tai do - broj 15

Sechuanski WushuSechuanski Wushu

List Tai Chi Kluba “Rijeka”Listopad 2005.

Broj 15.

www.dinamik.hr

2

Cijenjeni čitatelji ,

“Tai Chi” lista. Ovaj broj posvećen je našem zadnjem putovanju u Kinu u potrazi za Sechuanskim Wushuom. Čitajući list nadamo se da ćete bar djelomično doživjeti Kinu onakvu kakva ona u stvarnosti jeste. Na ovaj daleki put po treći put krenuli smo ;

1. Zvjezdana Sabljak,

2. Mirta Štefanac,

3. Dalibor Sušić,

4. Mladen Majer i

5. Namik Dizdarević.

Svakako zahvaljujemo ovom prigodom Gospođi Zvjezdani Sabljak koja je vodila dnevnik putovanja iz kojeg je kasnije nastao časopis.

List Tai Chi Kluba “Rijeka” SECHUANSKI WUSHU

01.07. Petak – Polazak na put (Prvi dan)

6.30! Zaspala sam! Za 20 minuta krećemo, nema kave, nema tuširanja, nema doručka. Stižemo ipak na vrijeme, ukrcavamo se u kombi i krećemo na toliko očekivani i željeni put u daleku Kinu.

Prve šale padaju na račun aviona kojim letimo iz Zagreba u Budimpeštu. Malo je veći od busa linije 32. Unatoč tome sjedala su vrlo udobna, posluga odlična (Namik će pamtiti palačinke), a vrijeme O.k.

U Budimpešti čekamo 3 sata transfer za Peking. Ekipa me zadužila za vođenje dnevnika, pa je čekanje prilika za pisanje prvih dojmova. Putuje nas petoro; Namik, naštrener i vođa puta, Mladen, pomoćna snaga u organizaciji i jedan od malobrojnih koji nam pomlađuju ekipu; Dalibor, koji se s nama sastaje na aerodromu u Pekingu; Mirta, moja kćer od 13 godina, koja se kao karatisticašverca s Tai Chi klubom i ja, Zvjezdana, zvana kapetanica Jane.

Bez obzira na različitosti, izgleda da u ekipi neće biti problema, svi smo spremni na avanturu i dobru šalu. Mladen je junački izdržao i drugo polijetanje. Letimo po vedrom i sunčanom vremenu. Čitamo, spavamo, razgovaramo - treba ispuniti 10 sati do Kine.

02.07. Subota – Peking (Drugi dan)

Konačno u Kini! Čekamo Dalibora, on stiže oko 2 sata iza nas. Rano je jutro po lokalnom vremenu. Kad naposlijetku sjedamo u kombi koji su iz hostela poslali po nas, Mirtu svlada san. Vozimo se oko sat i pol kroz Peking. Oko aerodroma topole, čempresi, ruže, puzavice. Izgleda svjetski, dok se uz osmotračni autoput i staklene nebodere ne počnu pojavljivati oronule i prastare zgrade kao duhovi podsjetnici neke prošle Kine. Vrlo su slični nekim našim dijelovima grada, nažalost.

List Tai Chi Kluba “Rijeka” www.dinamik.hr

3

SECHUANSKI WUSHU

Zračna luka Pleso

Budimpešta Zračna luka Peking

Nakon kratkog odmora i tuširanja mijenjamo valutu-puna vreća juana, osnivamo zajedničku kasu i krećemo u osvajanje Pekinga. Hostel nam se nalazi u dosta siromašnoj četvrti. Prvi dojmovi: sve je prašno i prljavo, strašna gužva na cesti, automobili stalno trube, bicikli voze slalom, rikše presijecaju put vozilima, na pješake se nitko ne obazire. Hvatamo autobus za centar. Silazimo kod Tien Tana-Nebeskog hrama. Park je dobio pravo ime oaza zelenila, mira i ljepote. Sagrađen je u doba dinastijeQing kao zahvala za dobru berbu grožđa. Glavni paviljon je u rekonstrukciji, pa smo se zadovoljili manjom pagodom i terasom u čijem je središtu ispupčeni kamen. Kad stanešna njega najbliže si nebu. Oko kamena je 9 koncentričnih krugova koji predstavljaju krugove neba. Kaže se da ti je glas puno sonorniji i bolje rezonancije staneš li na kamen.

U hostelu dobivamo sobu koju bismo dijelili s mladim Japancem u majci dezenaturske zastave; on je krenuo Putem svile u Tursku. Obzirom da je kupaonica kat više, mijenjamo sobe za čisti luksuz s klimom, TV i kupatilom. Na početku se »razbacujemo« s novcem, Spavanje u takvoj sobi je oko 120 kn na noć.

Izgleda da nimalo ne utječe na sluh, ni nakon stajanja na kamenu nisam ništa bolje pjevala.Tu su se obavljale ceremonije posvećenja žita, molitve i obredi. Vidjeli smo i Palaču apstinencije gdje se car tri dana prije obreda odricao mesa, pića, žena, muzike i sličnih svjetovnih stvari da bi se pripremio za molitve Nebeskom bogu. Kiša nas je potjerala natrag u hostel, a i glad je došla po svoje. Večeramo u obližnjem restaurantu, prava fešta za oči i nepce! Pekinška patka, kupus s čilijem, tikvice s papričicama, gljive, jin-jang juha, pive,tortilje sa soja umakom. Svima se svidjelo, mada su neka jela bila grozno ljuta, a mi se borili sa štapićima; uspjeli smo se najesti. Nastavak večeri u baru uz pivo. Ne možemo se načuditi cijenama, konačno je i nama nešto jeftino izvan Hrvatske. Pijemo, pričamo, pretresamo dnevne događaje i planiramo sutrašnji posjet Kineskom zidu.

www.dinamik.hr

4


Tian Tan

Tian Tan

3.7. Nedjelja – Kineski zid /Treći dan)

Sa spavanjem smo imali malo problema, budili smo se nekoliko puta na noć. Na recepciji ne mijenjaju lovu, nedjelja je. Avio karte za Chengdu treba doplatiti.

Sve smo prebrodili i krećemo kombijem prema Kineskom zidu. S nema je i jedan Indijac iz hostela. Iz razgovora saznajemo da studira turizam i menagment u Singapuru.

Vožnja kroz Peking. Opet se izmjenjuju velebni neboderi i poslovne zgrade sa siromašnim i zapuštenim potleušicama koje imaju veći natpis nego visinu (u svakoj se nešto prodaje: stare automobilske gume, lončarija, meso, odjeća...)

Zašli smo u brda. Jako je vruće i sparno unatoč uključenoj klimi u autu. Već i sam pogled na zelenilo voćnjaka i na rječicu u blizini osvježava. Voće se prodaje uz cestu. Što se više penjemo i bliže smo Zidu, to je više restorančića. Veliko parkiralište i eto nas!

Dok se lagano penjemo do stepenica salijeću nas prodavači suvenira, voća, kapa i majica i nastoje nam «uvaliti» robu po cijeni koja bi kod nas bila O.k. Namik nas upućuje da cijenu drastično snižavamo cjenkanjem. Svuda to «pali», uživljavamo se. Već smo dobar dio puta prošli uspinjući se strmim stepenicama kad sam otkrila da su mi otkazale baterije u fotoaparatu. Kakav peh na Kineskom zidu, a bez fotića! Srećom, ostali su dobro opskrbljeni. Kad konačno zakoračiš i staneš na to svjetsko čudo visoko 10-ak, široko oko 5 m, dugačko 5000 km prvo što pomisliš je kako su to gradili. Prvi Zid napravio je prvi kineski car, a pravu veličinu dobio je za vrijeme dinastije Ming. Gradio se 200 godina kao zaštita od Mongola. Kineska pjesma iz onog doba poziva žene da odgajaju samo kćeri jer će im sinovi ostaviti kosti u temeljima Zida. Stotine tisuća seljaka, vojnika, ratnih zarobljenika i zatvorenika umrlo je gradeći ga. Kažu da je to najveća svjetska grobnica.

www.dinamik.hr

5


Kineski zid

Pogled je veličanstven. Šteta što je zrak mutan od vrućine jer da je čisto vidjela bi se sva divota tog golemog zdanja. Po sljemenu planina vijuga istočno i zapadno i činikrijestu s kulama na svakih 100-200 m. U kulama prekrasan hlad, zrak struji u laganom propuhu. Hod po Zidu prilično je naporan. Niske stepenice umaraju više nego normalne, tako da smo se dobro uznojili. Temperatura je oko 35 Celzija, vrlo vlažno i sparno, ali ni ne pokušavam zamisliti kako je bilo onima koji su krčili i gradili. Uz Zid rastu divlje marelice. Plod je vrlo sitan, ali mirisav i izvrsnog okusa.

Dalibor i ja spustili smo se stepenicama, avanturisti i djeca, kaoNamik, Mladen i Mirta, se spuštaju bobom, a žičaru nismo isprobali. Kratko osvježenje na parkiralištu i 3 sata naporne gradske vožnje. Hotelska soba je blaženi spas. Dobar i jeftin ručak u hotelskom baru. Odmah poslije toga krećemo u centar autobusom do Tienanmena, najvećeg trga na svijetu. Svi stanovnici Hrvatske stali bi na njega.

Treba proći cijeli trg pješice da bi se osjetilo prostranstvo. Na zgradi preko puta, koja je Muzej umjetnosti, odbrojava se vrijeme do početka Olimpijade. Zabranjeni grad posjetit ćemo na povratku, na kraju putovanja. Imamo jedan sat «slobodno».

Razgledavamo i kupujemo sitnice. Doslovce moraš bježati pred prodavačima. Pješački centar izgleda svjetski u sumrak, čaroban je s mnogo svjetla i šarenih reklama. Ulazimo u rekonstruiranu staru jezgru grada. Štandovi s hranom, suvenirima, nude se škorpioni ne štapićima, velike tortilje s nadjevom od povrća, zdjelice s juhom, lignje, pileća srca, kokos sa slamčicom. Mnoštvo malih restorančića, mi bismo rekli birtija, pred svakim stoji Kinez i izvikuje prednosti i hranu svog lokala i vabi goste.

www.dinamik.hr

6


Tienanmen – Mauzolej Mao Tse Tunga

Centar PekingaTienanmen noću

Djevojke u dugim tradicionalnim haljinama živopisnog kolorita smiješe se gostima na ulazu. Glumci na drvenoj pozornici u visini polukata pjevaju našminkani i obučeni u starinske kostime arije iz opera. Šarenilo, buka. Popili smo pivo i uživamo. Turista je puno. Na jednom štandu zapažamo poveliki blok nečeg ledeno bijelog, hladetinastog. Prodavačica struže to u rezance i s povrćem stavlja u juhu. Raspitujemo se, a jedna gospođa u prolazu objašnjava nam da je to tofu, sir od soje. Izgleda drugačije nego kod nas, ali valjda je ipak ovo original.

Napuštamo stari dio Pekinga i Namik nas vodi na noćnu tržnicu. Raj za oči. Slikamo, ali se baš ne otimamo za onim što se nudi -zmije, skakavci, kukuljice nekakvih buba, mnogo nepoznatog na ražnjićima, meso svake vrste, žabe, morski konjići, lignje,oštrige i na svu sreću, nešto vegetarijanske hrane. Probala sam neke velike prženetorteline punjene povrćem i prelivene čilijem i octom. Bilo je izvrsno.

www.dinamik.hr

7


Vožnja rikšom

Noćna tržnica

04.07. Ponedjeljak – Chengdu (Četvrti dan)

Letimo u Chengdu. Svi smo se složili da je grad daleko pitomiji od Pekinga. Zeleniji je, zračniji, mnogo više kućnih ljubimaca - pasa i mačaka. Do Holly's hostela vozili smo se oko 1 sat. Ostavili smo torbe u sobama i popili čaj na terasi čajane preko puta. Čujemo nekakvu zvonjavu. Dok se nije pojavio čovjek s rezonantnom vilicom i malim četkicama u ruci nalik dimnjačarevim, nismo znali o čemu je riječ. Namik nam je objasnio, ali uskoro smo i sami vidjeli. Mušterija sjedne, a čovjek s četkicama očisti mu uši.

Mirta se zadovoljila ražnjićem od šljiva i kivija.Vrijeme je za povratak u hotel. Između taksija i rikše izabiremo rikšu. Kinezi su se modernizirali, sad su rikše na biciklima i motorima. Voze nas do Tienanmena, gdje hvatamo bus. Do hotela nas je čak i kratak pljusak iznenadio. Mirta je umorna, pa se nas dvije odmah bacamo na spavanje. Dečki su rekli da ne smijem napisati što je dalje bilo s njima, ali ovo je ipak dnevnik. U baru su jeli i pili u pet-šest tura, svaki puta naručivali sve ljuće, sa sve više čilija i to obilno zalijevali pivama. Moram napomenuti da kineska piva ima samo 2% alkohola. Na kraju su od ljutog plakali, a ujutro su to platili, nećemo u detalje.

www.dinamik.hr

8


Yinghua hotel u Pekingu

Holly Hostel

Došla je Sally. Ona će nam slijedećih dana bitivodić i prevodilac. Naša ulica je kratka i spaja dvije veće paralelne ceste. U njoj ima šest-sedam trgovinica sa sportskom opremom, ostalo su tibetanski restorančići i praonica automobila.Krenusmo u potragu za kimonima. Mirta nalazi bez problema, ja jedva, ali dečki su na čudu. Moraju im se kimona šivati po mjeri.

Žurimo na sastanak s učiteljem Tai chia, Liuom. Grad je na više mjesta raskopan, svuda se gradi da se Olimpijada dočeka u punom sjaju. Stižemo na vrijeme u mali park uz rijeku. Učitelj sa svojom grupom je već tamo. Srdačno pozdravlja Namika i odmah ga zove da s njima radi formu. Mi ostali sjednemo i snimamo. Skupilo se ljudi, stoje i radoznalo gledaju. Kasnije ćemo u Kinezima prepoznati dječju ljubopitljivost i prostodušnost koju smo mi na zapadu zaboravili i smatramo je nepoželjnom.

www.dinamik.hr

9

Ljudi su vrlo srdačni, susretljivi i spremni pomoći. Čine se čistima, ni u najvećoj gužvi u autobusu nema smrada, mada su kuhinje, dvorišta i sl. zapušteni i strašno prljavi.

Poslije treninga idemo na večeru u obližnji restoran. Jelo je vrlo ukusno i prekrasno servirano. Sve djeluje otmjeno osim pljuvačnice nasred velike prostorije. Pljuvanje je u Kini nacionalni sport. Svi muškarci puno puše i onda iskašljavaju i «čiste» pluća. Po cesti pljuju na sve strane, i neke žene sam vidjela, mada one ne puše.

Hrana je bila Sallyn izbor, rižini rezanci u umaku od čilija s vlascem i pinjolima, slatkasto-slana mješavina povrća i kukuruza, juha od tofua i zelenja, pržena riba u slatko-kiselom umaku od povrća, riža i kuhano zeleno povrće. Sally i Mirta pile su svježi sok od lubenice, nešto najbolje što sam probala, mi ostali pivu. Za desert, kriške lubenice i male rajčice, mala boca rižine rakije, kruščići kuhani na pari i prženi koji se umaču u slatki,kremasti umak.


Sally

Već je bila skoro ponoć kad smo ušli u hostel. Najveća zamjerka sobama je vlaga. Mirta i ja dugo nismo mogle zaspati, možda smo se prenajele. Već je prošlo 2h i ja sam gledala kineske sapunice, kad sam čula mišju obitelj kako cijuče i meškolji se u šupljem zidu. Srećom, u hostelu imaju i mačju obitelj. Konačno sam zaspala i prespavala ustajanje.

www.dinamik.hr

10

05.07. utorak Tržnica antikviteta iTaoistički park (Peti dan)

Prošlo je 10.30. Mirta još spava. Kad se muški dio ekipe vratio, promijenili smo eure (100 E=980 y).

Nakon toga pogledali smo taoistički hram sastavljen od nekoliko odvojenih paviljona. Svaki ima svoju povijest, ime i namjenu. Paviljon 12 besmrtnika ispunjen je zlatnim figurama oko 3 m visokim. Svuda svijeće i mirisni štapići. Vrt je predivan i njegovan s prastarim bambusima uokolo. Na Terasi rođenja mali paviljon - legenda kaže da je tu rođen Lao Tze a njegova majka smatra se najvišom majkom.

Sally i Namik, koji su već obišli park i hramove, čekali su nas u vrtu čajane. Popili smo čaj od jasmina, od limuna i od raznovrsnog cvijeća. Sjedimo na masivnim bambusovim stolicama, na grani pored nas visi krletka s velikom pticom, mir i hladovina starog vrta.

Krenuli smo na tržnicu antikviteta. Ima predivnih stvari, od ogromnih porculanskih vaza i čarobnih slika do malih ukrasa, lepeza ogrlica i tipičnih privjesaka za sreću.


Tržnica antikviteta

Taoistički hram

U hostelu u 22.30, kad smo došli s treninga, kuhinja više ne radi. Gladni smo, nalazimo neke krekere u sobi i uzimamo pivu iz hladnjaka. Namik i ja u jednom drugom hostelu provjeravamo da li su sobe bolje, ali ostajemo gdje smo sad. Upoznajemo dva Amerikanca. Uz pivu i smijeh, Namik je u elementu. U roku od pola sata uspijeva dečke upoznati s principima Tai chia uz demonstraciju.

0 6.07. Srijeda – Qingchengshan (Šesti dan)

Oko 55 km od Chengdua nalazi se grad Dujiangyan, a kraj njega jedna od pet najljepših planina Kine - Qingchengshan, rodno mjesto kineskog taoizma. Planina je zbog svoje ljepote, povijesne važnosti i kulturne baštine uvrštena u zaštićene spomenike. Obrasla raskošnom šumom i raznolikom vegetacijom dom je mnogim životinjskim vrstama, pa i pandama. Mi smo vidjeli čarobne leptire veličine dlana, cvrčke kao vrapce koji proizvode takvu buku kao da se pili metalna šipka i ptice živih boja.

www.dinamik.hr

11

Navečer je počeo trening s mačem. Učiteljica, gospođa Ho, formu s mačem radi prekrasno, s takvom lakoćom da ti se čini da već sad možeš bez problema sve ponoviti. Pokazalo se da nije baš tako. Ali, svladat ćemo mi to kao i sve drugo.

No, prije izleta na planinu posjetili smo školu Wushua u podnožju. Studenti su na praznicima, ali ima djece koja su došla na dvotjedni odmor uz trening. Razmjenjujemo iskustva i pokazujemo što znamo. Dalibor je lansirao novi dizajn kimona. Neka se Namik ne začudi novom stilu kad iduće godine opet navrati.


Učiteljica mača Ho Rui Ming

QingchengsahanQingchengsahan

Nakon škole posjetili smo malu trgovinu gdje se prodaje domaća rakija u krasnim keramičkim i glinenim bocama. Uzeli smo tri boce za probu (!) uz ručak. U ribnjaku vrtnog restaurana plivale su neobične ribe, skoro crne s ustima kao pačji kljun. Iza obilnog ručka i sve one rakije i pive nije bilo šanse da se na planinu penjemo pješice. Žičarom idemo gore, čamcem preko ljupkog, malog jezera i još oko pola sata pješice do vrha. Penjemo se stepenicama, jer tlo je sklisko i muljevito, pa ni nema prave staze.

Nailazimo na ogradu na kojoj visi tisuće malih lokota, zarđalih i novih. Time se ljudi koji posjete svetu planinu «osiguravaju» da ih prati sreća, da ih štiti određeni svetac ili se mladi zavjetuju na vječnu ljubav i vjernost.

www.dinamik.hr

12


Qingchengshan

Škola Qingcheng Wushua

Penjući se dalje uočila sam mali paviljon kraj kojeg je pisalo da je to Paviljon svete lanterne. Noću se iznad njega ponekad vidi neobična svjetlost; neki kažu da je božanska ili nebeska, drugi da je zvjezdana, a neki vjeruju da dobri duhovi dolaze ispunjavati skrivene želje. Bilo kako bilo mi smo tu došli danju, pa ništa od želja. Do vrha nailazimo na mnogo hramova. Za vrijeme Istočne dinastije Han u 2. stoljeću Nebeski Učitelj Zhang Ling, osnivač kineskogtaoizma, propovijedao je u svojoj kolibi. I danas postoje mnoge magične priče o njemu. Hramovi su se gradili i kroz naredna stoljeća, za vrijeme dinastija Jin i Tang. Najveći i najljepši je hramTianshidong sagrađen 730.g. na mjestu na kojem se nalazila koliba Zhang Linga.

www.dinamik.hr

13


Uspinjanje žičarom na Qingchengshan

Na vrhu se pruža prekrasan pogled na prastare planine obrasle dubokim zelenilom i umotane u mistične pramenove niske naoblake. U hramu na vrhu, koji je najbliži nebu, velebni je zlatni ratnik na konju, možda i pet metara visok.

Spuštamo se popločanim stepenicama. Stalno pijemo vodu jer je vruće i sparno. U šumi je prava tropska klima. Kod jezera se zaustavljamo popiti čaj. Mlade konobarice, osobito jedna vrlo lijepa i sa pristojnim znanjem engleskog, ustrče se oko nas. Nudi sve što ima i uspije svima nešto «uvaliti». Pomislili smo kako bi takvu osobu trebalo imati u svom poslu, sposobnu, komunikativnu i šarmantnu. Ipak, uza sav svoj šarm nije nam uspjela naplatiti 200 kn za 5 šalica čaja.

Na svetoj planini Qingcheng nismo ostali koliko smo željeli, jer smo morali žuriti natrag, na trening s učiteljicom Ho.

U hostel smo stigli mrtvi umorni.

www.dinamik.hr

14


Lokoti vječite srećeLokoti vječite sreće

07.07. Četvrtak (Sedmi dan)

Dizanje ujutro je rano, u 6.30, svaki dan. Nakon treninga je doručak, a onda neki od nas padaju u krevet i spavaju do podne. Neki su vredniji, pa sređuju avionske karte za povratak u Peking.

www.dinamik.hr

15

08.07. Petak (Osmi dan)

Kasno idemo spavati i teškom mukom se dižemo. Dalibor i Mirta su riješili problem ostajući u krevetu, mi hrabro odlazimo na trening. Sparno je i težak zrak. Čim sjednem, mislim da ću zaspati.

Ipak, nakon doručka i kave odlazim s Mirtom u shopping.

Pljusak i Namikova temperatura zaustavljaju nas u sobi i u holu hostela. Neke ništa nije moglo odvesti ranije u krevet; Mladen se «dao» nagovoriti od Novozelanđanina da odu u obližnji bar na karaoke. Detalje morate od njega tražiti.

Danas se pere rublje. Svi smo na kraju s čistom odjećom. Popodne provodi svatko za sebe, uglavnom u odmoru i kupovini. Kupili smo si kimona u boji, izgledamo ko Indijanci.Sally je rekla da nije nikad vidjela kimono kao Mladenov -travnato zelen. U hostelu upoznajemo otkvačene ljude. Jedan od njih je originalan Novozelanđanin koji 27 godina putuje po svijetu, 6 godina nije bio kući. Jedan od onih koji na balkon svoje kuće vješa tibetanske zastavice i poruke o ljubavi i miru zajedno s komunističkom ruskom zastavom. Tu je mladi par s djetetom, ona Austrijanka, on iz Kambođe. Pa američki mladi par, djevojka iz Australije, porijeklom s Hvara i jedan Amerikanac s kojim se upoznao Dalibor, a koji navodno radi za vladu. U hostel dođe odmoriti glavu uz 50 piva.


Stari dio Chengdua

Druženje u Holly Hostelu

09.07. Subota (Deveti dan)

Namik se oporavlja, a malo smo se i naspavali, pa smo puni volje krenuli u 8 h na trening s mačem. Mirta je bila glavni snimatelj, a poslije je još dobila privatne lekcije duge forme kod učiteljaLiua.

Iza doručka posjet budističkom hramu. Vozimo se turističkim busom koji je renovirani starinski tramvaj. Budistički hram dočekao nas je sav raskopan i u skelama.

www.dinamik.hr

16

Ni ručak nije bio bog zna što. Nahodali smo se, a onda ipak uzeli taxi. Malo se odmorili, neki su si pojačali vegetarijanski ručak hamburgerima i jajima.

Za večeras je predviđena opera. U 19.30 po nas dolazi mini bus. Mozaik predstava je izvanredan. Akrobatski dio nije iznenađenje, svjetski je poznata ta kineska vještina. Ono što nas oduševljava su tradicionalni kostimi, pjevanje i igra sjenki, a nadasve mijenjanje maski. Tijekom kratkog plesa nekoliko glumaca skida masku za maskom, ali takvom brzinom i umijećem da se uopće ne može ni pratiti ni shvatiti kako to rade. Rečeno nam je da je to tajna koja se prenosi s učitelja na učenika.


Ho Rui Ming i N. Dizdarević

Vožnja turističkim autobusom

Odmor u Budističkom hramu Sechuanska opera

10.07. Nedjelja (Deseti dan)

Ujutro, poslije treninga, imamo dogovor kod učitelja Zoua Zi Huana. Primili su nas vrlo srdačno, jer je Namik već bio kod njega. Prišapnuo mi je da je članarina 3000 kn. Dvorana je lijepa, zračna i svjetla. Grupica njegovih učenika nam je demonstrirala Ba Kua formu, mi njima formu 43, Namik kate. Učitelj Zou jako nas se dojmio demonstracijom svojih kata, svojom snagom i savjetima koje nam je dao. Pozvao nas je da sjednemo oko njega i rekao nam da smo sretni što imamo učitelja kao Namik koji puno zna i stalno napreduje. Pa, nama je to poznato, samo da ne digne članarinu kaoZou Zi Huan.

www.dinamik.hr

17

Nakon vježbe učitelj nas je pozvao u sobu za meditaciju. Djevojka koja nam je bila prevoditeljica rekla je da se tamo pozivaju samo odabrani gosti. Vidjeli smo i sobu za učenje konfucijanizma. Raskoš i luksuz u svakom detalju, prelijepe prostorije, uređene jednostavno, s puno ukusa - lakirano tamno drvo i jastučići živih boja. Na rastanku smo skoro ostavili Mirtu. Učitelju se jako dopala, predložio da ostane bar godinu dana, uči kineski i Tai chi, a onda bi joj našli muža, visokog. Mirta je imala svoje mišljenje o tome, pa smo je ipak uzeli sa sobom.


Trening kod učitelja Zhou Zi Huana

11.07 Pponedjeljak – Leshan i Emei Shan (Jedanaesti dan)

Rano smo krenuli prema Leshanu, oko 150 km od Chengdua. S nama na dvodnevni izlet idu naš učitelj Liu sa ženom i još jedan učitelj sa svojom ženom koji je organizirao posjet školi i spavanje. Škola wushua u Emeiu je čuvena po svojim vještinama.

Najprije smo u Leshanu pogledali najvećeg Budu na svijetu. Dok se ne vidi svojim očima, ne može se zamisliti ta veličina. Buda je visok 70 m, uklesan u živu stijenu uz rijeku. Predaja kaže da su se na tom mjestu često ribari utapali, a jedan svećenik je odlučio Budi sagraditi kip kao molitvu da spasi ljude. Skupio je seljane, gradnja je trajala 90 godina i toliko su materijala nabacali u rijeku da su joj skrenuli tok, pa zaista na tom mjestu više nije bilo nesreća.

www.dinamik.hr

18

Nakon Bude i prelijepog parka oko njega posjetili smo školu u Emeiu. Dočekali su nas s ručkom koji se obilno zalijevao žestokom rakijom i pivom. Neki su poslije pali u specifično stanje, među njima i učitelji jer nitko nije pokazivao nikakvu želju za demonstracijom svojih vještina (a mi smo zbog toga i došli). Jedino suNamik i Mirta bili spremni za akciju, ali njih smo već vidjeli.


Jedna statua Budhe u Leshanu

Stopalo Velikog Budhe u LeshanuStopalo Velikog Budhe u Leshanu

Voditelji škole Emei Wushua s našom ekipom

Novi oblik forme pokazao nam je i Mladen kad je ravno iz kreveta, nakon popodnevnog odmora, dobio trenutno nadahnuće. Mirta je našla prijateljice, igrao seping-pong, a večerali smo u gradu. Nažalost, malo se vodilo računa o tome da ima i onih koji ne jedu meso. Uz lubenicu smo još malo sjedili u vrtu, a onda rano legli jer je polazak za Emeishan u 6.30.

www.dinamik.hr

19

12.07. Utorak (Dvanaesti dan)

Uspon za Emei shan je dug, jer je puno serpentina. Putem vidimo dosta ljudi koji idu pješice. Vjernici nastoje na svetu planinu popeti se hodom, hodočašće traje dva dana stepenicama. Plan nam je bio da se popnemo žičarom, a dio spustimo pješice kako bismo doživjeli planinu. Na ulazu trebalo je još doplatiti, a onda i na žičari.

To je malo natmurilo atmosferu, činilo nam se da se previše ljudi šlepa na naš račun. Sally je malo objasnila situaciju, ni ona nije očekivala takve financijske avanture. Ipak, učinilo nam se lijepim što su naši učitelji Liu i Ho ponudili da nam daju poduke dva puta dnevno dok god smo u Chengduu, bez dodatnih troškova. Penjemo se žičarom na vrh, na 3099 m. A tamo opet gradilište. Očekivanu ljepotu i mistiku dotukle su komercijalizacija mjesta, ogromne dizalice, skele i lupa s gradilišta. Popravljali su hram i visoku zlatnu pagodu okruženu slonovima. Jedino se pogled s vrha nije pokvario. Zaista je prekrasan, a vjerujem da je zora i zlazak sunca nešto posebno. To, nažalost nismo vidjeli. Sve se svodi na prodaju skupih suvenira. Nismo budisti i nismo se penjali iz religioznih razloga, samo smo željeli doživjeti ljepotu prirode i tajanstvenost svete planine, ali ostali smo razočarani. Dan nam nije baš blistavo počeo. Cijeli izlet izgleda promašen - niti smo što vidjeli od škole i učitelja, niti od planine, a novac nam je iscurio iz džepova. Čak smo se spuštali žičarom, da nas učitelji, malo starija gospoda, ne čekaju. U Kini se ruča u podne.


Emei planina

Emei hram

Ipak, nećemo proći bez avanture. Trebali smo posjetiti još rezervat divljih majmuna, ali nije nam bilo suđeno. Učitelji su autom otišli prije nas, mi kombijem za njima. U jednom trenutku, kroz drijemež, čujem Mladena kako govori da su otišle kočnice. Pogledam, dimi se kotač. Vozač stane i ja opet zadrijemam. Namik, Sally i Mirta su čvrsto spavali. Kad sam slijedeći put otvorila oči letjeli smo ravno u šumu kraj ceste i bubnuli u drvo, srećom mlado. Mirta je kriknula, Mladen kao metak iskočio iz van, vozač nas pokušavao osloboditi stražnjih sjedala da možemo izaći. Na sreću, nitko nije ozlijeđen. Mladen, koji je u trenutku nezgode bio jedini budan, kaže da vozač uopće nije koristio mjenjač, samo se na kočnicama spuštao dok nisu otkazale. Onda je prešao na ručnu, a tu je sajla pukla. Da je pokušao svladati zavoj gdje smo se razbili završili bismo u provaliji. Sally je otišla nizbrdo po pomoć, a mi smo pričekali da vozač s grupicom Kineza vrati kombi na cestu. Uzeli smo naše naprtnjače i krenuli. Tek sad smo živnuli. Nas četvero počelo je zbijati šale. Vozač je bio glavna tema, ipak smo na svetoj planini, sačuvao nas Buda od budala! Sally je došla do učitelja pa su došli po nas. Razgledavanje rezervata majmuna je otpalo, jer se trebalo pobrinuti za povratak.Sally je našla člana osoblja rezervata koji nas je za 400 yuana odvezao do Chengdua.Dalibor je za to vrijeme napravio turu u svom aranžmanu, jer on odlazi ranije pa ne bi stigao sve pogledati da je išao s nama. Bio je u Leshanu i vidio Budu za 20 yuana (mi za 70), posjetio pande i skoro sklopio posao s Kinezima i Amerikancima.

www.dinamik.hr

20


Udes kombijem na silaznom putu s planine Emei

Navečer smo odlučili izaći na piće i ples; Sally i Dalibor nas napuštaju, zadnju zajedničku večer trebalo se opustiti i razveseliti. Našli smo kafić s odličnom muzikom. Počeli smo s koktelima, završili na pivi. Rasplesali smo se, slikali i svi bili jako dobro raspoloženi. Sutra nema treninga, ujutro se spava...

www.dinamik.hr

21

13.07. Srijeda (trinaesti dan)

Jutro su neki proveli spavajući, neki su prali rublje, Dalibor se pakirao. On će još tri dana provesti u Pekingu. Mirta i ja smo nekoliko sati provele u lijepom parku s jezerom i vodopadom, a dečki su pomogli Sally da kupi kompjuter. Ona ostaje ipak do petka.

14.07. Četvrtak (Četrnaesti dan)

Nekako smo se udomaćili. Kiša nas malo ometa u treninzima, pa provodimo dane kako koji. Posudili smo DVD-player na 3-4 dana jer su dečki kupili brdo filmova. Mirta i ja obilazimo okolicu i antiknu tržnicu. Iznad nje otkrivamo galeriju sa slikama, ručnim radovima i umjetničkim predmetima.

15.07. Petak (Petnaesti dan)

Mladen nas je odveo na pizzu. Imali smo novi razlog za šalu. Pizza je dva puta skuplja nego kod nas, ili dva puta manja. Ali je zato piva bila obilna.


Zabava u noćnom klubu

Maotova statua u Chengduu

16.07. Subota (Šesnaesti dan)

Poslije treninga smišljali smo kamo da odemo. Premalo smo se kulturno uzdizali, pa smo odlučili posjetiti Chengdu muzej u sklopu Prirodoslovno-tehničkog fakulteta. Očekivali puno, dobili malo. Kampus je golem, jedva smo našli ulaz. To je jedna prostorija, dovoljno velika da stane nekoliko manjih i jedan veliki kostur dinosaurusa, uz to razni minerali i polu drago kamenje i krasni kristali sa svih strana Kine.

Nakon muzeja ostalo nam je još vremena, pa smo to iskoristili za šetnju po centru. Odmor, pa večernji trening iza kojeg smo dečki i ja otišli na pivo, a Mirta je izabrala gledanje filmova. Sjedili smo u vrlo ugodnom vrtu i pili europsko pivo. Kiša nas je potjerala na spavanje.

www.dinamik.hr

22

17.07. Nedjelja (Sedamnaesti dan)

Danas nema treninga. Mirta i ja idemo u ZOO pogledati pande, a Namik i Mladen ostaju se izležavati uz kung fu filmove. Rezervat u kojem pande borave je najveći na svijetu i prekrasno uređen. Uz jezero živi i mnoštvo ptica, labudovi, čaplje, ždralovi i mnoge druge.Pande žive u djelomično odvojenim dijelovima parka. Odrasli su odvojeni od mladih pandi. Uglavnom spavaju, vise po drveću, jedu i poziraju turistima. Igraju se i uživaju, čovjek bi se najradije uvalio među njih. Izgledaju zaista kao igračke. Posebno su lijepe male crvenepande. Odveli su nas pogledati polusatni film o životu pandi, od rođenja do odrasle dobi. Tu je još i muzej o evoluciji panda, razvoju od mesoždera do biljojeda, doba u kojima su živjele i koliko su ugrožene zbog nestajanja bambusovih šuma. Oko podne smo se vratile u hostel, a odmah za nama i pokisli Namik i Mladen. Kiša ih je uhvatila dok su nezasitno na antiknoj tržnici kupovali još svaki po dva mača.


Arheološki muzej

Rezervat pandi

18.07. Ponedjeljak (Osamnaesti dan)

Ujutro nas je kiša ostavila u krevetu do 9.30h. Obilan doručak, pa izlazak. Mladen i ja smo već ranije uočili Art galeriju, pa smo poželjeli dobro je razgledati. Namik je morao do banke, a Mirtu smo jedva namolili da ide s nama. Od silnog kulturnog uzdizanja opet smo završili u shoppingu. Galerija nije imala postave, samo očaravajući izbor slikarskog materijala. Tu sam se opskrbila za slijedećih 10 godina. Nas troje nije se dalo pokolebati. Odlučili smo vidjeti kulturnu baštinu Kine, pa smo pješice krenuli do Yongling muzeja. Nahodali smo se, a od muzeja jedna grobnica prvog cara dinastije Tang, istina jako stara, i lijepi park okolo. Shvatili smo da nam jebolje držati se parkova i planina nego bez stručnog vodiča istraživati povijest Kine.

www.dinamik.hr

23

19.07. Utorak (Devetnaesti dan)

Kako zbog kiše opet nismo imali trening, čim se razvedrilo otišli smo u Park bambusa, gdje raste 150 vrsta. Gusta stabla bambusa okružuju prekrasne paviljone iz 19. st. Crni bambus, koji bi trebao također biti tamo, nismo pronašli. Napravili smo krasne fotografije i baš uživali u šetnji. Poslije toga odvezli smo se do Tržnice svile, ali samo je Namik našao nešto što mu se dopalo. 20.07. Srijeda (Dvadeseti dan)

Ujutro smo snimali učiteljicu Ho, pokazala nam je aplikaciju forme s mačem. Snimili smo je sa svih strana da nam što ne promakne. Ručali smo u tibetanskom restaurantu blizu našeg hostela. Povrće i gulaš od jaka bilo je odlično, vino malo manje. Okus je “vukao” na špirit.


Park bambusa

Konobarice su nam plesale dok se jelo pripremalo uz tibetansku muziku.

»Zadnje« kupovine i spremanje. Bliži se povratak. Prtljage je dvostruko nego pri dolasku. Problem je težina, nekako je moramo rasporediti. Kupuju se torbe, preslaguju se stvari, ostavlja se nepotrebno. Sutrašnji dan nam je zadnji u Chengduu.

www.dinamik.hr

24

21.07. Četvrtak (Dvadeset prvi dan)

Pozvali smo učitelje na zajedničku večeru poslije treninga. Prvi puta smo skupa bez Sallykoja nam je inače prevodila. Srećom, učiteljica zna nešto malo engleski pa uz pomoć rječnika, ruku, nogu i rakije razumijemo se odlično. Večera je protekla u izvrsnom raspoloženju. Učili smo izgovarati kineske riječi, Mirtu je učitelj Liu podučio u pravilnom zahvatu špageta, a na kraju smo zapjevali Bandiera rossa.

22.07. Petak (Dvadeset drugi dan)

Ujutro je pakiranje bilo glavni događaj. Kad smo sve potrpali u torbe, panika je lagano rasla. Ipak, ukrcaj je prošao bez problema. Osoblje se žurilo na ručak, pa su nas pustili bez puno priče. Kad su nam izvagali prtljagu nismo baš bili presretni. Što nas čeka na aerodromu u Pekingu kod povratka kući? Hoće li se Namik i Mladen odvažiti i kupiti još 2-3 mača ili će se zadovoljiti s nekoliko čajnika? Ne propustite slijedeći uzbudljivi nastavak!

Namik posuđuje kantar (ručnu vagu), ne bi li izvagao mačeve. Kako mu to baš ne uspijeva zbog neprikladnog oblika svi «na ruku» procjenjujemo težinu. Na kraju odustajemo.

Namik ih je pozvao da dođu u studenom u Hrvatsku, što su oni rado prihvatili. Znači, uskoro se vidimo!


Oproštajna večera s učiteljima

Trgovina mačevima

U Peking stižemo navečer i dobivamo sobe u istom hotelu ali na petom katu i sasvim nove. Večera, malo razgovora i spavanje.

23.07. Subota (Dvadeset treći dan)

Kiša. Ovog puta ozbiljna. Plan je bio pogledati Zabranjeni grad i obaviti »zadnju«kupovinu. Umjesto toga se jede, pije, karta i igra Monopoly. Namik se ne da odvući u hazard, odmara. U 18h nakon pobjedonosne igre Mladen predlaže da ipak izađemo. Dosta nam je hotelskog podruma gdje smo proveli dan pa Mirta i ja pristajemo. Autobusom idemo do centra, dokle znamo, a onda pješice. Mislili smo da smo kupili sve što smo namjeravali, ali uvijek se još dodatno može potrošiti na klopu, suvenire, nešto čega nema kod nas. Taxi nas oko 22.30 vozi natrag.

www.dinamik.hr

25

24.07. Nedjelja (Dvadeset četvrti dan)

Dan je sunčan. Bar ćemo vidjeti jošnešto u Pekingu. Namik je krenuo ushopping, a mi u Zabranjeni grad. I on se renovirao. No,unatoč skelama Grad je monumentalan. Prolazimo kroz paviljone koji su u različitim vremenima imali mnoge promjene kako su se dinastije i carevi mijenjali. Paviljoni su povezani širokim trgovima kojima po sredini prolazi izdignuta staza od glatkog kamena. Po njoj su hodali samo carevi. Palače su prostrane, poetičnih imena. Na krovovima male figurice simboliziraju čuvare, što ih je više, to je zgrada važnija.


Zabranjeni grad

Poglede stalno privlači nešto drugo, još ljepše, još raskošnije, kameni reljefi, ljupki mostići, predivna crveno-zlatna vrata, živo obojane strehe, ograde od kamene čipke, mozaik po vrtnim stazama od raznobojnih riječnih oblutaka, parkovi i vrtovi u kojima možeš zamisliti dvorske dame s lepezama. Nahodali smo se i dobro uznojili, a nismo vidjeli ni pola. Ipak smo ostavili Zabranjeni grad, već nas je umor svladavao, a još smo dosta morali hodati do mjesta sastanka s Namikom.

www.dinamik.hr

26

Nakon kratkog predaha uz pivo ušli smo u ogromnu robnu kuću, tako veliku da je na ulazu plan zgrade na tri etaže. Ugodno je, klima radi besprijekorno. Razgledavamo izloge, prekrasne večernje haljine, sportski dućan u kojem smo se pogubili, umjetničke skulpture od kristala po cijeni od 43.000 Eura. Tu smo samo mogli gledati i uzdisati. Vratili smo se u hotel na večeru. Da nam je sada tuš!

U 21.30 došao je taxi po nas. Na aerodromu smochekirali karte i izvagali prtljagu - 110 kg. Odahnuli smo. Jedino je Namik još imao ozbiljan razgovor s carinicima. Morao je otvarati torbu jer u njoj nešto zuji. Poslušno je iskopčao brijaći aparat koji se sam uključio.

Sad još treba čekati oko dva i pol sata za ukrcaj.

25.07. Ponedjeljak (Dvadeset peti dan)

Putujemo noću. Mislili smo da će biti lakše, ali noge su umorne, da mi se ispružiti poprijeko! Mirta je zaspala još prije posluživanja jela i jako je nesretna kad su je probudili. Tek oko 3 h se svjetla gase, smještamo se kako tko i san nas preuzima. Jedino Mladen čuva stražu, nema povjerenja u pilota. Sjetio se vozača s Emei planine. Već se danilo kad sam se probudila. Pokušavam se razgibati. Jako nas je razveselila Mladenova vijest da je skoro 8 h i putnici se bude, stiže blažena kava i doručak. Imamo još manje od tri sata leta.


Neboderi Pekinga

Priprema za odlazak iz hotela

U 5.30 po našem vremenu slijećemo u Budimpeštu. Što bi se moglo raditi još tri i pol sata na aerodromu? KUPOVATI!!! Mirta se domogla velike Milka čokolade, mi dobreesspresso kave, isprobavali i kupovali parfeme i već se veselili povratku. Glavna tema, što će jesti u domaćoj kuhinji. Musaka, ražnjići, ribe na gradelama…

Dvomotorcem letimo u Zagreb. Nisko, pa vidimo jezero Balaton, oranice, rijeke. Zagrebački aerodrome izgleda kao malo sportsko slijetalište. Kad smo napokon dotakli tlo nitko sretniji od Mladena. Rekao je da slijedeći puta u Kinu idetransibirskom željeznicom.

Prvo što smo zapazili kad smo izašli bio je čisti, fini mirisni ljetni zrak, čak i u Zagrebu. Pričekali smo malo da Vlado prema dogovoru dođe kombijem po nas, pa put Rijeke. Završio je jedan prekrasan i nezaboravan put. Družili smo se i upoznali bolje nego nekoliko proteklih godina u klubu. Tek nam predstoji prepričavanje događaja i dojmova, slaganje slika i snimaka. Ali i to je avantura za sebe.

27

www.dinamik.hr

ZvjezdanaNamik

Mirta

Dalibor

Mladen


tai do - broj 15

Documents