09/20101

studentski mj esecni magazin - elektronsko izdanj e / broj 2

09/20102

Šumarski fakultet www.sfbl.org

Filozofski fakultet www.ffbl.edu.rs

Fakultet fizičkog vaspitanja www.ffvis.net

Tehnološki fakultet www.tfbl.org

www.rf-pd.org

PMFwww.pmfbl.org

Pravni fakultetwww.pravobl.com

Poljoprivredni fakultetwww.agrofabl.org

Medicinski fakultetwww.mf-bl.org/sr-SP-Cyrl/default.aspx

Mašinski fakultetwww.masinskibl.rs.ba

ETFwww.etfbl.net

Arhitektonsko gradjevinski fakultetwww.agfbl.org

Akademija umjetnostiwww.aubl.org

Ekonomski fakultetwww.efbl.org

Site Univerzitetawww.unibl.rs.sr

Web adrese fakulteta

09/20102

09/20103

Završio se muzički festival Exit. U sred ispitnih rokova, kako to da organizatori o tome nisu vodili racuna. Hmmm. Ali, naši studenti izdramčili još neku paru od roditelja, i glavom bez obzira – otišli!

Na ogromnom prostoru zatvorili su ( iz provjerenih izvora znamo) ljude željne iživljavanja, eksperimentisanja, nar-komane, tabletomane, i ostale devijacije društva u znoju ,ekstaziju i prašini, dali im još stimulansa, divlje muzike, koja, naučno potvrđeno, izaziva agresivno ponašanje. Čudno je li? Žene u kavezima, tijela puna droge, alko-hola, dim od marihuane, cigareta i nekakvih aparata, ko-

jima je jedini posao da prave dim, na sve strane, buka od koje se (dokazano) oštećuju sluh, srednje uho, centar za ravnotežu i centralni nervni sistem, grmi do iznemoglosti. Narednih 360 dana Srbija se bori sa tim istim ljudima i „ želi da smanji stopu kriminala, nasilja, narkomanije, alko-holizma, bludničenja, apatije,.... Da ih ta četiri festivalska dana ne friziraju, pa puste među narod, šta bi policija ra-dila ostatak godine?Naša resorna Ministarstva imaju nemalo drugačiju filo-zofiju. Ljeto 2009. bilo je ludo. Desetine, stotine, hiljada maraka izdvojeno je od novca svih nas poreskih obveznika da bi se doveo neki Leni Kravic, Lepa Brena, Simpl majnds i njima slični no smoking orkestri.

Slike naših najboljih umjetnika stoje na tavanu, biblioteke zjape prazne, o recitovanju niko i ne sanja, (nedavno je jedna studentkinja od 23 godine rekla da bi stalno išla u pozorište da je znala da je tako smiješno) kipari, grnčari, režiseri dokumentaraca, perkusionisti, pjevači šlagera, violinisti, modelari, odavno su digli sidro odavde i otišli tamo gdje ih cijene. Dotle u “našoj avliji” neki britanski interpretator najprijemćljivijeg vida umjetnosti vrišti na mikrofon, a mi, puni kompleska jer ne živimo u urbanoj Evropi, konzumiramo tu jeftinoću. “Put jor hends ap in di er”. I onda status “Extra, vrh vrhova je bilo na na Leni-jevom (koncertu). Fejsbuk prepun slika, a pet minuta prije koncerta pita on nju: -Znaš li neku njihovu pjesmu. - Čiju?-Pa od tih “Lenija Kravica”. -To je čovjek, ne bend. Znam neke, ne mnogo... - Ja ne znam, nema veze pjevaću uz tebe. Digresija- zamislite siromašnu porodicu. Roditelji, sin i ćerka. Navlače kraj s krajem, više su gladni nego siti, računi zatrpavaju, krediti kolju... Jedva uspjevaju da žive. I onda majka odluči da svaki dan ima savršenu frizuru i frizira se kod samoprozvanog precijenjenog her stajlera.Mama, nije bitno šta će selo reći za tvoju natapiranu fensi frizuru, bitno je da ti djeca imaju osnovne uslove za život.

Biljana Matijević Glavni urednik SR

ZNATE LI PJESME OD ONE GRUPE “LENI KRAVICA”?

stud

ents

ka.re

publ

ika@

hotm

ail.c

om

051

300

192

UVO

DN

IK09/2010

3

09/20104

STR

IP

Ninoslav Kovačević rođen je 15.03.1988. godine u Sanskom Mostu. Student je treće godine Akademije likovnih umjetnosti u Banjoj Luci u klasi profesora Zorana Banovića, na smjeru grafika. Do sada je izlagao na više kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu, a imao je i jednu samostalnu. U novijim radovima, pored klasičnih likovnih izraza, bazira se na konceptualnu um-jetnost i druge medije kao što su video, instalacije, fotografi-ja itd. U slobodno vrijeme bavi se stripom i karikaturama. Na-kon završenih studija namjerava upisati postdiplomske studije, takođe u oblasti grafike. Ove go-dine imao je samostalnu izložbu, a od kolektivnih, izložbu velike grafike grafičkog kolektiva, koja je održana u Beogradu. Ovaj talen-tovani mladi umjetnik odvojio je dio svog vremena i sve ljubitelje stripa obradovao jednom temom u kojoj će se, vjerujemo, velika većina studenata pronaći. Mi mu se zahvaljujemo, želimo puno us-pjeha u daljem radu i potajno se nadamo saradnji u budućnosti!

09/20105

Dovoljno puta ponovljena laz postaje istina

Upoznajte oca propagande, Jozefa Gebelsa

Svi smo čuli za propa-gandu, otprilike znamo

šta znači, ali je to i dalje apstraktan pojam koji kao da nas ne dotiče.

Ponekad neko i us-pije prepoznati poruke što nam svakodnevno

mozak temeljito i nep-rimjetno ispiraju, pa ih

okarakteriše riječima “... sve je to propaganda”.

DA

LI S

TE Z

NA

LI09/2010

5

09/20106

„Propaganda je za demokratiju ono što je nasilje za ter-orizam“ kaže najpoznatiji kritički mislilac savremenog doba - Noam Čomski. Ovaj je čovjek za nas bitan jer je dobar dio svoga života posvetio, između ostalog, sagle-davanju uticaja medijske propagande na populaciju. On medije dijeli na dvije osnovne grupe – elitne medije čija je osnovna karakteristika to što imaju sredstva – mnogo više sredstava nego ostali, pa stoga određuju okvir unutar kojeg oni ostali, manje snažni mediji, funkcionišu i rade. Te ostale on naziva masovnim medijima – oni širokim ma-sama distribuiraju informacije koje se nalaze unutar pre-thodno navedenog okvira i na taj način, u najmanju ruku, usmjeravaju njihovo ponašanje i djelovanje. Pa s obzirom da smo i mi neka-kav medij, a ne pronalazimo se ni u jednoj ni u drugoj grupi, možda bi mogli malo da iskoračimo iz tog okvira i pokušamo naše studente pokrenuti na razmišljanje. Da sami probaju shvatiti kako stvari stoje.

Definicija na sveznajućoj Wikipediji otprilike glasi ovako - propaganda je namjerni i sistematski pokušaj oblikovanja percepcije i manipu-lisanja spoznajom i ponašanjem masa u cilju izazivanja reagovanja koje je u interesu propagatora. To je skup posebnih tehnika komu-nikacije u cilju masovnog uticaja, ili sugestije, kroz manipulaciju simbolima i psihologijom mase i pojedinca. A mi ćemo studenti na sve to: „Sistematski, percep-cija, spoznaja, manipulacija, sim-boli, psihologija mase,... o čemu oni to? Šta me briga za masu i manipulaciju. Dosta mi je više tih čudnih riječi koje stalno gledam u knjigama, pa ako nije za šesticu, ja bih ovaj put da preskočim diskusiju.“ I tako odagnamo te kompleksne misli od sebe, pa se brzo vratimo u stanje mirovanja, baš tamo gdje su nas i htjeli. A ako niste znali, etimološki, riječ „student“ potiče od latinske riječi studēre što bi značilo težiti ka nečemu, interesovati se za nešto. Možda je nekad davno, zaista i bilo tako. Pa hajde da u ime tih starih dana, barem raskrstimo sa pojmom, a možda nekad kasnije uspijemo prepoznati i koji primjer u praksi prije nego što nas ubace u mašinu za ispiranje i uključe centrifugu da iscijede i ono malo zdravog razuma što nam je ostalo.

Manipulacija od kad je svijeta i vijeka

Kao aktivnost, propaganda je stara otprilike koliko i čovječanstvo. Sve antičke civilizacije razvijale su tehnike manipulisanja svojim stanovništvom, a prenošenjem kroz naraštaje, ove tehnike stalno su usavršavane. Stoga današnja situacija baš i ne iznenađuje i bilo je dovoljno vremena da se „ispiranje mozgova“ na najrazličitije načine toliko usavrši da je postalo neprikosnovenim alatom onih na vrhu.

Za izraz „propaganda“ smatra se da je prvi put upotre-bljen od strane Katoličke crkve 1622. godine, kada je

papa Grgur XV osnovao „Svetu kongregaciju za širenje vjere“ (ili na latinskom - Sacra congrega-tio de propaganda fide). Od kon-gregacije i od njene misije izveden je današnji pojam propaganda, ali sve do pojave nacionalističkih propagandnih kampanja u Prvom svjetskom ratu pojam nije upotre-bljavan u negativnoj konotaciji. Prva je jednu takvu kampanju pokrenula Velika Britanija. Znajući da će izgubiti rat sa Njemačkom ukoliko ne pridobiju SAD, Britanci osnivaju Ministarstvo informacija, koje je veoma uspješno usmjerilo na Ameriku negativnu propagan-du protiv Njemaca, uključujući je u rat. U SAD-u je, kao posledica toga, stvoren Odbor za javne in-formacije, tzv. Krilov odbor čiji je zadatak bio pokrenuti narod u rat

izazivajući svojevrsnu rodoljubnu histeriju. Misija je bila uspješno ispunjena, a saveznici na kraju dobili rat. Sam je Hitler smatrao da je Njemačka Prvi svjetski rat prvenstve-no izgubila upravo zbog nedovoljno snažne propagande, i stoga se pobrinuo da tako ne bude kasnije, u Drugom svjetskom ratu. Njegovo najmoćnije oružje bio je gospo-din Gebels.

Gospodin „Propaganda“ lično

Najzapamćenija propaganda Drugog svjetskog rata, možda i najuticajnija ikad u istoriji, bila je propaganda na čelu sa doktorom Paulom Jozefom Gebelsom. On je postavio temelje onome što prestavlja savremenu manip-ulaciju masama.

DA

LI S

TE Z

NA

LI

09/20106

09/20107

Gebels je bio je ministar javne zabave i propagande u Hitlerovoj Njemačkoj i njegov najbliži saradnik. Hitler ga je izuzetno cijenio, što je pokazao imenovavši ga u testa-mentu za svog naslednika.

Odrastao je u katoličkoj porodici te je pohađao katoličke škole, a na fakultetu ga je podučavao, između ostalih, profesor Friedrich Gundolf, inače jevrej koji je bio poznat i kao učenik samog Getea. Kao posledicu teške bolesti u djetinjstvu, Gebels je zadobio trajne povrede u obliku unakaženog stopala, ali je on odbijao da to prizna, tvrdeći da mu je stopalo unakaženo kao posledica ranjavanja. Na-kon što je odbranio doktorat u oblasti literature i filozofije 1921. godine, počeo je da radi kao novinar, a takođe se oprobao i kao pisac ali bez značajnijeg uspjeha. Nacional socijalističkoj partiji pristupa 1922. godine. U početku je bio protivnik Hitlera, podržavajući lijevu orjentaciju braće Štraser, pa je na konferenciji u Hanoveru 1926. godine, čak predložio izbacivanje iz Nacional socijalističke partije “malograđanina“ Adolfa Hitlera, kako ga je tada nazvao. Međutim, ubrzo nakon toga, prelazi na Hitlerovu stranu.

Postoje kontroverze u vezi sa Gebelsovom ulogom u nacističkoj Njemačkoj, ali ono što je sigurno jeste da je on bio taj koji je ustanovio kult „firera“ kao spasioca Nemačke što je donijelo Hitleru konačnu pobjedu na izborima 1932. godine. Takođe je jedan od inicijatora „Kristalne noći“ 1938. i deportacije Jevreja iz Berlina, što su događaji koji su označili početak Holokausta. A sam je nekada bio učenik Jevreja i stasavao na idejama Marksa.Koliko je vjerovao u ono što je radio, pokazuje i način na koji su on i njegova porodica skončali. Po uzoru na Hit-lera, Jozef i njegova žena Magda sprovode monstruozan

zločin. Najprije je Magda uspavala, pa otrovala svojih šestoro djece cijanidom, a potom su i ona i njen muž ubijeni po svom naređenju od strane nacističkih oficira. Prema svjedočenjima preživjele bolničarke, kada su je pitali zašto ubija svoju djecu, Magda je odgovorila da život njene djece u svjetu bez firera ne bi imao smisla. Danas se moć propagande koja se sprovodi putem medija može osjetiti na svakom koraku. Informacije koje dobija-mo ne utiču na našu realnost, već je oblikuju. Šta jedemo, šta pijemo, kako se oblačimo i šta mislimo – na sve to presudan uticaj imaju informacije koje dobijamo iz oko-line. Reklamiranje proizvoda, političke kampanje, modne piste, selektivne informacije u dnevniku, emisije na radiju i televiziji, knjige koje čitamo,... Sve se bira i ništa nije slučajno, a istina – šta je istina? Ono što vam kažu da jeste.

Gebels se smatra osnivačem savremenih metoda propa-gande, a sama suština njegovog djelovanja nalazi se u njegovoj najpoznatijoj rečenici “Dovoljno puta ponovljena laž postaje istina.“ On je, zajedno sa Ministarstvom ja-vne zabave i propagande na čijem se čelu nalazio, bio taj koji je ubijedio Njemce da krenu u rat, a kada su 1943. godine počeli da gube, u svom najpoznatijem govoru u Palati sportova pozvao je na „totalni rat“ u kojem je od svojih sunarodnjaka tražio najveće žrtve, koje je na kraju i dobio. Zbog njega su za Berlin ratovala i djeca od dva-naest godina. Ali njegove ideje su, uprkos razornoj moći koju posjeduju (ili možda upravo zbog nje), prepoznate i zaživjele su u savremenom svijetu možda snažnije nego ikada prije.

Šest i po decenija kasnije vode se „totalni“ ratovi, „to-talne“ političke ili marketinške kampanje i definitivno se „totalno“ manipuliše svješću naroda. Gebels je smatrao da „država ima apsolutno pravo nadzora nad formiranjem javnog mnijenja“. Politika koja se vodi na svim nivoima, kako unutar, tako i van granica naše zemlje, izgleda bez pogovora slijedi njegove riječi. Možda je, u vezi sa pre-thodnim, još zanimljivija njegova misao da „intelektualna aktivnost predstavlja opasnost za izgradnju karaktera“. Kada razmotrite prethodnu rečenicu, sva nastojanja onih na vrhu da nas spriječe da razmišljamo poprimaju kra-jnje pozitivnu konotaciju. Njihovi razlozi postaju potpuno opravdani – jer oni samo nastoje da zaštite naš karakter. Nije valjda da želite da ga dovedete u pitanje kakvom in-telektualnom aktivnošću?!

Milana Damjenić

09/20107

09/20108

Još jedan ispit zrelosti je iza nas – treći, četvrti,... ko još broji? Eh, kada smo kod zrelosti i usput svjetske ekonomske krize, neki su od avanture odustali prije nego što je i počela. Razlog, naravno, lova. Haljina – 100 KM, torba – 20 KM, cipele - 50 KM, šminka – 20 - 30 KM, frizura – 30 KM, pozivnica – 50 KM, suma sumarum 300 KM, za one najskromnije. Skupo nas košta taj ispit zrelosti, ali donosimo odluku da još samo jednom posegnemo u džepove naših roditelja, uz obećanje da je to posljednji put – mada, ko zna? Nakon što nabavismo sve sa prethodnog spiska, gl-amuroznog izgleda, zaputismo se put parka „Petar Kočić“ da svima znatiželjnima pokažemo koliko lijepi možemo biti – toliko da ni sami nismo mogli vjero-vati nakon godina neprospavanih noći i tamnih kolu-tova oko očiju spremajući ispite.

Nakon defilea poznatom putanjom od parka do ho-tela „Bosna“, parada počinje uz taktove pjesama Vlade Georgijeva, dok komešanje oko stolova sa postavljenom zakuskom ukazuje na to koliko su puni stomaci presudni za dobar provod. I dok pršut lagano nestaje, flaše se prazne, a narodnjaci sve više uzimaju maha, sve je manje onih na stolicama i u štiklama. Muzika je vješto odabrana, ponešto za svačiji ukus, osim ukoliko ste okorjeli metalac, a i u tom slučaju teško ste mogli ostati ravnodušni na pijane kolege i činjenicu da nema više predavanja.

Do druge doze dopinga hranljivim supstancama nis-mo došli baš lako. Tanjire su večerom sa švedskog stola napunili samo oni najuporniji, koji su bili sprem-ni stajati u redu i po dobrih dvadeset minuta, a o desertu da i ne govorimo, jer mnogi nisu znali ni da je postojao. Zamislite samo stotinu ljudi u redu za hranu! Sudeći po tempu kojim su se tanjiri praznili,

studenti su sa krajnjim nestrpljenjem očekivali nas-tavak večeri. A u nastavku, još mnogo dobre muzike, prljavih tabana i ponekog bezuspješnog pokušaja penjanja na stolice koji bi čuvari reda momentalno sprečavali.

A na kraju, kao šlag na tortu (koju mi, baj d vej, nismo vidjeli), uslijedile su karaoke, jedinstvena pri-lika našim kolegama za ostvarenje snova iz djetin-jstva. Alkohol je učinio svoje, pa smo, možda na našu sreću, ostali uskraćeni za kompletne tekstove pjesama i uživali u ponavljanju jednih te istih re-frena. Svaki refren pjevali su svim srcem za svoje kolege, pa smo im lako oprostili varijacije pjevačkog umjeća zbog kojih smo ponekad imali malih prob-lema da prepoznamo o kojoj se pjesmi radi.

Svi su se složili da je najveći propust organizatora bio rani završetak večeri, tako da smo u 2h laga-no napustili kristalnu dvoranu. Naravno, nekima je to bio tek početak, jer su lumpovanje nastavili u nekom od lokalnih kafića sve do kasnih večernjih ili pak, ranih jutarnjih časova. Oni slabe kondicije su se teturajući zaputili kućama, gdje su ih očekivale prijeko potrebne topla voda i, po mogućnosti, gruba četka za skidanje tvrdokornih naslaga sa stopala.

Eto, položismo, sve sa desetkom i taj ispit zrelosti, iako većinu nas očekuju još dani, sedmice, mjeseci, pa čak i godine, mukotrpnog rada i druženja sa pro-fesorima. Nakon svog tog „glamura“, pred nama su ponovo neprospavane noći i još malo strpljenja do diplome.

Milana Damjenić Sanja Jeftenić

APS

OLV

ENTS

KO

VEČ

E DZEPOVI MOZDA PRAZNI, ALI PROVOD – PUN POGODAK

09/20108

09/20109

09/20109

09/201010

STUDENTI I POSAO

09/201011

pravnih i fizičkih lica koji nemaju karakter radnog odnosa. A to su privremeni, povremeni poslovi, sezonski poslovi i poslovi zam-jene odsutnog radnika. „Trenutno nam Zakon o radu sužava djelat-nost. Radi se o činjenici da se na poslovima koji su u Kolektivnom ugovoru poslodavca sistemati-zovani kao privremeni i povreme-ni poslovi ne može raditi više od 60 dana u toku jedne kalendar-ske godine dok rad na sezonskim poslovima nije toliko ograničen“, ističe direktor omladinske zadru-ge „KAB“, Ivo Turkeš. Osnovna cijena je 5 KM na sat, a najčešće angažman traje 4 – 5 sati dnev-no, što nas dovodi do dnevnice od nekih 20 – 25 KM. Za poslove koji traju duže, kao što su na primjer sezonski poslovi, cijena se dogovara sa poslodavcem a i satnica u tim slučajevima bude manja.

Kada se radi o poslovima koje studenti mogu da obavljaju preko omladinskih zadruga, to su poslovi u poljoprivredi koji su sezonskog karaktera, kao što su prerada voća, povrća, sakupljan-je šumskih plodova, zatim, tu su poslovi po raznim institucijama, promoterski poslovi itd. „Najviše poslova nekada je bilo na ut-ovaru i istovaru. Automatizaci-jom obavljanja ovih poslova, njihov broj se poprilično smanjio tako da su sada dosta rijetki, iako se još uvijek pojavljuju. Poslove na građevini još uvijek ne radi-mo, jer su to opasni poslovi i ne želimo svoje članove da šaljemo na takve poslove. Sve u svemu,

TEM

A B

RO

JA

poslova je sada u odnosu na pe-riod prije rata neuporedivo man-je.“, ističe Turkeš. Za muškarce se izgleda može naći više posla, dok je za djevojke dosta manje poslova. One, na primjer, obav-ljaju promoterske poslove ili po-slove na preradi voća i povrća jer su dosta spretnije i pažljivije. „Što se tiče naših članova, znalo je biti jako zanimljivih slučajeva. Na primjer, jednom je došla djevojka koja je bila sportista. Kada smo joj rekli da trenutno nemamo posla za nju jer smo tada imali samo poslove kopanja, ona je bez imalo dvoumljenja tražila da je angažujemo na obavljanju tog posla.“, ispričao nam je Turkeš. Veoma dobar primjer toga da se ni djevojke ne plaše teškog fizičkog posla, zar ne?

S obzirom da članovi omladin-skih zadruga mogu da budu studenti, ali nisu isključivo oni, pitali smo u postojećim omla-dinskim zadrugama da li u Ban-joj Luci postoje zadruge koje se bave obezbjeđivanjem poslova isključivo studentima. Odgovor je bio odričan. „Dolazili su neki studenti kod nas da se raspitaju na koji način mogu da osnuju studentsku zadrugu. Mi smo im pomogli sve ono što smo mogli. Objasnili smo im šta trebaju da urade, na koji način funkcioniše zadrugarstvo, jer obaveza je postojećih zadruga je da drugima koji žele da uđu u sistem zadru-garstva pruže svu neophodnu pomoć. Ali poslije toga nam se nisu javili.“, kažu nadležni u om-ladinskoj zadruzi „KAB“.

Iako je traganje za studentskim poslovima avantura koja rijet-ko ima sretan završetak, nemo-jte da se obeshrabrite. Postoje određene opcije koje su vam na raspolaganju i koje vam mogu olakšati potragu. Jedna od njih jesu i omladinske zadruge. Na području Banja Luke trenutno postoje dvije takve zadruge – „KAB“ i „SOS“. U ovom broju smo u razgovoru sa nadležnima u zadrugama za vas saznali šta su ustvari omladinske zadru-ge, kako su one organizovane i kako funkcionišu, te na koji vam način mogu pomoći da dođete do zaposlenja.

Omladinske i studentske zadruge se u Republici Srpskoj organizuju po teritorijalnom principu. U skladu sa veličinom grada određuje se i broj zadruga. Tako Banja Luka i Bjeljina imaju trenutno po dvije omladinske zadruge, dok u drugim gradovima postoji po jedna zadruga. Svaka zadruga posluje na teritoriji grada u kome se nalazi i ne bi trebala da konkuriše za obavljanje poslo-va kod poslodavaca koji se nalaze van njene teritorije. Sve zadruge iz Republike Srpske organizovane su u Savez studentskih i omladinskih zadruga. Taj savez se finansira iz članskog doprinosa zadruge, 1% na neto zaradu zadrugara, i iz tih sredstava se izdvaja za projekte pomoći zadrugama i razvoju zadru-garstva u Republici Srpskoj.

Djelatnost zadruge određena je Za-konom o omladinskim i students-kim zadrugama kao organizova-no obavljanje poslova za potrebe

09/201012

TEM

A B

RO

JA

im otežava i način oporezivanja. Zadruge su kao institucije dodat-no oporezovane, što ih dovodi u nezavidan položaj, jer su skuplji u odnosu na tržište pa poslodavci nemaju interesa da ih angažuju i stoga često pribjegavaju drugim načinima zapošljavanja potreb-nih radnika. „Ono što je važno istaći i jeste da je obavljanje poslova preko zadruga, kako i sam Zakon kaže, organizovano, što znači da se na taj način po-slovi uvode u legalne tokove, sva plaćanja obavljaju se preko žiro-računa, bezgotovinski i sman-juje se obim sive ekonomije. U tome je prednost organizovanog obavljanja poslova za državu.“, naglašava direktor omladinske zadruge „SOS“, Mile Erceg.

Saradnja sa državom i drugim studentskim i omladinskim organizaci-jama

U obje omladinske zadruge ističu kako su u poslednje vrijeme us-postavili bolje i korektnije odnose da Ministarstvom rada, Mini-starstvom finansija i Poreskom upravom. Trenutno se radi na izmjeni Zakona o omladinskim i studentskim zadrugama, u toku su i izmjene Zakona o radu, i dru-gih zakona koji regulišu oblast studentskog angažovanja. Jedna od najvećih promjena trebala bi ići u pravcu toga da se rad koji se obavlja preko studentskih zadru-ga njenim članovima računa kao dio staža, s obzirom da se plaća penziono i invalidsko osiguranje, a onima koji obavljaju poslove to se nigdje ne evidentira. Naravno, veoma je upitno kada će se šta od navedenog uspjeti realizo-vati, jer kao što znamo Narodna skupština je završila svoj man-dat, tako da do novog saziva sve ostaje u fazi planova, priprema i kojekakvih razmatranja.

Ipak, postoji nada da će u dogled-no vrijeme oblast zadrugarstva u Republici Srpskoj biti adekvatno uređena, na što ukazuje i posto-janje međunarodne konvencije o razvoju zadrugarstva, pa država na svom putu ka Evropskoj uniji mora da reguliše i tu oblast na adekvatan način. U omladinskim zadrugama predlažu da rješenje bude slično onome u Srbiji - ne-zaposlena lica koja su na birou

Osnovni problem koji se javlja pri osnivanju omladinske ili studentske zadruge jeste zakonska regulativa koja reguliše oblast zadrugarstva, a koja je relativno komplikovana. Pored Zakona o omladinskim i studentskim zadrugama, iz 1996. godine (a koji je istovjetan on-ome koji je 1988. godine donijet u bivšoj državi, što ukazuje na nje-govu prilagođenost savremenim potrebama), tu su i zakoni koji regulišu fiskalnu, odnosno poresku oblast, a sa druge strane, tu su i zakoni koji regulišu radni odnos. „Sve to na prvi pogled izgleda lij-epo – odete, osnujete zadrugu, ra-dite, pokupite novac za svoj rad,... Problem je prije svega u tome što zadruga mora da ima zaposlen određeni broj profesionalnih lica. Svaka zadruga ima svoje organe i ona bez profesionalaca teško može da funkcioniše. Zadruga mora da ima odgovorno lice koje je zastu-pa, a nijedan student ne može biti u profesionalnom radnom odnosu. Takođe, potrebno je osoblje kako bi se pronašli poslovi. Smartam da bi studentska zadruga ovde trebala imati određenu prednost, a Vlada i naročito Ministarstvo za porodicu, omladinu i sport treba da stimulišu ovaj vid rada. Ali, i kada bi pronašli posao, potrebno je sve uredno administrativno završiti. Sve te poslove treba ubaciti u le-galne finansijske tokove. Kao što vidite procedura nije jednostav-na.“, objašnjava Turkeš.

Pored zastarjele zakonske regula-tive koja direktno reguliše oblast djelovanja omladinskih zadruga, rad

09/201013

Malo radikalniji ugao posmatranja...

(Ne)formalna grupa građana “Oštra nula” iz Banje Luke, koja ima za cilj osvještavanje građana o njihovim osnovnim lljudskim pravima, organizirala je akciju “Šta je mjerilo: par-tijska knjižica ili fakultetska di-ploma”. Akcija je bila zakazana na dan polaganja prijemnog ispita na Univerzitetima u RS-u, na platou ispred Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci,

Aktivisti su crnom bojom prefarbali kopije državnih fakultetskih diploma, a diploma privatnih fakulteta ružičastom bojom.

“Ovim performansom želimo ukazati da nam diploma ne daje

svijetlu budućnost, odnosno šansu za rad i da je izgleda je-dina opcija da bi se našao posao da si iz određene političke par-tije. Isto tako želimo istaći da veću šansu za zaposljenje imaju studenti s privatnog fakulteta, gdje je većina njih već u rad-nom odnosu, a studiraju radi višeg stepena, tj. za veću platu, koja je zakonom zagarantova-na za visoku stručnu spremu”, rekao nam je Dejan Cocić iz “Oštre nule”.

“Oštra nula” napominje i da su 6.193 visokoobrazovane mlade osobe bez posla, a da čak njih 2.700 nema ni dana radnog iskustva, dok se ove godine na fakultete u RS upisuje 6.667 brucoša.

Milana Damjenić

mogu da rade neograničeno, s tim što plaćaju pune poreze i dopri-nose i to im se sve uračunava u staž. Studenti i đaci su vrlo malo oporezovani i stoga su u povoljni-joj poziciji zbog nižih cijena rada za poslodavce, ali im se rad zato ne računa u staž. Tako poslodavci rado uzimaju studente za obavljanje kraćih poslova jer su i cijene manje zbog smanjenih nameta.

Problemi, dakle postoje na svakoj strani. Zakoni i ostali propisi nisu u skladu sa potrebama privrede, jer su zastarjeli i spremni za ve-like izmjene. Omladinske zadruge, otprilike isto kao i Zakon kojim su regulisane, sve više zaostaju za vremenom u kome treba da opsta-nu, a dobra ilustracija je i činjenica da nijedna zadruga, niti Savez nemaju svoju internet stranicu. Takođe, saradnja između zadruga i ostalih studentskih i omladin-skih organizacija nije na zavidnom nivou. „Mi smo prije imali bolju saradnju. Onda je to nekako sve stalo. Šta je razlog, ne znam. Ali oni se nama ne obraćaju, mi se nji-ma ne obraćamo, zato što nemamo potrebe iz jednostavnog razloga što smo mi samostalna, neprofitna organizacija.“, kaže nam Erceg. Pa ni studenti nisu svijetla tačka u svemu ovome - “Nezaposleni ljudi koji traže da obavljaju sezonske poslove dolaze kod nas ujutro u osam sati, dok studenti dolaze u jedan popodne. I to nešto govori.“, mišljenje je Turkeša. Sve u svemu, puno posla za sve, i prije nego što uopšte dođemo do posla.

09/201014

različitih pića u kafićima i klubovima kako u Banjoj Luci, tako i u okolnim gradovima i kaže da zaradi pristojnu novčanu sumu s kojom može da podmiri mjesečne troškove studiranja. Ovaj vid zarade praktikuje veliki broj studenata radeći promocije različitih proizvoda ug-lavnom u kafićima, klubovima i tržnim centrima. Stu-denti se bave ovim poslom, jer ne oduzima mnogo vre-mena, obavlja se najčešće vikendom, a zaradom mogu da plate stanarinu, režije i ostale troškove.Muškarcima studentima je malo teže doći do zarade, ali oslanjajući se na snalažljivost, može se doći do nekih novčanih sredstava.

Studenti koji raspolažu određenim znanjem daju privatne instrukcije iz različitih oblasti, a najtraženiji su studenti sa izvanrednim informatičkim znanjem, a tu su i sezonski poslovi, kao što je rad u ugostiteljstvu i sl.Činjenica je da je studentski život skup i nimalo lak,pa se studenti moraju snalaziti kako znaju i umiju da prežive. Iako je određenom broju studenata dovoljan novac koji ima daju roditelji za studentske troškove, nekim baš i nije, pa moraju da obavljaju različite vrste poslova da bi sebi obezbjedili novčana sredstva neophodna za preživljavanje.

Jedan od gorućih problema s kojim se susreću studenti jeste kako preživjeti mjesec, izmiriti troškove, a pri tom ne ostati „švorc“.Veliki, tj. najveći broj studenata nije iz Banja Luke, dol-azi iz drugih gradova da studiraju, a ako ne spadaju u onu grupu koja boravi u studentskom domu , onda imaju problem.

Student mora plaćati stanarinu, režije, troškove stu-diranja, naučnog materijala, a sve to naravno mnogo košta.Studenti se uglavnom oslanjaju na novčana sredstva koja im šalju roditelji,ali to nažalost velikom broju studenata nije dovoljno, pa traže dodatne iz-vore novčanih sredstava, uglavnom radeći honorarne poslove, dok nekolicina uspije doći do stalnog radnog odnosa.

Većina studenata se odlučuje na posao zbog sticanja novca koji im omogućuje pristojan život, a pri tom stiču i određene radne navike.

Bojana Injac, student Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci jedan je od mnogobrojnih studenata koji se odlučuju na ovaj korak. Bojana radi kao promoter

Kako studenti dolaze do novca u toku studiranja?TE

MA

BR

OJA

09/201015

RA

ZM

JEN

A S

TU

DE

NA

TA

Kud koji mili moji? Mi, studenti, rijetko gdje da idemo! U prošlom broju pokušali smo da saznamo koji je najlakši način započinjanja studija u Rusiji, pa se nadamo da smo vam bar malo pomogli i po-kazali da za rijetke srećnike (koji žele studirati u inostranstvu) ipak postoji svjetlo na kraju tunela! U ovom broju pokušaćemo na isti način da vam pred-stavimo mogućnosti studiranja i odlaska u zemlju izlazećeg sunca.

09/201016

Naši student su po pravilu zainteresovani, kako za razmjenu tako i za odlazak na studije u inostranstvo! Većina ih odlazi sa ciljem da ostanu, dok su rijetki oni koji idu da bi dobili što bolje obrazovanje, a sa nam-jerom da se vrate kako bi bar malo popravili sumornu nam situaciju!

I ovaj put odgovore na pitanja u vezi sa mogućnosti odlaska na studije u Japan prvo smo potražili smo od “glavnih i odgovornih”, a to su Rektorat našeg Univer-ziteta kao i Ambasada Japana u Sarajevu. U razgovoru sa prorektorkom za međunarodne odnose Valerijom Šaulom saznali smo da su u protekle dvije godine pot-pisana dva ugovora o saradnji. Oba ugovora potpisana su nakon posjete delegacije iz Japana Univerzitetu u Banjoj Luci u oktobru 2008. godine, a u delegaciji su bili rektor Univerziteta Meidži (Meiji) iz Tokija i njegov saradnik za međunarodnu saradnju. Na inicijativu ja-panskog univerziteta, naš univerzitet potpisao je 2009. godine sa Univerzitetom Meidži (Meiji) iz Tokija prvo Memorandum o razumijevanju, a onda i Sporazum o saradnji.

Prema podacima koji se mogu na prikupiti na našim fakultetima, koji su do integrisanja univerziteta mogli individualno da sklapaju ugovore o saradnji, Prirodno-matematički fakultet ima potpisan Sporazum o aka-demskoj razmjeni i saradnji sa Univerzitetom iz Cukube (Tsukuba) iz 2007. godine. Što se tiče realizacije ugovo-ra sa Univerzitetom Meidži, on tek treba da se realizuje, tj. da se obezbijede sredstva, te dogovore konkretni oblici saradnje u budućnosti. Naš univerzitet je poz-vao partnere iz Japana na međunarodnu konferenciju o provođenju Bolonjskog procesa, koju je povodom Dana Univerziteta organizovana u novembru 2009. godine, a njihovi studenti pozvani su na studentski naučni skup «Studenti u susret nauci». Ali, iz kabineta rektora Uni-verziteta Meidži (gospodin Hiromi Naja), saopšteno je da nije bilo finansijskih mogućnosti da njihovi pred-stavnici dođu na pomenute manifestacije.

Naši profesori sa Prirodno-matematičkog, Arhitektonsko-građevinskog, Mašinskog, Ekonomskog fakulteta bo-ravili na usavršavanju u Japanu, posredstvom programa stipendiranja koje nudi Vlada Japana, ali za sada ne postoji nikakav ugovor o studentskoj razmjeni sa Ja-panom. „Japanski sistem visokoškolskih institucija veo-ma kvalitetan, kako javni, tako i privatni sektor. Kadrovi školovani na univerzitetima u Japanu učestvuju u raz-voju industrije, odnosno cjelokupne privrede u Japanu,

a imajući u vidu položaj Japana u svjetskoj privredi i razmjeni, ne treba sumnjati da je to veoma kvalitetno obrazovan kadar. Osim toga, Japan kao bogata država može da priušti razne mogućnosti usavršavanja njegov-ih kadrova širom svijeta, koji onda primjenjuju stečena znanja u svojoj državi. Takođe, Japan može da stimuliše dolazak kadrova iz drugih država svijeta koji pružaju svoje usluge i znanje, te se angažuju i na japanskim uni-verzitetima, što ih čini još atraktivnijim.“, ističe Šaula.

Nesumnjivo je da bi prednosti intenziviranja saradnje bile velike. Naravno, na tom putu treba stvarati potrebne uslove, posebno finansijske jer su troškovi odlaska i bo-ravka u državi takvog standarda visoki za naše prilike. Neophodno je, prije svega, podsticati domaće kadrove da se prijave na konkurse za stipendiranje koje nudi ja-panska vlada (kod nas putem ambasade Japana u Bosni i Hercegovini).

Kako nas prvenstveno zanima kakve mogućnosti imaju studenti Univerziteta u Banjoj Luci, u Ambasadi Japa-na u Sarajevu pokušali smo da dođemo do podataka o saradnji sa našim univerzitetom, te smo dobili infor-maciju da Ambasada ne može odgovoriti na ta pitanja, jer odnosi su uspostavljeni na državnom nivou i nikada

RA

ZMJE

NA

STU

DEN

ATA

09/201016

09/201017

se ne pravi podjela među entitetima. Podaci koje smo dobili od njih, kao što su i sami naglasili, odnose se na cijelu BiH jer se tako tretiraju studenti koji dobijaju stipendije – zato uvijek biraju one koje smatraju da su te godine najbolji, bez obzira odakle tačno dolaze. U e-mailu koji je iz Ambasade Japana u Sarajevu stigao na našu adresu stoji da je Vlada Japana počela sa davan-jem stipendija studentima iz Bosne i Hercegovine od-mah po zavrsetku rata – tačnije 1997. godine. Od tada, svake godine se šalju dva ili tri studenta na studij u Japan. Na taj način dolazi do jačanja veza između dvije zemlje i poboljšavanja bilateralnih odnosa. Posljednjih nekoliko godina, ponuda MEXT stipendija se proširila na još tri programa za dodiplomce tako da se nadaju da će

u budućnosti i još mlađe generacije imati mogućnost studiranja u Japanu.

U Ambasadi ističu da su dosadašnja iskustva sa sti-pendijama zaista pozitivna. “Svake godine šaljemo dva, a nekada i tri postdiplomca na studij u Japan i zaista, svi su bili (ili i dalje jesu) veoma uspješni u Japanu. Uvijek biramo jako dobre i sposobne studente koji su veoma vrijedni i cijene pomoć Vlade Japana i niko od njih nije neuspješno završio svoj program. Čak suprotno - ili su

nastavili svoje školovanje u Japanu, neki su tamo našli svoju buduću karijeru, a oni koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu su isto tako uspješni u svojim karijerama. Neki od njih su ostali u akademskom svijetu te predaju na raznim univerzitetima ili su zaposleni u jako dobrim BiH firmama kao npr. BH Telecom ili Bosnalijek. Ove go-dine imali smo i nešto više aplikanata nego prošle godine i nadamo se da će se trend povećanja nastaviti, mada su i dalje neki studenti pomalo preplašeni apliciranja prvenstveno zbog udaljenosti od BiH ali i jezika kojeg ne poznaju. Ipak, zbog uspješnosti bivših i sadašnjih stipendista, moramo napomenuti da se zaista ničega ne trebaju bojati i da ne oklijevaju da se prijave na konkurs.”, ističe Jelena Hadžiosmanović iz Odjela za kul-turu i PR u Ambasadi Japana u BiH.

Iz Ambasade ističu da dvoje ili troje studenata iz BiH ide svake godine u Japan po programu za studente istrazivače. “Iskreno se nadamo da svjetska ekonomska kriza neće uticati na ove stipendije i da će se tradicija nastaviti, ako ne u većem broju onda barem da se održi na postojećem. Što se tiče fakulteta, oni se biraju uz našu pomoć tek po izboru stipendista i uglavnom Vla-da Japana preferira državne univerzitete, mada i oni privatni nisu isključeni. Imali smo zaista stipendiste koji su pohađali univerzitete u različitim gradovima, bavili se različitim poljima i na raznoraznim fakulteti-ma - od onih u samom Tokiju do manjih gradova, od studenata umjetnosti, arhitekture, preko prirodnih nau-ka tako su sve mogućnosti pred studentima”, poručuje Hadžiosmanovićeva.

Pored četiri programa stipendiranja Vlade Japana za cije-li dodiplomski ili postdiplomski studij, BH građanima se nude i stipendije japanske vlade za nastavno osoblje te stipendija za intelektualnu razmjenu Japanske fondacije. Ovaj program nudi naučnicima, istraživačima (sa izuzet-kom dodiplomaca i diplomaca), novinarima i profesion-alcima, u dobi do 45 godina koji se bave istraživačkim aktivnostima u poljima prirodnih ili društvenih nauka ili imaju praktično iskustvo u istraživanju, medijima ili neprofitnim organizacijama, priliku da rade istraživanje u Japanu u trajanju odjednog do dva mjeseca. To je jedini oblik kraćeg boravka u Japanu koji se nudi preko Ambasade Japana, a kraće razmjene u toku studija se, nažalost i dalje ne nude.

Sve informacije o programima stipendiranja - kako Vlade Japana tako i Japanske fondacije mogu se naci na web stranici Ambasade Japana u BiH:

09/201017

09/201018

http://www.bosnia.emb-japan.go.jp

Tamo se nalaze detaljne informacije o uslovima sti-pendiranja, kao i sve aplikacije u elektronskoj formi ili dodatna dokumentacija koja je potrebna tokom aplici-ranja. Važno je istaći da konkursi za svaki od programa budu aktuelni jednom godišnje pa treba obratiti pažnju i na rokove za apliciranje.

Memoari jednog studenta iz Japana (Ryo Natsuaki)

Da ni kod nas nije tako loše svjedoči iskustvo jednog japanskog studenta koji je u Banjoj Luci boravio dva mjeseca preko NVO Udruženja za međunarodnu razm-jenu studenata radi stručne prakse IAESTE Bosne i Her-cegovine. Evo šta nam je Ryo ispričao o svom boravku u Banjoj Luci. Kako smo čuli toliko je zavolio Banja Luku i ove prostore da nije imao želju da nas napusti!

“Prvi utisak koji sam stekao o Banjoj Luci bio je da je to “obični”, ali topao Evropski grad”.

Prije nego što sam dobio ponudu za praksu od Grada Banja Luke, nisam imao pojma o tome da u Bosni i Her-cegovini postoje dvije države. Rečeno mi je da je Banja Luka glavni grad Republike Srpske, ali to je ujedno bila i jedina informacija koju sam dobio kada sam napuštao Japan.

Kakvi ljudi žive tamo? Kakvi se jezici govore? Kako piše u mom vodiču, u ovoj zemlji postoje tri različita jezika! Kako grad izgleda? Koji je moj posao? U IAESTE-i su mi samo rekli da ću raditi u informacionom centru u Upravi grada.

Sve mi je bilo nepoznato, tako da mi je poprilično laknu-lo kada sam vidio da su ljudi u Banjoj Luci ljubazni, a da je sam grad dosta razvijen. Takođe sam upoznao mnogo studenata na praksi iz drugih zemalja. Svi smo živjeli u “Samačkom hotelu”, kuhali, opijali se i zabavljali za-jedno.

Studenti iz Banja Luke ponašali su se prema meni veo-ma prijateljski i mnogo su mi pomogli – prevodili su mi, vikendom me vodili u turističke obilaske grada i pokazali mi kakav ukus imaju pivo i rakija. Ne mogu zamisliti kako bih preživio da nije bilo njih. Posao koji sam obavljao u gradskoj Upravi odnosio se na programiranje. Bio sam iznenađen saznanjem da isti gradski službenici obavljaju sve poslove. Sa druge strane, u Japanu je uobičajeno da postoji razdvajan-je dužnosti, tako da službenici ne mogu da kreiraju i kontrolišu programe na kojiima rade.

Ono što sam naučio je da je veoma važno posjedovati taj “uradi sam” duh. Istovremeno, ljudi tamo nikada ne zaboravljaju da popiju svoju kafu svaki dan. “Ne zabo-ravi da uživaš” takođe je jedna važna stvar koju sam imao priliku naučiti.

U Banjoj Luci sam radio osam sedmica. Svaki vikend išao sam na kratko putovanje po Bosni i Hercegovini. Studenti su me vodili u Gornji Šeher, Beograd i Sara-jevo. Takođe sam išao u Zagreb, Plitvice, Mostar, Du-brovnik, Uzice i na Zlatibor. Svako od tih mjesta je je-dinstveno i prelijepo. BiH i ostale jugoslovenske zemlje veoma su neobične za Japance. Ali svjestan sam toga da je na svijetu toliko mnogo različitih ljudi sa jedinst-venim kulturama i običajima.”

RA

ZMJE

NA

STU

DEN

ATA

RA

ZMJE

NA

STU

DEN

ATA

09/201018

09/201019

Ali i mi ćemo u Japan (nadamo se…)

Stefan Milićević student je druge godine na Filološkom fakultetu u Banjoj Luci na odsjeku Engleski jezik i književnost. Naš kolega odlučio je da svoje želje, razmišljanja, ali i velike nade koje polaže u stipendiju MEXT podijeli sa nama. Nadamo se da će našim ko-legama bar malo pomoći da se ukoliko imaju želju da studiraju u Japanu da se lakše odluče na taj korak i bar pokušaju da apliciraju za stipendiju!

“Mnogi su me pitali “Zasto baš Japan?”. To uobičajno rade sa čuđenjem, dignutim obrvama i pokojim misteri-oznim smješkom. “Daleko je.” rekli bi, ili “To je sasvim drugačija kultura.”. Naravno svega sam toga svjestan i dok za mnoge to izgleda zastrašujuće meni to više liči na izazov i šansu za nova iskustva. Ljubitelj sam put-ovanja i izučavanja raznih kultura i smatram da je MEXT stipendija odlična prilika za sve mlade ljude koji imaju želju za usavršavanjem.

Ja sam naime, ljubitelj japanske istorije i kulture, a njihovo kulturno naslijeđe je obilno. Zemlja izlazećeg sunca nama zapadnjacima možda izgleda čudno. Nara-vno kao istočnjačka i pri tome ostrvska nacija imaju

poseban mentalitet: distantna uljudnost, izraziti radni moral i striktnu socialnu hijerarhiju. Mada ako zagleda-mo malo dublje, rijetko koja zemlja je tako slojevita i kompleksna kao Japan. Iako se nalazi među najna-prednijim zemljama gdje je život vrtoglavo brz i dalje se poštuju tradicije iz davnih vremena. Japan je zem-lja gdje se moderno susreće sa drevnim i napredak sa tradicijom. Uzmimo naprimjer okrug Harajuku u Tokyju, okupljalište ljubitelja ekscentrične mode, gdje sve odiše nekim neobičnim modnim detaljima, a u istom gradu, u okrugu Shibuya nalazi se hram koji potice iz Meiji ere.

Svima su nam poznati kabuki, sumo hrvači, sushi i druge kulturološke pojedinosti Japana ali ipak smatram da se jedna takva kultura mora doživjeti. Pored toga, Japanski univerziteti se ubrajaju među najbolje u svi-jetu (Tokyo se nalazi među top 100 univerziteta prema istraživanjima novinara Timesa). Zbog svega toga, top-lo preporučujem MEXT stipendije japanske vlade. Uložio sam tri godine u izučavanje njihovog jezika i nadam se da ce mi to pomoći pri mojoj aplikaciji za stipendiju. Svima koji se odluče da apliciraju za sljedeću godinu želim mnogo sreće ili što bi Japanci rekli “ganbatte ku-dasai”.

Stefan Milićević

U nadi da smo vas i ovaj put

malo obradovali izborom desti-

nacije (pogotovo ljubitelje Jap-

ana, a znamo da ih ima mnogo :)

… pozdravljamo vas do sledećeg

broja! Ako imate pitanja, želja,

čestitki ili možda pozdrava

pišite nam na adresu students-

ka.republika@hotmail.com ili

nas pronađite ma fejsbuku pod

imenom “Elektronske novine

Studentska Republika”.

Mirjana Damjenić

09/201019

09/201020

SR-Pored navedenih fakulteta, saznajemo da se interesuješ i za pravo, da li je to istina?STEVAN -Da, razmišljam i o upisu Pravnog fakulteta, ali to još nije sigurno. Ako budem u mogućnosti i ako uspijem uskladiti obaveze na drugim fakultetima, zašto ne?

SR- Da li možeš napraviti poređenje između tvog života u Nevesinju i ovde u Banjoj Luci?STEVAN -Sad je sve ok, jer je proces adaptacije prošao. U Banjoj Luci takođe studira par mojih jako dobrih prijatelja iz Nevesinja, tako da nema neke velike razlike.Odem kući kad sam u mogućnosti i kad

mi obaveze dozvoljavaju, ali ovde mi je super. Sas-tavio sam stare prijatelje iz rodnog grada i nove koje sam stekao ovdje, tako da nema nikakvih problema.

SR- Kako uspiješ uskladiti faks broj 1 i faks broj 2, obaveze i svoj privatni život?STEVAN -Stvar je u tome da treba samo rasporediti i organizovati vrijeme .Stignem i ići na predavanja, učiti u čitaonici, a naravno otići i na kafu sa prijatelji-ma, izaći i dobro se provesti. Što se mene tiče, život u domu je puno zanimljiviji od privatnog stanovanja.

SR-Za kraj razgovora, kakvi su ti planovi za budućnost, gdje se vidiš nakon završetka studi-ja?STEVAN -Kao što sam rekao, nakon treće godine, plan je otići u Italiju i steći međunarodno znanje koje bi primjenjivao ovde u svojoj zemlji. Nemam namjeru nakon master studija ostati u inostranstvu, jer mislim da stečeno znanje mnogo bolje mogu primjeniti ovde.

Profesor engleskog jezika na Fakultetu političkih nauka i Filološkom fakultetu Dijana Tica, kao i većina ima hvali našeg Ste-vana. „Vrijedan student, uvijek na vrijeme ispunjava svoje obaveze, redovno dolazi na časove i uvijek želi da nauči nešto novo“.S obzi-rom da studira na dva fakulteta,profesorica zaključuje da je Stevan jako ambiciozan, svestran, da ima dosta potencijala i da zna kako da organizuje svoje aktivnosti. Pored kvaliteta koje Stevan posjeduje kao student, on je uvijek dobro raspoložen, pristojan i, kako profe-sorica zaključuje „omiljen u društvu i uvijek spreman da pomogne drugima“.Ove riječi profesorice Dijane Tice potvrđuje i činjenica da je Stevan u svom rodnom gradu aktivan u organizaciji mladih, kao i u Banjoj Luci, jer je prethodne godine bio član Naučno-nastavnog vijeća Uni-verziteta u Banjoj Luci.

Sanja Jeftenić

Student druge godine Fakulteta političkih nauka, na odsjeku za politikologiju pokazao je najbolje rezultate, ima izvanre-dan prosjek ocjena, a pored političkih nauka,studira i srpski i italijanski jezik na Filološkom fakulteta gdje takođe postiže izvanredne rezultate. Respect!

Dragan Rakić i Boris Drobić, Stevanovi prijatelji i kolege sa Političkih nauka,t akođe studenti za primjer, za njega imaju samo riječi hvale. Dragan, kao Stevanov cimer, kaže da je sa njim jako dobro dijeliti sobu, jer je on veći dio dana odsutan zbog obaveza na oba fakulte-ta (smijeh). Uglavnom, pronašli su se odmah na početku studija, imaju zajednička interesovanja i postali su jako dobri prijatelji. Stevanovi prijatelji smatraju da je on stu-dent za primjer i da je trud osnovna vrlina koja ga karakteriše.

Razgovarali samo sa Stevanom o njegovim životnim planovima,adaptaciji u studentskom domu i kako us-pijeva da uskladi obaveze na fakultetima,druženje sa prijateljima i djevojkom i odlazak kući u Nevesinje. Možemo reći da je Stevan svojevrstan primjer „Wun-der kinda“...

SR- Šta je bio cilj napuštanja rodnog Nevesinja i dolaska u Banja Luku, je li ovdje onakav život kakav si želio?STEVAN- Jeste, ovo je ono što sam želio. Kao i većina srednjoškolaca želio sam da upišem fakultet.Fakultet političkih nauka mi se činio kao pravo rješenje, jer jako volim društvene nauke i opredjelio sam se za ovaj fakultet. Moja prva želja je bila da upišem političke nauke u Beogradu, međutim nije mi pošlo za rukom. Onda sam došao u Banja Luku i uspio sam ostvariti dio mojih želja.

SR-Kakav je bio sistem adaptacije u studentski dom?STEVAN- Odlična! Odmah sam stekao par drugova, počeli smo da se družimo i sada smo jako dobri prijatelji. Život u domu je dobar, jer omogućuje mnogobrojna poznanstva, u velikom broju i prijateljstva. Student je u mogućnosti da učestvuje u velikom broju aktivnosti, a velika prednost je i blizina fakulteta, samo par koraka i tu si.

SR- Pored Političkih nauka, studiraš i srpski i italijanski jezik, šta je bio povod za upis drugog fakulteta?STEVAN -Imam želju,s vjestan mana koje naš obrazovni sistem ima. Želim otići u Italiju nakon treće godine i tamo završiti master studije iz međunarodnih odnosa, a znanje italijanskog jezika će mi u tome, nadam se, jako pomoći.

ISTA

KN

UTI

STU

DEN

TI

Stevan Salatić je prim-jer upornog i istrajnog studenta i nadamo se da će naše institucije imati sluha za Stevana i sve studente koje poka-zuju ovako izvanredne rezultate i omogućiti im podsticaj i usavršavanje kako bi mogli da svo-jim znanjem omogućuju razvoj i prosperitet naše zemlje, jer na mladima svijet ostaje.

Banjalucko studentsko pozoristeSTEVAN SALATIC

09/201021

Banjalucko studentsko pozoriste

JEDNA POTPUNO ZDRAVA PRICA

09/201022

Nakon pauze od 8 godina, Banjalučko studentsko pozorište je uspješno počelo svoju 34. sezonu, 3. marta ove godine, na sceni Doma omladine u Banjoj Luci, predstavom „Life“ u režiji Aleksandra Pejakovića. Za samo 5 mjeseci, izvedeno je 8 premijernih predstava: studentska komedija „Sutra je ispit“, „Klasni neprijatelj“, monodrama „Točak“, „Crknuta vinska mušica“, nektar komedija „Audijencija“, monoko-medija Milorada Telebaka „Govorimo srpski“ i rock and roll mjuzikl „The Rocky Horror Show“, predstave koje su imale i po nekoliko repriza i na koje je publika odlično reago-vala. Na veliku posjećenost njihovih predstava svakako utiče i simbolična cijena karata od 2KM, ali se u redovima zaljubljenika pozorišne umjetnosti, ni jedna loša riječ nije

mogla čuti o radu ovih mladih ljudi. „Oni su fenomenalni, oduševljeni smo, gledao sam i reprizu...“ – komentari su isti posle svake predstave.

Ovo pozorište sreće se sa mnogim problemima, prije sve-ga onih finansijske prirode. Preseljenje u podrum u Gos-podskoj ulici, prostor koji je grad Banja Luka namijenio Studentskom pozorištu, i koji je u pravom smislu riječi betonski podrum, bez struje, scene i osnovnih uslova za izvođenje, nije ih spriječio u daljem radu. Dok publika sjedi na plastičnim stolicama, a scenu osvjetljava jedna sijalica, ili pak svijeće, glumci sa ogromnim entuzijazmom igraju ispod svake cijene jer je ono što ih tu drži, prije svega,

Od svog osnivanja Banjalučko studentsko pozorište obogaćuje pozorišnu scenu grada na Vrbasu. Prva predstava pod nazivom „Molim partiju da me primi u svoje redove“ izvedena je 1977. godine na pozorišnoj sceni današnjeg Banskog dvora. Do sada su izvedene 42 premi-jerne predstave, i kroz Studentsko pozorište je za sve ove godine prošlo preko sto glumaca od kojih su većina danas profesionalni glumci, reditelji, novinari: Radenka Ševa, Goran Jokić, Ljiljana Čekić, Nebojša Zubović, Nebojša Šurlan, Dragan Banjac, Aleksandar Pejaković, Predrag

Ćurković, Sanda Desnica, Zlatko Lukić i dr.

Osnovano je sa ciljem da afirmiše mlade glumce, a tu mis-iju uspješno sprovodi i danas. Njegov sastav je raznolik: čine ga profesionalni glumci, sadašnji studenti Akademije umjetnosti, članovi Studentskog pozorišta primljeni na au-diciji, među kojima ima i srednjoškolaca, članovi plesnog kluba „Gemma“... Umjetnički direktor ovog pozorišta tre-nutno je glumac i dramaturg Goran Jokić, dok sa glum-cima rade Dragan Banjac i pozorišni reditelj Aleksandar Pejaković.

PO

ZO

RIŠ

TE

09/201023

ogromna ljubav prema glumi. U takvim (ne)uslovima skoro je nemoguće da izvođenje predstava protekne u najboljem redu, pa se dešava i da pada dio scenografije, preskaču songovi, glumci se presvlače na sceni...

„Održavanje predstava u ovakvim uslovima ne bi bilo moguće bez pomoći institucija kao što su Narodno pozorište RS, Dječije pozorište...koji nam izlaze u susret u vidu tehničke podrške“, ističe producent u Studentskom pozorištu, Milan Leper. Leper je rekao i da su Vlada Repub-like Srpske i ministar Kasipović upoznati sa njihovim radom i obećali su pomoć, tako da bi prostor uskoro trebao biti u potpunosti sređen.

Mlada i od skoro diplomirana glumica, Marijana Živanović, član je Studentskog pozorišta od aprila i u njemu je do sada odigrala dvije uloge, u predstavama “Klasni neprijatelj” i “The Rocky Horror Show”. U julu ove godine je diplomirala na Akademiji umjetnosti, na odsjeku za glumu, sa pred-stavom “Sama sam večeras”. Ona smatra da ovo pozorište predstavlja odskočnu dasku za sve mlade glumce studente glume, kao i priliku da zaigraju na sceni jer na Akademiji ne postoji ista. “Neuslovi u pozorištu, igranje bez honorara…sve nam je to nebitno, koliko je bitno da zaživi taj prostor za buduće generacije. Najvažnija stvar za jednog mladog glumca je da dobije priliku zaigrati u nekoj predstavi, a upravo to nam omogućuje Studentsko pozorište”, dodaje

Marijana. Njeni planovi u vezi sa glumačkom karijerom jesu upisivanje magistarskog studija na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu kao i skori na rad na još jednom mjuziklu.

Najmlađi član, sedamnaestogodišnja gimnazijalka, Jele-na Stojaković, do sada je odigrala dvije uloge u ovom pozorištu: ulogu Ane u predstavi “Life” i sluge u “The Rocky Horror Show”. “Veliko mi je zadovoljstvo što imam priliku da sarađujem sa velikim glumačkim imenima kao što je Duško Mazalica, kojeg smatram jednim od naših najboljih glumaca”, istakla je Jelena. Ponosna je što radi sa svim tim kreativnim i ambicioznim ljudima sa kojima će nastaviti saradnju i u budućnosti, ali ističe da joj je sada primarna

stvar upis na Akadamiju umjetnosti jer je gluma njena ve-lika ljubav i u budućnosti se vidi samo u tome.Mnoge generacije su odrasle uz Banjalučko Studentsko pozorište, mnogi poznati glumci su stasavali igrajući na nji-hovim daskama, kao što su se i godinama razvijala mnoga prijateljstva među njegovim članovima. Bitno je istaći da ovi fenomenalni ljudi najbolje rade timski, da ne mogu jed-ni bez drugih i da sve što rade, rade iz ljubavi prema glumi i pozorištu i sa ciljem da se razvije pozorišni i kulturni život među mladim ljudima u Banjoj Luci.

Sanja Jeftenić

09/201024

IJA

DE

Pravnijada, Ohrid 07.-13.05.2010.

TAMO GDJE VJECNO SUNCE SJA!!!

Tek su dva dana prošla otkad smo se vratili sa Primatijade, koja se održavala u Budvi (vi to naravno znate, jer nas redovno čitate), a već nas čeka nova avantura. Pravnijada, Ohridsko jezero! Ne-naspavani i umorni, ali raspoloženi za još pet nezaboravnih dana, žurimo na okupljan-je ispred Studentskog doma.

Oko 14 časova svi smo na broju, polako se smještamo u autobuse. Jedan bus je predviđen za studen-te nižih godina, dok je u drugom (dvospratnom) uglavnom treća (apsolvenata nema mnogo, oni kroz nekoliko dana idu na pravu ekskurziju). Stvara se konfuzija, mnogi ne znaju u koji da idu. Tako je i sa nama. Dok smo izašli iz pogrešnog busa i ostavili stvari u pravi, većina studenata je već zau-zela mjesto i nestrpljivo čekala po-lazak. Uvidjevši da ulazimo među zadnjima, mislili smo da nam ne gine neko loše mjesto na početku busa! Ali, naprotiv. Slobodno mjes-to bilo je samo na drugom spratu, na „sećiji“! Našem čuđenju, ali i zadovoljstvu nije bilo kraja. Možda

09/201025

Pravnijada, Ohrid 07.-13.05.2010.

TAMO GDJE VJECNO SUNCE SJA!!!

klinački zvuči, ali i danas smatramo „sećiju“ za najgotivnije mjesto, gdje ne može svako da sjedi.

Nakon prebrojavanja, dijele se majice sa natpisom ovogodišnje „jade“ i lagano krećemo. Dok jedni obavještavaju roditelje o našem polasku, drugi ot-varaju piće rezervisano za put. Oni koji su sa „za-grijavanjem“ počeli par sati prije polaska, vidno su raspoloženiji od ostalih. Počinje pjesma i zezanje. Društvo za svaku pohvalu! Pošto smo imali samo par srednjoškolskih poznanstava, mislili smo da će nam trebati vremena da se uklopimo sa ostalim. Napro-tiv. Svi su se ponašali kao da već godinama zajedno studiramo i putujemo na slične ekskurzije. Jedan od organizatora se potrudio da zadovolji različite muzičke ukuse, te narezao tri cd-a, sa techno house, ex yu rock i narodnom muzikom (naravno, posebno mjesto zauzimaju mega hitovi „Eto što sam vruć“ i „Belaj boy“).

Prvi cd nismo ni preslušali do kraja i već prelazi-mo na narodnjake (ne prevrćite očima, popilo se, znamo da ih i vi slušate u tim situacijama). Iako je većina izbjegavala pivo, te se častila žestokim alkoholom, problemi sa wc-om su, izgleda, bili neizbježni. Četrdesetak minuta nakon ulaska u Hrvatsku, šofer staje u blizini benzinske pumpe i najavljuje pauzu. U nastavku putovanja postaje još zanimljivije. Na scenu stupa svima omiljena gitara. Zbog onih na prvom spratu, cd-ovi nastavljaju da se vrte, ali znatno smanjeni, dok na drugom počinje fešta. Okupljeni na kraju busa, svi zajedno pjevamo svima znane pjesme i nastavljamo sa cuganjem. Ni pauze ne prekidaju pjesmu, gitara se iznosi napolje i nastavlja da svira.

09/201026

IJA

DE Vrijeme brzo prolazi. Iza ponoći proslavljamo dva

rođendana, uveliko putujemo po Srbiji i pjesmom borimo protiv sna. Ali, u zoru ipak posustajemo i sklapamo oči. I pored toga što smo izmore-ni od puta, mnogi ne spavaju. Neki iz razloga što se ne mogu namjestiti na sjedištima, a neki zbog beskonačnog ponavljanja istih petnaestak pjesama. Na makedonskoj granici ostajemo bez jednog člana. Momka sa isteklim pasošem i slomljenom ličnom kartom vraćaju kući. Nakon još nekoliko sati vožnje, šoferovog gubljenja po ohridskim putevima, te jednočasovnog stajanja u istom gradu, svi su jedva čekali da se smjeste i napokon istuširaju. Pričekavši drugi bus, krećemo u Strugu, gradić u kojem ćemo biti smješteni (nekih 15-ak km od centra Ohrida).

Smještanje u sobeU pola 11, nakon dvadeset sati putovanja, stižemo u Strugu, i izlazimo ispred hotela „Eurotel“ u kome ćemo biti smješteni. Nažalost, kao što to obično biva, usljedilo je višečasovno čekanje, prije ulaska u sobe. Ostavivši stvari u autobusu, izašli smo is-pred i primijetili da kolege iz drugog mirno sjede i ne izlaze. Kasnije smo čuli da je neko polomio šiber i sjedište, pa im je šofer držao predavanje i tražio da se javi krivac.

Čekanje ispred hotela

Ispred hotela su i studenti iz drugih gradova. Pravni-ci ex-yu na jednom mjestu. Naši se razdvajaju. Jed-ni počinju sa opijanjem, drugi sa izviđanjem terena oko hotela, a neki odlaze na spavanjac u autobus. Mi smo se odlučili za treću opciju. Mjesta u busu je bilo mnogo. Mogli smo se razbaciti preko četiri sjedala i napo-kon odspavati kako treba. Na naše iznenađenje, pored onih što spavaju, njih par je ponijelo knjige i učilo dok se čekao smještaj. U pola tri nas bude. Sobe su slobodne. Uzimamo stvari i ulazimo u hotel. Smještaj je odličan! Soba je prostrana, velika, bal-kon takođe, kupatilo u dobrom stanju, imamo čak jedan dio koji je neki pokušaj kuhinje (šank, sudop-era, šporet....). Bez problema se nas šest smjestilo u trokrevetnu sobu. Preko puta nas ih je bilo devet, pa vi vidite. Nekima sobe i nisu bile po volji, ali vjerujte nam, u kakvim se sve hotelima održavaju exkurzije, ovo je luksuz! Iskreno, očekivali smo najgore. Čuli smo razne priče o nekom hotelu koji zovu ŠTALA. Navodno je bez tople vode, često i svjetla na hod-niku, recepcije, u stanju raspadanja... Sve što ide uz imenicu štala. Ali smo odmah shvatili da to nije to, već neki hotel bliže Ohridu. Naročito su nas obrado-vali ormarići smješteni u sobi. Zvuči vam banalno, ali je vrlo važno. Do sada smo morali sve stvari držati

IJA

DE

09/201026

09/201027

u torbama pa ih onda izvlačiti kad nam zatrebaju, a zatim gurati nazad. Ovdje ima mjesta da se ras-komotimo i organizujemo, bez beskonačne potrage za odjećom ili nečim drugim. Balkon je baš gotivan. Neki su dobili pogled na jezero, a mi na planine. Ali se ne bunimo, jer je i ovo podjednako lijepo. Ono što je nas je posebno obradovalo je kupatilo. Prostrano i funkcionalno. Kada se samo sjetimo onog u Budvi kada smo strahovali hoćemo li se zaraziti nečim i čak dovodili u pitanje da li da se kupamo... Ovo je pun pogodak!

Svi smo smješteni u isti hotel - Banja Luka, Istočno Sarajevo, Podgorica, Kragujevac, Niš, Novi Sad, Skoplje, Kosovska Mitrovica (Beograđana nije bilo, jer oni zasebno organizuju svoju „jadu“). Mnogo ljudi na jednom mjestu, toliko da se jedva pohvata ko je u kojoj sobi i na kom spratu. A bilo je i onih kojima je jedna soba bila malo pa su u jednom držali stvari, u drugoj spavali, u treću išli na druženje i žurke... Da im čovjek izgubi svaki trag!

Hrana i cijeneVođeni iskustvom sa prethodnih „jada“ očekivali smo mnogo od hotelskog restorana. Ali smo dobi-li – šipak! Ruku na srce, hrana jeste bila ukusna, ali ne i obimna (djevojke se nisu mogle najesti, pa šta dalje da vam pričamo!). Da li Makedonci inače manje jedu, pa im je čudno kad dođu Srbi i sve pota-mane za minut-dva, ne znamo, ali znamo da smo bili itekako razočarani, a pomalo i ljuti. Na doručak nis-mo išli, jer nismo mogli ustajati tako rano, ali smo čuli od drugih da se dobije „jedan namaz kojim se ne može čitava kriška hljeba namazati“. Ručak je bio koliko-toliko ok - supa, parče mesa sa povrćem, salata i ponekad dezert. Za večeru smo dobijali isto to, samo bez supe, a umjesto dezerta voće. Od obi-ma obroka samo je posluga bila gora. Konobari spo-ri, pomalo nezainteresovani, prolaze kraj vas kao da vas nema. Dešavalo se da čekamo više od pola sata samo da nas registruju, a mnogo više im je trebalo da nas posluže. To je ljude dovodilo do ludila! Neko-liko puta su se studenti upuštali u svađu sa njima, ali ništa ne vrijedi, konobari su nastavljali po svom.

Sve u svemu, uvijek smo morali tražiti dodatnu hranu. Sreća pa su se mnogi jako dobro opremili, pa su ponijeli raznih pašteta, namaza, peciva... Os-tali su se snabdjevali iz prodavnice, koja nije bila

baš blizu. Ok, bila je jedna u hotelu, ali je mnooo-gooo skupa, pa je većina išla u drugu do koje je bilo malo komplikovano doći. Išli smo nekih 15 minuta preko njiva, tuđih posjeda, kuća, makadamom... Ali se isplati, jer smo koliko-toliko uštedili. Od pića se uglavnom uzimalo pivo i to Skopsko, a zamjena za njega bili su Zlaten dab, Gorsko i još nekoliko koje nismo upamtili. Cijene su oko 100 denara (3 marke) za litru i po. Ako vas zanima kako smo se spora-zumjevali sa Makedoncima, odgovor je jednostavan – na srpskom! Za pet dana nismo naišli na nekog mještanina koji ne govori naš jezik.

Ono što nas je začudilo je to da u blizini nema ni-jedan fast food! Samo jedna picerija, gdje se na sendvič čeka nekih pola sata! Sendviči su po 100 de-nara (3 marke), a pizze od nekih 150 do 300 denara. Ono što moramo napomenuti je da su jako ukusni i sendviči i pizze, tako da obavezno svratite tamo. Picerija je odmah do te prodavnice, ako budete u „Eurotel“ hotelu, odmah ćete shvatiti gdje.

Jedno veče smo se spremili, uzeli taksi i otišli put Struge. Nekih 10 minuta vožnje od našeg ho-tela. Jako lijep gradić, ali ne baš velik, začas smo ga prehodali. Tu smo našli jedan restoran „T’ga za jug“, ako vas put nanese u Strugu, svakako ga posjetite. Hrana je dobra, cijene prihvatljive, a ko-nobari uslužni i ljubazni. Mi smo jeli makedonsku pljeskavicu, a to je obična pljeskavica punjena kačkavaljom i slaninom, a uz nju dobijete pomfrit i salatu. Jako ukusno i jeftino. Koštala nas je 120 denara (4 marke). Poslije jela smo pošli da kupi-mo piće i grickalice u prodavnici, ali su nas pres-jekli rečenicom da ne prodaju alkohol posle 21h, bez obzira na to koliko imate godina. Malo smo se natezali sa njima, ovako-onako, studenti smo, došli tu na exkurziju... I prodavači pristanu da nam daju alkohol, uz savjet da se čuvamo da nas neko ne vidi jer su kazne velike.

Kada smo kretali u Makedoniju, svi su nam govo-rili kako je tamo taksi jeftin, „za dvije marke vas odveze gdje hoćete“. Hmmmm.... Pa i nije baš tako. Da su jeftiniji od banjalučkih (i to tri puta), to je sigurno, ali toliko baš jeftini nisu. Kada smo išli do Ohrida zvali smo taksi da dođe po nas, jer su oni ispred hotela mnogo skuplji, zbog lokacije. Teta na centrali nam je rekla da će nam poslati dva taksi-ja koji će nam do Ohrida uzeti 220 denara (skoro 8

09/201027

09/201028

IJA

DE nakon povratka sa pravnijade. Već sutradan – velika

žurka na plaži. Za nas najbolji dio ekskurzije! Na ovoj žurci se skupio rekordan broj ljudi. Dobro raspoloženje je primjetno kod svih.

Tome je doprinjeo DJ (koji je nakon techna prešao na 90-e i neke narodnjake) ali najviše druženje sa najboljim prijateljima, upoznavanje novih, te već pomenuto “Skop-sko” pivo. Iako se većina žalila da je Ohridsko jezero suviše hladno, te kući otišla, a da se nije počastila bar jednim kupanjem u njemu, bilo je onih kojima to nije smetalo. Kada bi im dosadilo đuskanje i skakanje po vre-lom pijesku otrčali bi do vode, plivali, brčkali, i ponovo vraćali ostalima. Kupačima je trebalo najviše piva, jer bi ga neutralisali svakim novim ulaskom u jezero. Žurka je trajala cijeli dan. Ali, odustajanja nije bilo. Svi su ska-kali, pjevali, ludovali, jednostavno – provodili se.

Po završetku ove, svi su jedva čekali sljedeću. Treći dan žurka je bila neposjećena. Oni koji su bili uglavnom su sjedili za stolom na plaži i ispijali piće. Razlog za to nije neuspjeh prethodne, već organizovano putovanje za studente u Ohrid u manastir Sv. Naum. Mi smo odlučili da iznajmimo pedalinu i tako se zanimamo narednih sat vremena. Kada smo se udaljili od obale prestali smo da vozimo, ispružili smo se i pijuckali pivo. Zaista je preli-jepo (u neku ruku i čudno) gledati snijeg na obližnjim planinama, dok se mi kupamo i znojimo na pedalini. Na-kon što su se svi vratili iz Ohrida i skupili na plaži, obra-dovala nas je vijest da će se sutradan organizovati žurka na plaži koja će trajati čitavih 48 sati. Skroz do našeg povratka kući. Ali, našli su se i oni koji nisu došli u Ohrid da se druže i zezaju, te svojim ispadima natjerali organi-zatore da odustanu od ove zamisli. Naime, grupa od 15-ak (ako ne i više) Crnogoraca istukla je mladića iz Novog Sada i priuštila sebi izbacivanje iz hotela, te deportovan-je za Podgoricu. Naredne godine, Pravni fakultet iz ove države neće biti ni pozvan na ovakvu vrstu druženja. Pored ovog bilo je još nekoliko tuča, po hotelu, jedan i u kuhinji, ali nije bilo teže povrijeđenih.

Četvrti dan - posjeta Ohridu. Nažalost, bilo je i onih koji nisu otišli na ovakvu vrstu izleta, te svih pet dana provelo u Strugi. Blago rečeno, to bi bilo smješno, da nije žalosno. Ohrid je zaista je-dan od najljepših gradova koje možete posjetiti u ovom dijelu Evrope. Cijene prihvatljive, provod zagarantovan, prelijepe građevine, spomenici, jezero. Jedino starijim osobama problem može predstavljati 20-ak sati put-ovanja. Iako nije sezona, ulice su bile prilično ispunjene. Jedna trgovkinja nam je toplo preporučila da dođemo u julu ili avgustu jer se tada na ovom mjestu skupe ljudi iz (bukvalno) cijelog svijeta. Nemojte propustiti put-ovanje čamcem. Za 2 eura po osobi, putovali smo pola

maraka). Kad smo stigli u Ohrid, dali smo vozaču pare i izašli. Tek što smo krenuli niz ulicu on nas je pozvao nazad i rekao da mu dođemo još 30 denara, jer je do centra minimum 250 denara (220 denara je do ulaza u Ohrid). Ok, naša greška. Za istu vožnju, samo drugom dijelu našeg društva, ista firma uzela je 300 denara (10 maraka). To već nije bila naša greška, ali šta da se radi. U povratku do hotela smo tražili taksi po sporednim ulica-ma, računali smo da su oni jeftiniji. Kad smo čulu cijenu od 300 denara zahvalili smo se i produžili dalje. Nije ni minut prošao, isti taksi se stvorio kraj nas i pitao odgo-vara li nam 250. Ljudi nemaju prometa pa su prinuđeni spuštati cijene.

Dnevne zanimacije

Hvala Bogu (i naravno mami i tati na finansijama), pa smo do sad obišli mnoštvo ekskurzija. Od osnovne i sred-nje škole, pa do fakulteta i privatnih putovanja. I nekako uvijek, koliko god se zezali po danu, noćni život je bio na prvom mjestu.

Međutim, u Ohridu bi se to moglo dovesti u pitanje. Ali, krenimo redom. Samo prvi dan nismo imali ništa or-ganizovano. Nakon kasnog smještanja u sobe, ručka i tuširanja, većina je prvo ispitala teren. Pošto nas je samo par sati djelilo od najavljene žurke u sobi “356”, odlučili smo da ne idemo nigdje, već da uz jezero popijemo koje “Skopsko”. Makedonsko pivo se pokazalo na visini zadat-ka. Niti jedan pivopija nije ostao razočaran. Trebali ste samo vidjeti neopisivo oduševljenje kada su dva momka donijeli Skopsko pivo na žurku u Banjaluci, desetak dana

09/201028

09/201029

sata i razgledali obalu – Titove odaje, ostatke turskog zatvora, tvrđavu, i upšte ohridske kuće i ulice. Pošto smo bili tamo van sezone, koristili smo nedostatak tur-izma. Šetajući pored jezera, prišao nam je jedan djed i pitao nas hoćemo li da nas provoza čamcem za 6 eura, iako je cijena 10. Jadan čovjek nema mušterija mora spuštati cijene. Nismo imali srca da ga odbijemo, mnogo je ljubazan bio. Provozao nas je duž obale, pokazao nam okolinu, pričao malo o istoriji i slikao nas. Definitivno kvalitetno provedeno vrijeme i dobro uložen novac.

Noćni životŠta da vam pričamo, bio je itekako bogat! Žurke po so-bama, u holu hotela, kafani, diskoteci u Ohridu, Strugi... Zagrijavanja su počinjala između 20 i 21 čas. Cugalo se po sobama, balkonima, stepeništu, u manjim ili većim grupama. Žurke u sobama su bile sastavni dio večeri, čak ih je grupa djevojaka iz jedne sobe organizovala svako veče, jednom je bila tematska. Ljudi su se trebali obući onako kako nikada ne bi.

Dolazili su svakakvi – kao klošari, bez ukusa za modu, prodavačice ljubavi... Al pažnju većine je privukla grupa momaka koja je došla samo u bokericama. Dame naše, zvuči primamljivo, ali uopšte nije bilo! Vjerujte nam! Gomila nagih, ne baš zgodnih, pripitih momaka koji spo-padaju sve žensko što se kreće... Nimalo zanimljivo! U našoj sobi se okupljalo malo, al odabrano društvo. Gi-tara, piće, balkon... Ništa više nam nije ni trebalo. Jedno veče smo doživjeli i neprijatnost. Naime, neki momci su čuli zvuk gitare i ušli, valjda su mislili da je neko veće

okupljanje. Razočarali su se kada su vidjeli nas nekoliko, pa su odmah počeli da prosipaju neke gluposti i govore da smo dosadni. Naravno, odmah smo ih istjerali. Na-kon nekog vremena samo shvatili da nam nema ključa od sobe i da smo zaključani. Sreća pa nisu bili veće bu-dale, nego su samo zaključali vrata sa spoljašnje strane i ostavili ključ.

Poslije žurke u sobi selili smo se u kafanu u sklopu ho-tela. Jako simpatičan lokal gdje smo mogli slušati samo obrade Duška Kuliša i Tomu Zdravkovića, ništa više od muzike se nije puštalo. Atmosfera je bila toliko opuštena da su ljudi bez problema ulazili sa svojim pićem, sjedili, veselili se, plesali, galamili... Kad malo razmislimo, ne znamo da li se ta kafana ikada i zatvarala. Znali smo os-tati ujutru do 6h, a poslije par sati bi opet (ili još uvijek) bila otvorena i ista bi konobarica radila. Kada je ta fina teta spavala, ne znamo, ali je uvijek bila maksimalno raspoložena.

Ako ste se kada pitali šta vozači autobusa rade tokom eksurzija, otkrićemo vam tajnu. Barem što se tiče našeg. Svako veče je bio sa studentima u kafani, igrao bilijar, pio, zezao se... Svi su ga zgotivili, jer je prilično smiješan i opušten lik.Svako veče su bile i žurke u holu hotela, ali mi nismo išli na njih. Ako ćete iskreno, nije nas nimalo privlačila gomila ljudi koja skače uz novokomponovane folk pjesme. Ali nam se čini da su se oni koji su išli tamo fino zabavljali, polomljenih čaša i flaša je bilo svugdje, a na šanku su redovno visile pripite djevojke koje su ple-sale. Naravno, nije bila rijetka pojava da sve redom po-padaju sa šanka. Išlo se i u diskoteke u Ohridu i Strugi. Navodno nije bilo loše, mada ništa posebno. Tako su nam pričali oni koji su išli. Kažu da su diskoteke dobre, ali da ima takvih i u Banjoj Luci. Naravno, bilo je okupljanja vani, na plaži, mada se nije moglo dugo ostajati, jer su noći mnogo hladne.

Povratak kući i afterpartySvima je povratak teško pao, pet dana smo uživali, zezali se, nismo imali ni brige ni pameti, a sada smo se tre-bali vratiti na fakultete i spremati ispite... Ali šta je, tu je. Put nazad je prošao mirno, svi su umorni, pa dri-jemaju. Pored standardnih čekanja na granici, imali smo samo jedan problemčić – drugom autobusu se pokvarilo kvačilo, pa smo tu izgubili neka dva sata. u BL stižemo oko 8 ujutru, odmah počinju priče o afteru. Poslije dvije sedmice svi se ponovo okupljamo na splavu Sv. Stefan. Cuganje do jutra i prepričavanje događaja sa Ohrida... I kako je jedan naš prijatelj napisao na fejsu – „vratili smo se živi, malo manje zdravi...provod nikada bolji...ludni-ca... PRAVNIJADA...nešto što se pamti cijeli život “.

09/201029

09/201030

MAKEDONIJA!!!Sedam dana smo proveli na Ohridskom jezeru, u gradu Strugi i Ohridu. Bilo bi šteta da ne znamo bar osnovne podatke o njima...Makedonija (mak. Republika Makedonija) ili prema UN

Bivša jugoslovenska Republika Makedonija, je država na jugoistoku Evrope. Glavni grad je Skoplje (mak. Скопје). Graniči sa Bugarskom na istoku, Grčkom na jugu, Albani-jom na zapadu, te sa Srbijom na sjeveru i sjeverozapadu (Kosovo).

Ohridsko jezero (mak. Охридско Езеро) je jezero u ju-gozapadnom dijelu Makedonije i istočnom dijelu Albanije. Pokriva površinu od 358km2, te se ubraja se u red većih evropskih jezera. Najveća širina iznosi 14,8km, dužina jezera je 30,8km, a dubina dostiže do 289m. Jezero je smješteno u dubokoj i zatvorenoj kotlini. Sa svih strana okružuju ga visoke planine,a posebno sa zapadne (Mokra Planina i Jablanica) i istočne (Galičica) strane. Jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 695 metara, njegovom sli-vu pripada 40 rijeka (23 na albanskoj i 17 na makedons-koj teritoriji). Odlikuje se jedinstvenim ekosistemom, bo-gatim endemskim i rijetkim biljnim i životinjskim vrstama. Obale su bile naseljene od praistorijskog vremena. Najs-tarije arheološke naseobine datiraju iz neolitskog perioda, oko 6.000 g.p.n.e. Samo na makedonskom dijelu sliva je otkriveno više od 170 arheoloških mijesta.

Ohrid je grad u Republici Makedoniji, na sjeveroistočnoj obali Ohridskog jezera, te središte Ohridske arhiepiskopi-je. Ohridska opština se sastoji od grada Ohrida i 28 sela, koji zajedno imaju oko 55.000 stanovnika. Leži u dnu Ohridskog polja. Po svom položaju na hridi dobio je ime. Na makedonskom riječ “rid” znači brdo, “vo rid” znači u brdu, pa je tako nastalo slovensko ime Ohrid. Od 1980. godine Ohrid i Ohridsko jezero sun, a spisku svjetskih baština UNESKO-a. Površina ovog grada je 389.93 km2. Njegov nadimak je Balkanski Jerusalim.Ohrid se spominje već u 3. vijeku p.n.e. Antički se zvao “Lihnidos”, a jezero Lihnidsko, u prevodu Bijelo Jezero. Krajem 9. vijeka postaje središte širenja hrišćanstva među Slovenima. U Ohridu tada započinju rad učenici Sv.

IJA

DE

09/201030

09/201031

Ćirila i Metodija: Sv. Naum, prvi slovenski monah i Sv. Kliment, prvi slovenski episkop. Ohrid je bio prijestonica cara Samuila (976. – 1014.), a od episkopije postao je 3 stolicom ohridske patrijaršije. Propašću Samuilovog carst-va, ohridska patrijaršija je 1018. godine svedena na ste-pen arhiepiskopije, i kao takva trajala je sve do ukidanja 1767. godine.

Grad Ohrid rušen je i obnavljan više puta, al ii danas se dobro drži, sa 18 kula koje pojačavaju gradske zi-dine sa četvoro vrata, i sa najvažnijim dijelom tvrđave u unutrašnjem gradu, na samom vrhu ohridske kamenite hridi. Stari Ohrid je bio slovenska carska i patrijaršijska prijestonica. Car Dušan zauzeo ga je 1334. godine, te se u njemu i krunisao za cara 1346. i na saboru 1349. donio svoj “Zakonik”. U 16. vijeku Ohrid je bio važan ribarski trg, gdje se naročito spominju ohridske pastrve i šarani, a ohridsku ribu hvale mletački putopisci kao čuvenu. Zbog turskog i arnautskog pritiska i naseljavanja, te proganjanja hrišćana, pravo-slavno stanovništvo je postepeno iščezlo. Godine 1664. u Ohridu je bilo svega 142 pravoslavne kuće. U 18. vi-jeku ovaj grad je bio veliko trgovačko središte. Hrišćansko stanovništvo, koje je držalo glavnu trgovinu, bilo je veo-ma bogato i živjelo je raskošno, te su ih crkvene vlasti sredinom tog vijeka zakletvama i kaznama primoravali da ne vode luksuzan život. Sve do 1941. godine Ohrid je pri-padao Južnoj Srbiji. Grad Ohrid prema popisu stanovništva iz 2002. godine ima 42.033 stanovnika različite nacionalne pripadnosti: Makedonci – 33.791 (80,39), Albanci – 2.959 (7,02), Turci

– 2.256 (5,37), Srbi – 331 (0,78), Vlasi (Aromuni) – 308 (0,73), Bošnjaci – 29 (0,06), te Egipćani – 2.290 (5,65).U ovom gradu održavaju se i razne manifestacije: “Ohrid-sko ljeto”, pozorišna i muzička izvođenja, od jula do av-gusta, “Balkanski festival narodnih pjesama i ora”, u julu, “Balkanski muzički ploštad”, muzički festival u avgustu, te mnogi drugi. Grad Ohrid pobratimljen je, između ostalih i sa Budvom (Crna Gora) i Kragujevcom (Srbija).

Struga (makedonski: Струга) je gradić na jugozapadu Re-publike Makedonije. Na površini od 136 km² po popisu stanovništva iz 2002. godine, u gradu Strugi živi 16.559 stanovnika. Nalazi se u dolini na obali Ohridskog jezera, na dijelu gdje iz njega ističe rijeka Crni Drim koja teče kroz grad i dijeli ga na dva dijela.

Struga je rodno mjesto makedonskih pjesnika braće Kon-stantina i Dimitrija Miladinova i albanskog političkog ak-tiviste Ibrahima Tema. U ovom se gradu svake godine, počevši od 1962. održavaju “Struške večeri poezije” – po-etska manifestacija na kojoj učestvuju pjesnici iz Make-donije i čitavog svijeta. U blizini je crkva Sv. Bogorodice u selu Vraništa, u kojoj je, po predanju, krunisan makedon-ski car Samuilo. Struga je gradić sa pitoresknom orijental-nom stambenom arhitekturom iz 18. i 19. vijeka.

09/2010

09/201032

KAKO SE HRANITIJedite badem i brže pamtite

Novo istraživanje pokazalo je kako osobe starije životne dobi koje se pridržavaju režima mediteranske prehrane imaju bolje rezultate na testovima kognitivnih sposobnosti. Prehrana bogata voćem, povrćem, ribom i maslinovim uljem gotovo za trećinu smanjuje izglede za poteškoće s pamćenjem i koncentracijom, a povezana je i s 43-48% manjim rizikom za razvoj Alzheimerove bolesti, objavili su istraživači s Columbia University u New Yorku. Naučnici u stručnom časopisu “Archives of Neurology” dodaju kako je ovakva prehrana već ranije povezana s manjim rizikom oboljevanja od Parkinsonove bolesti, raka te bolesti srca. Oni vjeruju da mediteranska prehrana ima pozitivan utjecaj na funkciju mozga jer je povezana s man-jim izgledima za razvoj upalnih procesa i smanjenjem kon-centracije holesterola u krvi. U stvari, gledajući nešto šire, imamo sudar dva prehram-bena stila; s jedne strane zapadni stil poznat po obilju, pretjeranim kalorijama, crvenom mesu i visokom holester-olu, te drugi, mediteranski model, koji je lako prepoznatljiv po poluvegetarijanskoj prehrani, uz korišćenje ribe umjesto mesa, maslinovog ulja umjesto margarina i drugih zasićenih masnoća, te po obilju voća i povrća.

ISH

RA

NA

Oba stila prehrane imaju i odgovarajuće zdravstvene po-sljedice; tako je posljedica prvoga stila 500.000 mrtvih godišnje od bolesti kardiovaskularnog sistema u SAD, dok je kod drugog, trend umiranja po toj osnovi bitno manji, a život daleko zdraviji. Zaključci nisu izvedeni na temelju simpatija za jedan ili drugi stil, već na temelju jakih argu-menata. Kod nas je više prisutan zapadni stil, te zbog toga i imamo svake godine povećan broj oboljelih mladje životne dobi.

Hrana za bolje pamćenje...

Istraživači su otkrili jednu važnu ulogu magnezijuma, a to je da pomaže održati pamćenje u osoba srednje dobi te u starijih osoba.Magnezijum je mineral koji se nalazi u tamnozelenom lisnatom povrću, a istraživači su otkrili da njegov nedostatak može biti povezan s alergijama, ast-mom, poremećajima koncentracije, depresijom, boles-tima srca i grčevima u mišićima.U studiji se navodi da je magnezij važan i za funkciju sinapse (spoj između dviju nervnih ćelija). Otkriveno je da je održavanje odgovarajuće količine magnezija u likvoru (tekućina kičmene moždine) presudno za održavanje sposobnosti reakcije sinapse na signale različite jačine. To svojstvo sinapse nužno je da bi područje mozga odgovorno za učenje i pamćenje pravilno funkcionisalo.Pored magnezijuma važan nam je vitamin B, nedostatak samo jednog od vitamina B skupine može dovesti do raznih promjena raspoloženja. Vegetarijanci se najlakše mogu dovesti do nedostatka vitamina B12.Alkoholičari pokazuju nedostatak vitamina B1 - tiamina. Vitamini iz skupine B nalaze se u žitaricama, brašnu dobi-jenom iz punog zrna, mesu, jajetu, mlijeku, sirevima i proizvodima nastalim fermentacijom, te u mahunarkama i pivskom kvascu. Vegetarijanci bi trebali svakako koristiti

09/201033

namirnice koje su obogaćene vitaminom B12 jer se taj vita-min stvara samo u ćelijama životinjskog podrijekla.

Zanimljiva su pojedina istraživanja provedena na vitaminu B6 - piridoksaminu. Uvidjelo se da u žena koje pate od tzv. PMS-a (predmenstrualnog sindroma) postoji nedostatak vitamina B6. Vitamin B6 doprinosi razgradnji estrogena u jetri i smatra se da iz tog razloga posjeduje posredni učinak na opšte raspoloženje. Nedostatak vitamina B6 zasigurno dovodi do potištenosti i nervne napetosti, pa bi dodatak tog spoja u prehranu žena koje pate od PMS-a mogao ublažiti ili možda čak i ukloniti teškoće koje se u tom specifičnom razdoblju ciklusa javljaju kod većine žena. Prirodni su bo-gati izvori vitamina B6 pivski kvasac, mahunarke, masnije ribe, kukuruzne pahuljice, jetra, pureće i pileće meso, banana.

Kako sve ovo primjeniti u svakodnevnom životu kada znamo da su studenti u hroničnom nedostatku vre-mena te štede svaku minutu? Kradu vrijeme od sna i jela kako bi nadoknadili gradivo i položili zahtjevne ispite. I zato je potrebno jesti više obroka na dan, hranu dobro žvakati i unositi namirnice koje ne izazivaju grčeve ili pojačanu kiselost. Preporučuje se ob-roke unositi svakih nekoliko sati, i to u optimalnim odnosno manjim količinama. Ukoliko ste prvo pregladnjeli, a potom unijeli velike količine hrane, učinak se intelektualnih ak-tivnosti na neko vrijeme smanjuje. Budnost se uglavnom održava uz kafu, iako je važnije povremeno prošetati te provjetriti prostoriju u kojoj se boravi. Dovoljno čaja, vode ili soka daje stalan priliv energije i potiče budnost.Zahvaljujući mudrim tehnolozima, brojna se jela mogu pri-premiti uz minimalan trud. Štede vrijeme i ne zahtijevaju veliko kulinarsko umijeće i zavidnu kuhinjsku opremu.

Dobar povrat snage uma osiguraće sjemenke suncokreta i buče, kandirano voće, kompot, kukuruz, kikiriki koji je bogat izvor bjelančevina, minerala, željeza, cinka i vita-minima E i K, on ne sadrži holesterol, zatim, badem koji je nadaleko poznat kao najzdraviji i najcjelovitiji orašasti plod, slično jabuci medju voćem, badem je najbolji izvor vitamina E. Takođe vitamin E djeluje antioksidantno. U bademu nalazimo i mnoge vitamine B kompleksa, naročito niacin, te brojne minerale, od kojih izdvajamo kalcijum ko-jim je badem najbogatiji među orašastim plodovima. Na tržištu postoje tkz. energetske pločice koje mogu uvijek biti pri ruci u njima se upravo nalaze pomenute komponente koje su uvezane pomoću meda. Osnovno je pravilo da se stalnim unosom energije smanjuju izgledi za pojavu umora koji dovodi do pada intelektualnih sposobnosti.Ukoliko se odlučite za konzumiranje multivitamina i minerala, pre-poruka je da odaberete proizvode renomiranih proizvođača uz konsultaciju stručne osobe. Svakako je važno prednost dati pripravcima na bazi malih doza i provjerene kakvoće.Porast temperature zraka, učenje i igre na otvorenom znače i potrebu za većim unosom vode, soka, čaja... I zato neka je boca vode uvijek pri ruci (na radnom stolu, u torbi, na ispitu) jer dehidratacija je ozbiljan poremećaj.

Danijel Bjelić

09/201034

DA LI STE ZNALI... da je imenica “doba” jedina imenica srednjeg roda u srpskom jeziku koja se u nominative jednine završava na slovo A?... da se jedan list hartije nezavisno od dimenzija ne može na pola presaviti više od osam uzastopnih puta?... da se bolesna opsjednutost čačkanjem nosa stručno zove rinotileksomanija?... da je modna kuća Hugo Bos šila i dizajnirala nacističke uni-forme Vermahta?... da je najniže jezero na svijetu Mrtvo more?... da je časopis Tajms 1816. godine proglasio valcer za nemoral-nu igru?... da je, sa svojih 188 decibela, zvižduk plavog kita najglasniji zvuk koji proizvodi jedna životinja?... da vrsta žabe nazvana otrovna strijela ima dovoljno otrova u sebi da usmrti oko 2.200 ljudi?... da je gepard jedina mačka na svijetu koja ne može da uvuče svoje kandže?... da je Keopsova piramida kada je izgrađena bila visoka 147 m, ali da zbog ulegnuća tla njena visina sada iznosi 137 m?... da su svi labudovi u Engleskoj vlasništvo kraljice?... da amazonski mravi kradu larve drugih mrava, koje posle drže kao robove?... da se rika lava može čuti i na udaljenosti od 8 km?... da u životinjskom carstvu trudnoća traje najkraće kod ženke oposuma (12-13 dana), a najduže kod azijskog slona (608 dana)?... da kada su izgrađene, prije više od 4500 godina, egipatske piramide bile su bijele kao papir i glatke kao staklo?... da je najveći čovječiji organ koža?... da je Jelisaveta Načić prva žena srpski arhitekta?... da osušene banane imaju četiri puta veću energetsku vrijed-nost od svježih?... da u morskoj vodi ima 6 miliona tona zlata, čak 100 puta više nego što ga danas posjeduje čovječanstvo? Ipak, dobijanje zlata na ovaj način je skup i neisplativ postupak.... da kamile imaju troslojne očne kapke, koji ih štite od pijeska?... da se kamilje mlijeko ne može zgrušati?... da su Kanarska ostrva dobila ime po psima?... da su venecijaneri izmišljeni u Japanu?... da je Austrija prva država koja je ukinula smrtnu kaznu 1787. godine?... da je najlon prvo vještačko vlakno koje je napravio čovjek (1938. godine)?

DA

LI

ST

E Z

NA

LI

09/201035

... da je Kip slobode najveća statua od kovanog bakra na svijetu?

... da zapremina slijepog crijeva kod konja može da dostigne i do 90 litara.

... da je prvi prodani predmet sa bar-kod oznakom bio paketić žvakaćih guma 1974.?

... da je badem član porodice riže?

... da ime meksičkog vulkana Popokatepetla na astečkom jeziku znači „breg koji se puši“?... da je prvi šampanjac napravio francuski monah Dom Perinjon?... da je u Francuskoj 1386. jedna svinja javno obješena zbog ubistva djeteta?... da je litar morske vode u prosjeku za 25 grama teži od iste količine slatke vode?... da Kinezi zovu Kineski zid Čang Čeng?... da se Koka-kola u početku mogla kupiti jedino u apoteci?... da su Filipini jedina država na svijetu koja ima različit raspored boja na zastavi u ratu i miru?... da su 23.april 1616. godine umrla dva velika pisca,Vilijem Šekspir i Migel de Servantes i da je taj datum ustanovljen kao Svjetski Dan knjige i autor-skih prava?... da je grčka igra sirtaki nastala 1964.. godine za potrebe filma Grk Zorba?... da se popularna lutka Barbika zove Milisent Roberts?... da se cvijet lala naziva još i tulipan. Latinski naziv ‘tulipa’ nastao je od persijske riječi ‘dulbant’, što znači turban, na šta ovaj cvijet i podsjeća?... da su zbog oskudice metala u toku Drugog svjetskog rata dodjeljivani drveni Oskari?... da bijeli luk vodi porijeklo iz jugozapadnih predjela Azije? Za njega su još 5000 godina prije naše ere znali Sumerci i narodi koji su živjeli oko rijeka Tigar i Eufrat.... da mačke mogu proizvesti preko 100 glasovnih zvukova, dok psi mogu samo oko 10?... da se u indijskim Mekdonaldsima ne služe hamburgeri, zbog induskog vjerovanja da je krava sveta životinja? Umjesto hamburgera, Indijci mogu da naruče „maharadža mek“, sendvič s jagnjetinom....da se nekada se vjerovalo da se epilepsija može izliječiti ispijanjem krvi ubijenih gladijatora?...da Eskimi imaju preko 15 riječi za snijeg i nijednu za rat?... da u Japanu vinova loza slabo uspjeva, pa su Japanci napravili vino od mandarina koje ima gotovo isti ukus kao ono od grožđa?... da je Brus Li bio toliko brz da su filmovi morali biti usporeni kako bi se vidjeli njegovi pokreti?... da u pentagonu ima duplo više toaleta nego što je potrebno, jer je zakon u vrijeme gradnje propisivao odvojene toalete za crnce i bijelce?

Danijel Bjelić

09/201036

Pearl Jam je rock grupa porijeklom iz Seattlea, WA, i važi za jedan od najpopularnijih rock sastava iz 90-ih godina prošlog vijeka.Osnivači “Pearl Jama” su Stone Gossard (gitara) i Jeff Ament (bas gitara) koji su nakon raspada benda “Mother Love Bone” i smrti njihovog vokala Andrew Wooda odlučili osnovati novi bend. Ubrzo po osnivanju “Pearl Jam” se pro-bija u svijet mainstream muzike sa svojim prvim albumom “Ten”. Nakon njega, postaju jedan od ključnih bendova u grunge pokretu i uopšte jedan od vodećih u svijetu roc-ka 90-ih godina. Ostaće poznati i po čestim sukobima sa izdavačkim kućama jer su odbijali raditi muzičke spotove za svoja sljedeća tri albuma što je tada bilo nezamislivo. Uprkos tome, oni su i dalje rušili svjetske ljestvice po pro-daji albuma i broju emitovanih njihovih pjesama na radio stanicama.

PEARL JAM

ST

UD

EN

TS

KI

BE

ND

OV

I

“Pearl Jam” je uz “Nirvanu” bio najpopularniji bend 90-ih godina u Americi. Do danas su prodali preko 35 miliona ploča u Americi i oko 70 miliona širom svijeta. Zasjenili su sve alternativne izvođače i napravili najveći proboj nekog alternativnog izvođača u svijetu muzike do danas. Nije ni čudo da se za “Pearl Jam” govori da je najuticajniji bend 90-ih u žanru rocka i šire.Bend trenutno radi u sljedećoj postavi: Eddie Vedder (vokal), Stone Gossard (gitara), Jeff Ament (bas gitara), Matt Cameron (bubnjevi) i Mike Mc-Cready (gitara). Znimljivo je da su svi bivši članovi ovog benda bubnjari: Jack Irons, Dave Krusen, Dave Abbruzzese i Mat Chamberlain.Do sada su izdali devet studijskih albuma: “Ten” (1991), “Vs.” (1993), “Vitalogy” (1994), “No code” (1996), “Yield” (1998), “Binaural” (2000), “Riot Act” (2002), “Pearl Jam” (2006) i “Backspacer” (2009). (wikipedija)

Ognjen Tešić

09/201037

Svirali su u “DFK” u okviru demo utorka početkom aprila, da bi po pozivu kluba ponovili svirku sredinom jula. Nakon nje znali smo da su oni sljedeći o kojim pišemo. Posjetili smo ih i ponovo slušali na probi. Pili smo i pivo…

Kako su i sami napisali u svojoj grupi na facebook-u oni su “grupa mladih momaka, poštovalaca lika i djela znamenite grunge družine Pearl Jam, koja je odlučila da im oda počast okupljajući se u tribute bend imenom Preli’ džemom”. Ovaj sastav čine: Ljubiša Ćetojević (vokal/gitara), Karlo Tomić (bas gitara), Nenad Dobrijević (bubanj), Dane Marjanović (gitara), dok ih je iz opravdanih razloga početkom godine napustio Božidar Šikanjić (gitara).

PRELI' DZEMOMKoliko vaš privatni život ispašta zbog iznenadne slave?Dane: Ne znam, meni je slava svake godine u januaru tako da to nije ništa iznenadno. Šalim se, naravno da ispašta, imam problem kod kuće, zvoni stalno telefon, problem sa svojom djevojkom jer dobijam pozive svakakvih djevoja-ka... Ne samo ja, svi mi, ali ja najviše jer sam najzgodniji J.Nenad: Najviše preko fejsbuka, ometaju pozivima one mlade klinke.

Zašto “Pearl Jam”?Nenad: Karlo, kao istinski fan ove grupe, došao je na ide-ju da joj napravi tribute bend, pošto u Banjaluci nije bilo konkretnih pokušaja. Istina, profesor na muzičkoj aka-demiji, čuveni pijanista i kompozitor Arsen Čarkić imao je nešto slično u planu, ali nije do kraja istrajao. Karlo ga je preduhitrio i sa drugarima iz benda “Pajperov smijeh”

09/201038

Ćetom i Danom osniva bend “Preli džemom”. Ćeta, inače bubnjar u “Pajperovom smijehu” kod nas je isprva bio samo pjevač, a sada pored pjevanja svira i gitaru. Dane je sa ritam prešao na solo gitaru nakon što je Božo, zbog porodičnih razloga napustio bend. U aprilu 2009. godine počeli smo sa ovim projektom, ako ga mogu tako nazvati, sa idejom da, kao i većina tribute bendova, pokušamo i potrudimo se da pokrijemo sve razvojne faze “Pearl Jam-a”, od prvog do posljednjeg albuma. Iskreno se nadam das mo uspjeli u tome. Najviše stvari sviramo sa prvog albuma “Ten” iz 1991. godine, inače njihovog najpoznatijeg albuma. Po meni to je i njihov jedini istinski grunge album. Mnogi ističu da je “Pearl Jam” grunge bend, vjerovatno što smatraju da iz Seattlea dolaze samo grunge grupe. Ja bih to osporio. Po meni oni su klasični rock bend.

Ćeta: Na “Pearl Jam” sam ih u stvari ja navukao. Počeli smo sa nekim njihovim obradama. Poslije toga, ostali su se naložili, Karlo počeo gnjaviti da pravimo bend koji će svirati samo njihove pjesme. Nakon što smo ga i osnovali, našli smo Nešu, ili je on našao nas, ne znam kako bi. Sviranje u tribute Pearl Jam bendu je iz čistog zadovoljstva I da bi mogli dopustiti Dani da se malo iskaljuje na onoj gitari, jer on je ludi soler koji mora da ima svoj prostor koji u drugim bendovima nema.

Kada ste se i kako počeli baviti muzikom?Nenad: Bubanj sam počeo svirati na ideju mog brata, još dok sam bio treći-četvrti razred osnovne škole. Tad mi je kupio prve palice pa sam se malo glupirao sa njima. Ništa ozbiljno nisam radio do kraja prvog razreda srednje škole. Onda sam sa jednim prijateljem u Prnjavoru vježbao tri-četiri dana domaći rock, riblju čorbu i sve početničke stvari sa kojima mladi muzičari počinju. Kasnije smo našli drugu gitaru i bas, ali nikako nismo imali sreće sa vokalima. To je trajalo nekih godinu dana, nakon čega smo se nažalost raspali, zbog nekih nebitnih stvari. Nakon toga dvije go-dine sam svirao u grupi „Prakriti“ sa kojim sam imao i prve nastupe. Nakon što se i ovaj bend, nakon dvije-tri svirke raspao, ja sam napravio dužu pauzu u sviranju. Sve dok nisam počeo aktivno raditi sa bendom „Preli džemom“. Tokom ove pauze svirao sam u novembru 2008. godine , tribute to EKV svirku u „Hard rock-u“, gdje je nastupalo nekoliko banjalučkih bendova. Ja sam nastupao sa jednom ekipom starijih, eminentnih muzičara, sad da se malo poh-valim, Tikijem, Botom, Majom, Mijatom. Pored benda „Preli džemom“, uskoro ću početi da radim sa svojom starom eki-pom, gdje ćemo raditi pretežno autorske stvari.

Dane: Krenuo sam svirati gitaru prilično kasno, sa nekih šesnaest-sedamnaest godina. Malo se zezao, pa krenuo kao nešto ozbiljnije. Na početku sam izmjenjao dosta ben-dova. U nekim sam, pored gitare, i pjevao pošto imam sla-vujski glas, a i izgled prilično dopadljiv, tako da sam bio neka idealna pojava za to J. Nakon prvih bendova došao je „Pajperov smijeh“ koji mi je trenutno glavni bend. Naravno tu je i „Preli džemom“.

Ćeta: Ja sam počeo svirati prije Dane, sa deset-jedanaest godina. Prvo sam počeo svirati gitaru, pjevao i zabavljao raju po ekskurzijama. U drugom srednje sam se dohva-tio i bubnjeva, naučio ih malo svirati. Kasnije sam svirao i trubu, zatim se dohvatio sprava za snimanje, naučio ih koristiti. Sad glumim svima producenta u bendovima koji nisu tribute kao ovaj. Dakle, o svakom instrumentu imam neko znanje, mogu ga upotrebljavati, ali nisam neki veliki svirač. Na početku sam izmjenjao nekoliko punk bendova prije benda „Glazgov kolac“ u kojem i trenutno sviram. Poslije toga, 2005. došao je „Pajperov smijeh“, pa sad i „Preli džemom“.

Karlo: U četranaestoj godini sam počeo da sviram gitaru, da bi kasnije zbog potrebe tadašnjeg benda prešao na bas – dosta ne-kul i nezanimljiv instrument, koji proizvodi neke skroz glupe zvukove. Ali ima tu prednost da možeš griješiti tokom svirke a da te niko ne provali. Sa prvim bendom

ST

UD

EN

TS

KI

BE

ND

OV

I

09/201039

sam svirao “Rage against the machine” i slične bendove. Tad sam kupio i prvi bas. Nakon toga, prije nekih sedam godina, zapazio me Ćeta i zvao da sviram sa njim u bendu koji će kasnije postati “Pajperov smijeh”. Vremenom, da ne bi dosadile samo autorske stvari, predložio da sviramo malo sa strane, da imamo bend koji svira samo autorske stvari i bend koji svira samo obrade. Tako je nastao “Preli’ džemom”. Pored ova dva benda, sviram još u grupi “Catrin Noise”.

Da li vam je i privatno Pearl Jam omiljeni bend ili više poslovno?Nenad: Nije. Na Karlov poziv sam prihvatio da sviram “Pearl Jam” koji do tada nisam nikada slušao. Mislio sam da će mi biti teško da se prilagodim, ali oni su jako zanimljiv bend, pa se brzo i lako navučeš.

Karlo: Mislim da nije nikome privatno broj jedan, ali je svi-ma tu negdje drugi-treći na listi.

Ćeta: Mi kada bismo svirali samo nama broj jedan ben-dove, nikad se ne bismo dogovorili niti sastavili bend. Ovo je neka vrsta kompromisa, da uzmemo neki treći bend. Kad bi svaki od nas tražio da svira neke njemu drage idole onda bi svirao sam. Ali, daleko od toga da je ovo nešto poslovno. Mi znamo da od ovoga nećemo ništa ni zaraditi niti postati

poznati. “Pearl Jam” nosim u srcu još od tinejdžerskih dana. Karlo ih je počeo slušati kad sam mu u ruke stavio njihov cd. Nakon toga, preslušao je sve njihove albume pa počeo mene ispitivati “znaš ovo, znaš ono...” Dane ih voli jer ima puno soliranja na gitari, Nenadu takođe... U principu, ništa poslovno. Da jeste, ko bi dolazio na probe svaki put, prije bih se zaposlio negdje nego da sviram u bendu.

Saradnja sa DFK?Nenad: Trinaestog aprila imali smo prvi nastup benda. I eto ga prvo, pa muško, odmah u trenutno najboljem banjalučkom klubu, kada je riječ o muzici koju mi sviramo. U DFK smo trebali svirati negdje u martu ali zbog orga-nizacionih problema, svirka je održana tek u aprilu, kad je uvedeno ovo demo veče. Pored velikih pohvala nakon svirke u “DFK” našlo se i par primjedbi da su ipak preovladali tzv. “stiskavci”. Da li plani-rate mjenjati repertoar, ubacivati brže stvari?

Karlo: Repertoar samog benda je takav, ne može se bez balada, one se moraju svirati. “Pearl Jam” je emotivan bend. A i klinke se lože na balade J.

Ćeta: Sviranje balada je neminovno za ovakvu vrstu svirke zato što je “Pearl Jam” smarački bend J. Dane: Treba slušati muziku, nije samo fazon tresti glavom i biti u fazonu “ludo i brzo”. Treba slušati tonove, a u bala-dama imaš tu priliku. Kad je brža stvar, kad počnem pržiti one brze sole, ništa se ne čuje.

Mnogobrojne obožavateljke su zvale našu redakciju sa molbom da saznamo da li ste zauzeti ili slobodni?Dane: Nije sad stvar da se mi ovdje kompromitujemo. Ova-ko ćemo reći - jedan dio benda je u dugim vezama, jedan dio je slobodan.Nenad: Manji dio je slobodan.

Najveći zavodnik u bendu?Karlo: Najveći zavodnik je Dane. Pjeva prateće vokale, svi-ra solaže, obuče neku košu, može sići sa bine, može skočiti kad treba, čak jednu-dvije stvari i pjeva...

Nenad: Ja sviram bubnjeve, Karlo i Ćeta skaču tokom nas-tupa, sva trojica se oznojimo, i onda normalno ne možemo takvi prilaziti djevojkama. A Dane miran na bini, mirišljav kao cvijet proljetni.

Ćeta: Dane je inače stručnjak za kung-fu i gimnastiku, to mu nekako ide u prilog. Druga stvar, Karlo je penzija to-

09/201040

talna, ne može on biti zavodnik, Nenad kao bubnjar nešto “tup-tup-tup” ništa zanimljivo. A ja bi’ možda i bio da nisam šaban. Ne znam polako, ne znam mirno.

Nenad: Poslije svirke jedna starija teta mi je prišla i rek-la: “Momak, ja nisam vidjela boljeg bubnjara od tebe” . Ja svirkom zavodim, a ne slatkorječivim govorima kao Dane.Karlo: Al’ u svakom slučaju se slažemo da je Dane taj.

Dane: Šta reći nakon ovih istinitih riječi. Mislim, u pravu su. To je od početka bilo tako. U grupu sam došao jer znam svirati i zato što sam zgodan. Naravno, morao sam oprav-dati reputaciju. Stavi moj broj u tekst J.

Koliko često vježbate i hoće li biti uskoro neka svirka?Nenad: Vježbamo redovno, jednom sedmično dva sata. Nedjelja je rezervisana za probu. Vježbaonica je u Boriku kod OŠ “Branko Ćopić”. Ni jedan bend ne bi trebao sebi da dopušta velike pauze između dva vježbanja. Kada su svirke u pitanju tu nam ne cvjetaju ruže. Sem “DFK” kluba, samo još “City pub”, “Castra” i eventualno “Hard rock” pružaju priliku bendovima sličnim nama. Ali mi ćemo se boriti i dalje. Mislim da je najbliže mjesto u kojem bi dobro prošli Novi Sad.Karlo: Vjerovatno ćemo svirati u Banjaluci u skorije vri-jeme. Planiramo malo posjetiti okolna mjesta - Srbac, Pri-jedor, Prnjavor, možda Sarajevo.Da li bi učestalim svirkama u Banjaluci opalo in-teresovanje za vaš bend?Ćeta: Ja mislim da bi. Mi hoćemo da sviramo, ali niko ne sluša “Pearl Jam”. Svi bendovi koji održe dvije svirke u roku od mjesec dana u ovom gradu već dosade publici. Niko neće da im dođe na treću svirku, osim ako ne sviraju neke ultra-mega popularne bendove, yu sentiše, rock balade 80-ih... Ne isplati se često svirati ovdje. Mnogo je bolje ići u neke druge gradove jer u Banjaluci ljudi nikad ne reaguju kako treba, grad funkcioniše na nekom tenzija ritmu.

Popije li se prije svirke?Nenad: Ne praktikujemo da se opijamo prije svirke. To os-tavljamo za slobodno vrijeme. Pred svirku, možda jedno pivo, čisto da se razbije trema.

Ostali: Jedno pivo prije svirke, a prije jednog piva gajba.

Primjetili smo na svirkama skandiranja publike koja traži da se Karlo skine. Da li ćeš na kraju ipak da podlegneš pritiscima i ispuniš želju publike?Karlo: Mene to prati već duži period. Ljudi su izrazili želju da se skinem još od prvih svirki “Pajperovog smijeha”. Ja

tako komuniciram sa publikom. Oni skandiraju, traže da se skinem, ja im ne pružam to zadovoljstvo J. Divan gest pub-like. Ali kada bi im to priuštio, to više ne bi bilo to. Ovako ih držim u neizvjesnosti, ljudi dolaze, iznova traže...

Ćeta: Ti što skandiraju su uglavnom oni što vise po kladi-onicama. Imate u njima u posljednje vrijeme stavku – da li će Karlo da se skine. I tako, svakim danom kvota raste, oni padaju, mi tako funkcionišemo. Šta ste mislili, od čega naš bend živi?

Anegdote sa svirki? Karlo: Bilo je zanimljivih situacija, naročito kada Božo dođe nadrdan i onda mu niko ništa ne smije reći. Šalim se, nije bilo nekih pretjerano zanimljivih situacija. Poprilično smo dosadni, ne drogiramo se, bavimo se nekim poslovima, Ne-nad fakultetom. Ćeta je diplomirani režiser, koji samo visi za računarom i nešto komponuje, prebira po nekim progra-mima. I stalno mu pada sistem, mene dribla za cd-ove... Ja i Dane se ponekad sretnemo, popijemo pivo...

Jedna neizbježna poruka mladim za kraj?Dane: Ovako, poruka je – ne uzimajte drogu. Jedite puno povrća, i slušajte mamu i tatu. Karlo: Što više se drogirajte, a što manje sjedite pred računarom. Računar ubija! To je moderna droga, ove stare - LSD, to je zakon.Ćeta: Bolje LSD nego LCD.

Karlo: Jeste, bolje LSD nego LCD. Ovi nekad su makar bili sretni, ovi danas kad ih pomjeriš od računara samo su čangrizavi. Znači, što više droge, što manje računara. Sport tu i tamo.

Nenad: Ja ću reći mladim ljudima samo – red, rad i disciplina.Karlo (Nenadu): Ajoj, upravo si postao veća penzija od Ćete J.

Ćeta: Znaš ti koliko sad treba vremena da kažem nešto originalno. Sad il’ lupiš nešto, što je već neko lupio ranije ili kažeš nešto što nema nikakve veze sa mozgom. Ljudi ne treba da čekaju poruke od drugih.Nenad: Bolje umrijeti od onog što voliš da radiš, već uspjeti u onom što ne voliš.

Dane: I čitajte knjige.

Ognjen Tešić Mirjana Damjenić

ST

UD

EN

TS

KI

BE

ND

OV

I

09/201041

NOĆ MUZEJAKULTURA I UMJETNOST MOGU BITI “IN”!

Poslije više mjeseci pažljive pripreme, 15. maja 2010. održana je još jedna Noć muzeja, u organizaciji Muzeja savremene umjet-nosti Republike Srpske. Poput velikih svjetskih centara, MSURS se prošle godine pridružio ovom multimedijalnom projektu u ko-jem je učestvovalo 1.700 francuskih muzeja i preko 30 eropskih muzejskih institucija. Nepovoljne vremenske prilike pomo-gle su nam samo da potvrdimo da je ova manifestacija odličan antidepre-siv i najbolje rešenje u borbi protiv lošeg raspoloženja, o čemu govori podatak da je ove godine zabilježeno rekordnih 450.000 posjeta u muze-jima! Noć muzeja je senzacija u nacional-nim okvirima i za vrlo kratko vrijeme pretvorila se u manifestaciju na koju treba ozbiljno računati. Program je počeo 11. maja jednim likovnim hap-peningom, tačnije dolaskom Miloja Mitrovića, umjetnika iz Valjeva koji je u periodu od 11-15. maja ocrtavao ze-bru na pješačkom prelazu iza zgrade muzeja, i time edukovao učenike, vozače, pješake i sve one koji su mu se pridružili u oslikavanju ovog jedin-stvenog murala, o važnosti akcije za sigurno ponašanje u saobraćaju.Za to vrijeme u muzeju se mogla pogledati izložba “Work in Progres” umjetnika Jusufa Hadžifejzovića, um-jetnika iz Sarajeva, koja je sjajno od-govorila suštini misije Noći muzeja - popularizaciji savremene umjetnosti kroz interakciju sa publikom, a prikazivali su se i hit filmovi “Noć muzeja 1” i “Noć muzeja 2”.Posjetioci su ispred muzeja, uprkos lošem vremenu, đuskali uz dobro poznate drum’n’bass zvuke kojima ih je zabavljao Deejah Selecta, i uživali u vještinama iskusnih žonglera, Nine Đekanović i Dejana Jovića.Muzički dio manifestacije prošao je u znaku saradnje sa Demofest klubom. Zbog vremenskih prilika koncert, svima nam dobro znane, grupe Elemental iz Hrvatske je premješten u ovaj popu-larni banjalučki klub. Remi, Shot i ekipa stavljaju naglasak na

svirku uživo, dinamičan nastup i direktnu komunikaciju sa pub-likom, a svoju muziku ne smatraju proizvodom, već umjetničkim izrazom, zbog čega i jesu bili ovogodišnji izbor Muzeja. Jedina zamjerka koju su fanovi imali, bila je uperena protiv organizatora lično. Naime, u toku dana na njihovoj facebook stranici objavili su vijest da će se koncert, uprkos kiši, održati ispred Muzeja. Pos-jetioci koji su strpljivo čekali svirku na otvorenom nebu, tek oko

22 časa bili su obaviješteni da je lokacija premještena u dfk. Većina njih, zahvaljujući kasnim infor-macijama, nije uspjela ni da uđe u pomenuti klub, zbog ogromne posjećenosti. Organizatori su na istoimenoj stranici dali svoje obrazloženje: “Čitav subotnji dan i jutro smo proveli u muzeju sa ekipom koja postavlja binu i rasv-jetu i na vezi sa aerodromom radi prognoze vremena, tehničari jed-nostavno do 17 časova popodne čekajući da kiša stane nisu smjeli postavljati struju i kablove po onom nevremenu, a za postav-ljanje je neophodno 2-3 sata. I u dogovoru sa čitavom ekipom morali smo to prebaciti u DFK, DJ-evi su već od 20 časova na razgla-su obavještavali sve posjetioce da će koncert ipak biti tamo održan. Žao nam je što ste se razočarali.. ali Noć muzeja nije samo koncert Elementala, već i ostatak pro-grama koji se održavao”, poručili su organizatoriHmm...naravno da Noć muzeja nije samo nastup Elementala, ali da se ne varamo, to je dalo maso-vnost posjećenosti i bilo je glavna

atrakcija za većinu, čime su ovi mladi muzičari još jednom po-kazali da su miljenici banjalučke publike (bar što se hrvatskog hip hopa tiče). Ako ste bili među sretnicima koji su uspjeli da uđu na koncert, vjerujemo da ste uživali u odličnim ritmovima i temperamentnom nastupu pjevačice Remi.Uz Hi-tech zabavu i nastupe lokalnih DJ-eva, Woodija, Dijane Tepšić i Slavena Todorovića u Demofest klubu, Banjalučani su nakon svirke Elementala proslavljali evropsku Noć muzeja do šest časova ujutro.

Žana Lugić

BILI SMO NA ...

09/201042

„Ovo je strašno velik grad i zato nema razloga da budeš sam u njemu...“ – ovim stihovima je počeo koncert Ba-jage i „Instruktora“, 05.juna u vodenom parku „Aquana“. Grupa je ovim koncertom proslavila 25 godina postojanja priredivši Banjalučanima nezaboravno veče i podsjećajući ih na svoje najveće hitove: „Zivot je nekad siv, nekad žut“, „Sa druge strane jastuka“, „Tišina“, „Ti se ljubiš na tako dobar način“, kao i na one novijeg datuma.

Sa više od dva sata svirke, Momčilo Bajagić Bajaga je po-kazao zašto je danas jedan od najpopularnijih muzičara, tekstopisaca i gitarista. Na svaku pjesmu publika im je uzvraćala aplauzima i čak dva puta ih pozivala na bis.

U publici je bilo ljudi svih generacija, od onih najvjernijih i dugogodišnjih fanova do osnovaca i srednjoškolaca, a jedan od njih nam je i rekao: “Jeste da ja imam tek 18 godina i da se nisam ni rodio kada je osnovana grupa i kada su nastali neki od najvećih njihovih hitova, ali znam svaku pjesmu, i to bolje znam starije nego ove novije pjesme.“

Nakon deset dana kiše, došao je on i donio nam sunce, dobre vibracije i koncert za pamćenje. „Godine prolaze, mi stojimo“ i s nestrpljenjem iščekujemo sljedeće druženje sa Bajagom i njegovim „Instruktorima“.

Sanja Jeftenić

Godine prolaze,

BAJAGA OSTAJE

BIL

I S

MO

NA

09/201042

09/201043

Nakon 19.godina Kiki Lesandrić i Piloti posjetili su Ban-ja Luku. Povodom trećeg rođendana Mtela,18.juna, ova kompanija dovela je poznatu grupu i svojim korisnicima poklonila veče za pamćenje. To je bio prvi njihov veliki koncert ovoga ljeta, u sklopu turneje koja je započela prošle godine. Iako postava Pilota nije ona iz 80-tih go-dina, desetak muzičara na bini pobrinulo se za odličnu atmosferu. Prepun trg Krajine prvo je zabavljala grupa Tatoo iz Prijedora. Svojim pjesmama su dobro zagrijali atmosferu i pripremili publiku za ono što slijedi. Uskoro na binu izlaze Kiki, Mlađen Dinkić i ostatak muzičara. Kiki na sebi ima dres reprezenatacije Srbije sa brojem 14 (taj broj je nosio fudbaler Jovanović kada je dao gol u utakmi-ci protiv Njemačke). Vidno uzbuđen zbog pobjede Srbije

tog dana na Svjetskom prvenstvu, frontmen Pilota govori kako je prijatno iznenađen time kako ljudi u Republici Srp-skoj vole Srbiju i navijaju za nju. Koncert su otvorili (a i zatvorili) jednim od svojih najvećih hitova – “Svet je lep kada sanjamo”. Svirka je obuhvatila sve značajnije hitove koji su obilježili karijeru Pilota, ali i neke nove pjesme sa Kikijevog samostalnog albuma “Mesec na vratima”. Pub-lika je oduševljeno prihvatala svaku numeru, a vrhunac je uslijedio kada je nebo iznad trga obasjao vatromet. Nada-mo se da će i ova svirka Pilotima ostati u lijepom sjećanju. Jer kako je Kiki izjavio, prilikom njegove posljednje pos-jete Banjoj Luci 91.godine ostao je zatečen brojem lijepih djevojaka.

Vanja Stokić / Ognjen Tešić

Najpoznatiji “pilot” sletio u Banja LukuKIKI LESENDRIC NAPRAVIO ODLICNU ATMOSFERU

09/201043

09/201044

Sva ta strka i zbrka oko promocije festivala počela je još prije pola godine. Karte na rate, pa karte po promotivnoj cijeni i ko zna još na kakve načine, ali na kraju ništa od toga nije pomoglo poprilično katastrofalnoj posjeti festivala, jer su karte jed-nostavno bile preskupe čak i za izvođače koji su pr-vobitno trebali doći, a da ne govorimo o otkazivan-jima koja su usledila.

Svi oni koji su smogli snage da kupe karte, željno su iščekivali Whitesnake, Genessis, Dadu Topića i ostalu kompaniju, ali od njih ni traga ni glasa. Prvo su kružile glasine da su ih poplave spriječile, da bi na kraju direktor festivala, Boško Beuk, ipak objasnio da festival nije dobio pomoć Vlade RS, tj. Ministarstva za prosvjetu i kulturu, te da je to glavni razlog za otkazivanje nastupa, a ne kako smo na početku festivala načuli loše vremenske prilike. Zašto se čekalo na sam kraj festivala da nam se ove vijes-ti saopšte, a imena Whitesnake-a i Genesisa neprekidno isticala na reklamama kako bi se privukao što veći broj posjetilaca, sami prosudite.

Prilike da pokažu svoje umjeće bile su bile date i demo bendovima, ali finale demo bendova koje je trebalo biti održano nekoliko dana prije početka festivala, takođe je, zbog lošeg vremena pomjereno, a kada se vrijeme po-pravilo onda i otkazano. Dakle, većina stvari pala je u vodu, ali dobro, možda mi studenti samo preuveličamo stvari. Bilo je tu ipak 200 – 300 ljudi svake večeri, koji nisu dozvolili da im loše vrijeme i još lošija organizacija pokvare provod. 8) Pa da počnemo...

Prvi danPrve večeri kiše nije bilo, ali je niska temperatura izn-enadila u ljetnom fazonu obučenu „gomilu“. Atmosfera nije izgledala obećavajuće, kao ni broj posjetilaca. Prva na scenu stupa grupa „Alter Ego“ iz Gradiške, pobjednici prethodno pomenutog neodržanog finala demo bendova. Momci su nastup odradili za svaku pohvalu, ali nedostatak publike bio je očigledan. Kraj ograde ispod bine nekoliko „čupavaca“, dok su ostali našli udobna mjesta na mekoj travi. Drugi po redu su Motherfunky, dobro nam poznata prijedorska grupa. Raspoloženje se malo popravilo, još par „čupavaca“ ustaje i pridružuje onima kraj ograde pa žurka može da počne. Na pozornicu izlazi i dugo očekivani bend, Atlantida iz Bograda. E ovo bi se već možda mo-glo nazvati kakvim - takvim koncertom! Hrpa curica u prvim redovima vrišti, skakuće i pjeva pjesme od kojih su

BL ROCKOPEN AIRSamo losakopija Exita

BIL

I S

MO

NA

09/201044

09/201045

većinu naučile pred sami koncert! Oduševljenje momcima iz benda, a naročito basistom Markom, nastavilo se i to-kom ostatka večeri. Poslije Atlantide kratka pauza, a po-tom nastup hrvatske grupe „Vatrene ulice“ koji stupaju na scenu pomalo nervozni, a situaciju pogoršava i pucanje žice na bas gitari! Nakon što im je posuđena druga gitara, a frontmen grupe parolom „Je*eš granice!“ malo otkravio publiku, sve je krenulo uobičajnim tokom. Kako je veče odmicalo, broj posjetilaca se blago popravljao te je sada ispred bine skakutaloo oko dvjestotinjak veselih duša, što zbog malo bolje atmosfere, što zbog sve niže tem-perature. Definitivno najveća atrakcija prve večeri bila je grupa Osmi putnik koja je nastupala zadnja. Starim ali i novijim pjesmama, sa prepoznatljivim tvrdim zvukom, di-gli su na noge već promrzlu publiku i učinili da zadovoljniji odemo kući.

Dan broj dvaSaznali smo da su zvijezde večeri, engleski rok bend Gen-esis otkazali nastup. Prva je grupa Danger iz Kragujevca uspješno probila led. Druge su nastupile cure iz Mostara pod imenom Venus, najpoznatije po takmičenju u show-u „Rat bendova“. Cure su, naravno rasturile, i time doka-zale da se mogu lako nositi i sa većinom muških ben-dova! Sa prvim taktovima grupe Sheitans došle su i prve kapi kiše, što ni u kom slučaju nije omelo njihov dobar nastup. Kiša je potom polako prestala a na red su došli zasigurno najbolji bend te večeri, Austrijanci iz Beča - Lunaffair. Simpatična četvorka iz Beča svojim pjesmama osvojila je malobrojnu publiku, koju pjevač definitivno nije štedio provokativnim izjavama. Ipak, na interakciji sa publikom mogli bi im pozavidjeti i mnogo toga od njih naučiti i mnogo iskusniji bendovi. Momci su nas pozitivno iznenadili i besplatnim CD-ovima svog novog albuma koji u Austriji još nije ni objavljen. Nakon njih, usledio je nas-tup “PI Experience” iz Venecuele, a zatim i Dani Nolden u pratnji grupe “Shadowside” iz Brazila. Loše vrijeme, puno kišobrana, ponovo malo publike i otkazan koncert glavne atrakcije sažetak su druge večeri Rock Open Air Festivala.

I dan broj triKiša pada – kakvog li izneneđenja! Večeras prvi nastu-paju „Human“, momci iz Tuzle. Simpatični momci ukrstili su koplja sa oblacima i koliko toliko razveselili ovaj su-morni i mokri dan. Sledeći su binom „žarili i palili“ likovi iz Zrenjanjina. Malo kašnjenja, užurbano pripremanje za nastup, ali na kraju nije bilo loše. Potom na binu izlazi je-dina banjalučka grupa na festivalu, „Four Roses“, a nakon

njih Slovenci - „Lene Kosti“, po reakciji publike opravdano najtraženija heavy metal grupa u regionu. Najzanimljiviji dio nastupa bio je „mali“ poklon koji je dobila jedna djevo-jka, nakon što je uhvatila plastično jaje bačeno u publiku. Od Slovenaca je dobila ni manje ni više nego pravu prav-catu električnu gitaru! A kao sunce poslije kiše, iako je kiša još uvijek padala, dočekali smo nastup najpoznati-jih srpskih pankera koji sebe zovu „Ritam nereda“. Kiša pljušti, ali se najveći broj ljudi do sada okupio ispred bine. Bacaju kišobrane u stranu, mlate mokrom kosom i uz po-koju šutku u, na svu sreću mekanom blatu, pjevaju u glas buntovničke pjesme. Tako je otprilike završio drugi po redu Banja Luka Rock Open Air.

Milana DamjenićMirjana Damjenić

09/201045

09/201046

Koncert zakazan, kocert otkazan zbog kiše koja nije prestajala da pada na nebu iznad Banja Luke. Fano-vi su se nadali da kiša neće pokvariti i ovu noć ispod tmurnog banjalučkog neba. Oni koji su došli znali su zašto su tu, odlučni da ih ni kiša ni bilo kakvo nevri-jeme ne otjeraju sa zidina Kastela.

Dario, Džmo i Zmo vec su uveliko svirali melodiju i dizali publiku na noge. Svi su s nestrpljenjem očekivali da se pojavi ona-kraljica ex-yu rock scene. Nakon petogodišnje pauze u gradu na Vrbasu začuo se glas Ivane Pavlović „Dobro veče, Banja Luko“! Na sceni se pojavila ona, tako obična i tako posebna, u srebrenoj tunici i crnim panta-lonama. Veliki vrisak publike unutar zidina Kastela potra-jao je dugo a onda je Ivana svima poželjela dobar provod

uz „Negativ“ i poželjela češće druženje u ovom gradu. Na prve taktove pjesme „Mamin sin“ s novog albuma fa-novi su uglas s njom pjevali. Svima je već tada bilo jasno da ih očekuje nezaboravan provod uz grupu „Negativ“. Možda nije neophodno ni pominjati, ali za samo nekoliko minuta njen glas je potpuno ispunio cijeli Kastel i šire, njeno dobro raspoloženje je “zarazilo” sve prisutne, i bilo je dovoljno samo se opustiti i uživati. Kada ste spremni na to da ćete čuti jedan od najboljih vokala na Balkanu, možda čak i u Evropi, svaki put kada je čujete može da vam se desi da se “smrznete” kada zagrmi u mikrofon. I kada ozvučenje nije savršeno, ona zvuči savršeno. I kada pjeva agresivno, I kada je nježna sve je to spoj Ivane.

Uslijedele su i pjesme “Čarobni napitak”,” Vreme je” , a publika ju je pratila u stopu. Hladni nanos vjetra koji je dolazio s Vrbasa više niko nije ni osjećao, svi su se zagrijali skačući uz njihove pjesme. Kastel možda i nije bio ispunjen do zadnjeg mjesta ali su oni svirali i publika pjevala kao da je koncert , s duplo više publike i duplo većim brojem članova benda.

“Ja naprosto obožam Ivanu, ona je moja kraljica! Odusev-ljena sam.Hoću da Ivana češće gostuje u mom gradu!”- kaže Deana Denjiz fan grupe “Negativ”.

S prvim taktovima pjesme “Pogled na nebo” počela je da pada i kiša. Publika kao da je nije ni primjetila, bez kišobrana i bez negodovanja, svi su nastavili da gledaju samo u jednom pravcu, tamo prema bini gdje je Ivana. Kao da se kiša uvrijedila na ignorisanje, ubrzo je stala, a koncert je i dalje tekao kao da je nije ni bilo.

Novim albumom “Spusti me na zemlju” pokazali su po-mak u svojoj autorskoj i izvođačkoj zrelosti i još jednom proizveli zvuk koji je jedinstven za našu muzičku scenu. Kao spoj vrlo energičnog i tvrdog gitarskog zvuka, sa neponovljivim Ivaninim vokalom, album je do sada nji-hovo najzrelije i najpotpunije ostvarenje, a u tom smislu dočarava bend na najbolji način, jer je, zbog karaktera interpretacije i energetskog naboja, sniman uživo.

Biljana Stokić

Negativ dao ritam!B

ILI

SM

O N

A

09/201046

09/201047

Demofest. Kako i samo ime kaže, takmičarski Festi-val neafirmisanih demo-bendova. Složićete se, De-mofest je ipak mnogo više od toga.

Svi se sjećamo prvog i drugog festivala, kada su grupe lokal-patriot-neradnika mislile da je to projekat unaprijed osuđen na propast. Pogađate zašto? Sve besplatno! To u našem gradu nemamo često priliku da doživimo. Pogo-tovo ne sa velikim imenima kao što su Kosheen, Nouvelle Vague ili Asian dub foundation. Upravo zato, Demofest je odlučio da se ove godine vrati još veći. Pregršt radionica, filmova u multipleksu Palas, nastupa velikih Stereo MC’-a, Kirila i za kraj Fun Lovin Criminals-i. Sve je počelo u sri-jedu, 21. jula, ljeta gospodnjeg 2010. Bendovi su pokrili većinu najpopularnijih muzičkih pravaca, bilo je svega -

punka, metala, hip hopa, elektronike, industriala, rocka, hard corea, funka itd. Veći dio njih (bendova) korektno je odradio svoj dio nastupa, a kvalitetna oprema i dobar zvuk koji se širio sa glavne Demofest bine, svakako da su pomogli da ovi mladi i nadasve, talentovani ljudi ostave još konkretniji utisak na sve prisutne. Nakon prvih 10 bendova, uživali smo u polučasovnom koncertu reggae-rasta grupe Zaa, koja je prošle godine osvojila 3. mjesto.Neposredno prije nastupa glavnih hedlajnera, proglašena su i prva tri finalista - Threesome iz Beograda, mladi in-strumentalni bend, Recall iz Banjaluke, na čelu sa, svi-ma nama znanim Wudijem, i Excused 4 life, definitivno najmlađi bend na ovogodišnjem festivalu koji dolazi iz Bijeljine.

Demofest

09/201047

09/201048

A onda - euforija. Svi smo nekada mrdali glavom i kukov-ima uz poznati hit “Connected”, mada se nismo nadali da ćemo isto to činiti ali ovdje, na našoj tvrđavi Kastel. Posli-je malih tehničkih problema, Rob Birch je istrčao na binu uzvikujući “Good evening, Banja Luka”. Koncert je trajao sat i po vremena, a na reperotaru čuvenih “Stereo MC’s live” našle su se najrazličitije stvari - od publici poznatih do onih koje su nastale u njihovoj “muzičkoj radionici”, ali još nisu snimljene. Na press konferenciji održanoj taj dan Rob je rekao:” I Stereo Mc’s je nekada bio demo bend. Znate šta je važno? Važno je da se vraški trudite, važno je da ljudi oko vas vide da želite da uspjete. I uspjećete, prije ili kasnije.”

Veče je zatvorio DJ duo, Gemini’s. Tačnije, blizanci Mlad-en i Mlađan Nikolić. Generalne zamjerke najčešće su upućivane u pravcu cjenovnika na festivalskim šankovima (posebno kada je riječ o točenom pivu, jer je svaki put bilo tužno gledati kako se konobar zaustavlja na 0,3l, a čaša u koju sipa je 0,5l), ali, da ne bismo zvučali kao razmažena banjalučka publika, i sama činjenica da su se organizatori i ove godine potrudili da cijelo dešavanje gledamo potpuno besplatno, zaustavlja bilo kakvu dalju raspravu u tom pravcu.

Drugog dana Jelen Demofesta, publici se predstavilo još 10 bendova. Kill me laser, Prežderani, Strava Škola i Bole-sna Štenad su se pridružili Recallu, Threesomu i bendu Ex-cused for life. Sudeći po komentarima, ovo je bilo najbolje veče, što se tiče predstavljenih bendova. Vjerovatno zato se uvaženi žiri odlučio da ih u finale pusti čak četiri.Nakon banjalučkog Tankera, momaka koji su teške note pržili više od sat vremena, na scenu se popeo pionir elektronske muzike sa Balkana - Kiril Džajkovski, koji je stigao sa svojim bendom “Serdžuk orkestra” i novim članom, MC-jem i pjevačem Rasom Tvidom. Kao što kažu za naš narod, daj im malo trubača i pola posla si uradio. Kako god, Kiril i njegova svita su doveli veče do usijan-ja. Bukvalno. Inače, ovo nije prvo Kirilovo druženje sa banjalučkom publikom, on je na Demofestu nastupao i prije tri godine, kad je festival nastao. “Na koncertima uvijek kombinujemo stvari koje sviramo posljednjih go-dina. Oduvijek sam hio da imam svoj lajv bend, da tu elektronsku kombinaciju upotpunimo živom svirkom. To stvara originalnu i kreativnu kombinaciju stvari, pa se koncerti uvijek pomalo razlikuju, uvijek ima nešto novo i interesantno.” - kaže Kiril.

Da nije nova, ali svakako jeste interesantna, dokazala je atraktivna britanska DJ-ica, Goldierocks, koja je zabavl-jala publiku na maloj bini. Interesantno je bilo i to da je tokom festivala omjer ljudi ispred bine i na livadi ispred tvrđave bio poprilično jednak.

Treće, posljednje takmičarsko veče,žiri je odabrao čak pet finalista - Vlasta Popić (Varaždin), Kuriri (Pirot), Projekt Mof (Novi Sad), Lažni brkovi (Split) i Filing Sajlens (Sara-jevo). Nakon odluke o finalistima, revijalni dio treće večeri ovogodišnjeg festivala otvorili su Diskopat, otkačeni disko Splićani, koji su na prošlogodišnjem Demofestu osvojili drugu nagradu.

Mlađahna new wave grupa iz Velike Britanije, New Young Pony Club, bazira svoju muziku na dens pank kombinaciji

BIL

I S

MO

NA

09/201048

09/201049

i bendovima poput njujorških Repture, ali i novotalasnim i post pank grupama. Iako nisu uspjeli da dostignu at-mosferu prethodne večeri, New Young Pony Club su ipak uspjeli da zabave publiku i pripreme ih za after parti, za koji je to veče bio zadužen novosadski DJ Fakir.Posljednje večeri još jednom se predstavilo svih 12 finalista. Negdje oko 1 sat nakon ponoći, poslije koncerta Fan Lovin’ Criminalsa, koji su 70 minuta zagrijavali publiku, na scenu je izašao cjelokupan žiri i direktor Demofesta Brankica Janković saopštila je imena bendova koji su os-vojili drugo i treće mjesto. A onda, prije proglašenja po-bjednika, snimljena je prva klapa filma Totalno novi ta-las. Na scenu je izašao jedan od likova iz filma, Maksa, i saopštio ime pobjednika. “Snimanje, produkciju i izda-vanje albuma kao i snimanje spota u produkciji MTV-a osvojio je bend Threesome,” uzviknuo je Maksa, a publika je njegove riječi dočekala gromoglasnim aplauzom.

Threesome. Tročlani instrumentalni bend. Bez vo-kala. Definitivno iznenađenje festivala. Na Danijelo-vo pitanje “Zašto baš Threesome?” Dino Šaran je kroz smijeh rekao “Nismo se mogli odlučiti ko od ovih bendova ima najbolji vokal pa smo izabrali bend bez vokala.” U svakom slučaju, sigurni smo da će ovi simpatični surf rockeri opravdati prvu na-gradu, i već na sledećem Demofestu oni zabavljati Banjalučane.

Drugu nagradu (binska oprema u vrijednosti do 6.000 evra) osvojili su alternativni post rockeri, Kuriri iz Pirota, čija slušljiva melodija već svima odz-vanja u ušima (tu turu ru ru tu tuuu...), a na trećem mjestu, po glasovima žirija, našli su se Prežderani iz Daruvara, što im je obezbijedilo binsku opremu u vrijednosti do 3.000 evra.

Posljednja nagrada, tj. nagrada publike (binska op-rema vrijedna 1.500 evra), otišla je u Crnu Goru, tj. bendu Qtera iz Podgorice.

Treći Jelen Demofest uspješno je završen. Do sljedećeg festivala preostaje nam samo da pratimo razvoj pobjedničkih bendova i poželimo im da pa-metno iskoriste svoju popularnost. A Demofestu da ostane ovakav kakav jeste i dokaže da Banja Luka ima šta da ponudi. Jesmo li uhvatili evropske stan-darde bar u nečemu? Možda.

09/201049

09/201050

PO

HV

AL

E I

KR

ITIK

E

Birali smo naj profesora na Filozofskom fakultetu. Donosimo Vam rezultate ankete...NAJBOLJI PROFESOR (ASISTENT):

(tri profesora imaju isti broj bodova) Radivoj Radić

OBJAŠNJENJE STUDENATA :“Najzanimljiviji, najbolje radi svoj posao.Na vrijeme objavi ispitne rokove, korektan na ispitu, ob-jektivan pri ocjenjivanju, interesantna predavanja...Dobar način rada.“

Brane Mikanović

OBJAŠNJENJE STUDENATA:“Korektan, objektivan.Super čovjek, gradivo povezuje sa svakodnevnim životomRealan. Uvijek dostupan za studente.Čovjek konstantno radi sa studentima.“

Ljubomir Gajić

OBJAŠNJENJE STUDENATA :“Najbolji je iz razloga što su njegova predavanja najobuh-vatnija, što znači da je veoma inteligentan i obrazovan. Kao takav, veoma jasno povezuje sadržaje iz istorije, književnosti, likovnog vaspitanja i drugih oblasti života. Ima najbolji pristup. Najljepše govori od svih profesora. Zanimljiv je. Duhovit. Od njega najviše učimo o životu.Na predavanja profesora Gajića obraća se posebna pažnja, jer je on profesor koji daje objašnjenja iz svih oblasti. Na njegovim predavanjima može se mnogo toga naučiti, ne samo iz likovnog, već iz drugih predmeta.Odgovoran, smiren, staložen, daje dobra predavanja, uvi-jek ga je ugodno i lijepo slušati.Pravo oličenje profesora.“

NAJGORI PROFESOR (ASISTENT):

ass Tatjana Zirojević

OBJAŠNJENJE STUDENATA:“Nema konpetencije koje treba da posjeduje osoba na njenoj poziciji.Uvijek neraspoložena, predavanja neinteresantna.Neodgovorna, histerična, dolazi nespremna na čas.Postavlja obaveze i zadatke koje ni sama nije u stanju da objasni i ispuni.Neodgovorna, nekomunikativna.Uvijek histeriše i uvijek je bolesna. A tu svoju histeriju is-kaljuje na studentima. Rad i pristupačnost studentima čista nula. Nemam komentar. Nije uspostavila nikakav kontakt sa stu-dentima.Ne izlazi u susret studentima, nedovoljno angažovana, ne-organizovana.“

09/201050

09/201051

IZJAVA MJESECA

PR

OV

AL

E

Studentica se krsti pred ispit. “Džaba se vi krstite koleginice, ja sam stara komunjara“.

Profesor Đoko SlijepčevićPolitičke nauke

“Sve je faktor, a ustvari činilac.“

“Ljudi svjesno ulaze u kriminal.“

“Ko je jači, neka kači.“

Profesor Miroslav GrubacicPoljoprivredni fakultet

“Ima li medju Vama odnosa? Dobro, onda mozemo poceti s predavanjem“.

Profesor Perica MacuraPolitičke nauke

“Dok se normalan narod sunca na plazi, ja moram ovdje s vama pod neonkama.“

Profesor Braco KovačevićPravni fakultet, na ispitu u junu

09/201051

09/201052

AKADEMIJA UMJETNOSTI Završen je prvi upisni rok na Akademiji umjetnosti, na pro-gramu Likovnih umjetnosti sva su mjesta popunjena, dok je na smjeru Gluma ostalo još četiri slobodna mjesta za samofinansirajuće studente. Studijski program muzičke umjetsnoti prima još 22 kandidata. Prijemni ispit počinje u ponedeljak 6.09.2010. godine, od 9 časova. Konsultacije za kandidate koji se prijavljuju na upis za Glu-mu će biti održane konsultacije 1., 3., i 4. septembra sa početkom od 14 časova. Rezultate prijemnog ispita će biti objavljeni u srijedu 8. septembra od 14. časova. Detaljnije informacije možete pronaći na web-siteu Aka-demije umjetnosti http://www.aubl.org/opcija/btg_novos-ti/0/39/

Na stranicama Akademije umjetnosti možete pronaći ter-mine polaganja ispita u septembarskom roku, klikom na ponuđeni link možete pogledati termine u pdf formatu.

http://www.aubl.org/opcija/btg_novosti/0/35/

EKONOMSKI FAKULTETLjetni ispitni rok za neke je bio “tragičan”. Studenti Jele-na Pilipović, Milovan Dujković, Sanja Dragić i Dragana Šmitran koristili su nedozvoljena sredstva (“puškice”) pri-likom polaganja pismenog ispita iz predmeta ekonomsko-matematičkih metoda i modela. Njima je zabranjen izlazak na sve ispite u oba septembar-ska ispitna roka.

Ovo nije jedini slučaj, studentica Jelena Jočić je izrečena disciplinska mjera zabrane izlaska na ispit zbog drskog ponašanja tokom ispita i nepoštovanja asistenta. Prikom testiranja iz predmeta statistika, studenticama Tanji Babić i Jeleni Trninić su izrečene disciplinske mjere zbog razgovora tokom testa. Popularna “puškica” je uskratila jesenji ispitni rok i studen-tici Jeleni Jugović.

Izrečene disciplinske mjere moge da bude upozorenje svim studentima koji na nedozvoljen način polažu ispite, jer prije ili kasnije to neznanje će doći do izražaja.

Rok za slanje rada za međunarodnu naučnu konferenciju “The Challenges of Economics Science and Practice in the

Hronike fakultetaH

RO

NIK

E

09/201053

da troje ljudi znam mnogo o Bolonjskom procesu. Nadam se da će ova brojka da se poveća, te da ću u idućem broju pisati o većim procentima, za sve vas koji želite gla-sati i samim tim povećati procenata anketiranih osoba kliknite na link i glasajtehttp://www.agrofabl.org/ HVALA!

PRAVNI FAKULTETKrajem juna na Pravnom fakultetu je održana takmičenje studenata u besjedništvu. Na 11. po redu takmičenju u besjediništvu pobijedio je student Pravnog fakulteta u Ban-joj Luci Aleksanadar Jokić.

Za više informacija posjetite link http://www.pravobl.com/index.php?option=com_content&view=article&id=315:2010-06-21-11-01-51&catid=79:2009-12-21-22-39-03&Itemid=1

Pravni fakultet je dobio poziv za članstvo u Evropsko udruženje pravnih fakulteta (ELFA).

PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTETU okviru TEMPUS projekta “SEE Doctoral Studies in Math-ematical Sciences” od 09.08. do 04.09.2010. godine na PMF-u biće održan master kurs iz finansijske matematike. Detaljnije informacije pogledajte na linku

http://www.pmfbl.org/matematika/finance_insurance.pdf

TEHNOLOŠKI FAKULTET Na Tehnološkom fakultetu je ostalo slobodno 41 mjesto za upis u akademsku 2010/ 2011. godinu . Slobodnih mjes-ta ima na smjeru Hemijska tehnologija - 22. mjesta (12 budžet i 10 samofinansiranje) i Tekstilno inženjerstvo smjer Dizajno i konfekcija - 19 mjesta (9. budžet i 10 samofi-nansiranje). Drugi prijemni ispit će se obaviti 06.09.2010. od 9. časova.

FAKULTET FIZIČKOG VASPITANjA I SPORTANa fakultetu fizičkog vaspitanja i sporta obilježen je dan fakulteta, tom prigodom potpisana je Međunarodna sarad-nja, odbranjena doktorska disertacija i otvorena multi-funkcionalna dvorana . Na linku možete pogledati slike po-menute manifestacije.

http://www.ffvis.net//index.php?option=com_content&task=view&id=322&Itemid=41

Danijel Bjelić

21st Century” produžen je do 15. avgusta.Svi zainteresovani mogu detaljnije informacije pronaći na ponudjenom linku http://www.eknfak.ni.ac.rs/ISC2010/conference.html

ELEKTROTEHNIČKI FAKULTET Elektronska prijava ispita za septembarski ispitni rok za studente I i II ciklusa počinje 16. avgusta 2010.godine od 9 časova. Ispit se može prijaviti samo za prvi naredni ter-min ispitnog roka. Prijava i odjava ispita omogućena je do 4 dana prije datuma održavanja ispita do 14 časova. Radnim danima u periodu između 14 i 15 časova nije moguće prijaviti ispite. Konkurs za sufinansiranje studenata pri izradi završnih ra-dova II ciklusa (magistarskih/master) u 2010. godini, kao i za sufinansiranje studenata III ciklusa pri izradi završnih radova (doktorske disertacije) u 2010. godini.Više informacije možete pronaći na linku

http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/mnk/media/vijesti/Pages/Konkurs_za_sufinansiranje.aspx

MAŠINSKI FAKULTET Delegacija Mašinskog fakulteta je obavila uzvratnu posjetu Univerzitetu primjenjenih nauka južne Švajcarske (Scuola universitaria professionale della Svizzera italiana - SUPSI).Sastav delegacije činili dekan prof. dr Miroslav Rogić, prodekan docent dr Milosav Đurđević, predstavnik Mini-starstva nauke i tehnologije Vinko Bogdan i pomoćnik min-istra i predstavnik Privredne komore RS dip. inž. Pero Ćorić. Mašinski fakulteti u Banjoj Luci dobio je opremu za labo-ratoriju za automatizaciju i robotizaciju. U okviru projekta nabave laboratorijske opreme, koji je sufinansiran od strane Ministarstva nauke i tehnologije Vlade Republike Srpske, nabavljeni su uređaji i komponente industrijske automa-tizacije - PLC, distribuirane ulazno-izlazne module, panel za interakciju čovjek-mašina , sistav za radio-frekvencijski identifikaciju, frekvencijski regulator sa asinkroni motori i enkoder, modul za mjerenje težine, sigurnosni procesor kao i softvere, dodatnu opremu za povezivanje modula, napajanja i sl..

POLjOPRIVREDNI FAKULTETNa sajtu poljoprivrednog fakulteta objavljena je anketa sa pitanjem „Da li ste upoznati sa Bolonjskim procesom“ . Ništa ne bi bilo tako čudno da je u vremenskom periodu od 09. oktobra 2006.godine, kada je objavljena anketa, pa sve do danas, glasalo samo 22 ljudi. Njih 8 se izjasnilo da je veoma malo upoznato sa Bolonjskim procesom, njih 7. da nije upoznato, samo 4. da zna malo, a poražavajuće je

09/201054

POKROVITELJ: