SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Kristina Prekalj

DEVIZNO TRŽIŠTE U REPUBLICI

HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Kristina Prekalj

DEVIZNO TRŽIŠTE U REPUBLICI

HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Financijska tržišta i institucije

Mentor: prof.dr.sc. Zdenko Prohaska

Student: Kristina Prekalj

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 0081113261

Rijeka, 15.svibnja 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD ....................................................................................................................... 1

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA ...................................................... 1

1.2. RADNA HIPOTEZA ............................................................................................... 1

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ........................................................................... 1

1.4. ZNANSTVENE METODE ........................................................................................ 2

1.5. STRUKTURA RADA .............................................................................................. 2

2. ZNAČAJKE DEVIZNOG TRŽIŠTA I DEVIZNOG TEČAJA ......................... 4

2.1. DEVIZNO TRŽIŠTE ............................................................................................... 4

2.1.1. Pojam deviznog tržišta ............................................................................... 5

2.1.2. Funkcije deviznog tržišta ............................................................................ 6

2.1.3. Način organizacije i sudionici na deviznom tržištu .................................... 7

2.2. DEVIZNI TEČAJ I NJEGOVE VRSTE ...................................................................... 10

2.2.1. Pojam deviznog tečaja .............................................................................. 10

2.2.2. Promptni i terminski devizni tečaj ............................................................ 12

2.2.3. Teorije deviznog tečaja ............................................................................. 13

2.3. POSLOVANJE NA DEVIZNOM TRŽIŠTU ................................................................ 14

2.3.1. Kupoprodaja valuta na deviznom tržištu .................................................. 16

3. OPERACIJE NA DEVIZNOM TRŽIŠTU ......................................................... 18

3.1. PROMPTNA KUPOPRODAJA DEVIZA (SPOT) ...................................................... 19

3.2. TERMINSKA KUPOPRODAJA DEVIZA (FORWARD) ........................................... 20

3.3. SWAP POSLOVI .................................................................................................. 22

3.3.1. Valutni swap ............................................................................................. 23

3.3.2. Kamatni swap ........................................................................................... 24

3.3.3. Kombinirani swap .................................................................................... 26

3.4. DEVIZNE ŠPEKULACIJE ...................................................................................... 27

3.5. DEVIZNA ARBITRAŽA ........................................................................................ 29

3.6. RIZICI U MEĐUNARODNIM TRANSAKCIJAMA ..................................................... 30

3.6.1. Valutni rizik .............................................................................................. 30

3.6.2. Rizik ulaganja po zemljama (country risk) ............................................... 32

3.7. OPCIJE .............................................................................................................. 33

3.7.1. Call opcija ................................................................................................ 34

3.7.2. Put opcija .................................................................................................. 37

3.8. FUTURES TRŽIŠTE ............................................................................................. 39

4. OBILJEŽJA DEVIZNOG TRŽIŠTA U REPUBLICI HRVATSKOJ ............ 41

4.1. RAZVOJ I KARAKTERISTIKE DEVIZNOG TRŽIŠTA U REPUBLICI HRVATSKOJ ....... 41

4.2. FORMIRANJE DEVIZNOG TEČAJA NA HRVATSKOM DEVIZNOM TRŽIŠTU ............. 43

4.3. SUDIONICI NA DEVIZNOM TRŽIŠTU U REPUBLICI HRVATSKOJ ........................... 46

4.3.1. Hrvatska narodna banka .......................................................................... 46

4.3.2. Komercijalne banke .................................................................................. 48

4.3.3. Vlada Republike Hrvatske ........................................................................ 49

4.3.4. Pravne osobe ............................................................................................ 50

4.3.5. Fizičke osobe ............................................................................................ 51

4.3.6. Ovlašteni mjenjači .................................................................................... 51

4.4. STRUKTURA HRVATSKOG DEVIZNOG TRŽIŠTA .................................................. 52

5. ZAKLJUČAK ........................................................................................................ 54

LITERATURA ............................................................................................................. 57

POPIS TABLICA ......................................................................................................... 60

POPIS GRAFOVA ....................................................................................................... 60

POPIS SLIKA ............................................................................................................... 60

1

1. UVOD

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Devizno tržište je dio novčanog tržišta i kao takav ulazi u kategoriju najlikvidnijih

svjetskih tržišta. Njegova je karakteristika što različite valute kroz međusobnu

konverziju i plaćanje povezuje svijet u jedno globalno devizno tržište.

Budući da svako devizno tržište oma mnogobrojna važna obilježja problem ovog

istraživanja su nepoznanice u funkcioniranju deviznog tržišta u Republici Hrvatskoj

i u svijetu te nedovoljno poznavanje značajki deviznog tržišta.

Prema tome, predmet ovog istraživanja je proučavanje i istraživanje relevantnih

značajki i postojećih metoda poslovanja na deviznom tržištu u svijetu i u Republici

Hrvatskoj.

Dakle objekt ovog istraživanja je devizno tržište i njegove funkcije.

1.2. Radna hipoteza

Problem i predmet istraživanja determinirali su radnu hipotezu: temeljem

znanstvenih spoznaja o postavkama i tendencijama suvremenog deviznog tržišta

može se dokazati da je funkcija deviznog tržišta u Republici Hrvatskoj nedovoljno

učinkovita te zaostaje za svjetskim deviznim tržištima .

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja je ukazati na važnost postojanja deviznog tržišta u svijetu i u

Republici Hrvatskoj, kao i širok spektar mogućnosti koje ono pruža za sve

sudionike.

2

Ciljevi su istraživanja istražiti teorijske značajke deviznog tržišta, operacije na

deviznom tržištu te ukazati na značaj deviznog tržišta u Republici Hrvatskoj.

1.4. Znanstvene metode

Tijekom istraživanja, tj. u fazama prikupljanja obrade i prezentacije tretirane

problematike rada, odgovarajućim su kombinacijama korištene sljedeće znanstvene

metode: metoda analize i sinteze, statistička metoda, metoda komparacije, metoda

kompilacije i metoda deskripcije.

1.5. Struktura rada

Tematika ovog završnog rada prezentirana je u pet međusobno povezanih dijelova u

kojima je obrađena tematika poslovanja deviznog tržišta u Republici Hrvatskoj.

U prvom Uvodnom djelu prikazan je problem, predmet i objekt istraživanja,

predstavljena je radan hipoteza, svrha i ciljevi istraživanja navedene su metode koje

su korištene pri istraživanje i pisanju rada te obrazloženja njegova struktura.

U drugom djelu pod naslovom Značajke deviznog tržišta i deviznog tečaja,

navedene su opće prihvaćene definicije deviznog tržišta te su prikazane njegove

funkcije, zatim je dana definicija deviznog tečaja i njegove vrste te je objašnjen

način poslovanja na deviznom tržištu.

Treći dio nosi naslov Operacije na deviznom tržištu, govori o promptnoj i

terminskoj kupoprodaji deviza na deviznom tržištu, analizirani su swap poslovi,

definiraju se i analiziraju rizici na deviznom tržištu. Također obrađena je tema

devizna arbitraža, zatim su definirane opcije na deviznom tržištu te je također

definirano financial futures tržište.

3

U četvrtom djelu pod nazivom Obilježja deviznog tržišta u Republici Hrvatskoj,

definiran je pojam deviznog tržišta u Republici Hrvatskoj, prikazan je način

formiranja deviznog tečaja , ukratko navedeni su i objašnjeni sudionici Hrvatskog

deviznog tržišta te je prikazana struktura deviznog tržišta u Hrvatskoj.

U zadnjem djelu ovog rada izveden je Zaključak u kojem su izneseni rezultati

istraživanja svih tematskih jedinica, a kojima je dokazivana postavljena hipoteza.

4

2. ZNAČAJKE DEVIZNOG TRŽIŠTA I DEVIZNOG

TEČAJA

Devizno tržište kao dio financijskog tržišta djeluje na temelju različitih nacionalnih

valuta iako samo nekoliko njih čini znatniji udio u poslovanju na tom tržištu.

Prvi dio poglavlja odnosi se na devizno tržište i objašnjen je pojam deviznog

tržišta, te njegove funkcije. Drugi dio poglavlja posvećen je deviznom tečaju i

njegovim vrstama, te je pobliže objašnjen promptni i terminski devizni tečaj.

Posljednji dio ove cjeline odnosi se na poslovanje na deviznom tržištu, te

kupoprodaju valuta na deviznom tržištu.

2.1. Devizno tržište

Dokle god postoje nacionalne valute, postojat će i potreba njihove razmjene. Ne

postoji zemlja, ma koliko velika i razvijena bila, koja je sama sebi dostatna. Ni jedna

se od njih ne može potpuno zatvoriti ili isključiti svaki kontakt s „ostatkom“ svijeta.

Uvijek postoji višak nečega što se može prodati, tj. izvesti, a manjak valja uvesti.

Izvezeno se naplaćuje u domaćoj valuti, a uvezeno plaća valutom onoga od koga se

uvozi. I u jednom i u drugom slučaju se, prema tome, valja opskrbiti valutom

izvoznika, a da se to ostvari, mora postojati devizno tržište (Crnogorac, 1998, p.1).

Devizno tržište važan je segment gospodarskog sustava zemlje jer omogućuje

uspješno odvijanje međunarodne trgovine, kretanje novca i kapitala izvan granica

zemlje te funkcioniranje cjelokupnog nacionalnog financijskog mehanizma (Leko

D. 1998, p.48).

5

2.1.1. Pojam deviznog tržišta

Devizno tržište je dio ukupnog tržišta na kojemu se prema određenim pravilima

trguje devizama, odnosno razmjenjuju se nacionalne valute po deviznom tečaju

formiranom na osnovi njihove ponude i potražnje. Granice fluktuiranja odnosnih

tečajeva određene su intervencijama centralnih banaka (www.limun.hr, 6.03.2013).

Devizno tržište je mjesto susreta ponuda i potražnje između predstavnika banaka i

drugih za devizne transakcije ovlaštenih posrednika koji međusobno obavljaju

kupoprodaju deviza (Prohaska,1996, p.23).

Devize su sredstvo međunarodnih plaćanja. Potraživanja od druge zemlje koja glase

na stranu valutu, stečena po bilo kojoj osnovi i bez obzira na način raspolaganja

(www.wmd.hr, 6.03.2013).

Devizno tržište sastoji se od mreže komercijalnih banaka koje trguju devizama, a

nalaze se u različitim zemljama i gradovima. To je OTC tržište na kojem se trže

prije svega bankovni depoziti denominirani u različitim valutama. Dakle devizno

tržište nema jednu određenu geografsku lokaciju, nema posebnu organizacijsku

strukturu, nema radnog vremena i nije ograničeno na jedno mjesto ili na jednu

zemlju (Babić A., Babić M., 2008, p.293).

Zadatak je nacionalnog deviznog tržišta da po postojećem tečaju svoje valute

izvršava sve tražene konverzije. Nepodmireni zahtjevi prenose se na druga tržišta da

se na njima u bi-ili multilateralnim odnosima riješe. Ako se to ne može postići,

potrebno je ili korigirat tečaj domaće valute prema svim drugim valutama ili

problem riješiti intervencijom centralne banke. Ona treba na nivou postojećeg tečaja

ponuđeni iznos inozemnih deviza otkupiti, odnosno prodati zatraženi iznos

inozemnih deviza (Prohaska, 1996, p.23).

Devizno tržište je jedinstveno u svijetu po tome što je otvoreno 24 sata dnevno i kao

takvo daje mogućnost trgovanja u svako doba dana ili noći. Devizno tržište u sebi

objedinjuje ogroman broj ljudi, novca i energije i kao takvo ono je predmet interesa

mnogih ljudi od analitičara, medija i drugih.

6

2.1.2. Funkcije deviznog tržišta

Devizna tržišta predstavljaju institucionalnu i komunikacijsku mrežu za trgovinu

devizama. Pod devizama se podrazumijeva depozitni novac koji glasi na stranu

valutu (depozitna potraživanja), kratkoročni financijski instrumenti koji su

denominirani u stranoj valuti te u širem smislu i valuta ( efektivni strani novac:

novčanice i kovanice) . Postoji toliko deviznih tržišta koliko postoji i parova valuta.

(Vidučić, 2011. p.429)

Devizno tržište ima velik značaj u funkcioniranju financijskog sistema jedne zemlje.

Ono predstavlja vezu nacionalne privrede sa međunarodnim okruženjem.

Devizna tržišta imaju tri osnovne funkcije:

1) Omogućuju kupovinu i prodaju deviza, odnosno inozemnih sredstva plaćanja po

utvrđenim deviznim tečajevima. Cilj ove transakcije je osiguranje određene valute

radi izvršenja dospjelih obaveza plaćanja.

2) Omogućuju zamjenu jedne strane valute za drugu radi zaštite od promjene

deviznog tečaja, odnosno ostvarivanje devizne zarade.

3) Usklađuju ponudu i potražnju deviza i reguliraju devizne tečajeve putem

intervencije centralne banke.

Devizno tržište ne postoji kao organizirano centralno mjesto trgovanja već ga čini

svjetska mreža sudionika međusobno povezanih suvremenih komunikacijskim

sredstvima (telefon, elektronički sustavi, telefaks, teleks, satelitske veze)

(Leko,1998. p.101).

Devizno tržište osim funkcija koje ima kao i svako drugo tržište (robe, usluge i sl.),

ima još jednu bitnu funkciju, a to je transfer kupovne moći, financijskih sredstva iz

jedne zemlje i valute u drugu. Razvojem suvremenih komunikacija taj je transfer

vrlo jednostavan i vrlo efikasan. Transfer se obavlja elektronski SWIFT-om,

telegrafskim ili teleprinterskim čekom kojim banka daje nalog svojoj banci

korespondentu u inozemstvu da plati određeni iznos u svojoj domaćoj valuti nekom

privrednom subjektu.

7

Osim funkcija transfera financijskih sredstva, devizno tržište ima važnu kreditnu

funkciju. Naime, uobičajeno je da uvoznik izvozniku plaća nakon 90 dana. Da bi u

tom razdoblju došao do financijskih sredstva izvoznik često eskontira uvoznikovu

mjenicu (ili drugi vrijednosni papir) kod svoje banke, koja onda naplaćuje ta

sredstva od uvoznika, odnosno njegove banke kad plaćanje dospije (Babić A., Babić

M., 2008, p.295).

Normalno funkcioniranje deviznog tržišta u velikoj mjeri je uslovljeno

odgovarajućom intervencijom centralne banke. Smisao intervencije je u nastojanju

da se omogući stabilnost deviznog tečaja i pruži pomoć bankama u vezi ponude i

potražnje deviza.

2.1.3. Način organizacije i sudionici na deviznom tržištu

Devizno tržište čini svjetska mreža sudionika, a trgovanje se odvija na

specijaliziranim dnevnim burzama i u sustavu međusobno povezanih banaka, što

čini 24-satno svjetsko devizno tržište (www.in-fin.info, 7.03.2013).

Devizno tržište najviše je tekuće financijsko tržište u svijetu. Trgovci su velike

banke, središnje banke, institucionalni investitori, valutni špekulanti, korporacije,

vlade, druge financijske institucije i mali ulagači. Prosječni dnevni promet na

globalnom deviznom i srodnim tržištima kontinuirano raste.

Za razliku od burze, devizno tržište podijeljeno je prema razinama pristupa. Na vrhu

je međubankarsko tržište, koje je sastavljeno od najvećih komercijalnih banaka i

investicijskih banka. Međubankarsko tržište je najveće tržište koje posluje na

deviznom tržištu. Razine pristupa koje čine devizno tržište određuju se po veličini

"linija" tj. iznos novca kojim se trguje.

Sudionici na deviznom tržištu su poslovna banka, centralna banka, trgovci devizama

i brokeri.

8

Da bi poslovna banka stekla pravo poslovanja na deviznom tržištu mora udovoljiti

sljedećim zahtjevima:

- aktivnost trgovanja devizama mora biti dozvoljena od monetarnih organa;

- banka treba obavljati sva plaćanja u ime svojih komitenata putem mreže

korespondenata u inozemstvu;

- plaćanja trebaju imat takav obim da opravdavaju troškove trgovanja devizama.

Poslovne banke u sistemu međusobnih veza i odnosa formiraju tzv. međubankarsko

devizno tržište, koje se odlikuje već spomenutim tijekovima deviznih sredstva, od

kojih tijek koji označava kretanje deviza između banaka predstavlja temelj deviznog

tržišta. Poslovanjem na deviznom tržištu banke su dužne da na najbolji način

zadovoljavaju potrebe svojih klijenta.

Osnovni zadatak centralne banke na deviznom tržištu sastoji se u odgovarajućoj

intervenciji u slučaju kada tečaj pojedine valute dostigne nivo gornje ili donje

intervencijske točke. Centralna banka može intervenirati i na inozemnom tržištu s

ciljem očuvanja tečaja svoje valute.

U bankama se trgovinom deviza bave specijalizirani stručnjaci-dealeri. S obzirom

na težinu i opseg posla dealeri moraju posjedovati odgovarajuće kvalitete. Dealeri

moraju poznavati rad inozemnih tržišta da bi sa sigurnošću donosili odluke.

Brokeri se kao subjekti u deviznom poslovanju pojavljuju na međunarodnom tržištu

i deviznim burzama. Brokeri se javljaju kao aktivni i osnovni učesnici prilikom

formiranja deviznih tečajeva na deviznim burzama (Stojanov, 2000. p.187).

Najvažniji sudionici su velike poslovne banke, brokeri i dealeri specijalizirani za

trgovinu devizama, komercijalni kupci deviza- multinacionalne korporacije,

središnje banke. Najveći promet obavlja se preko specijaliziranih brokera devizama

na međubankovnom tržištu, koji povezuju banke uz nisku proviziju. Velike

poslovne banke su „market makersi“ tog tržišta, spremni u svakom trenutku kupiti i

prodati devize po stanovitoj cijeni.

9

Poduzeća, manje banke i filijale stranih banaka ne sudjeluju na deviznom tržištu

izravno već se stranim sredstvima plaćanja opskrbljuju preko otvorenih kreditnih

linija kod velikih banaka (Leko, 2004. p.101).

Transakcije na deviznom tržištu, u nekom velikom financijskom središtu mogu se

grupirati u četiri grupe: transakcije između komercijalnih banaka i njihovih

komitenata, devizne transakcije među komercijalnim bankama u zemlji, transakcije

komercijalnih banka sa svojim filijalama u inozemstvu ili s korespondentnim

bankama u inozemstvu, devizne transakcije među centralnim bankama. (Babić A.,

Babić M., 2008, p.294).

Transakcije između komercijalnih banaka i njihovih komitenata (mušterija) su

transakcije u kojima su zapravo krajnji kupci i prodavaoci deviza.

Devizne transakcije među komercijalnim bankama u zemlji, tzv. međubankarsko

devizno tržište, obavljaju se uglavnom posredstvom mešetara, brokera. Time

omogućuje bankama da drže uvijek željenu razinu zaliha deviza a da konkurenciji

ne otkrivaju svoje pozicije. Ako neka banka ocijeni da u određenom trenutku nema

željenu količinu deviza, ona se obrati brokeru radi kupnje ili prodaje deviza. Tako

brokeri obavljaju usluge bankama poput veletrgovca naplaćujući proviziju za svoju

uslugu. Transakcije između banaka i brokera čine „tržište na veliko“, a transakcije

između banaka i njezinih mušterija čine „tržište na malo“.

Transakcije komercijalnih banka sa svojim filijalama u inozemstvu ili s

korespondentnim bankama u inozemstvu obavljaju se uglavnom telefonom, SWIFT-

om (elektronski) ili teleprinterom, pa je brzina njegove realizacije vrlo velika.

Devizne transakcije među centralnim bankama značajne su radi utjecaja na tečajeve

ili na kretanje kapitala .

Devizno je tržište zbog svega toga neophodno za normalno odvijanje međunarodne

ekonomske razmjene, bilo trgovačke ili financijske. Na njemu se vrlo brzo uočavaju

poremećaji koji nastupaju u sferi međunarodnih ekonomskih odnosa. Za nosioce

ekonomske politike devizno tržište vrlo je osjetljiv instrument koji registrira

promjene ekonomske, političke i financijske situacije u zemlji i u svijetu.

10

2.2. Devizni tečaj i njegove vrste

Svaka međunarodna trgovinska transakcija sastoji se od dvije kupnje: kupnja valute

i strane robe ili usluge. Želi li uvoznik iz zemlje A uvesti robu Y iz zemlje B, on

mora kupiti ne samo tu robu nego i valutu zemlje B kojom će ju platiti. Isto vrijedi i

za uvoznika u zemlji B. Zbog toga se u međunarodnoj razmjeni formiraju ne samo

cijene robe i usluga, nego i cijene pojedinih valuta (Babić A., Babić M., 2008,

p.295).

2.2.1. Pojam deviznog tečaja

Devizni tečaj izražava cijenu strane valute u domaćem novcu , te pokazuje koliko je

domaćeg novca potrebno dati za jednu ili 100 jedinica stranog novca.

Kao što se cijene drugih dobra formiraju na njihovim tržištima, tako se i cijena

deviza, devizni tečaj, formira na deviznom tržištu. Devizni se tečajevi važnijih

valuta formiraju na različitim tržištima i objavljuju u većim novinama, pa je

informiranost sudionika na deviznim tržištima o kretanju tečajeva važnijih valuta

velika.

Devizni tečaj, tj. cijena devize, ima vrlo važne funkcije kao i cijene ostalih dobara,

informacijsku, alokativnu, redistributivnu i razvojnu.

Promjene tečaja utječu na promjene uvjeta razmjene, a time i na koristi koje zemlja

ima od vanjske trgovine (Babić A., Babić M., 2008, p.296).

Potrebno je ukazati na dvije kotacije pod kojima se devizni tečaj može pojaviti na

deviznom tržištu tj. izravna i neizravna kotacija.

Izravna kotirani devizni tečaj predstavlja cijenu devize izraženu u domaćoj valuti, tj.

broj jedinica domaće valute koji treba dati za jedinicu strane.

Neizravno kotirani devizni tečaj izražava cijenu domaće valute izraženu u stranoj

valuti, odnosno broj jedinica strane valute koji je potrebno dat po jedinici domaće

valute.

11

Naziv neizravna kotacija proizlazi iz činjenice da je cijena strane valute, odnosno

njezin tečaj potrebno izračunati pomoću cijene domaće valute (Koški, 2006, p.4).

Izvor: Vlastita izrada studentice

Prema načinu određivanja razlikuju se sljedeće osnovne vrste tečajeva: (Vidučić,

2011, p.436).

- fiksni (definirani su odlukom središnje banke ili deviznih vlasti)

- slobodno fluktuirajući (utvrđuju se prema odnosima ponude i potražnje na

deviznom tržištu) i

- upravljano fluktuirajući (određuju se pod kombiniranim utjecajem tržišnih snaga i

aktivnog upravljanja vlade)

Utjecaj ljudskih faktora na devizni tečaj provodi se kroz autonomne promjene

potražnje ili ponude za stranom valutom, kao što su : (Babić A., Babić M., 2008,

p.297).

Izravno kotirani

devizni tečaj

1 euro = 7,5 kn

On predstavlja cijenu eura izraženu u kunama, dakle cijenu

strane valute izraženu u domaćoj valuti.

neizravno kotirani

devizni tečaj

1 kn = 0,13333 eura

On predstavlja cijenu domaće valute izraženu u stranoj valuti

u ovom slučaju eurima.

Slika 1: Kotiranje deviznog tečaja

12

1. Osnovni trend tržišta,

2. Vremenska neusklađenost plaćanja za uvoz i naplata izvoza,

3. Pregovaračka vještina subjekta u vanjskoj trgovini,

4. Tržišna očekivanja u pogledu terminskih tečajeva,

5. Špekulativna kretanja kapitala zbog političke, privredne i društvene situacije,

6. Promjena uvjeta na novčarskom i financijskom tržištu,

7. Fiskalne i monetarne mjere koje vlasti donose radi kontrole tečajeva,

2.2.2. Promptni i terminski devizni tečaj

Kod svake se devizne transakcije ugovara ne samo vrsta, količina i cijena (tečaj)

deviza, nego i vrijeme isporuke.

Ako je u nekom poslu izvršenje ugovora odmah, kažemo da je to promptni (spot)

posao. Ako je pak ugovorom predviđeno izvršenje na određeni dan u budućnosti,

onda je to terminski posao.

Promptni tečaj devize jest tečaj u transakciji koja se odmah izvršava, a to obično

znači u roku od dva dana od zaključenja ugovora. Terminski tečaj deviza je onaj

koji dogovaramo sada za isporuku određenog iznosa na određeni dan u budućnosti.

Prema tome terminski tečaj dogovaramo danas za devize koje će biti isporučene u

budućnosti, obično za jedan, tri ili šest mjeseci.

I terminski se tečaj kao i promptni, određuje djelovanjem snaga ponude i potražnje.

Ponuda i potražnja za devizama u terminskim transakcijama funkcija su pokrivanja

rizika i špekulativnih transakcija.

Promptni i terminski tečajevi mogu, ali ne moraju biti jednaki. Ako je terminski

tečaj neke devize viši od promptnog, kažemo da ta deviza ima terminsku premiju.

Obrnuto, ako je terminski tečaj neke devize niži od promptnoga ta deviza ima

terminski diskont (Babić A., Babić M., 2008, p.306).

13

2.2.3. Teorije deviznog tečaja

Teorije deviznog tečaja razlikujemo prema izboru varijabli koje najviše utječu na

kretanje deviznog tečaja.

Najpoznatija teorija je teorija pariteta kupovne moći. Veliki interes za tu teoriju

počinje početkom 70-ih godina kada je definitivno napušten devizni sustav fiksnih

tečajeva te kada su ekonomisti trebali pronaći odgovor na to koliko bi trebao biti

ravnotežni tečaj u novom sustavu flotirajućeg tečaja. Bit teorije je da objašnjava

kretanje tečajeva dviju valuta kao odnos njihove kupovne moći i odnos unutarnjih i

vanjskih cijena.

Teorija kamatnog pariteta objašnjava kratkoročne fluktuacije tečaja u različitim

kamatnim stopama u dvije promatrane zemlje. U predviđanju kratkoročnih kretanja

tečajeva ova teorija ima uspjeh samo uz uvjet da je omogućeno neometano kretanje

kratkoročnog kapitala.

Teorija efikasnog deviznog tržišta uzima da je terminski tečaj najkvalitetniji

indikator budućeg kretanja spot deviznog tečaja pod pretpostavkama da su troškovi

deviznih transakcija mali, da sudionici na tržištu koriste sve relevantne informacije

te da su vrijednosni papiri u različitim valutama savršeni supstituti.

Najnovija razvijena teorija je teorija tržišta vrijednosnih papira. Ona smatra da je u

kratkom roku devizni tečaj rezultat kretanja u bilanci kapitalnih transakcija dok su u

drugom roku za kretanje tečaja presudna kretanja u bilanci tekućih transakcija.

Teorija dugoročne neravnoteže u bilanci plaćanja koncentrira se na postizanje

dugoročne ravnoteže u bilanci plaćanja te na osnovi nje određuje ravnotežni tečaj.

Ova teorija do ravnotežnog tečaja dolazi na način da projicira tekuću bilancu

plaćanja za nekoliko godina unaprijed, da odredi željenu razinu bilance tekućih

plaćanja te da na kraju odredi tečaj koji će ukloniti razliku između projicirane i

željene bilance plaćanja.

Monetaristička teorija polazi od teorije pariteta kupovne moći i smatra da promjene

deviznog tečaja slijede promjene inflacije u dvije zemlje. S obzirom da je promjena

14

cijena prema jednostavnoj kvantitativnoj novčanoj teoriji rezultat promjene novčane

mase može se lako zaključiti da kreatori monetarističke teorije smatraju da je

promjena monetarnih agregata faktor koji u najvećoj mjeri utječe na promjenu

deviznog tečaja (Lanza D.1998, p.48).

2.3. Poslovanje na deviznom tržištu

Poslovanje na deviznom tržištu počinje rano ujutro izračunavanjem tečajeva raznih

valuta prema nacionalnoj valuti. Osnovicu za izračunavanje čine zaključeni tečajevi

prethodnog dana. Poslovanje se nastavlja u toku dana kontaktiranjem raznih

deviznih tržišta (Stojanov, 2000. p.190).

Na deviznom tržištu trguje se uglavnom konvertibilnim devizama. To je tržište

potpune konkurencije jer na njemu sudjeluje mnoštvo sudionika, a opseg transakcija

toliko je velik da nijedan pojedinac ne može veličinom svojih transakcija sam bitnije

utjecati na cijenu, tj. na veličinu ponude i potražnje (Leko, 2004. p.102).

15

Tablica 1: Trgovanje valutama i udio na svjetskom deviznom tržištu u 2010.godini

Poredak Valuta Simbol

Svakodnevni

udio %

u 2010.

1 United States dollar USD ($) 84.9%

2 Euro EUR (€) 39.1%

3 Japanese yen JPY (¥) 19,00%

4 Pound sterling GBP (£) 12,90%

5 Australski dolar AUD ($) 7,60%

6 Swiss franc

CHF

(Fr) 6,40%

7 Canadian dollar CAD ($) 5.3%

8 Hong Kong dolar HKD ($) 2,40%

9 Swedish krona SEK (kr) 2,20%

10 Novi Zeland dolar EUR ($) 1,60%

11 South Korean won KRW (₩) 1,50%

12 Singapurski Dolar SGD ($) 1,40%

13 Norwegian krone

NOK

(kr) 1,30%

14 Mexican peso MXN ($) 1,30%

15 Indian rupee INR (₹) 0,90%

Drugi 12,20%

TOTAL 200

Izvor: http://www.therichest.org/business/most-traded-currencies/ (10.03.2013)

Najveći dio trgovanja vrši se u dolarima, eurima, jenima i funtama.

Iz tablice je vidljivo da je američki dolar u 2010.godini bio 84,5% tj. vodeća

svjetska valuta za obavljanje poslova kupoprodaje deviza. Na drugom mjestu nalazi

se euro danas vodeća valuta Europe, te treće mjesto u svjetskim poslovima

kupoprodaje deviza drži jen, vodeća valuta azijski pacifičke grupe zemalja.

16

2.3.1. Kupoprodaja valuta na deviznom tržištu

Devizno tržište predstavlja uređen skup odnosa na kome se putem organiziranog

financijskog sustava sučeljavaju ponude i tražnje deviznih sredstava. Na taj način

dolazi do formiranja deviznih tečajeva, kao cijene deviznih sredstava, na temelju

kojih se obavlja kupnja odnosno prodaja stranih sredstava plaćanja

(www.fxlider.com, 10.03.2013).

Ključne prednosti ulaganja u stranoj valuti uključuju

(www.internationalinvest.about.com , 10.03.2013):

Devizno tržište najveće je i likvidno tržište na svijetu.

Devizno tržište nudi investitorima način da se diverzificiraju daleko od rizika

povezanih s američkim dolarom.

Ključni rizici ulaganja u stranoj valuti uključuju:

Devizno tržište kreće u vrlo malim koracima, što čini visoku polugu nužnosti

i rizik za izravno ulaganje.

Devizno tržište je poznat po visokim razinama volatilnosti zbog

gospodarskih izvješća, intervencija središnje banke i drugih čimbenika

Trgovci na deviznom tržištu kupuju i prodaju valutu kao bi ostvarili dobit. Postoje

dvije cijene za valutu: buy cijena, pod nazivom "ponuda", za prodaju cijena, pod

nazivom "ASK" ( www.easy-forex.com , 10.03.2013).

Poslovanje na deviznim tržištima odvija se putem elektronskih sistema trgovanja ili

na burzovnim sastancima čije održavanje ovisno o tržištu ima dva razloga.

Jedan je taj da sastanak garantira najbolje izvršenje naloga koje su banke primile od

svojih komitenata. To je moguće jer se na sastanku sučeljavaju ne samo ponuda i

potražnja pojedinih deviza već i nosioci tih ponuda i potražnji, odnosno predstavnici

banaka i ostalih financijskih ustanova.

17

Drugi razlog je u tome što nalogodavci za prodaju deviza mogu kontrolirat čitav tok

sastanka i način kako se izvršavaju njihovi nalozi. Tečajevi se službeno objavljuju i

to doprinosi javnoj kontroli deviznog tržišta ( Prohaska, 1996. p.23).

18

3. OPERACIJE NA DEVIZNOM TRŽIŠTU

Trgovina devizama je međusobna razmjena valuta na osnovi važećih tečajeva koje

ugovaraju stranke kupoprodajnim ugovorom. Osim tečaja, stranke ugovaraju i

datum i način plaćanja kupljenih odnosno prodanih deviza.

Postoje tri načina kupoprodaje deviza na deviznom tržištu, a to su promptna

kupoprodaja deviza, terminska kupoprodaja deviza te swap poslovi.

Ovo poglavlje opisuje načine kupoprodaje deviza na deviznom tržištu, analiziraju se

rizici na deviznom tržištu i način njihova upravljanja te uzorke promjene tečajeva.

Da bi se uopće moglo doći do sklapanja kupoprodaje deviza, prvo se trebaju naći

dva partnera s istom ali suprotnom željom , pri čemu jedan od njih želi promijeniti

(konvertirati) valutu s kojom raspolaže u valutu kojom raspolaže drugi, a taj drugi je

spreman promijeniti svoju valutu u valutu onog prvog. Danas u uvjetima razvijenog

deviznog tržišta to tako reći nije nikakav problem, jer se takvim poslom bave banke

koje praktično mogu u svakom trenutku kupiti neku valutu koja im toga časa nije ni

potrebna ili su spremne prodati onu valutu s kojom ne raspolažu.

Izvor: Vlastita izrada studentice

OSNOVNI TIPOVI

DEVIZNIH

TRANSAKCIJJA

SPOT FORWARD

SWAP

Slika 2: Osnovni tipovi deviznih transakcija

19

3.1. Promptna kupoprodaja deviza (SPOT)

Promptna kupoprodaja deviza u međunarodnoj praksi najčešće se naziva „spot“

transakcija. Obuhvaća poslove kod kojih se plaćanja deviza izvršavaju u roku od

dva dana od dana zaključenja ugovora o kupoprodaji deviza. Ovdje se pod rokom od

dva dana podrazumijeva prvi naredni dan u kojem su otvorene banke u obje države

u kojima se obavlja plaćanje.

Namira između dilera kod promptnih transakcija se vrši razmjenom bankarskih

depozita u respektivnim valutama. Namira kod terminskih transakcija se vrši na

kraju specificiranog razdoblja, a ne pri potpisivanju ugovora.

Spot i terminska devizna tržišta su usko povezana, a spot i terminski tečajevi

simultano određuju. Veza između ovih tečajeva ostvaruje se preko procesa

pokrivene kamatne arbitraže koji se temelji na činjenici da se kratkoročna ulaganja

vode motivom maksimalizacije povrata (Vidučić, 2011, p.432).

Na prvi pogled djeluje da spot kupoprodaje deviza ne nose u sebi nikakav rizik, jer

se istoga dana prima kupljena valuta i plaća prodana. Međutim, problem se

pojavljuje zbog čisto tehničkih radnji koje svaki sudionik jedne kupoprodaje mora

učiniti. Tako svaka ugovorna strana mora bar jedan dan prije ugovorenog roka

izvršenja dati nalog za prijepis prodane valute u korist kupca, a da ne zna dali je i

druga strana učinila to isto. U svakom slučaju svaka ugovorna strana može znati tek

slijedećeg dana iza ugovorenog roka da li je i druga strana izvršila svoj dio obaveze

iz kupoprodajnog ugovora.

Kod promptne kupoprodaje deviza istog se dana prima kupljena valuta i plaća

prodana. Međutim, svaka ugovorna strana ipak snosi određeni rizik, jer mora ispunit

svoju obvezu ne znajući je li i druga strana učinila isto, banke su zato spremne

sklapati poslove kupoprodaje deviza samo s njima dobro poznatim bankama, čiji se

dealeri najčešće i osobno poznaju i imaju jedan u drugoga veliko povjerenje.

20

Bez povjerenja se uopće ne bi mogle sklapati kupoprodaje deviza na tako kratke

rokove. Prijateljstvo, a time povjerenje između dealera s raznih strana svijeta se

dugo i uporno gradi i njeguje, a svaki će dealer, što je uostalom u njegovom

vlastitom interesu, učiniti sve što je u njegovoj moći da se to povjerenje ne naruši.

A to se najbolje učini tako da se obaveze iz sklopljenih kupoprodaja deviza uvijek

obave točno i uredno.

S manjim ili manje poznatim bankama dealeri najčešće nisu uopće spremni raditi, ili

ako jesu, onda je to u manjim, ograničenim iznosima. Tada često postavljaju uvjet

da će obaviti prijenos prodane valute tek kada prime obavijest da je druga strana

obavila svoju obavezu (Crnogorac, 1988, p.33).

3.2. Terminska kupoprodaja deviza (FORWARD)

Terminski poslovi poznati su još i pod nazivom „forward“ poslovi. Ugovor o

terminskoj kupoprodaji deviza je ugovor između dvije stranke (banke ili druge

institucije) o razmjeni jedne valute za drugu, s tim da se plaćanje obaveza po

ugovoru obavi određenog dana u budućnosti. Ugovorom se utvrđuje tečaj po kome

je zaključena kupoprodaja deviza, iznos kupljene odnosno prodane devize i dan

kada se mora obaviti plaćanje po zaključenom ugovoru (Prohaska, 1996, p.24).

Terminsko (forward) devizno tržište obuhvaća transakcije s isporukom deviza preko

2 dana, s efektivnom realizacijom u standardnim ugovorenim rokovima od 30, 90 ili

180 dana (Leko, 1998, p.102).

Forward (terminska kupoprodaja strane valute) predstavlja fiksiranje cijene tečaja s

dospijećem dužim od dva radna dana. Omogućava klijentu fiksiranje tečaja na točno

određeni dan u budućnosti kada će transakcija zbog koje se klijent štiti zaista izvršiti

( www.limun.hr , 18.03.2013.).

Terminski devizni tečajevi u pravilu odstupaju od promptnih tečajeva za istu devizu

većim ili manjim tečajem kotirajuće valute u odnosu na osnovnu valutu.

21

To odstupanje, ako je kotirana valuta jača od terminskog tečaja u odnosu na baznu

valutu, naziva se diskont, a ako je kotirana valuta slabija prema baznoj valuti, naziva

se premija.

Osim normalnog ugovora o terminskoj kupoprodaji deviza postoje i drugi oblici

terminske kupoprodaje gdje rok plaćanja međusobnih obveza nije točno fiksiran.

Naime, u vanjskoj se trgovini često sklapaju poslovi po kojima se ne može točno

odrediti datum plaćanja obveza iz ugovora ili datum dospijeća obveza prema

inozemnom partneru. U svim ovim slučajevima na raspolaganju stoje valutne opcije

koje pružaju mogućnost zaštite od rizika promjena deviznog tečaja (Prohaska, 1996,

p.25).

Nisu samo trgovinski poslovi oni kod kojih dolaze u obzir terminske kupoprodaje

deviza. Sve stavke aktive banke u stranoj valuti nose rizik promjene tečaja, te da bi

se banke od tog rizika zaštitile one takve iznose unaprijed prodaju na određeni

termin. Slično je i s pasivom koja je izražena u stranoj valuti, te iznose banka kupuje

na terminskom tržištu, da bi izbjegle eventualni gubitak u slučaju promjene tečaja

(Crogorac, 1988, p.34).

Kupovanjem ili prodavanjem valuta na forward tržištu, banke mogu u svoju korist

ili u korist svojih klijenta da zaštite vrijednost neke valute (najčešće domaće) od

nepredviđenih promjena valutnog tečaja prema drugoj valuti (najčešće stranoj).

Na terminskom tržištu prodaju se ugovori kojima se definira prodaja određene

valute na određeni datum u budućnosti po određenoj cijeni tj. terminskom tečaju.

Stoga je terminsko tržište je pogodno za podešavanje transakcijske valutne

izloženosti. Ukoliko, primjerice, izvoznik ima potraživanje u stranoj valuti čiji tečaj

fluktuira, te ako nije spreman preuzeti rizik da pri dospijeću naplati iznos u domaćoj

valuti manji od očekivanog, može izabrati podešavanje terminskim ugovorom.

Ovim ugovorom fiksira tečaj pri kojem će prodati stranu valutu. Dakle, gubitak ili

dobitak od terminskog podešavanja upravo kompenzira gubitak ili dobitak od

valutne izloženosti (Vidučić, 2011, p.433).

22

Kod kupoprodaje deviza s rokom izvršenja danas tečaj najčešće neće biti onakav

kakav bi bio da se obavlja SPOT posao. To je zato što, u pravilu, kamatne stope na

dvije valute koje su predmetom kupoprodaje nisu iste. Ako netko kupuje s valutom

danas neku valutu koja ima višu kamatnu stopu od valute koju prodaje, logično je da

mora platiti više nego da kupovinu obavlja s valutom spot. To vrijedi i obrnuto.

Kupoprodaja deviza s rokom izvršenja sutra jednaka je kupoprodaji deviza s rokom

izvršenja danas.

Kod kupoprodaje deviza s rokom izvršenja duljim od dva radna dana, uobičajeni

rokovi izvršenja posla su 7 dana, 1, 2, 3, 6, ili 12 mjeseci, a mogu biti i dulji

(Crogorac, 1988, p.35).

3.3. Swap poslovi

Istovremena kupovina i prodaja deviza koje vrši isti partner, ali sa različitim

rokovima dospijeća naziva se swap poslom. Swap transakcije primjenjuju se

prvenstveno za pokriće deviznog rizika u međunarodnim transakcijama na tržištu

novca tj. posuđivanja i pozajmljivanja stranih valuta ( Stojanov, 2000, p.191).

Swap poslovi predstavljaju zamjenu jednog financijskog oblika za drugi. Tako, na

primjer, kod valutnog swapa dvije ugovorne strane zamjenjuju obaveze plaćanja

koje su denominirane u različitim valutama.

Dakle swap poslovi podrazumijevaju simultano ugovaranje dvaju različitih poslova:

promptnu kupoprodaju i terminsku kupoprodaju. Kako su u pravilu predmet takvih

vrsta poslova različite valute s različitim kamatnim stopama, logično je da spot i

terminski tečaj praktično nikada nisu isti. Koliko će se oni jedan od drugog

razlikovati, ovisi o razlici u visini kamatnih stopa.

Razlikujemo kamatni swap i valutni swap.

23

3.3.1. Valutni swap

Valutni swap je kratkoročno zalaganje jedne valute za likvidnost u drugoj valuti na

način da se obavljaju dvije transakcije i to: jedna promptna kupnja (prodaja), a druga

prodaja (kupnja) u budućnosti. Kupoprodajni tečaj u budućnosti određuje se na isti

način kao kod terminskih transakcija (forward).

Osnovu za valutnu zamjenu ili swap predstavljaju obveze, odnosno potraživanja

koja glase na suprotnu valutu, ali s identičnim obračunom kamata, tj. fiksno/fiksno

ili varijabilno/varijabilno.

Za razliku od kamatnog swapa u ovom swap poslu dolazi do zamjene kako kamata

tako i glavnice i to na početku i na kraju posla, po fiksnom unaprijed dogovorenom

deviznom tečaju.

Smisao je valutnog swapa u tome da se zamijeni relativnu prednost koju jedna

strana ima s obzirom na svoj položaj na određenom financijskom tržištu, ali i da se

time osigura od promjene deviznog tečaja.

Tipični se valutni swapovi sastoje iz tri faze (Prohaska, 1996, p.219):

1) Moraju se pronaći dvije strane koje imaju potrebe za financijskim sredstvima na

isti iznos ali u različitoj valuti.

2) Nakon sporazuma i preuzetog npr. kredita dolazi do zamijene kamate i glavnice

do roka dospijeća pojedine obveze.

3) Na kraju se swap posla, tj. o roku dospijeća obveze, odnosno kredita ponovno

zamijene glavnice.

Da bi se valutni swap bolje protumačio on je u nastavku prikazan na primjeru

jednog američkog i njemačkog poduzeća koja u razdoblju od 5 godina žele

zamijeniti obvezu koja glasi na isti iznos ali na različitu valutu.

24

Izvor: Prohaska, 1996, p.219

3.3.2. Kamatni swap

Kod kamatnog swapa obvezuju se dvije strane da će međusobno preuzeti obaveze,

odnosno potraživanja po osnovi kamata koje proizlaze iz preuzimanja kredita ili

investiranja kapitala na isti iznos. ali s različitom kamatnom stopom. S tim u vezi

treba istaći da se glavnice ne zamjenjuju i da glavnice i kamate glase na istu valutu.

Kod kamatnog swapa razlikujemo dvije osnovne vrste, i to: tzv. kuponski swap i

bazni swap.

U slučaju kuponskog swapa plaća se jedna strana fiksne a dobiva zauzvrat kamate

po varijabilnoj stopi. Suprotna strana dobiva kamate po fiksnoj stopi, a plaća kamate

po varijabilnoj kamatnoj stopi. U kuponske swap poslove se između ostalog ubraja i

tzv. „plain-vanilla-swap“ koji ima rok dospijeća od 5-7 godina i zasniva se na

zamjeni šest mjesečnog LIBOR-a za neku fiksnu kamatnu stopu za ulaganje koje

glasi na amerčki dolar (USD).

USD

DSS USD

tok kapitala u početnoj godini

tok kapitala u petoj(zadnjoj)godini

posrednik američko

poduzeće

po

njemačko

poduzeće

DEM DEM

Slika 3: Valutni swap

25

Izvor: Prohaska, 1996, p.217

Drugi je kamatni swap tzv. bazni swap. Tu dolazi do zamjene plaćanja kamte, a koja

se bazira na dva razlčita varijabilna indeksa, npr. tromjesečni LIBOR za američki

PRIME RATE.

Izvor: Prohaska, 1996, p.218

varijabilna kamatna stopa, npr.

LIBOR

SWAP

STRANKA

A

SWAP

STRANKA

B

fiksna kamatna stopa, npr. 9%

SWAP

STRANKA

A

SWAP

STRANKA

B

US - PRIME RATE

Šest-mjesečni LIBOR

Slika 4: Kuponski swap

Slika 5: Bazni swap

26

Najveća korist kod kamatnog swapa sastoji se u smanjenju troškova za obje strane u

poslu zamjene. Da bi se u tome uspjelo trebaju biti ispunjena tri uvjeta

(Prohaska,1996, p.200) :

a) Bonitet bi obiju strana u swap poslu trebao biti različit,

b) Razlika u premijama za rizik koju vjerovnici koji daju kredit s fiksnom

kamatnom stopom zahtijevaju od dužnika, mora biti veća od razlike premija za rizik

kod kredita koje se daju uz varijabilnu kamatnu stopu,

c) Obje strane swap poslu imaju suprotan interes s obzirom na način obračunavanja

kamata (fiksno ili varijabilno).

U praksi do kamatnog swapa ili zamjene dolazi najčešće kad jedna ugovorna strana

može po povoljnim uvjetima emitirati euroobveznice s varijabilnom kamatnom

stopom ali želi pribaviti sredstva po fiksnoj kamatnoj stopi, dok se druga strana želi

zadužiti po varijabilnoj kamatnoj stopi, a povoljne uvjete na financijskom tržištu

ostvaruje ako izdaje obveznice s fiksnom kamatnom stopom. U tom slučaju, ako se

iznosi duga poklapaju, može doći do njihove zamjene, a čime se za obje strane

smanjuje cijena duga, odnosno kamatna stopa .

3.3.3. Kombinirani swap

Kombinirani swap (kamatni i valutni swap) predstavlja spoj oba prethodno

objašnjena swap posla. Dolazi do zamjene plaćanja kamta izračunatih na različiti

način ( po fiksnoj, odnosno varijabilnoj kamatnoj stopi) i do zamjene valuta. Ovaj se

kombinirani swap može izvesti u jednoj transakciji ili odvojeno, prvo jedan pa onda

drugi. U praksi se primjenjuju oba pristupa. Najčešće se ovaj swap provodi radi

zamjene kamata koje ne glase na USD i obračunavaju se po fiksnoj kamatnoj stopi

za kamate na američki dolar obračunate po varijabilnoj kamatnoj stopi (Prohaska,

1996, p.219).

27

3.4. Devizne špekulacije

Kod terminskih transakcija sudionik koji plaća ili naplaćuje u stranoj valuti izvrgnut

tečajnom riziku i vidjeli smo kako on može pokriti taj rizik. Ako taj sudionik ne želi

pokriti taj rizik, nego prihvaća rizik u nadi da će promjene tečajeva ići njemu u

prilog i da će on na tome zaraditi, taj sudionik špekulira.

Prema tome devizna špekulacija je namjerno nepokrivanje deviznog rizika na

deviznom tržištu u nadi da će se zaraditi na promjeni tečajeva.

Devizne špekulacije mogu se obavljati na promptnom i na terminskom tržištu. Npr.

ako neki privredni subjekt (pojedinac, poduzeća i sl.) očekuje da će tečaj eura za tri

mjeseca biti veći nego danas, on može kupit euro po sadašnjem, nižem tečaju i tako

zaraditi. Obrnuto, da je špekulant očekivao da će tečaj eura biti niži za tri mjeseca

nego danas, on bi mogao kupit eure, prodati ih za kune i nakon tri mjeseca kupiti

ponovo eure po nižem tečaju i tako zaraditi. Dakle, špekulant će zaraditi ako su mu

predviđanja točna.

Najčešće se ipak špekulira na terminskom tržištu. Špekulacija na terminskom tržištu

izvode se na dva načina: špekulant može ulaziti u drugu poziciju ili u kratku

poziciju.

Ako se pretpostavi da špekulant očekuje da će promptni tečaj eura za tri mjeseca biti

veći od terminskog tečaja na tri mjeseca koji kotira danas, tada će špekulant ući u

drugu poziciju, što znači da će on kupovati eure na terminskom tržištu s isporukom

od tri mjeseca, a po sadašnjem terminskom tečaju eura. Nakon tri mjeseca on će

dobiti eure i prodati ih na promptnom tržištu gdje je tečaj viši nego onaj koji je on

ugovorio i platio i tako će ostvariti zaradu.

Naravno ako su predviđanja špekulanta bila pogrešna, on će ostvariti gubitak. Ako

pak špekulant očekuje da će promptni tečaj eura za tri mjeseca biti niži od današnjeg

terminskog tečaja na tri mjeseca, on će poduzeti kratku poziciju.To znači da će

špekulant prodati na terminskom tržištu eure s isporukom tri mjeseca po sadašnjem

terminskom tečaju. Nakon tri mjeseca on će na promptnom tržištu kupiti eure i

ispuniti svoju obavezu iz terminske transakcije. Ako su njegova predviđanja bila

28

točna, on je jeftinije kupio euro nego što ih je prodao i ostvario dobit. U protivnom

ostvario je gubitak.

Ovi terminski ugovori ne moraju biti bezuvjetni, nego mogu biti uvjetovani. Takvi

uvjetovani terminski ugovori zovu se opcije. Špekulant može kupit opciju na kupnju

eura, ako tečaj eura padne do određene razine. Ako ne, onda on kupnju ne mora

izvršiti. Za tu mogućnost da ne kupi devize, ako tečaj ne padne do ugovorene razine,

špekulant plaća određenu pristojbu.

Ove špekulacije na terminskom tržištu imaju jednu veliku olakšicu za špekulanta.

On, naime, ne mora vezati svoja sredstva jer prodaje i kupuje istodobno, osim

možda samo u omjeru određenom „marginom“ , a to znači samo jednim postotkom.

Ma koliko daje sam pojam špekulant nesimpatičan, on ipak može vršiti korisnu

društvenu ulogu. Špekulanti mogu utjecati na smanjenje segmentacije tržišta i

utjecati na povećanje efikasnosti alokacije oskudnih društvenih resursa. Ispravno

predviđanje budućih tečajeva smanjuje razliku između promptnih i terminskih

tečajeva.

Poduzimajući drugu poziciju, tj. kupujući na terminskom tržištu, špekulanti

povećavaju buduću potražnju za valutom za koju se smatra da će deprecirati. Isto

tako poduzimajući kratku poziciju špekulanti prodajući na terminskom tržištu

povećavaju terminsku ponudu valute za koju se smatra da će aprecirati. Na taj način

špekulanti djeluju stabilizirajuće na deviznom tržištu, tj. povećanjem potražnje za

nekom valutom utječu na smanjenje njezine deprecijacije, a povećanjem ponude

neke valute utječu na smanjenje njezine aprecijacije. I u jednom i u drugom slučaju

špekulanti idu protiv tendencija tržišta i na taj način smanjuju amplitude u

fluktuiranju određene valute i tako djeluju stabilizirajuće na deviznom tržištu (Babić

A., Babić M., 2008, p.309).

29

3.5. Devizna arbitraža

Na različitim deviznim tržištima u svijetu tečajeva pojedinih valuta približno su

jednaki zbog devizne arbitraže.

Deviznom arbitražom procjenjuje se gdje se jeftinije može kupiti, a gdje skuplje

prodati neku devizu. Devizna arbitraža istodobno je kupovanje i prodavanje iste

devize na različitim tržištima i uz različite cijene (tečaj). Razlog za arbitražu može

biti izravnavanje dugovanja ili potraživanja ili pak investiranje radi zarade na razlici

(diferenciji) između tečajeva neke/nekih deviza na različitim deviznim tržištima.

Prva se zove arbitraža za izravnavanje, a druga arbitraža za diferenciju.

Kupujući devizu na tržištu A gdje je jeftinija, a prodajući na tržištu B gdje je

skuplja, arbitražer povećava potražnju za devizom na tržištu A i utječe na porast

njezine cijene na tom tržištu. Isto tako prodajom devize X na tržištu B gdje je

skuplja, arbitražer povećava ponudu deviza X na tom tržištu i utječe na smanjenje

njezine cijene. Na taj način arbitraža djeluje na eliminiranje razlike u tečajevima

devize X na tržištima A i B i na taj način utječe na stabiliziranje tečaja devize X.

(Babić A., Babić M., 2008, p.312).

Sljedeći primjer pokazuje slučaj arbitražera koji posjeduje dolare. Pretpostavka je da

nema transakcijskih troškova.

Tablica 2: Kupovni i prodajni tečaj

New York Frankfurt Tokio

BID OFFER BID OFFER BID OFFER

$/€=2,0 2,05 $/€=2,04 2,09 $/€=2,06 2,10

Izvor: Cvjetačinin, 2004, p.60

30

BID rate (kupovni tečaj) je onaj po kojem banka želi kupiti jednu jedinicu valute.

OFFER rate (prodajni tečaj) je onaj po kojem banka želi prodati jednu jedinicu

valute.

Razlika između ta dva tečaja je SPREAD (zarada banke)

U New Yorku arbitražer kupit će eure po 2,05 zatim će ih prodati u Tokyu za dolare

po 2,06. Na taj način zaradit će 1 cent po prodanom euru.

3.6. Rizici u međunarodnim transakcijama

Do rizika u međunarodnim transakcijama dolazi prilikom realizacije međunarodnih

plaćanja ili ulaganja kapitala u inozemstvu, a sastoje se iz više vrsta rizika od kojih

su najznačajniji valutni rizik (currency risk) i rizik ulaganja po zemljama (country

risk)

3.6.1. Valutni rizik

Pod valutnim rizikom podrazumijeva opasnost od promjene deviznog tečaja u

razdoblju od trenutka ulaganja do povratka kapitala uloženog u inozemnu valutu.

Tehnički gledano, valutni rizik predstavlja moguće oscilacije, odnosno odstupanja

deviznog tečaja određene valute oko njezine očekivane srednje vrijednosti, a može

se mjeriti standardnom devijacijom.

Posljedica neočekivanih promjena deviznog tečaja određene valute, do kojih u

sustavu fluktuirajućih deviznih tečajeva dolazi zbog deprecijacije ili aprecijacije te

valute, iskazuju se u obliku dobitka ili gubitka na deviznom tečaju.

31

Posebne mjere zaštite predstavljaju tzv. paralelni krediti koji se mogu uspješno

primijeniti, posebno kada je riječ o multinacionalnim kompanijama ili u domaćim

poduzećima koja imaju podružnice u inozemstvu.

Dvije multinacionalne kompanije iz različitih zemalja da će njihovim filijalama

dodijelit kredit u valuti dotičnih zemalja. O dospijeću ustupljeni se krediti vraćaju u

istoj valuti, a mimo deviznih tržišta, dakle bez valutnog rizika.

Npr. njemačko matično poduzeće želi odobrit kredit svojoj filijali u SAD-u, a

američko matično poduzeće želi odobrit kredit svojoj podružnici u Njemačkoj.

Tvrtke se dogovaraju da će kredit s istim iznosom i rokom dospijeća u vlastitoj

valuti odobriti filijali drugog matričnog poduzeća. Po dospijeću se krediti vraćaju u

istoj valuti.

Jedna od mjera zaštite su i prijevremeno i odgođeno plaćanje „leading & lagging“.

Prijevremeno plaćanje (leading) koristi se kada postoji obaveza koja glasi na

inozemnu valutu, a očekuje se deprecijacija domaće valute.

Plaćanje sa zakašnjenjem (lagging) je zapravo povreda ugovora. Kod poslovanja

matičnog poduzeća sa podružnicama u inozemstvu produženjem plaćanja se mogu

kompenzirati rizici promjene tečaja.

Slijede terminski ugovori, kao mjera zaštite, kojim stranke ugovaraju sada razmjenu

valuta u neko buduće vrijeme po cijeni koju dogovore sad.

Posebni oblik pokrivanja je hedging. Hedging je takva vrsta poslova na deviznom ili

financijskom tržištu kad se postojeći rizik, npr. rizik od promjene deviznog tečaja,

kompenzira preuzimanjem nekog drugog rizika (Prohaska, 1996., p.446).

Pokrivanje tečajnog rizika, zaštita od rizika, postoji kod terminskih poslova kad

tečajevi flukuiraju. Zbog te flukuacije privredni subjekti koji trebaju platiti ili

naplatiti određeni iznos strane valute u nekom budućem periodu izvrgnuti su riziku

da će platiti više ili naplatiti manje u domaćoj valuti nego što su očekivali. Hedging

se odvija i na promptnom i na terminskom tržištu (Babić A., Babić M., 2008, p.307).

32

3.6.2. Rizik ulaganja po zemljama (country risk)

Rizik ulaganja po zemljama obuhvaća široko područje rizika, uključujući politički i

ekonomski rizik, a može se definirati kao izlaganje gubicima u kreditnim poslovima

s inozemstvom zbog okolnosti do kojih dolazi na temelju utjecaja ili miješanja

države u te poslove.

Uzorci koji mogu dovesti do povećanja rizika ulaganja po zemljama mogu se

podijeliti u tri osnovne grupe:

a) Politički uzorci: rat, pobuna, politički nemiri i sl.

b) Socijalni uzorci: građanski ratovi, neredi, razlike među pojedinim klasama

društva,

c) Ekonomski uzorci: niska ili opadajuća stopa rasta društvenog proizvoda,

štrajkovi, porast troškova proizvodnje, pad prihoda od izvoza, itd.

Rizik ulaganja po zemljama uzrokovan ekonomskim faktorima manifestira se u

prvom stupnju kao privremena nemogućnost vraćanja kredita, zatim kao

reprogramiranje uz uvođenje perioda mirovanja otplate duga. Nakon toga nastupa

moratorij, kod kojeg se plaćanje dospjelih otplata duga i kamate odgađa za određeno

vrijeme.

U slučaju djelomične nemogućnosti plaćanja dolazi do novih pregovora kada

kreditor u pravilu odustaje od vraćanja dijela glavnice ili snizuje kamatnu stopu.

Najviši stupanj tog rizika je potpuna nesposobnost otplate kredita kad ga bankovni

kreditor mora otpisati kao nenaplativ.

Posljedice rizika prouzrokovanog političkim faktorima očitavaju se u

eksproprijaciji ili nacionalizaciji, u pravilu uz određenu odštetu, a u slučaju

konfiskacije odšteta se ne daje.

Kako je rizik ulaganja po zemljama veoma značajan jer može doći do gubitka

ukupno uloženih sredstva, razvijene su posebne metode za njegovu ocjenu.

33

Najčešće korištene metode su:

a) Potpune kvalitativne metode

b) Strukturne – kvalitativne metode

c) Metoda ocjene ili „rating“

d) Matematičko – statističke metode

e) Simulacije

Glavni zadatak metoda je da se njima nastoji stupanj rizika što točnije utvrditi i

klasificirati.

Nakon utvrđivanja stupnja rizika po zemljama, postavlja se pitanje osiguranja od

takvog rizika. U tu svrhu financijske organizacije, a posebno banke kada odobravaju

nove kredite, koriste svoje metode analize kreditne sposobnosti dužnika i ugovaraju

osiguranje od rizika (Prohaska, 1996, p.178).

3.7. Opcije

Opcije odnosno opcijski ugovori su pismeni ugovori kojima se izdavalac-sastavljač

opcije odnosno njihov prodavalac obvezuje da će u budućnosti osigurati izvršenje

prava iz opcije odnosno pravo na kupovinu i(ili) na prodaju vrijednosnih papira, sve

uz određenu premiju. Dakle kupac koji ujedno može biti i (ili) prodavalac, ima

pravo ali ne i obavezu da na osnovi plaćene premije, po nekoj izvršnoj, zaključnoj ili

osnovnoj cijeni i u utvrđenome roku, kupi odnosno proda vrijednosni papir na koji

glasi opcija.

Prema datumu odnosno prema načinu izvršenja, opcije se mogu podijeliti na

američke opcije, koje se mogu iskoristiti, prodati ili pustiti da propadnu sve do

datuma njihova dospijeća i na europske opcije, koje omogućuju ta ista prava, ali

samo na datum njihova dospijeća.

34

U opcijskom poslovanju pojavljuje se kupac, koji može ostvariti pravo iz opcije, te

mirujući vlasnik, koji je prodao svoje pravo uz određenu premiju. Kupovinom

opcije, odnosno plaćanje premije, njezin kupac se osigurava od neizvjesnosti buduće

vrijednosti vrijednosnih papira. Ako kupac ne iskoristi svoje pravo iz opcijskog

ugovora, sastavljač opcije ostvaruje svoj profit zadržavajući premiju (Ivanović,

1997. p.440).

Postoje dva osnovna tipa opcija:

1) Call opcija,

2) Put opcija

3.7.1. Call opcija

Call opcija daje pravo njenom vlasniku da kupi određenu imovinu po unaprijed

dogovorenoj cijeni i to prije istjecanja njene važnosti, tj. prije roka dospijeća. S

druge strane, poslodavac call opcije preuzima obavezu da postupi po željama

vlasnika opcije. Ovisno o tome da li su vlasnik opcije i njen prodavatelj u vrijeme

nastanka opcije imali predmetnu imovinu ili nisu, govori se o pokrivenoj ili

nepokrivenoj opciji.

Kupnjom call opcije, kupac očekuje da će cijena imovine koja je predmet opcije

rasti. Kada ona tako poraste, iznad ranije unaprijed dogovorene cijene, i kad je pošlo

do opcije, ukupna je cijena koja je izdana za kupovinu imovine jedanka zbroju

premije opcije i unaprijed dogovorene cijene.

35

Ako su ovi troškovi niži od tržišne cijene imovine, tada kupovina opcije nosi profit,

a ako su viši, onda će biti napravljen gubitak. Važno je da je potencijalni gubitak

ograničen najviše do visine premije opcije, dok je profit praktički neograničen.

Prodavalac opcije se obvezuje prodati imovinu koja je predmet opcije po unaprijed

dogovorenoj cijeni, ako vlasnik opcije to zatraži. Time prodavalac opcije ustvari

špekulira na pad ili stabiliziranje cijena, a u slučaju da ne dođe do realizacije opcije,

primljena je premija za njega dobitak. Dobitak jedne strane je gubitak druge strane,

s time što je za prodavaoca potencijalni dobitak ograničen samo do visine primljene

premije, a gubitak je praktički neograničen. Dakle, suprotno nego u odnosu na

kupca (Crnogorac,1988. p.61).

Call-opcija izvršit će se ako tržišna cijena vrijednosnih papira naraste iznad izvršne

cijene. Tada je sastavljač Call-opcije dužan prodati ugovoreni paket vrijednosnih

papira po nepovoljnijoj (nižoj) cijeni tako da će izgubiti dio primljene premije ili će

čak pretrpjeti apsolutni gubitak ako je razlika između tržišne i izvršne cijene veća od

premije. Pri tome nije bitno posjeduje li sastavljač opcije taj paket vrijednosnih

papira ili ga mora kupiti u momentu izvršenja opcije. U slučaju da tržišna cijena ne

preraste izvršnu, call-opcija se neće izvršiti pa će njezin vlasnik pretrpjeti gubitak u

visini plaćene premije (www.poslovni.hr, 2.04.2013),

36

Na sljedećem grafikonu prikazana je krivulja zone dobitka/gubitka prilikom

Izvor: Prohaska, 1996, p.204

Maksimalni dobitak kojeg je moguće ostvariti je neograničen zato što je i sam rast

tečaja prema gore neograničen,a dobitak kod kupovine call-opcije zavisi uz dvije

konstantne, odnosno unaprijed poznate veličine, tj. baznog tečaja (X) i cijene opcije

(C), još i od jedne varijabilne veličine a to je visina tečaja.

Gubitak kojeg je kupovinom call-.opcije moguće ostvariti iznosi u slučaju da je tečaj

niži od baznog tečaja (S<X), isto koliko i cijena same opcije (C).

0

DOBITAK

- C

S

X B

Graf 1: Krivulja zone dobitka/gubitka kod kupovine call opcije

37

3.7.2. Put opcija

Put opcija daje pravo njenom vlasniku da prodaje određenu imovinu po unaprijed

dogovorenoj cijeni za sve vrijeme valjanosti opcije, dok je prodavalac put opcije

obavezan kupiti tu imovinu.

Prema tome nasuprot pravu koje ima vlasnik opcije, stoji obaveza prodavaoca. Ako

prodavalac opcije osjeti da bi zbog nepovoljnih promjena cijena mogao na toj opciji

izgubiti (ako vlasnik podnese opciju na realizaciju), on se može „spasiti“ da prije

istjecanja valjanosti prodane opcije kupi istu takvu opciju, čime će gubitak na jednoj

nadoknaditi drugom opcijom.

Za razliku od call opcija, kupac put opcija očekuje da će cijena određene imovine

pasti. Ako cijena padne ispod dogovorene cijene te je došlo do realizacije opcije,

onda je ukupni ulaz jednak unaprijed dogovorenoj cijeni umanjenoj za premiju

opcije. Ovisno o tome da li je ukupni ulaz veći ili manji od tržišne cijene imovine,

kupovina je put opcije donijela gubitak ili dobitak.

Prodavalac put opcije se obavezuje kupiti određenu imovinu po cijeni koja je

unaprijed dogovorena ako to zatraži kupac. Preuzimajući takvu obavezu, prodavalac

spekulira da će cijena imovine porasti, ali u tom slučaju neće doći do realizacije

opcije, pa će mu primljena premija opcije ostati kao zarada. Znači da je potencijalna

zarada za prodavača ograničena do visine premije, dok je potencijalni gubitak

praktički neograničen.

Put-opcija izvršit će se ako tržišna cijena vrijednosnih papira padne ispod izvršne

cijene. Tada je sastavljač put-opcije dužan kupiti ugovoreni paket vrijednosnih

papira po nepovoljnijoj (višoj) cijeni, tako da će izgubiti dio primljene premije ili će

čak pretrpjeti apsolutni gubitak ako je razlika između izvršne i tržišne cijene veća od

premije.

38

U slučaju da tržišna cijena ne padne ispod izvršne, put-opcija se neće izvršiti pa će

njezin vlasnik pretrpjeti gubitak u visini plaćene premije (www.limun.hr,

2.04.2013).

Sljedeći grafikon prikazuje krivulju zone dobitka/gubitka kod kupovine put opcije.

Izvor: Prohaska, 1996, p.207

Ako tečaj dionice do dospijeća opcije ostane iznad baznog tečaja, za kupca opcije

nastaje gubitak u visini iznosa cijene koju je platio za tu opciju (P).

U slučaju da tečaj padne ispod baznog tečaja(X), tj. do iznosa baznog tečaja minus

cijene opcije (B=prag dobitka) tada njegov gubitak teži nuli, odnosno nestaje.

S

B X

-P

DOBITAK

0

Graf 2: Krivulja zone dobitka/gubitka kod kupovine put opcije

39

Kupac dolazi u zonu dobitka kada je tečaj niži od razlike između baznog tečaja i

cijene opcije.

Uspoređujući call i put opciju može se isteći da kod put-opcija za razliku od call

opcija maksimalno mogući dobitak nije neograničen, već predstavlja razliku između

baznog tečaja i cijene put opcije, zato što tečajevi ne mogu bit niži od nule.

3.8. Futures tržište

Valutni futures ugovori pojavili su se početkom 70-ih, a opcijski valutni ugovori

početkom 80-ih pružajući dodatne mogućnosti za podešavanje i spekuliranje na

deviznim tržištima.

Za razliku od klasičnih terminskih poslova na deviznom tržištu „futures“

predstavljaju standardizirane terminske ugovore s kojima se stvara pravo, odnosno

obveza da se određeni financijski instrument kupi ili isporuči na neki budući dan,

naznačen u ugovoru.

Operacije s futures poslovima odvijaju se posebno za to osnovanim burzama kao što

su CBOE (Chicago Board of Option Exchange), CBT (Chicago Board of trade),

LIFFE (London International Financial Futures Exchange), SOFFEX (Swiss

Options and Financial Futures Exchange), DTB (Deutsche Terminborse) i sl.

Kako pri sklapanju ugovora nema fizičkog prijenosa instrumenata koji su predmet

ugovora, a ugovori se ne sklapaju direktno između kupca i prodavatelja nego

posredstvom npr. specijaliziranih burzi koje radi osiguranja izvršenja posla fungiraju

u obliku kliriniških ustanova. Na taj su način uz naplatu određene provizije koja se

deponira na poseban račun, i kupac i prodavatelj sigurni da će terminski posao biti

ispunjen i da je futures ugovor u svakom trenutku likvidan, odnosno utrživ.

40

Sve se sudionike u transakcijama na futures tržištima može podijeliti u dvije grupe:

„hedgers“ i „traders“. Hedgers su oni koji se trgujući s futures ugovorima žele

zaštititi npr. od rizika promjene deviznog tečaja ili kamatnih stopa, a traders su oni

koji savjesno ulaze u rizik i nastoje iz promjene cijena realizirat ekstra dobitak

(Prohaska, 1998. p.200).

Da bi financial futures tržište dobro funkcioniralo potrebni su i jedni i drugi tj.

hadgers i trades. Oni opskrbljuju tržište s većom likvidnošću na koji omogućuju

prvima da kupe ili prodaju velike iznose a da suviše na utječu na cijene

41

4. OBILJEŽJA DEVIZNOG TRŽIŠTA U REPUBLICI

HRVATSKOJ

Prema Zakonu o deviznom poslovanju rezidenti mogu ugovarati kupnju i prodaju

stranih sredstva plaćanja u svoje ime i za svoj račun izravno na inozemnom tržištu te

putem domaće banke koja kupnju odnosno prodaju ugovara u svoje ime, a za račun

klijenta. Niti jedan drugi rezident osim banke ne smije pružati uslugu drugom

rezidentu na način da poslove na deviznom tržištu obavlja u svoje ime, a za račun

tog drugog rezidenta.

Devizno tržište u Republici Hrvatskoj odnosi se na kupnju i prodaju stranih

sredstava plaćanja. Politika deviznog tržišta Republike Hrvatske pobliže će se

objasnit u dijelu gdje je definiran razvoj i karakteristike tržišta u Republici

Hrvatskoj, prikazan je način formiranja deviznog tečaja , navedeni su i ukratko

objašnjeni sudionici Hrvatskog deviznog tržišta te je prikazana i struktura deviznog

tržišta u Hrvatskoj.

4.1. Razvoj i karakteristike deviznog tržišta u Republici Hrvatskoj

Devizno tržište prilagođeno je na način da su u Republici Hrvatskoj samo banke

ovlaštene trgovati s devizama (ta odredba se zadržava i nakon ulaska u Europsku

uniju) te da rezidenti ne mogu obavljati kupoprodaju deviza u inozemstvu. Naime,

nakon liberalizacije depozitnih poslova rezidenti će moći slobodno otvarati račune u

inozemstvu, pa bi i dalje zabrana kupoprodaje deviza u inozemnim bankama bila

neprovediva.

Devizno tržište u Republici Hrvatskoj čine sve kupnje i prodaje deviza između

ovlaštenih banaka, između ovlaštenih banka i HNB, između ovlaštenih banka i

drugih osoba i između Ministarstva financija i HNB.

42

Hrvatsko devizno tržište je važan segment hrvatskog financijskog tržišta. Devizno

tržište je bilo potaknuto značajnim priljevom i odljevom strane valute.

Devizni priljev je uglavnom rezultat stranih prihoda od turizma, primitaka od

privatizacije javnih poduzeća, rasta javnog duga, rastu stranog duga domaćih banaka

te primitaka sredstava hrvatskih građana koji rade u inozemstvu. S druge strane,

odljev u stranoj valuti je uglavnom uzrokovan uvozom robe i , vrlo češće, rastom

plaćanja stranih obaveza od strane domaćih poduzeća i vlade.

Hrvatsko devizno tržište je otvoreno za trgovanje od 8:00 do 16:30 sati svakog

radnog dana. Trgovanje je globalno, što znači da Hrvatska banka može trgovati sa

bilo kojom svjetskom bankom do određenog limita koji je menadžment banke

odobrio. Iznosi kojima se trguje su najčešće izraženi u milijunima eura, mada je

moguće trgovati i manjim iznosima. Manje banke u Hrvatskoj obično ne trguju na

deviznom tržištu radi špekulativnih razloga nedo da obave manje transakcije koje su

povezane sa njihovim dnevnim aktivnostima ili da zadovolje deviznu regulativu.

U Hrvatskoj se većina deviznih transakcija obavlja elektronički, osim transakcija sa

fizičkim osobama koje sve obavljaju osobno, ali se i ono elektronizira preko odjela

za osobno Internet bankarstvo.

U globalnim odnosima, najčešće korištena valuta je američki dolar, a na drugom

mjestu je euro. Na Hrvatskom deviznom tržištu euro se najviše koristi za trgovanje

što i ne iznenađuje jer su glavni igrači na tržištu komercijalne banke koje posjeduju

banke članice (EMU), Europske monetarne unije.

Komercijalne banke imaju obavezu davati izvještaj o ostvarenom prometu HNB-u

na dnevnoj bazi, izražen u stranoj i domaćoj valuti tj. kuni. Taj dnevni izvještaj

HNB koristi za izračun srednjeg deviznog tečaja određene valute (www.hnb.hr,

10.4.2013).

43

4.2. Formiranje deviznog tečaja na Hrvatskom deviznom tržištu

Tečaj strane valute prema kuni slobodno se oblikuje na tržištu stranih sredstva

plaćanja u skladu s ponudom i potražnjom.

Hrvatska provodi režim fluktuirajućeg tečaja. To znači da tečaj nacionalne valute

nije fiksiran prema nekoj stranoj valuti ili košarici valuta, već se slobodno formira

na deviznom tržištu. Tečaj, dakle, fluktuira ovisno o ponudi i potražnji deviza na

deviznom tržištu, no Hrvatska narodna banka povremenim uključivanjem u rad tog

tržišta sprječava prevelike tečajne oscilacije i nastoji održati tečaj relativno

stabilnim.

Hrvatska narodna banka svakoga radnog dana na temelju ugovorenog prometa i

tečajeva stranih valuta na tržištu stranih sredstava plaćanja utvrđuje vrijednost kune

prema drugim valutama. Vrijednost kune prema drugim valutama objavljuje se na

tečajnici Hrvatske narodne banke.

Temeljna valuta za izradu tečajnice Hrvatske narodne banke je euro.

Srednji tečaj kune za 1 EUR objavljen na tečajnici Hrvatske narodne banke jest

aritmetička sredina ponderiranoga kupovnog tečaja i ponderiranoga prodajnog tečaja

banaka. Ponderirani kupovni tečaj i ponderirani prodajni tečaj banaka zasniva se na

prometu u svim valutama te na tečajevima svih valuta, i to prometu i tečajevima koji

su dogovoreni jedan radni dan prije dana utvrđivanja srednjeg tečaja.

Vrijednost kune prema valutama koje nisu temeljna valuta, a uvrštene su u tečajnicu

Hrvatske narodne banke, utvrđuje se dijeljenjem srednjeg tečaja kune za 1 EUR

međuvalutnim odnosom eura i svih ostalih valuta koji na svjetskom deviznom

tržištu vrijedi na dan formiranja tečajnice u 12.00 sati.

44

Tabela 3: Tečajna lista Hrvatske narodne banke na dan 22.04.2013

H R V A T S K A N A R O D N A B A N K A

TEČAJNA LISTA BROJ: 81

utvrđena na dan: 22.04.2013.

Tečajevi iz ove liste p r i m j e n j u j u se od 25.04.2013.

Tečajevi u k u n a m a - kn

______________________________________________________________________________

_

KUPOVNI SREDNJI PRODAJNI

Zemlja Šifra Val Jed za devize za devize za devize

______________________________________________________________________________

_

Australija 036 AUD 1 5,986188 6,004201 6,022214

Kanada 124 CAD 1 5,672801 5,689871 5,706941

Češka 203 CZK 1 0,292558 0,293438 0,294318

Danska 208 DKK 1 1,016075 1,019132 1,022189

Mađarska 348 HUF 100 2,533727 2,541351 2,548975

Japan 392 JPY 100 5,841232 5,858808 5,876384

Norveška 578 NOK 1 0,986510 0,989478 0,992446

Švedska 752 SEK 1 0,882398 0,885053 0,887708

Švicarska 756 CHF 1 6,151486 6,169996 6,188506

Vel. Britanija 826 GBP 1 8,890053 8,916803 8,943553

SAD 840 USD 1 5,817006 5,834510 5,852014

EMU 978 EUR 1 7,574325 7,597116 7,619907

Poljska 985 PLN 1 1,832203 1,837716 1,843229

______________________________________________________________________

________

Izvor: http://www.hnb.hr/tecajn/ (22.04.2013).

45

U prvom stupcu navedeno je ime zemlje, u drugom šifra njezine valute, u trećem

oznaka valute , a u četvrtom broj jedinica te valute koji treba dati ili se može dobiti

za određeni broj jedinica, u ovom slučaju, kune.

HNB se uključuje u transakcije na deviznom tržištu kako bi spriječio prekomjerne

fluktuacije tečaja u oba smjera. HNB tako prodaje devize kada kuna slabi –

prodajom deviza iz optjecaja se povlače kune, čime raste njihova vrijednost

(aprecijacija tečaja).

HNB kupuje devize kada kuna jača: kupnjom deviza HNB u optjecaj stavlja više

kuna, čime se smanjuje njihova vrijednost (deprecijacija tečaja).

Devizne intervencije središnje banke čine vrlo mali dio ukupnih kupoprodajnih

transakcija na deviznom tržištu te ona svojim intervencijama nema odlučujući

utjecaj na razinu tečaja.

Važno je da Hrvatska narodna banka održava stabilnost tečaja kune prema euru

kako bi mogla ostvariti svoj temeljni cilj, a to je stabilnost cijena. Naime, u

visokoeuriziranim gospodarstvima hrvatske cijene su osjetljive na promjene tečaja.

Uz promjene tečaja vezana su i inflacijska očekivanja stanovništva, koja su osobito

izražena zbog loših iskustava s visokom inflacijom na ovim prostorima u prošlosti

(www.hnb.hr , 22.04.2013).

46

4.3. Sudionici na deviznom tržištu u Republici Hrvatskoj

„Market makersi“ na Hrvatskom deviznom tržištu su komercijalne banke. Vlada

Republike Hrvatske i Središnje banke također imaju važnu ali posebnu ulogu.

Hrvatsko devizno tržište se sastoji od bezgotovinskog segmenta koji se odnosi na

transakcije obavljene uglavnom kroz banke, gotovinom, koje je uglavnom povezano

sa mjenjačnicama i privatnim trgovcima.

Sudionici Hrvatskog deviznog tržišta su:

1) Hrvatska narodna banka

2) Vlada Republike Hrvatske

3) Komercijalne banke

4) Fizičke osobe

5) Pravne osobe

6) Ovlašteni mjenjači

4.3.1. Hrvatska narodna banka

Jedan od glavnih igrača na Hrvatskom deviznom tržištu je središnja banka

Republike Hrvatske. Hrvatska narodna banka provodi monetarnu politiku

prvenstveno kroz devizne kanale obavljajući povremene, nenajavljene i

nestandardizirane intervencije.

Kao rezultat toga, udio HNB-a u ukupnom godišnjem trgovanju na deviznom tržištu

je vrlo mali, iako je obujam trgovanja između banaka i HNB-a vrlo velik na dan (ili

tjedan ili čak mjesec) od intervencije.

Hrvatska narodna banka ima važnu ulogu regulatora na Hrvatskom deviznom

tržištu. HNB-a uglavnom koristi spot transakcije za obavljanje intervencija, iako je

dozvoljeno koristiti swap transakcije.

47

Devizne intervencije subjekt su kvartalne projekcije monetarne politike prihvaćene

od strane savjeta HNB-a, dok menadžment HNB-a zadužen je za odabir vremena i

iznos pojedinačne intervencije. HNB provodi devizne intervencije s komercijalnim

bankama i s vladom. U intervencijama s vladom, HNB kupuje i prodaje strane

valute za račun vlade u namjeri smanjenja neželjenih efekata izravnih priljeva ili

odljeva deviznih sredstava putem bankarskog sustava.

HNB najčešće provodi intervencije u obliku aukcija. Najčešći način intervencije

HNB-a je da u trenutku kada dealeri HNB-a prime naredbu da obave deviznu

intervenciju, oni stave obavijest o intervenciji na stranice HNB-a i kontaktiraju

banke da je dozvoljeno uzeti udio u HNB deviznim intervencijama putem telefona.

Banke tada imaju jedan sat da dostave svoje ponude. Svakoj banci je dozvoljeno da

dostavi ponudu za svaku valutu koja je objekt intervencije i na bilo kojoj strani

intervencije, kupovnoj ili prodajnoj. Svaka ponuda koju banka pošalje je legalna i u

punom iznosu. Minimalni iznos svake ponude mora bit najmanje 300.000 eura ili

američkih dolara. Nakon što prikupi ponude, HNB kreira aukcijsku listu rezultata.

Ako dvije banke ponude isti devizni tečaj, a taj tečaj je za HNB prihvatljiv, HNB će

prihvatit obje ponude, sukladno iznosima koji su ponuđeni.

Na kraju aukcije, dealeri HNB-a obavještavaju banke o rezultatima. Na kraju se

informacije o obavljenim intervencijama stavljaju na internet stranicu HNB-a. Te

informacije sadržavaju i kupljene i prodane količine strane valute i prosječni tečaj

prihvaćenih ponuda.

HNB je transparentna središnja banka u izvršavanju deviznih intervencija.

Transparentnost se odnosi i na period nakon intervencije, jer HNB stavlja rezultate

intervencije na internet stranice HNB-a. HNB je bila glavni kupac deviza od

komercijalnih banaka u periodu od 1993. do 2005. godine. Kupovanje deviza od

banaka je bilo nužno u prvim godinama Hrvatske samostalnosti zbog potreba da se

osiguraju nacionalne rezerve ( www.hnb.hr , 22.04.2013).

48

Tablica 4: Devizna intervencija HNB-a na dan 12.04.2013.

DEVIZNA INTERVENCIJA HNB-a

ODRŽANA 12. travnja 2013. EUR USD

Prodano bankama 214.900.000,00

Jedinstveni tečaj pri prodaji

Prosječno ostvareni tečaj pri

prodaji 7,607781

Otkupljeno od banaka

Jedinstveni tečaj pri otkupu

Prosječno ostvareni tečaj pri otkupu

Sve ponude odbijene

Ponuda banka

Prosječni tečaj

Izvor: http://www.hnb.hr/ (14.04.2013).

Ovim primjerom možemo vidjeti da se deviznom intervencijom HNB-a prodalo se

bankama 214.900.000,00 eura te se s toga ostvario prosječni tečaj prodaje 7,607781

eura.

4.3.2. Komercijalne banke

Komercijalne banke su važni sudionici na deviznom tržištu. U Hrvatskoj

komercijalne banke ostvaruju devizne transakcije sa svim sektorima na Hrvatskom

financijskom tržištu: fizičkim osobama, pravnim osobama, stranim bankama i

domaćim bankama.

49

Komercijalne banke u Hrvatskoj svakodnevno obavljaju devizne transakcije s

mnogim klijentima. U banci postoje odjeli ili „trading desk“, koji se bavi deviznim

transakcijama za svoje klijente, a klijenti su domaće i strane banke kao i ostali

financijski investitori.

Hrvatske banke obavljaju devizne transakcije u svojim odijelima koji obično imaju

„black“ and „front“ office ili prednji i stražnji ured, a neke veće banke imaju i

srednji ili „midlle“ured.

Poslovanje banke ovisi o tome kako je definirana početna strategija koja se temelji

na poziciji koju banka ima na deviznom tržištu. Nakon definirane početne strategije

devizni dealeri definiraju strategiju za stvaranje profita, a to znači pronaći način da

se kupuje po nižim cijenama, a prodaje po višim.

U ostvarenju ovog plana, oni određuju volumen trgovine koji žele ostvariti te

odabiru dijelove tržišta na kojima je te planove najlakše ostvariti. Neki segmenti

deviznog tržišta, kao inter-bankovno devizno tržište, su pogodni za velike

trgovinske transakcije, dok su ostali segmenti, kao trgovina sa fizičkim osobama,

pogodni za manje transakcije. Posljednji korak je odabir dealera koji će obavljati

transakcije na deviznom tržištu (www.hnb.hr, 22.04.2013).

4.3.3. Vlada Republike Hrvatske

U okviru poslova na deviznom tržištu HNB kupuje i prodaje valutu u skladu sa

Ministarstvom financija u Republici Hrvatskoj. U intervencijama s vladom, HNB

kupuje i prodaje strane valute za račun vlade u namjeri da smanjuje neželjene efekte

izravnih priljeva ili odljeva deviznih sredstva putem bankarskog sustava. Čak i da

Ministarstvo financija želi trgovati velikim iznosima strane valute direktno sa

bankama, zbog površnosti i nerazvijenosti tržišta banke ne bi bile u mogućnosti

izvršiti takvu razmjenu strane valute, a HNB bi uvijek trebala intervenirati.

50

Odnos deviznih intervencija koje HNB obavlja sa Ministarstvom financija u

Republici Hrvatskoj je relativno velik pogotovo u godinama u kojima je

privatizacija javnih poduzeća uzrokovala velike priljeve strane valute, ili u

godinama u kojima je otplata stranog javnog duga uzrokovala velike odljeve strane

valute.

Drugi važan faktor koji utječe na razvoj Hrvatskog deviznog tržišta je politika

stranog javnog duga. Iako je Hrvatska vlada počela zamjenjivat vanjski dug sa

unutarnjim dugom koristeći državne obveznice na domaćem tržištu, još postoji

značajan dio vanjskog duga u obliku obveznica koje je Hrvatska valda uzela na

stranom tržištu (www.hnb.hr, 22.04.2013).

4.3.4. Pravne osobe

Pravna osoba obično trguje deviznim instrumentima putem komercijalnih banaka,

gdje imaju svoje poslovne račune. Oni su tradicionalno dio deficitnog sektora jer je

vrijednost hrvatskog uvoza dvostruko veća od izvoza robe te velik broj hrvatskih

pravnih osoba treba stalan izvor stranih sredstava plaćanja za pokriće svojih

dugovanja. Ukoliko se trguje manjim iznosima, pravne osobe će obavljati

transakcije na temelju regularnog tečaja, a ukoliko se trguje većim iznosima, onda

mogu trgovati za njih povoljnijim tečajem.

Važan preokret na deviznom tržištu za pravne osobe dogodio se u travnju

2001.godine jer im je do tada bilo dozvoljeno kupovati stranu valutu samo za

plaćanje stranih roba i usluga, te nisu mogli kontrolirati svoj devizni rizik. Nakon

toga najveća Hrvatska poduzeća su počela kreirat svoje odjele za devizna poslovanja

i počeli su kontrolirat rizike te im je bilo dozvoljeno kupovanje strane valute za

ostale najmene, npr, kapitalna ulaganja (www.hnb.hr , 22.04.2013).

51

4.3.5. Fizičke osobe

Fizičke osobe su tradicionalno dio suficitnog sektora, a glavna karakteristika ovog

sektora je njegov veliki udio u ukupnom novčanom trgovanju kao i nemogućnost

registracije svake gotovinske transakcije koje čini ovaj sektor.

Fizičke osobe često trguju stranom valutom jer je potrebna za plaćanje u poslovanju.

Postoje tri načina na koji mogu trgovati stranom valutom.

Prvi način je da mogu trgovati sa komercijalnim bankama, drugi način je da mogu

trgovati sa ovlaštenim mjenjačima, a treći način je razmjena valuta sa drugim

fizičkim osobama ( www.hnb.hr, 22.04.2013).

4.3.6. Ovlašteni mjenjači

Uz banke, na deviznom su tržištu aktivni i ovlašteni mjenjači, čije poslovanje

regulira HNB, a nadzire Devizni inspektorat Ministarstva financija.

Ovlašteni mjenjači omogućuju trgovinu fizičkih osoba stranom gotovinom i

čekovima. Banke, osim navedenih, obavljaju i sve druge vrste trgovine stranom

valutom s fizičkim i pravnim osobama (www.in-fin.info, 22.04.2013).

Mjenjačke poslove mogu obavljati banke i rezidenti, pravne osobe i poduzetnici koji

su registrirani za obavljanje ovih poslova, koji sa bankom imaju zaključen ugovor o

obavljanju mjenjačkih poslova i imaju ovlast Ministarstva financija.

52

4.4. Struktura Hrvatskog deviznog tržišta

Ono što se u svijetu obično naziva devizno tržište „na veliko“ organizirano je u

Republici Hrvatskoj kao međubankarsko, neformalno devizno tržište a čine ga sve

banke s velikim ovlaštenjem.

Ideja tog segmenta tržišta u svijetu je da se na njemu odvija stalno trgovanje koje

velikim sudionicima – bankama osigurava likvidnost te im daje mogućnost da

obave poslove veće vrijednosti za sebe ili za klijente bez obzira na motiv.

Međutim, to tržište u našoj zemlji potpuno nerazvijeno u svim važnim elementima.

Nema stalnog trgovanja, nema dovoljno likvidnosti, nema „market makera“.

Na hrvatskom deviznom tržištu ne postoje porezi ili subvencije za kupnju ili prodaju

deviza.

Devizne transakcije na hrvatskom deviznom tržištu moraju se provoditi preko

ovlaštenih banka koje imaju dozvolu za obavljanje deviznih transakcija. Ograničene

dozvole izdane su bankama koje mogu otvorit račune za rezidentne fizičke osobe te

mogu kupovat i prodavat novčanice i čekove.

Zakonom o deviznom poslovanju 1.siječnja 2010. ukinuta je zabrana sudjelovanja

rezidenta na deviznom tržištu izvan Republike Hrvatske.

Novim propisom rezidentima je dana mogućnost uključivanja u globalne financijske

tokove i sudjelovanja na globalnom financijskom tržištu. To je novi korak u procesu

potpune liberalizacije kretanja kapitala, što je jedan od uvjeta pristupanja Republike

Hrvatske članstvu Europske unije.

Oko 60 % cjelokupnog prometa na hrvatskom deviznom tržištu odnosi se na promet

sa sektorom privrede dok se ostatak odnosi na promet s građanima i Hrvatskom

narodnom bankom.

Zanimljivo na hrvatskom deviznom tržištu je da se potražnja za devizama id strane

poduzeća iz godine u godinu povećava. Hrvatsko devizno tržište nije dovoljno

likvidno što znači da se na njemu ne mogu izvršiti sve kupoprodaje deviza kad

investitori za to imaju potrebu.

53

Samim time što tržište nije likvidno znači da nije dovoljno „duboko“ jer je

pretpostavka za mogućnost realizacije većih naloga likvidno tržište na kojem se

stalno trguje.

Nelikvidnost i nedovoljna dubina tržišta najvećim su dijelom posljedica

nepostojanja „market makera“ koji su nužnost u razvijenim tržišnim

infrastrukturama.

Kao razloge zašto se ne bave poslom „market makinga“ hrvatske banke navode:

kunsku i deviznu nelikvidnost, nedostatak kadrova, neodgovarajuću organizaciju te

odluku središnje banke o otvorenosti devizne pozicije.

Nije razvijeno ni likvidno terminsko „cash“ devizno tržište pa sasvim logično niti

tržište derivata na tečaj. Također nije razvijeno ni međubankarsko depozitno tržište

na kojem se formiraju kamatne stope za depozite različitih dospijeća koje su nužne

za izračun „forward“ poena kod terminskih deviznih tečajeva.

Nerazvijenost tržišta rezultat je nerazvijenosti međubankarskog deviznog tržišta.

Hrvatsko devizno tržište moglo bi se u budućnosti razvijati u dva smjera i to:

- u pravcu organiziranja formalnog deviznog tržišta (burze)

- u smjeru poboljšanja postojećeg međubankarskog deviznog tržišta

Organiziranje formalnog tržišta značilo bi osnivanje devizne burze a to bi imalo za

posljedicu veliko povećanje prometa na deviznom tržištu što bi sasvim sigurno

poboljšalo i likvidnost, zatim bi devizno tržište organizirano kao burza bilo

transparentnije jer bi svim sudionicima na tržištu u isto vrijeme bile dostupne iste

informacije.

Drugi smjer razvoja hrvatskog deviznog tržišta zasniva se na ideji poboljšanja

postojećeg deviznog tržišta. Moguća poboljšanja su: uvođenje deviznih brokera,

stvaranje „market makera“ te ukidanje ograničenja poduzećima za sudjelovanje na

deviznom tržištu.

54

5. ZAKLJUČAK

Dok postoje nacionalne valute postojat će i potreba njihove razmjene. U svakoj

zemlji uvijek postoji manjak roba ili usluga koje se može uvest te postoji višak koji

se može prodat ili izvozit. Izvoz se naplaćuje u domaćoj valuti, a uvoz se plaća

valutom onog od koga se uvozi. U oba dva segmenta najbolje je preuzet valutu

izvoznika a da bi se to realiziralo mora postojati devizno tržište.

Devizno je tržište dio ukupnog financijskog tržišta na kojem se razmjenjuju valute,

odnosno na kojem se trguje stranim sredstvima plaćanja. Specifičnost deviznog

tržišta je da nema neku fiksnu lokaciju, nije ograničeno na jednu zemlju niti nema

radnog vremena. Najveća devizna tržišta nalaze se u New Yorku, London,

Frankfurt, i drugi.

Funkcije deviznog tržišta su kupnja i prodaja deviza, usklađivanje ponude i

potražnje za devizama, zamjene valuta, te reguliranje deviznog tečaja.

Instrumenti kojima se trguje na deviznom tržištu su opcije, spot transakcije, futuresi

i forward transakcije.

Devizno tržište se smatra jednim od najefikasnijih na svijetu zbog svoje velike

likvidnosti, transparentnosti, dostupnosti 24 sata dnevno, decentraliziranosti i dr.

Na deviznim tržištima postoje tri načina kupoprodaje deviza a to su promptna

kupoprodaja, terminska kupoprodaja i swap poslovi.

Ako je riječ o kupoprodaji čiji rok izvršenja nije za dva radna dana nego kasnije, u

pitanju su terminske kupoprodaje koje se još nazivaju i forward.

Promptna kupoprodaja deviza u praksi se još naziva i spot transakcija, a obuhvaća

poslove kod kojih se plaćanja deviza izvršavaju u roku od dva dana od dana

zaključenja ugovora o kupoprodaji.

Swap poslovi predstavljaju zamjenu jednog financijskog oblika za drugi i

podrazumijevaju promptnu i terminsku kupoprodaju deviza.

55

Tijekom poslovanja na deviznom tržištu svaki sudionik se može susrest s rizicima

bilo da su to tečajni rizici, valutni rizici i rizici ulaganja po zemljama.

Na deviznom tržištu postoje futuresi koji predstavljaju standardizirane terminske

ugovore s kojima se stvara obveza da se financijski instrument kupi ili isporuči na

neki dan koji je naznačen u ugovoru.

U ovom radu jasno su definirane opcije koje daju pravu izvršenja neke transakcije

prije ugovorenog roka i određenog iznosa po unaprijed dogovorenoj cijeni. U praksi

se možemo susresti s call i put opcijom.

Sustavnom analizom i sintezom Hrvatsko devizno tržište jedan je od važnijih

segmenta Hrvatskog financijskog tržišta.

Transakcije na deviznom tržištu u Republici Hrvatskoj odvijaju se između

ovlaštenih banaka, ovlaštenih banaka i Hrvatske narodne banke, između ovlaštenih

banaka i drugih osoba i između Ministarstva financija i HNB-a. Na Hrvatskom

deviznom tržištu trguje se devizama, čekovima, stranom valutom i drugim

instrumentima koji glase na stranu valutu i koji su unovčivi.

Hrvatska narodna banka svakodnevno utvrđuje devizni tečaj koji je potreban za

razmjenu valute na deviznom tržištu.

Sudionici na Hrvatskom deviznom tržištu su Hrvatska narodna banka, Vlada

Republike Hrvatske, fizičke i pravne osobe, komercijalne banke i ovlašteni

mjenjači.

Najveću i glavnu ulogu na Hrvatskom deviznom tržištu ima Hrvatska narodna

banka. Ona ima važnu ulogu regulatora na hrvatskom deviznom tržištu. Obujam

trgovanja između banka i HNB-a je vrlo velik. Za HNB ali i za ostale sudionike na

deviznom tržištu bitne su promjene koje se dešavaju na deviznom tržištu dali

promet trgovanja ili promjena tečaja koji utječu na srednji tečaj HNB-a.

56

Ključni problemi hrvatskog deviznog tržišta su transparentnost i likvidnost a mogu

se riješiti uvođenjem deviznih brokera, „market makera“ te poduzećima koji bi na

tržištu sudjelovali koliko je potrebno za rješavanje problema.

Posljednjih nekoliko kriza likvidnosti na hrvatskom deviznom tržištu posljedica su

dubljih problema u organizacijskoj strukturi i načinu funkcioniranja hrvatskog

deviznog tržišta.

Za što bolji razvoj tržišta potrebne su u prvom redu promjene zakona, obrazovanje

kadrova u bankama te poticati banke na korištenje modernih informacijskih i

telekomunikacijskih sustava u trgovanju.

Likvidnije i transparentnije hrvatsko devizno tržište osim što bi bolje funkcioniralo

lakše bi se integriralo u splet razvijenih deviznih tržišta.

Uspješno trgovanje devizama nema kraja to je proces koji evoluira.

57

LITERATURA

1) KNJIGE

Babić, A., Babić M. 2008, Međunarodna ekonomija, sedmo dopunjeno i izmijenjeno

izdanje, MATE, Zagreb

Buljiš, I., 2007, Devizno poslovanje sa Zakonom o deviznom poslovanju i provedbenim

propisima –seminarski materijal, RRiF, Zagreb

Crnogorac T., 1988, Devizno tržište, Informator, Zagreb

Confas, A., 2008, Forex kako uspješno trgovati devizama, MASMEDIA, Zagreb

Cvjetičanin, M., 2004, Burzovno trgovanje – priručnik za investitore i analitičare,

MASMEDIA , Zagreb

Galac, T., Burić, A., Huljak, I., 2006, Microstructure of foreign exchange market in

Croatia, Kratis d.o.o., Zagreb

Ivanović, Z., 1997, Financijski menadžment – drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje ,

Sveučilište u Rijeci, Hotelijerski fakultet Opatija

Leko, V., 2004, Financijske institucije i tržišta I – pomoćni materijal za učenje, Zagreb

Prohaska, Z., 1996, Analiza vrijednosnih papira, INFOINVEST, Zagreb

Saunders A, Cornet M.M., 2006, Financijska tržišta i institucije, MASMEDIA, Zagreb

Stojanov, D., 2000, Medjunarodne financije u globalnoj ekonomiji, Sarajevo

Vidučić, LJ., 2011, Financijski menadžment – VII izdanje, RRiF, Zagreb

58

2) ČLANCI

Lanza D., 1998, „ Svjetsko i Hrvatsko devizno tržište“, računovodstvo i financije,

vol.44, no.8, pp. 48-53

3) ELEKTRONIČKI IZVORI

Deviznotržište,pogledano(6.03.2013).,online:http://limun.hr/main.aspx?id=12393&Page

=2

Devize, rječnik financijskih pojmova, pogledano (6.03.2013)., online:

http://wmd.hr/rjecnik-pojmovi-d/web/devize

Devizno tržište, pogledano ( 10.03.2013)., online:

:http://translate.google.hr/translate?hl=hr&sl=en&u=http://www.ibfx.com/Trade/The-

Foreign-Exchange-

Market&prev=/search%3Fq%3Dthe%2Borganization%2Band%2Bthe%2Bparticipants

%2Bin%2Bthe%2Bforeign%2Bexchange%2Bmarket%26hl%3Dhr%26biw%3D1280%

26bih%3D637&sa=X&ei=v2w4UdLYIKv74QSr04GoAQ&sqi=2&ved=0CGAQ7gEw

BQ

Devizno tržište, pogledano (10.03.2013).,online: http://www.in-fin.info/dev-trz/

Devizno tržište, pogledano ( 10.03.2013)., online:

http://translate.google.hr/translate?hl=hr&sl=en&u=http://en.wikipedia.org/wiki/Foreig

n_exchange_market&prev=/search%3Fq%3Dthe%2Borganization%2Band%2Bthe%2B

participants%2Bin%2Bthe%2Bforeign%2Bexchange%2Bmarket%26start%3D10%26hl

%3Dhr%26sa%3DN%26biw%3D1280%26bih%3D637&sa=X&ei=pG44Udn9K8XotQ

bI_4GoDg&ved=0CEUQ7gEwAjgK

Devizno tržište, Trgovanje valutama na i udio na svjetskom deviznom tržištu,

pogledamo (10.03.2013).,

online:http://translate.google.hr/translate?hl=hr&sl=en&u=http://en.wikipedia.org/wiki/

Foreign_exchange_market&prev=/search%3Fq%3Dturnover%2Bin%2Bthe%2Blargest

%2Bforeign%2Bexchange%2Bmarket%26hl%3Dhr%26biw%3D1280%26bih%3D637

&sa=X&ei=8J8_UbO

Derivatni financijski proizvodi ili derivati, pogledano ( 18.03.2013)., online:

http://limun.hr/main.aspx?id=12443

Formiranje deviznog tečaja, 2004, pogledano (22.04.2013)., online:

http://www.hnb.hr/tecajn1/h-o-tecaju-1.htm

59

Galac T., Burić A., Huljak I., 2006, „Microstrucutre of foreign exchange market in

Croatia“, vol.15., pogledano ( 22.04.2013)., online:

http://www.hnb.hr/publikac/istrazivanja/w-015.pdf

Galac T.,Zovko I., Mladinović D., Burić A., Huljak I., 2009, „ Modeling foreign

exchange market in Croatia“, vol. 17., pogledano (23.04.2013)., online:

http://www.hnb.hr/dub-konf/12-konferencija/mladi/galac-zovko-mladinovic-buric-

huljak.pdf

Kako investirat u stranoj valuti, pogledano (4.04.2013)., online:

http://internationalinvest.about.com/od/foreigncurrencies/a/How-To-Invest-In-Foreign-

Currency.htm

Leksikon, call opcija, pogledano (2.04.2013)., online:

http://www.poslovni.hr/leksikon/call-opcija-160

Ovlašteni mjenači, pogledano (22.04.2013)., online: http://www.in-fin.info/dev-trz/

Stručka T., 2001, „ Promet i ostvareni tečajevi na deviznom tržištu u Hrvatskoj“, vol. 8.,

pogledano: (26.04.2013)., online: http://www.hnb.hr/publikac/pregledi/p-008.pdf

Trgovanje valutama i udio na svjetskom deviznom tržištu, pogledano (10.03.2103).,

online: http://www.therichest.org/business/most-traded-currencies/

Valuta, pogledano (10.03.2013)., online: http://www.easy-

forex.com/int/currencytrading/

Valutni i kamatni swap, pogledano ( 14.3.2013)., online:

http://sbstari.sistemi.hr/Tr%C5%BEi%C5%A1ta/Prodaja/tabid/3675/Default.aspx

Put opcija, pogledano (2.04.2013)., online:

http://limun.hr/main.aspx?id=22715&Page=4

60

POPIS TABLICA

TABLICA 1: TRGOVANJE VALUTAMA NA I UDIO NA SVJETSKOM DEVIZNOM TRŽIŠTU ....... 15

TABLICA 2: KUPOVNI I PRODAJNI TEČAJ ......................................................................... 29

TABLICA 3: TEČAJNA LISTA HRVATSKE NARODNE BANKE NA DAN 22.04.2013 ............... 44

TABLICA 4: DEVIZNA INTERVENCIJA HNB-A NA DAN 12.04.2013. .................................. 48

POPIS GRAFOVA

GRAF 1: KRIVULJA ZONE DOBITKA/GUBITKA KOD KUPOVINE CALL OPCIJE ...................... 36

GRAF 2: KRIVULJA ZONE DOBITKA/GUBITKA KOD KUPOVINE PUT OPCIJE ........................ 38

POPIS SLIKA

SLIKA 1: KOTIRANJE DEVIZNOG TEČAJA .......................................................................... 11

SLIKA 2: OSNOVNI TIPOVI DEVIZNIH TRANSAKCIJA ......................................................... 18

SLIKA 3: VALUTNI SWAP ................................................................................................. 24

SLIKA 4: KUPONSKI SWAP ............................................................................................... 25

SLIKA 5: BAZNI SWAP ...................................................................................................... 25

61

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom DEVIZNO TRŽIŠTE U

REPUBLICI HRVATSKOJ izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc.

Zdenka Prohaske, a pri izradi diplomskog rada pomagala mi je i asistentica dr. sc.

Bojana Olgić Draženović. U radu sam primijenila metodologiju

znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju

diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam

izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način

citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je

pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica

_______________

Kristina Prekalj