Sveučilište u Zagrebu

Hrvatski studiji

Odjel za povijest

SUĐENICE

Ivana Štimac

1. godina preddiplomskog studija povijesti

Seminarski rad iz Mitova i običaja staroga vijeka

Nositelj kolegija: dr.sc. Eva Katarina Glazer

Zagreb, prosinac 2012.

1. UVOD

Sudbina je, prema narodnom vjerovanju, sila koja određuje život svakog pojednica i od koje nije moguće pobjeći. Sudbina je ono što je nekom predodređeno, pogotovo najznačajniji događaji u životu, uključujući trenutak i način smrti. Događaji koje čovjeka snalaze smatraju mu se dosuđenim, a ono željeno koje i pored uloženog truda ostaje neostvareno, smatra se nesuđenim. U mitologiji pronalazimo nekoliko prikaza Sudbine kao skup božica (uglavnom 3) koje upravljaju ljudskim životnim vijekom.

2. SUĐENICE U MITOLOGIJI

2.1. GRČKA

Sudbina je igrala vrlo značajnu ulogu u drevnom grčkom mišljenju. Grčki pojam sudbine ima značenje onog što je svakom čovjeku dodjeljeno, što određuje što će biti od samih početaka ljudskog života. Grci su također smatrali da njihova djela i ponašanja utječu na sudbinu, ali da oni njoj samoj ne mogu pobjeći.

Grčka riječ „moira“ (μοῖρα) znači „dio“ a proširivanjem značenja konačno je dobila oznaku općenito dijela života ili sudbine. „Dakle, ono što je čovjeku dano u životu, što je njegov usud od rođenja. Sve što je tim pojmom obuhvaćeno nepromjenjivo je i nezavisno od čovjekove slobodne volje, k tome ne samo od volje čovjeka već i od volje bogova. Moiri(ama) su podređeni i bogovi. Unatoč svoj njihovoj moći „i nad njima vlada usud“, one su samo njegovi čuvari i izvršioci. Katkad se dakako, Zeus, ili neki drugi bog, javlja u ulozi „gospodara usuda“ (Zeus Moiragetes), ali to samo tada ako ga unaprijed zna i prema njemu se ravna, tj. postupa u suglasnosti sa sudbinom kao vrhunskim zakonom svemira. Dakako, na taj način, i sam smrtni čovjek može „vladati svojom sudbinom“. 1Suđenice su se pojavljivale prve tri noći djetetova života da bi odredile kakav će taj život biti. No, kada čovjekov životni put završi, božice usuda postaju božice smrti Moirai Thanatoi.

Smrt može biti poništena ili se može izbjeći kroz apoteozu (uspinjanje do božanstava) i metamorfoze: transformacija čovjeka post mortem u pticu, životinju, biljku ili zviježđe. No u nekim slučajevima same Moire odgađaju smrt, odnosno vraćaju preminulog u život. Postoji nekoliko primjera gdje se Moire spominju u tom procesu. (npr. Hijacintova apoteoza2 u Pauzanijevom „Opisu Grčke“ od strane Apolona i drugih Olimpskih bogova, te uz sudjelovanje Moira. Drugi način izbjegavanja smrti je matamorfoza, a jedan od od najpoznatijih primjera je Ampelosova metamorfoza koju je prikazao Nonnus u svojoj „Dionysiaca-i“ u kojoj je jasno prikazano kako „neumoljiva i konačna“ Atropa uslišava

1 Zamarovsky, Vojtech. Junaci antičkih mitova. Leksikon grčke i rimske mitologije. Školska knjiga: 1989: 223.

2 Hijacint, spartanski princ bio je prekrasan i atletski građen Apolonov ljubavnik. Njih su dvojica vježbali bacanje diska, kad je odjednom Hijacint pogođen u glavu s diskom koji je skrenuo s kursa, a uzrok tomu bio je Zefir koji je bio ljubomoran na Apolona jer je i sam volio Hijacinta. Kad je Hijacint umro, Apolon je bio shrvan i prokleo je svoju besmrtnost htjevši se pridružiti svome ljubavniku u smrti. No Moire su ga (po jednoj od verzija prenijele na Olimp). Od njegove je krvi Apolon stvorio zumbul (lat. Hyacinthus).

Dionizovu tužaljku i ne dopušta Ampelosov prijelaz preko Aherona ili rijeke boli te upreda unatrag njegove niti života, te ga je sam Dioniz pretvorio u prvu vinovu lozu. Vraćanje u život Pelopa, Admeta i Euridike su također značajni primjeri intervencije samog usuda, odnosno Moira.)

Grci su usud, odnosno životnu sudbinu personificirali u mitologiji kao 3 sestre: Klota, Laheza i Atropa.

Klota (grč. Κλωθώ = "predilica") je prva sestra koja započinje presti nit života, tj. određuje rođenje. Uglavnom je bila prikazivana sa vretenom ili svitkom (knjigom sudbine)

Laheza (grč. Λάχεσις = "raspoređivač") druga sestra koja prede nit, tj. čuva život. Mjeri nit života sa svojim štapom te određivala koliki životni vijek bi svaka osoba imala.

Atropa (grč. Ἄτροπος = neumoljiva, neizbježna") ili Aisa je treća sestra koja je izabirala način smrti svake osobe, a kad je došao trenutak smrti, ona je rezala nit života svojim škarama. 3

Tri grčke Suđenice se uglavnom prikazuju kao starije žene (iako i to dosta varira u prikazima, jer se ponekad mogu pronaći prikazi Klote kao najmlađe, Laheze kao lijepe mlade žene, dok je Atropa uvijek bila najstarija, najmanja ali i najstrašnija, simbolično prikazujući svoju ulogu u „zakonu svemira“), hladne, bezosjećajne, bezdušne i nemilosrdno djevene u bijelo.4

Moirama su bile dodijeljene Erinije5, kao poslanici na zemlji koji su ponovno uspostavljale ravnotežu među porušenim ljudskim odnosima, vraćajući i osvećujući zla djela koja su ljudi nanijeli jedni drugima. Od njih se nigdje nije moglo pobjeći te je svaka vlast prema njima bila nemoćna. Čak su ih se i bogovi bojali. Stajale su na strani pravilnosti stvari. Moire su uz Erinije, kao njihov atribut, bile ponekad prikazivane kao božice smrti, predstavljajući smrt. Keres je još jedan atribut koji se često vezao uz Moire. Sama riječ „Ker“ je označavala smrt kao nužnost (Kêres Danatoio). Također su bili ženski duhovi (demoni) nasilne i okrutne smrti, uključujući i smrt na bojištu, nesretnu smrt, ubojstvo i smrt uzrokovana epidemijom, tj. bolešću.6 7

3 Još jedna zanimljivost vezana za najstariju i najstrašniju sestru, Atropu. Malo je poznato da je po njoj, nazvana biljka, odnosno rod Velebilje (lat. Atropa Belladonna) izrazito opasna i otrovna biljka, koja u svojem sastavu sadrži i alkaloid atropin, izazivajući time halucinacije, te je redovni sastav u drogama Ecstasy, dodatno pojačavajući osjećaj panike. Vrlo je jasna povezanost i simbolika imena sa samom Moirom- da služi kao upozorenje svim potencijalnim „kušačima“.

4 Moire ili Suđenice su trojne Mjesečeve božice- odatle njihova bijela odjeća. Moira znači dijeliti ili „faza“ a Mjesec ima tri faze i tri osobe: mlađak- Djevica- božica proljeća- prvo razdoblje godine; puni Mjesec- Nimfa- božica ljeta- drugo razdoblje; stari Mjesec- Krona- božica ljeta- zadnje razdoblje (Graves, Robert. Grčki mitovi. Biblioteka Mitologica: Zagreb, 2003:34.)

5 Erinije ili Eumenide (grč. Ἐρινύες, Erinúe; Εὐμενίδες, Eumenídes) u grčkoj mitologiji boginje su osvete i prokletstva, koje stanuju u podzemlju. Bilo ih je tri: Alekta, Megera i Tizifona.

6 Theoi Greek Mythology. Exploring Mythology in Classical Literature and Art. The Keres. http://www.theoi.com/Daimon/Keres.html. Datum izmjene nije poznat. Datum posjete: prosinac 2012.

Samo porijeklo Moira je predmet rasprave, budući da postoji više izvora koji iznose različite načine njihova postanka. Prema Heziodovoj „Teogoniji“, uz postanak Moira se spominje Nikta. Samu Niktu, božicu noći rodio je Kaos, a i ona sama je imala brojno potomstvo, među ostalim je sama od sebe rodila i Moire.

Također, u kasnijim ulomcima Heziodove Teogonije, Moire su kćeri Zeusa i titanide Temide, božice pravednosti, te je njima Zeus podario najveću čast, da gospodare sa ljudskim usudom.

Platon u svojoj „Republici“ navodi kako je Ananka, božica potrebe, neizbježnosti i sudbine, jedna od primordijalnih božanstava, majka Moira. 8

U grčkoj mitologiji su bile poznati drugačiji nazivi božica koje su se identificirali sa Moirama- Suđenicama. Neke od njih su bile: Tihe (grč. Τύχη) je starogrčka božica sreće, sretna slučaja. Ilitija (grč. Εἰλείθυια) je starogrčka božica rađanja. Afrodita Uranija (Nebeska) se u Pauzanijevom „Opisu Grčke“ u hramu Atene na jednom kamenom natpisu spominje kao najstarija Moira.9

Osim što su one same bile zadužene za životni usud, mitologija im i pripisuje i izum prvih sedam znakova gčkog alfabeta: prvih pet samoglasnika abecede i suglasnike „B“ i „T“, te su vjerojatno imali neku mističnu i proročansku svrhu.10

Kao presonifikacija usuda, životne sudbine, i same božice, znale su tijek budućnosti, stoga su također smatrane i za proročka božanstva. Njihovim svećenstvom se smatraju svi proroci i proročice, vračari i vračare kao „produžena ruka“ njihovog djelovanja.

Kultovi i hramovi Moirama možemo pronaći u različitim dijelovima Grčke, posebno u južnoj Grčkoj, a tek ponešto u centralnom dijelu. Kao glavni izvor u otkrivanju hramova ističe se Pauzanijev „Opis Grčke“ iz 2. st. po.Kr. Važniji lokaliteti su u Korintu, Sikijsko- Filoskoj cesti (negdje u blizini grada Sikija, u današnji sjeveroistočni Peloponez), u Sparti (Lakonija, gdje je posvećen oltar Moirama, uz kojeg se nalazi po pričama i Orestov grob), u Olimpiji, u Arkadiji (u blizini grada Akakesiona), u Tebi, Delfima i na otoku Krfu (Korkyra).

7 Ker (ime koje se pisalo kai car ili Q- re) je značilo „sudba“, „usud“, „sudbina“- kasnije se širi u ceres, „kuga ili neviđena zla“- i morala je biti kretska pčelija božica, božica Smrti u Životu.

8 Platon također navodi kako su Moire zajedno sa Sirenama jednoglasno pjevale. Laheza je pjevala što je bilo, Klota pjevao budućnosti, a Atropa pjeva o budućnosti.

9 Neki rodoslovi ju navode kao kćer Hermesa i Afrodite ili samog Zeusa. Po Pindaru je jedna od Moira. Rimski ekvivalent je Fortuna. (Wikipedia. Tihe. http://hr.wikipedia.org/wiki/Tihe. datum zadnje izmjene: 26. svibnja 2012.)

Ilitija je kretska božica, a u mitologiji ima vrlo malu ulogu jer nije vrlo važna. Pauzanije, pjesnik iz 2. stoljeća, kaže da je Ilitija božica sudbine, što je zapravo Mojra, odnosno tri Mojre. Jedna je Mojra božica rađanja pa može biti poistovjećivana s Ilitijom. (Wikipedia. Ilitija. http://hr.wikipedia.org/wiki/Ilitija. datum zadnje izmjene: 23. studeni 2012. )

Sam hram se nalazi na sjeverozapadnoj strani atenske Agore neposredno uz hram njezinog olimpskog muža Hefesta, te je posvećen njezinim imenom Uranija.

10 Graves, Robert. Grčki mitovi. Biblioteca Mitologica: Zagreb, 2003: 127.

2.2. APENINSKI POLUOTOK

2.2.1. ETRUŠČANSKA SUĐENICA

Nortia- etruščanska božica vremena, slučaja, sreće i sudbine, odnosno usuda. Etruščanska kultura i povijest do dan danas nisu potpuno objašnjena i otkrivena upravo zbog malog broja nalaza i zbog toga što etruščanski jezik nije dešifriran. A što se tiče Nortije, jedno je poznato da joj je bio posvećen veliki hram u Volsiniju11, a specifičnost njezina kulta je ta što su Etruščani obilježavali, tj. proslavljali Novu godinu tako što su zabijali čavao (koji je ujedno bi i njezin atribut) u zid hrama i time su simbolično „zakucavali“ staru godinu.

2.2.2. RIMSKE SUĐENICE

Rimska mitologija i religija zapravo ne donosi ništa značajnije novo. Rimljani asimiliraju božanstva od Grka, jedino im imena latiniziraju i neka obilježja orilagođavaju svojemu vremenu i geografskoj poziciji.

Rimljani su sudbinu nazivali „Parcae“ te su smatrali da im Parke određuju i kontroliraju sudbinu od rođenja do smrti, i smrtnicima i bogovima, koji su ih se bojali i poštivali ih. Jupiter je bio njihov zaštitnik i pomagao im u njihovom djelovanju.

Nona (grčki ekvivalent je Klota) je bila jedna od Suđenica te rimska božica trudnoće. Prela je nit života na svojoj preslici. Nona čije ime znači „deveta“, se uglavnom zazivala od trudne žene koja se nalazila u devetom mjesecu trudnoće kada se dijete trebalo roditi, najvjerojatnije je invokacija služila kao sreća i zaštita pri porodu. Ona je trebala određivati ljudski životni vijek pri obredu davanja imena novorođenom djetetu koji se zvao „dies lustricus“ a rok za davanje imena je bio 8 dana za djevojčice, a 9 dana za dječake.

Decima (grčki ekvivalent joj je Laheza) je bila rimska božica poroda i jedna od tri Parke. Njezina uloga je bila mjerenje niti života sa svojim štapom.

Morta (grčki ekvivalent joj je Atropa) je bila rimska božica smrti i najstarija od tri Parke. Ona je odgovorna za bol i smrt, te unaprijed posjećuje one kojima slijedi smrt kako bi ih upozorila o smrti i boli koji ih očekuju.

2.3. SLAVENSKE SUĐENICE

U slavenskoj mitologiji također su postojale tri božice koje rješavaju sudbinu čovjeka. Stari Slaveni obično su ih zvali Suđenice, Rođenice ili Rožanice ("roditi"), Česi Sudički, Srbi Sreća, Primorci Srićica, Rusi Dolja, Bugari Orisnica ("ona koja rješava"). Također, Hrvati

11 Do dan danas se vode rasprave o točnoj lokaciji samog antičkog Volsinija. Jedna struja smatra da se grad nalazi na mjestu današnjeg Bolsene, dok druga struja znanstvenika smatra da je današnji Orvieto zapravo nastao na starom Volsiniju. Te je zapravo danas, jedini značajniji dokaz o njezinom postojanju zapisao konzul Avenije u 4.st pr. Kr. U Villi Fideliji u Hispellumu.

kajkavskog govornog područja i Slovenci imali su Rojenice ili Sojenice, Slavonci Usude i Sudije, dok su u istočnoj Srbiji postojale Suđaje.

Slaveni su vjerovali da Suđenice u trima noćima nakon djetetova rođenja dolaze da mu odrede sudbinu. Bile su to tri pristojne žene u bijeloj odjeći koje bi stale kraj djeteta i dogovarale se o njegovoj sudbini. Dvije od njih bile su dobre i donosile bi djetetu sreću, ali treća je bila namrštena, namrgođena i podmukla. Budući da su mogle i nauditi djetetu, ukućani su za njih ostavljali na stolu kruh, maslo, sir, med i vino da bi ih udobrovoljili. Najviše su voljele polumračna, zadimljena kućna ognjišta.12

2.4. NORDIJSKE SUĐENICE

„Norne su suđenice iz nordijske mitologije. Spominju se tri: Urd (Prošlost), Verdandi (Sadašnjost) i Skuld (Budućnost) . Skuld je ujedno i valkira13. Navedene Norne vjerojatno su sestre i potječu od pradiva Ymira kojeg su ubili Odin i njegova braća Ve i Vili, a potom od njegova tijela načinili svijet. One pletu niti sudbine svakoga, a o duljini niti ovisi trajanje nečijega života. Predestinacija je vrlo karakteristična za sve u nordijskoj mitologiji, pa tako Norne upravljaju i sudbinama bogova, pri čemu im neće reći kakva je ona. Ipak, neki bogovi znaju kakva je sudbina, to su na primjer Odin, vrhovni bog i njegova supruga Frigg. Unatoč tome, niti jedno od njih je ne može promijeniti. Frigg je pokušala kada je umro njezin sin Baldr, ali joj na koncu nije uspjelo. Odin zna da je sudbina bogova da svoj kraj dočekaju u konačnom boju Ragnaroku gdje će gotovo svi izginuti.

Norne žive u dvorani u podnožju svjetskoga drveta, jasena Yggdrasila, kod vrela Urd. Tamo svakoga dana vodom i kalom iz vrela prskaju jasen da mu se grane ne osuše.“14

3. ZAKLJUČAK

Čovjek je od najranijeg doba bio pod spoznajom o kratkotrajnosti i neizvjesnosti života. Uzevši u obzir da je u ono staro doba mortalit bio znatno viši i nikada se zapravo nije znalo kada će netko i kako umrijeti, a čovjek je ritualno biće, te se zapravo samo od sebe nametala ideja kako objasniti smrtnost, tijek života, kako objasniti prvenstveno samom sebi, a potom i drugim pojednicima u zajednici. Kako bi bilo lakše prihvatiti osmišljeni su mitovi i bogovi, različiti rituali i obredi da si ljudi predoče cjelokupnu ideju sudbine, života, smrti.

Ono što je zajedničko svim ovim Suđenicama, od nordijske pa do grčke mitologije je to da u konačnici čovjek ne može upravljati smrću, ona će doći kada netko uzvišeniji od čovjeka to

12 Wikipedia. Suđenice. http://hr.wikipedia.org/wiki/Su%C4%91enice. Datum zadnje izmjene stranice: 2. listopada 2010.

13 Valkire (staronordijski valkyrja - "one koje biraju pale u borbi") su božice sudbine, koje se prikazuju kao žene uz tkalačke stanove. Za razliku od grčkih Moira, valkire su imale vlast nad životom i smrti samo u bitci, one određuju koja će strana pobjediti. Izabrale ratnike odvodile su u Valhalu. Odin ih je slao na bojna polja da pokupe odabrane mrtve borce (koji su časno i hrabro poginuli).

14 Wikipedia. Norne. http://hr.wikipedia.org/wiki/Norne. datum zadnje izmjene: 4. studenog 2012.

odluči. Dakle, čovjek je potican da čini dobra djela, da pomaže, da svojim radom i dobrotom zasluži bolje mjesto u drugom svijetu, no od određenog usuda se ne može pobjeći.

Iako su Suđenice zapravo predstavljale neki nevidljivi vrhovni zakon svemira, nešto toliko stalno i silu koju nitko nije vidio, opet su njihovi „rezultati“ bili toliko zastrašujući i neizbježni da su ih svi gledali sa strahopoštovanjem. Zanimljiva je činjenica da su u gotovo svim značajnijim mitologijama svijeta Suđenice, odnosno taj životni zakon prikazivane u obliku žena, a u najranijjoj ljudskoj povijesti vladavina žena je bila itakako prisutna i to kroz pvobitni matrijarhat. Čitava neolitička Europa je imala znakovit religijski sistem koji se očito odražavao kroz štovanje jedinstvene Majke božice. Ona se smatrala besmrtnom, svemoćnom, apsolutnom. Muškarci su se plašili, obožavali i pokoravali matrijarhatu, ognjište koje se nalazilo u kolibi ili u špilji je bilo najranije društveno središte, a majčinstvo prvi misteriji. Odakle dolazi snaga, zato jer u ono doba plodnost je bila izvor svega života, a jedne koje su mogle donijeti novi život na svijet su bile žene, stoga dolazi logičan zaključak o njihovoj snazi i da su žene bile nositeljice velikih, zahtjevnih uloga u svjetskoj mitologiji, kao što su božica zemlje, ognjišta, lova, poljoprivrede, mudrosti, i na kraju i ljudskog usuda, koje se i sami bogovi boje i poštuju. Uglavnom su prikazivane u trojstvu, iako se u nekim slučajevima u početku smatralo da je postojala samo jedna Suđenica. Može se primjetiti i konstantna prisutnost brojke „3“ kroz njihove vizualne prikaze, od mladosti preko zrelosti i starosti. Zajedno čine jednu cjelinu, oslikavaju kretanje života, od početaka pa do kraju, zatvaraju krug, potvrđujući svoje božanstvo i važnost.

Kao zaključnu misao istaknula bi i važnost ravnoteže. Bez nje vlada kaos, nemir, nesređenost. Akcija i reakcija. Početak i kraj. Život i smrt. Sve što počne mora i završiti. Suđenice su uvedene kao logično objašnjenje povijesnim ljudima, da kontroliraju tu toliko bitnu ravnotežu života, postojanja, te svojim postojanjem objasne ono neobjašnjivo.

4. LITERATURA

Graves, Robert. Grčki mitovi. Biblioteca Mitologica: Zagreb, 2003.

Theoi Greek Mythology. Exploring Mythology in Classical Literature and Art. „Moirae“. http://www.theoi.com/Daimon/Moirai.html. datum zadnje izmjene: nepoznat.

Wikipedia. Morai. http://en.wikipedia.org/wiki/Moirai. datum zadnje izmjene: 9. studeni 2012.

Wikipedia. Parcae. http://en.wikipedia.org/wiki/Parcae. datum zadnje izmjene: 12. studeni2012.

Wikipedia. Norne. http://hr.wikipedia.org/wiki/Norne. datum zadnje izmjene: 4. Studeni 2012.

Zamarovsky, Vojtech. Junaci antičkih mitova. Leksikon grčke i rimske mitologije. Školska knjiga: 1989.