita. Ubit }u se. Mis-lim da mi je tata priglup. Ho}u li sli~iti mojimroditeljima jednog dana, {to misli{?

– Donekle sigurno – rekao je Tomislav. – Hvala. – Ja ve} sada sli~im na mog tatu. Dosadan

sam kao on. Zubari moraju biti dosadni. A ja

[TO MI SE TO DOGA\A? SANJA PILI}

9


namjeravam biti zubar. I moj djed je bio zubar,to zna{.

– Nisi ti dosadan.– Jesam. I to me uop}e ne smeta. Volim no-

siti ispeglane majice i mrzim kad mi se tenisicezaprljaju.

Leàli smo na krevetu. Buljila sam u strop-nu svjetiljku s crteòm leptira. Tomislav je za-tvorio o~i. Bio je iskren. I prili~no ~udan u toj is-krenosti. Nije se pravio vaàn kao ostali de~ki.Pogledala sam prema njemu – s uredno za~e{lja-nom kosom izgledao je kao da ide na svetupri~est.

– A kad ti putuje{? – Za dva tjedna. U Osijek, baki, a onda na

more. Mo`da sa starcima svratimo do Pore~a.Javit }u ti se.

– Bilo bi fora! – Prili~no je dosadno kad zavr{i {kola. Prvo

samo ~eka{ kraj, a onda ne zna{ {to }e{ sa so-bom. Ja sam ìvi primjer. [to }u kad i ti nesta-ne{ iz mog vidokruga?

– Ne zezaj. Nemoj mi spominjati nastavu.U~enje. Bubanje. Trku na sto metara i maraton.

Mama je pokucala na vrata.– Ho}ete sendvi~e? – Ne, hvala! – viknuli smo u jedan glas.


10


– Mame su dosadna bi}a, ne ~ini li ti se? –upitala sam Tomislava, ali znala sam da gri-je{im. On je svoju mamu volio: objasnio joj jekako funkcionira mobitel, Internet, savjetovaojoj je da promijeni stil odijevanja, a ~esto je snjom izlazio u kazali{te ili i{ao na koncerte. To-mislavova tatu nije zanimalo glumatanje i muzi-ciranje, a mama je htjela biti umjetnica, ali jezavr{ila u banci.

– Mame su posebne – rekao je. – Zna{ dasam i po tome druk~iji od ostalih. Uop}e nisamnarogu{en na svoje roditelje. Zato mi je i te{kona}i dobru klapu. He, he – nasmijao se. Imamoza dru`enje jo{ samo sedam dana!


12


RAZGOVORI RAZNI

Mrzim i}i u prodavaonicu. Kupila sam kruh,mlijeko i ostale sitnice. Krafnu u kojoj gotovo danije bilo pekmeza. @vake za bijele zube. Proda-va~ Vinko raspredao je pri~u o nogometu, Hrva-tskoj i Brazilu.

– Dobro smo igrali, a lopta nije htjela i}i ugol. Zar ne, ìvot je nepravedan?

– Da – potvrdila sam. – @ivot je nepravedan. – Naradio sam se, a tek je deset sati. Blago

tebi, sad moè{ spavati.Kimnuh. Nije mi se razgovaralo, ali Vinko je

bio brbljav kao i uvijek. Poèljela sam pobje}i odsvih, nekamo. Ali kamo?

– Stefani – nazvala sam je. – Pomagaj, mo-ram kupiti badi}. Na|emo se za pola sata.

– Jo{ sam u krevetu. – No, dobro, za sat. – Okej. Na starom mjestu.

– Sve si kupila? – upitala me mama kad samu{la. Odrasli postavljaju nevjerojatno glupa pi-tanja na koja ve} znaju odgovor.

13


– Naravno. – Ne mora{ biti otresita – rekla je. – Nisam otresita. – A kakav je to ton? – Mama, ako si ìv~ana...– Ja uop}e nisam ìv~ana! Ti si stalno zlo-

voljna. Vu~e{ se po stanu kao prebijena ma~ka...– Stefani se jo{ izleàva u krevetu, tek toliko

da zna{... A Meri i Sandra ne ustaju prije podne-va.

– Fino. I to bi trebala biti neka fora! – Samo kaèm, ajde, nemojmo se sva|ati.Mama odmakne lon~i} s ~ajem sa {tednjaka.

Sjedne u stolac s rasklimanim naslonom. – Mislim da mi nedostaje mu{karac – rekne.

– Ne tvoj tata, to ne. Obi~an mu{karac, mo`daku}epazitelj. Ili kakav brat. Netko tko bi ovu sto-licu popravio ili razbio u komadi}e. Ho}u re}i:umorna sam.

– Na|i de~ka – {apnuh prijateljski, znaju}ida bih crkla kad bi na{la nekog bilmeza. Zapra-vo, èljela sam da mi se roditelji ponovno spoje,ali osje}ala sam da je to nemogu}e. Nakon ras-tave uselila sam u tatinu veliku sobu, a to nijeneva`no...

– U mojim godinama – mama je uzdahnula.– S tobom na vratu. A jo{ se nisam odmorila odsvega.


14


– Zar ja smetam? – Ne, sr~eko, ne smeta{. Ti si najljep{e {to

mi se dogodilo. Ali ipak. Zna{ da je sve va`no:kako izgleda{, koje {kole si zavr{ila, ima{ li no-vaca, mobitel, kakva su ti primanja ili posao...Ma, zaboravi {to sam rekla. Sretna sam zbog to-ga {to ìvimo same. Trebam obi~nog majstora.Popravlja~a.

– Dobro. Njega moèmo na}i preko Plavogoglasnika...

– He, he. Ima{ pravo.

Stefani me ~ekala na klupi. Bilo je sto stup-njeva u hladu. Tropska klima. Naopako: do prijedesetak dana nosila sam kaput, a sad sam se ku-pala u vlastitu znoju. Stefani je bila zgodna kao iuvijek. Pravi komad. De~ki bi je pogledavali. âksu je jednom neki ljudi pozvali na probno snima-nje za manekenku. Ali Stefani nije oti{la. Nije seuzbu|ivala oko toga. Razmi{ljala je, oh, pa ne-mam pojma o ~emu je razmi{ljala. Ali uvijek jebila tako smirena, kao da zna {to ho}e.

– Bok, Stefi, idemo prvo u Benetton, tamo}emo se rashladiti. Ba{ si srce. Mrzim sama ku-povati.

Upale smo u Benetton. Odjel s badi}ima bioje na{! Joj, kako mrzim isprobavanje kostima.Grozno. Grudi su mi male pa moram birati po-


15


sebno krojene grudnjake. Svidjeli su mi se kari-rani uzorci, ali Stefani je strogo odmahnula gla-vom.

– Nemoj. Pa nisi vi{e dijete. – Joj, molim te, kakve to veze ima? – Zavr{ila si sedmi razred. Izgleda{ kao dje-

vojka, a ne kao klinka. Roze i ùte pruge! Tko jeto vidio? Uzmi ovaj s cvjetovima, ili crveni, iliàrko naran~asti.

– Ali u njemu }u biti preupadljiva. – [to smeta? – upitala me Stefani. – Ba{ ne

mora{ sli~iti na svoju otka~enu baku koja po svi-jetu hoda s mirisnim {tapi}ima. Sigurno imapleteni kupa}i kostim...

– Ne zezaj. Moja obitelj je ~isto u redu. – Slaèm se – nasmijala se Stefani. – Ali ne-

maju stila.– Oh, ne seri! – uzviknula sam. – Ti uglav-

nom izgleda{ poput Barbie. Kao da je to zabav-no! Uvijek sre|ena. Kako je mogu}e da ti je ko-sa uvijek ~ista? I zubi bijeli, ~ak i kad pojede{makovnja~u – oni sjaje, nigdje ni traga maku...

– Nemam blage veze. Valjda su skliski – na-smijala se. – Ne ljuti se. Samo bih htjela da iza-bere{ dobar badi}.

Upale smo u kabinu. Oh, stra{nog li iskus-tva! Presvla~enje. Ga}e skidam, navla~im kos-


16


tim. Tijesno nam je, neonska rasvjeta sablasnome osvjetljava. Isprobavam grudnjak u oblikutrokuti}a. Stefani ima pravo. Djelujem hipijev-ski. A cicke kao da su se jo{ smanjile. Ni{ta odove kombinacije. Isprobavam crveni badi} sko{aricama, pro{aran {avovima.

– ûj, zar zbilja imam tako kratke noge? –zapitkujem.

– Joj, ne glupari. Kabina je mala, a ti si se za-lijepila za zrcalo. Prou~ava{ se iz avionske per-spektive. A tada su skra}enja prirodna.

Nasmijala sam se. – Ali nos mi se produljio, a imam i lice u ob-

liku tikve.– Prava si tikva – smije se Stefani. Uguravam se u naran~asti badi}. Iz nekog

~udnog razloga u njemu izgledam kao slon. – ûj, ovo je prestra{no. Kupit }u crveni, jel

moè? Nemam vi{e ìvaca. Imam i crveniru~nik. To je izazovna kombinacija. Mo`da osvo-jim nekog Talijana i otputujem u Rim.

– Ha, ha – smije se Stefani. – Mogli bi jo{svratiti u Skandal ili Terra Novu. Ne mora{ ku-piti prvu stvar koja ti se svi|a.

– Ne, radije }emo na neku cugu. Zna{ da ni-sam {minkerica, a ako se jo{ jednom moramskinuti, umrijet }u. @eli{ li da umrem?


18


– Ne – Stefani napu}i usne. – Mogle bismosvratiti u Millenium i pojesti sladoled sa {la-gom.

– Ja }u Colu light– [lag, jagoda, suncobran~i} – nabrajala je...Badi} sam platila 400 kuna. Stari Luciano li-

jepo me odrao! Za te novce mogla sam kupiti~etiri para natika~a u razli~itim bojama i jo{ ktome s raznim ru`icama. Ipak, bila sam zado-voljna. Ja, prirodna plavu{a, modrih o~iju, u cr-venom kostimu. Ne{to poput one, kako se zva-la? Marilyn Monroe. Samo {to su mi noge spo-rtske, pogled prodoran, a kosa skupljena u rep.

Iza{le smo i gotovo do`ivjele toplotni udar.Stefani je zaokrenula u Bogovi}evu. Elegantnose kretala, ve} je odavno savladala hodanje napetama.

Gotovo smo se zabubale u Marka i Petra. Ba-rem ja. Odjeveni u nogometne majice hrvatskereprezentacije, sna`no su gestikulirali. Pao mi jemrak na o~i kad sam ugledala Petra – zadnjihdesetak dana smrtno je zaljubljen u mene. Do-pustila sam mu da me zagrli dok smo bili na{kolskom izletu u Trako{}anu i lutali dvorcem, isad ga se ne mogu rije{iti. Darovao mi je CDFranza Ferdinanda iz ~ista mira, zivka me i {aljeporuke.


19


– Kako nogomet de~ki? – pitala sam tek daispadnem ljubazna.

– Dobro smo igrali, ali nije bilo sre}e... gle-dale ste tekmu?

Stefani i ja kimnule smo glavom.– Aha – potvrdila je Stefani. – Svaka prava

cura treba znati {to je zale|e i korner. – Moja mama se razvela zbog nogometa i pi-

va...– Kad ima slabe ìvce – otpuhne Stefani. – Moèmo li vam praviti dru{tvo? – upita Pe-

tar.– Hm, ba{ i ne! – uzviknuh i pogledah Stefa-

ni ubojitim pogledom. – Moramo pri~ati o èn-skim stvarima.

– A jel? – upita Petar sumnji~avo. – Zar senisi s Tomislavom dosta napri~ala o ènskimstvarima? – ispali ljubomorno. – Taj klin~i} si-gurno nije gledao tekmu.

– Slu~ajno jest, zajedno smo gledali – odgo-vorila sam.

Petar je pocrvenio. I{ao mi je na ìvce. De~kisu nemogu}i. Kad sam malo ljubaznija s njima,misle da sam zacopana u njih, a ukoliko samhladna, ljutiti su i bezobrazni.

– Vidimo se – mahnula je koketno Stefani.Ogrlice oko njezina zgloba {u{tavo su zatitrale.


20


Sjele smo u Millenium i na{ konobar je od-mah dotr~ao. Slatki tip s kozjom bradicom inau{nicom u uhu. Osje}ala sam se dobro.Pro~itala sam horoskop u Chici: Mjesec }e biti is-punjen aktivnostima u kojima }ete postizati zadivlju-ju}e rezultate. (Bit }u nemogu}a kad god tata bu-de u Afroditinu dru{tvu.) Mogli biste otkriti boe-ma u sebi. (Hvala lijepa, ne.) @eljeno srce osvojit}ete taktikom iznena|enja. (Mo`da }u ipak upecatikakvog slatkog Talijana – da se mogu pravitiva`na kad se vratim u Zagreb.)

– O~ajna sam Stefi. Zna{. Sama sebi idem naìvce. Ni{ta me ne zanima. Odjednom sam ubanani, a veselila sam se zavr{etku {kole.

– Ja idem u Graz sutra. Moè{ sa mnom. – U kupovinu? A ne. Uostalom, nemam lo-

ve, ne stiè mi. Nitko se nekako ne trudi okomene. Kad sam bila manja stalno sam ne{to do-bivala. Baka se potpuno zatelebala u tog vegeta-rijanskog Dana, i moè{ li vjerovati, ja sam lju-bomorna. Mo`da je ~ak i mama ljubomorna. Ba-ka ima frajera, a mi kao tu`ne sove...

– Za{to sada toliko razmi{lja{ o de~ku?– Zavr{ila je {kola. Imam vremena. Kad god

imam vremena pomislim kako bih se rado pra-vila va`na s nekim tipom.

Stefani se nasmije.


21


Dvojica prolaznika pogledaju u na{em smje-ru. I lica im se ozare. Stefani im uzvrati osmije-hom. Oh, za{to je ona tako prirodno umiljata?

– Stefi, ti si dama, nema sumnje. – Kako to misli{?– Zna{ li da se tek nakon sedamnaest gene-

racija ra|aju dame? – Ma daj. – Da, mora{ imati neke prili~no fine pretke

kroz niz stolje}a, i onda se rodi, valjda, princezana zrnu gra{ka...

– Hi, hi – nasmijala se Stefani. (Poputan|ela.)

Rastale smo se nakon sladoleda. Tip s koz-jom bradicom uletavao je Stefani pa sam os-je}ala kako gubim tlo pod nogama. Naru~ila samtri kugle sladoleda s preljevom od ~okolade zbogglupog osje}aja da imam predubok glas i preraz-bija~ke kretnje. Ipak sam bila izdanak obiteljikoja nije poznavala pravila, ili ih je barem svakotoliko kr{ila. Hrpetina intelektualaca s umjet-ni~kom `icom koja ih razapinje na ~etiri stranesvijeta. Individualci, totalni individualci nesklo-ni kompromisima. I {to sad?


22


SMS PORUKA

Mama je kod ku}e pogrbljena crtala ilustra-cije za Prvi izbor. To je ~asopis za klince od pr-voga do ~etvrtoga razreda, a moja je mama slika-rica. Da nema bakine mirovine uop}e ne bihznala da postoji trajan izvor prihoda, jer mamaje slobodna umjetnica. Ima lijepe, goleme o~iuokvirene crnom olovkom i sanjarski pogled.Crta najljep{e na svijetu, vrlo realisti~no, a klin-ci oboàvaju njezine crteè. Kad god moji fren-dovi slave ro|endan, zamolim mamu da ih na-slika, jer im je to najljep{i ro|endanski dar.Obi~no ih slika po kakvoj fotografiji iz djetinj-stva, ali ih smjesti u najizmi{ljeniju luckastudje~ju sobu ili u luna-park i sve bude jako, jakoslatko. Tako sam rije{ila pitanje ro|endanskihdarova i vi{e ne moram lutati knjiàrama i raz-mi{ljati trebam li kupiti dnevnik u obliku sr~ekas klju~i}em ili novi Shakirin CD.

– Evo me! – uzviknuh s vrata. – Do{la si, sre}o – mama podigne glavu. Za-

vitlam joj badi}em ispred nosa. – Vidim da seveseli{ ljetovanju.

23


– Mo{ mislit – odgovorih. – Opet }u se mo-rati druìti s nekom tatinom glupa~om.

– Ne govori tako. – Zar ba{ trebam ljetovati u Rovinju? – ûj, prakti~nost je vrlina. Tata ima stan na

moru, a tebi trebaju sunce, D vitamin, odmor idruènje s novim ljudima. A meni treba vrijemeda zavr{im sve narud`be za slikovnice. Nemampojma za{to me izdava~i najvi{e gnjave u ljetnimmjesecima. êkaju da se temperatura digne iz-nad 25 °C. I onda po~inju nazivati. Pet slikovni-ca do po~etka rujna. Je li to normalno?

– Nisi morala pristati. – Hm – oglasi se mama kao da zna neku taj-

nu. Oti{la sam u svoju sobu. Ponovno navukla

badi} i razgledavala se u ogledalu. Mobitel je za-tulio. Onda je zatulio jo{ jednom. Trudila sam sene pojuriti i odmah otvoriti poruku. Odlu~ilasam savladati nestrpljivost, neku pretjeranu bri-gu o tome imam li dovoljno prijateljica i prijate-lja, jesam li traèna i u modi, trebam li biti facaili ne. Stefani je mobitel neprestano zvonio, aona ne bi ~ak ni pogledala tko zove.

Nakon {to sam se pomno promotrila ipro~itala tri stranice »Harryja Pottera« koji mi je,usprkos tome, {to su ga svi hvalili bio smrtno


24


dosadan, nisam vi{e mogla izdràti i pogledalasam poruke. Jedna je bila tatina:

Halo, kad dolazi{, precizno vrijeme, pitaj mamu{to zna~i krajem vikenda? Molim ne u subotu nave~er,tad je utakmica. Pusa.

Druga je bila neznan~eva: Bok, mala. Htio bih te upoznati. Svi|a{ mi se. Ja-

vi se. Ve} dugo te pratim. Ti si super!Ups! Bila sam po~a{}ena. Samopouzdanje

mi je naraslo. Jer upravo sam se raspigala na ta-tinu poruku. Nogomet! Ima li ne{to ljep{e negokad k}i, jedina k}i, predivna i dobra, odli~nau~enica sa zavr{enim prvim stupnjem nje-ma~koga jezika, dolazi u posjet ocu, nakon {to jenije vidio ~etiri mjeseca ili su, ipak, va`niji oz-nojeni klipani {to tr~e po igrali{tu.

Dobro, dobro, pomislila sam, vratit }u ti ve}jednom.

Dolazim u nedjelju! Jo{ javim kad!, odgovorilasam hladno. Nisam dodala nikakav smjehi} ili{aljivu sli~icu.

Evo me, napisala sam neznancu. A tko si ti?De~ko tvog ìvota, stigao je ekspresni odgo-

vor. ôvjek zbilja brzo tipka. Ne znam kaj bi ti na to odgovorila...Kad se vidimo?Ne poznajem te.


25


Nekako moramo po~eti. Sutra? Koliko ima{ godina? 15. Zar je to va`no?Da. Jesmo li se ve} sreli? Znali smo biti u istim dru{tvima. Nismo se upoz-

nali.Zanimljivo. Sutra?Mo`da. Odlu~i se. Gdje?, utipkala sam i odmah me oblio znoj.

Vi{ak slobodnog vremena uvijek djeluje pogub-no. Postajem znati`eljna, izgubljena, nezado-voljna svojim izgledom, paranoi~na ukoliko menitko ne zove i sli~no. Osje}am se osamljeno ijadno. Iako jedva ~ekam odmor od {kole iopu{tanje, ubrzo mi sve to dosadi. Prijateljice serazbje`e, nema vi{e sportskih aktivnosti, ade~ka nemam. Zato je mo`da ovo dobra prilikada utu~em vrijeme. (Mama bi mi sigurno prepo-ru~ila bojanje sobe, generalno ~i{}enje ili kuha-nje ru~ka kao lijek protiv monotonije, ali mameimaju posebna mi{ljenja o svemu.)

Na klupi s lijeve strane ispred ulaza u HNK. U19.

Ajoj! Ovo mora da je neka sprtljana, umjet-ni~ka du{ica s klempavim u{ima, apsolutnim


26


sluhom i smije{nom frizurom, pomislila sam.Zar nije mogao izabrati jednostavnije mjesto?Mo`da je ipak manijak? Ili bi}e s jednim okom?

Dogovoreno napisala sam nakon {to sam zak-lju~ila da se sastajem sa stopostotnim krebilom.Telefonski broj pohranila sam pod nazivom^udovi{te.

Zatim je stigla Tomislavova poruka: [to radi{? Kupila badi}. Izle`avam se. Razmi{ljam o lakira-

nju noktiju na nogama. Samo ih nemoj olakirati u crno. Ho}e{ li da

do|em? Dosa|ujem se. I ja sam onda neka utjeha. Osoba zvana: Utukao

sam vrijeme.Ne seri. Dolazim. Okej.

Ponovno sam oti{la do mame. Djevoj~ica ko-ja hrani golubove u me|uvremenu je dobila cr-venu haljinicu s bijelim to~kama i svijetloplavuvrpcu u kosu.

– Napreduje{ – zaklju~ila sam. – Do}i }e To-mislav.

– Opet. – Ima{ ne{to protiv? – upitah je glume}i oz-

biljnost.


27


– Ne. Samo, svi imate nekog mu{karca, a jatu patim. Nabavit }u psa.

– Ti svoje mu{karce olako ispu{ta{ iz ruku –rekoh gorko.

– Oh, bejbi, kad }e{ prestati cendrati za ta-tom? Na kraju krajeva, za nekoliko dana si kodnjega.

– @eljela bih da ste zajedno. Odvojeno stenezanimljivi, ~ak zastra{uju}i. Htjela bih da stesretan, obi~an par i da nedjeljom putujemo u Sa-mobor. Voljela bih da imate vikendicu s vrtom ida zajedno putujemo na more.

– ^uj, mala! To je gotova pri~a. Tata je djeti-njast i neodgovoran. Voli slobodu. To~ka. Radijesi na|i de~ka. Ili se u Rovinju upi{i na te~aj ro-njenja. Nemoj me zezati. I ovako mi je te{ko. TE [ K O, razumije{ li?

Mama je ustala. Bila je uzrujana. Kosa skup-ljena u rep rasula joj se po ramenima, a gumicapala na pod.

– Moram zaraditi lovu srce, jel ti jasno? Toda mi soli{ pamet u ovome stanu dok klimatskiure|aj radi, a voda te~e kroz cijevi – netko moraplatiti. Sorry. Nisam sigurna da mogu ra~unatina tvog oca. Kad god mu se izjalovi kakav posao,ode u kladionicu... Kao da je tamo rje{enje...Uostalom, makni mi se s o~iju.


28


Oh, mama je bila ljutita. Pogrije{ila sam,znala sam da sam pogrije{ila, ali stajala sam usobi kao tuka i {utjela. I tako sam stajala minu-tu, dvije, a onda iza{la.

Mobitel je javio da je stigla nova poruka.^udovi{te je napisalo:

Veselim se {to }emo se kona~no upoznati.Legla sam na krevet i po~ela ~ekati Tomisla-

va. Trebam li mu ispri~ati o svom novom SMSprijatelju ili je pametnije {utjeti?

Odlu~ila sam ne re}i ni rije~. Imati tajnu.


29


SANJA PILIĆ rođena

je 1954. godine u Splitu.

Osnovnu školu i Školu primijenjene

umjetnosti završila je u Zagrebu.

Objavila je knjige: Ah, ludnica (1986), Tjeskoba

šutnje (1990), Ženske pjesme (2000., 2001),

Faktor uspjeha (2002, 2003), O mamama

sve najbolje (1990, 1992, 2005, 2007, 2009),

Nemam vremena (1994, 2003, 2006, 2007),

Mrvice iz dnevnog boravka (1995, 2003, 2005,

2006, 2007), E, baš mi nije žao (1998, 2005,

2007, 2009), Zafrkancije, zezancije, smijancije i

ludancije (2001, 2003), Sasvim sam popubertetio

(2002, 2007, 2008, 2009), Različitosti, od

vrijeđanja do umorstva – priču Leti, Marta, leti,

(2003), Hoću i ja (2004, 2007, 2008), Znala sam

da moram izabrati drugačiji život (2003, 2004),

Ljubavi različite, pjesme razne (2005), Jesam

li se zaljubila? (2006, 2007, 2008), Što mi se to

događa? (2007, 2008, 2009), Zar baš moram

u školu? (2008, 2009) te slikovnice: Vidiš da

se moram zabavljati (1999), Znatiželjna koka

(2000), Zaljubljeni medo (2000), Jupi, došao

je Sveti Nikola (2003), Princeza (2004), Djed

Mraz darove nosi (2005, 2007), Stigao je brat

(2006), Priča o vučiću Grgi (2005, 2007).

Sanja Pilić dobila je drugu nagradu Večernjeg

lista za kratku priču 1981. godine, drugu nagradu

za radioigru O kome se to radi Radio-Študenta

i revije Literatura 1990. (Slovenija), nagradu

Grigor Vitez za knjigu O mamama sve najbolje

(1990), nagradu Ivana Brlić- Mažuranić za knjigu

Mrvice iz dnevnog boravka (1995) i za knjigu

Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije

(2001) i ponovno nagradu Grigor Vitez za knjigu

Sasvim sam popubertetio (2002), te nagradu

Mato Lovrak za roman Što mi se to događa

(2007). Roman Jesam li se zaljubila uvršten

je na časnu listu IBBY-ja za 2008. godinu.

Živi i radi u Zagrebu kao samostalna umjetnica.

SANJA PILIĆ

Što mi se to o mi sedogađa?

Sanj

a Pili

ćŠt

o mi s

e to d

ogađ

a?

Što mi se to događa?Što mi se to događa?

Jesam li se zaljubila

od iste autorice:

ISBN 978-953-14-0067-159,00 kn

Š

NagradaMato Lovrak

za najbolju knjigu za mlade

3. izdanje

Sto mi se to dogadja.indd 1 13.1.2009 12:43:20

Što mi se to gogađa?

Documents