VELEUČILIŠTE U RIJECI

Digitalni svijet i pristup informacijama

~Sustav i informacija~

U Rijeci, 27.04.2010.

Mentor: Mr.sc. Krelja Kurelović Elena

Studenti:

- Dominik Malnar- Ante Mustapić

- Šime Matešić

- Amar Muminović

Sadržaj:

Digitalno doba...............................................................................................1

Informacijsko doba..........1.1

Digitalna i ICT revolucija.................................................................................2

Razvoj informacijskog društva..........2.1

Digitalna informacija......................................................................................3

Zastupljenost nositelja informacija……….3.1

Ima li digitalna informacija veću dostupnost od klasične.................................4

Pristup informacijama potrebnih za studiranje na Veleri.................................5

Sloboda pristupa informacijama nasuprot zaštiti privatnosti (Ustav RH , zakonodavstvo EU).......................................................................6

1. Digitalno doba

Jezik i književnost smatraju se središnjim temama humanističkih znanosti, stoga je utjecaj

elektronske komunikacije od velike važnosti onima koji rade u tom području. Izravnost

moderne tehnologije i Interneta ubrzava komunikaciju, ali može ugroziti „pokorene“ oblike

komunikacije kao što su književnost i usmena predaja. I knjižnice se mijenjaju munjevitom

brzinom kako kompjuterski terminali istiskuju police s knjigama. Unatoč činjenici da će se

humanističke znanosti morati prilagoditi tim promjenama, malo je vjerojatno da će se

tradicionalni oblici književnosti u potpunosti izgubiti.

Sve je informatizirano, preciznije sve radi u binarnom sustavu. Izraz digitalno se uobičajeno

koristi za sve što radi u binarnom sustavu. A to je danas gotovo sve.

Digitalno = Binarno

1.1 Informacijsko doba

Informacijsko doba uslijedilo je nakon industrijskog doba, a u svom užem značenju

odnosi se na razdoblje nakon 1972. g. koje obilježava brzina kretanja informacija koja je veća

od brzine fizičkog kretanja. Njegova glavna odrednica je raspostranjenost informacijske

tehnologije koja povećava brzinu i učinkovitost prijenosa informacija.

Informacijsko doba svoj puni zamah doživljava pojavom osobnih računala 80-ih godina

prošlog stoljeća i uspostavom globalne mreže.

2. Digitalna i ICT revolucija

Digitalna revolucija odnosi se na posljedice pada cijena digitalnih komunikacijskih

uređaja te obuhvaća promjene u tehnologiji i društvu. Nastupila je 70-ih g. 20. st. izumom

mikroprocesora, dok njen vrhunac započinje 90-ih smještanjem Interneta u privatnu sferu.

Informacijska i komunikacijska tehnologija (ICT) obuhvaća računala, komunikacijsku

opremu i s njima povezane usluge te se bavi proučavanjm informacijskog doba. Digitalna i

ICT revolucija odvijale su se usporedno. Drugim riječima, analogni uređaji koji služe

komunikaciji i prijenosu informacija prolaze kroz proces digitalizacije. Takvo povezivanje

različitih usluga (telefonija, televizija, Internet itd.) u jedinstvenu digitalnu mrežu naziva se

konvergencija. Osnovna pokretačka snaga informacijskog doba je Internet, koji omogućuje

nove oblike komunikacije, poslovanja i učenja. Internet je plodno tlo za inovacije, a u svojim

temeljima je demokratičan, jer svatko može biti autor sadržaja. Osobine digitalne tehnologije

su integritet medija, integracija medija, fleksibilna interakcija, transakcije, mogućnost

podešavanja alata, uređivanje tekstualnih, audio, vizualnih i video zapisa. Tri pojma koriste se

za objašnjavanje brzog razvoja ICT-a: Mooreov zakon koji kaže kako se snaga mikročipova

udvostručuje svaka 24 mjeseca; Metcalfeov zakon tvrdi da vrijednost mreže raste

proporcionalno s brojem njezinih korisnika; internetsko vrijeme se odnosi na činjenicu da

Internet omogućuje intenzivnije djelatnosti. Posljedice digitalizacije su olakšana komunikacija

među ljudima i računalima, mogućnost obrade i pohrane svih vrsta zapisa te jeftiniji pristup

znanju i informacijama.

2.1. Razvoj informacijskog društva

Razvoj informacijskog društva u Republici Hrvatskoj prati se kroz različite

pokazatelje kojima se u svrhu napretka mjeri uspješnost tranzicije društva uz pomoć

informacijsko-kominikacijskih tehnologija.

Republika Hrvatska je prihvatila pokazatelje Europske unije kojima se mjeri stupanj razvoja i

planiranju.

Hrvatska je 36. po informacijskoj razvijenosti. Iza Hrvatske su uz ostalo Češka, Slovačka,

Cipar, Poljska, Latvija te sve zemlje regije osim Slovenije.

3. Što podrazumijevamo pod digitalnom informacijom?

Digitalna informacija je skup podataka digitalnog formata.

Podatak iskazan nizovima nula i jedinica (0 i 1), u bitovima (0 ili 1) ili bajtima (1Bajt

= 8bita).

Jedno slovo, broj ili simbol => 1B

Kraća novela: ~1MB = 1 000 000 B, 1GB = 1000MB.

Pojedinci kreiraju 75% totala praveći slike, razgovarajući telefonom, radeći na

računalu kod kuće, učitavajući pjesme itd.

Poduzeća kreiraju 25% totala, ali većina sadržajna koje kreiraju pojedinci ulazi u

poduzeća preko mreže, računskih centra, servera na mreži i drugo.

¼ digitalne informacije je originalna (snimljene slike, e-mail poruke, telefonski

razgovori), a ¾ je replicirana informacija (proslijeđene e-mail poruke, pohranjivanje

transakcije, filmovi na cd i dvd formatu).

Više od 95% digitalne informacije nije strukturirano. Sadržaj se ne može predstaviti

adresom ili nazivom.

Osim digitalne informacije postoji i informacija pohranjena na papiru. Ona ima više

vjekovnu tradiciju.

Količina informacije pohranjena u knjigama napisanih od starijih vremena pa do

danas iznosi oko 50 miliona MB.

Pod digitalnom informacijom bi podrazumijevali slike, vidao, muzika, e-mail, web

stranice, instant poruke, telefonski razgovori i drugi.

3.1 Zastupljenost različitih nositelja informacija i medija u digitalnom

svijetu.

Danas nositelji informacija postaju sve jeftiniji. Enciklopedija Britannica na

DVD-u je dvadesetak puta jeftinija od naklade na papiru, a neuspoređivo je

pristupačnija.

Danas znanja zastarijevaju mnogo brže nego prije nekoliko godina. Nekad samo

jednim izdanjem opće enciklopedije mogli služit 25 godina, a danas je ona već nakon

10-ak godina zastarjela.

Rezultati obavljenog istraživačkog zadatka o raspoznavanju i razvoju novih nositelja

informacija, i oblicima savladavanja procesa popisivanja i sređivanja arhivskog

gradiva po međunarodnim standardima nude nam određene elemente, na osnovi

kojih možemo postaviti vizije razvoja suvremene arhivske teorije i prakse. Naime,

postupci evidentiranja i nastajanja informacija koji se odvijaju i preko pohrane i

dostupnosti do informacija kao i dugotrajnog arhiviranja neće se ni u budućnosti

puno promijeniti. Promijenit će se oblici poslovanja s aktualnim informacijama, koje

će se stvarateljima morati učiniti dostupnim također i za dulje vremensko razdoblje.

Zbog različitih nositelja informacija možda će se naziv arhiva promijeniti u multi-

medijske centre informacija. Danas već konstatiramo da zapisane informacije ne

nastaju samo na jednom mediju već na više njih, i to različitih. Istina je da je

informacijska tehnologija u zadnje vrijeme jednostavno omogućila kompatibilnost

različitih nositelja informacija i danas možemo na CD skenirati originalnu listinu s

pergamene, zapisati o njoj moderni dokument, snimiti glas i, naravno, također

pokretne slike – film.

Ukoliko pokušamo predvidjeti budući razvoj pri tome moramo poštivati:

1.Način nastanka informacija

2.Dostupnost informacija i na govornu naredbu

3.Uporabu ne tekstualnih video i audio zapisa u oblika zapisa

4. Trajnu pohranu na različitim medijima, što više neće predstavljati problem.

Ovaj je rad dio opsežne studije koju autori realiziraju u okviru projekta “Novi

mediji u obrazovanju.” U radu se sintezom izlažu opći stavovi o relevantnim

čimbenicima primjene digitalnih medija u obrazovanju. Pritom se u ovom radu

ne razmatra kvaliteta sadržaja (obrazovnog softvera) digitalnih medija. “Digitalni

mediji imaju potencijal za uspostavu nove mogućnosti za nova iskustva i

usluge putem Interneta, u svakom domu i u kompanijama širom svijeta”. Za

prijenos digitalnih informacija koriste se elektronički mediji = izvedeni izraz:

digitalni mediji.

Digitalni mediji su dobili veliku važnost u svim područjima života i stalno vode

daljnjem razvoju i promjenama u različitim kontekstima. U to se ubrajaju na

primjer, postupni razvoj nove kulturne prakse, komunikacija, promjena procesa

učenja i poučavanja, nove mogućnosti stjecanja znanja, promjena procesa rada i

proizvodnje te nastanak novih tržišta i zanimanja. Pritom je riječ o temeljnoj,

radikalnoj i trajnoj promjeni, koja utječe na odnos čovjeka prema njegovu

stvarnom i društvenom okruženju kao i prema samom sebi.

Integracija digitalnih medija povezana je osim s nastavom i s utjecajima na razna

druga područja obrazovnog sustava, na tehniku, infrastrukturu i osoblje. To

znači da se na digitalne medije mora gledati s obzirom na njihovu važnost u

procesima razvoja obrazovanja.

4. Ima li digitalna informacija veću dostupnost od klasične (analogne)

informacije? Pojasniti zašto da ili zašto ne?

Sve informacije su ili analogne ili digitalne. Analogna informacija ima

neograničen broj vrijednosti, a digitalna informacija ima ograničen broj stupnjeva.

Recimo, kad govorimo, proizvodimo analogni zvuk, sa beskonačnim varijacijama u

glasnoći i tonu. Ali onog trenutka kada snimite svoj glas na kompjutoru on postaje

digitalna informacija; kada pustite snimku ona i dalje zvuči kao vaš glas, ali vaš glas

je pojednostavljen, sad ima samo određeni broj glasnoća i tonskih mogućnosti.

Recimo žarulju kao digitalnu informaciju možete opisati jedino ako definirate zadani

broj mogućih stanja žarulje. Možete je opisati npr. sa dva stanja (žarulja svijetli ili ne

svijetli), sa tri stanja (svijetlo, prigušeno ili tamno), ili sa milijun stanja (sasvim

sjajno, samo nijansu tamnije od sasvim sjajno itd.). Bez obzira na broj stupnjeva,

ipak će prijelaz sa tamnog do svijetlog biti postepen, umjesto gladak. Ako gledate u

fotografiju pohranjenu u kompjutoru, ona može izgledati sasvim uvjerljivo, ali ako je

povećate dovoljno vidjet ćete da se ona sastoji od određenog broja malih raznobojnih

kockica, koje nazivamo pikseli. Što više piksela ima u jednoj slici, bolje će izgledati.

Na tradicionalnoj fotografiji, pak, koja je analogna, možete je povećavati

mikroskopom i nikada nećete naći male kvadratiće. Sve ovo opisuje digitalne

informacije u prilično negativnom svjetlu: samo kao približni prikaz realnog svijeta.

Ali sve digitalne informacije mogu biti reducirane na brojeve, što im daje dvije

velike prednosti. Prvo, omogućava nam iskorištavanje snage kompjutora. Drugo,

jednom kad smo nešto sveli na broj, može se kopirati i ponovno kopirati bez ikakvog

gubitka ili mijenjanja, stoga se informacija nikad neće kvariti. Digitalni zapis svoga

glasa možete kopirati sa kompjutora na kompjutor i kopija će biti identična.

Analogna informacija, zbog svoje finoće, svaki put se pri kopiranju malo mijenja.

Ako snimite svoj glas na analogni medij poput kazete, svaki put kad kopirate sa

kazete na kazetu kvaliteta će se pogoršati. U današnje doba digitalna informacija je

rasprostranjenija nego ikad! Količina informacije pohranjena u knjigama napisanim

od najstarijih vremena do danas impozantnog je obima 50 milijuna MB, dok je danas

količina digitalnih informacija - kreiranih, pohranjenih i umnoženih - u 2006. godini

dostigla 161 milijardu gigabajta. To je 3 miliona puta više od informacije u svim

knjigama dosad napisanim. Takvoj ekspanziji digitalnih informacija uvelike je

pridonio razvoj globalne paketne podatkovne mreže (Internet) koja zajedno povezuje

računala i računalne mreže korištenjem istoimenog protokola (internet protokol=IP).

To je "mreža svih mreža" koja se sastoji od milijuna kućnih, akademskih, poslovnih i

vladinih mreža koje međusobno razmjenjuju digitalne informacije i usluge kao što su

elektronička pošta, chat i prijenos datoteka te povezane stranice i dokumente World

Wide Weba. U svakodnevnom životu koristimo se digitalnim informacijama i

uređajima za njihovu obradu kao što su računalo, mobitel, televizija i mnogi drugi.

Svi ti uređaji primaju digitalne informacije koje obrađuju i na kraju daju neki rezultat

(sliku ili zvuk,... ). Živimo u digitalnom svijetu gdje su digitalne informacije

dostupnije nego ikad. Naime danas možemo preko Interneta iznajmljivati filmove,

kupovati razne časopise i čitati novine u digitaliziranom obliku. Radi se i na tome da

skoro sve knjige na ovome svijetu budu digitalno obrađene, tj. skenirane i potom

smještene u jednu veliku bazu podataka gdje će preko posebnog uređaja biti

dostupne za čitanje. Što nam to sve govori? Da nije daleka budućnost kad ćemo i

novine kupovati i čitati u digitaliziranome obliku. Znači danas je digitalna

informacija dostupnija nego ikad.

5. Procijeniti pristup informacijama potrebnih za studiranje na Veleri –

studentska perspektiva gledanja

Sve većim napretkom tehnologije, studiranje iz godine u godinu, čak bi se usudili

reći iz dana u dan postaje sve lakše i lakše, barem što se tiče pristupa informacijama i

materijalima potrebnih za uspješno ispunjavanje obveza svakog studenta . Do

nekoliko godina unatrag, komunikacija sa profesorima u svezi raznih informacija

svodila se na osobni kontakt, dok je danas dovoljno samo poslati mail profesoru.

Potrebna literatura i nastavni materijali potrebni za studiranje, mogli su se naći samo

u knjižnicama, dok je danas velika većina potrebnih materijala stavljena na

internetske stranice veleučilišta. Dovoljno je samo prijaviti se sa svojim korisničkim

imenom i lozinkom na internetske stranice veleučilišta, te sa jednim klikom preuzeti

materijale koji su nam potrebni.

Što se tiče studentske perspektive gledanja pristupa informacijama potrebnih za

studiranje na Veleri, svaki student ima drugačiji stav o tome. Nekome je odlično i

zadovoljan je načinom studiranja, dok je nekome loše i ne sviđa mu se način na koje

je veleučilište organizirano. Općenito može se reći da pristup potrebnim

informacijama nije odličan, ali nije ni loš, nego neka srednja kategorija – dobar.

Pristup informacijama se razlikuje od kolegija do kolegija, tj. od profesora do

profesora. Tako npr. za jedan kolegij na internetskim stranicama veleučilišta imamo

sav potreban materijal za ispunjavanje studentskih obaveza, dok za drugi kolegij na

internetskim stranicama nema ništa, te mi studenti moramo se dobro potruditi kako bi

„iskopali“ neke informacije koje su nam potrebne.

Kod kontaktiranja profesora mailom i čekanja odgovora, sve ovisi o tome kojem

profesoru smo poslali mail. Neki profesori redovito pregledavaju svoje mailove te je

na odgovor potrebno pričekati dan ili dva, nekada niti toliko, dok odgovor od nekih

profesora čekamo, čekamo, čekamo i dobijemo ga – nikad. Ili jednostavnije rečeno

ne dobijemo ga uopće. Određeni profesori vrlo rado izlaze studentima u susret, dok

nekih baš i nije briga za nas.

Veleučilište ima i „informatički“ odjel, prema tome stranica veleučilišta bi trebala

biti dosta dobro organizirana i svi materijali bi trebali biti postavljeni i dostupni na

stranicama veleučilišta (bar što se informatičkog odjela tiče), no dosta materijala na

stranicama uopće nije dostupno, te stranica zna dosta često biti nedostupna zbog

„nadogradnje stranice“ (npr. kraj prošlog semestra – 03/2010 kada su stranica

veleučilišta i studis bili gotovo nedostupni par dana).

Pokušao sam usporediti Veleri i neku drugu obrazovnu ustanovu koja je na neki

način slična Veleriju. Odabrao sam FOI (Fakultet Organizacije i Informatike), iako

iskreno ta dva „pojma“ se ne mogu uspoređivati. Na FOI-u vlada jako jako dobra

organizacija, i profesori su visoko obrazovani ljudi. To je ključ uspjeha zašto je FOI

jedan od najjačih fakulteta na ovim prostorima.

Na Veleriju po mišljenju nas studenata vlada dosta loša organizacija. Zato mi

studenti mislimo da se može i da se mora bolje, kako bi popravili kvalitetu studiranja

na Veleriju i kako bi Vi profesori učinili studiranje zanimljivijim i lakšim.

6. Sloboda pristupa informacijama nasuprot zaštiti privatnosti

(Ustav RH , zakonodavstvo EU)......

Budući na navedeni naslov teme obradio sam dva važna elementa koja se dotiču

samih informacija te privatnosti. Naveo sam što o tome kaže Ustav RH i u

suprotnosti od toga zakonodavstvo Europske unije.

Po Ustavu RH odnosno po samom zakon o pristupu informacijama može se reći

da se tim zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju, raspolažu

ili nadziru tijela javne vlasti, propisuju načela prava na pristup infomacijama i

postupak za ostvarivanje i zaštitu prava na pristup informacijama. Sam cilj zakona je

osigurati i omogućiti ostvarivanje prava na pristup informacijama fizičkim i pravnim

osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Da bih lakše objasnio samo značenje zakona odnosno pojmova u navedenom tekstu

opisao sam značenje nekih pojmova koja su se doticala navedenog teksta:

"Ovlaštenik prava na informaciju" (u daljnjem tekstu: ovlaštenik) je svaka domaća ili

strana fizička ili pravna osoba koja zahtijeva pristup informaciji, "Tijela javne vlasti"

su državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne

osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti,

"Informacija" je podatak, fotografija, crtež, film, izvješće, akt, tablica, grafikon, nacrt

ili drugi prilog, koje posjeduju, raspolažu ili nadziru tijela javne vlasti, bez obzira na

to je li pohranjena na nekom dokumentu ili nije, te bez obzira na izvor, vrijeme

nastanka, mjesto pohranjivanja, na način saznavanja, na to po čijem nalogu, u čije

ime i za čiji račun je informacija pohranjena ili drugo svojstvo informacije,

"Dokument" je svako materijalno sredstvo na kojem je zapisana ili unesena

informacija koju posjeduju, raspolažu ili nadziru tijela javne vlasti, "Pravo na pristup

informacijama" obuhvaća pravo ovlaštenika na traženje i dobivanje informacije kao i

obvezu tijela javne vlasti da omogući pristup zatraženoj informaciji, odnosno da

objavljuje informacije kada za to i ne postoji poseban zahtjev.

Pretpostavke javnosti, slobodnog pristupa i ograničenja

Sve informacije koje posjeduju, raspolažu ili nadziru tijela javne vlasti moraju biti

dostupne zainteresiranim ovlaštenicima prava na informaciju.Ovlaštenik ima pravo

saznati od tijela javne vlasti da li posjeduju, raspolažu ili nadziru traženu

informaciju.U slučaju ograničenja prava na pristup određenoj informaciji, tijelo javne

vlasti obvezno je u posebnom rješenju navesti o kojoj se kategoriji izuzetka radi,

odnosno o razlozima zbog kojih je odlučio o uskrati informacije.Iznimno, pravo na

pristup informacijama može se ograničiti u slučajevima i na način propisan zakonom.

Vezano uz Slobodan pristup i zaštitu privatnosti spomenuo bih samo najvažnije,

navodeći primjere.

Pravo na slobodan pristup informacijama i privatnost

javnost ima pravo saznati pojedinosti o radu poduzeća, državnih tijela i javnih

ustanova

nema pravo uvida u osobne podatke (zdravstvene kartone, školske izvještaje,

bankovne račune, glasačke listiće, porezne prijave itd.)

Privatnost

Pravo da se bude sam

Pravo izbora društva

Pravo na slobodu od nadzora

 

 

Informacijska privatnost

Pojedinac odlučuje kada, kome, u kojem opsegu i kako će priopćiti osobne

podatke

Ravnoteža između prava i potreba pojedinca i prava i potreba zajednice

Zakon o slobodi pristupa informacija

Ovim zakonom uređuje se pristup informacijama u posjedu javnih organa:

1) informacije pod kontrolom javnog organa predstavljaju značajno javno dobro,

javni pristup informacijama potiče veću transparentnost i odgovornost javnih organa,

sto je neophodno za demokratski proces,

2) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo pristupa ovim informacijama u najvećoj

mogućoj mjeri, sukladno javnom interesu, te javni organi imaju odgovarajuću

obvezu da priopće te informacije

3) omogućava se svakoj fizičkoj osobi da zatraži izmjenu i stavi

primjedbe na svoje osobne informacije pod kontrolom javnog organa.

Pravo pristupa

Svaka fizička i pravna osoba ima pravo pristupa informacijama koje su pod

kontrolom javnog organa, a svaki javni organ ima odgovarajuću obvezu da te

informacije priopći.

Zaštita privatnosti

Ustav Republike Hrvatske člankom 35. jamči građanima poštovanje i pravnu zaštitu

osobnog i obiteljskog života, dakle privatnost.

U sukobu sa slobodom izražavanja privatnost se štiti u većem opsegu nego ugled i

čast pojedinca.

Zakonska zaštita

(1) Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

(2) Osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim

u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja.

(3) Osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim

osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne

Kao primjer što o pristupu informacijama i zaštiti privatnosti kaže zaonodavstvo

EU uzeo sam e upravu ( odnosno e government). Naveo sam u kratko na koji način

EU razmišlja informacijskom društvu odnosno o informacijama općenito.

Upotreba moderne informacijske i telekomunikacijske tehnologije , a posebno

interneta, transformirala je način života ljudi u posljednjih petnaestak godina.

Ubrzanje transakcija na globalnom tržištu, preoblikovanje tijeka investicija, dobara i

usluga, promjene u svakodnevnom društvenom i profesionalnom životu ljudi,

povećanje količine dostupnih informacija, kako u privatnom tako i u javnom sektoru,

posljedice su ubrzanog širenja i korištenja ICT-a. Danas se nova ICT smatra

temeljem razvoja ekonomije (društva) znanja, a mogućnost pristupa ICT i njezinog

korištenja smatra se ključnim za osobni i društveni napredak. Umjesto kapitala,

informacija i know-how postaju osnovna jedinica individualnog i društvenog rasta.

Posebna uloga u društvenom razvoju u tom smislu pripada e-upravi (e-government)

koja podrazumijeva upotrebu informacijske tehnologije u javnoj upravi sa svrhom

poboljšanja efikasnosti, učinkovitosti, transparentnosti i odgovornosti. Svrha je e-

uprave osgurati građanima pristup informacijama i uslugama od javnog značaja na

ugodan način i sa što većom uštedom vremena i sredstava. Prema nekoliko studija

EU iz 2005. godine, usluge e-uprave zaista pružaju konkretne koristi građanima,

privatnom sektoru i samoj upravi EU, posebno u smislu uštede vremena i povećane

fleksibilnosti.

Općenito o Europskoj povelji prava građana u društvu znanja

S obzirom na postojeće socijalne nejednakosti unutar svake zemlje, pitanje pristupa

ICT-u, posebice internetu i e-upravi postavilo se i s aspekta ljudskih prava (Demczuk

i Pawłowska, 2005). Europski gradovi su na konferenciji u Portu 2003. godine,

usvojili Europsku povelju prava građana u društvu znanja (European Charter of

Rights of Citizens in the Knowledge Society, Porto, 2003) kojom se pokušalo

postaviti temelje e-pravu građana koje bi obuhvatilo:

1)pravo na pristup – pravo na Internet i pravo na garanciju sigurnosti i privatnosti

osobnih podataka putem online javnih usluga

2)pravo na obrazovanje i usavršavanje – pravo na edukaciju za učinkovito korištenje

usluga i informacija putem ICT i pravo na cjeloživotno e-učenje

3)pravo na online informaciju javne uprave

4)pravo na online participaciju – pravo sudjelovanja u procesima odlučivanja i

savjetovanja putem ICT