svjetlo riječi [broj 349, april 2012.]

VJERAVJERADRUŠTVODRUŠTVOKULTURAKULTURA

Godina XXX. � Broj 349 � Sarajevo, travanj 2012. � Cijena 3,5 KM (15 HRK) www.svjetlorijeci.ba

omot.indd 1 29.3.2012 19:15:55

Poštovani čitatelji Svjetla riječi,

SV. OTAC PAPA BENEDIKT XVI. PROGLASIO JE ovu godinu godinom vjere. Izuzetno je potrebno da-našnjem čovjeku da sebi posvijesti važnost vjere i da produbi i učvrsti svoju vjeru, jer su mnogi ljudi današ-njice u velikoj mjeri izgubili vjeru i povjerenje u sve. A svima nam je jasno da čovjek ne može živjeti bez vjere i povjerenja. Naime, svi mi još od malih nogu ži-vimo od povjerenja u ljude koji nas okružuju: počev-ši od povjerenja u svoje roditelje i rodbinu, učitelje i odgojitelje, pa do povjerenja u svoje narodne i vjerske vođe, u svoju državu i međunarodnu zajednicu... To povjerenje nam ulijeva sigurnost i nadu, ali i ljubav prema osobama u koje se možemo pouzdati i na koje se možemo osloniti.

Ogromna većina nas vjernika je već s majčinim mlijekom počela hraniti svoju dušu također i vjerom i čvrstim povjerenjem u Boga, Stvoritelja i Uzdržavatelja svega, na kojega su se uvijek oslanjali i naši roditelji i svi oni u koje od malena imamo povjerenje. Međutim, nažalost, često se zna dogoditi da s punim pravom i izgubimo povjerenje – čak i u one ljude u koje smo se godinama pouzdavali. To iskustvo stvara duboku bol u duši i trajno opterećuje čovjeka. Ali, hvala Bogu, i u takvim okolnostima uvijek nam ostaje neokrnjeno i nepoljuljano povjerenje u Boga, čija je ljubav prema nama neupitna i čija mudrost i moć na kraju krajeva sve izvodi na dobro.

Mi krš ćani vjerujemo u Isusa Krista, raspetog i uskrslog. Ne vjerujemo samo u Isusovo uskrsnuće, za-nemarujući njegovu muku, raspinjanje na križ, smrt i pokop – jer to bi bila iluzija. Nema uskrsnuća bez muke i smrti! Ne vjerujemo ni samo u muku i smrt, jer bi nas takva vjera satrla, umjesto da nam dadne snagu za ži-vot i oduševljenje za sveobuhvatnu ljubav, kao što nam daje vjera u uskrsnu pobjedu nad mukom i smrću.

Isus Krist, raspeti i uskrsli, jest temelj naše vjere u Boga, čiju ljubav i vjernost ne može zaustaviti ni ne-pravda, ni mržnja, ni smrt, niti ikoje drugo zlo. Iako Bog dopušta da naša vjernost bude iskušana raznim nevoljama, pa čak i zlobom drugih ljudi, On uvijek ostaje vjeran i spašava svoje vjernike i iz najbeznadnije situacije – što je potvrdio i uskrišenjem svoga Sina Isu-sa Krista od mrtvih. Nek mu je čast i slava zauvijek!

S tom vjerom u Krista raspetog i uskrslog – svima vam želim

Sretan Uskrs!

provincijal

Đu

ro S

ED

ER

, Usk

rsli

Kri

st

omot.indd 2 29.3.2012 19:16:06

vlasnik

Franjevačka provincijaBosna Srebrena

nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o.

ravnatelj

Miljenko Petričević[email protected]

glavni urednik

Ivan Šarčević[email protected]

zamjenik glavnog urednika

Drago Bojić[email protected]

uredničko vijeće

Drago BojićBoris DivkovićLadislav Z. Fišić

Miljenko PetričevićDarko RubčićIvan Šarčević

adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH

71000 SARAJEVO

tel: + 387 (0)33 72 62 00

fax: + 387 (0)33 81 22 47

e-adrese

[email protected]

[email protected]

[email protected]

http://www.svjetlorijeci.ba

godišnja pretplata

BiH 40 KM • Hrvatska 160 Kn

Švicarska 80 CHF

Zapadna Europa 40 €

Prekooceanske zemlje

80 USD/120 AUD

bankovni računi – KM:

Raiff eisen bank d.d.

BiH, Sarajevo

1610000035150095

UniCredit Bank d.d. BiH

3386902222774709

devize

Raiff eisen bank d.d.

BiH, Sarajevo

502012000-36371

IBAN:

BA391611000001251358

SWIFT: RZBABA2S

UniCredit Bank d.d. BiH

25021420101

IBAN:

BA393386904812029659

SWIFT: UNCRBA22

račun u njemačkoj

Sparkasse Ulm, Kontonummer

891343 BLZ 63050000

(Svjetlo riječi) Deutschland

račun u švicarskoj

Credit Suisse

CS Wädenswil - 459061-10

Kontonummer PM

Wädenswil 80-500-4

grafičko oblikovanje

Branko R. Ilić

tisak

Radin print cultureSveta Nedelja

List Svjetlo riječi je upisan u

registar medija u Ministarstvu

obrazovanja, nauke i

informiranja Kantona Sara-

jevo pod rednim brojem ŠM

35/99. od 27. 04. 1999. godine

ISSN 1512-6986

IZ SADRŽAJA

Tema broja 6USKRS

Tajna vjere

Božja djela u Bibliji 12PRISPODOBA O TALENTIMA

Nova pravednostnasuprot slovu Zakona

Razgovor 20FILIP ZUBAK

Nemamo se čega bojati!

U retrovizoru 28Apokaliptički falsifi katori

Reportaža 36Livno u Bosni

Uskrsni dodatak 45Kraljice neba, raduj se, aleluja – pjesma odvajkada

Uskrsna šibarina

Kristova muka u baštini livanjskoga kraja

Raspršena duhovnost

Vjera u »tranziciji«

»Smijem li reći nešto o kleru?«

CN

S

Svim suradnicima, čitateljima i dobročiniteljima

Svjetla riječi

sretan Uskrsžele

Boris, Branko, Darko, Drago, Emil, Hrvoje, Ivan i Miljenko

sr03.indd 3 29.3.2012 19:18:26

4 Svjetlo riječi travanj 2012.

OSVRTI

Večernji H-B listMostarsko izdanje

Večernjeg lista

je organ HDZ-a

i bilten Katoličke

crk ve u BiH

Sprega s političkom i ekonomskom moći, stranačkim, nacionalnim i vjerskim liderima, manipuliranje

informacijama, insceniranje i izopači-vanje činjenica, obilježja su – uz rijetke izuzetke – gotovo svih bosansko-herce-govačkih medija. S obzirom na količinu manipulacija (bosansko)hercegovačko iz-danje Večernjeg lista spada u sami vrh novinarske neodgovornosti pa i nepro-fesionalnosti. Nije poznato koliko ovaj dnevni list ima čitatelja, ali što zbog po-litičke i kulturne zapuštenosti, što zbog kompromiserstva i nekritičnosti, neos-porno je da ove novine imaju utjecaj na Hrvate-katolike u BiH.

Bosanskohercegovačko izdanje Ve-černjeg lista je regionalno izdanje hrvat-skog Večernjeg lista koji je u vlasništvu austrijskog medijskog koncerna Styria Media Group AG koji u Austriji i jugo-istočnoj Europi posjeduje mnoge dnev-ne listove, tjednike, magazine, online i audiovizualne medije i izdavačke kuće. Prema službenim stranicama Styrie, ve-ćinski vlasnik ove medijske kuće je Kato-lička crk va u Austriji.

Večernji list BiH funkcionira kao me-dijski organ stožerne hrvatske stranke – HDZ BiH, a od nedavno, iako oprezno, i njezine sluškinje HDZ 1990. Pozicionira se kao medij za “hrvatska i katolička” pita-nja u postdaytonskoj BiH. Uz asistenciju političkih i nacionalnih lidera, a dijelom i vjerskih (pa makar to bilo i samo šut-njom ili prešutnim odobravanjem), ovaj medij demonstrira rigidni oblik partito-kratske medijske manipulacije – sve je u službi stožerne stranke i njezina lidera. Ni da se “omakne” kritička riječ prema politici te stranke, nema riječi kritike o herceg-bosanskoj politici zadnjih dvade-

set godina, a istovremeno nigdje toliko poziva na “hrvatsko-katoličko” jedinstvo (jednoumlje!), dok se s druge strane svi “neprijatelji” predstavljaju kao razbijači nacionalnog jedinstva i borci za fotelje. (Treba samo prelistati brojeve u kojima se pisalo o B. Ljubiću i njegovoj stranci prije “sparivanja”.) Zagovarajući lažne promjene, ovaj medijski organ je zaveo strah od svake promjene a da bi se nakon političkih promjena, i onih u Hrvatskoj, odmah “prešaltao” uz vlast. (Dovoljno je prelistati brojeve u vrijeme izbora, i onih u Hrvatskoj, npr. oko Bandića, Hebran-ga, Josipovića, i dr.)

Izuzimajući većinu priloga iz hrvat-skog (zagrebačkog) izdanja Večernjeg li-sta, bh. dodatak najveći broj informacija posvećuje Mostaru i zapadnoj Hercego-vini, ali donosi i izvještaje o bosanskim Hrvatima i katolicima. Nijedan sekularni dnevni list (ni Radončićev Dnevni avaz) niti medij u cijeloj regiji, toliko prostora ne posvećuje crk venim (manifestativ-no-religijskim) temama kao mostarski Večernjak. Naći ćete u njemu papinske poruke i poruke međugorske Gospe, nabožne i bigotne ispovijesti pojedina-ca, događaje pričesti i krizme, framaške skupove, obljetnice crk venih vjenčanja, biskupske poslanice, unutarcrk vene po-datke sve do službenih crk venih dekre-ta o premještaju župnika. Treba se samo sjetiti visoko patetičnih naslova kojima se izražava “zabrinutost Svetog Oca za neravnopravni položaj katolika u BiH”, za “nejedinstvo Hrvata” ili velikih pri-loga o imenovanjima i ređenju biskupa, svećenika pa i đakona u BiH. Papa je samo nešto manje prisutan nego u vati-kanskom L’Osservatore Romano.

Senzacionalističkim pristupom tema-ma (i)li hinjenom serioznoš ću Večernji list svoje čitatelje zasipa “probranim” i često posve nevažnim informacijama (od crk venog jet-seterstva do detaljnih izlet-ničkih izvještaja večernjakovih novinara u Rim Svetom Ocu kojeg nisu susreli ali su jeli za stolom gdje je kao kardinal jeo ili društveno-politički posve irelevantni posjeti HDZ-aktera hrvatskoj dijaspori ili nekoj proslavi župnog patrona). Ove novine se zavodnički poigravaju emo-cijama (viktimizirajući hrvatski narod i šireći strah od turskog i muslimansko-

-bošnjačkog zuluma), nude nemoguće po litičke i religijske životne koncepte (od zagovaranja politike trećeg entiteta do protežiranja mnogim ljudima nedostižnih hodočasničko-kozmopolitskih avan tura), likuje nad tužnim ljudskim pričama laž-nim sažalijevanjem i manipulativnim martirologiziranjem njihovih sudbina (posebno bosanskih Hrvata), patologizi-ra i banalizira religijske osjećaje i čovje-kov odnos prema Bogu i transcendenciji (prilozi o Međugorju, vlč. Sudcu i slič-nim vjerskim fenomenima).

Novinarstvo Večernjeg lista je velikim dijelom “novinarstvo trača”, “štampana verzija red carpeta” s onu stranu ozbilj-nog istraživačkog novinarstva. Ono se ri-jetko oslanja na činjenice, jer “večernja-kove činjenice” su ono što treba uklopiti u partijsku ideologiju. Ono, u pravilu, ideološki interpretira informacije s po-pratnim političkim komentarima. Taj list zna preuzeti cijele tekstove i fotografi je od drugih ignorirajući etičko-novinar-sku dužnost da navede njihove autore, izvore i provjeri autentičnost. Čini se da za glavne večernjakove novinare ne vrije-de osnovna načela novinarske etike koja između ostalog kažu i to da “novinar nije odgovoran za novost (vijest) koju pre-nosi, ali nije oslobođen odgovornosti ni prema izvoru informacija ni prema pu-blici” (R. Spaemann). Vijesti preuzete od drugih agencija u obradi večernjako-vih novinara često imaju vrlo malo veze s izvornim (agencijskim) sadržajem vijesti.

U posljednje vrijeme u ovom listu dominiraju prilozi o “majorizaciji hrvat-skog naroda” i tekstovi usmjereni protiv muslimana i Sarajeva, ali i oni u kojima

sr04-05.indd 4 29.3.2012 19:21:12

travanj 2012. Svjetlo riječi 5

OSVRTI

se pokušava dodatno otežati položaj bo-sanskih Hrvata, posebno ondje gdje žive u većinskim bošnjačkim sredinama. Sli-jedeći politiku stožerne stranke koja se izručila Banjoj Luci, Večernji list nateže činjenice, sve kako bi njima opravdao ili umanjio republičkosrpsko zlo, zataškao odgovornost hrvatske (i hercegovačke) politike u suludom hrvatsko-bošnjač-kom ratu, te produbio mržnju i nemo-gućnost suživota u Federaciji – kako bi se “konačno riješilo” bosansko pitanje. Ovdje ćemo se osvrnuti na jednu od ve-černjakovih manipulacija kao primjer.

Korektno su prenijele neke agencije i neki hrvatski i bosansko-hercegovač-ki mediji (među njima i zagrebački Glas Koncila i sarajevski Katolički tjednik) da je u Zagrebu, 13. ožujka, u dvorani Vije-nac Nadbiskupijskog pastoralnog centra, predstavljena monografi ja u izdanju Bi-skupske konferencije Bosne i Hercegovi-ne – Stanje katoličkih župa na području Bosne i Hercegovine između 1991. i 2011. godine (ur. Franjo Marić). Ta, međutim,

vijest, u režiji Večernjeg lista (15. ožujak 2012, str. 4), izgleda ovako: (nadnaslov) “Monografi ja o stanju bh. Hrvata katolika, župa i najvećim stradanjima predstavljena u Zagrebu”, a onda glavni naslov velikim slovima – “Tijekom rata iz Federacije pro-gnano 230.000, iz RS-a 152.856 Hrvata katolika”. U daljnjem su tekstu citirane riječi profesora povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu Slavka Sliškovića koje se poklapaju s naslovom. Ako je prof. Slišković to čak i izrekao, bh. večernjakov novinar bi ipak morao znati da to apsolutno nije točno.

Ako i prijeđemo preko toga da se jed-na brojka donosi “odokativno”, zaokruže-na, a druga u preciznosti i do broja 6, jed-nostavnom računicom, prema crk venim popisima kojima se služio F. Marić, u broj “prognanih Hrvata iz Federacije” ubrojeni su svi katolici (Hrvati) koji su u posljed-njih dvadeset godina prognani i izbjegli s područja današnje (daytonske) Federacije BiH ili su otišli nakon rata. Večernjakov “brojač” neće ni pripomenuti da taj broj uključuje sve one katolike koji su na po-dručju današnje Federacije prognani od

velikosrpske politike i u bošnjačko-hrvat-skim sukobima, ali i sve one ljude (veći-nom mlade) koji su nakon rata odselili s područja Federacije BiH.

Ovakav naslov očito čitateljima želi poručiti da su Hrvati neusporedivo više stradali u Federaciji BiH (dakle od Boš-njaka) nego u Republici Srpskoj. To što su s područja Republike Srpske protjera-ni gotovo svi Hrvati i što su se tek rijetki mogli vratiti i što su puste cijela Posavi-na i Krajina – o tome večernjakov novi-nar šuti. Masovna protjerivanja Hrvata na sadašnjem području Federacije BiH samo su se dijelom dogodila na prostoru pod muslimansko-bošnjačkom vlaš ću i u hrvatsko-bošnjačkim sukobima (pri-mjerice u Bugojnu, Konjicu, Neretvici, Jablanici, dijelovima općine Travnik, u Kraljevoj Sutjesci i Varešu…). Hrvati iz mnogih drugih dijelova sadašnjeg pro-stora Federacije BiH nisu prognani niti nastradali od muslimansko-bošnjačkih vojnih jedinica, već od vojske RS-a: pri-mjerice Hrvati općine Jajce, Dobretići, Kupres, dijelova istočne Hercegovine,

općine Livno, Odžak, Bos. Šamac, Oraš-je, Sarajevo, Tuzla, Usora, Žepče…

Ne umanjujući ratna stradanja i pro-gone Hrvata u bošnjačko-hrvatskim su-kobima, uz srpsko etničko čiš ćenje i hr-vatsko “humano preseljenje”, veliki broj od tih 230.000 ljudi otišao je nakon rata samovoljno zbog obrazovanja i posla. Odlaze i danas, i ne samo iz dijelova gdje bosanski Hrvati i katolici trpe “turski zu-lum”, već i iz “čistih” katoličko-hrvatskih sredina – primjerice iz nekih zapadno-hercegovačkih općina ili recimo iz Liv-na, Rame, itd. To je poznata činjenica i to najbolje znaju svećenici i biskupi na-kon božićnih blagoslova kuća kada se pravi statistika župa, koja svake godine, što zbog niskog nataliteta, što zbog od-lazaka, bilježi negativne trendove. Te informacije se objavljuju i u službenim glasilima biskupija u BiH i dostupne su i Večernjem listu, ali novinarima i ideolo-zima ovog lista objektivne činjenice služe da ih se instrumentalizira i sistematizira kako to “varirana” herceg-bosanska po-litika bobanovsko-karadžićevske prove-nijencije hoće. To je izraz politike kon-

tinuiteta čija je bitna odrednica demoni-ziranje muslimana (Bošnjaka) i glavnog grada Sarajeva, u interpretaciji metafore militantnog antihrvatskog i antikatolič-kog bošnjaštva.

Budući da su ove i slične večernja-kove manipulacije s Hrvatima u BiH, a posebno bosanskim dijelom gotovo sva-kodnevnica, tim više začuđuje činjeni-ca da u ovom listu objavljuju i katolički svećenici, da Večernji list priređuje mo-nografske slikovnice kardinalu i nunci-ju, da funkcionira kao bilten Katoličke crk ve u BiH, s velikim brojem tema ko-jima se primitivizira vjera i zamagljuje izlaz iz religijskoga licemjerstva i kleri-kalne taštine. Mostarsko izdanje Večer-njeg lista i njegova uređivačka politika u suprotnosti su s etičkim načelima crk venih dokumenata o medijima i s etičkim kodeksom novinarske profesije. No, gotovo se nitko od službenih pred-stavnika Katoličke crk ve, ni dijecezan-skog ni franjevačkog dijela, ne ograđuje od ideologije ovog lista, štoviše mnogi od njih sudjeluju i primaju nagrade na

pompoznoj političko-kulturno-kleri-kalnoj manifestaciji – Pečat.

U općoj krizi bh. medija, u njihovoj nacionalnoj isključivosti i izoliranosti, partitokratskom i liderokratskom uli-zništvu, svi koji koriste Večernjakove usluge, kritički se ne ograđuju od njego-va izvještavanja i prihvaćaju i podržava-ju njegove manipulacije na političkom, kulturnom i vjerskom polju. Time se produžava autodestrukcija Hrvata i ka-tolika u BiH, njihova otuđenost od sa-mih sebe, od zemlje u kojoj žive i odgađa artikuliranje njihovih interesa. Najgore u medijskom smislu stoje bosanski Hr-vati. Demografska devastiranost, te stu-pidnost i neodgovornosti onih koje vode njihove kulturne (nevladine i religijske) institucije i dalje će se servilno izručiva-ti medijskoj vjetrometini. Nakon što su ugasili svoju pamet, ugasili svoje novine (npr. Stećak…), devalvirali svoju medij-sku prisutnost u javnosti, poskidali su i antene svoje kritičnosti. •

Drago BOJIĆ

• U općoj krizi bh. medija, u njihovoj nacionalnoj isključivosti i izoliranosti,

partitokratskom i liderokratskom ulizništvu, svi koji koriste Večernjakove usluge ili se

kritički ne ograđuju od njegova izvještavanja, prihvaćaju i podržavaju njegove

manipulacije na političkom, društvenom, kulturnom i vjerskom polju •

sr04-05.indd 5 29.3.2012 19:21:22


TEMA BROJA Uskrs

Piše: • Miro JELEČEVIĆ

Kad suvremeni krš ćani osjećaju teškoću u pokušaju da jezikom svog vremena i iskustva govore o

uskrsnuću, možda je barem neka utjeha spoznaja da se pred tim “fenomenom” ništa jednostavnije nisu osjećali ni prvi Isusovi sljedbenici. S obzirom na uskr-snuće u evanđeljima – prije pretpostav-ljene i opjevane krš ćanske radosti i klica-nja – otkrivamo uglavnom strah, šutnju, nevjericu, čuđenje, sumnju, ili slikovito rečeno susrećemo spora i okorjela srca te zatvorene oči. Makar na pojmovnoj i idejnoj razini bilo već pripremljeno u ka-snom židovstvu, uskrsnuće Isusa iz Naza-reta od samih početaka izaziva nelagodu jer se ne da jednostavno i lako ni u riječ

Tajna vjere

Slav

ko

ŠO

HA

J, X

IV. p

osta

ja P

uta

kri

ža –

Ga

ler

ija

pr

ija

tel

jst

va

Mo

sta

r

Možda ipak središte religioznog govora o

smrti i nije u – na koncu doista nemogućem –

dokidanju i pobjeđivanju smrti, nego u njezinu

osmišljavanju i prihvaćanju. Za nas je važno

da ni srce krš ćanske vjere ne pripada smrti niti

strahu od nje, nego životu i povjerenju u njega

sr06-09.indd 6 29.3.2012 19:24:39


TEMA BROJA

ni u sliku. Kod njega jednostavno fali ri-ječi, čak i kad se saberu sve riječi svijeta. Uzmanjka i prikladnih slika, ostajući na gotovo suvremenoj apstrakciji. Možda zato što uskrsnuće ne pripada činjeni-cama i podacima koje možemo mjeri-ti, provjeravati, opisivati i prikazivati. I možda se zato krš ćansko prvo tisućlje-će prilično ustezalo od izravnih prikaza uskrsnuća. Ono bitno pripada području vjere. I to ne bilo kakve vjere, nego povje-renja u Boga života i pravednosti. Odatle sva priča i počinje. Bez dokaza i bez fan-taziranja, a s puno pitanja. Njih vjera ne podcjenjuje niti magično rješava, nego ih zadržava i nosi.

Raspeti je živ: to je kratki, emfatični izričaj s posljedicama: za Boga, za Raspe-toga, za ljude.

Prah i pepeo. Prije svega govor o uskr-snuću polazi s terena velike i neizbježne ljudske teme smrti kao zadnje riječi nad životom. I onda još šire: teme propada-nja i prolaznosti kao zakona nad postoja-njem. Oboje, zakon prolaznosti i zadnja

riječ smrti, gospodare poviješ ću univer-zuma i živih bića.

Nemilosrdna je smrt. Ona je činjenica, i to sasvim gruba činjenica. Ljudi oduvijek stoje na distanci s njom. Kako je s drugim živim bićima, nismo sigurni, jer nemaju mogućnosti da nam se priopće ili možda mi nemamo receptore da ih prikladno re-gistriramo. Ipak, opažanje veli da se op-ćenito živa bića ne osjećaju lagodno pred prestankom življenja, da žele izbjeći smrt i što dulje ostati na životu. A opet uzajamna privlačnost je fatalna: i živa bića – svjesna ili nesvjesna svejedno – neprestance idu u susret smrti, dok se ona japanski točno i prema svom redu vožnje do njih dovlači. Dakako njezin red je vrlo nepredvidiv i nije vezan isključivo uz vanjske simpto-me. Ona ponekad halapljivo proždire, po-nekad dugo gušta. Uglavnom, još od pr-vih živih bića pa sve do zadnjega, ta dama nikad nije nezadovoljna i gladna otišla s poprišta. Niti će otići.

Otkad su ljudi svjesni sebe, postavljaju pitanje o smrti. Otada pokušavaju različite a uzaludne pogodbe sa smrću, podmićuju-ći je žrtvom, prinosom, molitvom. Otada

također za nju rezerviraju i posebno car-stvo, uglavnom negdje ispod, u tamnim dubinama zemlje, u pećinama iz kojih izla-za nema. Smrt se ugnijezdila usred života i kako stvari stoje tu će i ostati. Usprkos ljudskoj silnoj želji, usprkos više ili manje domišljatim mitskim religioznim objašnje-njima o njezinu nastanku, među koje treba ubrojiti i biblijsko, usprkos znanstvenim postignućima i popularnim eliksirima: ona se sudbinski svezala sa životom kao neki njegov pol i nadopuna. Pa ipak ljudi odu-vijek osjećaju strah od njezine prisutnosti, htjeli bi je zaobići i prevariti. A smrt je ne-prevarljiva i neumorna.

Procesi prirode kao što je izmjena godišnjih doba – osobito od zime prema proljeću i od suše prema kišnom razdo-blju –, kretanje nebeskih tijela s njihovim mijenama, sijanje i klijanje sjemena, bo-lest i ozdravljenje te na koncu stanje sna i buđenje: sve to čovjeka asocira na smrt ali i na mogućnost buđenja iz tog stanja. Prirodni ciklusi navode na slutnju – i želju! – kako se također u smrti događa nešto slično spavanju ili procesima rasta.

U tome svemu čovjek traži neko pouz-danje da će i njegov život i tijelo poput sjemenke niknuti na novi život, da će se čovjek iz smrti probuditi kao iz sna, da stanje mrtvila nipošto nije konačno, jer doći će proljeće. U tim slikama buđenja, podizanja i ustajanja, rasta i razvoja čo-vjek je protezao svoju nadu da ipak sve neće nestati u prahu i pepelu, da će nešto ostati, dapače da će ostati ono najvredni-je, najbolje, ono što ne bi trebalo propasti kad – činjenično – propadne meso i kost, živci i sluh, mozak i misao, kad nestane slike naših odnosa, kad se pokidaju niti i više se ne vidi dalje…

Smrt je za ljude jednostavno nerješiv problem. Ona donosi kraj ljudskom na-poru i umoru, ali i radosti i sreći. Dono-si olakšanje od neprijatelja i bolesti, ali i more tuge za djetetom, voljenim, prijate-ljem. Upravo je zato pobjeda nad smrću jedna od velikih tema svih religija. Možda i jedna od zavodljivih tema, u koje je puno investirano, a s nesigurnim ishodom. Ko-liko god se upinjale i kakve god tehnike primjenjivale, religije ne uspijevaju pobi-jediti smrt na važnom području ljudske

tjelesnosti, materijalnosti, ljudskog iden-tifi ciranja s poznatim oblicima.

Možda ipak središte religioznog go-vora o smrti i nije u – na koncu doista nemogućem – dokidanju i pobjeđivanju smrti, nego u njezinu osmišljavanju i pri-hvaćanju. Za nas je važno da ni srce krš-ćanske vjere ne pripada smrti niti strahu od nje, nego životu i povjerenju u njega. I opet: ne životu kao odsutnosti smrti, ne životu kao zaokruženom, savršenom i ni u čemu manjkavom, nego životu koji je jednostavno širi, obuhvatniji, smisleni život, kojemu smrt nije fatalna činjeni-ca niti razlog očaja i tjeskobe. O takvom životu govori uskrsnuće, buđenje, podi-zanje i prihvaćanje na novi život. Ono je metafora za potpuno novi život.

Bog vjerni. Smrt je redovito dovodila u pitanje moć bogova iz različitih pan-teona čovječanstva. Oni su, doduše, bili besmrtni, ali nisu – osim iznimaka – baš imali efi kasno rješenje protiv opće prolaz-nosti i umiranja. Čak je smrti polazilo za rukom da i ponekog boga privede u svoje

carstvo, u kojem se dalje traje bez ikakve radosti, ugode, okusa, sreće. Bez sjeća-nja. Carstvo sjena nad kojim vlada smrt bilo je izdašna tema za mnogobrojne pri-če koje su imale svrhu pouke, opomene, popravljanja ili zastrašivanja. O povratku iz tog carstva, uglavnom nije bilo govora. Tek poneki, i u pričama neuspjeli, poku-šaj poput onog Orfejeva.

Biblijski Bog nije “od početka” jed-noznačno bio samo Bog života. Njemu je pripadala također smrt koja opet nije imala nikakve autonomne ingerencije, ali jest imala svoje područje zvano Šeol. Stari zavjet se uglavnom utječe Bogu za pomoć na zemaljskoj strani života. U ono što slije-di nakon smrti nisu polagane velike nade. Sazrijevanje slike Boga kao i ljudska oče-kivanja postupno su iznjedrila predodžbu Boga koji će nad smrću imati zadnju riječ i koji kao Bog života nema nikakvog po-sla – osim, recimo ljudski, neprijateljstva – sa smrću. Dugo je trajao proces ljudskog duha i rasta Božje objave, dok Bog nije postao jedino Bog života, nespojiv sa smr-ću i njoj apsolutno protivan. Ono što se pri tome pojavljuje jest očekivanje da Bog

• Uskrsnuće mrtvih relativno je kasna tema u Bibliji i više se veže uz pitanje samoga Boga

koji je vjeran svojim obećanjima, nego uz pitanje smrti, njezine moći i posebno

uz pitanje maštanja o načinu na koji će Bog pobijediti smrt. Religiji – pa i

biblijskoj – mašte dakako nikad nije nedostajalo •

sr06-09.indd 7 29.3.2012 19:24:47


TEMA BROJA

života svojom božanskom svemoći slomi moć smrti, da podigne i probudi na život one kojima smrt gospodari. Uskrsnuće mrtvih relativno je kasna tema u Bibliji i više se veže uz pitanje samoga Boga koji je vjeran svojim obećanjima, nego uz pitanje smrti, njezine moći i posebno uz pitanje maštanja o načinu na koji će Bog pobije-diti smrt. Religiji – pa i biblijskoj – mašte dakako nikad nije nedostajalo.

Upravo je to središnje uvjerenje Biblije: Bog vjerni koji ne ostavlja svoga stvorenja. Da stvorenje prolazi kroz kušnju smrti, da ne biva lišeno najozbiljnijeg i najbolnijeg pitanja o samoći, da prolazi kroz propada-nje i promjenu – sve to ostaje zakon kojeg biblijski Bog ne dokida i na koncu tajna u čije pozitivno rješenje smijemo vjerovati. Kad se Biblija služi slikama poput oživ-ljavanja suhih kostiju ili metaforičkim govorom o ustajanju mrtvih, njezina na-kana nije da govori o načinu i detaljima tj. da kaže: upravo tako će se to dogoditi, tako će se kosti spojiti, tako će mrtva tje-lesa ustati, tako će leševi oživjeti. Biblija ne govori o zombijima, nego o dubokom i

iskrenom uvjerenju da Bog svoje stvorenje ne ostavlja ništavilu i propasti, ne prepu-šta naprosto fi ziološko-biološkim zakoni-tostima – ali niti ih krši – nego oživljava za zajedništvo sa sobom, zajedništvo živo-ta kojem smrt nije zadnja instanca i više nije uopće nikakva instanca. Zajedništvo u kojem ništa ne propada, nego sve biva spašeno: svaki trenutak, svaki oblik, svaka uspomena, svaki pogled…

Biblijski Bog pri tome nije tek svemo-gući Bog koji iz svog ureda čeka pogodan trenutak da jednim potezom, jednom ri-ječju razriješi stvari i probleme. Biblijski je Bog, koji je sasvim jasno i Bog Isusa iz Nazareta, do svake svoje božanske “pore” umiješan u ljudsku povijest i povijest nje-gova stvorenja. Svoju sudbinu vezao je uz sudbinu svijeta: i to se može sasvim mirno izreći bez bojazni da će se Boga poistovjeti-ti sa svijetom ili prirodom. On i dalje ostaje Bog i svijet njegovo stvorenje, ali između njih postoji odnos, koji nadilazi odnos na-dređenog i podređenog. Taj odnos je nošen uzajamnim zanimanjem, priznavanjem i potvrđivanjem. Bog stoga ne odbacuje i ne

reagira nervozno na ljudsku tjeskobu pred izobličavanjem i nestankom poznatog ži-vota u smrti, nego se odlučno stavlja na stranu čovjeka obećanjem da neće ostavi-ti svoga stvorenja, obećanjem koje “traži” povjerenje i ostvaruje se jedino kroz povje-renje. Takav sućutni Bog, ne tek neupitni princip i hladna objektivnost, pokazuje svoju osjetljivost za stvorenje, za čovjeka u vrlo delikatnom trenutku smrti, u situ-aciji propadanja poznatog svijeta i nevolji samoće. Taj Bog obećava svoju blizinu. Pri tome ne postoji način da se sve to provjeri.

U zanimanju za čovjeka i stvorenje biblijski Bog ne ulaže bilo što, možda par svojih svemoćnih riječi ili neko ne-zamislivo čudo. On zalaže najvrjednije od svog života, svu svoju svemoć stavlja na kocku pred ljudima i od njih “očeku-je” jedino povjerenje, samo vjeru u njega kao Boga koji ne ostavlja, kojem nije ne-važna suza u ljudskom oku, koji nadu ne iznevjerava, ljubav ne podcjenjuje, pra-vednost voli, pravdu želi, raduje se s ra-dosnima, plače sa zaplakanima. Bog koji se do kraja, do kosti, do prašine uključio

Zd

enk

o G

RG

IĆ, P

rosl

ava

svi

jeta

, mo

za

ik u

pr

ezb

iter

iju

cr

kv

e u

Ov

ča

rev

u

sr06-09.indd 8 29.3.2012 19:24:54


TEMA BROJA

u ljudsko postojanje sa svim njegovim paradoksima i uzvišenim trenucima. Bog koji u svojoj vječnosti osjeća ljudsku želju za trajanjem života i toj želji izlazi u susret na sasvim nov, a opet poznat na-čin. Odustati od tog Božjeg osjećaja zna-či odustati od njega kao Boga života.

Sasvim osobna priča. U petak popodne, ili točnije u petak predvečer, dokotrljan je velik kamen na ulaz u grobnicu isklesanu u stijeni. Ona je bila predviđena za jednu drugu smrt, koja još nije stigla i treba biti popraćena s očitijim obredima žalosti, bez žurbe i na nivou dobrostojećih ljudi. U grobnicu Arimatejca Josipa tog petka ne-poznate godine, u nijemoj žurbi i užurba-

noj tjeskobi, položeno je izmučeno tijelo Nazarećanina Isusa. S tijelom je ipak uči-njeno sve što je propisano: povijeno je u čisto platno te uz pobožne molitve i obre-de smješteno u grobnicu. Tipični ženski pogledi tuge i osjetljivosti za detalje pratili su polaganje u grob tijela čovjeka kojeg su voljeli i služili mu. Marija Magdalena, Marija Josipova i Jakovljeva, druga Ma-rija, Saloma: stajale su pred grobnicom, spremne da svakog trenutka krenu pod pravila Zakona i u svetkovanje subote. Nisu odustale od Boga života, ali nisu ni očekivale nastavak priče njihova učitelja.

Ljudi redovito na ukopima ne oče-kuju mnogo. Sam obred zapravo djeluje smirujuće na one koji ostaju iza pokojni-ka: učinili su što je još jedino preostalo. U slučaju ukopa Isusa iz Nazareta baš je trebalo takvog smirivanja. Izdaja, napu-štanje, izručenost bezočnoj sili i laži, mu-čenje i izrugivanje, na koncu ponižavajuća i prokletnička smrt – sve se to sručilo na njega kojeg su jedni smatrali prorokom, drugi govorili da je Ilija, treći da više sli-či Jeremiji. Njegovi učenici smatrali su ga Božjim pomazanikom, Mesijom-Kristom. Sve se to polomilo u kriku ostavljenosti, u samrtnom hropcu proroka koji je stao na žulj funkcionarima Boga i odvjetnicima nacije. Još prije: u optužbi za bogohulstvo, u optužbi da se izjednačava s Bogom, u užasnom razapinjanju na križ, u zadnjoj riječi smrti. Zato se uz osuđenog, muče-nog, ubijenog i pokopanog Isusa iz Na-

zareta nije vezalo mnogo očekivanja, ako ikakvo jest. Vjerojatno ni on nije očekivao uplitanje više instance u njegov slučaj koji nije zabilježen ni u jednom sudskom za-pisniku. Isus jest Boga nazivao Ocem, jest govorio o sebi kao sinu Božjemu, ali obračun i pogubljenje bili su po zakonu. Božjem zakonu.

U događanju s Isusom iz Nazareta bilo je u igri kudikamo više od pukih židov-skih prepiranja oko slova zakona, oko cr-tica i točkica. U Isusu je bilo više strasti i energije, nego što se redovito očekuje kod obnovitelja, preporoditelja, navjesti-telja nacionalnog i političkog spasenja. S tom straš ću on je naviještao jednu novost koja se zove Božje kraljevstvo i apelativno

govori ljudima o novim odnosima među njima. Božje kraljevstvo ipak nije tek no-vost ljudskih odnosa u čitavom njihovom spektru, nego novost odnosa s Bogom, čak novost Boga samoga. Isus naviješta Boga koji se raduje povratku grešnih i zalutalih, ali i Boga koji ne odustaje od pravednosti. Njegov Bog se ne drži sitničavo propisa i odredaba, makar se i pozivali upravo na njegovo ime, nego gleda čovjekovo srce u kojem stanuje želja za prihvaćanjem i praštanjem. Navještaj Božjeg kraljevstva otvara novi pogled na Boga i za Boga. Upravo taj novi pogled opet vodi na put prema “centralnoj tajni vjere”: Božjem ra-dikalnom angažiranju u sudbini i za život njegova pomazanika.

Zbog svoje reputacije Bog je u Isusu morao prolomiti zakon koji se poziva na njega dok ubija nevina. Zbog svoje reputa-cije Bog je Isusu morao otvoriti put u život koji ne može dokrajčiti više nijedna smrt, ne može pogubiti nijedna sila i laž, ne može izručiti nijedna izdaja i zakon. Prema zako-nu i samim time prema Božjoj volji ubijen je pravednik. Prema tom istom zakonu, prema svetim pismima, prema Božjoj vo-lji pravednik nije ostavljen u krilu i vlasti smrti. Njegov život pripada svetoj Božjoj vlasti i odatle se očituje, ukazuje kao živi život, kao obećanje koje nije zanemareno i vjernost koja ostaje do kraja. Sve ostalo o načinu i sve ostalo o izgledu, trajanju, mo-gućnosti uskrsnuća, treba ostati izuzeto iz volje za fantazijom. Središtu krš ćanske vje-

re pripada kratka nosiva rečenica: Raspeti je živ. Dokaze koji bi nepobitno to utvrdili nikad nećemo moći imati. Niti to trebamo. Dosta je vjera u Boga koji ne ostavlja i po-vjerenje u svjedočanstvo onih koji su s nji-me dijelili život.

Do vjere u takvog Boga stiže se “hr-vanjem” s naučenim i tradicionalnim sli-kama Boga i njegova djelovanja. Osobito pak sa starozavjetnom slikom Boga povi-jesti, koji na pobjednički način ostvaruje svoje planove. U pripovijesti o uskrsnu-ću, nama dakako sasvim familijarnoj, ostaje do kraja nešto skandalozno, ostaje mučno rješiva sudbina čovjeka patni-ka. Nju ne možemo riješiti onako kako mi to hoćemo: da sve na koncu prekri-

je jedan fi ni happy end pokrov i Isus sa pobjedničkom zastavom ustane pred svojim neprijateljima. I s ukazanjima i sa stišanim trijumfom i sa svetom Božjom moći – koja se paradoksalno očituje više kao nemoć – uskrsnuće ne može tek tako ostaviti pitanja koja je postavila povijest patnje čovjeka i stvorenja ili, ako hoćemo pomalo tipski, koja je postavio Veliki pe-tak. Ne možemo zaboraviti bezbroj pita-nja izviknutih u povijest Božje šutnje.

Uskrsnuće treba vratiti iz svođenja na razinu prirodnih ciklusa i njihova ustraj-nog ponavljanja. Uskrsnuće nije pobjeda impulsa života, prevlast sila života u priro-di, s proljećem, s kišama, sa zrakama sun-ca. Uskrsnuće nije – koliko god folklorna simbolika bila jaka i važna – vezano uz jaje, čak ni veliko jaje svijeta iz kojeg uvi-jek iznova nastaje život. Uskrsnuće Isusa iz Nazareta nije ništa prirodno, što susre-ćemo u svom svakodnevnom iskustvu. Ako ga se zamišlja kao povratak mrtvoga u život – kako se ni prema evanđeljima ne može shvatiti – ono nije ljudsko isku-stvo. Kao buđenje na sasvim novi oblik postojanja, novi oblik života koji uključu-je identitet i povijest, ono je stvar vjere i jedino se u tom kontekstu može prihva-titi i razumijevati. Kao i gorućem grmu, i uskrsnuću se uvijek pristupa nogama vje-re, one vjere koja ne traži niti može naći dostatne razloge za svoje “iskustvo”. Na koncu, krš ćanskoj vjeri je doista dostatna i sažeta tajna: Raspeti je živ! •

• Uskrsnuće Isusa iz Nazareta nije ništa prirodno, što susrećemo u svom

svakodnevnom iskustvu. Ako ga se zamišlja kao povratak mrtvoga u život – kako se

ni prema evanđeljima ne može shvatiti – ono nije ljudsko iskustvo. Kao buđenje na sasvim

novi oblik postojanja, novi oblik života koji uključuje identitet i povijest, ono je stvar vjere

i jedino se u tom kontekstu može prihvatiti i razumijevati •

sr06-09.indd 9 29.3.2012 19:25:02


DUHOVNE STRANICE

Grijeh izražava odvojenost od našega počela. Samim tim i od nas samih. U prvim poglavljima Knjige Postanka opi-san je čin toga odvajanja u priči o Adamovu i Evinu Pr-

vom grijehu (u teologiji taj se grijeh naziva i “Istočnim”, u smislu: prvotnim, primordijalnim, ne: prvim u nizu).

Naši pojedinačni grešni čini posljedica su te odvojenosti, našega pristajanja na nju. Zlo što proizlazi iz pristajanja, nega-cija je životu njegove stvarateljske vrijednosti. No, zlo, premda ne razumijemo zašto postoji, nema posljednju riječ: ono ovisi o nama, a borba dobrom jedini je odnos što ga možemo imati njemu usuprot.

Temeljna krhkost čovjekova nesrazmjera između sebe kakav jest i sebe kakav bi htio biti ili je pozvan biti, očituje se u njegovim misli-ma, djelovanju i osjećajima. Grijehom biva ranjena naša raspoloži-vost da budemo što jesmo: stvorenja stvorena na sliku Božju.

Konkretizacija zla u čovjeku može se promatrati jedino pola-zeći od slobode. Sloboda od grijeha odgovornost je za naše pojedi-načne izbore kojima ih iz potencijalnosti prizovemo u čin.

O grijehu smijemo govoriti jedino ako istodobno govorimo o nadi. Sloboda od grijeha jest pristajanje na nadu. Onaj tko može reći da vjeruje unatoč svem zlu, taj u Bogu pronalazi slobodu. Odgovor na skandal zla valja tražiti u smislenoj povijesti kakvu pokreće nada u oslobođenje, usmjerenoj prema eshatologiji već ostvarenoj u smrti Kristovoj i njegovu uskrsnuću.

Isusov pristanak na smrt bio je čin slobode kojim je postao otkupiteljem. Nedužan prihvativši krivnju pritom je dokinuo raz-

mjensku dimenziju žrtve kojom grešnik biva otkupljen. Isus nije roba za trampu u sustavu razmjene dobara uspostavljena žrtvova-njem, nego on u svojoj osobi uspostavlja slobodu od žrtvovanja te, ujedinjujući ih u svojoj osobi, dokida napetost između prinositelja i žrtve. On, doduše, otkupljuje čovječanstvo od Prvoga grijeha, ali ne time što “plaća” cijenu za njega, nego time što ga dokida. I otva-ra prostor za slobodno djelovanje Duha Svetog.

Isus je, kao potpuno ostvaren čovjek, pobijedio sve što još nije da bi bilo. Ono što je anticipirano u Abrahamovoj gotovosti da se, žrtvujući sina, odrekne najdubljih svojih osjećaja i nadanja – i što već otkriva da je žrtva više u toj gotovosti nego u činu – dovršeno je u Isusovoj slobodi.

Isus je volio ponizne grešnike, jer su oni svjesni vlastite neslo-bode. Osuđujući grešnike, “ispravni” zapravo vlastitu neslobodu proglašavaju moralom.

Isus nije došao poučavati nas kako ne griješiti. Pristupio nam je kao osobama kadrima griješiti ne bi li nas taknuo u dubinama našega bića i prožeo božanskom stvarateljskom ljubavlju. Ta nas ljubav oslobađa moralističke logike i pripravlja za onu kozmičku. Isus nije došao tek praštati nam naše pojedinačne grijehe, nego is-cijeliti u nama pukotinu nastalu zbog same mogućnosti da griješi-mo. Uči nas da budemo cjeloviti u sebi samima: prisutni, slobodni i odgovorni. Trajno na putu povratka Stvoritelju. Zapravo, Isus nas uči da budemo poput njega. •

Jadranka BRNČIĆ

sr10-11.indd 10 29.3.2012 19:25:40


Čovjek postaje slobodnim u sebi čim to doista poželi.

François-Marie Arouet de VOLTAIRE

Nema takva grijeha koji bi mogao iscrpiti beskrajnu ljubav Božju.

Fjodor DOSTOJEVSKI

Isus je toliko ljubio čovjeka da se sljubio s njegovim grijehom.

Søren KIERKEGAARD

Najveći grijeh nije činiti zlo nego: ne činiti dobro.

Pier Paolo PASOLINI

Ukoliko ste u raskoraku sa samim sobom, to je kao da ste prisiljeni svakodnevno

živjeti sa svojim neprijateljem... Kada počinite zločin, živite sa zločincem.

Hannah ARENDT

sr10-11.indd 11 29.3.2012 19:25:49


BOŽJA DJELA U BIBLIJI Prispodoba o talentima

Je li nam važnije

da ispunimo

slovo Zakona ili

da se odgovorno

zauzimamo za čovjeka

zbog čijeg je dobra

i stvoren Zakon?

Piše: • Stipo KLJAJIĆ

Isusov navještaj nebeskog Oca u mno-gočemu je radikalno novi, kako u vri-jeme Isusovog djelovanja tako i danas.

Njegov proglas zakona ljubavi, izrečen u Govoru na gori, donosi novo poimanje odnosa čovjeka i Boga, napose čovjeka i Zakona. Tako se Isusa doživljava kao no-vog Mojsija koji proglašava novi Zakon namjesto starog Zakona saveza skloplje-nog između Boga i izraelskog naroda na brdu Sinaju (Izl 19-24). Ovakvo se tuma-čenje najčeš će potkrepljuje Isusovim ri-ječima – kod evanđelista Mateja čak šest puta ponovljenim – čuli ste da je rečeno starima..., a ja vam kažem...

Je li Isus doista novi Mojsije i dokida li Govor na gori (Mt 5-7) starozavjetni Za-kon? Sam evanđelist Matej, samo nekoliko redaka prije početka Isusovih usporedbi između starih i novih propisa koje počinju riječima čuli ste... a ja vam kažem, navodi kako Isus sam za sebe kaže da nije došao ukinuti Zakon i Proroke, nego ih ostvariti odnosno ispuniti. Dokidanje starog Zako-na i potpuna uspostava novog značilo bi, dakle, da je Isus proturječan samom sebi: on ne ukida stari Zakon kako bi ga zami-jenio novim, nego novim propisima – ili još bolje novim tumačenjima – ispunjava starozavjetni Zakon. On u biti novi Zakon ne suprotstavlja samom starom Zakonu, nego njegovom tumačenju od strane sta-rih; zato i kaže čuli ste da je rečeno starima. Pod izrazom stari misli se prvenstveno na prethodnike farizeja i pismoznanaca koji su u rabinskim školama poučavali i usme-

no prenosili tumačenje Zakona. Drugim riječima Isus radikalno dovodi u pitanje rabinsko tumačenje Zakona pismoznanaca i farizeja svoga vremena, a ne Zakon kao takav. On je stoga više novi tumač Zakona, nego njegov novi utemeljitelj: njegovo tu-mačenje nadilazi ono farizeja i pismozna-naca. Upravo zato i kaže svojim učenicima da njihova pravednost mora biti veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, inače neće ući u kraljevstvo nebesko.

U čemu bi se sastojala ta nova, veća pravednost? Pravednost, u ovom kontek-stu, označava prvenstveno način života, postojanja i ponašanja u skladu sa Zako-nom odnosno voljom Božjom. Pokušajmo to konkretno pokazati na Isusovoj prispo-dobi o talentima u Matejevom evanđelju. Ova najduža Matejeva prispodoba govori

o gospodaru koji, polazeći na put, daje svojim slugama različitu količinu talena-ta, svakomu prema njegovoj sposobnosti. Odmah po njegovu odlasku prva dvojica slugu upotrebljavaju dobivene talente i oni im donose nove, dok treći sluga dobiveni talent zakopava. Poslije dugo vremena gospodar se vraća kući te pohvaljuje i na-građuje prvu dvojicu slugu jer su radeći s povjerenim im talentima stekli nove. Tre-ćeg pak slugu kori i kažnjava jer iz straha od gospodara nije iskoristio dobiveni ta-lent, nego ga je zakopao u zemlju i čuvao skrivenog sve do njegovog povratka.

Da bismo razumjeli značenje ove pris-podobe moramo je staviti u njezin povi-jesni kontekst. U starini nije bila rijetkost da gospodari, većinom zbog trgovinsko-ekonomskih razloga, povjeravaju dobra

Nova pravednost nasuprot

sr12-13.indd 12 29.3.2012 19:26:39


BOŽJA DJELA U BIBLIJI

svojim slugama i odlaze na putovanja koja su, upravo zbog tadašnjeg načina putovanja, znala trajati vrlo dugo. Povje-reni talenti vrlo su vrijedni. Budući da se u starini vrijednost valute procjenjivala njezinom težinom, jedan bi talent odgo-varao težini od nekih trideset i pet kilo-grama. Vrijednost talenta kojeg je primio treći sluga nije stoga nipošto malena niti zanemariva: oko trideset i pet kilograma zlata i srebra! No, treći je sluga ipak zako-pao gospodarev talent. I time nije učinio ništa protiv Zakona! Naime, starozavjetni propisi u više navrata (npr. Izl 26; Lv 5) preporučuju zakopavanje novca. Ukoliko je treći sluga učinio onako kako to Za-kon propisuje – a očito da jest – u čemu je onda zapravo njegova greška vrijedna teške gospodareve kazne?

Gospodar je predao talente trojici svojih slugu i od njih nije tražio da ura-de ništa određeno, barem to ne spominje prispodoba. Prva dvojica sluga djeluju po vlastitom nahođenju: odmah uzimaju dobivene talente i upotrebljavaju ih. Dje-luju odmah, bez oklijevanja i predugog promišljanja i to tako kao da se radi o nji-hovom a ne o gospodarevom blagu. Oni se, u biti, i ne ponašaju kao tipične sluge koje se brinu samo da izvrše naređeno, nego kao gospodarevi suradnici, oni koji rade za njegovo dobro. Zahvaljujući svo-joj sposobnosti i zauzetosti privređuju nove talente zbog čega ih gospodar po povratku s puta obilno nagrađuje. Za ra-zliku od njih treći sluga se ponaša upravo kao sluga: njegovo je djelovanje motivi-rano prvenstveno strahom od gospoda-ra, što mu i sam priznaje po njegovom povratku. On ne čini ništa loše, ne krši ni jednu od propisanih zapovijedi, ne krade gospodara, čak i ne gubi povjereno mu blago nego ga vraća. Čini dakle sve po

Zakonu, ali i samo to. Ne čini ništa više od toga! Njegova se greška sastoji upra-vo u tome što nije učinio ništa dobroga. Gospodarevo blago za njega je samo gos-podarevo, a njegov odnos prema njemu samo sluganski, ispunjen strahom.

Sveti Pavao je itekako svjestan opa-snosti da strah od Božje kazne postane glavni pokretač krš ćanskog djelovanja kada kaže da nismo primili duha rop-stva da ponovno budemo u strahu, nego duha posinjenja. To je duh u kojem Boga ne doživljavamo robovski kao gospoda-ra nego sinovski kao Oca, pravednog ali i milosrdnog Oca. Imamo li volje i sna-ge preispitati svoju sliku Boga i vidjeti komu je ona sličnija, Ocu ili gospodaru, ili drugim riječima komu smo mi sličniji, njegovim robovima ili sinovima? Ne stoji

li često iza našeg inzistiranja na dosljed-nom ispunjenju Zakona – koje ponekad ide sve do “cijeđenja komarca” – više strah od eventualne kazne nego li ljubav prema tvorcu Zakona? Isus je mnogim jasnim primjerima, osobito u konkret-nom pomaganju drugima, pokazao kako je svrha Zakona čovjekovo dobro i kako je “subota” tj. Zakon stvoren radi čovje-ka, a ne čovjek radi Zakona.

Pred nama je mnogo otvorenih pitanja iz prispodobe o talentima. Ipak ono najte-že moglo bi biti ono o našem odnosu pre-ma povjerenim nam talentima. Krivica trećeg sluge, kako smo vidjeli, nije u tome da je zloupotrijebio ili prokockao svoj ta-lent, nego u tome da s njim nije učinio ni-šta, da ga nije umnožio. I naša se odgovor-nost ne sastoji samo u onome što nismo učinili, jer bit krš ćanskog života nije (i ne može biti!) ne činiti zlo. Biti Božji surad-nici na zemlji, poput gospodarevih sluga iz prispodobe, znači ostvarivati dobro, svoje talente zalagati za dobro drugoga a time i za vlastito dobro. Olako zaboravi-mo kako Isusova prava veličina i ne leži u tome što nije činio zla, nego upravo u tome što je prošao zemljom čineći dobro, samo dobro. Bit Isusovog Govora na gori bio bi dakle ispunjenje Zakona, ostvari-

vanje njegovih propisa ali i njihovo bit-no nadilaženje, u dobroti i ljubavi. Čitav Isusov životni put, osobito njegova smrt na križu, nenadmašan su primjer nove pravednosti, novog tumačenja Zakona. Naš svakodnevni život zorno pokazuje je-smo li se zadržali na pravednosti farizeja i pismoznanaca ili smo krenuli Isusovim putem nove pravednosti. Je li nam važnije da ispunimo slovo Zakona ili da se odgo-vorno zauzimamo za čovjeka zbog čijeg je dobra i stvoren Zakon? Treći je sluga želio spasiti svoj talent stavivši ga na sigurno, u zemlju. I na koncu ga izgubio. Druga dvojica su riskirala, upustila se u avan-turu trošenja talenata i uspjela. Doista je potrebno riskirati, zalagati životne talente u avanturu dobra i ljubavi, jer tu ih se – možda i jedino tu – isplati uložiti. •

slovu Zakona

Zlatk

o ŠU

LE

NT

IĆ, P

ropovijed

na

gori

• Imamo li volje i snage preispitati svoju sliku Boga

i vidjeti komu je ona sličnija, Ocu ili gospodaru, ili drugim

riječima komu smo mi sličniji, njegovim robovima

ili sinovima? Ne stoji li često iza našeg inzistiranja na

dosljednom ispunjenju Zakona više strah od eventualne

kazne nego li ljubav prema tvorcu Zakona? •

sr12-13.indd 13 29.3.2012 19:26:46


SVJETSKI DAN 22. travnja Dan planeta/majke Zemlje

Premda se obilježava još od 1970,

tek je na generalnoj skupštini Ujedinjenih

naroda 22. travnja 2009. ovaj datum pri-

hvaćen kao međunarodni Dan planeta/

majke Zemlje s ciljem da se skrene po-

zornost na opasnost koja prijeti životu

na Zemlji te da se potakne zajednička

odgovornost u očuvanju prirode i

njezine bioraznolikosti.

Naglim razvojem industrije i pora-

stom ljudske potrebe za energijom

narušila se ravnoteža ekosustava.

Otpuštanje velikih količina plinova i

otrovnih tvari u atmosferu te poveća-

no iskorištavanje fosilnih goriva doveli

su do globalnog zagrijavanja, rupa u

ozonskom omotaču i sve većeg zagađe-

nja atmosfere. Ukoliko se čovjek ne vrati

prirodi i ne uspostavi odgovorni kontakt

s njom, Zemlja bi ubrzo mogla ostati bez

uvjeta za život.

sr14.indd 14 29.3.2012 19:28:41


ŽIVOT I VJERA

Proturječni komentari fi lma Angeline Jolie U zemlji krvi i meda natjerali su me pogle-dati taj fi lm. Jasno je već bilo da bosanski

muslimani vole taj fi lm, a velikosrbima se gadi, a pogotovo su me zaintrigirale sitno-hercegovač-ke infekcije kojima je fi lm odvratan kao i veli-kosrbima. Film me impresionirao. Angelina šalje uznemirujuću poruku svojim začudnim, jasnim i jezgrovitim, izrazito ženski osobnim i izravnim fi lmskim jezikom. U okvir velikosrpske ratne grozote Angelina je utkala složenu dramu dviju ljudskih sudbina s erosom u tanatosu – ljubav u smrti. Zadivljuje hrabri moralni poticaj Angeline Jolie što se osjetila pozvanom doći u Bosnu da istraži i opomene na velikosrpstvo kao jedno od najvećih zala suvremenoga svijeta i otvori svijetu oči da ga više ne previđa nego zaustavi. Lijepa Angelina šokira četnički silovateljski program namećući se njihovu arhetipu grešnice Eve pro-totipom samosvjesne Gospe.

Velikosrpska ideologija je najsnažniji totalita-ristički projekt na Balkanu iznikao iz nacionalnih buđenja u prvoj polovici 19. stoljeća. Pansrbizam po ugledu na panrusizam pretočio se u srpski imperijalizam s pravoslavljem kao ideologijom. Velikosrpstvo je progutalo sve nade u jugosla-vensko zajedništvo i izazvalo obranaške i oslobo-dilačke težnje u podjarmljenim narodima. Vrhu-nac velikosrpstva je četnički pokret koji je toliko usvojio rasizam i elaborirao metodu genocida i etničkog čiš ćenja da je mogao biti uzor nacizmu i staljinizmu. Bez velikosrpskog konteksta ne može se razumjeti ni hrvatsko ustaštvo, ni Jase-novac ni Bleiburg, niti pokušaj i pad Jugoslavije, ni pojava vehabija, niti ijedna društvena pojava među narodima Balkana. Na koncu se Jugoslavi-ja raspala oslobodilačkim ratovima od velikosrp-stva a da velikosrpska ideologija nije poražena. Velikosrpstvo i sada davi BiH, Crnu Goru, Ko-sovo, a pogotovu narode u Srbiji i Srbe koji ga se žele osloboditi i izgraditi Srbiju kao normalnu zemlju integriranu u Evropu.

Nesporna je i dokazana činjenica da su veli-kosrbi bili posve zreli za genocid nad Muslima-nima, Hrvatima i Albancima i da su ga počinili uz masovna etnička čiš ćenja i da je Republika

Srpska monstruozni rezultat toga zločina i aktu-alni nož velikosrpstva u biću ne samo BiH, nego i Hrvatske. Politički se BiH ne može riješiti niti će Hrvatska, a pogotovu Crna Gora i Kosovo imati mira bez defašizacije velikosrpstva. To je shvatila Angelina Jolie i izrekla u završnom prizoru fi lma kada se Srbin pokajnički osvješ ćuje i priznaje: Ja sam ratni zločinac!

Velikosrpstvo je još uvijek najjači srpski po-litički program i srpska aktualna politika prije-tvorno od njega ne odustaje. Četnički se pokret rehabilitira, RS slavi ratne zločince Karadžića i Mladića kao utemeljitelje, Dodik i ini se diče što su im epigoni. To se može razumjeti među Sr-bima, ali fascinacija velikosrpstvom u političkih Hercegovaca zapanjuje. Ta je fascinacija poslje-dica frustracije i pretvara se u imitatorsko ludilo i infi cira sve hrvatsko društvo. Tuđmanova fas-cinacija Miloševićem, Bobanova Karadžićem na-stavlja se Josipovićevom fascinacijom Tadićem. Predsjednik Josipović evropski je započeo mi-rovne inicijative, a onda je dopustio da ga Tadić imperijalnim velikosrpskim potezom pretvori u marionetu velikosrpstva, sada se u njemu koprca i ne zna se osloboditi pa za sobom povlači svu novu hrvatsku vlast. Umjesto da hrvatska vlast bude evropska kočnica velikosrpstvu, umjesto da prisiljava srpsko društvo na radikalnu defa-šizaciju, umjesto da svim evropskim licemjerima u lice ponavlja da je RS genocidna tvorevina što priznaju svi moralni Srbi, umjesto da prizna da se prognani Hrvati nikada neće vratiti u tu čet-ničiju, da se BiH društvo nikada neće stabilizirati s RS, umjesto da ne odustane ni od kakve tuž-be, naprotiv da svim mogućim mehanizmima blokira velikosrpski program, hrvatska politika se priklanja ludilu političkih Hercegovaca i sada pomaže infi ltraciji velikosrpstva u EU.

Proročka misija vjere u društvu je beskom-promisno odupiranje zlu snagom oslonca na Boga, osobito onda kada u društvu pre-

vlada defetistička identifi kacija i fascinacija zlom. Tužno je i ohrabrujuće kada proročka misija glu-mice demaskira izdaju crkvenog velikodostojni-ka i sličnih lažnih i potkupljivih proroka. •

Ivo Marković

Angelinina opomena

Proročka misija

vjere u društvu je

beskompromisno

odupiranje zlu

snagom oslonca

na Boga, osobito

onda kada

u društvu

prevlada

defetistička

identifi kacija

i fascinacija zlom

sr15.indd 15 29.3.2012 19:29:06


OTVORENI PROZOR Od oholosti do razumijevanja

Potrebna je vlast

na razini svijeta

koja bi bila nadležna

ne samo u stvarima

mira i razoružanja,

nego ljudskih prava

te upravljanja

na području

gospodarstva

i razvoja

Piše: • Neven ŠIMAC

Po biblijskoj predaji i krš ćanskom vjerovanju, Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku te mu po-

dario slobodu izbora i odgovornost za tu slobodu. Čovjek se, međutim, brzo poi-grao svojim pravom izbora. Najprije je, u zemaljskom raju, poželio biti “kao bogo-vi” (Post 3,5), a zatim mu se, pozemljaru, prohtjelo “dosegnuti nebo” i stao je podi-zati “toranj s vrhom do neba” (Post 11,4). Ovi prijestupi povukli su Božje odgovo-re: najprije istjerivanje iz raja i prestanak razgovora s Bogom, a zatim još rasprše-nost i podjele, više jezika i nemogućnost komuniciranja. Trebalo je mnogo vre-mena i ljudske patnje – ali i Božje tuge i božanske žrtve – da ove kazne uminu i otvore put otkupljenju i razumijevanju. Novo doba svanulo je naglo, u samo pe-deset dana: uskrsnuće Isusovo okrunilo je otkupljenje i zajamčilo Život, a plame-ni jezici – Duhovi Pentekosta povratili su ljudima dar razumijevanja i mogućeg jedinstva.

Nije nedostojno pomisliti da bi nešto slično tom prijelazu, od kule babilonske do Duhova, trebalo i današnjem svijetu u ovoj krizi što ne jenjava. U tom duhu, uz suradnju vrsnih znalaca ne samo Božje

riječi, nego i fi nancija i ekonomije, Papin-sko vijeće Pravda i Mir sastavilo je tekst pod naslovom Za reformu međunarod-nog fi nancijskog i monetarnog sustava u perspektivi /ustanovljavanja/ javne vlasti svjetske nadležnosti. Ta okružnica obje-lodanjena je 24. listopada prošle godine, uoči 6. zasjedanja šefova država skupine G20, najrazvijenijih zemalja svijeta, što je održana u Cannesu 3. i 4. studenoga 2011. Ona je izrazila stav Vijeća o uzro-cima krize, te razmišljanja i prijedloge o izlasku iz nje.

Da uzroci sadašnje krize nisu samo tehničke pogreške, nego i etička zastranje-nja, to više nije upitno. Okružnica ukazuje na nevoljkost privatnog sektora da prihva-ti intervencije Države na tržištu, dok eko-nomski analitičari u svijetu otvoreno osu-đuju spregu novčara, onih koji bi ih tre-bali nadzirati i političke vlasti. Okružnica spominje “ideologiju ekonomskog libera-lizma bez pravila i nadzora”, a svjetski eko-nomisti prokazuju nekažnjeno nepoštiva-nje zakona, falsifi ciranje bilanca i nuđenje svijetu trulih zajmova. I dok okružnica osuđuje prevlast individualizma, sebično-sti i utilitarne ideologije, svjetski kritičari neoliberalizma su izričitiji: na djelu je ne

samo nerazumno riskiranje (najčeš će tu-đeg novca!) od strane novčara, nego i nji-hova pohlepa, cinizam i nestručnost, ali i nekažnjivost za koju je odgovorna javna vlast. A kad Vijeće navodi papu Benedikta XVI. i njegovu kritiku “ideologije tehno-kracije” iz okružnice Ljubav u istini (br. 8), onda se valja sjetiti da već 30 godina neo-liberali uljuljavaju svijet u osjećaj nemoći. S parolom TINA (Th ere is no alternative), oni pretendiraju da je njihova koncepcija fi nancija, ekonomije i politike jedina – “stručna”, ergo jedina moguća.

Danas malo tko još ne zna da su ne-oliberalnoj ideologiji i idolatriji tržišta vrata otvorili anglosaksonski političari, konkretno predsjednik SAD (od 1981. do 1989.) Ronald Reagan i britanska premijerka (1979-90) Margaret Th at-cher. Valja se naime prisjetiti ovdje Re-aganova osporavanja javnog interesa i države u njegovom nastupnom govoru 1981. godine: “Nije vlada rješenje za naše probleme, ona je problem”; ili one znakovite rečenice premijerke Th atcher: “Što je to društvo? Takvo što ne postoji. Postoje jedino pojedini muškarci, žene i obitelji…” (v. smotru Women’s Own, 23. rujna 1987). Ali ono što zapanjuje

Čovjek čovjeku – vuk

sr16-17.indd 16 29.3.2012 19:29:27


jest kako je uopće bilo tko od krš ćana mogao stati uz ovakve državnike?! Ili, kako to da su ovako (neo)liberalni, in-dividualistički i asocijalni stavovi mogli pobrati uspjeha i u zemljama koje su do jučer trpjele teror kolektivističkog, ko-munističkog totalitarizma? Kako to da u zemljama velike krš ćanske, duhovne i kulturne tradicije, kao što su Poljska i Češka, još dan-danas neoliberalna ideo-logija privlači i očarava mnoge?

Razmišljanja Papinskog vijeća Pravda i Mir polaze od cikličkog karaktera kriza i “mjehura od sapunice”, koji se pojavljuju i pucaju već pola stoljeća, a cijenu kojih plaćaju obični ljudi, radnici i štediše, te najveću – upravo najsiromašniji. Oni su ti što stradavaju zdravstveno i što dnevice žive u nedostatku hrane i vode. Oni su ta milijarda pozemljara što raspolažu s ma-

nje od jednog dolara na dan. Oni su ve-ćina od onih osam milijuna naših bližnjih što godišnje umire od zagađene vode, od-nosno od onih četrdesetak milijuna koje vremenske nepogode tjeraju iz njihovih siromaških domova i sa škrte zemlje. Pa, bez obzira na činjenicu da svijet nikada u povijesti nije bio bogatiji, nikad razli-ke nisu bile tako velike kao sada i nikad se nisu tako ubrzano povećavale kao po-sljednjih 30-ak godina, posebice u razvije-nim dijelovima svijeta – u SAD i u Europi. Zbog toga polako nestaje srednje klase, a ta činjenica ne ugrožava samo društvovni vêz, nego i volju-živjeti-zajedno.

Pred činjenicom fi nancijske, trgovin-ske i gospodarske globalizacije, kojima ne vidi otpora ni brâne, Vijeće se odva-žuje na prijedloge koje bismo očekivali prije od Ujedinjenih naroda, ili od sku-pine država G20. Vijeće naime predlaže ono što smo od posljednjih dvojice papa

više puta čuli i što nam se činilo utopij-skim – ali što s vremenom postaje ne samo jasnije nego i sve potrebnije – a to je svjetska politička vlast. Riječ je o po-trebi vlasti, nadležne ne samo u stvarima mira i razoružanja, nego ljudskih prava te upravljanja na području gospodarstva i razvoja... koja bi usklađivala politike migracija i energetike, očuvanja okoliša i sigurnosti prehrane... koja bi organizi-rala borbu protiv klimatskih promjena... ukratko, koja bi štitila univerzalno opće dobro služeći mu.

Na tim potrebama Vijeće temelji pri-jedlog za osnivanjem svjetske vlasti, koju naziva i “javnom” i “političkom”, a koja bi se uhvatila u koštac i sa špekulativnim fi -nancijskim i monetarnim neredom. Ovaj prijedlog Vijeća napušta dosadašnju neja-snoću papa koji su zagovarali čas svjetsko upravljanje, čas svjetsku vlast. Jer, uprav-ljanje je “jednostavno horizontalno uskla-đivanje, bez autoriteta super partes”, dok je svjetska vlast – “shared government… sustav što, uz horizontalno usklađivanje, uspostavlja autoritet super partes”. Uz taj

svoj prijedlog, Papinsko vijeće zagovara i sljedeće konkretne mjere: oporezivanje fi nancijskih transakcija (tzv. Tobinova taksa, kako je to predložila i EU); reka-pitalizaciju banaka javnim novcem, ali pod uvjetom da se ponašaju korektno i pridonose stvarnom gospodarstvu; te, na koncu, stegu i nadzor nad “skrivenom stranom” fi nancija i zajmova.

Prijedlozi Vijeća završavaju kritikom sebičnih nacionalizama i zahtjevom za nadilaženje “međunarodnog westfalskog poretka, u kojem države osjećaju potrebu za suradnjom, ali ne koriste prilike da in-tegriraju svoje suverenitete za zajedničko dobro narodâ”. U tom smislu, biblijska priča o Babilonskoj kuli upozorava da kulturne različitosti ne smiju biti nosite-ljice sebičnosti i nerazumijevanja, te da ih je moguće nadvladati u Duhu Pedeset-nice, priznavajući transcendentno dosto-janstvo ljudi i narodâ. •

ili brat?

• Bez obzira na činjenicu da svijet nikada u povijesti nije bio

bogatiji, nikad razlike nisu bile tako velike kao sada i nikad se

nisu tako ubrzano povećavale kao posljednjih 30-ak godina,

posebice u razvijenim dijelovima svijeta – u SAD i u Europi.

Zbog toga polako nestaje srednje klase, a ta činjenica ne

ugrožava samo društvovni vêz, nego i volju-živjeti-zajedno •

ČINI MI SE DA JE ‘DUHOVNA situacija našeg vremena’ obilježena fundamentalnom krizom. Nazvat ću je ‘krizom Boga’. Nije ju lako di-jagnosticirati, jer je u današnje vri-jeme, i u krš ćanstvu i drugdje, uro-njena u novo, religiji sklono ozračje. Proživljavamo dakle neku vrstu kri-ze Boga u religioznom ruhu, doba religije bez Boga. Geslo našeg doba moglo bi glasiti: ‘Religija – da; Bog – ne’; to ‘Ne’, opet, ne misli se kate-gorički, u smislu velikih ateizama. Njih više nema. Kao da je ‘bitka za transcendenciju’ prevladana i ono-stranost konačno utrnula: šezdese-tih godina, borbeno se odlagala u budućnost, a sad, terapijski, u psi-hu. Bog nam tako danas opet može, nemarno ili opušteno, stalno biti na jeziku, a da se zapravo ne misli na nj: kao slobodnolebdeća metafora sa-lonskog čavrljanja, psihoanalitičkog kauča, estetičkog diskursa ili čega već. Dakle, religija kao pojam sna o sreći bez patnje, očaravanje duše mitovima ili postmoderna igra sta-klenim perlama: to da. Ali Bog kao Bog Abrahama, Izaka i Jakova, kao Isusov Bog? […]

Sluša li tko, primjerice, teološki govor o uskrišenju Krista te u njem prečuje krik Raspetog, taj ne sluša teologiju, već mitologiju, ni Evan-đelje, već mit o Pobjedniku.

Vjerojatno ima previše čiste kris-tologije Uskrsne nedjelje, a premalo kristologije Velike subote. U kristo-logiji smo, ako smijem tako reći, za-gubili put i vrijeme između Velikog petka i Uskrsne nedjelje. Rekao bih da i unutar same kristologije treba ispripovjediti ozračje Velike subote. Hoću reći: dio su kristologije i po-vijest vremena i puta, zatim isku-stva Velike subote, pa i svojevrsni velikosubotni kristološki jezik što, nasuprot mitu, nije tek pobjednički. U tom se skriva odmak teologije od mitologije. Uznemirujuće se pitanje u mitu zaboravi; on zato i jest pri-kladniji za terapiju i bolje smiruje tjeskobu; tako reći, ‘bolje prevladava kontingenciju’ no vjera. •

Iz Johann Baptist METZ (ur),

Krajolik od krikova,

Ex libris, Rijeka 2011, 86-88.

Bog na jeziku

sr16-17.indd 17 29.3.2012 19:29:36


AKTUALNO Uz Papino pismo za Godinu vjere

Vjera nije bijeg

ni skrivanje u tradiciji,

naciji, obredima

ili propisima, nego

propitivanje i traganje

za smislom,

uski put kroz vrata

viših vrednota

Piše: • Josip JOZIĆ

Apostolskim pismom Porta fi dei – Vrata vjere papa Benedikt XVI. proglasio je 17. listopada 2011.

Godinu vjere. Godina vjere započet će 11. listopada 2012, a završit će 24. studenog 2013, na svetkovinu Krista Kralja. Ovim pismom papa se prisjeća dvaju velikih do-gađaja u Katoličkoj crkvi, zapravo poziva na slavlje 50. obljetnice početka Drugog vatikanskog sabora i 20. obljetnice objav-ljivanja Katekizma Katoličke crkve.

Upute za slavlje ovih obljetnica na-značene su samim naslovom apostolskog pisma: Vrata vjere. Samo proglašenje Godine vjere u prvi mah zvuči pomalo proturječno, ako prihvatimo da bi vjera trebala prožimati sve godine ljudskog života. Benedikt XVI., međutim, na sa-mom početku svoga pisma naglašava da nam vrata u vjeru “uvijek stoje otvoreni-ma” i da je ulazak u vjeru zapravo kre-tanje na put, koji “traje čitav život”. Zato pismo i odiše neprestanim pozivom na razmišljanje i ponovno otkrivanje vjere, na “intenzivnije promišljanje vjere” i “sa-mog čina vjere”, osobnog i zajedničkog, te na otkrivanje “radosti u vjeri”. Ovi su pozivi izraz papine zabrinutosti za vjeru današnjih krš ćana, govoreći o krizi vjere koju su zamijenili briga za plodove soci-jalnog, kulturnog i političkog angažma-na. Nekad je u prošlosti ovaj angažman sam po sebi bio izričito vezan uz vjeru i motiviran vjerom, dok je danas sasvim

drugačije: smatra se da se može socijalno, kulturno i politički djelovati i bez vjere ili se vjera pretpostavlja kao nešto samora-zumljivo, dok se praktičnim životom vje-ra i evanđelje niječu. Papina zabrinutost, čini se, leži u tome što angažman i napre-dak u bilo kojem pogledu nude prividnu a ne istinsku sigurnost.

Vjera je i prema biblijskim iskustvi-ma nešto što treba otkrivati, neprestance preispitivati i s povjerenjem prihvaćati. Otkrivanje i preispitivanje nužno, među-tim, uključuju razumijevanje i uviđanje. Ne može se nešto otkriti i preispitati ako

se ne založim za to, ako ne uđem u pro-ces otkrivanja i uviđanja. Ne može se ne-što preispitati, ako na predmet svoga pre-ispitivanja stavim točku, ako ga označim tabu-temom, ako ga zaključam i ne do-pustim drugom da o tom razmišlja, s tim se suočava i sa mnom o tome diskutira. Stoga se i vjeru u najširem smislu riječi ne može živjeti ako joj se ne približimo, ako je ne ispitamo i ne otkrijemo. I vjeru se može blokirati, vrata vjere zatvoriti, sići s njezina puta. Ako blokiramo proces svoga razumijevanja zbilje, blokirali smo i povjerenje u zbilju. Ako ne želimo uvi-

Otvorena vrata vjere

sr18-19.indd 18 29.3.2012 19:30:26


AKTUALNO

djeti kako funkcioniraju stvari u znano-sti, kulturi, politici i drugim domenama života, blokirat ćemo i svoje povjerenje u znanost, kulturu i politiku.

Naše je današnje društvo prepuno ovakvih, nazovimo ih slobodno, vjerskih blokada, tabu-tema i zaključanih vrata. Zaključana su vrata razmišljanja o našoj povijesti. O istini naših prošlih vremena nije uputno govoriti, o njoj se ne smije ni razmišljati, a kamoli javno iznijeti, ot-krivati ili preispitivati. I da apsurd bude veći: oni deklarirani vjernici, k tomu još krš ćani, ostvaruju svoju vjeru upravo u pozivu na šutnju, prešućivanje, zataška-vanje i iznošenje pogrešnih činjenica. To nisu vrata vjere, to je zid pred kojim zasta-je vjera. Danas ne smijemo progovoriti o kriminalu, onome političkome nikako, jer se neprestance zaključavaju vrata iskre-nosti. Ovdje se vjeru zamjenjuje slijepom poslušnoš ću, zabranom govora, šutnjom o potrošenom ili krivo investiranom nov-cu, prešućivanjem kriminalne raspodjele

novca. Princip kriminala u politici glasi: “ušuti pa vladaj” ili “tvoja vjera sastoji se u tome da šutiš i koristiš”. Vrlo se rado blo-kiraju vrata razmišljanja o nacionalnome. Nacija je postala nepodnošljiva svetost. Nacionalni identitet konstituira se pro-gramima i političkim idejama pojedinaca koji se stavljaju na mjesto Boga. Budući da se takvim idejama ne smije suprotstaviti, od nacionalnog pitanja stvaraju se tabu-situacije, utjeruje se strah ljudima, a onda se zatvaraju vrata ne samo pripadnicima drugog, nego i neistomišljenicima, “iz-dajnicima” iz svoga naroda. I na razini osobnih odnosa u obitelji, zajednicama i društvu postali smo čuvari svojih zatvo-renih svjetova, svojih atomskih skloništa. Postali smo individualci, ali ne po tome što imamo individualne vrijednosti, što vjerujemo u vrednote u koje drugi ne vje-ruju, nego po tome što ne vjerujemo niko-me osim sebi samima: zatvoreni smo, ne prihvaćamo tuđe riječi, ne razmišljamo o svojim pogreškama, ne prihvaćamo savjet i razgovor s drugim.

Pojmovi kojima Benedikt XVI. opi-suje pristup vjeri – otkrivati, neprestan-ce preispitivati, s povjerenjem prihvaćati – ne igraju, izgleda, više važnu ulogu u

životu krš ćana. Pa i na razini službene vjere često zatvaramo prilaz vjeri bez-brojnim normama i mjerama, pravilima i zakonima u kojima nema mjesta ni za promišljanje, ni za preispitivanje, ni za “ponovno otkrivanje vjere”.

Vjera nije utvrda iz koje se čovjek ne smije pomaknuti, vjera nije zakon koji se ne smije mijenjati, vjera nije tabu o kojem se ne smije razmišljati. Ona nije zacementirana zbilja, grob koji šuti ili granica preko koje se ne smije prijeći. Vjera je nešto živo što od nas traži razu-mijevanje, uplitanje, angažman i osobno zalaganje, razmišljanje, preimenovanje, popravljanje i, riječima Benedikta XVI, ponovno otkrivanje. To pokazuju mno-gi primjeri iz Isusovih susreta s ljudima. Petrovo priznanje Isusova mesijanstva počiva na promišljanju i uviđanju. Stot-nikove riječi kod Isusova ozdravljenja njegova sluge, “nisam dostojan da uniđeš pod krov moj”, znakom su i povjerenja i razumijevanja Isusove osobe. Priznanje

vojnika pod Isusovim križem obilježeno je uviđanjem da je Isus ipak krivo osuđen i ubijen. Na koncu, i uskrsnuće je nešto što nas poziva na promišljanje, novo ot-krivanje i uviđanje. Vjera stoga nije ne-što poput zatvorenih vrata koja blokiraju svaku misao i želju, nego otvorena kapija koja nas poziva na istraživanje, traganje, hod k novim horizontima.

Papa naglašava kako su se promi-jenila vremena s obzirom na pogled na vrednote. Nekada se srž vjere prihvaća-lo kao inspiraciju za vrednote ljudskog djelovanja. Danas je, čini se, moguće djelovati, biti uspješan, biti napredan i bez vjerskih sadržaja. No, problem ipak ne predstavljaju oni koji iole prihvaćaju neku vrednotu. Oni stoje pred otvorenim vratima humanosti i vjere zauzimajući se za ono što je vrijedno. Veći je problem krš ćanske nelogičnosti u kojoj se prizna-je vjera u trojedinog Boga, a ne priznaju se vrednote. Laž je, a ne istina, prisutna u mnogim strukturama društva, a tako i u Crkvi. Kukavički, a ne hrabro, zastu-pamo one koji nas kupuju. S ponosom, a ne ponizno, “branimo” svoju vjeru, iza čijeg se imena nerijetko samo krijemo. Javno ćemo priznati vrednotu “huma-

nog Samaritanca” i rado pričati o velikim humanim djelima, dok na drugoj strani pokazujemo samo pohlepu za osobnom čaš ću i slavom. Zar se i kao krš ćani ne bismo trebali ugledati u likove iz Biblije koji svoju vjeru pokazuju svojim vred-notama, poput grešnog carinika koji je iskren, izgubljenog sina koji se vraća na pravi put ili možda mladog bogataša koji se nije mogao osloboditi svog imanja te iskreno odlazi od Isusa. Prenaglašeno isticanje vjere s previše vanjštine, bez po-znavanja sadržaja i autentičnih čina vje-re, nije znak vrednote. Vrednote su vrata kroz koja ulazimo Bogu, ali dopuštamo da i on uđe u naš život.

Papa Benedikt XVI. osobit naglasak stavlja na ljudsku potrebu za sigurnoš-ću i izvjesnoš ću. Vjera je za njega “jedina mogućnost” da se čovjek prepusti “u ruke ljubavi” koja s predanjem raste, jer joj je izvor i počelo u Bogu. Drugim riječima, s vjerom koja je neodvojivo uvezana s lju-bavlju otkrivamo smisao života. Koliko

smo, međutim, uopće zapitani za smisao života, koliko njegovi tražitelji? Čovjek je prestao biti pitalačko biće, odgovorni tražitelj višega smisla. Nerijetko se do-gađa da zatvaramo vrata i pred smislom kao takvim time što smisao pridajemo zamamnim a prolaznim stvarima: novcu, kockanju, novim doživljajima i novim senzacijama. Što je neka vrednota niža, ona je privlačnija ali udaljenija od višega smisla. O smislu počinjemo razmišljati eventualno tek onda kada nas sustigne razočaranje, smrt ili bezizlazna situacija. Nezainteresiranost za smisao znakom je nevjere modernog doba.

Stoga je ovo papino apostolsko pismo poticaj na traženje i traganje za vjerom a ne na obranu vjere i čuvanje vjere od ne-vidljivih i nepostojećih neprijatelja. Ono je ohrabrenje da ne bježimo u okove tradicije, nacije, obreda i propisa, nego da se otvori-mo razumijevanju vremena i ljudi, strpljivo življenje po višim vrednotama, postojanost na putu vjere. Apostolsko pismo Porta fi dei poziv je na preispitivanje vrednota i teme-lja moralnog života kao i pokušaj otvaranja sluha za smisao i ispunjenje naših čežnji. Ostavimo vrata vjere ne samo otključani-ma nego i otvorenima! •

• Danas ne smijemo progovoriti o kriminalu, onome političkome nikako, jer se neprestance

zaključavaju vrata iskrenosti. Ovdje se vjeru zamjenjuje slijepom poslušnoš ću, zabranom govora,

šutnjom o potrošenom ili krivo investiranom novcu, prešućivanjem kriminalne raspodjele novca.

Princip kriminala u politici glasi: “ušuti pa vladaj” ili “tvoja vjera sastoji se u tome da šutiš i koristiš” •

sr18-19.indd 19 29.3.2012 19:30:35


RAZGOVOR

Filip Zubakbosanski franjevac

Bosna je rodila mnoge

velike ljude: nobelovce,

znanstvenike,

graditelje, pisce, slikare,

sportaše, pjevače

prelijepih sevdalinki...

Zbog njih Bosna živi i

živjet će – i uvijek će je

biti. Umire samo ono

za što nitko ne umire, a

za Bosnu je toliko ljudi

dalo svoj život

Razgovarao: • Ivan NUJIĆ

Fra Filip Zubak, bosanski fratar i svećenik, posvetio se predavanju matematike i fi zike. Kroz trideset

godina rada na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom pročuo se kao vr-stan instruktor koji ne žali vremena ni truda kako bi drugima pomogao otkriti ljepotu raspletanja algebarskih, geome-trijskih i trigonometrijskih i inih zavr-zlama. Odrastao i odgojen u neimaštini, od malih je nogu stekao vrlo istančan osjećaj za ljudsku patnju i solidarnost. Posljednji je rat proveo u Visokom i ondje kao svjedok franjevačkoga čo-vjekoljublja postao jednim od zaštitnih znakova samostana i grada. Umirovlje-ničke dane odlučio je provesti u zavičaj-nom samostanu na Plehanu, gdje rado dočekuje sve koji su željni ljudskoga su-sreta i razgovora. Kad ga je ondje prije nekoliko godina zadesila bolest, bio je spreman za putovanje, a za svaki slučaj otvorenim pismom obratio se svojim fratrima i svima ostalima s molbom da mu oproste ako je koga u čemu uvrije-dio. Skicu fra Filipova portreta dopunit

Nemamo se čega bojati!

sr20-23.indd 20 29.3.2012 19:33:03


RAZGOVOR

će i andrićevski jezgrovita karakteriza-cija njegova lika koju tada izreče jedan stari ujak: “Bolan, takvih se ljudi, k’o što je on, u stotinu godina rodi jedan ili ni-jedan! Eto, dogodilo se da se rodio. Bog zna kad će opet.”

• Fra Filipe, u ratu ste ostali bez oca, ali imali ste neobično hrabru i čestitu majku.

Da, otac je poginuo 1943, a majka je bila invalid u lijevu ruku. Zamisli samo kako joj je bilo, a doživjela je više od 80 godina, desnom rukom podizati lijevu do visine vrata pa glavom pritisnuti lijevu da pomogne desnoj svezati kosu na glavi; kad bi htjela svući sa sebe vestu, zubima bi uhvatila desni rukav i tako ga skidala; ili kako joj je bilo okrečiti sobu (voljela je urednost), ili pomusti kravu! U tome sam je poslu uvijek zamjenjivao, pa sam zasigurno najveći “muzičar” među fratri-ma. Kad smo jednom bili u sobi fra Ni-

kole Bošnjaka, vidjevši onoliko slika na zidovima, rekla je: “Blago tebi, Nikola! Ti ne moraš krečiti zidove!” A nama, dvoji-ci braće, rekla je da nikad ne zaboravimo stričevku Anu i sestru Verandu – tako je upamtila ime s. Bernarde Ištuk!

• Svatko je od nas u djetinjstvu sreo ne-koga fratra ili svećenika koji ga je fasci-nirao svojom pojavom. Tko je to bio u Vašem slučaju?

Kad smo 1947. napravili nešto kuće i na blagdan svete Lucije, 13. prosinca, uselili, brat i ja smo ložili vatru da bi se zidovi osušili. Iznenada je ušao fratar u habitu, sa sandalama na nogama, bez ča-rapa. Iz rukava je izvadio dvije slike, a iz džepa čekić i čavliće. Prikovao ih je na zid i otišao. To je bio fra Arkanđeo Grgić. On je u to vrijeme obilazio plehanska sela i sokolio ljude. To je bio moj prvi susret s pratrom, i tako lijep! U to vrijeme nave-liko se spominjalo i Ćosu – fra Domina Ćosića, graditelja plehanskoga samosta-na – kako s ljudima radi na njivi.

• Kako je bilo školovati se poslije ono-ga rata?

Pošto je moj brat otišao u Sarajevo u školu, majka je željela da nakon IV. razre-da ostanem s njom, pa sam i ostao jednu godinu. Ipak, 1950. dozvolila mi je “više” školovanje pa sam pošao u derventsku

gimnaziju. Prvo polugodište svaki sam dan pješačio 11 km do Dervente i toliko natrag. Djeca su sa sela dolazila pješice, a s prvim jesenskim kišama počeli smo dolaziti u školu mokri, no tada se za nas brinula dobra profesorica Nataša Rac-kov: posjedala bi nas uz peć da se osuši-mo. Tako sam kao dijete spoznao kakav treba biti profesor, odgojitelj. Svi smo je jako voljeli, a učila nas je matematici pa smo i matematiku zbog nje zavoljeli. U drugom polugodištu bio sam “preko veze” primljen u internat. U spavaonici nije više bilo mjesta ni za jedan krevet pa je upravnik rekao: “Ako te tko hoće pri-miti u krevet, možeš ostati.” Javio se đak učiteljske škole Atif Terzić. Hvala mu!

Ovaj moj boravak u internatu – kakvo Božje proviđenje! Naime, u ljeto 1950. bila je velika suša pa je sljedeća godina bila gladna. Za obroke je svatko dobivao ko-madić kruha. Naravno da sam kao dijete

u razvoju mogao pojesti više od dobive-noga, ali sam skrivao kruh u ćoše slamari-ce i subotom ga nosio kući. Sve sam to da-vao majci, a ona bi u toploj vodi omekšala suhi kruh i tako se prehranjivala. Za sve to mi je dragi Bog stostruko uzvratio.

• Kako ste otišli u visočko sjemenište?U visočko sjemenište otišao sam u

jesen 1952. – odveo me dobri moj stric Pejo – ali zašto sam onamo otišao, to ne znam. Tada o tome nisam imao pojma. Samo pamtim da je bilo lijepo i veselo: puno đaka i sreće u igri i učenju.

Svi su nam profesori bili na svoj način dobri. Đaci su se bojali fra Mije Bobetića, profesora fi zike, ali ja nisam, jer je lijepo tumačio. Jest, bio je vrlo strog, ali se znao slatko našaliti. Radovali smo se kad je fra Šimo Šimić pričao zanimljive i poučne priče iz grčke mitologije, povijesti, fi lo-zofi je... Nezaboravan je i fra Lujo Zloušić, profesor matematike i fi zike. Na kontrol-nom iz fi zike đaci sakriju knjige na kolje-na pa počnu prepisivati, a on samo rekne: “Ustanite!” I knjige popadaju na pod. U osmom razredu bio nam je i meštar-od-gojitelj. Kakav je samo bio oproštaj s njim nakon mature! Zahvalio nam je za mar-ljivo učenje i vladanje u školi, a svakome je dao neki savjet za budući život. Meni je stavio na dušu da uvijek pomognem iz matematike radnicima i onima koji idu

u kojekakve večernje škole, jer rade i ne-maju vremena za učenje.

• Komunisti su često odvraćali sjeme-ništarce i bogoslove od studija teologije obećavajući im napredovanje u državnom aparatu. Jeste li imali takva iskustva?

S problemom vrbovanja susreo sam se tek u vojsci, u Lukavici kraj Sarajeva. Prije toga, jedan član naše zajednice pro-šao je to iskušenje pa mi je sve kazao kako to bude: “drug” te najprije hvali, a onda pita čega se sjećaš iz škole. Preporučio mi je da u toj situaciji izrecitiram pjesmicu Pačja škola Jovana Jovanovića Zmaja, jer zadnja kitica zaista sve kazuje:

Iz ovog se nešto naučiti dade:hulje lijepo zbore, al’ nitkovski rade.Zaduženi za vrbovanje došao mi je

u posjet samo jednom i nikad više. Po-ručivao mi je preko komandira da ode-mo na Jahorinu, Vrelo Bosne i kamo sve

ne... Nikad mu nisam odgovarao i tako me se okanio.

• Kako biste opisali ideal franjevačko-ga života?

Postati fratar i nije tako teško, ali osta-ti je mnogo teže. Potrebno je puno žrtve, odricanja, napora i – svakako – puno ljuba-vi. Već sam rekao kako sam postao fratar, a eto sam i ostao. Volim svoju zajednicu i uvijek sam joj zahvalan. Kaže se da ima ljudi koji više vole makar jedan dan živjeti kao vuk negoli 100 godina kao ovca, a ja obrnuto: više volim biti makar jedan dan ovca nego 100 godina živjeti kao vuk.

Mislim da sam imao sreću što sam cijeloga života živio s dobrim ljudima i što sam uvijek na pameti imao onu Tago-reovu: Kad sam došao na svijet, bio sam najbjedniji od svih bića, ovisan o svima. Zato bi bio neoprostiv grijeh prezirati bilo koga i rušiti što nisam sagradio.

• Najveći dio života proveli ste kao pro-fesor matematike i fi zike u Visokom, a godinama ste besplatno poučavali sve koji su to tražili. Kako to da ste tako za-voljeli matematiku?

Predavao sam od 1972. do 2002. Iskreno sam volio geometriju, a posebno trigonometriju, i uvijek se divio da se na školskoj ploči mogu predstaviti i obja-sniti i one neizmjerljive veličine. A to što

• Postati fratar i nije tako teško, ali ostati je mnogo teže. Potrebno je puno žrtve, odricanja,

napora i – svakako – puno ljubavi. Već sam rekao kako sam postao fratar, a eto sam i ostao.

Volim svoju zajednicu i uvijek sam joj zahvalan •

sr20-23.indd 21 29.3.2012 19:33:10


RAZGOVOR

sam drugima pomagao slijedi iz one že-lje profesora fra Luje. Posebno mi je bilo drago kad bi netko nakon mojih instruk-cija položio kakav važan ispit, dobio za-poslenje ili čak napredovao u službi. A veselio sam se i povremenim susretima s onima koji su – kao jedan prijatelj koji se zove Ilhan – sami vježbali matematiku, a meni su dolazili kad bi im štogod zapelo pa smo zajedno dolazili do rješenja.

Drago mi je da je nekima moja podu-ka jako pomogla u životu. Tako, jedan Se-kula iz Kaknja, inače dobar čovjek, radeći na željeznici napravio štetu pa mu odbi-jali od plaće. Kako je imao petoro djece, morao je polagati ispit za bolje radno mje-sto i veću plaću kako bi preživio. Kad je položio, došao i veli: “Nemam ništa dru-go pa sam ti donio kilu jabuka.” A sestra Antonija, predstojnica na Bjelavama, od povišica koje su sestre dobile polaganjem ispita, kupila je lož-ulja za cijelu zimu.

• Čega se najradije sjećate iz svoje pe-dagoške prakse?

Ako pričaš o minulim vremenima, onda si za nekoga ostario svejedno što osjećaš da si mlad. Ljudi teško prihvaća-ju onu Heraklitovu da se čovjek ne može kupati u istoj rijeci jer sve prolazi, ništa ne ostaje. Nisu drugi nimalo krivi što sam se rodio prije 75 godina.

A iz pedagoške prakse najdraže mi je što sam spontano znao razveseliti đake i što sam znao popustiti ako bi koji đak bio u krizi. Bojao sam se da će zbog triju slabih ocjena biti otpušten pa nisam insi-stirao na negativnoj ocjeni.

Bilo je smiješnih zgoda. Sjećam se kako je jedan đak htio napustiti sjemeni-šte, ali ga bilo strah reći to roditeljima, pa je odlučio sve učiniti da bude otpušten “zbog škole”. Shvatio sam u čemu je pro-

blem pa mu na kraju polugodišta umje-sto posve zaslužene jedinice zaključim dvojku, tako da ipak ne bude otpušten, kadli se on pobuni: “Poštovani, vi nema-te pravo meni dati dva! Vi mene morate oboriti!” Sve u svemu, lijepo je drugima prenositi znanje. Kad bih mogao početi ispočetka, opet bih radio isto.

• Ovih je dana ravno 20 godina od po-četka rata, a Vi ste ga većinom proveli u Visokom, u gradu na prvoj crti. Mnogi visočki katolici danas kažu: “Ostali smo ovdje jer je fra Filip ostao. Da je on oti-šao, otišli bismo i mi – svi do jednoga!” Što je za Vas značilo ostati u Bosni?

Kada su se đaci u ljeto 1992. nastanili u Baškoj Vodi, došao sam iz Njemačke i oko dva mjeseca bio s njima. Onda je do-šao provincijal fra Petar Anđelović i iznio problem kako ne može nikoga privoljeti da dođe u Visoko i bude s fra Pavom Vujicom, koji je ostao čuvati kuću i biti na usluzi pre-ostaloj grupi vjernika. Bez ikakva razmi-šljanja prijavio sam se da idem nazad.

U ratnom vremenu ostati u Visokom značilo mi je da je to zbog našega poziva, ozbiljna dužnost, jer su i drugi bili mno-

go izloženiji raznim nevoljama nego mi u samostanu. Zauzvrat sam dobio više nego itko: nepojmljivo veliko zadovoljstvo što sam u ratu stekao toliko mnogo prijatelja.

U Zimči se međutim dogodila velika tragedija: zbog iznude novca i zamjene osoba ubijeni su Juro Blažević, njegova žena i punica. Bilo je teško, ali je zani-mljivo da se odmah javio dr. Faruk Ška-ljić pa smo otišli smiriti ljude. Rekao sam im da u životu može svašta biti, možemo pod stare dane teško oboljeti pa se pita-ti: “Zašto onda nisam ubijen da se sada ne mučim?!” Najjači je argument bio kad smo im rekli da ih fra Pavo i ja nećemo ostaviti nikada.

Uoči jednoga Badnjaka na nas je posla-no mnogo granata koje su napravile puno nevolja: sijaset prozora, i svi polupani od detonacija, a temperatura 13 ispod nule. Ujutro je došao susjed Sejo Zečević i rekao da bismo morali prvo sanirati krov na crkvi jer sutra je Božić. Fra Pavo i ja to nismo vi-djeli. Sejo je doveo puno ljudi i rasporedio

im dužnosti, a djeci da pometu krhotine oko cijele zgrade. I Zimčani su došli upo-moć. Kad je sve bilo najlonom zatvoreno, imali smo ponoćku na Badnjak uvečer pa večeru. Fra Pavo je ustao i rekao: “Nikad u životu nisam bio na Badnjak ovako veseo! Danas smo onako naporno radili, a sada je sve zakrpljeno!” A naša samostanska “Vlada” tada je dobro funkcionira: sestra Kristofora kao ministrica poljoprivrede radila je vrlo predano: uza svu hranu da-rovanu ratnoj bolnici i mnogim drugima, znanima i neznanima, proizvela je i Carita-su za izbjeglice darovala više od pet tisuća sadnica paradajza i isto toliko paprike; s. Branislava kao kuharica vodila je s gđom Milicom ministarstvo logistike; g. Drago Dujmović, ložač, bio je ministar energetike, fra Pavo ministar unutrašnjih, a ja ministar vanjskih poslova. Sestra Kristofora je vrlo mnogo učinila za prognanike iz Semizov-ca, Ilijaša, Podlugova..., a neki od njih, kao gđa Hasna, s našim su susjedima svaki dan dolazili pomagati joj u našem vrtu.

U to vrijeme imali smo organiziranu ekipu logističara: Franjo Rodić, Srećko Kitić, Ivica Baković, Ante Botica i drugi ljudima su po gradu folijama zatvarali po-

lupane prozore. Anti sam posebno zahva-lan jer me naučio služiti se računalom, a kad sam ga pitao kakvo novo računalo da sebi kupim, rekao mi je: “Što trebaš, već imaš.” Shvatio sam da je lijepo biti zado-voljan onim što ti pokriva potrebe.

• Ratna je nevolja mnoge ljude zbližila. Čega se rado sjećate iz toga doba?

Naš nobelovac Ivo Andrić rekao je da ljude ništa tako ne zbližava kao za-jednički preživljena nevolja. To se i kod nas potvrdilo.

A bilo je i mnogo smiješnih aneg-dota. Čovjek bi pomislio da ih je netko danima smišljao, a ispale su sasvim slu-čajno. Tako, jednog dana, dok su svi pu-tovi bili zatvoreni i nije stizala nikakva humanitarna pomoć, vidim kako prema samostanu idu dva “jarana”: Nediljko i Zdravko. Odmah sam pomislio da žele vidjeti ima li u samostanu imalo one hu-manitarne pomoći koja se ulijeva u čaši-ce. Zato odmah strčim da izvedem štos,

• Iz pedagoške prakse najdraže mi je što sam spontano

znao razveseliti đake i što sam znao popustiti ako bi koji đak

bio u krizi. Bojao sam se da će zbog triju slabih ocjena biti

otpušten pa nisam insistirao na negativnoj ocjeni •

sr20-23.indd 22 29.3.2012 19:33:17


RAZGOVOR

znajući da su i oni skloni šali. Zaključam vrata i sakrijem se iza zida, a oni dođu i pozvone. Nakon četvrtog zvonjenja ču-jem kako razočarano vele: “Ah, kako tvr-do spava! Hajmo mi nazad!” Okrenu se i pođu, a ja brzo iza zida pa za njima: “Joj, k’o da vas je dragi Bog poslao!” “Što, šta se dogodilo?” “Vi ste stručnjaci”, rekoh. “Kakvi stručnjaci?” “Veliki!” A Zdravko reče: “Nemoj odugovlačiti, nego reci!” “Znate li gdje se može kupiti konjaka?”, upitam ih. Čim su čuli riječ konjak, oni odmah malo živnuše. “Šta će tebi ko-njak?” “Dajem kokošima da bolje nose jaja!” Nediljko je shvatio da se šalim, a Zdravko se uhvatio za glavu: “Filipe, po-bogu brate, što to radiš! Reći će narod da si prolup’o u ratu. Daj ti meni samo jednu čašicu, a ja ću ti snijeti petoro jaja!” Već sutradan zaustavljaju me ljudi po gradu ili dobacuju: “Filipeee, kako nose koke?”

• Jesu li i za vrijeme rata ljudi tražili poduku iz matematike?

Ljudi su za vrijeme rata imali puno više egzistencijalnih problema. Uz to, ogroman dio grada nalazi se na lijevoj obali Bosne, a samostan na desnoj, i bilo je opasno prelaziti most zbog snajperske pucnjave. Većini je tada ipak bila potreb-nija hrana, odjeća, ogrjev... Na primjer, dr. Hajrudin Džananović, koji je više od 60 godina bio naš kućni liječnik i prija-telj, ostao u Visokom sam, star i nemo-ćan, a i bojao se. Bio je vegetarijanac pa mu je s. Kristofora skoro svaki dan sla-la povrće. Kad sam shvatio da nema ni drva, zabrinuo sam se: trebalo je preve-sti drva preko mosta koji su “pokrivali” snajperisti. Shvatio sam da pucaju povre-meno: valjda se umore pa piju kavu – šta

li? Pitao sam jednoga Krunu smije li on sa mnom. Veli: “Smijem.” Ja sam vukao, a on gurao velika kolica s drvima. Kad smo došli pred brisani prostor, sreo nas Sejo Zečević pa na nas vikne: “Jeste li vi ludi?! Život ćete izgubiti!” Velimo mi njemu: “Neće nama ništa biti. Mi radimo dobro djelo i Bog nas čuva.” Tako i bî: meni je metak prošao kroz nogavicu iznad pete, ali ranjen nisam.

• Pretpostavljam da Vam se nije bilo lako vratiti na Plehan, u opustošenu Posavinu...

Uskoro slavim 10. godišnjicu svoga po-vratka. Toliko sam godina živio u velikoj visočkoj zajednici, pa bi čovjek pomislio da je nemoguće napustiti život u košnici i naviknuti se na pustinju. Kako bih što lak-še prebolio stari kraj i zajednicu odnosno počeo novi život u rodnom zavičaju, od-mah po dolasku na Plehan dogovorio sam se s fra Jozom Gogićem da svaki dan čisti-mo drač i drugi korov. Za Dan mrtvih sjali smo od ponosa zbog očiš ćena groblja.

• Vi ste kao fratar u samostanu donekle zaštićeni, ali što će jadan svijet po selima?

Ljudi su često hrabriji od nas, frata-ra. Kako li je lijepo bilo poslušati jednu staricu koja je na autobusnom kolodvoru u Derventi zatražila kartu za Bosanski Brod, a veleučena drugarica iza šaltera pokušala joj je objasniti “novi zemljopis” tvrdeći da više ne postoji Bosanski Brod, nego “srpski” Brod... A baka joj odgovo-ri: “Daj ti meni kartu, a znam ja čiji je Brod!” – Takve anegdote mnogima po-služe kao injekcija za ohrabrenje.

Kad već politika i političari neće, po-vratnicima su velika podrška svećenici.

U župi Cer – to je nama susjedna župa – bio je prije nekoliko godina župnik vlč. Damir Ivanović. Nikad nisam čuo toliko lijepih riječi o jednom posve mladu sve-ćeniku. Damir nije ljenčario niti ubijao vrijeme zujeći okolo. Jednog dana, tako su mi pričali, odvezao se autom, parkirao kod groblja i počeo krčiti groblje. Netko to vidio pa brže-bolje prijavio da “net-ko krade drva u groblju”. Ubrzo je stigla policija i začudila se da usred dana mla-dić sam siječe drva u groblju. Svjedok je morao dokazati policiji da to nije lopov nego cerski župnik. Otkad je premješten na novu dužnost, njegovi župljani, iona-ko malobrojni, puno žale za njim.

• Čemu se nadaju povratnici na Plehan?Nema ozbiljna nastojanja onih “gore”

da se povratnicima omogući dostojanstven ljudski život pa se ljudi uzdaju u se i u svoje kljuse. Osim toga, nije lako opstati jer kra-đa i paljevina obična su stvar. Trenutačno je najtraženije kruškovo drvo: lopovi su ih već mnogo posjekli i prodali u neku tvor-nicu namještaja. Međutim, vrijedni ljudi ne očajavaju. Njima je svaki novi dan novi izazov. I nova radost! Unatoč svemu, vesele se što su na svojoj zemlji i u svojoj kući.

• Kako Vam općenito izgleda sadaš-njost i budućnost BiH?

Nisu ljudi prije rata tek tako psovali ži-vot bez rakije i državu bez Bosne. Sjećam se kad nam je 1981. u Visoko došao slavni teolog fra Tomislav Šagi Bunić. On nam je tada govorio da je Bosna jedan prelijep mo-zaik u kojem su zastupljene “boje” raznih naroda, vjera i kultura te da bismo trebali biti ponosni što živimo u takvoj zemlji...

I kao što Plehan ima svoje velikane – u prvoj kući do samostana rodio se slavni arheolog Alojz Benac – tako je i Bosna ro-dila mnoge velike ljude: nobelovce, znan-stvenike, graditelje, pisce, slikare, sportaše, pjevače prelijepih sevdalinki... Zbog njih Bosna živi i živjet će – i uvijek će je biti. Umire samo ono za što nitko ne umire, a za Bosnu je toliko ljudi dalo svoj život.

• Kako vidite budućnost franjevaca i katolika u Bosni?

To ne zna ni Mara gatara. Nastupilo je vrijeme gramzivosti. Valja nam se čuvati da i sami ne postanemo takvi, jer u tom slu-čaju nema nam pomoći. Međutim, bude li volje i oduševljenja za ono što je tako davno izrečeno u Govoru na gori – što je, “kada svijet bijaše ohladnio”, predložio i sveti Fra-njo (Non sibi soli vivere... – Ne samo sebi živjeti...!), a što još uvijek tako suvremeno zvuči – nemamo se čega bojati. •

Fra Filipov brat Mijo

i majka Lucija

sr20-23.indd 23 29.3.2012 19:33:24


POGLED U DUŠU Riječi su nedostatne

U potrazi za smislom

života, možda je baš

i samo u zagrljaju

sav početak i kraj.

U pravom zagrljaju,

onom za zauvijek

Piše: • Elvira KOIĆ

Ma kakav god da je, život je tako lijep! Lijepa su svježa jutra, li-jepi su mirisni proljetni dani,

lijepe su večeri i zvjezdane noći. Ma što govorili, svi vole živjeti, mali i veliki, svje-sni i nesvjesni smisla života. Svi se vole buditi, igrati, raditi, spavati... Jedino do-datno što svatko u tom raju treba je samo čvrsti zagrljaj drugoga, koji ublažava sve boli, patnje i strahove, baš sve. To je sve što bilo tko treba. Ništa više. Lako se na-vići na zagrljaj voljenog bića, jer to je sve što bilo tko treba. Ništa više. Riječi su su-višne. Tako se lako navići, jer to je tako prirodno i normalno, potrebno za disa-nje, za hodanje, za stajanje, za održavanje ravnoteže. Ništa više osim zagrljaja.

Činjenica je da se rađamo sami, ali je isto tako činjenica da prvo što svako djetešce učini je da zagrli majčicu, jer je-dino tako može dalje kroz život. Potom se dalje cijelim putem traži sličan zagr-ljaj koji održava, za zauvijek. Obično je to jedinstveni zagrljaj baš tog čovjeka. Eh, kada bi se bar tako moglo i umrije-ti. Zagrljen. Siguran. No, nažalost, to se rijetko dogodi.

Umire se u samoći. Jedino što se ima je nada kako nas s one strane netko čeka širom raširenih ruku pa je strah manji i tuga se može podnijeti. Tako jaka i bes-krajna tuga i bespomoćnost. Jer smrt ne pita i ne dozvoljava pripremu. Ma koliko mislili da smo spremni, nikada nismo. Uvijek je prerano, uvijek je iznenada. Eh da je biti bar još samo jedan dan, za oproštaj, za pripremu, za zahvaliti se, za podijeliti zagrljaje, za reći sve što se nije

Zagrljaj za zauvijek

sr24-25.indd 24 29.3.2012 19:34:13


POGLED U DUŠU

stiglo. Bar još samo jedan dan. Smrt je tako konačna. Tako strašno konačna. Kako sada reći sve to, hoće li on znati da ga držimo za ruku, grlimo i volimo, da se ne boji?

Svatko tko i malo razmišlja o živo-tu, poželio bi si prijelaz bez boli, u snu, da i ne zna da je umro. A opet, svi koji ostaju žele mu život, ma kakav god, samo da je život, i da nikamo ne ide, da ga se može toplo zagrliti. Bol zbog napuštanja je tako teška, tako tužna, tako velika i be-skrajna. Osjeća se i u sućuti prema onima koji su u žalovanju. Onaj koji zna kako je to osjeća gotovo fi zičku bol drugoga pa ga spontano grli zagrljajem koji je poput obloga za ozdravljenje. To je sućut, pietà. Znamo da ta bol nikada ne može iscije-liti, ali nadamo se ipak nekom skorom ponovnom susretu u drugoj dimenziji, u vječnosti. A do tada treba nekako živjeti, poljuljan u ravnoteži, zbrkan i prestra-šen u samoći. Nekako treba živjeti u tom prekrasnom svijetu, buditi se u svježim jutrima, usnuti u molitvama upućenim nekamo u prekrasnu zvjezdanu noć.

Ljudi se vole i žaluju beskrajno nakon gubitka zagrljaja. Taj gubitak je poput amputacije bez anestezije. Teško, preteš-ko je to za podnijeti bez drugoga. Zato svi trebaju jedni druge, samo zbog zagrljaja, čvrstog. Preplašeni mali ljudi, u milosti i nemilosti sudbine, trebaju jedni druge da se zagrle kad su sretni zbog susreta, kada plešu, kada se maze, kada se ljube, kada se tješe, kada se čuvaju, brane i hrane. Zagrljaj je sve što trebamo od prijatelja.

Nekoga i smrt zagrli i nježno prenese. Drugi opet toliko pate sve dok sami po-žele prijeći jer je to ponekad spas. A svi što ostaju dugo dugo su bolesni i tetura-ju nesigurni i sami. Zato trebamo paziti jedni na druge, zagrliti se čvrsto, čvrsto i ne pustiti, nikada.

U potrazi za smislom života, možda je baš i samo u zagrljaju sav početak i kraj. U pravom zagrljaju, onom za zau-vijek. Kod dolaska i kod odlaska u vječ-nost, koja nam je tako velikodušno po-nuđena. Jedino što za nju treba učiniti je voljeti duboko i beskrajno, na svaki na-

čin, na svaki ljudski način. To znači i biti svjestan mogućnosti rastanka i gorkog ostanka, pripremiti mirisno ulje, tamjan i sve molitve koje znamo. To znači biti tu kada se javi osjećaj potpune usamljenosti i ostavljenosti, dok duša napušta tijelo. To znači biti tu dok tijelo boli beskrajno, dok nas razapinju nepravedno optužene, dok nas sramote, dok nam skidaju halji-ne i za njih kockaju, dok nosimo svoje teške, preteške križeve. Tada treba biti u blizini i pomoći. Tada kada treba pomoći podići ga kada pada treći put. Nevin osu-đen za dobra djela i nauk, za riječi koje nude jedinu nadu koja postoji. Život. Život vječni, u zagrljaju beskrajne Očeve ljubavi. Za zauvijek. Tada treba biti pri-sutan, kao i na početku dok se uči hodati, jesti, čuvati od opasnosti i u igri. Dok se uči biti dio svijeta, prelijepog i okrutnog. Dok se uči plesati, pjevati, dok se radi i odmara. Dok se daje drugima i onima koji ostaju. Dobri ljudi putuju nježno i tiho, dobri ljudi koji su cijeli život dali drugima, a sebi uzeli poneku mrvicu. Dobri ljudi, bez dugova, s kipićem svetog

Ante u džepu, krunicom i dva novčića. Sva je to popudbina.

O, Bože, Bože, ne ostavljaj ga ni za tren!Bogu hvala na besmrtnoj duši, na vječ-

nosti, na vjeri, Bogu hvala. Jedino tako se može preživjeti na ovom svijetu, tako li-jepom, a tako okrutnom. Kako drukčije? Samo zbog toga sve ima smisla.

Ako se nikada u životu i ne promišlja o smislu života, tjeskoba smrtnog trenut-ka dovede svakoga na taj put. Svi se tada pitaju “Zašto?” ili: “Čemu sve to?” jer je lakše podnijeti odvajanje, ako se pronađe bilo kakav odgovor, a tada je i smrt manje strašna, manje konačna i nekako dalja.

Najbolji je odgovor u životu, a ne u smrti. U smislu života, a ne u smislu smrti. Zato se sve misli uz pokojnika ne-svjesno usmjeravaju k njegovom životu i podsjećanjima na sretne dane, koje svi pamte. Prisjetit će se netko njegovih želja, nada i snova, koliko ih je ostvario, koliko ih je živio, je li bio sretan, onakav kakav je želio biti. Svi koji ga znaju lako se slože o njegovim razlozima za život i o tome u

čemu je bio njegov smisao boravka među nama. Svi su postali bolji zbog njegovog postojanja, svima je donio nešto dobro i mir, umorio se i pošao odmoriti. Tako je lakše svima, manje su tjeskobni i manje tužni. Prema tom životu i drugi si dje-lomično postavljaju svoje ciljeve i čine sve kako bi i njihov život imao smisla. Najčeš će se smisao pronalazi u praktič-nom radu kojim se drugima i sebi čini dobro, od najmanjih stvari poput cvjetića u vazi i toplog kruha i čaja za doručkom, do pomoći u teškim trenucima. Jedni do-bri ljudi to čine nesvjesno, a neki drugi dobri ljudi su svjesni svojih djela i njiho-vih posljedica pa ih čine namjerno. To je dobro, o svemu promišljati i namjerno činiti dobro, sve dok to ne postane život-na navika.

Tada se jutrom prozori širom otvara-ju i duboko se udahne svježi zrak uz svje-snost da je još jedan divan zemaljski dan poklonjen i spreman za nas. Tada se od-mah s jutra u sav prostor uputi molitva zahvalnosti i nade. Tada se svima poželi dobro jutro, od sveg srca, a taj pozdrav kaže: “Tako sam sretan što ću još jedan dan biti s Tobom.” Budni ljudi kreću u ra-dosni rad, aktivnosti koje vesele, sve dok se ne osjeti ugodni umor tijela i duše. U svemu tome je smisao. Sve do kraja dana, kada se prebere učinjeno, napravi plan za sutra, a večernja želja znači “Želim Ti laku noć i miran san, i sanjat ću Te, tako da i tada budemo zajedno, zauvijek.” •

• Svi trebaju jedni druge, samo zbog zagrljaja, čvrstog.

Preplašeni mali ljudi, u milosti i nemilosti sudbine, trebaju

jedni druge da se zagrle kad su sretni zbog susreta, kada plešu,

kada se maze, kada se ljube, kada se tješe, kada se čuvaju,

brane i hrane. Zagrljaj je sve što trebamo od prijatelja •

sr24-25.indd 25 29.3.2012 19:34:21


METAFORE I PUTOKAZI

Još jednom pozivJoš jednom poziv, da stihovi pripadnu svima, Koji poznaju riječiNeka se do ljepote najlakše dođe!

Još jednom vjera, da je spasonosna pjesma, Koju svi prihvate!Neka se do spasa najlakše dođe!

Još jednom dužnost, da se pjesnici odreknu sebe, Koliko je potrebno svima!Neka se do srca najlakše dođe! Pjesnici!Svijetu ste potrebni da bi trajao.

Vlado GOTOVAC

sr26.indd 26 29.3.2012 19:34:40


OLTAR I TRIBINA

Cijeli novi vijek obilježen je problemati-kom odnosa države i religije. To vrijedi i za naše postsekularno društvo u kojem

granica između države i crk ve (religije) postaje sve nejasnija. Nakon što je religija preživjela sve izazove sekularizacije, ona se posljednjih deset-ljeća vratila i igra sve važniju ulogu u društve-no-političkom životu. Njemački fi lozof i sociolog Jürgen Habermas smatra da religija i religijske zajednice u našem postsekularnom svijetu ima-ju sve važniju ulogu. Religiozni ljudi svoju vjeru i uvjerenja žele demonstrirati i u javnosti i su-djelovati u političkom životu i kao vjernici a ne samo kao apstraktni građani. Ovaj “fenomen” je prisutan u svim suvremenim društvima, a čini se da u velikoj mjeri karakterizira postkomunistič-ke i tranzicijske zemlje. Slučaj je to i u Bosni i Hercegovini u kojoj odnos države i religije, sta-tus vjerskih zajednica i njihov utjecaj u društvu uvijek iznova izaziva društveno-političke kon-troverze – od vjeronauka u školama, fi nanciranja vjerskih zajednica do njihovog stranačko-poli-tičkog svrstavanja.

Bosna i Hercegovina je ustavno-pravno de -fi nirana kao sekularna država sa strogom odi-jeljenoš ću religije i države. To podrazumijeva i odvojenost političkih stvari od onih koji se tiču religije (vjere), ali to istodobno ne znači – kako to hoće suvremeni zagovornici negativne sekulari-zacije – ignoriranje, degradiranje ili izgon religije iz društva. Sekularna država nije antiteistička ni antireligijska država. Ipak, mnogi od tih prigovo-ra su i opravdani, uzmu li se u obzir gotovo kon-stantni pokušaji religijskih zajednica i njihovih vođa da teokratiziraju društvo, da njihova vjer-sko-dogmatska uvjerenja dobiju društvenu i po-litičku (pa i zakonsku, ustavnu) potvrdu. Iako svi religijski lideri svaki put uvjeravaju javnost kako se ne žele miješati u politiku, njihova ih praksa svakodnevno demantira. Stajanje uz vodeće na-cionalne stranke ili podržavanje dominantnih nacionalnih političkih (partijskih) koncepata, karakterizira sve vjerske zajednice, a upravo je podržavanje jedne stranačke opcije i nekritički odnos prema njoj najveće politikantstvo i posve je u suprotnosti s religijom kao takvom, a proti-van je i načelima sekularne države.

S druge strane, i politika često instrumenta-lizira područje vjere (religije) kad god je to kori-sno, koristeći religijske simbole i manipulirajući vjerskim osjećajima u propagandne svrhe. To je obilježilo dvadesetogodišnju povijest na ovim prostorima i uvijek je imalo pogubne posljedice. To je slučaj i danas, kad političari nahrupe u crk-ve i prve safove, kad u čisto sekularnom kontekstu demonstriraju svoju vjersku pripadnost (primje-rice molitve uz Dan nezavisnosti i slične političke, društvene i kulturne manifestacije) ili kad se bave čak i unutarnjim pitanjima neke vjerske zajednice. To je oznaka svih novonastalih država na područ-ju ex-Jugoslavije u kojima se javni život sve više “klerikalizira”, te je javnost s pravom uznemirena i u “strahu od države Božje” (M. Đorđević).

Stvari bi naravno trebale biti posve drugači-je, jer bi se u sekularnoj državi moralo odjeljivati političko (građansko) od vjerskoga, što naravno ne znači isključivanje vjernika i vjerskih zajedni-ca iz društveno-političkih procesa. Vjernici, pri-padnici religijskih zajednica, svećenici i religij-ske vođe, imaju i pravo i dužnost umiješati se u politiku i dati svoj doprinos izgradnji društvene zajednice. Vjera nije samo “onostrana” kategorija koja ne bi imala ništa s ovim svijetom. Naprotiv, i vjernici smiju i trebaju iznositi svoja uvjerenja javno. Jedno je jedino nedopustivo, i s aspekta religije i s aspekta sekularne države – nekritič-ko stranačko politikantstvo i fundamentalističko teo kratiziranje društva i države.

Mogućnost međusobnog manipuliranja iz-među države i religije (politike i vjere), bit će sveden na minimum ukoliko religija i

njezini predstavnici ostanu na poziciji društveno--političkog korektiva. Od religije se očekuje bavlje-nje politikom općeg dobra, doprinos u zalaganju za mir i suživot, suprotstavljanje nepravednim socijal-nim odnosima, zaštita siromašnih, diskriminiranih i obespravljenih, ustajanje protiv manipuliranja i instrumentaliziranja religijskih simbola, ukazivanje na pogubnost političkih koncepta koji su usmjereni protiv drugih i općeg dobra. Takav društveno-poli-tički angažman članova religijskih zajednica pripa-da biti religije, on je temeljni zahtjev vjere, i može biti od velike pomoći i sekularnoj državi. •

Drago Bojić

Religija kao korektiv

Religijski

predstavnici

i religiozni

ljudi imaju

i pravo

i dužnost

svoja uvjerenja

iznositi i

u javnosti,

ali treba

razlikovati

vjersko od

političkog

(građanskog)

sr27.indd 27 29.3.2012 19:35:26


U RETROVIZORU

Glogov kolac. U nepuna dva mjeseca u Bosni i Hercegovini obilježene su dvije obljetnice, politički posve suprotstavljene. Srpski entitet u BiH obilježio je dvadeset godina svoga uteme-ljenja (9. siječnja). Nastao je u “jedinstvenoj političkoj i ratnoj pobedi srpskog naroda u drugoj polovini 20 veka”, nakon što su Muslimani “objavili rat do potpunog osvajanja BiH i istreblje-nja Srba” – piše u svojoj najnovijoj knjizi “Bosanski rat” Dobrica Ćosić, jedan od autora zloglasnog Memoranduma Srpske akade-mije nauka i umetnosti.

Druga obljetnica vezana je za referendum od 29. veljače i 1. ožujka 1992. na koji je izašlo 64,31% biračkog tijela od kojih se oko 98% izjasnilo za nezavisnost BiH. U Federaciji se slavi kao Dan nezavisnosti – iako ne svugdje jednako. Srpska je strana referendum bojkotirala, tumačeći ga kao urotu dviju strana protiv treće. Rajko Vasić, bliski suradnik M. Dodika, kaže da je referendum, organiziran “pod lažnom parolom nezavisnosti, bio poziv muslimanima i Hrvatima u rat pro-tiv Srba i konačni je glogov kolac u kičmu ‘takozvane’ države BiH”. On je trebao “da ozvaniči tamničenje Srba u BiH”, pa je, po njemu, 1. ožujka “datum najcrnje necivilizacijske torture nad jednim narodom”. Tako je “glogov kolac” tog sudbonos-nog datuma zahuktao “odbrambenootadžbinski rat”, a srpska vojska s brdā uokolo Sarajeva više od tri godine razarala grad ubivši pritom oko 11 tisuća stanovnika (od kojih više od ti-suću djece), i počinivši, što progonom što ubijanjem, genocid nad Hrvatima i Bošnjacima na potezu od Posavine i zapadne Bosne do Srebrenice – sve u misiji zaštite svoga naroda i neja-či od opasnosti ‘tamničenja’.

Ovakvo izokrenuto gledanje stvarnosti, gdje žrtva postaje krivac, a ubojica zauzima poziciju nedužnog, u službi je bespri-zorne političke propagande kao podloge najgoreg zla. To i Vasi-ća i njegova uzora, oca nacije, Ćosića, svrstava uz bok glasovitih tvorničara ciljane propagande kakvi su se afi rmirali u totalitar-nim sustavima prošloga stoljeća! •

Žrtava nikad dovoljno. Na ovim prostorima, kao rijetko gdje, u poratnim se vremenima na čudan način licitira s brojem žrtava, najčeš će s njegovim uvećavanjem radi pojačane diskvalifi kaci-je onih kojima se zločin pripisuje. Nakon Drugog svjetskog rata službeno se tvrdilo, iako nikad argumentirano, da je u Jasenovcu bilo 700.000 žrtava, a 1980-ih taj su broj srpski historičari još i uvećavali. Ista se priča i danas nastavlja. Ovaj put preko tzv. Me-đunarodne komisije za istinu o Jasenovcu. Njezin član dr. Srboljub Živanović, “svetski naučni autoritet iz oblasti anatomije, antropo-logije i paleopatologije” s Univerziteta u Londonu, predstavljajući nedavno u Beogradu dvije knjige s konferencije o jasenovačkom konclogoru, održane u svibnju 2011. u Banjoj Luci, izjavljuje kako je ta njegova “Komisija” “utvrdila da je u Jasenovcu stradalo ne-što više od 700.000 Srba, 23.000 Jevreja i oko 80.000 Roma”. Ista je “Komisija” utvrdila, kako kaže, “da je 1.371 katolički sveštenik činio grozne, prosto neverovatne zločine u NDH. Ako se zna da ih je bilo oko 2.000, to znači da su od tri katolička sveštenika dvojica bili koljači. A gotovo svi su bili pripadnici franjevačkog reda.”

Ne kaže kako je došao do tih “podataka”! U svojoj bolesnoj mašti “svetski naučni autoritet” obilato tvrdi a ništa ne dokazuje. Ima on međutim svoju publiku koja mu vjeruje na riječ – nije on tek osamljeni jahač magle!

Stvarna slika je drukčija. U Spomen području Jasenovac do sada je poimenično popisano 80.914 žrtava ustaškog terora (Srbi: 45.923; Romi: 16.045; Židovi: 12.765; Hrvati: 4.197; Muslimani: 1.113, i dr.). Popis je po prvi put dostupan javnosti. Međutim, to je za Srboljuba Živanovića premalo, jednako kao i za njegova su-mišljenika Radomira Bulatovića, koji je suprot svim činjenicama i zdravoj pameti, došao do fantastično “precizne” brojke: 1.110.929 ubijenih u Jasenovcu, kao uostalom i Živanović do brojke od 1.371 katoličkog svećenika zločinca. On ne istražuje i ne identifi -cira žrtve i počinitelje, on se igra brojkama. A kao falsifi kator i ne može drukčije. Za njega je poimenični popis u Spomen području Jasenovac neprihvatljiv, jer, kako kaže, “Hrvatska zastupa stav da je zločin počinjen samo ako je poznata žrtva, odnosno počinilac zločina”. Njemu to nije potrebno! Tko bi poimence identifi cirao deseterostruko umnožene žrtve u Jasenovcu ili fantomsku brojku 1.371 svećenika-koljača? I tu se spotiče “svetski naučni autoritet”:

Apokaliptički falsifi katori

sr28-29.indd 28 29.3.2012 19:36:30


piše: Marko KARAMATIĆ

ta mu metodologija istraživanja imenā i prezimenā žrtava i zloči-naca nikako ne odgovara. A i kako bi kad njome nikako ne može postići željenu brojku žrtava!

Sve bi to izgledalo poput kakvog banjalučko-beogradskog putujućeg cirkusa za dnevnu zabavu, da Živanović i njegova “Međunarodna komisija” (poput Dedijerova “Russellova suda” 1980-ih) sistemom falsifi ciranja, uz manipulaciju žrtvama i nji-hov brutalni prezir, ne stvaraju podlogu za najgore mračne sce-narije, huškajući na mržnju i nova zlodjela, slična onima što ih je srpska soldateska učinila u zadnjem ratu. I u tome je neskriveno zlo tih jahača apokalipse! •

Bratstvo-jedinstvo. Ta je sintagma bila jedna od najomiljeni-jih propagandnih krilatica u bivšoj Jugoslaviji. Obilno je korište-na napose u prigodama obilježavanja obljetnica raznih događaja iz revolucije. Tim su se imenom nazivale i poneke ulice, ceste, tvornice… Kao politička krilatica dugo je uspješno služila za pokrivanje unutarnjih suprotnosti u društvu i stvaranje privida stabilnog državnog sustava. Međutim ona se vremenom toliko istrošila da je sve više odzvanjala prazninom, dok se početkom 1990-ih nije posve rasplinula!

Nakon rata umjesto nje dolazi zamjenska krilatica jedinstvo: nacionalno, crkveno, stranačko… Na jedinstvo pozivaju hrvatski političari u BiH, crkveni velikodostojnici i mnogi drugi. Poziva-ju na jedinstvo unutar hrvatskog korpusa, na jedinstvo unutar Crk ve, na sveopće jedinstvo bh. Hrvata i katolika… Nitko me-đutim ne kaže što pod tim misli. Kada na čelo Hrvatskog narod-nog sabora BiH, za koji je rečeno da je izraz jedinstva bh. Hrvata, dođe čelni čovjek ‘stožerne’ stranke, a na zasjedanje se pozovu samo istomišljenici, onda jasno vidimo karakter tog jedinstva. Ili kada crkveni velikodostojnici vlastito mišljenje o društvenim temama proglase stavom Crkve, a one koji imaju drukčija gledi-šta “slobodnim strijelcima”, onda vidimo gdje završava jedinstvo – u jednoumlju! Jedinstvo, koje ne poznaje raznolikost stavova i mišljenja, nije nikakvo jedinstvo, ono je prazna fraza, “mjed što ječi, ili cimbal što zveči”! •

Rang-lista netolerantnih režima. Danas su po ocjeni institu-cija i pojedinaca zaduženih za promatranje stanja ljudskih prava u svijetu, krš ćani najprogonjenija i najdiskriminiranija vjerska manjina, uglavnom u islamskim zemljama. Prije godinu dana započele su pobune u arapskim zemljama (Tunis, Egipat, Libija, Sirija, Jemen) protiv dugovječnih diktatura što je budilo neke

slobodarske nade. Niz je diktatora, milom ili silom, morao od-stupiti. Neki su te događaje nazvali “arapskim proljećem”, vjeru-jući da bi u tim društvima moglo zaživjeti više ljudskih prava, napose manjinskih. Sve je to, ubrzo se pokazalo, bila iluzija, jer su na izborima pobijedile islamističke struje (Tunis, Egipat…), koje krš ćanskim i drugim manjinama ne pružaju nikakve nade, što pokazuju organizirane paljevine crkava, bombaški napadi na krš ćane na velike blagdane i sl. Ponavlja se slučaj Irana: šahovu diktaturu naslijedila je daleko gora – vjerska diktatura.

Za razliku od zapadnjaka koji su u “arapskom proljeću” vi-djeli “pokret za slobodu i demokraciju”, nigerijski teolog i borac za ljudska prava, Obiora Ike, drukčije ga ocjenjuje: “Ono što Eu-ropljani ne razumiju, jest, da ‘arapsko proljeće’ ne znači prihva-ćanje zapadnih vrijednosti, nego arabizaciju i islamizaciju.” On smatra da će cijela sjeverna Afrika uvesti islamski poredak i “ak-tivirati antikrš ćanski i antizapadni pokret”. Vrijeme je pokazalo da on u tome ima pravo.

Na svjetskoj rang-listi progonitelja krš ćana, po sudu dobro upućenih promatrača, nakon Sjeverne Koreje, prva mjesta za-uzima devet islamskih zemalja: Afganistan, Saudijska Arabija, Somalija, Iran, Maldivi, Uzbekistan, Jemen, Irak i Pakistan. Ni-gerija je s 23. došla na 13. mjesto. Slijedi je Sudan (Christ in der Gegenwart, 3/2012, 29, 35). To je tek popis onih najnetolerantni-jih režima, s kojima lista, naravno, ne završava.

Da se tamo radi o elementarnom nepoštivanju ljudskih pra-va, ilustrira izjava velikog muft ije Saudijske Arabije Sheikh Ab-dul Aziz bin Abdullaha (ožujak 2012) o crkvama u zaljevskim zemljama (Kuvajt, Katar) izgrađenim za krš ćanske radnike iz Filipina i drugih krajeva Azije, kojom je nedvosmisleno poru-čio: “Sve crkve na Arapskom poluotoku treba razoriti”! Pritom se pozvao na proroka Muhameda, koji je rekao da na Arapskom poluotoku “može biti samo jedna religija”. Sudeći po do sada vi-đenom, islamisti “arapskog proljeća” posve su na liniji razmišlja-nja velikog saudijskog muft ije! Od “proljeća” ni traga! •

CN

S

sr28-29.indd 29 29.3.2012 19:36:38


DOKUMENTI Hrvatski helsinški odbor

2. ožujka 2012.

Izjava o Jasenovcu

SRBIJANSKI SU MEDIJI U SUBOTU 10. 3. 2012. OBJAVILI članke o “izvještaju Međunarodne Komisije za Istinu u Ja-senovcu (MKIJ)” koja je kao “nezavisno telo” tvrdila da je u “ovom ustaškom logoru stradalo više od 700.000 Srba, 23.000 Jevreja, 80.000 Roma”. Kako piše B-92, ta MKIJ je u Domu srpske vojske predstavila dvije knjige sa 5. konferencije te “ko-misije” održane 24. i 25. svibnja 2011. u Banja Luci u Dodi-kovoj Republici Srpskoj. Knjige su posvećene onome što se navodno dešavalo u jasenovačkom sistemu ustaških logora. Na čelu te “komisije” nalazi se Dr. Srboljub Živanović a čla-novi su “navodni uglednici iz SAD-a, Velike Britanije, Rusije i Izraela”.

Iz članka B-92 proizlazi da je istovremeno u Beogradu predstavljena međunarodna deklaracija o genocidu nad Sr-bima, Židovima i Romima štampana na osam jezika. Osim navedene brojke o broju ubijenih u Jasenovcu komisija MKIJ tvrdi da je “u logorima za decu stradalo 42.791 srpske dece, 5.737 romske i 3.210 jevrejske dece, uzrasta do 14 godina”. Nadalje, Živanović tvrdi kako su jasenovačke žrtve “izgorele u Pećilijevim pećima u Jasenovcu”, te da su ljudska tijela “ku-vana u kazanima, a od njihove ljudske masti dobijan je sapun. Držao sam taj sapun, pomešan s peskom, u ruci, u Smedere-vu, gde su ga Nemci delili preko Crvenog krsta”.

Najšokantnija je tvrdnja profesora Živanovića: “Na jed-nom sastanku u Njujorku saopštio sam da smo došli do ime-na 371 katoličkog sveštenika koji su klali, ubijali, mučili, silo-vali žrtve i činili svakojaka druga zverstva. Tada mi je čuveni američki naučnik Majkl Bernbaum, koji je bio i u komisiji za istraživanje genocida u Ruandi, rekao da se u Srbiji i bivšoj Ju-goslaviji ništa ne radi, pošto oni imaju imena 1.400 katoličkih sveštenika, nesumnjivih počinilaca zločina. U ovom trenutku MKIJ je utvrdila da je 1.371 katolički sveštenik činio grozne, prosto neverovatne zločine u NDH. Ako se zna da ih je bilo oko 2.000, to znači da su od tri katolička sveštenika dvojica bili koljači. A gotovo svi su bili pripadnici franjevačkog reda.”

Činjenice ipak govore drugačije. Hrvatski franjevački provincijali već su 12. lipnja 1941. zaključili da franjevci ne mogu biti članovi ustaškog pokreta. Pismo s tom odlukom osnaženo je uputom generalne uprave franjevačkog reda (iz Rima) koja je 24. srpnja 1941. upućena franjevačkim zajedni-cama u NDH. U njoj se franjevcima brani ne samo članstvo u ustaškom pokretu nego i svaka politička djelatnost. Napose se napominje da franjevci “ne smije imati nikakvog udjela u progonima Srba i Židova, u oduzimanju njihovog imetka, po-

kretnog ili nepokretnog, u iseljavanju Srba u Srbiju i naselja-vanju Hrvata, u dosadašnjim srpskim naseljima”. Dosljedno tomu franjevcima se brani sudjelovanje u “odborima i sudo-vima u istraživanju krivnje četnika i drugih Srba prema Hrva-tima”, primanje na dar otetog srpskog ili židovskog vlasništva, te udjel “u nasilnom i masivnom prevađanju pravoslavnih na katoličku vjeru”, što je pretpostavljalo također i zabranjeno preuzimanje pravoslavnih župa. Naprotiv, ovom su uputom franjevci bili upućeni da kod vlasti zagovaraju odustajanje od osvete i progona nevinih, te da “oprezno i skrovito i ma-terijalno pomažu progonjenu i potrebnu braću Srbe”. Za ove su upute pored hrvatskih franjevačkih provincijala posebno zaslužni bili fra Vitomir Jeličić, profesor prava na rimskom Antonijanumu i fra Dominik Mandić, tada generalni ekonom franjevačkog reda, obojica u Rimu.

Da su se franjevci doista držali ovih pravila vidi se i iz sljedećih detalja: “Rijetki neosporni zločinci među svećeni-cima-ustašama, kakav je bio fra Tomislav Filipović izlože-ni su sankcijama. Defi nitorij franjevačke provincije Bosne Srebrene otpustio je Filipovića iz franjevačkoga reda (svi-banj, 1942.) nakon što je utvrđeno da je samovoljno preu-zeo dušobrižničku službu u ustaškoj postrojbi što je u veljači 1942. počinila zločine na Srbima u tri sela blizu Banja Luke. Defi nitorij nije mogao utvrditi je li Filipović osobno sudje-lovao u ubijanju (držalo se da čak i nije), ali sama činjenica da je bez prinude bio na mjestu zločina bila je dovoljna da se zaključi kako je svojim “prisustvom prouzrokovao javnu sablazan i nanio ogromnu štetu ugledu Provincije”. (Svjetlo riječi, ožujak 2012.).

HHO smatra svojom moralnom obvezom upozoriti hr-vatsku javnost na ono što se događa oko nas, u našem susjed-stvu a što može imati nesagledive posljedice za međusobno razumijevanje i dobrosusjedsku suradnju država i naroda u regiji. Istina i međusobno poštivanje je jedini put koji vodi u budućnost, u suradnju pojedinaca naroda i država utemelje-nu na ideji vladavine prava, utemeljenu na ideji i praksi ljud-skih prava.

Upravo stoga ne želimo se spuštati na nivo Živanovića i družine. Njihove tvrdnje plod su bolesne zlonamjerne mr-žnje. One su samo nastavak pisanja o ustaškom režimu tije-kom jugoslavensko komunističkog režima. Kroz sve te natpise od 1945. do danas provlači se teza o genocidnosti hrvatskog naroda. Ovakvo djelovanje Živanovića i MKIJ predstavlja oz-biljnu indiciju da stanoviti krugovi u Srbiji i Republici Srpskoj pripremaju teren za nove regionalne sukobe i stvaraju za nje-ga “osvetnički okvir”. Kad bismo prihvatili raspravu o geno-cidnosti, koliko nam je poznato, do danas postoji samo jed-na presuda o genocidu, a to je presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu koji govori o genocidu što su ga počinili srpski vojnici u Bosni i Hercegovini nad Bošnjacima u Srebrenici. No, mi ne želimo sudjelovati u stigmatizaciji nijednog naro-da, niti u produbljivanju mržnje između Hrvata i Srba što bi samo moglo pripremiti teren za nove ratne sukobe.

Izvršni odbor HHO-a na sjednici koja će se održati kon-cem tjedna predložit će Saboru, Vladi i drugim političkim, društvenim, kulturnim i religijskim institucijama konkretne mjere za suzbijanje širenja ove opasne mržnje.

Hrvatski helsinški odbor

Ivan Zvonimir ČIČAK, predsjednik

sr30.indd 30 29.3.2012 19:37:33


OSVRTI

Na Višem sudu u Beogradu 23. ožujka održano je ročište u po-stupku rehabilitacije četničkog

vojvode Dragoljuba Draže Mihailovića, osuđenog i strijeljanog 1946. zbog ratnih zločina i suradnje s okupatorom. Premda je postupak pokrenut u rujnu 2010, opća klima i uvjeti stvoreni su još ranije. Nai-me, 2004. Narodna skupština Srbije izgla-sala je zakon po kojem su izjednačena prava (i pravo na boračku mirovinu) pri-padnika četničkog pokreta – zbog njihova “antifašističkog djelovanja” – s pravima partizana. Dvije godine kasnije donesen je Zakon o rehabilitaciji kojim se “ure-đuje rehabilitacija lica koja su bez sudske ili administrativne odluke ili sudskom ili administrativnom odlukom lišena, iz po-litičkih ili ideoloških razloga, života, slo-bode ili nekih drugih prava od 6. aprila 1941. godine do dana stupanja na snagu ovog zakona [25. travnja 2006], a imala su prebivalište na teritoriji Republike Srbije”.

Ubrzo po donošenju ovoga zakona zahtjev za Mihailovićevom rehabilitaci-jom podnijeli su Dražin unuk Vojislav Mihailović, Srpska liberalna stranka tada na čelu s Kostom Čavoškim (profesor prava, akademik SANU-a, član Senata Republike Srpske, sada član Srpske radi-kalne stranke i član tima za obranu Ra-dovana Karadžića), Udruženje pripad-nika Jugoslovenske vojske u otadžbini, Udruženje političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima, Smilja Avramov (profesorica međunarodnog prava i čla-nica Senata Republike Srpske).

S obzirom na zakon iz 2004. u kojem se govori o “antifašističkom djelovanju” čet-ničkih odreda dobro je prisjetiti se nekih podataka. Već u kolovozu 1941. Nijemci i četnici sklapaju sporazum o zajedničkoj suradnji – protiv partizana. Mihailović u rujnu 1941. šalje izbjegličkoj vladi Kralje-vine Jugoslavije program četničkog pokre-ta u kojemu između ostaloga stoji: “ome-điti ‘defakto’ srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj; posebno imati u vidu brzo i radikalno čiš ćenje gra-dova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom; izgraditi plan za čiš ćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice; u srpskoj jedinici kao naročito težak pro-blem uzeti pitanje muslimana i po moguć-nosti rešiti ga u ovoj fazi.” Mihailovićeve

Instrukcije iz prosinca 1941. još jasnije govore o ciljevima koje je trebalo ostvariti: “Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije – Crne Gore – Bosne i Hercegovine – Srema – Banata i Bačke [...] Čiš ćenje državne te-ritorije od svih narodnih manjina i nena-cionalnih elemenata; Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čiš ćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bo-sne od Muslimanskog i Hrvatskog življa; Kazniti sve Ustaše i Muslimane koji su u tragičnim danima nemilosrdno uništavali naš narod.” Samo u prosincu 1941. i siječ-nju 1942. četnici su pobili preko 10.000 Muslimana u istočnoj Bosni, prostoru koji je “kontrolirala” Italija, a slično su učinili, uz dopuštenje Talijana, i tisućama Hrvata na potezu tzv. “stare Hercegovine”.

O monstruoznosti četničkih zločina govori i Rezolucija s osnivačke skupštine AVNOJ-a, održane u Bihaću 26. studenog 1942. U njoj stoji “da su zverstva koja su počinili i danas čine nad Srbima, Hrvati-ma i Muslimanima četnici Draže Mihailo-vića ne manje masovna i svirepa od zver-stava okupatora i ustaša i da Jugoslavenska izbeglička vlada nosi punu odgovornost za te zločine za koje ona prosipa odliko-vanja zločincima”. Upravo zbog genocid-nog karaktera četničkih zločina te njihove egzekucije uglavnom na prostorima izvan Srbije, dakle, od Dalmacije preko Bosne i Hercegovine do Crne Gore, pitanje Miha-ilovićeve rehabilitacije ne može i ne smije biti tek unutarnja stvar Srbije.

Rehabilitacija četničke ideologije u liku Draže Mihailovića dobar je poka-zatelj aktualne političke klime u Srbiji i među Srbima. U tom kontekstu treba promatrati i nedavnu izjavu srbijanskog povjesničara Jovana Pejina kako je Mi-hailovićeva rehabilitacija, nakon zakona iz 2004, još jedan značajan korak k no-voj državnoj politici Srbije. Premda Pe-jin govori o “novoj” politici, svakom je valjda jasno da se radi o reaktualizaciji velikosrpske politike. U tom kontekstu valja prelistati i neke novije srpske udž-benike povijesti ili pisanije “oca nacije” Dobrice Ćosića i njegovih političkih epigona koji iz aktualne antititoističke pozicije nastoje svim silama četništvo predstaviti kao izvorni srpski antifaši-zam. Da je klima u RS-u jednaka klimi u Srbiji, ne treba posebno pojašnjavati. Tek jedan podsjetnik: u svibnju 2010. godine Dodikovi su SNSD-ovci srušili prijedlog zakona o zabrani djelovanja fašističkih i neofašističkih organizacija u BiH, obrazlažući da četnički pokret nije bio fašistički nego osloboditeljski, s Mihailovićem na čelu.

Sljedeće ročište u postupku rehabili-tacije Draže Mihailovića najavljeno je za 11. svibnja. Hoće li na koncu biti reha-bilitiran, još se ne zna, puno je faktora u igri. Ostaje, međutim, važnije pitanje: hoće li politička Srbija u skorijoj buduć-nosti konačno “raskrstiti” s ideologijom Velike Srbije? •

Darko RUBČIĆ

Četničko klatno u Srbiji

S antičetničkih

demonstracija u Beogradu

sr31-32.indd 31 29.3.2012 19:39:56


OSVRTI

U Nazaretu, pod trijemom Ba-zilike Navještenja, 7. ožujka po-stavljen je mozaik Gospe Kon-

džilske, lijep i vrijedan rad umjetnice Blaženke Salavarde. Vjernike i svećenike, hodočasnike iz BiH, predvodio je kardi-nal Puljić koji je i blagoslovio mozaik. Tada je, kako izvještava Katolički tjednik (br. 11. od 18. ožujka, str. 5) “pojasnio da je lik Gospe Kondžilske najstariji ma-rijanski lik u Bosni i Hercegovini te da svjedoči o duboko ukorijenjenoj pobož-nosti prema Gospi”.

Istina je da su vjernici u Bosni stolje-ćima nalazili zaštitu i pomoć u zagovo-ru Isusove majke Marije. To vjerno čine i danas. No, teško bi se dalo naći argu-mente koji bi potkrijepili kardinalovu tvrdnju da je baš lik Gospe Kondžilske najstariji u BiH. Čudotvorna slika Gospe Kondžilske u pisanim izvorima prvi put se spominje koncem 18. stoljeća, i to u iz-vještaju fra Filipa Čovića, tajnika biskupa fra Marka Dobretića, godine 1779. Slika se vjerojatno nije nalazila u Kondžilu prije 1776. jer se kod prvog biskupovog posjeta ne spominje. Prema nekim tvrd-

njama, koje se ne mogu dokumentarno potkrijepiti, nastala je najranije krajem 16. st. U Kondžilo su je donijeli franjevci. S druge strane, čudotvorna slika Gospe Olovske spominje se dva stoljeća prije prvog spomena slike Kondžilske. U In-strukciji iz 1581. godine papa Grgur XIII. raspituje se za sliku Marije Olovske po kojoj se događaju mnoga čudesa, kako je on čuo, i Turcima i nevjernicima čak. Ova slika mogla je nastati polovicom 16. stoljeća. Izgorjela je, a Gabrijel Jurkić na-slikao je novu prema sačuvanom i vrlo dobrom opisu izvornog lika Gospe Olov-ske. Ovdje treba spomenuti i druge slike pred kojima se bosanski puk molio. Npr. Gospinu čudotvornu sliku iz Zvornika, koju su 1538. godine, kada je tamo razo-ren franjevački samostan, fratri odnijeli u Tuzlu. Ne smijemo zaboraviti ni lik Gospe Ramske, kojoj se danas hodočasti u Sinj. Zbog tvrdnje da je najstariji mari-janski lik u BiH onaj u Kondžilu moglo bi se pomisliti da je i samo svetište naj-starije i time važnije od drugih. Dobro je podsjetiti da je najstarije marijansko sve-tište na Balkanu upravo ono u Olovu.

Postoje Gospine slike koje su ili sta-rije ili nastale u isto vrijeme kad i Kon-džilska: Ramska, Zvornička, (Dragojlo-vićeva) slika Bezgrešnog začeća iz 1621. od Baldassare-a d’Anna-e u Kraljevoj Sutjesci, slika Gradovrške Gospe, Gos-pe Lipničke i dr. One su sigurno bile po crk vama i štovane od puka, ali su uslijed progona, stradanja i paljevina završavale u samostanima ili negdje izvan Bosne. U svakom slučaju, poštivajući pobožnost i zanos prema Kondžilu, ipak bi trebalo opreznije u određivanju najstarijeg mari-janskog lika u Bosni i reći koju riječ i o drugima. •

Hrvoje VRANJEŠ

Knjiga mudrih misli

SARAJEVO (SR) – U izdanju Franje-vačke teologije Sarajevo izišla je knjiga Sententiae, dicta et proverbia selectiora in latinitate (Izbor mudrih misli, uzre-čica i poslovica latinskog jezika) koju je priredio profesor na Franjevačkoj teolo-giji fra Benedikt Vujica.

Kako u svom Predgovoru ističe priređivač ove knjige dr. fra Benedikt Vujica, ova knjiga je izbor poznatih mudrih misli, uzrečica i poslovica iz latinskog jezika i namijenjena je prven-stveno studentima latinskog jezika ali i

drugim ljubiteljima mul-tikulturalnog blaga. Pre-ma riječima recenzenta knjige fra Ivice Studeno-vića, profesora latinskog jezika i rimske književ-nosti na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, ova se knjiga može upotrebljavati i izvan nastave i mogu je čitati i čitatelji koji se ne bave striktno latinskim jezikom. “Knjizi daju do-datnu vrijednost također mnogi pravni i fi lozofski

stručni pojmovi kao i znatan broj pridodanih odgovarajućih uzrečica i poslovica kod naših naroda i lijepo pjesnič-ki oblikovanih u djeli-ma naših književnika.”

Knjiga predstavlja “poticaj učenicima, stu-dentima, profesorima i svim ljudima kao kul-turnim bićima za upo-znavanje latinske kul-turne baštine”, ističe se u recenziji prof. fra Mile Babića. •

Koji je Marijin lik najstariji u BiH?

Gla

s Ko

ncila

Postoje Gospine slike koje su ili starije ili nastale u isto

vrijeme kad i Kondžilska, ali su uslijed progona, stradanja i

paljevina završavale u samostanima ili negdje izvan Bosne

sr31-32.indd 32 29.3.2012 19:40:15

sr33.indd 33 29.3.2012 19:40:28


TREĆE OKO Prvoaprilska šala

Ovo se

može dogoditi

samo u snu.

Sigurno ne na

javi i sigurno

ne kod nas

u Bosni

i Hercegovini

Piše: • Miroslav JUREŠIĆ

Konačno je gledanje večernjeg Dnevnika na televiziji postalo izvorom optimizma i vjere da ova

zemlja i njezini narodi idu prema svjet-lijoj budućnosti. Vijesti više nisu onako pesimistične i crne, kako su to znale ne-kada biti, te daju naznaku dolaska boljih vremena na ovim odvajkada nesretnim i baksuznim prostorima. Očito se dogo-dio neki spontan, ali radikalan zaokret u glavama kako običnih ljudi, tako i onih na odgovornim položajima. Nekako je nenametljivo i neprimjetno okrenut novi

list pa se napokon pristupilo izgradnji jednog pravednijeg i naprednijeg društva u kojemu će biti dovoljno mjesta za sve, u kojemu će svatko moći pristojno živje-ti od poštena rada i u kojemu neće biti mrž njom i nesnošljivoš ću iscrtanih gra-nica. Gledajući spomenutu informativnu emisiju, nisam mogao doći sebi od sve sile dobrih vijesti kojima je televizijski voditelj izdašno obasipao gledateljstvo.

Dnevnik o kojemu je riječ započet je prilogom o aktualnoj ekonomskoj situ-aciji u kojoj se nalazi Bosna i Hercego-vina s posebnim osvrtom na pozitivne statističke pokazatelje. Tako je, prema posljednjim statističkim podacima, u našoj zemlji zabilježeno veliko pojeft i-njenje prehrambenih artikala, goriva, električne energije i plina, te troškova života općenito. Istovremeno je zabilje-žen i pad stope nezaposlenosti s 25% na samo 3%, dok je s druge strane došlo do enormnog rasta plaća u svim vrstama

Vjerovali ili ne!

sr34-35.indd 34 29.3.2012 19:40:50


TREĆE OKO

zvanja i zanimanja. Osim toga, Bosna i Hercegovina je ostvarila sufi cit robne razmjene s inozemstvom koji je u veljači ove godine iznosio 13,1 milijardu eura, što je daleko iznad očekivanja. Pritom su i uvoz i izvoz zabilježili blagi rast od čega je izvoz iznosio 85,9 milijardi eura, dok je uvoz iznosio 72,8 milijardi eura. Posebice su proizvodne djelatnosti za-bilježile rast veći od očekivanog, te je na godišnjoj razini njegova stopa iznosila +10,5%. Najveći utjecaj na ovaj rast ima-la je ekološki orijentirana poljoprivredna proizvodnja koja je zabilježila rast od čak 16,9% godišnje (odnosno 11,1% mjeseč-no). Očito je da naša zemlja ekonomski počinje jačati.

Nekako uz ovo ekonomsko jačanje, porastao je i ekonomsko-politički utje-caj Bosne i Hercegovine kao zemlje koja je na međunarodnoj sceni postala jedan od bitnih faktora stabilnosti, o čemu su donesena dva novinarska priloga. Pr-vim je prilogom javnost informirana da je Upravni odbor Centralne banke BiH odobrio 20-mjesečni stand-by aranžman Sjedinjenim Američkim Državama u vrijednosti oko 141 milijuna dolara kao fi nancijsku pomoć ovoj zemlji u njezi-nim nastojanjima da prevlada posljedi-ce globalne ekonomske krize. Pritom su odgovorni ljudi Centralne banke iznijeli

podatak da su gospodarski rast SAD-a i infl acija na razini zemalja središnje Eu-rope, da je gospodarstvo otvoreno i da su strukturne reforme napredne, ali su isto-dobno istaknuli i podložnost ove zemlje vanjskim šokovima zbog visokog vanj-skog duga i rasta defi cita platne bilance. Upravni odbor Centralne banke BiH je pozdravio odluku Bijele kuće da odgodi smanjenje stope PDV-a, te fi skalnu pri-lagodbu za smanjenje proračunskog de-fi cita, upozoravajući SAD da u srednjem roku moraju biti spremne prilagoditi fi s-kalne ciljeve kako bi se osigurali makro-ekonomski ciljevi programa.

Drugi se prilog odnosio na ratna do-gađanja koja posljednjih nekoliko mjeseci pogađaju zemlje Beneluxa, prijeteći dalj-njom eskalacijom, te uvlačenjem Fran-cuske, Njemačke i Velike Britanije u ovaj krvavi sukob. Nakon što je u par navra-ta pozvalo na mirno rješavanje sukoba, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na

poziv Ujedinjenih naroda donijelo Kla-danjsku deklaraciju kojom je uspostavlje-na mirovna misija u spomenutim zaraće-nim zemljama. Osnovni cilj ove mirovne misije naše zemlje je prije svega prekid ratnih operacija kako bi se stvorili realni preduvjeti za pregovore, konsolidiranje stabilnosti u regiji, te jačanje demokrat-skih institucija i političkih snaga koje za-govaraju pomirenje. Ova je vijest također svojevrsna potvrda ogromnog međuna-rodnog utjecaja koji BiH ima, te njezine opredijeljenosti za mir i demokraciju.

Od pozitivnih priloga iz naše zemlje u spomenutom Dnevniku svakako treba istaknuti i zadnji istup Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini kao tijela koje u sebi okuplja glavne predstavnike svih domaćih vjerskih institucija. Ko-načno pristavši uz ona nadvremenska duhovna i moralna načela, ovi su visoki dužnosnici izdali zajedničko priopćenje u kojemu su se ispričali za svoje dosa-dašnje bestidno kršenje božanske po-ruke koju su trebali propovijedati, te za vlastiti kukavičluk očitovan kroz prista-janje uz, na mržnji zasnovane, naciona-lističke ideologije i kroz šutnju o zločini-ma počinjenim u ime Boga i za naciju. Iskazavši duboko žaljenje što su od crkvi i džamija napravili mjesta duhovno-po-litičkih igrokaza i parodija, predstavnici

katoličke, muslimanske i pravoslavne vjerske zajednice konačno su se podložili najvišem autoritetu ovoga i onoga svije-ta, te napravili kritički odmak od dnevne politike. Kao konkretnu potvrdu ovog njihovog distanciranja od dosadašnjeg fl ertovanja s kojekakvim neznabožač-kim ideologijama, Međureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini donijelo je odluku da će se ubuduće zajednički pojavljivati na svim obilježavanjima stradanja nevi-

nih ljudi. Kako je naglašeno u njihovom priopćenju, “od Bleiburga i Jasenovca, preko Vukovara i Srebrenice do Ahmića i Uzdola želja nam je pronijeti poruku da svako ljudsko stradanje u Božjim očima ima jednaku vrijednost”.

Jedna od dobrih vijesti iz naše zemlje emitiranih u Dnevniku svakako su i ak-tivnosti nedavno osnovane Bosanskoher-cegovačke svemirske agencije KozmoKa-kanj, koja punom parom provodi misiju istraživanja drugih planeta u cilju izrade detaljne studije o mogućnosti naselja-vanja Mjeseca i Marsa. Iako realizacija ovoga projekta iziskuje velika fi nancijska ulaganja, uprava Agencije je već uspjela osigurati potrebna sredstva dijelom iz državnog proračuna, a dijelom iz ulaga-nja stranih investitora. Prema riječima glasnogovornika KozmoKaknja, konačni je cilj ovih istraživanja izgradnja trajnih i održivih ljudskih kolonija na Mjesecu i Marsu kamo bi se, između ostalih, izmje-stile i sve domaće institucije vlasti i sjedi-šta stranaka, te se na taj način osigurao njihov učinkovitiji rad.

Čak je i u vijestima iz sporta bilo ne-koliko priloga koji su posvjedočili o sve većoj međunarodnoj afi rmaciji bosan-skohercegovačkih sportaša. Tu prije svega treba istaknuti fi nale Lige prvaka, koje se igralo u Mostaru na stadionu pod Bijelim

Brijegom između momčadi Veleža i Man-chester Uniteda. Unatoč maksimalnom zalaganju igrača Manchestera, titula prva-ka na koncu je pripala Veležu zahvaljujući prije svega fi ligranski dotjeranoj igri ovo-ga mostarskog kluba. Nakon Željezniča-ra iz Sarajeva, Čelika iz Zenice i Borca iz Banje Luke, ovo je četvrti bosanskoherce-govački klub koji je ponio trofej najboljeg europskog nogometnog kluba.

Vjerojatno bi se ove pozitivne i dobre vijesti nastavile u nedogled nizati da su-rovo nije zazvonila budilica i trgnula me iz blaženog sna. Još pod dojmom onoga što sam vidio u odsanjanom Dnevniku, shvatio sam da je sve bila jedna obična, ali poučna prvoaprilska šala koju mi je priuštio Nebeski šaljivdžija. Iako bi mož-da malo morao poraditi na smislu za hu-mor, ipak je jasno dao do znanja da se sve ovo što je navedeno može dogoditi samo u snu. Sigurno ne na javi i sigurno ne kod nas u Bosni i Hercegovini. •

• Jedna od dobrih vijesti iz naše zemlje svakako su i aktivnosti nedavno osnovane

Bosanskohercegovačke svemirske agencije KozmoKakanj, koja punom parom provodi misiju

istraživanja drugih planeta u cilju izrade detaljne studije o mogućnosti naseljavanja Mjeseca i Marsa •

sr34-35.indd 35 29.3.2012 19:41:00


REPORTAŽA

Livanjsko polje i grad

Livno lijep su predio

naše zemlje, s mnogo

vlastitosti ljudskog

karaktera i posebnosti

položaja koji mu

je priroda dala.

Ali je li sve u prirodi?

Tekst i snimke: • Hrvoje VRANJEŠ

Da je Bosna zemlja mržnje. I stra-ha. Da je naša najveća nesreća baš u tome što pojma nemamo

koliko mržnje ima u našim ljubavima i zanosima, tradicijama i pobožnostima. Borim se tako ovih dana s Andrićevim Maksom Levenfeldom, sa samim sobom i svojim iluzijama o zemlji u kojoj živim i o ljudima koji sa mnom dijele ovaj ko-madić poluotoka što se Balkanom zove. Čovjek se pošteno zamisli nad sobom jer gajiti iluzije, bar na prvi pogled, nije poželjna rabota. Šta ima loše u iluzija-

ma, upitaše me skoro, više izjavno negoli upitno. Pogotovu ako one pružaju mjeru radosti i koncept koji dopušta i podržava rad, ljubav, pa hajde i molitvu. A meni se dogodilo putujući Bosnom, osobito njezinim očiš ćenim dijelovima, raščara-vanje. Gruba stvarnost koja nije okrutna čisto zbog milijun i jedne stvari što idu naopako, nego zbog nedostatka dobrih iluzija, progutala je čar i dražest što sam je učitavao u stvarnost. Moja iluzija bila je, ako se po defi niciji radi o neobjektiv-nom čitanju činjenica, pogrešnoj per-cepciji i tumačenju stvarnog izvanjskog podražaja, da će biti bolje. Mada se još uvijek nisam odrekao toga svog tumače-nja. Jer tko će znati, možda nam iluzije trebaju da bismo uopće mogli biti krea-tivni, zaljubljeni, vjerni i dobri. Netko bi mogao i vjeru nazvati dobrom iluzijom. S naglaskom na prvoj riječi.

Stojim tako jednog gotovo pa pro-ljetnog dana pod betonskim križem livanjskog križevca. Nekad su se krš-ćani ustručavali isticati danas svepri-sutni krš ćanski simbol. Da ne bi bio krivo shvaćen. Oprezno. Da ne bi slao pogrešnu poruku. Kakvo su tumačenje dali livanjskom križu njegovi graditelji? Ponos i prkos? Ili vjeru? – kao ključ čita-nja svega stvorenog. Unatoč zlu, slabosti i nemoći da će ipak pobijediti dobro. S ovog mjesta još se ne vidi grad. Samo sela Zagoričani i dijelom Potočani. Ju-tros puše snažan vjetar. Nebom iznad

Livanjskog polja oblaci bivaju brzo go-njeni. Pričinja se lijep dan.

Livno je područje bogato poviješ ću. Ne onom svjetskom, političkom, velikom. Nego lokalnom i time zanimljivijom. S više detalja, s grubostima i ljepotama. La-koće življenja ovdje nije nikad bilo. Ljudi pak i sjećanja na teška vremena, uvijek. U ljubavi prema škrtoj zemlji i u vjerno-sti svome mikrokozmosu ima nečega što graniči s iracionalnim, što se ne da lako objasniti. Možda bi se netko prevario pa u tome vidio samo livanjsku zatvorenost i nepovjerenje prema pridošlicama, stran-cima i drukčijima. Ne znam. I Silvije Stra-himir Kranjčević boravio je jedno vrijeme u Livnu. Te godine kao učitelj trgovač-ke škole objavio je samo jednu pjesmu, Uskočku elegiju. Opisati ovaj kraj ili bolje, njegove ljude, zraknuti u prošlost, sagle-dati sadašnjost i procijeniti ono što će doći slično je ovdašnjem prirodnom fenome-nu: rijekama ponornicama. Izviru snažno iz mrke stijene, teku kratko dajući život i poniru, nestaju u podzemlju i negdje dru-go izbijaju opet na život.

Može se ići daleko u prošlost tragati za prvim znakovima ljudskog djelovanja na ovom prostoru, sve do ilirskog plemena Delmata i njihovih gradina od kojih su tri na ovome području (Velika gradina, Mala gradina i Kasalov gradac). Izgleda da su izdržali rimsko osvajanje sve do početka nove ere, a onda postali dijelom rimske provincije Dalmacije. Nekako je

Livno u Bosni

sr36-39.indd 36 29.3.2012 19:57:32


REPORTAŽA

i danas, ne brojeći samo kilometre, bliži Split, a još više Sinj, bliži i od susjednog Kupresa i Duvna, zatim Rame i Mostara, Bugojna i Travnika, a kamoli Sarajeva. Kao da je iza Kupreških vrata, neki drugi svijet, mračan i nepoželjan, kao da tamo žive neki drugi ljudi, a ne Bosanci ili je obrnuto pa je netko uvjerio Livnjake da oni nisu u Bosni i da ona nije njihova? Tako su prema Bosni nepovjerljivi, Her-cegovcima se dive što su uspjeli i što su vrijedni radnici, a u Hrvatsku odoše. Liv-no je i sjedište županije, kojoj je ime dano po propalom projektu od kojeg se zadu-go neće opametiti. Odlukom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ime Hercegbosanska županija proglašeno je neustavnim, pa bi se trebao koristiti na-ziv Kanton 10 ili Livanjski kanton. Zau-zima gotovo 20 posto površine Federaci-je BiH, a čine ga općine Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoč, Kupres, Tomislavgrad i Livno u kojem bi trebala sjediti vlada. A nje nema već duže od 17 mjeseci i nema naznaka da će se uskoro dogovoriti oko njezinog formiranja. Razloge ne treba ni

spominjati. Ne treba spominjati pohlepu, niti nadzorne odbore, direktorske stoli-ce, treba šutjeti o korupciji, ne vidjeti propala poduzeća, muku nezaposlenih. Treba se sakriti iza stranačke središnjice, neuspjelih pregovora, nezainteresirano-sti ljudi, iza samostanskih zidina i pla-šta nedodirljivih. Treba čekati još samo malo pa da ljudi odu i zaborave, ako je to čovjeku ikako moguće. Propadanje jednog društva na moralnom, politič-kom i kulturnom području ne događa se

odjednom nego izdaleka, počinje prvim kompromisom s nepoštenjem i neprav-dom, a cementira se prešutno ali pred očima, licemjerno.

Volio bih pisati o Livnu, neobičnom gradiću jedinstvene ljepote. Posebnosti-ma kulture što se razvila na 720 metara nadmorske visine. O običajima, nošnja-ma, brčinama mrkih ljudi na starim fo-tografi jama. O zimama i mećavama što su odnosile živote, o cvijeću i oblacima i kako ih je Gabrijel Jurkić slikao. O Livnu koje se ne može zaboraviti ni u Splitu na rivi pred morem, ni u Zagrebu u centru, ni u Amerikama, Europama i drugim de-mokracijama. Ali ne mogu jer eto susreo sam ljude na rubu, spremne za borbu i ljuti boj ne s neprijateljima već protiv sa-mih sebe. Možda ih nitko ne čuje jer nitko nikoga ne sluša, a trebao bi bar netko. Pi-jem kavu s dvojicom zaljubljenika. Jedan je zaljubljen u Livno kao mladu djevojku, kakvo je nekad bilo, oslobođeno politike, pjesnički doživljeno. S blagoš ću i mirno. S puno detalja, romantično i sa sviješ-ću da će ipak sve proći. Pogotovu sitne duše. Drugi voli Livno kao ženu s kojom se saživio a koja se pokvarila. Odmah u okršaj. Kostolomac. Izvodi stvari istog časa na čistinu. Bez straha da će ljubavi nestati. Čujem tako svašta što je mnogi-ma tvrd govor. Npr. da paradigma hrvat-ske nesreće ima samo tri slova – HDZ. Da je naše zlo izniklo iz naroda i da ga uništava njegovom vlastitom voljom. Da je to mnogo više od onoga što se dogo-dilo s Pavelićevom NDH. Gore. Tamo je bilo više mrtvih. Ali posljedice ovoga da su veće. Poslije 1945. da je bilo neke ka-tarze, a sada ničega. Pitam za muslimane, za gradnju nove džamije na mjestu sta-re porušene, za Bugojance kojih ima u Livnu osobito na Brini iza samostana na Gorici. Razgovaramo o mržnji i kako ona između muslimana i katolika ovdje kipti. Katolici da su ne samo većina, nego moć-niji, a bez uvijanja rečeno, da su musli-mani nepoželjni. Tolerira ih se. Ne živi se s njima. Mnogo ih je iselilo. Pričaju mi i o svojevrsnoj tabu temi: o ljubavi između onih koji nisu iste vjere, o dvoje nesret-nika i svoj sili rodbinskog, društvenog i crkvenog pritiska koji se pokrene da zau-stavi lijepu stvar dok je još vremena.

Općina Livno je prema zadnjem po-pisu, onom iz 1991. godine, imala nešto više od 40 tisuća stanovnika u 59 naselja. U samom gradu je živio približno jednak broj Bošnjaka i Hrvata. Ovi posljednji prevladavali su na selima. Bilo je i Srba o čemu svjedoči crkva u kojoj se i danas okupljaju pravoslavni vjernici. Nakon

Livanjski

križevac

Propalo

poduzeće

Bosna,

kasnije Li-trans

(lijevo) i

uništena

tvornica

tekstila

Preslica (dolje)

sr36-39.indd 37 29.3.2012 19:57:40


REPORTAŽA

rata dosta ljudi se iselilo. Sastav stanov-ništva se izmijenio u smislu da se sa sela došlo u grad. Grad je narastao, a sela osiromašila. Posljedica je to sve manjeg i manjeg bavljenja stočarstvom i radom na zemlji, ali i neulaganja i nedostatka poti-caja. Livanjska mljekara tako za potrebe pravljenja poznatog livanjskog sira ne može prikupiti dovoljno mlijeka u opći-ni pa ga dobavlja iz nešto daljih krajeva. Nekoliko obitelji još uvijek samostalno prave ovaj visoko cijenjeni specijalitet, i to od mlijeka vlastitih krava.

Livanjsko gospodarstvo je zamrlo. Nije ga uništio rat i to je ono što čudi. Od prijeratnih javnih poduzeća dovolj-no je spomenuti samo dva od kojih je svako zapošljavalo blizu tisuću radnika. Jedno od njih je tvornica tekstila Presli-ca. Sada ruševna i zapuštena. Drugo po-duzeće Bosna, kasnije Li-trans, bavilo se prijevozom putnika i robe, te prodajom i remontom vozila. Poduzeće je 1991. prvi put završilo u stečaju, krajem devedese-tih radilo se bezuspješno na privatizaciji, a od 2001. opet je u stečaju. Nije bolje ni s građevinskim fi rmama. Ima ih ali se dovoljno ne gradi. Po riječima mojih sugovornika, u zadnjih 17 mjeseci osim nakon što ju bura sruši ni cigla na ciglu nije stavljena.

Nakon obilaženja propalih fi rmi stižem do čiste, hladne vode izvora ri-jeke Bistrice, Dumana. U neposrednoj blizini, podno strmih stijena Crvenice, nalazi se spomen ploča pjesniku. Još jednom pjesniku čija se pjesma veže za ovaj kraj. Piše da je Jama Ivana Gorana Kovačića dovršena ovdje. S ovog mjesta gledam preko kamenog mosta kojeg ću domalo prijeći i dobivam pogledom na Stari grad dojam nekog drugog vreme-na, samo da nije automobila. Gledam u nacionalni spomenik. Iznad pomalja se Fehra ili Gornji grad s kojeg dominira Dukatareva džamija zvana Glavica i sa-hat kula u njezinom kompleksu. Vele da je tu nekad bila crkva sv. Luke. U bli-zini je i džamija Balaguža, visoko iznad Vejs kula, niže stara vijećnica i gradska česma Milošnik. Kad se prijeđe most i priđe još bliže, a oštre stijene postanu strašnije tad se ukaže neobična spilja u kojoj se nekad čuvao livanjski sir. Od-mah kod mosta nalazi se vunovlačara sa strojevima koji se sad pokrenu samo nekad i prezentacije radi.

Dan još nije na izmaku pa odlazim do groblja na Gorici. Ako mi bude zgodno da napravim fotografi ju Livna, a sutra ću se iz istog razloga popeti visoko iznad muslimanskog groblja. Stojim na zidiću,

namjestio sam objektiv i kliknuo. Može proći. Vidi se grad, a samostan je dobro ispao. Snažna građevina. Sjetim se priče o fra Lovri Karauli i kako je isposlovao fer-man za izgradnju crkve. A na pameti mi je još i više njegova zanesenost narodnim

preporodom te ideja da opismeni što veći broj ljudi. Njegovim zalaganjem otvore-na je jedna od prvih škola u Livnu. Go-rica je tako dolaskom franjevaca postala ne samo centar pastoralne skrbi nego i središte kulturno-prosvjetnog rada. Franjevci su stoljećima imali ogroman utjecaj na ljude ovoga kraja. Toliku moć Bog nikad nikomu nije dao, po riječima jednog Livnjaka, kao bosanskim franjev-cima. Moć da oblikuju ljudske savjesti,

Vunovlačara g. Rimca sa strojevima koji se

pokrenu samo nekad i prezentacije radi

Izvor rijeke Bistrice

sr36-39.indd 38 29.3.2012 19:57:50


REPORTAŽA

pogled na svijet, na smrt i život, na druge ljude. Sve do danas prednjače u sakuplja-nju kulturnog blaga. Knjižnica, muzej, etnografska zbirka, galerija slika. Uistinu vrijedno hvale. No, veliko je i nezgodno pitanje ovo: ako su zaslužni za dobro u narodu, nisu li barem jednako odgovorni i za ona mjesta i načine gdje su ljudi otiš-li na pogrešnu stranu. Paradigma prema kojoj se danas oblikuje atmosfera u Liv-nu je ona o turskom zulumu. Kao da ga se tek jučer oslobodilo. Kad će doći vrije-me sv. Franje Asiškog i želje za iskrenim, neglumljenim susretom s onima koje se još uvijek doživljava kao neprijatelje, još uvijek je nepoznanica. A kad vrijeme ja-snog odmaka od loših politika?

Silazim s Gorice i do pred mrak obi-lazim ovo najveće kraško polje. Ivan fra Franjo Jukić u svome putopisu kaže da je dugačko osam sati hoda. Veliko je Livno sa svoja 994 četvorna kilometra na ko-liko se općina prostire. I u mislima čak, kada prođem širokim poljem, naputu-jem se i poželim ponegdje stati. Stao bih začuđen neobičnim snopovima svjetlosti koji nastaju kad snažni stupovi toplog zraka potjerani gore probuše oblake. Polje bude osvijetljeno ko svjetiljkom, s

jasnim obrubima svjetlosti. Izgleda kao da i nebo želi zaviriti i znati kud to i u koje dubine poniru vode. Nadam se da ne završe baš sve u Buškom Blatu, jed-nom od najvećih akumulacijskih voda u Europi. Jezero je nastalo 60-ih godina za-

jedničkim projektom Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Manje od pola jezera nalazi se na području općine, a druga polovica pripada općini Tomislavgradu. Tunelom dugačkim 12 kilometara probijenim kroz Kamešnicu voda dolazi do turbina hi-droelektrane Orlovac u Hrvatskoj. Zbog akumulacijskih voda uslijed njihovog zagrijavanja došlo je do blage promjene klime na širem livanjskom području. Nema više dugih i teških zima s obilnim padanjem snijega. Prestalo je Livno biti bosanskim Sibirom.

O drugim promjenama koje su na-stale ispod površine zemljine kore i štetama koje su nastale za biološku ra-znolikost ne znam puno. Samo nasluću-jem. Livno je lijep predio naše zemlje, s mnogo vlastitosti ljudskog karaktera i posebnosti položaja koji mu je pri-roda dala. Ono je u posljednjem ratu bilo strateški vrlo važno za Split i čitavu Dalmaciju. Hrvatska se branila u Livnu. Sinj je samo s druge strane planine. Tra-dicionalno se hodočasti iz Livna u Sinj Gospi Sinjskoj, slici koja je jednom od-nesena kad se bježalo iz Rame. Nikad se nije vratila u Bosnu. U ovom vremenu, kada nema više potrebe bježati pred si-

lom i zulumom, trebalo bi biti više snage i želje graditi jedan drukčiji, bolji svijet. Počevši sa svoga mjesta.

Kad je dan istekao i noć nastupila, ugodno osvježenje doživljavam u obite-lji Nine Kasala iz Bugojna. On se oženio Livanjkom. Djeca mala: četiri sina i kći. Veselje, igra. Priča opuštena, teme jed-nostavne, a tako bitne. Odmor za dušu. Ovdje završavam svoje fragmente o Liv-nu. Znam, još sutra razgovarat ću s jed-nim uvaženim gospodinom o teškoj temi rata, a nakon toga kratko ću putovati za Sinj prije nego što se vratim odakle sam pošao. Ostaju mnoga pitanja otvorena. Pitanja koja se odnose na zemlju, njezi-ne ljude i njihovu kulturu, njihov jezik i mentalitet, povijest i politiku – pitanja su i žitelja livanjskog kraja. •

• Franjevci su stoljećima imali ogroman utjecaj na ljude ovoga kraja. Toliku moć Bog nikad

nikomu nije dao, po riječima jednog Livnjaka, kao bosanskim franjevcima. Moć da oblikuju

ljudske savjesti, pogled na svijet, na smrt i život, na druge ljude. Sve do danas prednjače u

sakupljanju kulturnog blaga. Knjižnica, muzej, etnografska zbirka, galerija slika. Uistinu vrijedno

hvale. No, veliko je i nezgodno pitanje ovo: ako su zaslužni za dobro u narodu, nisu li barem

jednako odgovorni i za ona mjesta i načine gdje su ljudi otišli na pogrešnu stranu •

Dukatareva džamija zvana Glavica

sa sahat kulom

Livanjsko polje najveće je kraško polje na svijetu

sr36-39.indd 39 29.3.2012 19:58:01


POVRATAK Banja Luka

Banja Luka je

velik grad, ali

velika su i zla

koja su se

u njemu dogodila

devedesetih godina.

Etničko čiš ćenje,

nezapamćeno na ovim

prostorima, ni nakon

dvadeset godina nije

tema u Banjoj Luci

Piše: • Drago BOJIĆ

To nije više Banja Luka iz “onog” vremena, to je sad neki drugi grad. To nisu oni stari Banjolučani, tu

su sad neki drugi ljudi. Tako najčeš će po-činje i završava svaki razgovor o Banjoj Luci. Onaj toliko puta opjevavani šeher na Vrbasu više ne postoji. Ostala su samo sjećanja na njega. Ali i sjećanja na deve-desete godine, na progone drugih. Ovo je priča o tamnoj strani grada na Vrbasu.

Današnji izgled Banje Luke odredio je strašni potres 1969. godine. Tako o ovom gradu i njegovoj novijoj povijesti govore službene i neslužbene banjolučke i republičkosrpske publikacije i portali. O devedesetim godinama, o etničkom čiš ćenju i progonu Hrvata i Bošnjaka, o rušenju vjerskih objekata ni riječi. Mjesto istine i objektivnih informaci-ja o ovom gradu zauzele su frazeološke deskripcije turističkih vodiča. Službeni banjolučki portal ovako govori o svom gradu: “Banja Luka je moderni evropski grad, prepoznatljiv centar u regional-nom okruženju, utemeljen na ljudskim pravima u kojem građani i posjetioci imaju jednake mogućnosti da učestvuju u njegovu životu i u kojem mladi imaju istaknuto mjesto.” Teško da se u manje teksta može izreći više neistina. No, nije to samo “istina” banjolučkih portala, tu mantru svakodnevno ponavljaju i repu-bličkosrpski političari. Oni koji znaju da stvari drugačije stoje – preostali nesrbi u ovom gradu ali i dio građana srpske na-cionalnosti o tome rijetko govore. I jed-ni i drugi sa svojim razlozima. Šutnja je obrambeni mehanizam od strašnih pod-sjećanja i ratnih trauma ali i zaštita od sadašnjih diskriminacija.

U tom “modernom evropskom” gradu, “utemeljenom na ljudskim pra-vima” posve je normalno da se održa-vaju javne manifestacije Ravnogorskog četničkog pokreta kao što je bilo i proš-le jeseni, da se masovno podržava ratne zločince Karadžića i Mladića, da im se džambo-plakatima čestitaju krsne sla-ve. Takve manifestacije, u kojima se ve-

ličaju ratni zločinci i opravdava etničko čiš ćenje, u ovom gradu su već tradici-onalne. One su folklorna manifestacija banjolučkih duhova prošlosti koji još uvijek lebde nad ovim gradom. O ljud-skim pravima u ovom gradu najbolje govori odnos političke Banje Luke pre-ma drugima i u ratu, ali i u poratnim godinama. Dovoljno se samo prisjetiti militantnog otpora Banjolučana obno-vi vjerskih objekata ili konstantnog os-poravanja prava drugih konstitutivnih naroda i manjina.

U posljednjem ratu u Banjoj Luci nije bilo “ratnih dejstava”, ali grad je stradao od velikosrpske politike koja je iz njega gotovo u cijelosti očistila ne-srpsko stanovništvo, ponajprije Hrvate i Bošnjake. Porušena je većina katoličkih i muslimanskih vjerskih objekata (16 banjolučkih džamija!), među njima i poznata Ferhadija koja se unatoč silnom otporu obnavlja. Zapaljen je i franje-vački samostan na Petrićevcu, a crkva do temelja srušena. Nesrpsko stanov-ništvo je gotovo u cijelosti istjerano iz grada. Od predratnih Hrvata, Bošnjaka i drugih naroda, koji su činili polovicu banjolučkog stanovništva, danas ih je u “gradu mladosti” ostalo tek nekoliko ti-suća “starijih”.

Devedesete su tabu-tema u Banjoj Luci. Jednima zbog proživljenih trauma i zastrašivanja, drugima zbog vlastite mračne prošlosti i stida. Ali grad priča sam o prošlim vremenima i tu užasnu banjolučku prošlost ne mogu izbrisati ni ušminkavanja grada, ni nove zgrade pa ni gorostasna zgrada Vlade, simbol

Grad dvostruke memorije

sr40-41.indd 40 29.3.2012 19:59:25


POVRATAK

goropadne tranzicijske Banje Luke, u koju je utrošen silni novac dok veliki dio stanovništva, i u Banjoj Luci, a po-gotovo u drugim dijelovima Republike Srpske, jedva preživljava. Svaka ulica, svako naselje ima svoju ratnu priču. O tim godinama i banjolučkom ratnom zlu, dokumentirano, precizno i otvore-no, govori i knjiga američkog novinara i ratnog izvjestitelja iz Bosne i Hercego-vine za vrijeme rata Petera Maasa Ljubi bližnjega svoga. U njoj je zapisano i slje-deće: “Kad je izbio rat u Banjoj Luci je živjelo 195.000 stanovnika, gotovo po-lovica Muslimani, Hrvati ili oni iz mi-ješanih porodica. Ostali su bili Srbi. Što činiti sa toliko nepoželjnih predstavnika manjine? Jedna je stvar lako bombardi-rati i očistiti pojedine, udaljene gradove i sela, sabiti preživjele u logore, ali druga je stvar kad imaš gotovo 100.000 ljudi u velikom gradu kojeg već kontroliraš a ne želiš ga uništiti. Srbi su ovdje podivljali, ali ne sasvim i do kraja. Rješenje je bilo jednostavno: polako ih istiskuj, kao što se prljava voda cijedi iz kuhinjske krpe. Tu i tamo pokoje ubojstvo, dva, tri silo-vanja, sve ih otpustiš s posla, oduzmeš im stanove. Dovoljno ih zastrašiš da sami požele da bježe, da čak budu spre-mni da plate za privilegij da mogu otići. Bila je to balkanska metoda mučenja, i činila je čuda.”

O etničkom čiš ćenju u Banjoj Luci izvještavao je u više navrata i Tadeusz Mazowiecki, specijalni izvjestitelj Ko-misije za ljudska prava UN-a o stanju na području bivše Jugoslavije, koji je zbog cinizma međunarodne politike pred ve-likosrpskom agresijom dao i ostavku. On u svojim izvještajima (od 1992. do 1995. godine) donosi opis događanja u Banjoj Luci i okolici, o svirepim meto-dama etničkog čiš ćenja, o očajničkim pokušajima nesrpskog stanovništva da

napusti ovaj gad. Diskriminacija, zastra-šivanja i prijetnje bile su svakodnevne i od njih nitko nije bio izuzet – ni djeca u školi, ni stariji po stanovima. Ma-zowiecki spominje i to da je veliki dio lokalnog srpskog stanovništva bio pod

stalnim pritiscima srpskih nacionali-stičkih grupa jer se nije htio uključiti u “akcije čiš ćenja grada” od svojih susjeda i istrebljivanja drugih. Epilog i rezultat etničkog čiš ćenja devedesetih godina koje opisuju Maass i Mazowiecki i od kojih se utroba okreće jest današnja go-tovo posve čista “srpska” i “pravoslavna” Banja Luka.

Banja Luka je bila draga i Anti Pa-veliću koji je planirao da upravo Banja Luka bude glavni grad NDH-a te je učinio sve da iz svog budućeg glavnog grada očisti Srbe, Židove i sve druge koji se nisu uklapali u ustašku viziju nove prijestolnice. Ustaški zločini iz Drugog svjetskog rata i danas su česta banjolučka tema. Oni danas služe za dnevno-političke svrhe, za opravdanje vlastitih zala i učvrš ćivanje Republike etničkog čiš ćenja. Preuveličavanjem stradanja srpskog naroda u zločinač-koj i ustaškoj NDH-a, današnja repu-bličkosrpska elita pokušava opravda-ti vlastita zla iz devedesetih. Iako se historiografija odavno razračunala s “mitskim” brojkama od 700.000 jase-novačkih žrtava što je u Dodikovoj in-terpretaciji “bio osnov za Srebrenicu”, i dalje se ustrajava na toj brojci kao da žrtava nikad nije dovoljno. Kako je moguće da ovakva prekrajanja povije-sti imaju toliko zagovornika u gradu s nekoliko univerziteta i preko dvadeset tisuća studenata? Hoće li banjoluč-ka mladost na koju je ovaj grad tako ponosan imati hrabrosti suočiti se s prošloš ću svojih otaca i svoga grada ili će i dalje u neznanju, strahu i ne-zainteresiranosti šutjeti i prihvaćati velikosrpsku ideologiju?

Banja Luka – politički, akademski i kulturni centar Republike Srpske šuti o zločinima koje su počinili pripadni-ci srpskog naroda devedesetih godina. Šute i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ono malo preostalih pripadnika dru-gih naroda nevidljivi su u ovom gradu. Tolerira ih se kao multietnički dekor. Oni, njihova stradanja iz zadnjeg rata i sadašnje diskriminacije nisu uopće tema u ovome gradu, u gradu dvostru-ke memorije i odsutnosti osjetljivosti za druge. •

• Diskriminacija,

zastrašivanja i prijetnje

bile su svakodnevne

i od njih nitko nije bio

izuzet – ni djeca u školi,

ni stariji po stanovima.

Mazowiecki spominje i to

da je veliki dio lokalnog

srpskog stanovništva

bio pod stalnim pritiscima

srpskih nacionalističkih

grupa jer se nije htio

uključiti u “akcije čiš ćenja

grada” od svojih susjeda i

istrebljivanja drugih •

sr40-41.indd 41 29.3.2012 19:59:35


MOJ DOM Drina

Tko umije slušati

Drinu, ona će mu

kazati kako treba

razumjeti prirodu

i svijet u kojem živi

Ustaška se vojska diže

za slobodu vodit rat,

dok ne stigne sve do Drine

nit će klonut, nit će stat.

* * *

Misli Tuđman

granica je Drina

sad mu Drina

teče oko Knina

Piše: • Ivo LUČIĆ

Kriva, sveta, divlja, granica – samo su neke slike velike Drine. Za neke Hrvate ponajviše ova zadnja

slika: granica. Zašto? Ta ̏ hrvatska povi-jest nije s njom imala mnogo neposred-nih dodira i iskustava?! Onkraj svih tih afektivnih slika, Drina je pritisnuta gole-mim razvojnim, ekološkim i demograf-skim nevoljama, koje prijete uništenju

njezinih prirodnih vrijednosti, na kojima sva naša iskustva počivaju.

Priroda Drine je vrijedna poštovanja, ponekad i straha. Ona spaja najviše i naj-tajnovitije planine Dinarida, među ko-jima teče divlje, s Panonskom nizinom, gdje meandrira, natapa rukavce, gotovo stoji i razlijeva se. Goleme oborine obli-kuju tokove na padinama Maglića, Vo-lujka, Durmitora, Sinjajevine… od kojih nastaju Tara i Piva. One se na Š ćepan polju spajaju u Drinu, a na još višim pa-dinama Prokletija i Komova nastaje Lim, desni pritok Drine. Tako počinje tok dug 346 km, sastavljen od kotlinastih proši-renja i klisura dubokih do tisuću metara. Jedan od kanjona, dug 24 km, zasječen je u planine sjeverno od Višegrada, između Žepe i Klotijevca. Zbog svega toga, Dri-na brzo naraste, postaje plahovita i divlja rijeka – krajem ožujka 1896. poplavila je ćupriju u Višegradu – pa takva urezuje duboke kanone u ljudska sjećanja.

Živi svijet u rijeci i oko nje je bogat i raznolik, a poseban pečat mu daju en-demi i relikti. Kanjone obrastaju crni i bijeli bor, smrča i jela. Gornje Podrinje je jedino životno područje Pančićeve omorike. Šume naseljavaju divljač i ptice. Drina je bogata ribom, koja se gosti bo-gatim kolonijama endemičnih vodenih kukaca. Neke vrste su stenoendemične, tj. mogu se naći samo u pojedinim prito-kama Drine. Zbog toga su te rijeke ocije-njene razvojnim endemskim središtima za neke skupine vodenih kukaca (npr. Psychodidae), koji su indikatori čistoće voda. Sve to učinilo je gornji sliv Drine

mjestima zaštićene prirode, u kojima se ističu nacionalni parkovi Durmitor i Su-tjeska, sa strogim rezervatom prašumom Perućicom. Durmitor je i jedno od rijet-kih prirodnih dobara u Dinaridima na Unescovom popisu.

Ekološke promjene. Rijeka se pročula po uzbudljivom splavarenju, koje je da-nas smijenio raft ing. Međutim, prostor za užitak se smanjuje; mogao bi i nestati. Drinu s pritokama sve više guta energet-ska politika i pretvara je u akumulacije. Najprije je 1955. izgrađena HE Zvornik; zatim 1966. najjača od svih na Drini, Bajina Bašta (385 MW); i, od velikih, HE Višegrad, 1989. Stručni pregledi pak govore da ih je na slivu Drine ukupno stotinjak, malih i većih. Ne radi se samo o uskraćivanju užitaka; nastaje potpuno suprotan okoliš, koji prijeti istrjebljenju endemične faune.

Ali prijeti i domaćoj čeljadi! Oni su najprije doline Drine natopili suzama pa bili izgnani iz njih, da bi ih potom poto-pile akumulacije. Jednako kao kod Jabla-nice, Grančareva, Rame, Buškog blata, Mostarskog blata... Ovih mjeseci sve se to ponavlja na gornjem dijelu Drine. Pla-niraju nove četiri hidroelektrane: Paunci, Foča, Buk bijela i Sutjeska. Seljaci se odu-piru, žale se da je kraj ionako sve neplod-niji zbog učestale magle koju stvaraju jezera. Unatoč protivljenju iz ljeta 2011, krajem prosinca je u Višegradu predstav-ljen idejni projekt sa studijom izvodlji-vosti za HE Buk Bijela i HE Foča. Mediji izviješ ćuju da je plan ujedinio protiv sebe

Ne krivite Drinu

Pogled na Goražde uz Drinu

sr42-43.indd 42 29.3.2012 20:01:22


MOJ DOM

Srbe i Bošnjake, što “niko nakon rata nije uspio”, ali investitor ne daje za to pišljiva boba. I ovdje dolazi do sukoba politike najviše zaštite kroz nacionalne parkove i politike postupanja okolišem kao najjef-tinijom sirovinom.

Nisu to jedini problemi Drine. Vode opterećuje kanalizacija i otpad: čak 90 posto stanovništva ispušta direktno ot-padne vode bez ikakvog pročiš ćavanja. Posebnu opasnost predstavljaju najave prevođenja njezinih voda u druge slivo-ve: Crna Gora namjerava izgraditi HE Tepča na Tari, na području NP Durmitor i Unescova sitea, i preusmjeriti dio voda u Moraču koja pripada jadranskom slivu, a Srbija preko hidrosistema Rzav-Uvac--Lim u sliv Morave. Time se na iznimnim ekološkim sustavima izazivaju pogibelj-ne promjene.

Mit o granici na Drini. Ali, dobar dio Hrvata više od toga muči Drina kao gra-

nica. Mit tvrdi da je ona cijelu povijest bila granica svjetova, zapadnog i istoč-nog, dobrog i lošeg, božjeg i vražjeg. Me-đutim, prema historiografskoj raščlambi (Goldstein 2003), mit nije star niti stoti-nu godina. Počeo ga je koristiti Milan Šu-ffl ay, gorljivi neprijatelj Kraljevine SHS, ističući nepremostivost te granice, s čije je jedne strane hrvatski narod i Zapad, a s druge srpski narod i bizantinsko-turski Istok. U NDH je granica promaknuta u aksiom, čak je i ubačena u hrvatsku hi-mnu: “Dravo, Savo, Drino teci”. Među-tim, sva sila ognja i mača nije pomogla državi da na “granici” uspostavi svoj po-redak, osim kad je “vitez” Jure Francetić s Crnom legijom izbio na nju u proljeće 1942, zajedno s njemačkim i talijanskim snagama, i obilježio ju sa smrću oko tri tisuće Srba, uglavnom civila, žena i dje-ce. “Slavu” Drine uzdignut će u ustaškoj emigraciji njegov sudrug Vjekoslav Maks Luburić. Izdavao je časopis Drina, u ko-jem je sebe proglasio “generalom Drinja-ninom”, i epskim pjesmama liječio rane po svijetu raštrkanih ratnih gubitnika.

Stvarnost, međutim, kaže da je Drina bila granica i dijelila Rimsko Carstvo na-kon smrti cara Teodozija 395. godine, te da je bila granica Austro-Ugarske i kraljevine

Srbije. Sve do kraja Otomanskog Carstva granica je bila – predziđe krš ćanstva – na raznim mjestima zapadnije od Drine. Još je Ante Starčević želio državu koja bi obu-hvatila Slavene s obje strane. Mit se vra-tio iz izbjeglištva devedesetih godina 20. stoljeća i ojačao u dijelu hrvatske politike. Generala HOS-a Blaža Kraljevića sma-knuli su zbog Drine, u zasjedi u kolovozu 1992, zajedno s nizom pratitelja, predstav-nici politike koja je u rat ušla s idejom o Drini kao granici. Međutim, taj hrvatski mit bio je melem na ranu bošnjačkoj poli-tici, koja je biološki bila iskorijenjena go-tovo svuda duž Drine. Svojim očima sam promatrao kako je zagovornik granice na Drini Dobroslav Paraga, boraveći na Sa-boru Hrvata 1994, primljen u Sarajevu kao glavna politička zvijezda. Međutim, o uspješnosti te politike govori činjenica da je Drina potpuno uokvirena srpskom vlaš ću. Politika granice na Drini više je

odgovarala velikosrpskoj politici, kao što je agresivna ustaška politika u progonstvu više pomogla Udbi nego hrvatskoj stvari.

Uzori i pogube. U čemu je problem toga mita? On pothranjuje lažnu svijest o veličini hrvatskog naroda, uvlačeći ga pod jorgan tuđih imperija. Sugerira da nema cijene koju ne treba dati za njegovo ostvarenje, iako to nema veze s realnoš ću. Tako od svojih sljedbenika čini krvoloke, nadahnjuje ih zlom, a oni vjeruju da je to za neko veće dobro. Umjesto u Mače-ka, ugledali su se u Pavelića, umjesto u Andrića – u Francetića, umjesto u du-brovačku mudrost suradnje, poklanjaju vjeru NDH-u. Zacijelo je upravo taj mit neke nedavno doveo na Drinu u marti-rološkoj misiji posvećenoj drinskim mu-čenicama, zadajući im time nove muke.

Primjer viteškog nadmetanja s ose-bujnom prirodom Drine i vrijedan pri-mjer umijeća njezine premostivosti, jesu most u Višegradu i nobelovska slava koju mu je donio Ivo Andrić, što je nedavno univerzalno potvrđeno Unescovim po-pisom. Vrijednosti tih djela mogu biti inspiracija za razumijevanje prirode i svijeta u kome živimo – svakom čovjeku i svakom narodu. •

• Primjer viteškog nadmetanja s osebujnom prirodom Drine

i vrijedan primjer umijeća njezine premostivosti, jesu most u

Višegradu i nobelovska slava koju mu je donio Ivo Andrić, što

je nedavno univerzalno potvrđeno Unescovim popisom •

sr42-43.indd 43 29.3.2012 20:01:31

sr44.indd 44 29.3.2012 20:01:43


Piše: • Stjepan PAVIĆ

Ima omiljenih crkvenih pjesama koje su, čini se, odvajkada. Ni proučavateljima glazbene baštine ponekad nije poznato tko je i kada napisao riječi i(li) melodiju nekih od njih. Zna

se da je tekst uskrsne pjesme Kraljice neba, raduj se, aleluja – koja se u novije vrijeme sve češ će pjeva i na sprovodima – vrlo star, a posrećilo mi se da mu vrijeme nastanka prilično sigurno odre-dim. Na zanimljivu sam priču naišao prevodeći Zlatnu legendu, znamenitu i veoma opsežnu knjigu o blagdanima i svecima tali-janskog dominikanca Jakova iz Varazzea (Jacobus de Voragine). Djelo je nastalo šezdesetih godina trinaestoga stoljeća, a autor ga je dopunjavao i dotjerivao sve do svoje smrti 1298.

U dionici o papi Grguru Velikome Jakov pripovijeda kako se jednom prilikom rijeka Tiber izlila iz korita, prelila se preko rim-

skih gradskih zidina i pritom srušila mnoge kuće. Rijekom je ot-plivalo u more mnoštvo zmija, pa čak i jedan veliki zmaj, ali ih va-lovi ugušiše i izbaciše na obalu. Trulež tih nemani okuži sav zrak, a potom uslijedi veoma opaka kuga: činilo se kako strijele padaju s neba i pogađaju ljude redom. Jedna prije sviju pogodi papu Pe-lagija koji odmah umrije, a potom se stade obrušavati na ostale tako da su u gradu mnoge kuće ostale prazne. Puk jednodušno za papu izabra Grgura premda se on svim silama opirao. Kada je imao biti posvećen – a kuga je nastavila tamaniti narod – održa on propovijed, ustanovi litanije, povede procesiju i sve ih pozva da se pobožnije mole Bogu. Dok su se molili, za samo jedan sat osam-deset ljudi ispusti dušu, no on neprestano pozivaše narod da ne odustane od molitve sve dok Božje smilovanje kugu ne odagna. Kad se procesija završi, Grgur promijeni odjeću i pridobi neke tr-govce da ga skrivena u kaci na kolima izvezu iz grada. Dočepa se šume, pronađe zaklon u špilji i ondje se skrivao tri dana. Dok su ga uporno tražili, ukaza se na nebu veoma sjajan svjetlosni stup koji je lebdio iznad mjesta na kojem se on krio; jedan redovnik u tome stupu vidje anđele kako silaze i uzlaze. Narod ga odmah pograbi, povede u grad i posveti za vrhovnoga svećenika.

Jakov dalje pripovijeda: “No budući da je spomenuta kuga još uvijek harala Rimom, zapovjedio je Grgur da se na uobičajen način u uskrsno vrijeme održi procesija s litanijama oko gra-da. Naredio je da se u procesiji s poštovanjem nosi slika vazda blažene Djevice Marije, posve slična Mariji koja se, kako vele, i danas nalazi u Rimu, a naslikao ju je – prema kazivanju – Luka, liječnik po zanimanju i vrstan slikar. I gle, sva okuženost i sav vrtlog u zraku uzmicali su pred slikom, a ostajala je čudesna ve-drina i čistoća. Tada su se s visine u blizini slike, kako pričaju, čuli glasovi anđela kako pjevaju: Kraljice neba, raduj se, aleluja, jer koga si dostojna bila nositi, aleluja, uskrsnu kako reče, aleluja. A Grgur je odmah dodao ovo što slijedi: Moli za nas, molimo te, aleluja. I Grgur toga trena ugleda nad utvrdom Crescenzio anđela Gospodnjega kako otire krvav mač i vraća ga u korice: shvati da je kuga prošla, a to se i dogodi. Stoga se onaj grad otada zove Castel Sant’Angelo.”

U priči su dakle prisutni poplava, nemani, okuženje i po-mor kao Božja kazna, pa molitva, čudotvorna Gospina slika: savršen scenarij za čudo – uostalom, možda posve stvaran – i čudo se dogodilo.

Crkvom je papa Grgur Veliki upravljao 590-604. godine. Ako Jakov iz Varazzea piše kako je tekst pjesme Kraljice neba, raduj se, aleluja nastao u Grgurovo vrijeme, onda je naša pjesma nastala prije više od četrnaest stoljeća. Mjereno našim kratkim životima, ona je doista odvajkada. •

Kraljice neba, raduj se, aleluja – pjesma odvajkadaTekst pjesme Kraljice neba, raduj se, aleluja nastao je u vrijeme

pape Grgura Velikog, prije više od četrnaest stoljeća

Ko

dek

s Tr

ès R

ich

es H

eure

s d

u D

uc

de

Ber

ry, 1

5. s

t.K

od

Ko

dK

od

Ko

dK

od

Ko

dK

od

Ko

Koo

eks

ks

keks

eks

k T

rè Trè

Trè

Trè

Trè

Trè

Trè

Trè

Trè

TTrs

Rs

Rs

Rs

Rs

RRs

RRRs

RR Ric

hic

hic

hi

es

esH

euH

euH

eH

eH

res

res

du

ddD

u D

uc

dc

de

Be

Ber

rer

ryy, 1, 1

5.

5. s

t. st.

sr45.indd 45 29.3.2012 20:02:02


Piše: • Jozo DŽAMBO

Šaranje jaja uskrsni je običaj koji je već odavno prešao uske europske granice i poprimio globalne razmjere. Običaj je mješavina folklora i religiozne simbolike; on je svojom

dekorativnoš ću potisnuo u pozadinu mnoge druge običaje veza-

Uskrsna šibarinaU rano jutro

na uskrsni ponedjeljak

idu mladići od kuće do kuće

i šibaju djevojke

sr46-47.indd 46 29.3.2012 20:03:17


ne za ovaj blagdan. Pri tome svi krš ćanski narodi znali su, pored vjerskog štovanja Uskrsa, popratiti ove “velike dane” i još pone-kim običajem kao što je ovaj na našoj slici.

Sliku je njemački ilustrator F. Schlegel koncem 19. stoljeća naslovio kao “moravski narodni običaj”, točnije Schmeck-Ostern, pojam čije je podrijetlo nejasno. Ilustracija prikazuje mladiće i dječake kako ukrašenim šibama pokušavaju dohvatiti djevojke i djevojčice koje, s manje ili više uspjeha, izmiču udarcima. Mo-tiv u sebi spaja razigranost i ozbiljnost; sve se odvija u seoskom ambijentu kao u nekoj pučkoj drami ili veselici. Ovdje je riječ o moravskom običaju, ali on se u sličnim oblicima susreće i drug-dje, pa i u hrvatskim krajevima.

U rano jutro na uskrsni ponedjeljak idu mladići od kuće do kuće i šibaju djevojke po golim nogama ili rukama nakon čega im ove kao dar daju najčeš će ukrašena jaja. (Šibanju ne izmiču kod kuće ni vlastite žene ili sestre.) Sljedećeg dana, u utorak, sada su djevojke na redu, ali one ne izlaze iz kuća nego dočekuju mladiće koji dođu izvana ili šibaju ukućane dok su još na spava-nju. Doduše one ostaju praznih ruku, njih se ne daruje.

U dijelovima Češke očevi za vrijeme Velikog tjedna pribav-ljaju za svoje muškarčiće vrbove prutove i ukrašavaju ih da budu spremni do uskrsnog ponedjeljka. Kucajući na vrata rodbine i susjeda dječaci se najavljuju rimama u smislu: “Dajte nama jaja, da ne bude belaja!” Kao otkupnina mogu umjesto jaja biti i slat-kiši ili poneki novčić. U Šleziji se šibanje znalo nadomještati i prskanjem vodom.

Ukrašeno pruće nudilo se i na tržnicama na prodaju – jer ko-načno djevojke i mladiće koje se voli ne može se tući bilo čime! Osim toga, za zaljubljene je i ovo bio način iskazivanja osjećaja. Zaboraviti šibe na uskrsni ponedjeljak tumačilo se kao ravno-dušnost ili čak prekid veze.

Običaj je sličan onome na blagdan Nevine dječice (Mladenci) kada roditelji šibaju djecu uz povike “Širio se, duljio se!”, čime se izražava želja da djeca rastu i napreduju. U nekim krajevima šibe se beru već na blagdan sv. Barbare 4. prosinca i čuvaju u toplini kuće kako bi do upotrebe pustile pupoljke. Simbolika rasta, zdrav-lja i svježe životne snage dolazi u tome do izražaja. Da li između božićnog i uskrsnog “mladičanja” postoji neka veza, nije jasno.

Poznato je i jedno tumačenje uskrsnog šibanja koje bi htje-lo biti “teološko”, ali je ono samo simpatična folklorna interpretacija Biblije, ništa više. Prema ovoj, nakon doga-

đaja uskrsnuća sastale su se na trgu jeruzalemske žene da prepri-čavaju čudo koje se dogodilo. Veliki svećenici, koji nisu željeli da narod o tome nešto sazna, rastjerali su žene šibama.

Slična teologiziranja mogu se naći i u našim krajevima. Et-nologinja Jasna Čapo navodi primjer tumačenja “šibarine” iz slavonskih Sikirevaca kao osvete Židovima koji su bičevali Isusa. Također u Slavoniji, ali i u Kreševu, batine su bile namijenjene Judi izdajniku, u Dalmaciji pak razbojniku Barabi kojeg je Pilat na zahtjev svjetine pustio iz zatvora. Od ovog imena potječe i običaj baraban koji se u nekim oblicima sačuvao sve do u najno-vije vrijeme. U svome romanu Baraban (1943) hrvatski književ-nik i dominikanac Rajmund Kupareo (1914-1996) opisao je ovaj običaj, prakticiran na Veliku srijedu na otoku Hvaru:

“Stari je običaj, da se na svršetku barabana lupa što je mogu-će duže po crkvenim klupama, kao spomen na udarce, koji voj-nici izbrojiše nedužnome Isusu. Beru se šibe, ali one neće služiti samo za baraban, već i za kaznu i za zabavu. Roditelji će ih nositi u noćnoj procesiji da tako postanu blagoslovljene, a onda će ih zadjenuti o kakav čavao ili o koji okvir svetačke slike u kući kao opomenu djeci, da budu poslušna. Mladićima će služiti za za-bavu, dok budu pred crkvom čekali svršetak barabana; nijedna djevojka ne će mirno stići do crkve.”

Uopće lupanje i buka imali su mjesta u katoličkoj liturgiji već od srednjega vijeka. Oni su trebali podsjećati na potres i buku koji su pratili Isusovu smrt i uskrsnuće, te kao znak žalosti nado-mjestiti svečana zvona koja će se oglasiti tek nakon uskrsne noći. Lupanje nije bilo samo plod pučke fantazije i simbolike; sve do Drugog vatikanskog sabora u obredniku Velikog tjedna stajalo je doslovce: “neka bude malo udaranja i buke”, što su svećenici činili udaranjem knjigom o klupu, a vjernici šibama. Nakon toga te šibe nisu više bile “obične” nego upravo “blagoslovljene”, pa čak i onda ako služe za kaznu. •

Sud

etend

eutsch

es A

rchiv, M

ün

chen

Sudd

etee

nd

eeuts

uuch

echhh

s AArchrch

iv,iv,iv

Mü

nch

nc

enn

sr46-47.indd 47 29.3.2012 20:03:30


Piše: • Ana PAPIĆ

Ovim je hvalospjevom Sinezije Cirenski u 4. stoljeću opisao Uskrs. U toj slavnoj noći uskrsnu naš Otkupitelj i zajedno s njim i mi postadosmo vječni pobjednici. Slaveći Kristovo

uskrsnuće s pravom se nadamo biti sudionici njegove vječnosti. No, vječnom susretu s Kristom prethodi temeljita priprava. U narodu, osim crkvenih obreda, žive i pučki običaji koji se vežu za pojedine krš ćanske blagdane. Oni su u katoličkom puku u BiH duboko uko-rijenjeni – s narodom se rađaju, dišu, žive i umiru.

Uskrs i Božić zauzimaju posebno mjesto u srcima sveg katolič-kog puka, pa tako i katoličkoga puka u Livnu. Livnjaci su veoma rano primili krš ćanstvo i uvijek bili čvrsto vezani za svoje ujake. Bezbrojne vjerske usmene pjesme u ovome kraju svjedoče o du-bokoj povezanosti Livnjaka s Crkvom, a motivi u običajima govo-re o pokorničkom iščekivanju najvećih krš ćanskih blagdana.

Dan prije Čiste srijede, na poklade, u livanjskom bi se kraju skuhala bogata večera. Domaćice bi se taj dan trudile pripremiti što bogatiju trpezu, pa bi se na sinijama, između ostaloga, moglo pronaći kiseli kupus, pitu, suho meso… Nakon tako obilne gozbe, susjedi bi se okupili u jednu kuću i na kantaru izvagali kako bi se za Uskrs vidjelo koliko će svatko izmršati kroz korizmu. Taj se dan uobičavalo govoriti: “Pokladi, s guzicom se okladi, nema mrsa do Uskrsa.” Post je kroz korizmu bio obvezan i do Uskrsa se, osim nedjeljom, nije mrsilo. Narod bi govorio: “Čista srida čisti criva.”

Korizma je (kao i došaš će) vrijeme kada se ne održavaju svad-be. To je vrijeme kada bi prestajali sastanci po sijelima i kada bi (za razliku od današnjega vremena!) utihnula svaka pjesma.

Kroz ovo se vrijeme morao dobro ponoviti vjeronauk, jer bi djeca, neudane djevojke i neoženjeni momci morali položiti is-pit iz vjeronauka kako bi dobili buletin i tako mogli pristupiti uskršnjoj ispovijedi. Za odrasle bi osobe buletine dobivao kućni domaćin kada odnese uskršnji pobir.

Ono što čini posebno bogatstvo vjerske baštine jesu vjerske pjesme, koje su se u livanjskim obiteljima pjevale i recitirale uz ognjišta i stoljećima se prenosile novim naraštajima. U bezbroj-nim takvim pjesmama pronalazimo tematiku Kristove muke i uskrsnuća, u nekima se od njih pojavljuje i lik naše nebeske Majke s kojom ovdašnji puk suosjeća u boli i patnji koju je proži-vjela gledajući muke svoga Sina jedinca. Zazivalo bi se tako ime Majke Božje za spas duše, častila Kristova muka i slavilo njegovo slavno uskrsnuće. Takve su i ove dvije molitve:

Kristova muka u baštini livanjskoga kraja

Gospa kleči na vrh grada,čeka Sinka vrlo draga:“Daj mi, Sinko, križ nositi.”“’Ajd otale, Božja Mati,ne mogu ti križa dati.Iz križa će Sunce sjati,po svem svitu obasjati,paklu vrata zatvoriti,a rajska vrata otvoriti.”Crkvice se grade,tamjanom se kade.U njim’ Gospa kleči,te iz srca ječi,te iz knjiga Boga moli,te iz oka suze roni,te i bile prste lomi.Otud iđu dva anđela,dva anđela Gabriđela:“Što ti, Gospe, klečiši iz srca ječiši iz knjiga Boga moliši iz oka suze roniši te bile prste lomiš?”“Imala sam Sinka jedinka,džudije se džudeše,na križ ga propeše,skinuše mu zlatnu krunu,udaraše od trnova.”Dok trnova dopiraše,crna krvca prolivaše,tuda cviće cvatijaše,dva kaleža snesaše,pa to cviće ubraše,prid Boga ga iznesoše.Veli Bog:“’Ko bi ovu molitvicu naučiotri bi duše na’ranionajpri’ svoju,pa očevui na kraju materinu.”

Gle u sunce oltar sijakao nova Kalvarija.Sviće gore u svom zlatu,a u krvi ruže cvatu.

Svećenik prid oltar stao,gotovo je zaplakao.Gleda sliku Krista mrtva,On će biti dar i žrtva.

Pogleda na skrite zjene,gleda rane otvorenei u šutnji sabran slušašto mu šapće Krist i duša.

Isus dobri na svom križuNa koji se grisi dižužudi iza zore danjesvoje sveto žrtvovanje.

Čeka da svećenik reknečudnu rič božanske srićekoju Krist, poput dara,pruža nama sa oltara.

Moli da ga Sina’ primi,a sa svita grije snimi.Sunčev krug se lip i velikuspeo na zelen jelik.

Skriven čovik sa nježnim kruhomkao veza tila s duhom.I dok zvonce srebrom zveči,pretvorbene prateć’ riječi,

uzdiže se kalež sjajnipun božanski’ sveti’ tajni.Gle, u suncu oltar sijakao nova Kalvarija.

U sve jačem svjetlu danjemžrtvuje se Isus na njem.

448448484848484848484848484848484848484844848484844848848448488444484844848488848488488884888 SvSvSvSvSvSvSvSvSvSvSvSSvSvSvSvvSvSSvSvSvSvSSvSvSvjetjetjetjetjetjetjetjetjetjetjetjetjetjetjetjetjetjetjetjejejetjetetjetjetjetetjetjetjeteteetjetejetjeteeeeeeeeee lolololo o lo lo lo llo lo lo lololo looloo loo rijrijrijrijrijrrijrijrijrijrijrijjrijrijrijijrijrijrijjrijrijrijrijrijrijrijjjrijjr ečiečiečiečiečiečiečečiečiečičiečiečiečiečiečiečečiečiečiečiiečiečičiiiiiečiečiiiičee i trtr trtrttrtrtrtrtrtrtrtr trttr tr trtrtrtrtrtttrrtrtrtrtrt avaavaavaavaavaavaavaavaavavaavaaaavaavaavaavaaavaaavaavaaavaaavaava nj njnjnnnj nj nnj 20120120120120120120120120122012022201010000 2.22.2.2.2.222222222222

dodomamm ćićiiiinnn n kaada oodndndd esesese e usususususususussusssu krkrkrkrkrkrkrkkrkrkrk šnšnnnnnnjijijijijiijijjji p ppppppp ppp pobobobobobobobobobbobobbobobirirrrrrririrr...

O, noći sjajnija od dana,svjetlija od Sunca,slađa od raja,očekivana godinu dana!

sr48-49.indd 48 29.3.2012 20:04:05


Uoči nedjelje muke Gospodnje – Cvjetnice, nabere se ljubi-čica, jaglaca, cvijeta drijenka. Sve se pokiseli u vodu i tom bi se vodom u nedjelju umivalo. Vjerovalo se da će i lice biti lijepo i mirisno kao i to cvijeće.

Djevojke i momci iz svakoga sela kitili bi jelić i pri tom se na-tjecali čiji će biti veći i bolje nakićen. Na jelić bi se stavljalo svilaše (šarene, svilene marame), zlatni i srebreni nakit, trobojnice, pau-nova pera, itd., a na vrh jelića kovilje i bekturan (vrsta cvijeća).

U crkvu se išlo u velikim grupama, a na čelu svake grupe bi bio mladić koji je nosio nakićenu jelku. Misni običaji su bili isti kao i danas, a kada bi se posvećivale grančice, onda bi podizali jelić da se istakne koje je selo donijelo najveći i najbolje nakićen.

Vrijeme vazmenoga trodnevlja podrazumijevalo je odlazak u crkvu i sjećanje na Kristovu posljednju večeru, muku i smrt. U puku su se očuvale molitve koje su se molile na velike dane.

Molitva koja se molila na Veliki četvrtak:O, dušice grišna, budi u viri kripna,kada budeš putovati dugim putim,tisnim klancim,sriš će tebe duh nemili, duh nečisti,pita će te dušo moja:“Il’ si moja, il’ Božja?”“Nisam tvoja, već Božja.Obećala Bogu doći na blagdanakna Veliki četvrtak.”Sto Jezusa, sto amena, sto se puta prikrstiti.

Vjerovalo se da poslije 100 ovih molitvica jedna duša prelazi iz čistilišta u raj.

Na Veliki petak se u čast Isusove 33 godine života 33 puta molilo:Petak je rečen, Isus je mučen,O, Isuse, muke Tvoje, na spasenje duše moje.Na ovaj bi se dan pekao kruh (posvetališ će) na kojemu bi se

urezao znak križa. Ovaj se kruh na Veliku subotu nosio u crkvu posvetiti. Osim kruha, nosila su se i kuhana jaja, sir, a netko bi stavljao i komad šunke. Uobičajeno je bilo ponijeti i nekoliko jaja na poklon svećenicima. Domaćice bi u košaru u kojoj se no-sila hrana za posvećenje stavile i šibice kojima bi na uskrsno ju-tro zapalile vatru. Posvećeno se jelo blagovalo na uskrsno jutro. Ovaj se običaj nije mnogo promijenio ni danas.

Za ručkom bi se taj dan pilo crno vino i vjerovalo se da se vino popijeno na Veliki petak pretvara u krv. Govorilo se kako je grijeh dirati u zemlju taj dan, no u nekim je selima bio običaj na Veliki petak (i na Blagovijest) orati njive siromašnim susjedima.

Na Veliku subotu su se obavljale posljednje priprave za Uskrs. Na ovaj bi se dan, kao i danas, bojila jaja – pisanice. Običaj je bio bojiti pisanice na prirodne načine, a ta je tradicija i danas živa. Najčeš će je bojenje jaja pomoću ljuske crvenoga luka. Ponekada bi se jaje umatalo u tkaninu unutar koje bi se postavila kakva travka ili listić, često djetelina, i na taj bi način jaje dobilo zani-mljiv ukras.

Mlade nevjeste od dana udaje do Uskrsa nisu smjele otići u svoju rodnu kuću. Tek subotom, uoči Uskrsa, sa zalaskom Sun-ca, u pratnji bâbe (svekra) ili ako ga nije imala, majke (svekrve) ili nekoga iz uže mladoženjine obitelji, stizala je mlada u rod. U rodu je ostajala do nedjelje popodne. Kada se mlada vraćala kući, punica bi zetu obvezno poslala duzinu (tucet) jaja.

U nedjeljno bi se jutro 63 puta molilo:Gospe čista, plemenita, daj Ti meni dobar dar,ja ću Tebi bolji glas.Sinak Ti je uskrsnuo na jutrošnji dan,Gospe mi Ga daj na umrli danda ja pođem s Njim u raj.

Nakon molitve blagovalo se posvećeno jelo i odlazilo na sve-tu misu. Ovome bi se danu posebice veselila djeca koja bi dobi-vala jaja i odmjeravali čije je jaje jače. Često bi na livadi valjali jaja, a najuspješniji u toj igri bio je onaj tko osvoji najviše jaja.

Kako se bliži vrijeme Uskrsa, lijepo je prisjetiti se običaja naših baka i djedova vezanih za dolazak ovoga blagdana. Još je ljepše pokušati ponovno oživjeti te običaje i tako ih ljubomorno čuvati od zaborava.

Hodeći s Kristom k vječnosti, uz vjeru da ljubav i žrtva uvi-jek pobjeđuju, svim čitateljicama i čitateljima Svjetla riječi želim sretan Uskrs! •

jj pp jj jj

NaNakokokokokkkkk nnnnnnnnnnn momomomomomommmmm lililililiiiiiil tvttvtvtvtttttvttvt eee blblblllllllagagagagagagagagaggovovovaalalallloooooooo sesese pposoosvevevevev ćećećećenonononnnn jjjjjjjjeleleloo ii ododdddlalalalaaaaaaaaaal zzzizizizizizziziiiilolllo nnaa ssvsvsvsvsvsvsvvvs eeeeeee

Zo

ran A

LA

JBE

G

sr48-49.indd 49 29.3.2012 20:04:19


Piše: • Drago BOJIĆ

Nakon dvadesetog stoljeća i “vremena ekstrema” (E. Hobs-bawm), početak 21. stoljeća obilježen je paradoksima: ono što se činilo prevladanim, ponovno se vraća. Go-

tovo sva područja kulture i društva su obilježena ovom dijalek-tikom, a ni religija nije izuzetak, smatra njemački teolog i fi lo-zof Hans-Joachim Höhn. S obzirom na njezino socio-kulturno obilježje mogu se primijetiti i procesi sekularizacije, ali i oni re-spiritualizacije. Nakon što je religija izgubila svoje negdašnje društveno značenje i nakon što je religiozno uvelike potisnuto u privatno područje, došlo je do raspršenosti – “disperzije reli-gioznog”: izmještanje religioznog u ne-religijske segmente mo-derne kulture, miješanje religioznih sadržaja različitog porijekla, oblikovanje novih religijskih formi i karaktera i reinterpretacija religijskih motiva i simbola.

Disperziji religioznog odgovara raspršenost suvremene du-hovnosti. No, fenomen “raspršene duhovnosti”, fenomen “po-vratka religije nakon njezina kraja”, ili “duhovnosti kao mega-trenda” nije jednoznačan ni jednostavno razumljiv. Novi oblici duhovnosti koje povezuju različite religijske tradicije, koji na-staju i s onu stranu institucionalnih religija, koji su i akonfesi-onalni, te zahvaćaju i posve sekularni kontekst, trend su našega doba – globalni fenomen. Dok se etablirane religije i konfesije sve snažnije susreću s gubitkom značenja i članova, duhovnost (religijska ili sekularna) postaje sve većem broju ljudi izrazito važna i to upravo u zapadnom laicističkom svijetu – u društvu kako se to voli kazati samosvjesnih individualaca emancipiranih od religije. Mnogi su i različiti razlozi zbog kojih se ljudi okreću duhovnosti, kako to pokazuju i suvremena antropološka i so-ciološka istraživanja. Njemačka antropologinja Ariane Martin navodi sedam takvih razloga.

Putovanje u sebe: preko raznih oblika kontemplacije, medita-cije ili yoge čovjek pokušava otkriti (pronaći) sebe. Vanjski svijet je gluh za Boga, u njemu se ne čuje “božanska muzika”, pa ljudi “poniru” u sebe da bi je ponovno čuli.

Opčaranost (opčinjenost): ako je sekularizacija demistifi cira-la (raščarala) svijet, suvremeni oblici duhovnosti ga pokušavaju ponovno mistifi cirati (opčarati) i pronaći izgubljenu tajnu. To je čarobni svijet romantičarskih vizija obilježen pustolovinama, doživljajima i osobnim iskustvima.

Ozdravljenje: uz medicinu i psihoterapiju suvremeni čovjek smatra da ga i duhovnost može iscijeliti. U pozadini ovakvih čežnji je želja za punim zdravljem, savršenoš ću i besmrtnoš ću. Ovo je često povezano s vjerom u čudesnu moć duhovnih učite-lja i najčeš će se prakticira preko polaganja ruku.

Sigurnost: mnogi su ljudi izgubili tlo pod nogama i sigur-nost kako trebaju pravilno i dobro živjeti. Suvremeni globalni

svijet je postao kompliciran i mnogi se u njemu izgube. Ljudi traže orijentaciju, sigurnost, upute, savjete, gotova rješenja. Pritom je daleko važnije što kažu njihovi duhovni vođe i uči-telji nego argumenti.

Zajedništvo: nije samo bolestan pojedinac, i društva su bo-lesna, jer u njima vladaju zle i destruktivne sile kojima treba

Suvremeni oblici religioznosti

Raspršena duhovnost

sr50-51.indd 50 29.3.2012 20:04:58


suprotstaviti duhovno ozdravljene zajednice. Duhovni duali-zam je jedno od najčeš ćih obilježja moderne duhovnosti. Po-stoje dobri i zli duhovi, pa prema tome i dobra i zla društva (zajednice). Spas treba tražiti u ozdravljenim zajednicama – duhovnim domovinama.

Putovanje u daljinu: suvremena kultura života mnoge ljude tjera u uskoću i tjeskobnost. Da bi iz nje izišli, i realno i virtual-no, oni pokušavaju (hodočaš ćima i raznim putovanjima) otkri-vati širinu svijeta i na taj način iskusiti djelić božanskog.

Novi svijet: ljudi koji se okreću duhovnosti imaju podijeljene osjećaje prema svijetu. Za njih je sekularni svijet nadiđen i od-bojan, oni protestiraju protiv njega, proklinju gu, prizivaju stara dobra vremena i pokušavaju stvarati novi svijet. Sebe doživljava-ju kao avangardu novog svijeta.

Neizmjerna čežnja na jednoj i često iskustvo nedostatka na drugoj strani, glavni su pokretači čovjekovih duhovnih traganja i onih krš ćanske provenijencije. Unutarnje nezadovoljstvo sa so-bom i osjećaj nesreće, frustracije i kompleksi, životni brodolomi i pokidani odnosi, neispunjene želje i neostvarene ambicije, fi -

zička i psihička oboljenja i mnogo toga drugoga nagoni čovjeka na najrazličitija eksperimentiranja s vlastitom duhovnoš ću kako bi ponovno pronašao sebe i vlastitu sreću.

Mnogovrsni oblici duhovnosti prisutni su i u krš ćanstvu, pa tako i u Katoličkoj crkvi. Mjesto tradicionalne vjerske prakse i pobožnosti sve više preuzimaju nove vrste duhovnosti. One se ne odriču krš ćanskog (katoličkog) backgrounda, poštuju i crkve i institucije u onoj mjeri u kojoj je to nužno (i korisno), ali na-stupaju s drugačijim razumijevanjem Pisma i vjerskih istina. Te duhovnosti su bitno spiritualizirane. Umjesto Boga Oca i Isusa iz Nazareta (Sina), značajniju “ulogu” ima Duh Sveti i oblici na suvremen način emocionalizirane tradicionalne krš ćanske du-hovnosti čaš ćenja Srca Isusova, klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu i pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. Duhov-nost dijela suvremenih krš ćana (katolika) je najčeš će naglašeno individualistička (privatna ili grupna), usmjerena na ovostranost (ovaj život), obilježena čežnjom za srećom i zadovoljstvom. Ta duhovnost je ponekad i protest protiv institucionalizirane (hlad-no službene) religije i navodnog “intelektualiziranja” teologije i vjere. Ona u sebi ima i natruha fundamentalizma i sektašenja, dualističkih shvaćanja s patološkim popisom demonskih sila u čovjeku i svijetu. Ona pokušava dematerijalizirati svijet kao da materija nije od Boga, stalno priča o seksualnosti kako bi tobo-že deseksualizirala čovjekovu tjelesnost. To je duhovnost hlad-nih lica i površnoga optimizma, koja amortizira stvarnu ljud-sku radost, a spontane odnose, čak i humor, stalno podvrgava “moralizatorskim inventurama” grešne prošlosti i sadašnjosti iz perspektive apokaliptičnih prijetnji. S puno afekta, ta je duhov-nost istodobno asocijalna (obuzeta sobom, s malo empatije za stvarne probleme ljudi); načelno je apolitična, iako se, zbog vla-stite koristi, često sluganski i koristoljubivo dodvorava politič-kim liderima, ekonomskim moćnicima i estradnim zvijezdama. Njezini glavni promotori (duhovni vođe, karizmatici) su i sami često medijski vrlo eksponirani estradnjaci, oboružani rekviziti-ma i ikonografi jom suvremene pop-kulture.

Kad je Isus iz Nazareta pozivao svoje učenike nije im obe-ćavao nikakvu ugodu pa ni onu duhovnu, štoviše, najčeš-će je govorio o težini nasljedovanja i potrebi da svatko u

svome konkretnom životu nosi svoj križ. U njegovim riječima nije bilo nikakvih oblika fundamentalizma, ali ni elemenata so-cio-političko-kulturne retrogradnosti. U susretima s ljudima nije “istraživao” njihove prošlosti, okolnosti njihovih ljudskih posr-taja, pogotovo ne one na seksualnom području. Nije prihvaćao nikakve unaprijed postavljene podjele između “vjernika” i onih koji to nisu te se susretao ponajviše s grešnicima. Oslobađao je (ozdravljao) ljude od njihovih strahova, de-demonizirao svijet u kojem su živjeli. Nije ljude hvatao na emocije i patetiku, niti je psihoanalizirao njihove slabosti, naprotiv, najviše razumijevanja imao je upravo za slabe i grešne.

Duhovnost i eksperimentiranje s njom može ljude učiniti duševno i duhovno bolesnima, iščašenima iz stvarnoga svijeta (života), ovisnima više o svome duhovnom putu nego o vjeri u Boga. Mnogi od njih nerijetko žive u zasebnim svjetovima (“ne-shvaćeni” od drugih pa i svojih najbližih), u malim grupama čiji članovi s vremenom postanu ovisni od svoga duhovnog vođe i novih porcija duhovnih doživljaja. Svaka duhovnost – upozora-vaju suvremeni psiholozi i psihoterapeuti – koja se u čovjekovom životu pojavljuje kao “strano tijelo”, koja ga odvaja od stvarnog života i odnosa s drugima, koja je neprijateljski raspoložena pre-ma svijetu i koja se poigrava s ljudskim čežnjama i nedostacima, može imati velike psihičke i duhovne posljedice. •

Đu

ro S

ED

ER

, Usta

ni i id

i

sr50-51.indd 51 29.3.2012 20:05:10


Bilo je još rano i na ulicama Praga ležao je svježi snijeg. U to vrijeme – u prvoj polovici devedesetih godina – bilo je gotovo sve svježe. Nekoliko godina prije “baršunasta

revolucija” srušila je komunistički režim i njegov partijski i po-licijski monopol moći; nakon dugih desetljeća uspostavljena je ponovo stvarna parlamentarna demokracija. Novu su slobodu mogli uživati i crkva i sveučilište. [...]

Drveća puna Zakeja. Cilj moje šetnje toga jutra nisu bili ni crkva ni sveučilište nego zgrada Parlamenta. Jedna od novosti onoga vremena bila je, naime, da se svake godine, kratko pri-je Božića, pozove jedan duhovnik da pred poslanicima u Par-lamentu održi kratku meditaciju; nakon toga bila bi otvorena posljednja sjednica uoči parlamentarnih ferija. [...]

Prije završetka svoga nagovora, koji sam držao pred posla-nicima i senatorima, od kojih većina očito nije Bibliju nikada imala u rukama, spomenuo sam na kraju scenu sa Zakejem iz Lukinog evanđelja: Isus prolazi Jerihonom kroz mnoštvo i izne-nada se obraća jednome od vodećih carinika koji ga je proma-trao iz krošnje smokvina drveta.

Zatim sam usporedio tu priču s držanjem krš ćana u našoj ze-mlji. Kada su poslije dugog vremena, nakon pada komunizma, Kristovi učenici slobodno stupili pred javnost, naišli su posvu-da na velik broj onih koji su se oko njih okupljali i aplaudirali im, ali i nekolicinu takvih koji su prema njima bili neprijateljski raspoloženi i još uvijek im prijetili stisnutim šakama. Međutim, nije primijećeno da je drveće okolo bilo puno Zakeja, dakle onih koji se nisu htjeli ili nisu mogli pomiješati među stare ili sasvim nove vjernike, a da pri tome ne pokažu ravnodušnost ili nepri-jateljsko raspoloženje. Oni su bili tražitelji i puni radoznalosti, ali su istodobno htjeli sačuvati suzdržanost i svoj pogled na stva-ri; ova neobična mješavina ljubopitnosti i očekivanja, interesa i bojažljivosti, ponekada možda i osjećaja krivice i stanovite “ne-doličnosti” potaknuli su ih da ustraju skriveni u gustome liš ću smokvina drveta. [...]

Popravljanje biografije. Kada sam poslanicima u češkom Parlamentu ispričao zgodu o Zakeju, imao sam na umu i to da Crkva u našoj zemlji duguje društvu još nešto drugo osim “pri-bližiti se Zakeju”. Osjećao sam da smo zakazali u nečemu što spada u najvažnije zadaće krš ćana – pa konačno stoji u vezi i

Tomáš Halík

Vjera u »tranziciji«Kako izaći iz polutame komunističkog režima?

Postoji stara krivica koja se ne može jednostavno izbrisati niti popraviti,

ostaju nezacijeljene rane koje se ne daju tako lako izliječiti – zločini

totalitarnih režima su bez sumnje takvi

Isu

s su

sre

će Z

akej

a

sr52-55.indd 52 29.3.2012 20:18:08


sa zgodom o Zakeju –, naime da budemo eksperti na području opraštanja i pomirenja.

U ono vrijeme, u vrijeme progona i neslobode, bio sam mi-šljenja da je jedna od najtežih moralnih zadaća – a istovremeno jedna od najboljih prilika za postizanje moralne zrelosti – saču-vati vlastiti obraz. Kasnije sam spoznao da je vrijeme neposred-no nakon ponovnog stjecanja slobode još zahtjevnije. Nakon pada bilo kojeg totalitarnog režima, slično kao nakon okončanja nekog građanskog rata, žrtve i počinitelji zločina žive i dalje jed-ni pored drugih. U jednom te istome društvu žive nekadašnji junaci pored kolaboranata, onih koji na duši nose krivicu kao i onih – priznali to oni ili ne – koji su pravili kompromise kako bi “preživjeli”. Nakon što se uklone ruševine i barikade – i one u čovjekovoj nutrini – čitavo društvo je još uprljano uskovitlanom prašinom. Nakon boja, naime, nitko obično ne ostaje čist – ni pobjednici ni pobijeđeni; potrebno je jedno cjelovito i temeljito čišćenje. Međutim, treba se čuvati onih koji se takve zahtjevne zadaće prihvaćaju prebrzo i žestoko!

Između ljudi koji su bili oslonac diktature nikada nije jed-nostavno razlikovati one koji su radili iz iskrenog uvjerenja –

premda s našeg stajališta sasvim krivog – od onih koji su cinično i isključivo imali u vidu samo vlastitu korist, kao također izme-đu onih koji su druge zavodili i onih koji su se samo dali naivno zavesti. Također je teško utvrditi razliku između onih koji su se postupno odvratili od vlasti, jer su spoznali svoju zabludu i jer se u njima probudila savjest, i onih koji su na koncu prešli u opor-bu, jer su ih vlastodršci, kojima nisu više bili potrebni, odbacili. Osim toga često se tek nakon više godina otkrivaju dokumenti koji svjedoče o tome kako su se ljudi krivo ponašali i zakazali, i to su svoje ponašanje često brižno krili ne samo pred drugi-ma nego ponekad i pred vlastitom savješ ću. Ovo se tiče jednako onih koje se do tada smatralo “poštenim” i “besprijekornim” kao i onih koji su čak važili kao borci u pokretu otpora. Nakon pada neke diktature vrlo često se nađu među najradikalnijim sucima i osvetnicima osobe koje su same sramotno zakazale pa se onda iz petnih žila trude da se opravdaju pred samima sobom i pred drugima, te da si naknadno priskrbe alibi.

Bagateliziranje krivice. Prijelaz iz diktature u demokraciju u našoj zemlji nije imao revolucionarnog obračuna s čuvarima prijašnjeg režima, nije bilo “jakobinske faze”, nije bilo “nür-nberškog procesa”, nikome nije ni dlaka s glave spala, nije pro-livena ni kap krvi. Svijet je s priznanjem govorio o “baršunastoj revoluciji” koja je protekla kao kratka pučka veselica. Bez sum-nje je dobro da se nije stvorio “duh osvete” niti razbuktao “lov na vještice”. No, jesu li na djelu uistinu bili oproštenje i pomirenje? Nije li – za razliku od krvavog obračuna – nastupio samo dru-gi ekstrem, naime bagateliziranje krivice? Krilatica “Podvucimo debelu crtu ispod prošlosti!” izrečena je sigurno s dobrom na-mjerom: Ne osvećujmo se, ne uzvraćajmo zlim za zlo, “ne bu-dimo poput njih”! Međutim, to je drukčije shvaćeno i ostvareno

– naime: Nemojmo o tome više govoriti, dajte da to što prije i što temeljitije zaboravimo!

Praktično se nešto slično dogodilo u svim postkomuni-stičkim zemljama. To da smo izbjegli bolni proces pomirenja i ozdravljenja društva, imalo je za posljedicu njegovo moralno slabljenje. Rane nisu zacijeljene, samo su pokrivene – i počele su se gnojiti, trovanje se lagano proširilo po čitavom organizmu. Polutama koja je omogućila stvaranje iluzije prividnog jedinstva u kom je brzo nestalo razlike između disidenata i čuvara režima, skupo nas je stajala: polutama je postajala sve mračnijom i svje-tlo istine se postupno ugasilo.

U takvoj polutami nekadašnje elite na vlasti prešle su tiho iz svijeta političke i policijske u sferu ekonomske moći, odakle su zahvaljujući nagomilanome kapitalu novca, veza i informacija počeli iznova vladati društvom.

U sebi sigurno ispravno uvjerenje da nitko nije bio “ni posve bijel ni posve crn”, umjesto ljudskom razumijevanju vodilo je samo k širenju guste sive magle, u kojoj se granica između istine i laži sve više brisala. Strah od odveć jednostavnih sudova osla-bio je moć rasuđivanja i vodio do nesretnog relativiziranja svih

moralnih vrednota. Bez sumnje je dobro da namjesto prevlasti jedne ideologije nije stupila neka druga netolerantna zatvorena ideologija; ali moto “anything goes”, “sve je dopušteno”, otvorio je vrata onim snagama koje su počele slobodu polako pretvarati u kaos, pa time neprijateljima demokracije i otvorenog društva ponovno pružiti argumente. Oni koji su upozoravali na takav razvoj i njegove rizike, obasipani su s mnogih strana mržnjom i izrugivani kao naivni idealistički moralisti te sumnjičeni da žele ugroziti i suziti slobodu – najglasnije su pak vikali upravo oni koji su slobodu stvarno ugrožavali i zloupotrebljavali.

Uspavljivanje političke svijesti i odgovornosti. Mnogi su vjerovali i još uvijek vjeruju da će u Češkoj uvijek biti aktivan određeni ostatak demokratske kulture koji će spriječiti razvoj događaja prisutan u nekim susjednim državama, posebno u Rusiji i nizu nekadašnjih sovjetskih republika. Ali zar nas nije već jednom, odmah nakon Drugog svjetskog rata, zahvatio val strašnog, razarajućeg događanja iz Rusije, za koji su tada bili go-tovo svi uvjereni da će sve to kod nas teći drukčije, umjerenije, kulturnije, da će kod nas uspjeti demokratskije i ljudskije lice komunizma? U izvjesnom pogledu – posebno s obzirom na Cr-kvu i religiju – komunizam je u našoj zemlji djelovao još neljud-skije nego u svim susjednim zemljama.

Drugi upozoravaju da skandali i korupcija prate demokra-ciju ne samo u njezinim mucavim počecima nego su danas po-sebno rašireni i u “starim i razvijenim” demokracijama, te da nas stoga zbivanja koja susrećemo u postkomunističkim zemljama ne bi trebala previše uznemirivati. Može se poći od toga da su se mnoge negativnosti događale ne samo s one strane neprobojnih zidova totalitarnih režima nego i u otvorenom prostoru slobod-nih društava; da mi takve negativne pojave danas bolje i jasnije

• Jesu li na djelu uistinu bili oproštenje i pomirenje? Nije li – za razliku od krvavog obračuna

– nastupio samo drugi ekstrem, naime bagateliziranje krivice? Krilatica “Podvucimo debelu

crtu ispod prošlosti!” izrečena je sigurno s dobrom namjerom: Ne osvećujmo se, ne uzvraćajmo

zlim za zlo, “ne budimo poput njih”! Međutim, to je drukčije shvaćeno i ostvareno – naime:

Nemojmo o tome više govoriti, dajte da to što prije i što temeljitije zaboravimo! •

sr52-55.indd 53 29.3.2012 20:18:21


zapažamo i da one danas mnogo više izlaze u javnost, treba prije svega zahvaliti medijima.

Osim toga mi sve više i više bivamo uvučeni u globalno druš-tvo, u kojem klasična demokracija samorazumljivo dospijeva u krizu. Demokratske mehanizme lakše je primjenjivati u okviru nacionalnih država, ali i tu njihovo značenje sve više slabi, htjeli mi to ili ne. Odlučujuću moć u ekonomiji, pa i u politici, imaju i sve više će imati globalni koncerni koji djeluju na područjima do kojih ne dosežu mehanizmi klasične demokracije. Posebno građani manjih država postaju sve više svjesniji činjenice da nji-hovi izabrani predstavnici raspolažu sa sve ograničenijom moći. Stoga – osobito kod mlađe generacije – slabi interes i spremnost uopće izaći na izbore i barem na taj način sudjelovati u politič-kom životu. Politika postaje sastavni dio “zabavljačke industrije” i sve je više onih građana koji je prate u zrcalu medija s odsto-janjem, dosadom i prezasićenoš ću. Ili je samo komentiraju po-drugljivo, ironično ili s ogorčenjem, kao kod prijenosa sportskih igara na televiziji: nemaju osjećaja da su i sâmi suigrači. Osje-ćaju da nisu uključeni u igru, ne osjećaju nikakvu suodgovor-nost. Osjećaju da nisu “prozvani svojim imenom”. Dok diktature i totalitarni režimi u znatnoj mjeri žive od političke pasivnosti najvećega dijela građana, dotle demokracija stoji i pada s činje-nicom da li broj “slijepih putnika” koji nisu voljni uložiti svoje energije u javni život, ne prelazi određeni postotak.

Rascijepljeno pamćenje – podijeljeno društvo. Pobjeda dik-tatura nad demokracijama – Bogu hvala uvijek samo privreme-

no – počinjala je uvijek tako da konkretni oblici demokracije većini nisu više izgledali vjerodostojnima. U vjerodostojnost mladih demokracija u postkomunističkom svijetu pripada, da-kako, i činjenica koliko su se one uspjele “obračunati s prošloš-ću”, s moralnim nasljeđem totalitarnog režima, u kojoj su mjeri uspjele podijeljeno društvo ujediniti bez krvavog obračuna ili ciničnog bagateliziranja krivice.

Sjećam se svojih razgovora s američkim veleposlanikom u Pragu o tome kako je on nakon ukidanja aparthejda u Južnoj Africi bio svjedokom mnogih “pomirbenih rituala” proisteklih iz krš ćanskog vjerskog etosa. Pitao me: Zašto se nešto sličnoga ne događa i u postkomunističkom svijetu? Rasprave smo vodili prije više godina, još prije nesretnoga rata u Iraku. Danas bih ve-leposlaniku sigurno postavio pitanje: Neće li ovaj rat, pa kakavgod njegov ishod bio, ostaviti duboko podijeljeno društvo – ne samo u Iraku nego i u Sjedinjenim Državama? Zar neće i Amerika morati proći kroz veliku katarzu, još dublju nego onu nakon rata u Vi-jetnamu ili nakon Watergate afere? Zar neće nužnost pomirenja i ozdravljenja, o kojoj govorimo danas u vezi s postkomunističkim svijetom, biti uskoro vrlo aktualna i za američki narod?

Da, mi krš ćani morali bismo se potvrditi kao “eksperti po-mirenja”, najprije u vlastitim crkvenim redovima, te u praksi pokazati da su oproštenje i pomirenje nešto sasvim drugo nego li kratkovidan i lakomislen “zaborav” ili “presvlačenje kaputa”. Naprotiv, riječ je o jednom dugoročnom procesu promjene koja može biti zahtjevna, teška i bolna poput porođaja. Tu spada spo-znaja i priznanje krivice te pokajanje – na kraju čega nekadašnji

Olb

ram Z

OU

BE

K, Sp

omen

ik žrtvam

a kom

un

izma

, Prag

sr52-55.indd 54 29.3.2012 20:18:33


grešnik može postati mnogo jačim i istinskijim čovjekom nego onaj koji se ranije svugdje lako provlačio i nikada nije “uprljao ruke”, koji se nikada nije “kompromitirao”. I ovdje vrijedi riječ Evanđelja o ženi porodilji koja pati kada joj dođe vrijeme, ali zaboravi bolove od radosti da je na svijet došao novi čovjek. Sigurno nije lako prebrzo i lakomisleno zaboraviti taj trenutak boli – jer bi se, naime, moglo dogoditi da nada u novi život, u novi početak, završi pobačajem.

Mi vjerujemo da je Božje oproštenje dar milosti, dobiven badava i bez zasluga, i da je za to potrebno jedino u povjerenju izručiti svoje srce. Međutim, opraštanje i pomirenje kao među-ljudski i društveni proces jesu zahtjevna stvar. Nama krš ćanima je oproštenje zadano kao jedna od osnovnih moralnih obveza – no treba kazati da to u stanovitim okolnostima može biti vrlo teška dužnost. “Ozdravljenje pamćenja” – izraz koji je rado kori-stio Ivan Pavao II. u sklopu pokajničkog čina Crkve prije ulaska u novi milenij – pretpostavlja spremnost da se mnoge traume i bolna sjećanja na nepravdu ne žele jednostavno zauvijek po-tisnuti u podsvijest. Ovo vrijedi kako za individualno tako i za “kolektivno pamćenje” koje je bitno za kulturu društva, za obli-kovanje i očuvanje njegova identiteta.

Nezacijeljene rane i katarza. Ondje gdje nakon dramatičnih preobražaja društva nije došlo do javne rasprave o prošlosti, uključujući njezine bolne, tamne, krivicom opterećene strane, gdje nije došlo do verbaliziranja prešućenoga koje bi dovelo do katarze i pomirenja, tu ostaje pamćenje “rascijepljeno”. Nastav-

ljaju se stoga duboke podjele društva, i onda ako se na vani pre-krivaju “zaboravom” i “pomirbenim prenemaganjem”. Narod je – slično kao i crkva – “zajednica sjećanja”. Prošlost se mora na određeni način refl ektirati i preraditi – na primjer putem umjet-nosti, javnog diskursa, povijesnog istraživanja, čuvanjem “mje-sta sjećanja” i tome slično – kako bi ta prošlost mogla postati sastavnim dijelom kolektivnoga pamćenja. Ukoliko se društvo na takav način ne suočava sa svojom prošloš ću, dolazi do fra-gmentiranja pamćenja. Jer, svaka je grupacija doživjela prošlost drukčije, iz različite perspektive, pa je i njezino sjećanje na to vrijeme drukčije. Ako u društvu nema dijaloga, onda dugotraj-no fragmentiranje pamćenja neće omogućiti stvarno ozdravlje-nje niti dovesti do srastanja društva.

Postoji stara krivica koja se ne može jednostavno izbrisati niti popraviti, ostaju nezacijeljene rane koje se ne daju tako lako izliječiti – zločini totalitarnih režima su bez sumnje takvi. Postoji nepravda iz prošlosti koja se teško da “zaboraviti”, a u stanovitom smislu i ne smije zaboraviti niti po kratkom postupku rješavati običnim pravnim, sudskim i kaznenim mehanizmima. Postoji “u nebo vapijuća nepravda”. I prije svega ovdje – nakon što se u

javnoj raspravi iscrpe svi ljudski instrumenti prava i društvene terapije – ostaje nezamjenjivo djelo duhovne naravi: oproštenje. U tom slučaju ne možemo tako jednostavno “zaboraviti”, ali se možemo svjesno odreći presude – i čitavu stvar iznijeti pred onoga koji nije od “ovoga svijeta” i povjeriti je njegovoj praved-nosti i milosrđu.

Teolog Johann Baptist Metz podsjeća da je biblijski Izrael, u vrijeme dok su okolni narodi imali svoje utješne mitove kojima su na različite načine tumačili užase povijesti, ostao “kra-jolik od krika”. Psalmi kao i proroci ne nude nikakve umirujuće, racionalizirajuće teorije o onome što se dogodilo i što se događa, nego izručuju krik patnič-kog naroda onomu koji će doći. Ono što nijedna ljudska moć i pravda nije u stanju popraviti niti iscijeliti, mora se prepustiti Bogu do časa sudnjega dana. •

S njemačkoga: Jozo DŽAMBO

Ulomci iz knjige: Tomáš HALÍK,

Geduld mit Gott. Die Geschichte von Zachäus heute,

Herder, Freiburg-Basel-Wien 32011,

str. 20. 22. 216-225.

[Naslov i međunaslovi redakcijski.]

• Mi krš ćani morali bismo se potvrditi kao “eksperti pomirenja”, najprije u vlastitim

crkvenim redovima, te u praksi pokazati da su oproštenje i pomirenje nešto sasvim drugo

nego li kratkovidan i lakomislen “zaborav” ili “presvlačenje kaputa”. Naprotiv, riječ je o jednom

dugoročnom procesu promjene koja može biti zahtjevna, teška i bolna poput porođaja.

Tu spada spoznaja i priznanje krivice te pokajanje – na kraju čega nekadašnji grešnik može

postati mnogo jačim i istinskijim čovjekom nego onaj koji se ranije svugdje lako

provlačio i nikada nije “uprljao ruke”, koji se nikada nije “kompromitirao” •

tratratratratrartratratraraaaaaaavanvanvanvanvanvanvanvanvanananvanvanvanvanvanvanvanvanvannvanvanvanvananannnnvannvavannnannvvvvvvanvannv j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 2j 22j 2j 2j j 22j 2 222j 2j 2j 2j 2j 2jj 2j 2jj 2j 2j 2jj 2j 2 j 220120120120101010100000001010101201201201200012012001200012010010101200001201012012000012001012111111100 . S. SS. SS. S S. SSS. SS S. SSSS. SSS. SSSSSvjevjevjevjevvjevjevjevjevjevjevjejevjevjevjevjevjevjevjevjevjevjevjevjevjevvjevjevjeevjevjevjevjevjevvjev evjevvjevvjevjevvvvvjevvjevvvjevjevjjj tlotlotlotlotlotlotttlotlotlotlotlotlotlotlotlotlotlotlotlotlotlotlotlotlotlotlotlotlotlotlottlootlotlotlooooo iri ri ririri riiririri ri ri rirriririječječječječječječječječeeečječječječječječječječječčječječjjječječječečečječječečeječječečeeječeečeeeečeeččččii i i i iii iii iiiiii 5555555555555555555555

popopopopoooopoopoopp vivivivviviviviv jejejejejeejejejejj stststststi,i,i,i,i,i, o o oooststststs aoaoaoaoaooo kkkkkkrkrkrkrkkkraaanenenenenenenennee nn n nnnnnudududududududududddudude e e e eee

eeeeeeee

sr52-55.indd 55 29.3.2012 20:18:44


Sv. Jeronim iz Stridona u Dalmaciji (umro u Betlehemu 30. rujna 419) bijaše po svome duhovnom formatu nezausta-viv moralizator, koji nije štedio ni sebe ni druge. Tijekom

povijesti, njegovi su se tekstovi – na žalost! – češ će upotrebljavali kao pomoćno sredstvo za ocjenjivanje drugih negoli kao sredstvo za javnu ocjenu sebe i svoje skupine. Ovdje bih htio iznijeti neke Jeronimove misli koje se tiču klera, u koji i ja spadam. Možda to neće biti u raskoraku s duhom oporog i neumoljivog Naučitelja Crkve iz Dalmacije. Ako se kome Jeronimove riječi učine previše teškima i ako po misli da su došle u nevrije-me, ja ću rado podijeliti sa sv. Jeronimom ljutnju povrijeđenih; samo želim da to nešto pridonese za porast onoga što je danas bolje nego je bilo na prijelazu iz IV. u V. stoljeće, a umanjenje onoga što je ostalo loše ili – ne dao Bog – postalo gore.

“Hoću li smjeti – pita Jeronim u posla-nici Heliodoru – da što kažem o njima (tj. o kleru, op. ŠB), koji borave u svojim gradovi-ma? Ne dao Bog da bih što nepovoljno o nji-ma rekao; jer oni, naslijedivši apostole, tvore svojim svetim ustima Tijelo Isusa Krista, i po njima mi bivamo krš ćani. Imajući ključeve kraljevstva nebeskoga, oni na neki način sude prije sudnjega dana. Svojom uzdržljivoš ću čuvaju Gospodnju Zaručnicu. Ali, kako sam uzgred natuknuo, drugo je stanje redovnika, a drugo ljudi crkvenoga reda. Crkveni ljudi pasu ovce, a ja sam ovca koju pasu. Oni žive od oltara (1 Kor 9,13); a meni se, ako k olta-ru ne prinesem dara, sjekira stavlja na žile kao neplodnu drvetu (Mt 3,10; Lk 3,9). I ne mogu se izgovarati siromaštvom, kad je Gos-podin u Evanđelju pohvalio staricu udovicu, koja je u riznicu stavila jedina joj preostala dva novčića (Lk 21,2-3). Meni nije dozvolje-no sjedjeti pred svećenikom. Ako sagriješim, on me može predati sotoni na propast tijela, da se duh spasi (1 Kor 5,5)...

Ako braća ljubaznim umiljavanjem i tebe pobuđuju da stupiš u taj red, ja ću se tvome uzvišenju radovati, ali ću se bojati da ne padneš. “Ako tko želi biskupstvo, dobru stvar želi” (1 Tim 3,1). To znamo. Ali dodaj i ono što ide za tim: “A takav valja da bude bez mane, samo jedan put oženjen, trijezan, čist, razborit, častan, gostoljubiv, poučljiv, ne sklon na pijanstvo, ne takav koji rado drugoga udara, nego krotak” (1 Tim 3,2-3). Pošto je objasnio i ostalo što se tiče biskupa, s ne ma nje točnosti govori o trećem činu: “Isto tako đakoni treba da budu čisti, ne dvolični u govoru, ne takvi koji puno vina piju, ni takvi koji teže za sramotnim dobitkom, već moraju čiste savjesti držati otajstvo vjere. I neka se prije iskušaju, pa ako se pokažu besprijekorni, neka vrše đakonsku službu” (1 Tim 3,8-10)...

Jao onome koji, zavezavši u maramu primljeni talent, pa dok ostali pridobivaju, on čuva samo ono što je bio pri mio. Ošinut će njega vika rasrđena Gospodina: “Opaki slugo, zašto nisi predao moga novca trgovcima, pa da ih ja, vrativši se, naplatim s dobit-kom?” (Mt 25,26-27; Lk 19,23). To hoće reći: tvoja je dužnost bila da se pred oltarom odrekneš onoga što nisi bio sposoban nositi. Dok si ti, nemarni trgovče, držao novac, zauzimao si mjesto dru-goga koji bi ga bio mogao udvostručiti…

Nisu biskupi svi oni koji se biskupima zovu. Ti imaš pred oči-ma Petra, ali svrati pozornost i na Judu. Di-viš se Stjepanu, ali se sjeti i Nikole, kojega je u knjizi Otkrivenja Gospodin svojom riječju osu dio (Otkr 2,6.15)… Crkveno dostojan-stvo ne čini čovjeka krš ćaninom. Stotnik Kornelije, još neznabožac, očiš ćen je darom Duha Svetoga (Dj 10). Danijel mladić sudi starce (Dn 13,14 slj)… Na kome počiva Gospodin, ako ne na poniznome i krotko-me, koji drš će od njegovih riječi (Iz 66,2). Kome se više povjerava, od njega se više i traži (Lk 12,48). Velikima su namijenjene velike muke (Mudr 6,7). I nitko neka ne bude sam sa sobom zadovoljan zbog same tjelesne čistoće, budući da će ljudi davati od-govor na Sudnji dan i za svaku suvišnu riječ što je izuste (Mt 12,36). A i psovka na brata jest krivnja za ubojstvo (Mt 5,22). Nije lako biti na mjestu Pavlovu i zapre mati stupanj Petrove časti – dvojice koja već s Kristom kraljuju, jer bi mogao doći anđeo i raskinuti zastor tvoje Crkve (Mt 27,51), dig nuti svi-jećnjak s njegova mjesta (Otkr 2,5). Ako ka-niš zidati kulu, proračunaj troškove za bu-duću gradnju (Lk 14,28). Bljutava sol nije ni za što, prosipa se napolje (Mt 5,13) da je pogaze svinje.

Ako padne redovnik, molit će se za nj biskup. Tko će se moliti za biskupa ako on padne?” (Posl. monahu Heliodoru – Epist. 14. – Donosim samo malo osvježeni prije-vod o. I. Markovića, Izabrane poslanice sv. Jeronima, I, Zagreb 1908, str. 60-63).

Vjerujem da se među nama danas neće naći nitko koji ne bi u tim Jeronimovim riječima otkrio mnogo toga što će na nas djelovati svježe, što nas dapače mora šokirati, zbu-

niti, natjerati na razmišljanje, pa i na mijenjanje naših misaonih uvjerenja za koja smo držali da su već u “mirnom posjedu”. A ne treba zaboraviti ni to da je Jeronim gornje retke pisao s nakanom da Heliodora odvrati od prihvaćanja crkvene službe. •

Tomislav J. ŠAGI-BUNIĆ (1923-1999),

Izazov starih, Krš ćanska sadašnjost, Zagreb 1972, 31993, 115-118.

»Smijem li reći nešto o kleru?«

Crkveno dostojan stvo

ne čini čovjeka krš ćaninom...

Nisu biskupi svi oni koji se biskupima zovu

sr56.indd 56 29.3.2012 20:09:16


sr57.indd 57 29.3.2012 20:12:41


POGLED U HRVATSKU

ZAGREB (IKA) – Središnja proslava 800. obljetnice poziva sv. Klare i početaka Dru-goga franjevačkog reda (18. ožujka 1212.) održana je 16. i 17. ožujka u samostanu klarisa u Mikulićima u Zagrebu.

Slavlje je započelo u petak 16. ožujka skupom Pospješujte svoj hod iz dobra u bolje na kojem se s različitih aspekata že-ljelo osvijetliti lik sv. Klare Asiške i pribli-žiti ga suvremenicima. Sudionicima sku-pa dobrodošlicu je poželjela poglavarica

s. M. Alojzija Bevanda. Na početku sku-pa pročitana su i pozdravna pisma pred-sjednika Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine fra Ivana Sesara te predsjednice Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH s. Ivanke Mihaljević.

Prvo predavanje Sv. Klara u prvom hr vatskom izdanju Franjevačkih izvora održao je fra Pero Vrebac, najavivši da će Franjevački izvori na hrvatskom jezi-ku izaći za šest tjedana. Spisi iz 13. i 14. stoljeća koje su nam ostavili Franjo i Klara predstavljaju nepresušno vrelo za prouča-vanje i dublje otkrivanje franjevačke du-hovnosti i karizme. To je djelo zamišljeno kao pomagalo svima koji se zanimaju za srednjovjekovni franjevački pokret i žele ga upoznati u izvornom obliku. Od osam cjelina, tri su posvećene sv. Klari, i to spisi sv. Klare, životopisi sv. Klare i dokumenti o sv. Klari, kazao je fra Pero Vrebac.

U uvodnom dijelu predavanja Zna-čenje tonzure sv. Klare fra Nikola Vukoja prikazao je povijest prakse tonzure, odno-sno rezanje kose kao specifi čne geste krš-ćanskoga i monaškoga života, kao znak predanja Bogu, koji je od srednjeg vije-ka bio u općoj praksi. Potom se osvrnuo na ono što o tonzuri govore franjevački izvori, te na praksu u Franjino vrijeme. Predavač je istaknuo kako je Franjo kao đakon nosio kleričku tonzuru, no nije volio da mu se taj vijenac na glavi previše ističe, kako se ne bi po vanjskom izgledu previše razlikovao od braće nesvećenika. Govoreći o Klari, dr. Vukoja podsjetio je na zaokret u njezinu životu koji se zbio u ožujku 1212. godine, te na događaj koji se zbio na Cvjetnicu u Porcijunkuli, što je obilježilo njezino posvećenje tonzurom, tj. rezanjem kose. No, podsjetio je kako u životu Klare tonzura kao takva za nju nije imala posebno značenje, već nailazi-

Dani svete Klare

Sestre klarise došle su u BiH, u Brestovsko 1989. godine

sr58-59.indd 58 29.3.2012 20:17:20


POGLED U HRVATSKU

mo na više drugi važnih elemenata, po-put života u siromaštvu i molitvi.

Predavanje Pitanje početaka Drugo-ga franjevačkog reda održao je pomoćni banjolučki biskup fra Marko Semren. Istaknuo je kako pomoću Franjina po-sredništva Klara nosi svoj poziv, svoju bezuvjetnu poslušnost evanđelju i naslje-

dovanje Krista. Njezin odnos s Franjom bio je djelo Božje, koje je u slobodi duha nadilazio sve svjetovno. Biskup Semren kratko je prikazao povijesni tijek početa-ka Drugoga franjevačkog reda, posebice događanja koja su uslijedila nakon smr-ti sv. Franje pa do službenog crkvenog priznanja. Istaknuo je kako je crkvena

vlast u 13. stoljeću s osobitom pozornoš-ću pratila pojavu ženskoga redovničkog života. Naglasio je kako je proces koji je trajao od Klarina priključivanja od 1212. do službenog crkvenog priznanja 1263. godine u svojim počecima bio životno vrelo na temelju snažnog evanđeoskog nadahnuća što ga je Bog dao sv. Klari po sv. Franji, kao i novo samostansko iskustvo. Osvrnuvši se na razvoj i šire-nje Drugoga franjevačkog reda i njegov doprinos Crkvi, istaknuo je kako je Red dao devet svetica i dvadeset sedam bla-ženica. Red sv. Klare nije centralistički strukturiran, već je po benediktinskoj tradiciji sastavljen od pojedinih samo-stana koji su autonomni, u novije se vrijeme sve više ujedinjuju u federacije i konfederacije, ali i dalje zadržavajući svoju jedinstvenost. Prema podacima iz godine 2009. u svijetu postoji 950 samo-stana s oko 22.000 sestara.

Generalni defi nitor Reda franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić go-voreći o temi Slika sv. Klare u hagiograf-skim djelima XIII. st. istaknuo je kako se o Klari progovorilo već za njezina života. Tako dragocjene informacije o njoj nala-zimo kod Tome Čelanskoga, pisca Prvog životopisa sv. Franje. Predavač je poseb-no istaknuo Legendu u stihu o sv. Klari gdje nailazimo na sliku Klare djevice, po-kornice, i redovnice, moliteljice, odvažne braniteljice nade, učiteljice i predvodite-ljice sestara, učene žene koja voli učene propovijedi, ali koja se brine ne samo za duše, nego i tijela svojih sestara, kao uzor strpljivosti i dugotrajne patnje. Za ono vrijeme Klara je bila neobično odvažna osoba koja je svojim životom napravi-la revolucionarni preokret u shvaćanju žene i redovnice. Koliko je ovo obilježa-vanje važno za klarise i franjevačku obi-telj, toliko je važno za sav krš ćanski svi-jet i uopće sve ljude, zaključio je Hontić. Moderator skupa bio je Igor Kanižaj. •

Preminuo nadbiskup Ante Jurić

PULA (IKA) – Umirovljeni splitsko-ma-karski nadbiskup Ante Jurić preminuo je 20. ožujka u Puli u 90. godini života, 65. svećeništva i 24. biskupstva.

Rođen je 1922. u Vranjicu. Završio je klasičnu gimnaziju u Splitu, a Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Za sveće-nika je zaređen 1947. u Vranjicu. Obna-šao je sljedeće službe: od 1947. do 1953.

bio je župnik u Desnama; u Splitu je od 1953. do 1957. stariji prefekt i vicerektor u Dijecezanskom sjemeništu; od 1957. do 1963. rektor istoga sjemeništa; od 1968. do 1970. duhovnik u Bogoslovnom sje-meništu; od 1970. do 1978. duhovnik u Dijecezanskom sjemeništu; od 1978. do 1988. župnik je, dekan i biskupski vikar u Makarskoj. Godine 1988. zaređen je za biskupa i imenovan splitsko-makar-skim nadbiskupom. Umirovljen je 2000. Pokopan je 24. ožujka u konkatedrali Sv. Petra u Splitu. •

sr58-59.indd 59 29.3.2012 20:17:29


NAŠI U TUĐINI Srednja škola u Kivumuu

Kad su me prije više od godinu dana moji dragi prijatelji i su-pružnici Željko Garmaz i Maja

Sajler Garmaz kontaktirali najavljujući dolazak u Ruandu radi pisanja knjige o meni i misionarstvu hrvatskih svećenika u istočnoj Africi, odgovorio sam im kao i svakome svaki put kad me tako upitaju: “Samo vi dođite!” O knjizi nisam uopće razmišljao, jer sam se naslušao svaka-kvih obećanja. Naime, ponukan vlasti-tom naivnoš ću, jednom sam pristao za potrebe neke televizijske emisije zabiti lopatu u zemlju i staviti kamen temeljac za buduću srednju školu. Naravno, dalje od te lopate nije se bilo maklo, a obećane akcije, koje su trebale priskrbiti potrebna sredstva, nikada nitko nije pokrenuo.

Željka i Maju znam dugo vremena, beskrajno im vjerujem, ali... Zadržao sam si pravo zadrške u ostvarenje cijele priče. Došli su oni tako prošle godine, izrešeta-li su me svakodnevnim intervjuiranjem cijeli mjesec, navozali smo se Ugandom i Ruandom uzduž i poprijeko. Kad su otiš-li, laknulo mi je. Pomislio sam – ako od svega što namjeravaju ostvare četvrtinu, bit će to veliki uspjeh!

Onda je nastupilo zatišje. Krajem prošle godine, ponovo su me Željko i Maja nazvali i rekli: “Fra Ivice, upravo smo otisnuli prve knjige i s njima još vrućima vozimo se u tvoj rodni kraj. Sad više nema povratka!”

Priznajem, zahvatila me euforija. Po-gotovo kad sam vidio kojom energijom su se moji prijatelji bacili u distribuciju knjige od koje su se odrekli cijelog pri-hoda radi izgradnje srednje škole u Ki-vumuu i, samim tim, ostvarenja mojeg, ali i sna fra Vjeke Ćurića. Redovito su me izvješ ćivali o svojim brojnim marketinš-kim aktivnostima. Priznajem, žalili su se da sve moraju raditi sami, jer u fratarskoj zajednici nisu pronašli očekivanu pot-poru. Nisu odustajali, knjige su razvozili gdje god je trebalo, svaki dan su iz Osije-ka slali pakete na adrese zainteresiranih diljem svijeta.

Gledajući iz Ruande, radovao sam se uspjehu knjige. Ova djeca, koja su bila osu-

đena na propast i siromaštvo, ipak su za-služila bolju budućnost. A to mogu postići jedino školovanjem koje ćemo im omogu-ćiti izgradnjom srednje škole. Povremeno sam u lokalnoj banci provjeravao stanje na računu i svakodnevno se uvjeravao da je knjiga, kako da se izrazim, podigla sve Hr-vate na noge! Knjiga je postala okidač koji je moj narod ponovo pokazao u najboljem svijetlu. Bio sam ponosan!

Zato nisam dvojio ni sekundu kad su me Željko i Maja, u suradnji s mojim prijateljima Dragom Blaževićem, Ru-dom Mijočem, fra Ilijom Vrdoljakom te Predragom Mijićem i dr., pozvali u Beč na promociju knjige. A što reći kad sve knjige koje su ponijeli nisu bile dostatne pokriti zanimanje koje je izazvala priča o izgradnji srednje škole? A što reći kad su me 2.000 mojih Hrvata neprekidno plje-skom prekidali na nedjeljnoj misi? A što reći na šetnju Osijekom i reakcije ljudi koji su me na ulici prepoznavali? A što reći na 10 intervjua koje sam morao dati u jednom danu u Osijeku, od Dobro jutro Hrvatska, In Magazin, Intervju dana do Mir i dobro?

Iskreno, koliko god mi sve imponi-ralo i bilo mi drago zbog uspjeha knjige i nevjerojatnih reakcija ljudi, priznajem – preplašio sam se! Ne mislim doslov-no. Ipak sam ja fratar koji je skoro 22 godine živio u selima bez struje i nisam navikao na takav publicitet. Neobično mi je bilo da me ljudi tapšu po rameni-ma na ulici i to zbog nečega što je moja misija i za što sam se opredijelio odla-skom u Afriku.

Prije nekoliko dana su me Željko i Maja ponovo nazvali. Kažu – došli bi oko Uskrsa u Kivumu. Odgovorio sam im na svoj način: “Samo vi dođite!” I najavio im da ćemo zajedno službeno zabiti lopatu u zemlju i, ovaj put stvarno, započeti ra-dove na izgradnji srednje škole. Do kraja godine ćemo završiti prvu fazu radova i omogućiti za čak 300 učenika početak besplatnog srednjoškolskog obrazovanja. A ako knjiga nastavi svoj put do domova svih koji žele pomoći, izgleda da ćemo vrlo skoro prikupiti sredstva za komple-tan završetak srednje škole! •

Fra Ivica PERIĆ

Svi zainteresirani za kupovinu knjige mogu se javiti Maji i Željku putem e-maila:

[email protected] ili [email protected] i oni će vam ju poslati poštom.

Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH • Svrha doznake: Izgradnja škole u Ruandi • Bankovni račun u KM: UniCredit Bank d.d. • Račun primatelja: 3383202200897320

Devizni račun: UniCredit Bank d.d. • IBAN: BA393383204893626147 • SWIFT CODE: UNCRBA22 • No. 48-32-936261

Adresa Misijske središnjice: Kaptol 32, 71000 Sarajevo • tel/faks: 033/667-889 • e-mail: [email protected] • web: www.missio.ba

Pobjeda dobrih srca!Fra Ivica s Majom i

Željkom u Osijeku

sr60.indd 60 29.3.2012 20:20:31

sr61.indd 61 29.3.2012 20:21:31


MITOLOGIJA Amor i Psihe

Poput Psihe i sami

se prečesto ne

zadovoljavamo

činjenicom da volimo

i da smo voljeni, nego

za ljubav tražimo

materijalne dokaze,

želimo svojom

spoznajom ovladati

voljenim ne shvaćajući

da ćemo time uništiti

ljepotu tajne

Piše: • Ivica STUDENOVIĆ

Povezanost s onostranoš ću, s nečim nedokučivim, transcendentnim jedna je od temeljnih karakteristi-

ka čovjeka koju priznaju i na različite na-čine artikuliraju sve civilizacije. S druge strane čovjekova povezanost sa zemljom i svime što je zemaljsko u potpunosti je očita. Stoga sve drevne civilizacije go-vore o čovjekovoj dvojnosti, o njegovoj nadnaravnoj i naravnoj bitnosti. Čovjek je biće koje živi i djeluje na Zemlji, ali njegovi korijeni su u Nebu, u vječnosti prema kojoj je usmjeren. Na taj način čo-vjek zapravo biva razapet između Neba i Zemlje. Na Zemlji živi, a k Nebu i nebe-skome teži. Sjecište tih dviju čovjekovih naravi, posrednik između jedne i druge te poveznica fi zičkoga i duhovnoga jest ljudska duša ili psiha, kako su je zvali stari Grci. Nju su drevni narodi smatrali tako važnom da su je poosobili i o njoj ispričali krasnu ljubavnu bajku:

Bili jednom kralj i kraljica koji su imali tri krasne kćeri. Dvije starije su lako udali, ali najmlađu i najljepšu nitko se nije usu-

đivao zaprositi. Zvala se Psiha. Bila je tako lijepa da su ljudi smatrali kako nije obična kraljevna, nego da je nova Venera, božica ljubavi i ljepote, te su joj počeli iskazivati božanske počasti. Zbog toga su Venerini hramovi opustjeli, što je božicu strašno naljutilo te je naredila svome sinu Amoru, bogu ljubavi, da Psihu pogodi ljubavnom strelicom kako bi se zaljubila u najružnije-ga muškarca na svijetu.

U međuvremenu je kralj za savjet o udaji Psihe upitao delfsko proročište te dobio strašan odgovor: neka Psihu u

vjenčanoj haljini odvede na visoku liticu i ondje će joj doći mladoženja – bit će to strašni, odvratni zmaj. Teška srca kralj je božansku volju ipak morao izvršiti. Dok je Psiha na litici čekala zmaja, doletio je Amor da izvrši majčinu zapovijed. Sam se međutim u nju zaljubio na prvi pogled. Zamolio je Zefi ra, boga vjetra, da Psihu na svojim krilima snese u dolinu ispod litice. U dolini je naišla na raskošnu pa-laču u kojoj su je nevidljive sluškinje sve-čano primile. Prve noći u postelju joj je došao sam Amor, ali Psiha ga nije mogla

Ljubav i DušaA

ug

uste R

OD

IN, A

mor i P

sihe

sr62-63.indd 62 29.3.2012 20:22:02


MITOLOGIJA

vidjeti. Predstavio joj se kao njezin muž i s njom proveo noć obećavajući joj kako će svake noći dolaziti i ujutro odlaziti, ali pod uvjetom da ga ona nikada ne poželi vidjeti ni upoznati. Očarana ljubavnim zanosom, ona mu to obeća.

Kada su za Psihin nestanak čule nje-zine sestre, pošle su utješiti ožaloš ćene roditelje. Došavši na liticu, stale su gor-ko naricati. Psiha zamoli svoga dragoga da joj dopusti susret sa sestrama kako bi ih utješila. Iako nevoljko, Amor na to pristane. Kada su sestre vidjele svu ra-skoš u kojoj živi njihova najmlađa sestra, crv zavisti počne nagrizati njihove duše. Vrlo brzo su iz Psihe izmamile priznanje da ona zapravo svog muža ne poznaje, a onda su joj rekle da je njezin muž odvrat-ni, ljuskavi zmaj. Nagovorile su je da se u

to sama uvjeri te da mu, kad zaspi, osvi-jetli lice i ubije ga nožem. Psiha je nasjela na njihovu priču te je sljedeće noći pod lonac skrila zapaljenu uljanu svjetiljku i nož. Pošto je Amor zaspao, izvadila je svjetiljku i prišla njegovu licu. Ostala je zabezeknuta vidjevši da u postelji leži sam bog ljubavi, prekrasni Amor. Na-gne se nad njega hoteći ga poljubiti, ali iz svjetiljke na njegovo rame kapne kap vrela ulja i on se probudi. Strašno ljutit zbog prekršena obećanja, Amor odleti i više se ne vrati. Očajna, Psiha se odlu-či ubiti, ali joj to nikako nije uspijevalo. Na koncu krene po svijetu ne bi li našla Amora i molila ga za oproštenje.

Venera je u međuvremenu sve saznala te obećala nagradu (7 poljubaca) onome tko joj dovede Psihu. No to nikome nije uspijevalo, a Psiha je na koncu k Veneri došla sama. Ugledavši pred sobom dje-vojku ljepšu od sebe, Venera se iz božice ljubavi pretvori u božicu zlobe te svojim pratiljama, Samoći i Tuzi, naredi da je iz-muče. Saznavši da je Psiha trudna, odluči je dokrajčiti i stane joj davati zadatke da ih izvrši. Prvo je na veliku gomilu pomi-ješala pšenicu, ječam, proso, mak, grah i leće i naredila Psihi da ih do večeri raz-vrsta, inače će umrijeti. U tom zadatku Psihi su pomogli mravi. Zatim je morala donijeti čuperak vune zlatorunih bijesnih

ovaca koje su ubijale svakoga tko bi im se približio. Kako će to izvršiti, posavjetuje je jedna trska rekavši joj da pričeka dok ovce za podnevne žege zaspu pa neka s grmlja prikupi njihovu vunu. Kao treći zadatak morala je donijeti vrč vode s izvora na strmim, skliskim stijenama koji su čuva-li uvijek budni zmajevi. Taj zadatak Psiha je izvršila uz pomoć Zeusova orla. Bijesna Venera dala joj je i četvrti zadatak. Morala je sići u Podzemlje i u kutijici joj donijeti dio ljepote podzemne božice Perzefone. Misle-ći kako to nadilazi njezine moći, Psiha se opet odluči ubiti te se popne na vrh jednog tornja da se s njega baci. No toranj progo-vori ljudskim glasom i dadne Psihi upute kako da izvrši i tu zadaću. Strogo joj naredi da dobivenu kutijicu ne smije otvarati. Na povratku iz podzemlja Psiha ipak popusti

svojoj znatiželji te kutijicu otvori. Unutra se umjesto Perzefonine ljepote nalazio stude-ni san smrti koji je odmah obuzme.

U međuvremenu Amor je ozdravio od rane koju mu je nanijela kap vrela ulja te se u njemu ponovno probudi ljubav prema Psihi i on je stane tražiti. Nađe je obuzetu smrtnim snom koji odmah s nje skine, probudi je i naredi da ide njego-voj majci. On sam ode vrhovnom bogu Zeusu i zamoli ga da mu dopusti oženi-ti se Psihom, a zauzvrat će mu pribaviti najljepšu ljubavnicu na svijetu. Zeusu se to svidi te Psihu od smrtnice učini be-smrtnicom i dadne je Amoru za ženu. Sa Zeusovom odlukom morala se na koncu pomiriti i Venera. Psiha uskoro rodi dje-vojčicu koju nazove Hedona – Naslada.

Mit o Amoru i Psihi obiluje simbo-lima koji rječito govore o raznim stanji-ma i ponašanjima ljudske duše i čovjeka uopće. Sama Psiha simbolizira dušu ra-strganu osjećajima i vlastitim predodž-bama. Amor simbolizira onostrane, bo-žanske impulse koji utječu na ljudsku dušu i čine je sretnom. Venera je simbol zemaljskih impulsa koji duši ometaju put k sreći a koje ona mora svladati da bi postigla vječnost, a Psihine sestre su simbol najnižih, prizemnih, animalnih utjecaja na dušu. Sama Psiha je prikaza-na kao osjećajna žena izvanredne ljepote,

ali je baš zbog te savršenosti nedostupna. Tek u susretu s božanskom Ljubavlju, Amorom, ona spoznaje istinsku ljepo-tu ljubavi. No u trenutku probuđenih sumnji, onih nižih impulsa koje ne može kontrolirati, ona traži materijalne doka-ze ljepote onoga koji je usrećuje. Ta že-lja uništava postignuti nebeski sklad, a Psiha tek gubitkom tog sklada spoznaje siromaštvo života bez ljubavi i pada u očaj. Kreće na trnoviti put ne bi li ponov-no postigla sklad i odlučno traži Amora bez obzira na prepreke koje joj postavlja Venera. Snagu joj daje vlastita odluka i jednom upoznata božanska ljubav. Na tom putu ona ponovno popušta svojim najnižim porivima, svojoj radoznalosti i

pred samim ciljem biva zaustavljena. U tom trenutku na scenu opet stupa božan-ski impuls, Amor, koji je odvodi u nebe-sku sferu, čini je besmrtnom i zauvijek sretnom, a plod ponovno uspostavljenog sklada je Hedona – Naslada.

Ne prepoznajemo li u ovome mitu put kojim kroči svaka ljudska duša na svom putovanju do konačne sreće? Ne uviđamo li u Afroditinim preprekama, u zavisti sestara i u Psihinim greškama ono s čim se svakodnevno susrećemo u vlasti-tu životu? Poput Psihe i sami se prečesto ne zadovoljavamo činjenicom da volimo i da smo voljeni, nego za ljubav tražimo materijalne dokaze, želimo svojom spo-znajom ovladati voljenim ne shvaćajući da ćemo time uništiti ljepotu tajne. Veza između Amora i Psihe, Neba i Zemlje, postoji u svakom čovjeku. Amor je onaj koji u ljudsku dušu urezuje božanske principe koji bi se morali očitovati čo-vjekovim ispravnim djelovanjem u sva-kodnevnom životu; i samo onaj tko živi vječne vrednote postići će sklad u svojoj duši i u sebi roditi nasladu. No pritom ne smijemo zaboraviti da će ljubav nestati uvijek kada duša poželi njome ovlada-ti, kada je poželi vidjeti smrtnim očima umjesto da u njoj jednostavno uživa. •

• Mit o Amoru i Psihi obiluje simbolima koji rječito govore o

raznim stanjima i ponašanjima ljudske duše i čovjeka uopće.

Sama Psiha simbolizira dušu rastrganu osjećajima i vlastitim

predodžbama. Amor simbolizira onostrane, božanske

impulse koji utječu na ljudsku dušu i čine je sretnom •

An

ton

io C

AN

OV

A, A

mor i P

sihe

sr62-63.indd 63 29.3.2012 20:22:10


HRVATSKO KATOLIČANSTVO U MODERNOSTI

Raspon između

iskorjenjenja i

instrumentalizacije

bio je tipičan

za komunističku

vjersku politiku

Piše: • Ivo BANAC

Lav Znidarčić, predsjednik Velikog križarskog bratstva, zabilježio je kako mu je nadbiskup Stepinac,

netom nakon rata, rekao “da zahvalju-

je Bogu da je došlo do rastave Crkve od države. Tako nećemo više morati javno moliti za vlastodršce.” Bilo je to tek jedno od proturječja novonastale situacije, koju je Znidarčić sažeto predstavio još ovim ri-ječima: “S ulaskom partizana u Zagreb za nas je rat bio završen, ali nitko nije osjećao da je nastao mir.” Doista, kako je to isku-stveno ukazao Ivan Goran Kovačić u pje-smi Naša sloboda (1943): “Sloboda ždere meso i krv guta,/ Sloboda noge krši, lomi ruke./ Darovi njeni groblja su i muke./ Sloboda je strašna, hladna i kruta.”

Malo je reći da je komunistički pokret od početka bio u sukobu s religijom. Lenji-nova tajna direktiva od 19. ožujka 1922., u kojoj nalaže da “što više predstavnika reakcionarnog klera uspijemo strijeljati, to bolje”, djelić je planske akcije u prilog “naučnog ateizma” koja je tijekom dva-desetog stoljeća u Rusiji uništila stotine tisuća života, svetinja i tradicija. Vrhunac

progona bio je zlokobne 1937. godine kad je u SSSR-u uhićeno 162.500 pripadnika pravoslavnog klera, a strijeljano 89.600. Dijabolični bijes progonitelja očituje se u primjerima iz revolucionarnog razdoblja kad je kijevski mitropolit Vladimir osaka-ćen, kastriran i strijeljan, a golo mu mrtvo tijelo bilo izloženo za oskrvnuće svjetine. Ipak, kad je Njemačka napala Sovjetski Savez 1941. godine, Staljin je našao interes u obnovi vjerskog života, a 1943. godine i Moskovske patrijaršije. Riječju Aleksan-dra Solženicina, “od prvih dana rata Sta-ljin je odbio oslonac na raspadnuti potpo-ranj ideologije. Mudro ga je otklonio ... te umjesto njega razvio barjak pravoslavlja – i mi smo pobijedili.” Pored zabrane revo-lucionarne i prevratničke propagande za trajanja rata, te raspuštanjem Kominterne (1943.), i ovim je lukavstvom pridobio potporu ruskih masa i umanjio sumnje svojih zapadnih saveznika u nakane ko-munističkog pokreta.

Zapravo, Staljin nije mogao biti ma-nje izdašan od Nijemaca, koji su u oku-piranim zapadnim pokrajinama SSSR-a dopuštali obnovu crkvenog života, a ni upućeniji od njih u stvaranju privida

Krvava kupelj

Nadbiskup Stepinac (treći slijeva)

uz predsjednika hrvatske Vlade

Vladimira Bakarića na Trgu bana

Jelačića za vrijeme državne

parade 1945. godine

sr64-66.indd 64 29.3.2012 20:23:37



vjerske tolerancije u Bjelorusiji i Ukra-jini, ondje gdje je pravoslavlje koristilo njegovoj politici rusifi kacije. Tako je, prodorom Crvene armije prema Zapadu, zarobljena Ruska crkva suzbijala utjecaj Vatikana i njemu vjernih grkokatolika i onkraj proširenih sovjetskih granica. Ujedno su komunistički suputnici među zapadnim krš ćanima – anglikanski “cr-veni dekan Canterburyja” Hewlett John-son i brazilijanski katolički biskup Carlos Duarte Costa – mogli tvrditi da je “posve netočno kako u današnjem Sovjetskom Savezu nema vjerske slobode.”

Komunistički raspon između iskorje-njenja i instrumentalizacije bio je tipičan i za vjersku politiku jugoslavenskih ko-munista. Samo dvadeset dana prije pale-ža Franjevačkog samostana na Š ćitu (13. srpnja 1942.), pri čemu su pripadnici Prve proleterske NOU brigade ubili gvar-dijana fra Julijana Jurkovića (navodno su ga živog prepilili), Tito je “prema ukaza-noj potrebi” ustanovio zvanje “vjerskog referenta” za svećenike pri proleterskim brigadama, elitnim postrojbama parti-zanske vojske sačinjenim gotovo isključi-vo od partijskog kadra. Dok su pojedini pravoslavni svećenici, poput Vlade Zeče-vića, napravili velike karijere u partizani-

ma (Zečević je bio član Vrhov-nog štaba NOV i POJ, član IO AVNOJ-a i NKOJ-a, te ministar unutrašnjih poslova u Privre-menoj vladi DFJ, a 1942. godine postao je i član KPJ), katolički su svećenici više bili dio obave-znog pučkofrontaškog dekora u zemaljskim antifašističkim vi-jećima (imenovanim partizan-skim zakonodavnim predstav-ništvima). Tako je msgr. Sveto-zar Rittig, župnik Sv. Marka u zagrebačkom Gornjem Gradu, bio član predsjedništva ZA-VNOH-a, te kasnije ministar bez lisnice u Vladi NR Hrvat-ske, a fra Bono Ostojić, član ZAVNOBiH-a (ali tek na Tre-ćem zasjedanju 1945. u Saraje-vu; tri pravoslavna svećenika i tri muslimanska vjeroučitelja bili su članovi ZAVNOBiH-a na Drugom zasjedanju 1944. u Sanskom Mostu).

Nevolja je bila u tomu što su u posve različitim okol-nostima na terenu obrasci komunističke politike često

proturječili načelu idejnog je-dinstva, toliko njegovanom u lenjinskim kadrovskim partijama. U Hrvatskoj su komunisti raspolagali partijskom struk-turom (prividno autonomnog KPH), oblikovanom tijekom razdoblja pučke fronte (1937.), u obliku nacionalno lije-ve (i radničke) alternative HSS-u. Tada se partijsko vodstvo trudilo dokazati da su komunisti dobri Hrvati, čak bolji od pristaša nacionalnog HSS-a. No, nakon uspostavljanja ustaške vlasti i kao poslje-dica ustaških pokolja, naslijedili su, kao i u Bosni i Hercegovini, golemu srpsku se-ljačku bazu, kojoj su morali dokazati da su bolja opcija od četnika. U tim okolno-stima, “sektaštvo” prema hrvatskim kato-ličkim masama i nije bilo posve nepoželj-no. Zato su prvi “nediferencirani” ustanci na staroj hrvatsko-bosanskoj granici – u Srbu i Drvaru srpnja 1941. godine – bili obilježeni srpskim šovinizmom, pa su u njima stradali i katolički svećenici.

Četnički napad na komuniste ujesen 1941. i početak četničko-komunističkog sukoba, produbio je stratešku dilemu s početka ustanka, posebno u Bosni i Her-cegovini gdje su četnici bili jaki. Suprot-no Staljinovim direktivama u prilog za-jedničke fronte sa četnicima, Titovo vod-stvo je prihvatilo četnički izazov i jedno im se vrijeme suprotstavljalo komuni-stičkim ekskluzivizmom (“lijeve greške”

u istočnoj Hercegovini i Crnoj Gori, 1941.-1942.), što je pojačalo protuvjer-ske tendencije u svim pravcima naspram “religiozno zaostalih”. Ipak, bez srpske privole, ali i suradnje s muslimanima, pa i Hrvatima, nije se moglo ovladati Bo-snom i Hercegovinom. Zato je najbolji odgovor četnicima bio u zadovoljavanju srpskog nacionalizma putem vodeće ulo-ge Srba, ali unutar federalne BiH, upravo onako kako je to na Drugom ZAVNO-BiH-u odredio komunistički prvak Đuro Pucar-Stari: “Srpski narod u Bosni i Her-cegovini još i danas snosi najveće terete i prednjači u borbi protiv okupatora ... on [je] bio i pozvan da pruži bratsku ruku kao i oružanu zaštitu Muslimanima i Hr-vatima. On je to i učinio i danas je srpski narod, ne samo nosilac bratstva i jedin-stva, nego on prednjači i u izgradnji bo-sansko-hercegovačke državnosti.” U tom procesu nije bilo mnogo prostora za onu katoličku većinu što se vezala uz NDH.

U Hrvatskoj je situacija bila bitno drukčija. Partizanski pokret na prioba-lju – od Dalmacije do Istre, ondje gdje su okupatori bili Talijani, razvijao se izrazi-to nacionalno – pučki i hrvatski. No, ni u tim okolnostima, unatoč suputništva niza svećenika, često nije polučio pot-poru katoličkog episkopata. Tako je krč-ki biskup Josip Srebrnič listopada 1944. osudio partizanski pokret kao komuni-stički instrument. Ipak, zacijelo i zbog takvih reakcija, hrvatsko komunističko vodstvo je bilo svjesno, posebno u kon-tinentalnoj Hrvatskoj, kako upravo zbog dominantne srpske baze s početka ustan-ka ponovno mora dokazivati svoje hrvat-stvo, ali i umjerenost. Andrija Hebrang, sekretar CK KPH u ključnom razdoblju od 1942. do 1944., Staljinovim je direkti-vama poklanjao mnogo više pažnje nego nadređeni mu Titov Politbiro KPJ. Zato se na Hebrangovu teritoriju, pod kon-trolom Glavnog štaba Hrvatske, a preko pučkofrontaškog ZAVNOH-a, njegovala politika ustupaka katoličkim osjetljivo-stima. Hebrang je blagdanom upadljivo dolazio na mise, podržavao vjeronauk u partizanskim školama, zabranjivao civil-nu rastavu brakova, itd. Također se ogra-đivao od socijalnih krajnosti i podržavao privatno vlasništvo i slobodu trgovine. Premda će njegova politika kasnije biti osuđena kao devijantno nacionalistička, Hebrang je zacijelo pridonio masovni-joj regrutaciji kontinentalnih Hrvata za partizanski pokret, posve vidljivoj na-kon kapitulacije Italije rujna 1943. go-dine. Takav razvoj situacije pogodovao je i rastu povjerenja zapadnih saveznika

ma nogAVNunumenpossu sznozemjećskinišzarzagbioVNbeskZAćevutrbinu

sunk

proBožić kao praznik u komunizmu prvi i

posljednji put slavio se prijelomne 1945. godine

sr64-66.indd 65 29.3.2012 20:23:43



prema partizanskom pokretu i omogu-ćio Churchillovo odustajanje od Miha-ilovićevih četnika, te svojevrsni prisilni brak između kraljevske vlade u egzilu i partizanskog pokreta putem sporazuma Tito-Šubašić (lipanj 1944.).

Teški porazi njemačkih trupa na istočnom bojištu, napredovanje Crvene armije, ali i zapadnih saveznika, prema središtu Reicha, otvorili su put komuni-stičkoj pobjedi u Jugoslaviji. Nakon pro-boja Trećeg ukrajinskog fronta maršala Tolbuhina u Srbiju, ujesen 1944., Tito je svoju vlast uspostavio u Beogradu i odatle nadgledao napredovanje svoje vojske do najzapadnijih krajeva južnoslavenskog ozemlja u Koruškoj i Julijskoj krajini. U ovim završnim borbama, koje su trajale do sredine svibnja 1945., partizanska je vojska svladala otpor Nijemaca, ustaša i drugih protivničkih snaga. Uspostavlja-nje nove vlasti popraćeno je masovnim likvidacijama, gdje su po pravilu uz dru-ge kategorije “neprijatelja” stradali i kato-lički svećenici. Tipičan primjer je pokolj pedesetitrojice Dubrovčana na otočiću

Daksa listopada 1944., gdje su likvidira-na petorica svećenika, među njima fra-njevac fra Marijan Blažić, glasoviti pro-povjednik, i isusovac Petar Perica, autor popularne nabožne pjesme “Zdravo dje-vo”. Zato i ne iznenađuje što se nadbiskup Stepinac obratio skupini mladih svećeni-ka, na njihovom ređenju u zagrebačkoj katedrali 15. srpnja 1945., ovim riječima: “Šaljem vas u krvavu kupelj.”

Nekoliko postojećih martirologija katoličkog svećenstva i redovništva za rata i poraća komunistima pripisuje li-kvidaciju od oko 500 žrtava, čemu zaci-jelo treba pridodati mnogo više laičkih žrtava zbog omraze prema vjeri. Dio je to šireg kompleksa progonâ vezanih uz bleiburšku tragediju, što je opet šifrirano predstavljanje nikad sankcioniranih, a rijetko i priznatih, komunističkih zloči-na nad čitavim kategorijama protivnika, sve u funkciji uspostavljanja komunistič-ke diktature. Religiju se u tom kontekstu željelo uništiti, ali po potrebi i iskoristiti. Ovaj raspon u svojim Sjećanjima (1986.) djelotvorno prikazuje Ivan Šibl, nakon rata član Sekretarijata gradskog komi-

teta KPH Zagreba, koji jasno veli da je fi lozofska pomirba između komunista i vjernika bila isključena, ali da je prilago-đavanje bilo nužno, kolikogod neiskre-no: “Kao politički komesar partizanskih jedinica slao sam oružanu stražu da čuva Isusov grob (na Veliki petak) pred Uskrs ... sve u slavu široke antifašističke plat-forme! Takva se linija nastavila i u prvo vrijeme nakon rata. Zato nije nikakvo čudo što me je kao tajnika privremenog GNO-a Zagreba zapalo da sudjelujem u tijelovskoj procesiji. Spektakl je bio ve-ličanstven! Na čelu svećenici u misnom ruhu, ispred i iza “neba”, lijevo, Društvo katoličkih gospođa, desno, katoličkih muževa, pa onda s jedne i s druge strane povorke Društvo Zrinjski i Braća hrvatsko-ga zmaja u kićenim odorama, a među nji-ma, u sredini – tajnik u mojoj spodobi.”

Tako je komunistička vlast, na višoj razini, prvo internirala nadbiskupa Ste-pinca (17. svibnja 1945.), potom ga oslo-bodila (3. lipnja), da bi ga idućeg dana primio Tito, koji je i tijekom nadbisku-pova zatočeništva razgovarao s pomoć-nim zagrebačkim biskupima Franjom

Salis-Seewisom i Josipom Lachom. Bilo je to odmjeravanje snaga. U sjeni poko-lja, progona i križnih putova Tito je pod nacional-konfesionalnom maskom (“ja kao Hrvat i kao katolik”) tražio pukoti-ne u crkvenim redovima i nudio odcje-pljenje od Svete Stolice (“Ja bih sa moje strane rekao, da naša crkva treba da bude nacionalna, da se više prilagodi naci-ji. Možda vam je sada malo čudnovato, kad ja zastupam ovako čvrsto nacional-nost”), te stvaranje nacionalne crkve, sve u ključu pobjedonosne zajednice slaven-skih naroda. Sa svoje strane biskupi su naglašavali pomirljivost i spremnost na razgovore, a Stepinac je opetovano nudio konkordat, upravo ono što je međuratna Jugoslavija propustila, tvrdio je, na svo-ju štetu. Isto kao što je Šibl sudjelovao u tijelovskoj procesiji, Stepinac će tog lje-ta na Trgu bana Jelačića, sudjelovati na jednoj državnoj paradi, uz predsjednika hrvatske Vlade Vladimira Bakarića. No, jednom kad su mjere uzete, nastupio je rasplet. Božić kao praznik u komunizmu posljednji će se put slaviti prijelomne 1945. godine. •

• Samo dvadeset dana prije paleža Franjevačkog samostana na Š ćitu, pri čemu su pripadnici

Prve proleterske NOU brigade ubili gvardijana fra Julijana Jurkovića, Tito je “prema ukazanoj

potrebi” ustanovio zvanje “vjerskog referenta” za svećenike pri proleterskim brigadama, elitnim

postrojbama partizanske vojske sačinjenim gotovo isključivo od partijskog kadra •

Crkva na Šćitu zapaljena je 1942. godine

sr64-66.indd 66 29.3.2012 20:23:50


sr67.indd Sec1:67 29.3.2012 20:24:45


sr68.indd Sec1:68 29.3.2012 20:25:29


Rock and roll GLAZBA

Piše: • Anto KOVAČIĆ

U posljednjih šezdesetak godina među popularnim glazbenim stilovima najraširenija i najutje-

cajnija vjerojatno je rock glazba. Rock je vrlo širok pojam, u koji spadaju mnogi i raznoliki podžanrovi i stoga taj pojam treba razlikovati od rock and roll-a, koji ima uže značenje i odnosi se na popular-ni glazben val u Americi pedesetih godi-na prošloga stoljeća, iz kojeg se kasnije razvila sva ostala rock glazba.

Pojava rock and roll-a povezana je s poslijeratnim napretkom društva, u kojem uz psihološki oporavak i optimizam dola-ze i tehnološka dostignuća i promjene, od kojih je za glazbu važno usavršavanje elek-trične gitare, pojačala, mikrofona i tehnike snimanja zvuka. Razvoj rock and roll–a pojačale su i velike migracije crnaca i bije-laca s juga u urbane centre sjevera SAD-a poslije Drugog svjetskog rata. U tim centri-ma crnci i bijelci žive u užoj blizini i širem dodiru nego ikad prije, pa je razumljivo da dolazi do jačeg međusobnog utjecaja, koji se na području glazbe očituje u spajanju afroameričkih glazbenih tradicija s europ-skom instrumentacijom. Premda je segre-gacija crnce i bijelce držala odvojenima na razne načine, radio, televizija i glazbeno--izdavačke kuće prelazile su rasne granice i omogućivale kulturnu interakciju. Ta inter-

akcija na polju glazbe započela je znatno ranije, s razvojem negro spiritualsa, blue-sa, gospela i jazza, a rock and roll nastaje u velikoj mjeri iz elemenata navedenih stilo-va, dok njegovi neposredni korijeni leže u rhythm and blues (“R&B”, blues na podlozi izraženijeg ritma) i country glazbi.

Početkom pedesetih godina rock and roll stil uključuje klavir i saksofon (često i kao solističke instrumente), no od sredine pedesetih ti su instrumenti načelno zami-jenjeni gitarama, uglavnom električnim, uz koje sviraju bas (u početku akustični, kasnije električni) i bubnjevi. Glavna ka-rakteristika je živ pokret na osnovi blues ritma s naglašenim lakim dobama (tako-zvani backbeat, primjerice u 4/4 taktu 2. i 4. dob), koje su istaknute udarcem dobo-ša. Uz naglašen ritam karakteristika rock and roll-a je i jednostavnost harmonija te velika glasnoća izvedbe.

Izraz “rocking and rolling” izvorno je opisivao kretanje broda na oceanu, a po-četkom dvadesetog stoljeća koristio se za opisivanje duhovne strasti u crnačkim crk-venim obredima. Tridesetih godina sinta-gma “rock and roll” često se susreće u blues stihovima, gdje tipično uključuje seksualne analogije i aluzije. Početkom pedesetih go-dina izraz se počinje koristiti u značenju glazbenog stila o kojem govorimo.

Već na početku svog razvoja rock and roll se počeo granati na podstilove. Tako se primjerice pojam rockabilly odnosi

na vrstu rock and roll-a koju sredinom pedesetih izvode bijelci, kao što su Elvis Presley, Carl Perkins i Jerry Lee Lewis, i korijeni njihova stila su pretežno u coun-try glazbi. Mnogi drugi popularni rock and roll pjevači, kao crnci Fats Domino i Little Richard, dolaze iz R&B tradici-je i postaju atraktivni bijeloj publici, ali njih se ne svrstava u rockabilly. Jedna vrlo popularna vrsta rock and rolla bio je doo-wop stil, s naglaskom na višeglasnim vokalnim aranžmanima i pratećim voka-lima na slogovima bez značenja (odatle je stil dobio naziv doo-wop).

Rock and roll se epidemično raširio po Americi, i kasnije po drugim dijelovima svijeta. Jedan od prvih velikih hitova koji je izazvao opću pomamu je Rock Around the Clock (Bill Haley & His Comets). Fre-netične gomile tinejdžera gurale su se da ga čuju na koncertima. Masovna popularnost rock and roll-a uzrokovala je njegov širok društveni utjecaj. Daleko više od običnog glazbenog stila, rock and roll je utjecao na životni stil, modu, shvaćanja i jezik. Uzroci i utjecaji ove pojave zahtijevaju pažljiviju analizu, ali na nju u svakom slučaju treba gledati kao na vrstu pobune protiv druš-tvenih normi. Između ostalog jedna nje-zina vrlo važna pozitivna posljedica bila je postupno ukidanje rasnih granica i ubrza-vanje procesa desegregacije, budući da je novi glazbeni stil bio zajedničko osjećanje i izraz i bijelih i crnih tinejdžera. •

Ljuljaj ikotrljaj

sr69.indd 69 29.3.2012 20:32:45


PRIKAZ KNJIGE

Ludwig Bauer, Zavičaj,

zaborav, Fraktura,

Zagreb 2010, 430 str.

Negdje na početku romana, ro-ditelji su se svađali tko će toga prvoga školskoga dana odvesti

dječaka, Lukijana Pavlovića, u školu. Ocu, odnosno poočimu Mili, direktoru škole, partizanu i lokalnom moćniku, to nije pristajalo. Majci, odnosno pomajci Miloj, koju je Mile poveo za sobom s ratišta iz nekog dalekog sela, također nije prijalo to švapsko derište koje je igrom slučaja preživjelo iza svojih kvislinških roditelja i protjeranih Nijemaca iz Švabenbajera i koje je Mile usvojio i promijenio mu ime. Od tada, od trenutaka kada mu se od kiše razmazala majčina crna crtarija na svije-tlim (švapskim) obrvama, da ne bi znali da je Švapče, netom iza Drugoga svjet-skoga rata, od onog dječjega ruganja kada Lukijan Pavlović biva prozvan “Obrva”, i ne zna što se to s njime događa, pa preko saznavanja da je on ustvari Ludwig Bau-er, podunavski Nijemac, do posljednjega trenutka romana Bauerov pripovjedač traga za svojim identitetom duhovnim i zavičajnim, nalazi ga i bježi od njega. Bau-erov Bauer studira, nostalgično se sjeća djetinjstva, zagrijava se i idealizira socija-lizam, zaljubljuje se više puta, putuje, živi i radi u tri različita komunističko-socija-listička sistema, ispituje njihove razlike: Jugoslavija, Čehoslovačka, DDR, bježi i u kapitalističku Njemačku, ali i tamo nala-zi ono od čega je bježao, bezavičajnost, sumnjičenja, nepoštivanje pojedinca i totalitarnost ideologija.

Čitavo vrijeme iz podsvijesti mu do-laze i odzvanjaju majčine (njemačke) riječi, dok ona iza zavjese promatra po-vlačenje Princ Oegen Divzijona i njemu, svome malom (Dem Kleinen), govori o onom dječaku na kraju kolone “Ofi cirče malo... oni bježe pred Titom...”, “ali mi ostajemo, ostajemo ovdje, mi ostajemo kod kuće”. Bauerov narator, glavni lik, ustvari nikada duhom i nije odlazio iz svog prekinutog i oduzetog djetinjstva i koloniziranog zavičaja. Na koncu mu se stvarno vraća, u zrelim godinama, pred

početak zadnjega rata i ponavlja u sebi “ich bleibe daheim”, ostajem kod kuće, dok ga nove-stare nacionalističke ideolo-gije (srpska i hrvatska) premlaćuju pod gotovo istim sloganom: “Da, čini se da nije njihov... ali nije ni naš.” Ničiji!

Roman Ludwiga Bauera Zavičaj, za-borav, uz vrlo malo knjiga u nas o podu-navskim Nijemcima (Donauschwaben) (sličan je i Unterstadt Ivane Šojat Kuči), dosad je čini se najbolji roman na ovu potisnutu i zaboravljenu temu. Roman o partizanskoj i komunističkoj osveti i nad onima koji nisu izravno pristali na Hitle-rov zov, ali tako da Bauer ne pristaje ni na jednu od ideologija i njegov narativni Bauer nastoji izmaći svakom ideološkom dogmatizmu. Bauer o podunavskim Ni-jemcima piše u većini svojih romana, a prije ovoga je to posebno učinio u roma-nu Kratka kronika porodice Weber koji mu je još 1990. izdala sarajevska Svjetlost i u kojem je glavna tema da svi Nijemci nisu bili nacisti (fašisti).

Bauer pripada piscima klasicima, ne po starosti i izboru tema, nego po pi-sanju. U tome i leži dio razloga da nije danas popularan. Kada je lanjske godine romanu Zavičaj, zaborav dodjeljivana godišnja nagrada za najbolji roman iz regije, nagrada Meša Selimović u Tuzli, jedan od razloga je bio da ovo Bauero-vo djelo može biti primjer uspješnog ostvarenja klasičnih vrijednosti romana.

Doista, Bauer je majstor stila i rečenice. Ovdje se rečenice tako prirodno nadove-zuju jedna na drugu kao planinska rijeka koja lakoćom svladava prepreke. Pisac ostavlja dojam vrlo obrazovana, klasično obrazovana književnika. Poznaje i koristi dijalekte, a opet njima ne opterećuje ra-zumijevanje. Zavičaj, zaborav je politički bildungsroman i istodobno se postmo-dernistički bavi identitetom. Također, ovo je i historijski roman, ali tako da se, za razliku od poplave današnjih romanti-čarsko-povijesnih romana i pripovijetki iz nacionalističkih pisarnica s mnoštvom sumnjivih i neutemeljenih zaključaka, ovdje čitatelj može pouzdati kao u naj-točniju enciklopediju i uvijek s distan-com, bez emocionalne pristranosti, tako da može zauzeti i vlastiti (etički) stav. Ro-man je uz to bogat kulturno-etnološkim informacijama, dramatikom i egzistenci-jalnim tjeskobama pojedinca, traganjem za sobom, za obitelji, za zavičajem, za pripadanjem, za vlastitom kulturom. A to se traganje na koncu pokazuje plural-

LUDWIG BAUER RODIO SE 1941.

u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Za-

grebu, a školovanje nastavio u Bratislavi

i Pragu. Bavio se prevođenjem stručnih

djela (među njima je i prvi prijevod

knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku

– J. Bober, Čovjek, stroj, društvo, 1967)

i beletristike O. Wilde, J. Joyce). Bio je

profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i

Washingtonu. U inozemstvu prijatelje-

vao s velikim književnicima (B. Hrabal,

M. Kundera, J. Brodski). Bio je glavni

urednik izdavačke kuće Globus i knji-

ževnog časopisa Naša knjiga, analitičar

javnoga mnijenja i propagandist, profe-

sionalni vozač, scenarist (epizode crta-

nih fi lmova Profesor Baltazar; Televizija

UN), istraživač interkulturnih pitanja i

kolumnist; na engleskom je napisao Pre-gled aktivnosti Međunarodne agencije za atomsku energiju (Beč 1996).

Priređivao je i uređivao različite knji-

ge (uključujući antologije i izbore škol-

ske lektire), pisao predgovore, kritike,

recenzije i prikaze. Prvu prozu objavio je

kao gimnazijalac, na Radiju Zagreb kra-

jem pedesetih, a 1973. dobio je za prvu

tiskanu priču tada uglednu Politikinu

Ja sam drugi i kod kuće

sr70-71.indd 70 29.3.2012 20:36:56


PRIKAZ KNJIGE

nim kao i njegov identitet, ne raspršenim niti sinkretističkim, nego interkulturalno dijaloškim pa upravo zbog toga njegov “junak” biva šikaniran, prezren, stalno kontroliran i sumnjičen od strane vla-dajućih ideologija i institucija, bio on u rodnom Švabenbajeru, na fakultetu, u Češkoj, DDR-u ili čak u “evropskoj” Nje-mačkoj pred sam slom komunizma. Škol-ski argumentirano, originalno, slobodno i nepristrano, u romanu se pripovijeda i o povijesti germanofobije, još od dana poraza rimskih legija u Teutonskim šu-mama pa do seljačkih invektiva na račun Švaba njegove pomajke Mile. Os oko koje se vrti sav roman i jest ispitivanje germa-nofobije u europskoj povijesti i kulturi. No, ovdje se narativno argumentira i ma-njinska drugost podunavskih Nijemaca i u njima kao metafori prepoznaju etnički i kulturno marginalizirani unutar vlasti-tih kultura. Bauerovom se junaku to po-sebno događa kada nakon bijega iz DDR dolazi u “slobodnu” i “demokratsku” zapadnu Njemačku, ali ondje, po istom obrascu ideološke sumnje, razumijeva da je igračka hladnoratovskih ideologija i njihovih tajnih službi. U romanu se pri-povijeda i o doprinosima Nijemaca kul-turi mnogih naroda, pogotovo Hrvata i Čeha. I to Bauer čini vrlo umješno tako

da svojim znanjem intelektualistički ne docira, nego to znanje upliće u dijaloge, gotovo fi lmske dijaloge.

Neki kritičari nisu “zadovoljni” Bau-erovom konstrukcijom relativno mnogih ljubavnih veza koje se na koncu raspada-ju a da pri tome seksualnost “ne razvija do kraja”. Ništa Bauer ne razvija dokra-ja, nego su i te veze, prema Bauerovom naratoru, sudbina pojedinca kako da se i ljubavnim odnosima sačuva od tota-litarnih ideologija koje uništavaju sve, pa i njih, kako da se izmakne nužnosti pogubnoga kolektivnoga pripadanja, kako da ne oboli uslijed činjenice nestale obitelji i sumnjičenju sa svih strana. Pri tome kod svih likova, pa tako i ženskih li-kova, ljubavnica njegova naratora, Bauer sačuvava ljudskost. Autor ne troši puno na opise likova, oni se ponajviše opisuju sami u dijalozima. U konačnici, Bauer ne pristaje ni na jednu stranu, osim na onu koju su pobjednici, moćni i vladaju-ći odredili kao “poraženu”, kao etnički i kulturološki drugoga, kao manjine koje treba marginalizirati.

Čini se da nije pretjerano reći da ovaj roman traži da se pročita u dahu, bez za-stoja, iako je pozamašan. No, istodobno ne dopušta da se čita prebrzo i kao da tra-ži da mu se opet vratimo. On je, partiku-larno gledano, spomenik jedne autohtone njemačke zajednice i kulture koja je jugo-slavenska komunistička ideologija gotovo iskorijenila a nove nacionalističko-kapita-lističke, koje žive samo u “svojoj” prošlo-sti, prihvatile u svom projektu čiste zemlje i osporavanja zavičaja i kulture etnički drugima (i nekonstitutivnima) kao nešto posve normalno i povijesno “zgotovljeno”. Bauerov roman poručuje da svaka vlada-juća ideologija glasi: Neka se nitko više ničega ne sjeća od onoga tko su, što su i gdje su bili drugi! I svi su oni krivi, jer su svi bili neprijatelji! Međutim, nikada se ne može ostvariti potpuni zaborav. Umjet-nost, književnost, roman je pamćenje. Posljednja obrana od nametnutoga zabo-rava i naređene šutnje jest usmena priča i literarno pripovijedanje. I kada nestane kuća, ulica, imena mjesta, Vajnberg i zavi-čaj, Bauerova knjiga svjedoči da će ostati pamćenje, priča i roman.

Zavičaj, zaborav je roman i o svakom pojedincu koji je etnički i kulturno dru-gi, koji u traganju za porijeklom ostaje sam, ali otvoren drugima i intelektualno pošten, jer se samo tako može sačuvati vlastita drugost i pamćenje o zanijeka-nom zavičaju. •

Ivan ŠARČEVIĆ

nagradu. Posebno je ugledan kao roma-

nopisac i do sada je objavio: Trag u travi (1984), Trik (1985), Dokaz da je zemlja okrugla (1987), Kratka kronika porodice Weber (1990), Biserje za Karolinu (1997),

Partitura za čarobnu frulu (1999), Prevo-đenje lirske poezije – Romanetto Buff o

(2002), Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat (2003), Zapisi i vremena Nikice Slavića (2007), Patnje Antonije Brabec (2008) i Karusel. Gabrijela navi-ješta novo doba (2011).

Pravda za nevineMISLIM DA JE KRŠ ĆANSTVO […] izgu bilo osjećaj za patnju, ili, teološki rečeno, svoj posebni osje-ćaj za teodiceju, uznemirenost pi-tanjem o pravdi za nevine patnike. U isti mah, izgubilo je i osjećaj za vrijeme, uznemirenost pitanjem o vremenu što nam još preostaje.

Krš ćanski govor o Bogu vrlo je rano izgubio taj osjećaj za pat-nju. Od samog početka nastojao je držati podalje od sebe to uznemi-rujuće pitanje o pravdi za nevine patnike, izravno ga pretvarajući u pitanje otkupljenja krivaca. […] Iz morala patnje pretvara se krš-ćanstvo u krajnje poosobljeni mo-ral grijeha; njegov osjećaj za patnju biva sad silnim osjećajem za grijeh. Ne gleda se prvenstveno patnja, već krivica stvorenja. To je osujeti-lo … osjećaj za patnju pravednih i pomračilo biblijsko viđenje velike Božje pravde, koju, naprotiv, dira svaka glad i žeđ. […]

Osjećaj za tuđu patnju premje-šta krš ćanstvo u Isusovu blizinu, tako reći u ozračje nasljedovanja. Jer, nije Isus najprije gledao na gri-jeh drugih, već na njihovu patnju. Grijeh je za nj odbiti dioništvo u patnji drugih, odbiti misliti s onu stranu horizonta vlastite patnje…

U krš ćanstvu bi tako, nasuprot nabujalom moralu grijeha, valjalo istaknuti prvenstvo morala patnje, prema kojem patnje drugih, stra-naca pa i – bezuvjetno biblijski – neprijatelja, kroče u perspektivu vlastite prakse. Možda je samo još tako shvaćeni moral patnje još do-stupan kao univerzalni moral. •

Iz Johann Baptist

METZ (ur),

Krajolik od krikova,

Ex libris, Rijeka

2011, 90. 100-101

j 2012 S j tl ij či 71

t

,

k ,

a

1

sr70-71.indd 71 29.3.2012 20:37:06


PREKO RUBA STVARI Marko Vešović

Razvijanje

krajnje

hedonističkih

predstava o dženetu

i buđenje straha

od džehenemskih

vječnih muka

korišteno je

tokom bosanskog

krvavog rata

u militarističke

patriotske svrhe

Piše: • Enver KAZAZ

Ironija i humor u Poljskoj konjici čine okvir za uspostavljanje širokog spektra vrlo različitih i raznorodnih

pogleda koji deautomatiziraju čitatelj-sku percepciju ratne stvarnosti i skidaju maske sa njenog zvaničnog tumačenja što ga nameće ideološka moć kao kolek-tivnu, normativnu istinu. Na taj način poezija nije samo subverzija fukoovski shvaćene svevideće sile ideologije, koja svojim narativima stvara nadzor nad ukupnim društvenim poljem i upravlja percepcijom individue oblikujući njenu mentalnu strukturu, da bi se ideologija ukazala kao suvremena mitologija, kako njenu nakanu da sebi podredi sve druš-tvene diskurse određuje Terry Eagleton.

U Izbirikanom hadžijici ironija je raz-nizala cjelokupnu društvenu vertikalu, jer ratno zavaljivanje tolikog naroda za-htijevalo je sistematičan rad i napor či-tavog društvenog poretka u kojemu su izbirikani hadžijice i drugi klerici bili

šrafovi mrzilačkog sistema što je kultu-ru, religiju, pa i svoju etnonacionalistič-ku umjetnost koristio da motivira ratne zločince i učini moralno prihvatljivim, čak nužnim genocid, masovne zločine, silovanje, urbicid i kulturocid. Zato se Iz-birikani hadžijica asocijativno ne doziva samo sa naprijed pomenutim, nego i sa drugim pjesmama iz ove zbirke. U pje-smi Iz tri ugla ta nova hadžijicina etno-nacionalistička ratna i poratna društvena stvarnost, u karnevalesknoj perspektivi anonimnog govornika iz naroda, dobija izgled dobrovoljnog ropstva: Od one pri-jašnje Bosne nije ostalo ništa./ Ko kad je skočilo i vražje i božje da je/ razvali za-vazda. Gledam im tri televizije,/ slušam im tri radija, listam troje novine,/ i vazda isti dojam: natpjevavaju se tri krletke!/ Je, baš krletke. Narodi što ovdje žive,/ tek što su izašli iz jednog/ kafeza, prepali se/ slobode, pa potrčali u drugi. Onaj je bio zajednički./ I tuđ im. I nametnut. Sad ima svako svoj./ Po mjeri vlastite duše. I sjetim se Bosanca/ što je vaktile napisao: Robo-vati je ljepota.

Huškanje na smrt

sr72-73.indd 72 29.3.2012 20:38:03


PREKO RUBA STVARI

Ratna etnonacionalistička podjela Bosne rezultirala je nastankom tri etnič-ka geta koja u ropstvu drže vlastodršci ovdašnji pred kojim svijet svakog jutra po-laže ispit iz objektivnog postojanja, kako ih portretira anonimni glas iz pjesme Ti vlastodršci pred kojima svijet. Najefi ka-sniji, prema Foucaultovim stajalištima iz knjige Nadzirati i kažnjavati, onaj je totalitarni poredak koji suverena učini nevidljivim internalizirajući ga svojim narativima u svaku individuu. Etnona-cionalizam se upravo preko izbirikanih hadžijica kao ideoloških instrumenata kapilarno spuštao u mase, da bi postao mjerom njihove duše, ljepotom robova-nja. Tri vlastodržačke elite što su svoju interpretaciju nametnule trima etnič-kim masama za istinu ukupne društvene stvarnosti, postaju u Vešovićevoj poet-skoj karnevalesknoj imaginaciji osobene ontološke ispitne komisije koje svakod-nevno nadziru svijet s ciljem da u njemu ideologiju pretoče u ontologiju, u njegov bitak. Vešovićeva vanredna jezička ima-ginacija ironijski prodire u sotonsku srž vlasti u kojoj su, baš kao u Baudelaireo-voj pjesmi Litanija Sotoni, Bog i Sotona zamijenili mjesta, pa je ovaj drugi postao kreatorom našeg svijeta.

Ironijska igra kao temelj karnevales-knog postupka nije ništa drugo do stalno

skidanje maski kojima moć prikriva svoje sotonsko

ustrojstvo. Zato izbiri-kani hadžijica i nazu-je najmuslimanskiju

od svih faca koje ima u zalihi, pri čemu je jasno da on svoja lica mijenja kao ka-kva šminkerica obuću, jedno za bal na-cionalističkih vampira, drugo za džumu, treće za familiju, četvrto za izlazak na ulicu, da bi u toj mnogoličnosti na koncu postao potpuno bezličan. Ironijski efe-kat položen je u iskaz nazuje facu, koji u sebe uvlači govornu frazu đon obraz ko-jom se oslikava nečija nemoralnost. Na toj osnovi jezička imaginacija vizualizira hadžijicinu amoralnost, čiji je vaz opasno izbirikan dok je bio sekretar partijski de-belih petnaest godinica, pa se izvježbao ko Goran Ivanišević.

Poezija je prije svega vještina upotre-be jezika, a potom i nešto izvan i iznad toga, sublimacija osjećanja i ideja. Ve-šović je pjesnik vanserijskih, iznenađu-jućih jezičkih sklopova, poetskih slika koje proširuju čitateljsku imaginaciju do maksimuma. Opasno izbirikani vaz razvija višeplansko asocijativno polje. Pri tom je semantički akcenat na ka-rakteru izbirikanosti. Kako je i po koga ona opasna. Govorna fraza prema kojoj je neko opasno dobar u svom poslu, ov-dje je spojila nespojivo: vaz kao ritualni vjerski čin, govor hodže nakon džume u džamiji i hadžijicinu svakodnevnu poli-tičko-karijerističku kalkulaciju, pa mu je vaz vješt, majstorski, ne po sadržaju, jer se na početku pjesme ironično naglašava da se zadrijema insanu od onolike ljepote, nego po nakani, cilju ka kojem je usmje-ren. A on je opasan po slušatelje zato što ih omađijava, kako bi hadžijica ostvario

svoj karijeristički cilj. Asocijativni sklop upućuje na to da je to karijeristički vaz armiran mržnjom, jer, da bi hadžijica ostvario svoj cilj, mora se mnogo naro-da zavaliti. Stoga se u tom vazu otkriva oksimoronska ljepota mržnje, izbirikano razvijanje mržnje, a poređenje vaza sa izvježbanoš ću Gorana Ivaniševića, po-znatog tenisera koji je svoju igru zasni-vao na jakom servisu, ne upućuje samo na dugotrajnost treniranja vaza, nego i na snagu mrzilačkih njegovih parola, jakih kao Ivaniševićev servis. Poređenje je dalo višesmjerno asocijativno polje da bi vizualiziralo sadržaj i cilj vaza. Tu se ova pjesma doziva sa onom u kojoj go-raždanski hodža objašnjava ljepote dže-neta kako bi motivirao borce da ginu na frontu s ljubavlju prema vječnom životu: U Goraždu došao hodža pa objašnjava/ mojim borcima da se ne treba bojati po-gibije/ jer uživacija na ovom svijetu nije ništa/ prema uživaciji na onome gdje im sljeduje/ sto meraka sve veći jedan od dru-goga. Ironijski pogled na vlastodržačku, izetbegovićevsku islamizaciju Armije BiH u ratu, ali i ideološku religizaciju svih drugih vojski, razotkriva religizaci-ju ideologije i ideologizaciju religije kao postupak huškanja na smrt, ljepotu umi-ranja za prizemni rajski hedonizam. Na kraju ove pjesme ironija će demaskirati hodžino objašnjavanje kao najprizemni-ju laž: A je li neko hodža (opet će Crni)/ iz tvoje familije u ovom ratu poginuo?/ Nije šućur Alahu.

Sad se hadžijicin vaz sagledava u još jednoj dimenziji svoje opasnosti, jer je on direktno nagovaranje na radost pogibije, pri čemu religija kao ideologija nije samo pogonsko gorivo mržnje prema drugima nego i buđenje želje da se za njene ciljeve radosno žrtvuje vlastiti život. Razvijanje krajnje hedonističkih predstava o dže-netu i buđenje straha od džehenemskih vječnih muka korišteno je tokom bosan-skog krvavog rata u militarističke patri-otske svrhe. Raj i pakao na toj osnovi po-staju ideološki instrumenti, a onostranost gubi svoju transcendentalnu dimenziju i biva jeft inom patriotskom parolom, ha-džijicinim opasno izbirikanim vazom iz-vježbanim u komunističkom vaktu i nje-govoj manipulaciji patriotizmom. Smrt je, kao i u pjesmi Đavleno, sinko, đavleno, kalkulacijom u izgradnji karijere politič-kog moćnika, a broj ljudi nagovorenih na nju podloga za uspon u karijeri ideološke spodobe viđene kao najveća pogan u mi-nimalnom mesu. •

[Nastavak u idućem broju]

Izbirikani hadžijicaUf, kad naš novopečeni hadžijica stane o Bogu da raspreda, zadrijema se insanu od

onolike ljepote. Gotovo da ne prepoznaš predratnu komunjaru za koju je moj otac

volio reći: veće pogani u manje mesa nisam srio na dunjaluku. Sad priča o Bogu kao ja i

ti o drugu iz djetinjstva s kojim smo igrali trule kobile. Pritom nazuje najmuslimanskiju

od svih faca koje ima u zalihi, a izdrečio one oči farbane u zeleno kao minobacačka

cijev. Hiko veli da mu prije rata nisu bile onoliko zelene. Nego da im je boju lećama

pojačao!

Šta ćeš, on je jedan od onih što su se nagrabili čak i za pra unučad, pa sad vjeruju za

trojicu, šta ćeš. Ovaj brodolom za njih je bio prilika za pljačku smrskane lađe, izbačene

olujom na obalu. Stoga i nije čudo što danas vjeruje za trojicu nas koji i ne pamtimo kad

smo počeli u Boga vjerovati. I žuri da u prvom safu naklanja sve što je propustio u doba

kad komunisti bijahu stavili na svaku džamiju po katanac! A vaz mu opasno izbirikan:

bio sekretar partijski debelih petnaest godinica, pa se izvježbao ko Goran Ivanišević.

Inače, vjera u Boga ni na čemu se ne drži. Mislim, ni na čemu zemaljskom. Da stoji i

na čemu, mi ljudi bismo, jašta bismo, to davno u zrak digli. Ko Ferhadiju i Aladžu. Ova-

ko, na sreću, tu nema ništa za minirati.

Zato Bog toliko traje.

prikrivustr

kaje

sr72-73.indd 73 29.3.2012 20:38:11


KNJIGE DVIJU SRBIJA

U Srbiji se nedavno pojavila knjiga “oca velikosrpstva” Dobrice Ćosi-ća, Bosanski rat. I to u velikotiraž-

nom naletu (30.000) i ne slučajno u služ-benoj izdavačkoj kući (Službeni glasnik) i zasigurno ne bez razloga u vremenu kada sin Ćosićeva prijatelja i akademika SA-NU-a, Ljubomira Tadića, treba osigurati pobjedu na skorašnjim izborima u Srbiji, tako da i najgori srpski (i srbijanski) rat, onaj u BiH, treba postati najunutarnjije pitanje (čitaj: pobjeda) Srbije Borisa Tadi-ća i iznad svega opravdanje historijskih te-žnji Srba za “državom s onu stranu Drine”, za Karadžić-Dodikovim RS (“Republikom etničkog čiš ćenja”).

Riječ je o dnevničkim zapisima u dva dijela koje je Ćosić vodio najprije kao kratkovremeni predsjednik (1992-1993) žabljačke tvorevine, krnje Jugoslavije, od početka rata u BiH, u prvoj godini srp-skih zločina, a zatim nakon smjene, kao Miloševićev politički “otpad”, do prešućenog i zanijekanog genocida u Srebrenici (srpanj 1995). Mnoge stvari je revi-dirao naknadno samo da bi srbijansku i srpsku javnost uvjerio kako je kroz čitavo vri-jeme, izdan od svih, jedini znao i umio artikulirati nacionalne interese Srba. Najpozitivniji lik Ćosićevih zabi-lješki je Radovan Karadžić, njemu najoda-nija institucija je Srpska pravoslavna crk-va, dok je najbolji produkt velikosrpstva Republika srpska, iako smanjena, kako Ćosić stalno tvrdi, “hitlerizmom i fašiz-mom”, Zapada, tj. međunarodnih faktora (od Vatikana do Clintona), “genocidnoš-ću” Hrvata i Muslimana, jednom riječju srbofobijom cijeloga svijeta, ali ništa ma-nje i nedovoljnom nacionalnom svjesnoš-ću srpskih lidera, pogotovo Miloševića i Šešelja koje Ćosić prezire do mržnje. On ne objašnjava kako je u njegovoj glavi Mi-lošević od “drugog srpskog Pašića” postao “gori despot od Broza”.

Kao i neke druge Ćosićeve knjige (npr. U tuđem veku) i ova se jedva može čitati ako se nije srpski nacionalist. Iako je sve što Ćosić kaže laž, zdrav razum se zaprepaš-ćuje Ćosićevim dnevnikom i tolikom ti-ražom, ipak treba pročitati ovu knjigu. No, ako se već netko upusti u te neopisivo mučne i iritantne zabilješke, korisno bi bilo prije toga pročitati tekstove o Dobrici Ćo-siću i “njegovim nedjelima” od književnika Slobodana Blagojevića ili novinara Stojana

Cerovića, i vjerojatno najbolji esej “Kobni otac nacije” književnika Mirka Kovača (Eli-ta gora od rulje, Fraktura, Zagreb 2009). U povećem političko-psihogramskom eseju Kovač prati ovog “natprosječno nepošte-nog” lika, “meštra svih hulja” još od vreme-na kad se skrivao iza (književnog) pseudo-nima “Gedža”, preko plovidbe oko svijeta s Titom na Galebu, kritike srpskog naciona-lizma, preko Gedžina uvijek nagrađivanog (lažnog) “disident-stva”, antititoiz-ma, do aktivnog sudjelovanja u obezglavljivanju

srpske nacije, re-kreiranju srpskih nacio-nalističkih mitova. Kovač ne krije nelagodu i upitnost društvene koristi zato što se bavi “lažnim realistom”, što piše o tom “hrastu” (Ljubomir Tadić) u srpskoj močvari, koji je kao “kobni otac nacije” i “humanitarnog preseljenja” narodâ, postao gori od svoje djece, što je iza sebe ostavio tolike nedužne žrtve i kojemu je “rasla slava što je dublje tonuo u amoralnost”.

Možda bi se, i to je glavna preporuka, Ćosićeva knjiga Bosanski rat, taj “vjerni dokument” historije velikosrpskoga beščaš-ća mogla čitati i nakon što se pročita sjajni roman Sretena Ugričića, Neznanom junaku (Laguna, Beograd 2010), glas “antigedžine” Srbije. Ugričićev roman je zapažen od rijet-kih, ali i onih (ćosića i ćosićevaca) koji ne

dopuštaju da se sagleda što se Srbiji i Srbima doista dogodilo zadnjih desetljeća. Politič-ko-fantastični roman (radnja se smješta u Srbiju 2014), iznimna je “igra” metaforama i jezikom, a etika naracije odražava i autorovu društvenu angažiranost i intelektualnu če-stitost, manjinsku Srbiju i posve oprečno od većinske za koju Ćosić piše. Razlika je više nego žanrovska, “u (ne)mišljenju Srbije”.

Zanimljivo je usporediti Ug ri čićev i Ćo-sićev tekst. Evo primjera. Ćosić

kaže: “Jugoslavija je konačno umorena u Dejtonu; s njom i srpski dvadeseti vek. Predstoji nam oslobođenje od vlastite istorijske svesti i nacionalnih zabluda. Mi smo narod koji je porazio sebe, a to je najteži poraz. Protiv takvog poraza ne može se dići ustanak, niti voditi novi rat. Od takvog poraza se dugo boluje; prate ga očajanje, rezignacija i trpljenje poniže-nja. Predstoji nam racionalno prevrednovanje tradicija i svih svojih nacionalnih vrednosti. […] Ta se dijalektika srpske istorije zbila, a da mi nismo bili ni svesni da se ona zbiva. Najte-ža pitanja našeg opstanka rešili smo bez istorijskog razuma.”

U slučaju slijetanja i boravka u (Ge-džinoj) Srbiji Ugričić piše: “Preporučuje-mo da odmah stavite maske za kiseonik i pročitate zanimljivu brošuru o rezervatu netaknute divljine, bezobzirnosti, nepo-jamnosti, neizvesnosti i varvarstva. Veli-čanstvena oaza nepatvorene diktature u želucu Evrope.” Ili: “Srbi žive u reverzi-bilnoj komi, ne poštuju istinu… Srbima svašta pada na pamet – sve, samo da ne bi možda bilo bolje da ipak promene svoj odnos prema istini. Srbi ne shvataju da ne poštujući istinu ne poštuju sebe.”

Dok Ćosić uzdiže laž kao najbolji “srp-ski talent”, dok “nebeskom narodu” stvara “razistoriju” (M. Đorđević), Ugričić inzisti-ra na “istini istorije” i etičkoj odgovornosti političkih, ideoloških, crk venih i drugih elita za zločine. Ćosić je nenadmašni srpski i exjugoslavenski primjerak da je laž najve-ći pokretač nacionalizma (ideologije Blut und Boden), koja je iza sebe ostavila tisuće ubijenih, milijune prognanih, laž kao istinu i nedovršenu povijest pomirenja. •

Ivan ŠARČEVIĆ

Gedžini Blut und Boden

najprije kao (1992-1993)

goslavije, od odini srp-smjene, tpad”,

nog j

ri-nao i interese ćevih zabi-emu najoda-

voslavna crk-velikosrpstvaanjena, kako mom i fašiz-dnih faktora “genocidnoš-dnom riječju ali ništa ma srpske nacije re kreiranju srpskih nacio

ent- sićkusnizjpmndrnps[inžsm

U slučaj

sr74.indd 74 29.3.2012 20:39:50


sr75.indd Sec1:75 29.3.2012 20:40:19


sr76.indd Sec1:76 29.3.2012 20:40:50


ŽENA U CRKVI

Zacijelo je ljudski um Boga potisnuo iz mnogih životnih područja, učinio ga su-višnim. Pitanje je da li se Bog, zbog toga

“uvrijeđen”, povukao u svoju uzvišenu samoću ili je, iz te perspektive indiferentan prema ljudskoj patnji, ponukao čovjeka da Božju svemoć zami-jeni stvaralačkom snagom.

Prema Knjizi Izlaska, izabrani je narod ti-jekom putovanja kroz pustinju mrmljao zbog muka izlaska iz egipatskog ropstva, negodujući protiv Mojsija i Arona, a zapravo protiv Boga (usp. Izl 14,12 i 16,1-4); radije bi umrli u ropstvu nego hodili kroz pustinju. I višestoljetne mistične tradicije poznaju ne samo blaženstvo mističnog zajedništva s Bogom, nego i drukčije iskustvo: “Na radost Njegove blizine slijedi bol zbog Nje-gove odsutnosti” (Bernard iz Clairvauxa). Psalam 22, kojeg je Isus izmolio u trenucima neutješne osam ljenosti, zapomaganje je iz mraka Božje šutnje i odsutnosti. S iskustvom da ih je Bog na-pustio, žive i umiru ne samo veliki zločinci, nego i pravednici: Sveti Ivan od Križa vapi u “tamnoj noći” duše; Velika Terezija Avílska i Mala Tere-zija od Isusa svjedoče o praznini i suši u duša-ma, jer su njihove molitve ostale bez odjeka, kao da nisu doprle do Boga. Naposljetku, iskustvo praznine, bezbožja, nemoći i nevjere postalo je “javnim”, otkad je (2007. godine) objavljena pre-piska između Majke Tereze iz Kalkute i njezinih ispovjednika. Ona, “utjelovljena povezanost s Bogom”, zaprepastila je svijet svojim priznanjem kako je u njoj sve mrtvo i suho, do te mjere da ni ne zna da li uopće vjeruje.

Duhovno-mistična literatura obiluje takvim svjedočanstvima iz pera muškaraca i žena. Po-djednako muškarci i žene svjedoče o svojoj po-trebi da čuju riječi živoga Boga i iskuse njegovu blizinu, da spoznaju da ih on prepoznaje imenom i prezimenom; oni žele dijalog s njime za kojeg razumom znaju da je ljubav, da je privržen i odan svojim stvorenjima – no, nakon prvobitnih isku-stava slatke i utješne bliskosti, odjednom nastupa šutnja. I muškarci podjednako kao i žene patili su – i pate, doživljavaju sebe nedostojnima, odbače-nima, razočaranima. Kao da iz sigurnosti padaju u ponor bez dna, davali su sve od sebe: ljubav, odanost – a nikoga nema da to sebedarje primi. Unutrašnjost im je poput zgarišta, izgorjeli su, i

takvu stanju je primjeren pojam burn-out. Čak i kad se doživljaj odsutnosti Boga ne manifesti-ra kao ljudska drama, nego kao tiho, “puzajuće” udaljavanje čovjeka od Boga, kao – naizgled – vjerska indiferentnost, unutarnje stanje nalikuje na burn-out, i ne razlikuje se od krize smisla ka-kvu je defi nirao Viktor Frankl. Dopuštam si vje-rovati da je i u osobi koja doživljava burn out, po-srijedi iskustvo praznine, odsutnost nekoga koji nije njezin Alter Ego, nego Drugotni, povjerljiv, pouzdan ali i kritičan prijatelj. Vjerujem da bi se mistici srednjeg ili novog vijeka prepoznali i u suvremenim dijagnozama burn-outa.

Akademska teologija ima racionalna obraz-loženja za Božju šutnju: čovjekova samosvijest i emancipiranost od nadnaravnih sila. Osobe koje doživljavaju dramu Božje odsutnosti traže ne samo obrazloženje nego i smisao, uvjerenje da će još jednom pronaći put u svjetlost. Psalam 22 odražava i očaj i smiraj, vraćanje mirne sigurno-sti da očaj nije posljednja riječ. Na kraju je nada.

Nada bi se mogla manifestirati u tvrdnji da nije čovjek izazvao Božji gnjev i Božje okretanje leđa čovjeku – nego da je Božja šutnja znak po-vjerenja u čovjeka da će on, mada emancipiran, znati upravljati svojim životom. Umjesto očaja – ponos, a ponos daje polet.

Živimo dvostrukost Božje odsutnosti. S jedne strane, čovjek je Boga učinio “su-višnim”, s druge strane, duhovna tradicija

obiluje dokazima da je Božja šutnja povjerenje u čovjeka. I u jednom i u drugom slučaju isku-stvo Božje odsutnosti može biti bolno do očaja i ne valja ga prekrivati niti uljepšavati nabožnim riječima i religioznim propisima. O tome treba voditi računa i suvremeni pastoral! Čovjek koji Boga doživljava kao odsutnoga, indiferentna pre-ma svojim stvorenjima, teško da može doživjeti njegovu prisutnost među vjernicima u misnom slavlju i primanju sakramenata. Njemu reći da je nedjeljna misa krš ćanska dužnost, a neodaziva-nje na nju smrtni grijeh, besmisleno je ili pro-uzročuje tek formalističko ispunjavanje obaveze. Dušobrižnik treba dopustiti mogućnost da je ne-odazivanje vjernika sakramentima njihov znak poštenog i iskrenog hrvanja s odsutnim Bogom te poštivanje njegove neraspoloživosti. •

Anna Maria Gruenfelder

Odsutnost BogaJe li Božja

odsutnost

njegov gnjev

prema

nevjernom

čovjeku

ili njegovo

povjerenje

u čovjeka?

sr77.indd 77 29.3.2012 20:41:23


RAZGOVOR

Nije lako uvijek

živjeti s tim

povjerenjem u sutra,

ali postoji li drugo?

Sve što je moglo

poći po zlu – već je

pošlo. Možda i nije,

možda je baš

sutra zlo, ali

nije ljudski

zlu se nadati

Razgovarao: • Ivan ŠARČEVIĆ

Razgovaramo s književnicom, no-vinarkom i urednicom Grozda-nom Cvitan, jednom od najvjer-

nijih suradnica Svjetla riječi.

• Gospođo Cvitan, “bavite se” svecima već dvadeset godina, sedmu godinu pi-šete u Svjetlu riječi jednu od težih ru-brika – o svecima, i to redovito o onim “najčudnijim” i manje poznatima. Njihov život i poruku aktualizirate na svjež način. Kako i zašto to činite?

Ponosna sam što svih tih godina ni-sam izostala ni jedan tekst iako svi redovi-ti poslovi s vremenom postaju teški. Mora da su mi i sveci pomogli – valjda je i njima stalo da ih se spominje, aktualizira.

Zašto inače postoje?! Ne bi li bilo logično da su sveci prisutniji, da su ba-rem dio opće kulture ako već nisu uzo-ri. Najčeš će se ljudi pitaju za svece kad pokušavaju doznati kakvo ime nose i

postoji li svetac tog imena. Možda poku-šavajući pronaći neki determinizam. To je uglavnom sve. O tome da bi mogli biti predodređeni za nešto svi vole sanjati – učiniti nešto za svoje snove puno je teže. Iako su biografi je u literaturi već dugo u modi, to zacijelo nisu svetačke biografi je. Mislim da ljudi vole dovršene biografi je – one o kojima nemaju što posebno raz-mišljati. Takve su kakve su i prema naj-novijoj modi o njima znate sve. Ukoliko nešto nedostaje to je ono što su mislili, sanjali, željeli. Ali to su ionako pitanja na koja moda ne traži odgovore.

Mene, primjerice, zanima što je mislio neki eremit u sjevernoj Africi ili negdje na rubu neke europske šume: je li bio tek samotnjak u bijegu od ljudi ili biće koje-mu su drugi nedostajali, ali je odlučio iz-držati zbog nekog višeg cilja. Najlakše se odreći onog bez čega lako možemo. Nije valjda u tome bit! Iako, ne mora to biti ništa spektakularno. Primjerice, legenda kaže da je sveta Gertruda strpljivo plela, vezujući pređu koju bi joj noću miševi

Grozdana Cvitanknjiževnica i urednica

Pronalaženje vremena

Arh

iv Svjetla riječi

sr78-80.indd 78 29.3.2012 20:41:55


RAZGOVOR

pregrizli i zamrsili. Meni se to doslovno nikad nije dogodilo (iako simbolički pre-često), ali bih se 1. zasigurno naljutila na miševe i 2. pokušala sačuvati klupka da ih više ne dograbe. Je li nju to zabavljalo ili je bila trajno depresivna, toliko da se ni za klupka nije uspijevala pobrinuti?

Neki su sveti, poglavito neke redov-nice, željele u svom zemaljskom životu dijeliti Isusovu muku. Kako znati gdje prestaje mazohizam a počinje svetost? Nakon što je snimljen fi lm Pasija Mela Gibsona mnogi su, koliko se sjećam, bili zgroženi brutalnoš ću i eksplicitnoš ću prikaza muke. Ja sam mislila “Konačno”, iako fi lm nisam uspjela vidjeti – jedno-stavno ne mogu podnijeti odgledati ta-kav fi lm u cijelosti. Ali je zasigurno isti-nitiji od bilo kojeg holivudskog spektakla u kojem Isus hoda u ispeglanoj bijeloj halji, uredne frizure i superiorna nastupa po hramovima. Napokon, tko su osobe koje su htjele dijeliti tu silnu muku i je li

doista u pitanju svetost? Na kraju tih pi-tanja ostaje ipak samo povjerenje, vjera u iskrene namjere jednih i upitne čine dru-gih. Zašto ljudi tako trajno vole svetog Franju Asiškog? Možda zato što je imao šansu izabrati između bogatstva i neima-štine, ispraznosti i duhovnog napretka. Izabrao je, recimo to pojednostavljeno, neimaštinu i duhovni napredak. U živo-tu je češ će obrnuto, iako je s današnjom stopom nezaposlenosti i poremećaja svih vrijednosti teško biti stabilan u tom gledanju. Uglavnom, Franjo je sam sebe oslobodio da bi bio otvoren za duhovne borbe. Zasigurno je shvatio da život traje kratko i nema šanse za trošenje vremena i ponavljanje pogrešaka.

Ili blaženi Alojzije Stepinac i njegovo pomaganje progonjenima. Zamjera mu se da nije javno prosvjedovao pa sve što je napravio u spašavanju progonjenih kao da “pada u vodu”. Svatko izabire ono što može: može npr. podnijeti strah spaša-vanja drugih ali ne i galamu s govornice, posebice kad je siguran da je jednokrat-

na. Nadam se da su to dobri, razumljivi primjeri o kojima je uvijek moguće raz-mišljati. Ponekad se na njih i nasmijati. U svakom slučaju – biti blizu ljudima jer su djeca onog koji kaže da je ljubav i da smo na njegovu sliku i priliku. Pa kad već odlučujemo biti blizu drugih, važno je da su ti drugi dobri.

• U Katoličkoj crkvi se povećava broj svetaca i svetica. Ne izgleda li Vam da se dobar broj svetaca “proizvodi” za “vlastite potrebe”, a onda ih se zabora-vi. Rijetki preživljavaju?

To nije nova praksa i mislim da je ona postojala u cijeloj praksi Crkve. Uosta-lom, kao što postoje razne politike posto-ji i politika Crkve. A politika k’o politika – možda je dio sutrašnje nade kad već nije današnjeg poštenja.

Ponekad je teško shvatiti zašto je netko proglašen svetim. Sigurno je da su u tome znali presuditi nečije bogatstvo, položaj,

duh vremena, nemogućnost da se nađu bolji na nekom prostoru, ali ima i takvih svetaca za koje danas teško razumijemo što je to u njihovom životu bilo presudno da bi postali uzori krš ćanske misli i dje-la. Iz jednako nepoznatih razloga oni se stoljećima naguravaju po kalendaru dok ih jednog dana ne zamijeni netko suvre-meniji, regionalno potrebitiji, zaslužniji sa ili bez navodnika. Posebna je muka kod onih koji osim legendi u koje je teš-ko povjerovati jednostavno nemaju ništa drugo. Istina je da je u tim stvarima teško biti objektivan, realan još manje, ali činje-nica i da sam osobno upoznala nekoliko njih koji već imaju neku od časti oltara ili ih se na to sprema – pomalo je nevjero-jatna. Što kažu, kao da svatko tko drži do sebe odjednom želi biti član postulature, imati “svog” sveca u pričuvi. Teško je to shvatiti. Svetost je zasigurno više od oče-kivane predanosti zadaći na koju smo se u životu odlučili, koju smo izabrali ili je ona izabrala nas. Možda zato i preferiram one koji su zemni život upotpunili nekom sve-

tačkom “ludoš ću”, iskrenom ljutnjom ili upornoš ću na izabranom putu pa makar put i rijeke otplavile.

• Urednica ste u renomiranoj izdavač-koj kući AGM. Danas se relativno puno piše. Ljudi Vam šalju svoje rukopise i molbe za izdavanje. Je li Vam dodijalo čitati tuđe umovanje? Koji su kriteriji za izdavanje knjiga?

Meni se to čini teškim i frustrirajućim poslom. S jedne strane, ljudi pišu zato što su uvjereni da to znaju i rijetko podnose kritiku, čak i sugestiju. S druge strane, ljudi s kojima krenem u razgovore glede pobolj-šanja njihova djela ponekad misle da je po-sao urednika da im dopiše djelo. Čini mi se da sam najčeš će griješila kad sam pokazala smisao za nekog tko je bio na rubu prihvat-ljivosti. Dugo mi je trebalo da bez suvišne grižnje upotrijebim spasonosnu formulaci-ju: vaše djelo se ne uklapa u naš izdavački program. I točka. Jer, napokon, o tome i

jest riječ. Najteže je s mladim književnici-ma – onima koji još nemaju pravo djelo ali mogu biti potencijal. Kako ih gurnuti u taj potencijal, kako podržati njihovu “ludost” na literarno vrijedan način?!

U neko doba počeli su mi se pojav-ljivati rukopisi koje su pisali ljudi koji su polazili neke od psiholoških tretmana. Čini se da psihijatri i psihoanalitičari vole metodu svojevrsne pisane samois-povijedi, jer se na taj način s korisnicima vlastitih usluga mogu družiti kad imaju slobodnog vremena. Znam jednog blo-gera koji je tako svom “psihiću” preko bloga ispisao preko tisuću kartica. Ne znam koliko je liječnik pomnjivo čitao njegove tekstove jer – naravno – nikad nije napisao ni jedan komentar, ali je isti-na da je zapisivač stekao druge čitatelje. Uglavnom, nakon nekoliko rukopisa koji su mi se pojavili zamolila sam doktora Veljka Đorđevića, poznatog zagrebačkog psihijatra, da svima onima kojima savje-tuje pisane ispovijedi (njegovi su, čini se, bili najuspješniji) ipak pripomene kako

• Zašto ljudi tako trajno vole svetog Franju Asiškog? Možda zato što je imao

šansu izabrati između bogatstva i neimaštine, ispraznosti i duhovnog napretka.

Izabrao je, recimo to pojednostavljeno, neimaštinu i duhovni napredak. U životu

je češ će obrnuto, iako je s današnjom stopom nezaposlenosti i poremećaja svih

vrijednosti teško biti stabilan u tom gledanju. Uglavnom, Franjo je sam sebe

oslobodio da bi bio otvoren za duhovne borbe. Zasigurno je shvatio da život

traje kratko i nema šanse za trošenje vremena i ponavljanje pogrešaka •

sr78-80.indd 79 29.3.2012 20:42:03


RAZGOVOR

njihovo pisanje nije bezuvjetno literatu-ra i da nije nužno da ih nose nakladni-ku. Naravno, bilo je i upornih. Znam da se nekoliko takvih rukopisa pojavilo u knjiškom obliku, neki su se pokušali pri-kazati i kao društveni događaj. Ali to je već pitanje društva a ne književnosti.

Najviše me strah za vid, jer sam već jed-nom operirala oči, a znam da u prosjeku barem 95% onog što mi stiže ne bi trebalo čitati i zbog zdravlja i zbog dobrog ukusa.

• Kao urednica Vi radite i druge poslo-ve, brinete o predstavljanjima i sl. Ima li današnje izdavaštvo uređenu raspo-djelu rada ili na kraju dana osjećate premor i od poslova koji nisu Vaši?

Na kraju dana ne osjećam ništa, a najtužnija sam što znam da će i sutra biti takav dan i da je sve to “igra bez granica”. Tako prestaje veselje zbog dobrih knjiga, a postaje muka od pitanja: za koga se te knjige rade kad statistike o čitanju go-vore zaista porazno. Mene rastuži svaka pogreška u knjizi, a mnogi knjigu neće ni primijetiti?! A raspodjela rada: kao i svugdje drugdje. To u prijevodu znači da se neke radom može i ušutkati, dok drugi rješavaju križaljke i lakiraju nokte jer im to dopušta imenovanje. Nisu ovo prosto-ri brzih i efi kasnih promjena.

• Široko Vam je polje interesa. Selek-tor ste na Međunarodnom dječjem fe-stivalu u Šibeniku, pratite kulturna a i politička događanja, sada nešto ma-nje pišete književne kritike i eseje, jer vjerojatno ne stižete… Prijatelji Vas poznaju kao osobu spremnu pomoći drugima. Jeste li nekada nervozni, jer potrebe ljudi nadilaze Vašu mogućnost solidarne pomoći?

Neke stvari za mene su zasad prestale postojati zbog sukoba interesa. Primje-rice, ne mogu pisati o tuđim knjigama kad i sama “proizvodim” knjige. A i ina-če, mnogo rjeđe izražavam svoj interes. Ne što ne bih željela nego što ne znam kad bih i to stigla. Ili zato što tuđi inte-res često pronađe mene. Naučila sam ne biti nervozna. Ili biti što manje. Možda

živjeti najbliže onoj kineskoj poslovici koja kaže: Sjedim na obali rijeke i čekam da voda pronese tijelo mog mrtvog nepri-jatelja. Na taj način pokušavam izići na kraj s nedostatkom vremena: više ne bri-nem o neprijateljima i “neprijateljima”, puštam ih da se oni eventualno brinu o meni. Ono što ne mogu promijeniti učim ni ne pokušati. Jasno mi je da je pomoći nekoj obrazovanoj mladoj osobi bez po-sla da lekturom ili korekturom zaradi za neki račun, da negdje objavi prvu priču ili esej i slične stvari, važnije nego se pje-niti oko toga što potpredsjednik vlade na direktorska mjesta dovodi svoje kartaške prijatelje. Sad je tako, ali možda sutra neće biti. Nije lako uvijek živjeti s tim povjerenjem u sutra, ali postoji li drugo? Sve što je moglo poći po zlu – već je poš-lo. Možda i nije, možda je baš sutra zlo, ali nije ljudski zlu se nadati. To ne znači biti blesav ili naivan, tek prihvatiti život koji je moguće živjeti. Samo mala doza optimizma za ono što bi se u suprotnom moglo označiti i kao život koji je tek mo-guće umirati. Pa kad već možeš birati…

• Skoro dva desetljeća su od rata. O njemu ste pisali. Poznate su Vam mno-ge ljudske sudbine, traume, ubojstva, tragedije žena… Ne čini li Vam se da smo još u ratu?

Netko tko je jednom bio u ratu teš-ko iz njega izlazi. Na ovim prostorima

uglavnom uvijek samo najmlađi još nisu bili u nekom ratu. U tom smislu rat jest trajno stanje, a ljudi žrtve, čak i oni koji na prvi pogled to ne izgledaju. Naime, transgeneracijska trauma na neki način – preko obitelji, obrazovanja, društvenih krugova i slično – dodiruje svakog poje-dinca: od onih koji su suviše uronjeni u traumu do onih koji stalno deklariraju stajališta prema kojima ih se sve to ni-malo ne tiče. Dok prvi evidentno trebaju stručnu pomoć, oni drugi lažu a to zna-či da i oni trebaju pomoć. Rat je golema tema i bojim se da po njoj čačkamo tek kao da koračamo bosim nogama po pije-sku, očekujući da prvi val ispere tragove. Tako se ne izlazi ni iz rata ni iz traume.

• Kako ste proveli korizmu, jeste li postili? Što biste poželjeli prijateljima za Uskrs?

Otkako je u modi javno pričati svoje “preteške” ustupke za korizmu pokušavam ne mijenjati se u korizmi. A još manje o tome pričati. Jedino što bih priznala jest da pokušavam pronaći vrijeme – mogu li se odreći vremena koje ipak jest moje vrijeme – za sjećanje na sve moje mrtve i žive: molitvom za jedne i dobrim želja-ma za druge. Često je lakše kupiti neki dar nego osloboditi dovoljno vremena za darovati ga. Tek kad shvatimo koliko je ži-vota u pustinji, možemo shvatiti u kakvoj džungli zaista živimo. Voljela bih svima Uskrs koji će to promijeniti. •

• Naučila sam ne biti nervozna. Ili biti što manje. Možda živjeti najbliže onoj

kineskoj poslovici koja kaže: Sjedim na obali rijeke i čekam da voda pronese tijelo mog mrtvog neprijatelja. Na taj način pokušavam izići na kraj s nedostatkom vremena:

više ne brinem o neprijateljima i “neprijateljima”, puštam ih da se oni eventualno

brinu o meni. Ono što ne mogu promijeniti učim ni ne pokušati •

sr78-80.indd 80 29.3.2012 20:42:12

sr81.indd 81 29.3.2012 20:42:53

SVETICA MJESECA 27. travnja – Blažena Ozana Kotorska (1493-1565)


Piše: • Grozdana CVITAN

Iako je sveti Nikola zaštitnik putnika pa i mor-nara, za velikog nevremena mornari i brodari u strahu za svoje brodovlje zazivaju svetog Franju

Paulskog (2. travnja). Sjećanje je to na događaj kad je pobožni redovnik zamolio ribare u Reggio Cala-brii da ga prebace do Messine. Spremalo se nevrije-me i ribari nisu htjeli izvrgnuti pogibelji ni sebe ni svoje brodove. A Franjo nije htio odustati od puta pa je prostro svoj ogrtač po vodi i krenuo put Sicilije. Prema jednoj verziji te priče, odveslao je prema cilju svog putovanja, prema drugoj: podigao je kraj plašta i putovao kao na jedrenjaku. On i njegova pratnja! Franjo Paulski bio je vjerojatno najmlađi svetac ko-jem je neki papa odobrio novi red – imao je jedva devetnaest godina kad je bio odobren njegov red Minimi. Putujući na samrtnu postelju Louisa XI. – kamo ga je poslao papa Siksto IV. kao čovjeka na glasu svetosti – usput je oslobodio dva grada, a kra-lju umjesto tijela odlučio liječiti dušu da pred Boga u posljednjem trenutku stigne bolji nego se za života pokazao. Umro je na Veliki petak 1507. i 12 godi-na kasnije proglašen svetim. Tako vremena, prilike i osobno zalaganje govore o prošlosti nekih svetač-kih veličina. Svetac brojnih čudesa, oštrih savjeta i velikih moći – Franjo Paulski danas bi bio zvijezda, ali čini se da takvih danas nema na našoj planeti. Ili nisu katolici.

Gledajući svece starijih i novijih vremena poku-šavam naći razloge svetosti, one konstante u njiho-vu ponašanju i glas o svetosti koji bi i danas kao i u prošla vremena bili jednako prepoznati, čija bi svetost i do nas doprla bez masovnih medija i stalne dostu-pnosti njihove svakodnevice. Ali vremena mijenjaju običaje pa nije čudno da danas svecima postaju pla-netarno popularne zvijezde kao što su Majka Tereza i Ivan Pavao II. Međutim, ono što vrijeme čini sveto-sti znatiželja je koju nije uvijek lako razumjeti. Prije dvadesetak godina u Rimu je umrla sestra Nazarena Crotta. Rekluza kroz 43 godine života u samostanu Kamaldoljanki, sestra Nazarena bila je i za života tema zanimanja, a ostala je to i nakon smrti. Prema nekim izviješ ćima, njezinu ćeliju pohode mnogi ne bi

li vidjeli okružje u koje se netko povuče da bi za živo-ta radio na jedinstvu s Bogom. Kolika je znatiželja u pitanju, govore i podaci kako su je pokušale fotogra-fi rati čak i sestre iz vlastite zajednice. Nisu je ni one vidjele pa nisu ni uspjele. I to je pravedno.

Erazmo Roterdamski zapisao je da “najljepša bitka je svakodnevna borba koju vladar vodi protiv samog sebe da bi postao još bolji”. Zašto samo vla-dar? Ne rade li to svi dobri ljudi? Istina, neki na vrlo čudne načine. Među njima se možda nađe i vladara. Jer, a tu se lako složiti s Erazmom, “velik dio dobro-te sastoji se od želje da se bude dobar”. Različita je izvedba tog nastojanja. Svetu Ozanu Kotorsku, naj-poznatiju zazidanu djevicu (hrvatski izraz za reklu-zu) iz ovog dijela svijeta, u 16. stoljeću nisu mogli snimiti kao što su pokušavali sestru Nazarenu, ali to nije odnemoglo njezinoj svetosti niti glasu o njoj do današnjeg dana. Mladoj crnogorskoj pastirici, rođenoj kao Katarina Kosić u Relezima, nakon oče-ve smrti majka je dopustila da se spusti do Kotora između ostalog i kako bi vidjela prekrasne Isusove slike u tamošnjim crkvama. Služila je u znamenitoj obitelji Buća, prešla na katoličanstvo, obukla bijeli škapular dominikanskih trećoretkinja, ali davni su-sret s Isusom pozivao ju je na nešto drugo. Ozana izabire, a kotorski biskup Tripun Bizanti dopušta njezinu želju da se zazida.

Proživjeti ostatak života u prostoriji visokoj dva i širokoj tri metra, u blizini neke crkve, u to vrijeme i nije bio veliki izuzetak. Za razliku od

Franje Paulskog, za kojeg kažu da je čitao misli, Oza-na Kotorska čitala je budućnost. Je li u toj budućnosti vidjela svoje tijelo u sarkofagu Antuna Augustinčića iz 1963. ili crkvicu Svete Marije u kojoj se danas čuva iza reljefnih vrata Vaska Lipovca ili je neku drugu budućnost prispodobila svojoj slobodi da se zazida preko pedeset godina u maloj kotorskoj isposnici? Filozof Vladimir Jankelevitch smatrao je da je ogra-ničenost “cijena za koju se na ovom svijetu kupuje osobni život”. Za one koji se ograničavaju. Oni koji neograničenim povjerenjem podignu skut plašta i je-dre u oluju ili zatvore sve svoje putove u tri zazidana metra mogu malo znati o ograničenju. Oni su stigli puno prije nego su i krenuli na putovanje. •

Ograničenja kao trgovina ovostranosti

Oni koji

neograničenim

povjerenjem

jedre svijetom

ili oni koji se

zatvore stigli

su puno prije

nego su i

krenuli na

putovanje

sr82.indd 82 29.3.2012 20:43:35

sr83.indd 83 29.3.2012 20:43:46


PRIČA

Prvina uskrslih – KristA ja vam kažem: Isus (po Svetom pismu) niti je prvi uskrsnuo

(Jairova kćerka – Mt 9,18-27 i Mk 5,21-43; mladić iz Naina – Lk 6,11-17; Lazar – Iv 11,1-44), niti je jedini uskrsnuo (a grobovi se otvoriše te uskrsnuše mnoga tjelesa pravednika što

bijahu umrli – Mt 27,52). I još nešto: Po nekim drugim svetim pismima uskrsnuli su: i Drug Tito, i poglavnik Ante

i đeneral Draža, a F. T. čak nije ni umro…

Činjenica Kristova uskrsnućaA ja vam kažem: Činjenica da je Zemlja okrugla,

dok je promatramo, ne pobija drugu činjenicu da ista ta Zemlja, kad je ne promatramo, može biti i ravna ploča.

I još nešto: Ako postoje činjenice, čemu onda vjera?

Nema Uskrsa bez Velikog petkaA ja vam kažem: Nema Uskrsa ni bez malog, običnog, petka.

Nema Uskrsa ni bez četvrtka. Ni bez utorka. Nema Uskrsa ni bez Božića. Ni bez Domovinskog rata. Ni bez 29. novembra. Ni bez Ramazana. Ni bez pedofi lije (u crkvi?). Ni bez ameba.

Ni bez genoma. Ni bez dezoksiribonukleinske kiseline na početku. I još nešto: Zar i u Veliki petak ne slavimo

Uskrslog Krista?!

Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni. Amen

A ja vam kažem: Život vječni je i u paklu. I pitam se: Zar naše vjerovanje, prije onoga amen (tako je), i bez onoga

tijela (Duh je spreman, ali je tijelo slabo – Mt 26,41), i bez onoga

vječni (Život jednom pokrenut ne može zaustaviti niti, do /zubnih/ proteza naoružana hrvatska vojska skupa sa

srpskom armijom i Angelinom Jolie), zar (naše) vjerovanje ne bi trebalo glasiti: Vjerujem u uskrsnuće i život u dobru.

Amen. I još nešto: Uskršavaju (u dobru) samo oni koji se i Uskrsa odreknu!

Isus šalje apostole u cijeli svijetA ja vam kažem: U svoje bogove vjerujemo, nedjelju

ne svetkujemo, očeve i matere ne poštujemo, oholimo se, zavidimo, škrtarimo, neumjereni smo, srditi, lijeni, bludničimo,

tuđe žene i muževe priželjkujemo, tuđe stvari želimo, jedni drugima krademo, jedni protiv drugih lažno svjedočimo,

jedni druge koljemo – i u Uskrsnuće vjerujemo?!

Konačni zaključakKad bi svi krš ćani (i drugi) diljem Bosne (i Hercegovine) i ostatka svijeta počeli ne vjerovati u uskrsnuće... e onda

bismo tek vidjeli čija nana (bijelo platno tka)...?!

A ja vam kažem:Ja sam uistinu najmanji među apostolima… i s vjerom

u Uskrsnuće… S vjerom u Boga, predajem se đavlu.I još nešto…

Ivica Jakšić Puko

Uskrs – i još nešto

Ljubo IVANČIĆ, Govor na gori, Zbirka Žeravac

sr84.indd 84 29.3.2012 20:44:06


SLOVO PO SLOVO

Mudrost i snagaJer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propo-

vijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost – svjedoči sv. Pavao Korinćanima (1 Kor 1,22-24). Nesklad između ranokrš ćanskoga navije-štanja Kristove poruke i očekivanja grčkih i židovskih su-vremenika odjekuje kroz stoljeća sve do naših dana: ono što jednima ne samo da nije nikakav argument (lat. argumen-tum, od arguere, dokazivati), nego je štoviše protuargument i ludost, drugima je snaga i mudrost.

Nejasno je porijeklo riječi snaga. Navodno, bliska je grč. pridjevu nēgáteos – lijep, ili možda našem nag, gol, ako je već nismo doveli u vezu sa starosl. snadъ – glatko, odnosno rus. snasti – užad. Romanski su jezici preuzeli lat. potens (izvor-no potis, inače istoga porijekla kao i naš gospod) – moćan, a tako i engl. power – moć. Nadalje, njemački pojam Kraft , snaga, sadrži korijen ger-, koji nalazimo i u riječi German, dok je naša moć izrasla iz korijena mogh-, isto kao i mni-ti (otuda mnijenje), muž (doslovno: onaj koji misli, brine o čemu) pa i sama mudrost. Njoj su pak bliski njem. munter – budan, grč. manthánein – učiti (otuda matematika), kao i engl. mind – mišljenje, misao, namjera.

Da je starim Grcima mudrost bila važan životni sastojak, pokazuje i to što njihov termin za mudrost – sophia (otuda nam fi lozofi ja, ako je dopušteno prevesti: mudroljublje) – u bliskoj je vezi s lat. glagolom sapĕre, koji prvotno znači imati okus (otuda lat. sapor – okus), a zatim i znati (sapiens – mu-drac), a od kojega se izvode fr. savoir, znanje, i engl. savvy, znati, razumijevati. Inače, za Germane je mudrac bio onaj tko vidi, što se očitava iz njihovih sinonima za mudar, eng. wise, njem. weise itd., koji potječu od korijena weid-, isto kao i naš glagol vidjeti.

Uvidio je nevidljivo tko prihvati s Pavlom da se snaga u slabosti usavršuje (2 Kor 12,9). •Ivan NUJIĆ

Ždralovi i smrtJosip Mlakić, Mrtve ribe plivaju na

leđima, VBZ, Zagreb 2011, 144 str.

Radnja novog romana Josipa Mlakića Mrtve ribe plivaju na leđima događa se, kao i u gotovo svim prijašnjim, u bosanskom gradiću, nacionalno i religijski izmiješa-

nom krajoliku, a ratom podijeljenom između Hrvata (katolika) i Bošnjaka (muslimana), te ekološki vrlo zapuštenom i prljavom. Zbirka je to od petnaestak priča čije likove i radnje, osim istoga poslijeratnoga ambijenta, povezuju ždralovi i smrt, smrt mjes-noga profesora i propitivanje o smrti. Ždralovi simboliziraju ljudsku žudnju za odlaskom ili povratkom, ali su oni i metafora zlogodine. Iznenadno i čudno samoubojstvo, pištoljem za svinje, profesora kojemu se ne zna od kuda je došao i kako je doista živio, metafora je jedine izvjesnosti – smrti s kojom je profesor “igrao šaha” i s kojom će svatko imati neodgodivu partiju. Još dvije važne Mlakićeve metafore su “groblje slonova” i “mrtve ribe koje plivaju na leđima”. Prva bi se s (ne)imenovane kavane mogla prenijeti na sve koji se nakon rata vraćaju u svoj zavičaj, a slika mrtvih riba na leđima sugerira neuočljivi trenutak kada se događa (odluka za) smrt.

Mlakić ovdje ne pripovijeda o ratu, premda je to pozadina, jer se na Mlakićevim antiherojima osjećaju traume rata. Oni se ponašaju nekonvencionalno, apsurdno. No, roman je još više isječak posljedica naše tranzicije, divljeg kapitalizma u zapu-štenoj bosanskoj sredini. Opetovano se kroz roman izriče da se sve promijenilo, da ništa nije kao prije, ni krajolik ni ulice, ni vjera u Boga, ni ljudi ni njihova mjesta susretanja, sve se pro-mijenilo osim preleta ždralova i mrtvačkoga zvona. U vreme-nu tranzicije, porušena su očekivanja, nade i utopije. “U ovom gradu nema utjehe”, kaže se u romanu koji propituje život ljudi između fi lmova i sapunica, siromaštva i tajkunstva, nove i stare

vjere u Boga, ukazanja Gospe i pokopa ateista u katolič-kom groblju, izlomljenih dijaloga do psovke i redu-ciranog metafi ziciranja o smislu ljudskog postaja-nja… Mlakić, unatoč ap-surdu života, čuva empa-tiju za sve što se odguruje iz života bilo zbog bolesti, nemoći, nesnalaženja ili ljudskoga zla i licemjerstva religije. Solidarnost u ma-lom i solidarnost u smrti, relativizira statuse, ljudske podjele te u “tunelu života” ukazuje na jedinu vrijednu ljudskost u tranziciji bez perspektive. •

Ivan ŠARČEVIĆ

sr85.indd 85 29.3.2012 20:47:18


RODITELJIMA I DJECI Preobrazbe

Piše: • Dominika ANIĆ

O sjećam se tako dobro u novoj koži – zadovoljno pomisli zelenosi-vi gušter sunčajući se na suncu,

dok mu je stara koža ostala između dva kamena kuda se bio netom provukao. – Kako je samo dobro riješiti se onog što me žulja, stare iznosane i dosadne kože-tine, pogotovo kad mi je ispod nje izrasla nova – razmišljao je dalje drijemajući. – Imam osjećaj da sam se još jedanput rodio – reče zadovoljan i povuče se u hladovinu.

Skoro je bio zaspao kad ga dotače ne-što ljigavo i ljepljivo. Trznu se i ugleda smeđu gusjenicu koja se polagano mica-la tik uz njega. – Otkud tebe sad? – ne baš ljubazno obrati joj se gušter. – Zar ne vidiš da sam presvukao kožu i da sam sada čist, otkud ti pravo da se tu uz mene vereš? – srdito će. – Zar ti je tijesno na ovolikoj širini pa moraš baš za mene za-pinjati? – bio je drzak gušter, pokušava-jući se odmaknuti što dalje od gusjenice.

– Oh, oprosti molim te – ispričavala se gusjenica – ništa ne vidim od ovog

blještavila. Već dugo tražim neki po-godan list da se pod njega sklonim i tu pričekam svoj novi život, ali nikako da ga nađem. Imaš li mi ti što savjetovati? – obrati se gusjenica gušteru što je lju-baznije mogla. – Ma kakav to tebe novi život čeka? – zacereka se gušter podru-gljivo. – Najnoviji život će ti biti u želucu neke gladne ptičurine gdje ti je i mjesto. Otkud ti samo hrabrost da od mene sjaj-nog guštera nešto tražiš? – i dalje se ru-gao gušter podižući glavu. – Meni se ti, tako ljigava, baš nekako gadiš. Oprosti, ali stvarno si ružna i ja s tobom ne že-lim imati nikakve veze – nadoda – izvoli proći i ne obraćaj mi se više i ne smetaj. Jasno?! – prijetećim glasom zaori gušter i unese se gusjenici u lice.

– Kakav neljubazan stvor – uzdahnu tužno gusjenica i poče se puzeći uspinjati uz jednu smokvu kako bi ispod njenih li-stova učahurena zaspala sanjajući cvjetnu livadu i let leptira. Nakon tri tjedna, kad se gusjenica probudila u koži prekrasnog šarenog leptira, imala je što čuti. Posve nova priča.

– O prekrasnog šarenog leptirića – s divljenjem reče gušter, ugledavši leptira

na jednom cvijetu. – Leptiriću, hajde da se družimo. Dođi, nosit ću te na svojim leđima – ljubazno i umiljato ga zamoli gušter, podigavši udivljeno glavu prema leptiru. – Molim, jesam li to dobro čuo? – u nevjerici priupita leptir. – To se ti, li-jepi gušteru, šališ da želiš moje društvo – reče odlučno. – Ne, ne šalim se. Mislim ozbiljno. Baš mi se sviđaš. Lijep si i rado bih te imao za prijatelja – iskreno će gu-šter. – O ne – reče leptir – ja nisam lijepi leptir, ja sam tek ona ružna smeđa gusje-nica koja te ne htijuć okrznula i koju si bez milosti otjerao i nisi mi želio pomoći jer sam ti se gadila. – Nemoguće! – uz-dahnu u čudu gušter – nemoguće! Varaš me. Kako si se samo mogla pretvoriti u tako lijepog leptira. Ne mogu vjerovati – ostade u čudu gušter.

– Ja sam, doista, ona ružna, ljigava, smeđa gusjenica – polako je govorio lep-tir. – Jer da nije tako, otkud bi sve ovo znala? I zapamti nešto – odlučno reče – svako živo stvorenje ima svoje preobrazbe i svoja presvlačenja. I ja sam ih imala, ja jedna ružna gusjenica preobražena u lije-poga leptira – radosno reče leptir i odleti daleko izvan gušterovog pogleda. •

sr86-87.indd 86 29.3.2012 20:48:24


RODITELJIMA I DJECI

Korpica od konca ili vuniceNa napuhan balon namotamo vunicu ili

konac te ga namažemo ljepilom (najbolje

upotrijebiti ljepilo za drvo razrijeđeno s

vodom jer je čvrsto). Ostaviti da se dobro

posuši. Izvaditi balon i oblikovati korpicu.

Škarama odrezati viškove i korpicu ukrasiti

vrpcama, proljetnim cvijećem...

Možemo i na drugi način. Tako da na ba-

lon najprije zalijepimo salvetu i pusti-

mo da se posuši, potom namotamo

konac (kao na slici) i ponovno na-

mažemo ljepilom. Ostavimo da se

posuši a potom izrežemo i obli-

kujemo korpice.

S malo truda i mašte možemo izraditi jednostavne košarice za uskrsna jaja i

tako obradovati svoje drage.

Potrebni materijal:

• Baloni različitih veličina

• Role od toaletnog papira

• Malo deblji karton

• Vunica ili konci

• Salvete s proljetnim ili

uskrsnim uzorcima

• Ljepilo (za tapete ili drvo)

• Pištolj za toplo lijepljenje

• Škare

• Slamica i drugi uskrsni detalji

Korpica od role toaletnog papiraRolu od toaletnog papira oblijepimo salvetom

proljetnog ili uskrsnog uzorka uz pomoć ljepila ko-

jeg smo prethodno razrijedili vodom. Oblijepimo

i unutarnji dio do polovice. Ostavimo da se posuši

pa izrežemo škarama u obliku cvjetnih latica (kao

na slici). Donji dio izrežemo sitnije, tek toliko da se

malo može zavrnuti. Od debljeg papira ili kartona

izrežemo krug koji pištoljem za toplo lijepljenje za-

lijepimo u podnožje role. Latice koje smo izrezali

povučemo prema dolje, zalijepimo tanju trakicu

kao ručku. Stavimo malo slamice i korpica je goto-

va. U nju možemo staviti ukrašeno jaje.

sr86-87.indd 87 29.3.2012 20:48:34


FRANJEVAČKA OBITELJ Škole animatora za framašeŠkole animatora za framaše

Piše: • Ivana VIDOVIĆ

Od 16. do 18. ožujka u Međugorju i od 23. do 25. ožujka u Visokom, održane su Škole animatora za

framaše iz Hercegovačkog područnog bratstva, te područnog bratstva Bosne Srebrene. Obje Škole imale su geslo: Po-đite, dakle, i učinite sve narode mojim uče-nicima iz Matejevog evanđelja, a vodilo ih je osam framaša iz Tuzle, Viteza, Nove Bile i Sarajeva. U Međugorju je sudjelo-valo 43, u Visokom 59 framaša, pod bud-nim okom fra Josipa Vlašića i fra Mate Topića, područnih duhovnih asistenata.

Zašto i kako Škola animatora? Kažu da tamo bude dobro, i da se tamo nauči mnogo – riječi su himne ovogodišnje Škole animatora. Smisao je svakako rast u zajed-ništvu, upoznavanje framaša, ali je nagla-sak na učenju novih tehnika i vještina za rad u Frami. Škola se sastoji od zajedničkih druženja kroz igre, ples i pjesmu, preda-vanja, rada po skupinama i neizostavnih molitvenih sadržaja. Cilj je Škole formirati nove animatore Frame za pripremanje tjed-nih susreta, dati im nove smjernice za rad, kako bi onda oni mogli s novim idejama obogatiti i osvježiti rad svojih bratstava.

Kao i svi drugi susreti, i ovaj je započeo upoznavanjem, naravno nakon duhovne (sv. misa) i tjelesne (večera) okrepe. Frama-ši su se upoznavali kroz različite zadatke u svojim skupinama, koje su bile nazvane po prvoj Franjinoj braći. Prvi njihov zadatak bio je da osmisle kratki prikaz života brata čije je ime njihova skupina nosila, što su i predstavili na vrlo kreativan način ostalim sudionicima. Malo umora pred spavanje nije na odmet, te je petak upotpunjen na-tjecateljskim igrama i plesovima, a završen molitvom večernje časoslova. Dodatni iza-zov svima je bilo dijeljenje sobe s nepozna-tim osobama, što su na kraju istakli kao vrlo pozitivno iskustvo!

Što bi svaki animator u Frami trebao

znati? I ne samo animator! Subota... radna subota. Kao uvod u samostalni rad

Pođi,

sr88-89.indd 88 29.3.2012 20:49:56

Škole animatora za framaše


FRANJEVAČKA OBITELJ

framaša, budućih animatora, voditelji su održali nekoliko kratkih predavanja o bitnim stvarima vezanim uz Framu. Pa moglo bi se reći da su osnove iz Statuta proširili konkretnim primjerima i vlasti-tim iskustvom. Što je Frama; Tjedni susret Frame; Animator u Frami; Mala Frama i FSR; – teme su o kojima se govorilo.

Identitet Frame prema Statutu, mjesto Frame u Crkvi, kao i u životu pojedinca; osoba animatora općenito, kako animira-ti tjedni susret, rekreaciju, na što obratiti pažnju; kako raditi s djecom, kako ih pri-premati za ulazak u Framu, na koji način im približiti sv. Franju; razlikovanje po-ziva, slijediti Isusa u franjevačkoj obitelji trajno, koraci ka FSR-u... – dijelovi su to predavanja koja su uvela framaše u nji-hov samostalni poslijepodnevni rad.

Poslijepodnevni rad framaši su posve-tili pripremi jednog tjednog susreta Frame na teme: Prijatelju, zar ne vidiš da se moja crkva ruši, idi i popravi je; Svakodnevno koračati u siromaštvu, čistoći i poslušnosti sa sv. Franjom; Prepuni radosti savršenog veselja. Njihov zadatak bio je da u svojim skupinama razrade jednu od ovih tema na način na koji bi napravili tjedni susret nji-hove Frame. Dva i pol sata su marljivo ra-dili u svojim skupinama, kako bi ih mogli predstaviti ostalim framašima i voditeljima.

Susreti su bili zanimljivi. Svatko sa svojim darovima i s primjenom naučenog na Školi animatora mogao je dati svoj doprinos.

Imenom sam te zazvao. O geslu Škole animatora više su rekli fra Josip Vlašić, odnosno fra Stipo Alanđak. Govorili su o pozivu. Fra Josip je poziv animatora i framaša usko povezao s općim pozivom krš ćana da budu apostoli, da navješ ćuju Radosnu vijest svima. Također je rekao da je ovo pođite i učinite iz našeg gesla, vrlo dinamično, i da to trebamo činiti s dušom. Fra Stipo se više posvetio zva-nju... raščlanio zvanje kako bi se uvidjelo da je to jedan vrlo složen proces, u kojem se mnogi elementi isprepliću, a za koji je potreban dijalog između čovjeka i Boga. Bog nas je izabrao, a potom pozvao. Naša zadaća je odgovoriti na taj poziv, te izvr-šiti poslanje koje je Božji naum. Uz mno-ge primjere poziva u Starom i Novom zavjetu, razmišljanje na temu završeno je razgovorom o poslanju framaša koji je, kako Statut kaže, pozvan od Duha Sveto-ga nasljedovati Isusa po primjeru sv. Fra-nje. Naše poslanje trebamo početi izvrša-vati u svojim obiteljima, župi, društvu... Trebamo biti framaši i izvan bratstva, prepoznatljivi u našem pozivu u svijetu. Manje pričati a više raditi – živjeti svoje

poslanje! I fra Josip i fra Stipo na kraju su zaključili da taj poziv koji je upućen svima nama te naša vjera pretpostavljaju promjenu u svima nama, promjenu da činimo ono što sada Bog od nas hoće, a ne što bismo mi htjeli raditi.

Poslani ste framaši! Svemu nekada dođe kraj, pa tako je došao i našoj Ško-li animatora. Framaši su dobili diplome koje znače, doduše, da su postali ani-matori tjednih susreta Frame, ali sam papir ništa ne znači. Baš kao što je fra Stipo rekao: sada treba živjeti to svoje poslanje. Ne trebamo dozvoliti da sve naše animatorsko djelovanje ostane na jednom lijepom vikendu koji smo doži-vjeli u Međugorju ili Visokom. Treba sve naučeno prenijeti u svoje bratstvo, treba bezuvjetno dati sebe, svoje talente i svoje sposobnosti bratstvu Frame. A to zahtje-va predanost, rad i raspoloživost. Zahtje-va i stalno učenje. Ne treba stati na Školi animatora, niti je na njoj rečeno sve što jedan animator treba biti. Treba se usa-vršavati svaki dan, a snagu za djelovanje crpiti iz molitve, iz euharistije.

Zahvale, želje, pozdravi. Uistinu, obje Škole bile su jako zanimljive i mogle su obogatiti svakoga tko se dovoljno otvo-rio. Ne samo sudionike. Ovdje moram istaknuti da smo i mi, koji smo vodili Škole, obogaćeni. Mnogo smo mogli na-učiti od spremnosti, kreativnosti i zna-tiželje sudionika. Stoga na kraju, jedno veliko hvala duhovnim asistentima koji su poslali svoje framaše i povjerili ih u naše ruke; framašima koji su surađivali i širili radost kroz te dane; predavačima fra Josipu Vlašiću i fra Stipi Alandžaku; područnim duhovnim asistentima na čiji poticaj i uz čiji blagoslov smo održali Školu; Domus Pacis u Međugorju i pre-divnim kuharicama čijih se jela i danas sjećamo; Konviktu Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, framašima i uče-nicima u Visokom koji nas uvijek srdač-no dočekaju i ustupe svoje sobe; drago-mu Bogu na svim darovima i zajedništvu kojima nas prožima. •

dakle, i učini sve framaše Isusovim učenicima!

sr88-89.indd 89 29.3.2012 20:50:06

KRUH SVETOG ANTE


Resocijalizacija liječenih ovisnika

TOČNO DVIJE GODINE NAKON PRIMANJA prvog klijenta na tretman, TZ Izvor na Ple-hanu radi punim kapacitetom. 22 klijenta iz cijele Bosne i Hercegovine se nalaze u različi-tim fazama liječenja: priprema, rehabilitacija i resocijalizacija. Prve dvije godine rada, veli-ki trud i zalaganje su usmjereni na razvijanje kvalitetne rehabilitacije, koja je usklađena s europskim standardima i specifi čnostima bh. mentaliteta.

Sada naš fokus usmjeravamo ka razvijanju resocijalizacije (ponovno uključivanje u soci-jalnu sredinu). Dva klijenta uspješno su zavr-šila rehabilitaciju, tj. liječenje u stacionarnim uvjetima, a još tri klijenta su pri samom kraju, te smo počeli razvijati prve bitne segmente, koji će omogućiti klijentima da ponovno postanu prihvaćeni članovi društva. Dugogodišnja zlo-uporaba narkotičkih sredstava dovela je do fi -zičkih, psiholoških i socijalnih promjena koje su rezultirale udaljavanjem od samog sebe, obitelji i cjelokupnog društva. Upravo zato je resocijalizacija jedan od ključnih segmenata za uspješno održavanje trajne apstinencije.

U TZ Izvor klijenti se postepeno priprema-ju za izlazak, a Savjetovalište je uključeno i u traženje posla klijentima, bilo da dajemo pre-poruke ili se obraćamo nadležnim pojedinci-ma i institucijama u koje klijent odlazi s pre-porukama za posao. Kada klijent pronađe po-sao i izađe iz Zajednice, tada je i dalje s nama u kontaktu, povremeno se vraća u Zajednicu, kako bi podijelio svoje utiske, rješavao even-tualne probleme i bio motivirajući model za klijente koji su na samom početku tretmana. Predviđena resocijalizacija može trajati i do tri godine. Tijekom ove faze članovi obitelji su i dalje uključeni u terapijski proces. •

Jelena DAMJANAC

DVADESETPETOGODIŠNJI GABRIELE Liotta dolazi iz Italije, točnije iz Me-ssine na Siciliji. Na život i volonti-ranje u stranoj zemlji odlučio se jer voli upoznavati nove kulture i kroz aktivno sudjelovanje u socijalno-ka-ritativnim udrugama pomoći onima koji su zaboravljeni ili u potrebi.

“Završio sam Političke nauke na Univerzitetu u Bolonji i specijali-zirao sam se u međunarodnim od-nosima. Odlučio sam doći u Bosnu i Hercegovinu kako bih naučio što više o vašoj fascinantnoj povijesti i kulturi. Uistinu cijenim ljude, mjesta i kulturno naslijeđe u vašoj zemlji. Također, volim živjeti u drugim ze-mljama i upoznavati različitosti”, re-kao je o sebi Gabriele. O tome kako su njegovi roditelji i bliži prijatelji reagirali na informaciju da će otići godinu dana živjeti u BiH, Gabriele govori sa smiješkom: “Moja obitelj i prijatelji su rekli da zaista nemam mira! Ali ako sam ja sretan u tome što činim – da su i oni sretni podrža-vajući me u mom naumu. Naravno, objasnio sam im koliko mogu nauči-ti iz ovog iskustva i koliko će mi zna-čiti sam boravak u ovoj zemlji.”

Gabrielov angažman u BiH je ui-stinu raznolik, a raspored iznimno popunjen. U Sarajevu radi najviše na projektu Opservacije siromaš-tva kojeg realizira Caritas BKBiH u suradnji sa Caritasom Italije. Osim toga, djeci iz župe Uznesenje BDM na Stupu drži sate engleskog jezika. Ponedjeljkom dolazi pomagati u Pučkoj kuhinji HKO Kruh sv. Ante

na Grbavici. Pomaže u pripremi i podjeli jela korisnicima, a na raspo-laganju je i za druge vrste pomoći. Gabriele će u BiH ostati jednu go-dinu. “Svi mladi koji imaju moguć-nost volontirati trebali bi to uraditi. Možete pomagati djeci raditi zada-ću, pripomoći starijima i bolesni-ma, skupljati novac za ugrožene ili čistiti park! Ne morate odvojiti go-dinu dana i ići u stranu zemlju, za dobro djelo je dovoljno i jedan sat tjedno. Volontiranje je uvijek super iskustvo, a i zabavno je”, poručio je mladima Gabriele. •

Ivona PIPLICA-PARAĆ

Korizma je bila prigoda da uspostavimo novi odnos s Bogom i s ljudima kroz post, molitvu i djelotvornu ljubav. Zapovijed ljubavi upisao je Stvoritelj u samu narav čovjeka

a posvjedočio Isusovom smrću i uskrsnućem!U vjeri i nadi da smo i mi spremni uvijek iznova svjedočiti

djelotvornu ljubav prema Bogu i bližnjima

SRETAN USKRS!Ravnatelj s djelatnicima KSA

Preko volontiranja do novih iskustava

sr90-91.indd 90 29.3.2012 20:52:49

Humanitarno-karitativna organizacija KRUH SVETOG ANTE Franjevačke provincije Bosne Srebrene • Zagrebačka 18, BiH - 71000 Sarajevo • Tel: +387 33 81 22 42; 71 11 21, Fax: +387 33 71 11 20 • e-mail: [email protected] • Transakcijski računi: UniCredit bank d.d. 3383202267235329 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 1549995000405634 • Devizni donacijski računi: UniCredit bank d.d. 48-32-92993-8 - S.W.I.F.T: UNCRBA22 IBAN: BA393383204892993804 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 533-71200-400055 - S.W.I.F.T: UPBKBA22 IBAN: BA391549995000405634 • Antoniusbrot e.V. Sparkasse, Rhein-Neckar Nord Konto Nr. 33176007 BLZ 67050505 Antoniusbrot Schweiz PC 87-119122-9

KRUH SVETOG ANTE


• HK

O K

R U H S V E T O G AN

TE

•

PO

MOĆ IZ PRVE RUKE

Dobročinitelji za mjesec ožujak

Za socijalne projekte:Donatori iz Australije (iznosi u AUD):

HKC Newcastle 2.000

HKC Wollongong 2.000

Leon Bonić (2.000), Šimo Franjić (1.000), Josip Prusac

(200), Ljubo Raos (200), obitelj Josipa i Anke Kozakin

(100), Luka Barešić (100), obitelj Stipe i Ljubice Marković

(100), obitelj Alilović (100), obitelj Mije Barešić (50), Marija

Subašić (50), obitelj Slavka Solde (50), Stanko Soldo (50),

Jerko Kovač (50), Slobodan Grbavac (50), Ivica i Ana Rodić

(100), Ljuba Rodić (50), Zora Casarotto (50).

Apolonija Piplica 20 KM

Jelena Kobačić 20 KM

Mila Matijević 200 €

Ruža Matijević 50 €

N. N., 50 KM

Kazimir i Jaga Ljoljić, Njemačka 20 €

Za Pučku kuhinju:N. N., Livno 55 KM

Božica Božić, Australija 500 AUD

Ermin Kazić 60 KM

Donacije u robiPodravka d.o.o., Sarajevo

gazirana voda, slatkiši i juha 103,20 kg

U ZADNJIM GODINAMA SVE OBILNIJA POMOĆ potrebnima u Bosni i Hercegovini i u Hr-vatskoj dolazi iz daleke Australije. Svje-sni te činjenice, HKO Kruh sv. Ante prije sedam godina otvorio je tzv. kontakt po-družnicu u Wollongongu i tekući račun na biskupskoj banci u tom gradu, kako bi olakšao primitak pomoći od onih koji žele pomagati preko bankovnog računa. I spomenuta banka uključila se u pomoć na taj način što ne uzima redovnu pro-viziju prigodom uplate i isplate donacija. Ipak velik broj vjernika pomaže na već uhodani način preko hrvatskih katolič-kih misijskih centara.

Ravnatelj HKO Kruha sv. Ante, fra Stipan Radić krajem veljače uputio se u Australiju, da bi u ime Organizacije i pri-malaca pomoći zahvalio darovateljima, prezentirao im sadašnju djelatnost Or-ganizacije kako bi stekli bolji uvid kamo idu njihovi darovi ljubavi. Prve koriz-mene nedjelje učinio je to u Hrvatskom

katoličkom centru sv. Nikole Tavelića u St. Johns Parku u Sydneyu. Zahvaljujući dosadašnjem voditelju Centra fra Mari-janu Glamočaku i njegovom nasljedniku fra Smiljanu Berišiću vjernici redovno prikupljaju značajnu pomoć za potreb-ne u BiH i Hrvatskoj. Vjernici i u osta-lim hrvatskim katoličkim centrima u Sydneyu, gdje živi oko 40 tisuća Hrvata, potpomažu rad naše Organizacije preko svojih centara. Treće korizmene nedjelje vjernici Hrvatskog katoličkog centra u Wollongongu mogli su se uvjeriti u ra-znovrsnost načina pružanja pomoći, o čemu je tog jutra ravnatelj govorio i na hrvatskoj radio postaji u tom gradu. Na proslavi blagdana sv. Josipa u Newcas-tlu kraj Sydneya 17. ožujka ravnatelj je predvodio misno slavlje i tom prigodom zahvalio vjernicima na pruženoj pomo-

ći. Četvrte korizmene nedjelje ravnatelj je prezentirao djelatnost Organizacije vjernicima Hrvatskog katoličkog centra u Canberri i iza misnog slavlja družio se s njima. Kroz trideset godina rada HKC Canberra puno je pridonio karitativnoj djelatnosti bosanskih franjevaca i Crk-ve u Hrvata. Pri kraju svog boravka u Australiji ravnatelj je posjetio i biskupa u Wollongongu Petera Inghama, koji je prošle godine posjetio našu Organizaciju i upoznao se s načinom našeg karitativ-nog rada.

Dok je gospodarska kriza uzdrmala Europu, Ameriku i druge krajeve svije-ta, u Australiji ona kao da se i ne osjeća. Tek neke povišice cijena i uvođenje još više reda u socijalnu politiku ukazuju na mjere opreza. Nije mi poznato da bilo gdje u svijetu postoji tako pravedna so-cijalna politika koja štiti one koji nemaju nauštrb onih koji imaju. Ako netko npr. ima veliko bogatstvo ili puno novca na bankovnom računu, on ne može prima-ti mirovinu, dok je prima onaj bez dana radnog staža ukoliko nema neki izvor primanja. Kod onih čije se socijalno sta-nje mijenja prati se i visina mirovine, pa ona može rasti ili umanjivati se. Osjetlji-ve kategorije stanovništva, posebno dje-ca i umirovljenici, dodatnim mjerama su zaštićeni. Dok djeca odrastaju, kroz do-datak na djecu, jednako su zaštićena sva djeca, bez obzira na to rade li im roditelji ili ne. Može se reći da je Australija zemlja rada, reda i socijalne pravde. •

Stipan RADIĆ

Australija – zemlja socijalne pravde

sr90-91.indd 91 29.3.2012 20:52:59

akcija Svjetla riječiakcija Svjetla riječiKap dobroteKap dobrote


Jedan od najljepših obiteljskih trenu-taka zasigurno je nedjeljni uskrsni ručak. Vjerujemo da će i ove godine

biti tako, skupit će se bliža i dalja rodbina i prijatelji, a mnogi će iz inozemstva po-sjetiti svoj rodni kraj. Uz nova dva recep-ta, sestra Anđelka želi vam sretan Uskrs!

PUNJENA JANJEĆA PLEĆKA

Potrebni sastojci:1 janjeća plećka teška oko 1½ kgpo dva korijena celera i peršina2 mrkve1 glavica crvenog luka2 češnja bijelog luka2 grančice ružmarina2 lovorova lista, papar, sol, vegeta2 dl bijelog vina

Za nadjev:1 manja glavica crvenog luka2 veća češnja bijelog luka2 manje šnite starijeg kruha5 listova špinata10 dag ovčjeg sira dobro ocijeđenog1 žumanjak2 žlice isjeckanog začinskog bilja svježeg ili sušenog (peršin, celer, majčina dušica, origano)po ukusu vegeta, sol, paparmasnoća za prženje

edan od najljepših obiteljskih trenu-t k z i j dj lj i k i

ZA FONDLjubica Baban, Kiseljak 40 KM

Luka Lebić, Švicarska 100 CHF

Marija Prskalo, Austrija 50 €

S. Viktorija Dedić, Uskoplje 50 KM

Ivo Andrić, Švicarska 100 CHF

Stipo Breljak, Švicarska 100 CHF

Zdravko Mijić, Švicarska 50 CHF

Marinko Bajo, Švicarska 100 CHF

Marinko Vidović, Švicarska 50 CHF

Ivica Gavran, Nizozemska 50 €

Andrija i Ljubica Markić, Njemačka 40 €

Nediljka i Slavko Božić, Njemačka 50 €

Mira Baškarad, BiH 50 KM

N. N., Sarajevo 1.000 KM

Frano Ševo, BiH 100 KM

Župa Sv. Ilije Proroka, Kiseljak 760 KM

ZA LJILJANU KRAJNCHrvatska katolička zajednica

Bietigheim-Bissingen, Njemačka 700 €

Darovatelji od prošloga mjeseca

Svima koji su sudionici

akcije solidarnosti Kap dobrote sretan Uskrs i obilje Božjeg

blagoslova!

sr92-93.indd 92 29.3.2012 20:53:34

RECEPTI SESTRE ANĐELKE


PRIPRAVA. Meso operite i posušite pa oštrim nožem pažljivo odvojite od veće kosti. Na dijelovima gdje je više mesa zarežite vodoravno da ga proširite i da meso bude u jednakom sloju kao veliki odrezak. Natrljajte ga začinima i ostavite sa strane dok pripremite nadjev.

Luk izrežite na kockice i pržite ga na malo masnoće da blago porumeni. Dodajte mu bijeli luk i promiješajte te skinite s peći. Špinat kratko prokuhaj-te, dobro ocijedite i sitno izrežite. U sir pomiješajte izmrvljeni kruh, žumanjak i začinsko bilje, dodajte još izrezani špinat i sve spojite s isprženim lukom te izmi-ješajte. Po ukusu dodajte začine i ras-poredite nadjev po mesu. Meso čvrsto savijte i omotajte kuhinjskom špagom. Krajeve pričvrstite metalnim iglama za ražnjiće pa će vam lakše biti omotati špa-gu. Dobivenu roladu stavite na zagrijanu masnoću i okrećite je da porumeni sa svih strana. U posudu u kojoj ćete peći meso stavite na krupnije kocke izrezani luk i korjenasto povrće. Dodajte još ru-žmarin, lovorov list i nekoliko grančica majčine dušice ako imate svježe. Na po-vrće postavite roladu, zalijte s malo vode, poklopite i stavite u pećnicu na 200°C da se peče oko 90 minuta. U toku pečenja zalijevajte meso vinom. Kad je meso pe-čeno, izvadite ga iz povrća, poklopite i stavite na toplo mjesto. Povrće i sok od pečenja protisnite kroz cjedilo. Dobive-ni umak stavite na peć da prokuha pa ga poguš ćajte s jednom žličicom gustina koji razmutite u pola dl slatkog vrhnja. Pustite da još jednom prokuha i ako je potrebno dodajte još začina. Meso izreži-te i složite na zagrijani tanjur, prelijte ga umakom te poslužite uz pečeni krumpir i zelenu salatu.

USKRSNA ČOKOLADNA TORTA

Potrebni sastojci:Za biskvit:8 jaja15 dag šećera10 dag brašna10 dag mljevenih lješnjaka3 žlice kakaa2 žlice ribane čokolade1 dl ulja1 dl mlijeka1 vrećica vanilije½ vrećice prašaka za pecivoribana korica od limuna

Za kremu:25 dag bijele čokolade1 dl slatkog vrhnja15 dag maslaca ili margarina3 žlice šećera u prahu2 žlice ruma2 žlice otopljene tamne čokolade

Za preljev:2 žlice marmelade od marelica

ili neke druge20 dag tamne čokolade za preljev7 dag maslaca2 žlice vode

PRIPRAVA. Za biskvitno tijesto razdvojite jaja na bjelanjke i žumanjke. Najprije mu-tite žumanjke s polovinom šećera dok ne dobijete pjenastu smjesu. U tankom mlazu dodajite ulje i dalje muteći. Posebno umu-tite bjelanjke u čvrsti snijeg s ostatkom šećera. Na smjesu žumanjka prosijte braš-no s praškom za pecivo i kakaom, ulijte mlijeko i izmiješajte. Na kraju umiješajte i snijeg zajedno s mljevenim lješnjacima, čokoladom i limunovom koricom. Pripre-

mljeno tijesto istresite u namazan i

brašnom posut kalup promjera 26 cm, po-ravnajte mu površinu i pecite oko 35-40 minuta na 180°C. Pečen biskvit istresite na rešetku da se hladi a hladan prerežite vodoravno oštrim nožem u četiri dijela. Ako se bojite da vam neće uspjeti u toliko dijelova prerezati tortu, onda je pecite od-mah u više dijelova.

Za kremu zagrijte na peći slatko vrh-nje. Bijelu čokoladu izlomite u komadiće i otopite je u vrhnju uz neprestano miješa-nje. Kad je smjesa postala potpuno glatka, skinite je s peći, pokrijte i ostavite da se dobro ohladi. Najbolje je da se hladi pre-ko noći. Maslac ili margarin dobro izradite mikserom s tri žlice šećera u prahu. U tako umućeni maslac dodajite žlicu po žlicu ohlađene kreme uz neprestano miješanje mikserom. Na kraju dodajte u kremu dvije žlice otopljene tamne čokolade i dvije žli-ce ruma. Odmah odvojite malo kreme za ukrašavanje pa složite tortu. Svaki biskvit pošpricajte s malo ruma ili soka i premažite tankim slojem kreme. Gornji biskvit osta-vite nenamazan. Tortu pritisnite laganom kuhinjskom daskom da se lijepo složi dok pripremite preljev. Na blagoj vatri zagrijte marmeladu i dobro izmiješajte pa njome premažite tortu sa svih strana a potom je prelijte čokoladom.

Čokoladu prelijte s dvije žlice vode i stavite na blagu vatru ili toplu pećnicu da se polagano otopi. Dodajte joj maslac i dobro izmiješajte da preljev bude sjajan i bez grudica. Izlijte preljev na sredinu tor-te a zatim lopaticom ili nožem rastjerajte po cijeloj torti. Ostavite da se preljev ste-gne a potom je ukrasite kremom i pospi-te pistacijama. �

pečenja pni umak ga poguš ćkoji razmPustite dapotrebno te i složiteumakom i zelenu sai zelenu sa

NA NA TORTA

i sastojci:it:

mljeno tijesto istresite u namazan i

PRIPRAVA. Meso operite i posušite pa št i ž žlji d jit d ć

sr92-93.indd 93 29.3.2012 20:53:43


NAŠI POKOJNICI

Mare Ninić

(1941–2012)

Dana 3. ožujka u Drijenči preminula je, u 71. godini,

Mara Ninić r. Lučić-Kikić, majka fra Franje Ninića, čla-

na Provincije Bosne Srebrene. Pokojna Mara rođena je

u Drijenči 1941. Pokopana je na groblju u Drijenči 5.

ožujka. Misu zadužnicu predvodio je fra Zdravko An-

đić, gvardijan tuzlanskog franjevačkog samostana, a

obred ukopa fra Mirko Majdandžić, defi nitor i ekonom

Franjevačke provincije Bosne Srebrene uz sudjelova-

nje članova obitelji, prijatelja, bližnjih, župljana župe

Drijenča i nekolicine svećenika.

Fra Marko ANTIĆ

Zora Ćurić rođ. Dedić

(1937–2012)

Dana 15. siječnja na Gmićima, župa Prozor, preminula

je Zora Ćurić, kći Matana Dedića i Luce r. Marušić, u 75.

godini života.

Okrijepljena svetim sakramentima, kao uzorna žena

i majka, bila je kao dobri anđeo u kući, obitelji i svijetu,

tiha i ustrajna u kušnjama, jaka u vjeri, uvijek s blagim

osmijehom na licu i dobrotom srca koju su mnogi osjetili

u susretu s njom, kako je naglasio u svom govoru župnik

vlč. Franjo Ivandić na svetoj misi na groblju.

Suzom bijaše ispraćena od djece i unučadi, bra-

ta Marka i sestre Ljube, č. s. Viktorije, Kate, Nevenke

i Ane kao i ukućana sina Andrije i nevjeste Branke i

unučadi Želje i Valentine i sina Miljenka te mnogo-

brojne rodbine i prijatelja.

Na sprovodu je bio prisutan i veći broj sestara

Kćeri Božje Ljubavi iz okolnih zajednica, a čiji je član

i č. s. Viktorija. Uz župnika Ivandića na sprovodu i u

misnom slavlju sudjelovao je i fra Mirko Bobaš. Tako-

đer je bila prisutna i s. Anđelina od ss. Služavki Malog

Isusa koja radi u župi Prozor.

Draga naša Zore, majko, bako i sestro, uvijek

ćemo te nositi u srcima. Hvala ti za svu tvoju ljubav

i dobrotu. Neka ti dragi Bog bude nagrada u nebu za

svu vječnost.

Tvoja zahvalna obitelj

Anka Zovko rođ. Ćorić

(1933–2012)

U Kreševu je 6. veljače tiho završila svoj život, naša

draga majka, sestra, baka i prabaka Anka. Rođena je

1933. godine u Dobrom selu, općina Čitluk, u obitelji

Matiše Ćorića i Kate rođ. Kozina. Iz roditeljske kuće

ponijet će istrajnu vjeru, koju će svjedočiti cijeli život.

Još u 15. godini postaje članica FSR-a u rodnoj župi i

njezino nasljedovanje sv. Franje počinje tiho, ali toliko

primjetljivo, da se moglo osjetiti.

Dolazeći u Kreševo, u posjetu tetki, upoznaje

Matu Zovku, te stupa s njim u brak. Rodila je s njim

četiri sina: Miroslava, Anđelka, Zdravka i Barišu,

Mato umire 1980. Otada Anka postaje svojoj djeci

sve, neprestano radeći i moleći. Anka, iako nije bila

visoka rastom, bijaše velika žena: velika u skromno-

sti, u svojoj spremnosti da pomogne bližnjima, ve-

lika u svojoj vjeri.

Na svetu misu išla je često, svaki dan kada su joj

to tjelesne snage dopuštale (i to su joj bili najdraži

izlasci). Čitala je redovito Naša ognjišta koja su joj bila

poveznica sa zavičajem. Na skupštine FSR-a uvijek je

redovito dolazila, u sve akcije se draga srca uključiva-

la, nastojeći da što više sebe unese.

Anka se nije žalila. Sve što ju je sustizalo, i dobro

i loše, dočekivala bi s krunicom u rukama i za sve

je imala spreman odgovor “Fala Bogu”, i bez njego-

ve pomoći se nije moglo riješiti, a za to je trebalo

ustrajno moliti i pokoru činiti. Posebno će ostati za-

pamćene njezine geste u noćima kada se bdjelo kraj

umrlih. U samo svanuće ona bi se tiho iskradala, a

onda se vraćala s toplom pogačom u rukama govo-

reći: “Neka se čeljad malo okrijepi.”

Djecu je voljela i nijedno nije puštala da prođe

bez bombone. Po prirodi je bila vesela osoba i voljela

se družiti sa svima, bilo staro ili mlado, a ljude je di-

jelila na dobre ili loše, a za sve je uvijek molila. Nama

mlađima davala bi savjete, koji su nam koristili u da-

nima teških odluka.

Doživjela je Anka svašta, a najviše sreće kroz

svoju unučad: 6 unučadi i još 3 praunučadi. Imala je

i dvije predivne nevjeste, Vikicu i Jadranku, koje su je

njegovale s krš ćanskom ljubavlju.

U teškim danima nije klonula, ni kad joj poginuo

sin Zdravko (2010. god). Dizala bi pogled k nebu i samo

odgovarala da je tako moralo biti. No, majčino srce nije

izdržalo takav udarac i tjelesne snage se slomiše, ode

Anka, onako skromno i s nadom “cestom koja ide sve

do raja”. Pokopana je 7. veljače na kreševskom groblju

Ograđe, ispraćena rodbinom i prijateljima, a pokopni

obred predvodio je fra Ivo Bošnjak, župni vikar.

Draga sestro Anko, hvala ti što si upravo takva,

skromna i jednostavna, i što si nam pokazala da ni

jedan križ nije težak, ako se nosi s vjerom u Boga, s

vjerom u uskrsnuće. Otišla si svome Zdravku i sve boli

u božanskoj blizini prestaju, a naše sjećanje na tebe

živjet će s nama jer nema osobe koju nisi dočekala s

lijepom riječi i s osmijehom ispratila. Hvala ti! Počivaj

u miru Božjem!

Ružica ČELAN

Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje,

ako i umre, živjet će. I tko god živi

i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.Iv 11,25-26

sr94-95.indd 94 29.3.2012 20:55:41


U SPOMEN

Sara Papić

(†1995)

Draga mama, uvijek si u mislima i srcima onih koji te

vole. Učinila si puno za nas, hvala ti za sve. Počivala u

miru Božjem!

Tvoja djeca s obiteljima

Kata Šajinović

(†2008)

Devetnaestog travnja navršavaju se četiri godine

otkako je prestalo kucati plemenito srce naše drage

mame, bake i prabake. Hvala ti za ljubav kojom si nas

obasipala. Uvijek si s nama u molitvi i mislima.

S. Pavka DUJIMOVIĆ

Kata Duvnjak

(†2011)

Tužna i duga je godina bez tvog plemenitog lika, a

neizmjerna ljubav koju si nam ostavila. Vječno ćemo

te spominjati i prisjećati se tvog osmijeha, tvoje blage

naravi i tvog vedrog duha. Uvijek ćeš nam nedostajati

i zauvijek ostati u našim srcima.

Počivaj u miru Božjem.

Tvoji najmiliji

sr94-95.indd 95 29.3.2012 20:55:50


HUMOR

��Zdravo, drugovi!Vjeroučitelj pita srednjoškolce u razredu tko bi mu mogao opisati stanje katolič-

ke vjere s dolaskom demokratskih promjena. Javlja se učenik Ivica i odgovara:

- Moj župnik ulazi u crkvu i pozdravlja vjernike u zadnjim klupama s ‘Faljen Isus

i Marija’. Zatim na sredini crkve pozdravlja s ‘Dobar dan’, a gospodu u prvim

redovima: ‘Zdravo, drugovi’!

BajkeU knjižari muškarac pita prodavačicu:

- Imate li knjigu ‘Muškarac – gazda u kući’?

Odgovara prodavačica:

- Bajke su na dječjem odjelu…

Tajanstveni učenikNastavnik povijesti ulazi u učionicu i zatiče u klupama

sve đake osim jednog, koji nešto radi u kutu učionice.

- TI! Ti što petljaš nešto tamo iza! Reci mi što znaš o

Francuskoj revoluciji!

- Ne znam ništa…

- Koje godine je počeo 1. svjetski rat?

- Tisuću tristo…

- Sjedi! Jedan! Kako se zoveš?

- Haris Matabdžija Harić.

- Pa nema te u dnevniku!

- Naravno da me nema, mene

su poslali da popravim radijator!

SmrtPokucala Smrt Muji na vrata i kaže:

- Došla sam po tvoju dušu.

Mujo se okrene pa vikne:

- Fato, dušo, netko te treba!

etski rat?

e

ator!

LažnjakKupio Mujo Fati za rođendan prsten s dijamantom.

Sretne ga Suljo i pita:

- Bolan, Mujo, zar Fata nije željela sportski auto?

Odgovara Mujo:

- Ma jest, al’ gdje da nađem lažni auto?

sr96.indd 96 29.3.2012 20:56:27

AutorMARIOFIL

SOLDO

Gudačko glazbalo

Zbirka poezije (1908)

Kolač okrugla oblika

Hrvatska glumica

NinaZapad Kuća na

drvenim stupovima

iznad vode

Aktinij

Tonska ili rentgenska

...

Oton Kučera

Jak muškarac

Učenje o moralu

Znak za glazbeni ton

Bojni otrov

Carinska ispostava

Aćim odmilja

Mjesto smrti

(1956)

Završetak, kraj oranja

Pjesnikinja na slici

Polako

Odvojak (mn.)

Buketići, kitice

Pisac Fleming

Kisik

Kraće dram-sko djelo

Dječja igračka

Srčani mišić

Oliver Hardy

Egipatski glumac Sharif

Grubo domaće sukno

Kraća skladba

Pčelinja ...

Irislav odmilja

Stare stvari

... kao ljubav

Lako upaljiva tekućina

Turska krčma

Prijedlog: zbog

Nizozemski nogometaš

Jaap

Vrsta vina

Tona

Makarska

Šahovska pobjeda

Starogrčki kipar

Rimski bog ljubavi

Pjesnik Ilija

Stara jedinica za površinu

zemlje

Španjolski košarkaš

Pau

Tanko uže (mn.)

Staviti ... na vagu

Elvira Voća

Austrija

Kružno putovanje

Sidro

Njemačka

Čedo Antolić

Tantal

Mjesto rođenja (30.5.1882)

Trak konca

Kalij

Stručnjaci u geologiji

Grad

djetinjstva

i mladosti

pjesnikinje

sa slike

Natrij

SilicijSol octene

kiseline

Ptica pjevica, čižak

Pijanist Bosner

Sumpor

Šimširika, ježevina

Vjetar na Jadranskom moru

Vitamin B1

Temeljna prijevozna

isprava

Poziv (... za mir)

Uragan

Nanovo, ponovno

Slikar Murtić

Potporanj (nosivi ...)

Čedomir Perinčić

Mojsijevo Petoknjižje

Pripadnik irskoga naroda

Spisateljica Milčinović

Daje znak za početak utrke (mn.)

Mi ... na redu

Muški oblik imena Maja

Pjesnik Vraz

Ivan Slaming

Iridij

Emil Nikolić

Rimska jedinica

Luk horizonta

Energija

Pulska znamenitost

Zakon

Nikola Eterović

Biljka hisop, izop

Poznanik

Ispr

avna

rješ

enja

u o

znač

enim

redo

vim

a po

šalji

te n

a ad

resu

ure

dništ

va n

ajka

snije

do

20. t

ravn

ja 2

012.

Točn

a rje

šenj

a iz

pro

šlog

a br

oja

su g

lasil

a: sk

andi

navk

a: Gr

go M

artić

; križ

aljč

ica:

Strah

, Vlak

a, Ka

det, A

tlas, B

rada i

Pake

t; osm

osm

jerk

a: Žu

pa.

DOBI

TNIC

I: 1.

Josip

a VUJ

ICA,

A. B

. Šim

ića

bb, B

iH–

7226

0 Bu

sova

ča (G

odišn

ja p

retp

lata

na

revi

ju);

2. M

arija

NOV

AKOV

IĆ, K

. Tom

islav

a (G

rads

ka) b

b, B

iH–

7028

0 Go

rnji V

akuf

– U

skop

lje (k

njig

a Pu

t križ

a); 3

. Anđ

a JO

SKIĆ

, Ste

leto

va ce

sta

21, S

LO–

1241

Kam

nik

(knj

iga

Put k

riža)


NAGRADNA KRIŽALJKA

sr97.indd 97 29.3.2012 20:57:18


ZAPAŽANJE NA RUBU

Djeluj kao da te promatra Epikur! Ovo su pravilo slijedili Epikurovi učenici. No, mi ga nalazimo u stoika Seneke, čovjeka

koji je pripadao suparničkoj fi lozofskoj školi. U svojim pismima prijatelju iz zadnjih godina živo-ta, Luciliju, Seneka piše kako iskorištava Epikura. Služi se njegovim jezgrovitim rečenicama svjestan da ne pripadaju samo Epikuru, nego svima. Filo-zofu se ne može dogoditi ništa bolje od toga da njegov uvid suparnici prihvate kao univerzalnu istinu. Širina se Senekina duha vidi u tome što čita Epikura i što se ne susteže češ će spomenuti što je vrijednoga našao kod njega. Razlog valja tražiti u Lucilijevu zanimanju za Epikura. Umjesto da ga pred prijateljem ocrni kao pripadnika druge škole, Seneka ga i sâm počinje čitati i hvaliti. Dok većina kod suparnika traži samo ono što može pokuditi i što joj se čini dostojno prezira, Seneka ima oko za ono što je dobro kod suparnika. Ovdje se prija-teljstvo pokazuje kao ozračje u kojem dobro kod drugoga ima prednost pred njegovim nedostatci-ma i manama. Koje je univerzalno dobro Seneka opazio u Epikurovoj rečenici?

Otkrio je ulogu promatrača i uočio njegovu važnost u trudu oko kreposnoga života. Ova je fi lozofska praksa u stanju čovjeka učiniti imunim na nepravde i povrede. Čovjek koji se izvježbao u krepostima kao da se izdigao iznad mase, povreda i nepravdi. Vježba pozornosti na promatrača dolazi, doduše, iz suparničke fi lozofske škole, ali je Seneka preuzima i preporuča bez ikakve suzdržanosti. U svim svojim djelovanjima i pri svakoj misli dobro je imati uza se nekog promatrača. Osamljenost čo-vjeka zavodi na svako zlo, jezgrovito piše Seneka. Vježba prisutnosti značajnog drugoga ujedno je i vježba uzora. Seneka savjetuje Luciliju da izabere nekog tko je u njegovim očima autoritet i pred kim se ni obični ljudi ne bi usudili činiti što inače čine kada misle da ih nitko ne promatra.

Promatrač u svijesti je vježba suprotna mitu o prstenu kojeg u drugoj knjizi u Državi pripovijeda Platon. Pa ipak, riječ je o istoj stvari. Što kaže mit o prstenu? Platon pripovijeda da bi prsten onoga tko ga nosi i tko njegovu strelicu okrene prema nutar-njem dijelu šake, učinio nevidljivim. Kad bi imao takav prsten i mogao postati nevidljivim kad god to zaželi, malo tko bi ostao pravedan i sustegao se da se na trgu, primjerice, besplatno ne posluži onim što mu se svidi, da bez obaveza ne spava sa

ženama koja mu se svide, da iz tamnice ne oslobo-di koga hoće, jednom riječju, da se među ljudima ne ponaša kao bog. Boga, u ovome smislu, Platon zamišlja kao biće koje može činiti što god hoće a da za to ne biva pozvano na odgovornost. Nevid-ljivi bi čovjek među ljudima naličio bogu. Činio bi što bi htio, a ne bi ga se ni za što moglo optužiti. Nevidljivost bi bila zaštita od odgovornosti.

Epikurova vježba ne navodi čovjeka da bude nevidljiv, nego ga, sasvim suprotno, nuka da sebe učini vidljivim posvuda gdje je stvarno skriven od tuđih pogleda. Tako ga uči da postane krepostan. Platon mitom o prstenu pokazuje kako je teško biti pravedan bez odnosa s drugim ljudima, a Epikur poučava koliko čovjek ima koristi od prisutnosti drugoga i onda kada je u zbilji sam. Dva različi-ta pogleda na čovjeka kroz dvije različite priče. A obje zapravo govore isto. Skrivenost od pogledâ čovjeka zavodi na zlo. Izloženost pogledu značaj-noga drugoga nuka ga na rast i trud oko krepo-sti. Krš ćanstvo je nevidljivoga promatrača otkrilo u najintimnijem dijelu ljudskoga bića, u nutrini, u središtu duše kada je opazilo da je Bog čovjeku bliži od njega samoga.

Dugo vremena zapadnom je čovjeku pogled drugoga bio pomoć u vježbanju kreposti. U naše vrijeme nije nestala potreba čovjeka da u sebi nosi pogled nekog značajnog drugoga. No, umjesto kre-posnih uzora i Božje prisutnosti mjesto promatrača su zauzeli drugi likovi. Zvijezde. Glumci. Pjevači. Sportaši. Idoli su ispraznili nutrinu i preselili se u slike po medijima. Epikura čovjek nije morao ni-kada ni vidjeti ni susresti. Bilo je dovoljno da ga izabere za uzor i mogao je iz odnosa s njim postati krepostan. Boga ionako nikada nitko nije vidio. Do-voljno je da čovjek vjeruje u njega. Nevidljivi ga Bog posvuda vidi pa se neprestano trudi oko kreposti. Današnji su uzori pretjerano vidljivi, ali uglavnom ne nukaju na kreposni život. Naprotiv!

Kada se vjernik, usprkos napadnoj prisut-nosti suvremenih idola, odvaži svoj život oblikovati iz odnosa s nevidljivim, a pri-

sutnim Bogom, on hvata nit kojom je zapadni čovjek dugo vremena oblikovao sebe. Uz to, lako opaža razliku između nevidljivoga Boga i posvuda vidljivih idola. Pa ipak, glavna se razlika pokazuje na kreposnom životu izgrađenom iz odnosa s ne-vidljivim promatračem. •

Ante Vučković

Nevidljivi promatrač

Platon

pokazuje

kako je teško

biti pravedan

bez odnosa

s drugima,

a Epikur

poučava

koliko čovjek

ima koristi

od prisutnosti

drugoga i

onda kada

je u zbilji sam

sr98.indd 98 29.3.2012 20:58:01

omot.indd Sec1:99 29.3.2012 19:16:31

omot.indd Sec1:100 29.3.2012 19:16:46

svjetlo riječi [broj 349, april 2012.]

Documents