tema broja: vrijeme je za samostalni studij andragogije · broj 39 • zagreb • 7. prosinca 2010....

broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. aktualno 1www.skolskenovine.hr

TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 39 (2779) • Godina LXI. Zagreb, 7. prosinca 2010.

Vrijeme je za samostalni studij

andragogijeU ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Jasna Krstović, dr. Pavao Brajša, dr. Vladimir Strugar, Nataša Šunić,

Višnja Francetić, mr. Dunja Špoljar, mr. Morana Koludrović, mr. Nataša Ljubić Klemše, dr. Ante Vukasović, dr. Milan Matijević, dr. Nikola Pastuović, Mihaela Dubravac Šigir, Sonja Vrban, Paul Roeders, Vitomir Tafra, Marija Halić, Tihomir Žiljak

tema broja: BUDUćNOST OBRAZOVANJA ODRASLIH

Predškolski odgoj - teškoće u čitanju i pisanju

Disleksija i disgrafija su smetnje, a ne bolest

Str. 7

111 godina Gimnazije i strukovne škole Jurja Dubrile u Pazinu

Ponos svoga grada i cijele države

Str. 20-21

RAZGOVOR Prof. dr. sc. Jasna Krstović, dekanica Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci

Drukčiji pogled na profesiju odgojiteljaStr. 4-5

broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010.aktualno2www.skolskenovine.hr

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb

DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected])

UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle ([email protected]), Branko Nađ ([email protected]), Ivica Buljan ([email protected])

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAjNIŠTVO REDAKcIjE ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

RAČUNOVODsTVO, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANjE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna bankaDEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)

TIsAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN

IZ SaDrŽaja

Lektira u razrednoj nastavi (1)sAMO jE jEDNA KULTURA VjEČNA - KULTURA ČITANjA! str. 9

Mali tehnološki kutakNAjBOLjI I NAjKORIsNIjI ALATI U OsNOVNOj ŠKOLI str. 10

Domoljubni odgojUZORE TRAŽITI U HRVATsKOj POVIjEsTI I KULTURI

str. 13

Velika BritanijaUČITELjIcA BEZ GLAsA DOBILA 156.000 FUNTI

str. 14

meĐU Namapiše Marijan Šimeg [email protected]

U danima kad cijeli plavi planet trese groznica zvana WikiLeaks i kad na sve strane putem mreže svih mreža cure i najpovjerljivije, najintimnije, najdi-skretnije informacije iz politike na najvišoj svjetskoj razini koje razotkrivaju tamniju stranu suvremenog društva i demokratskih poredaka, imamo i mi, dakle u tim danima, pandan toj svjetskoj pošasti zvanoj WikiLeaks čijeg će pokretača goniti svi interpoli svi-jeta ne bi li ga spriječili da i dalje objavljuje ono što se nikako objaviti ne smije. Postoje i u nas istraži-vači u novinarskim krugovima koji nam svako malo serviraju poneko istraživanje sa skandaloznim otkri-ćima.

Prije mjesec ili dva dobili smo tako otkriće velikih malverzacija s uvozom svinjskog i inog mesa koje nam svakodnevno prodaju u mini i supermarketima. Ovih je dana konačno razotkrivena i pljačka stoljeća u Hrvata kojoj su glavni i inicijatori i egzekutori učite-lji i profesori, koji tako bezočno i beskrupulozno ne rade doslovce ništa, našu djecu ničemu ne nauče, ali upravo na toj činjenici grade svoj skriveni ilegalni im-perij – carstvo instrukcija u kojemu se, prema nekim računicama koje su upravo nevjerojatne, godišnje okrene oko 400 milijuna kuna. U školi ne rade ništa, ali zato pišu lektire, domaće zadaće, daju usmene instrukcije i sve to besramno oglašavaju preko inter-netskih portala koji baš kao i biznis s instrukcijama niču kao gljive poslije kiše.

Notorna je činjenica da djeca imaju najviše pro-blema s matematikom, fizikom i kemijom, a zatim u nešto manjoj mjeri sa stranim jezicima i materin-skim jezikom. Valjalo bi se stoga zapitati zašto baš s PMF-ovim područjem i nije li defekt u tome što je možda studij matematike, fizike i kemije barem dje-lomice deficitaran u pedagoško-psihološkim i me-todičko-didaktičkim sadržajima, pa onda završeni studenti znaju matematiku, ali kad uđu u razred, sva ta matematička znanja ne znaju prenijeti učenicima. Notorna je činjenica da instrukcije postoje, da ih je uvijek bilo i da će ih uvijek biti, ali nije korektno tvr-diti da učitelji namjerno ne rade ništa, da namjerno

učenicima daju loše ocjene kako bi ih prisilili da traže pomoć kroz instrukcije na kojima će onda isti ti učite-lji dodatno zarađivati.

Istina je da su učiteljske plaće male, da su gotovo na razini prosječnih plaća u državi, iako je obrazovanje djelatnost s najvišom razinom stručne spreme, jer je oko 80 posto zaposlenih s fakultetskom diplomom. Istina je i da su učitelji i nastavnici i potplaćeni i druš-tveno degradirani, te da rade u uvjetima koji su često neprimjereni za početak 21. stoljeća, te da i sve to utječe na kvalitetu znanja koju djeca dobivaju u ško-lama. A vlast u svakom proračunu tvrdi da novca za prosvjetu nema. No, kad bi se samo dosadašnjim USKOK-ovim i DORH-ovim istragama utvrđeni izno-si pronevjerenog i ukradenog novca vratili u državnu blagajnu, bilo bi itekako dovoljno novca i za obrazo-vanje.

Kad bi se grijesi nekih dužnosnika, koji su u po-sljednje vrijeme pod istragom, procijenjeni na nekoli-ko milijardi kuna usporedili sa 400 milijuna, koliko je teška „siva ekonomija” vezana za instrukcije, morali bismo doći do barem dva poštena zaključka. Prvo, da bi i u obrazovanju, i u zdravstvu, i u mirovinskom osiguranju bilo puno bolje stanje kad bismo u držav-nu kasu uspjeli vratiti ono što je pokradeno i pro-nevjereno. Drugo, da ni instrukcije o kojima je riječ kao „siva ekonomija” nisu za pohvalu, ali i da učitelji koji zarađivanjem novca na instrukcijama, koje ipak ne možemo klasificirati kao kriminal, sigurno nisu ti koji upropaštavaju ovu državu. Nego da su to malo krupnije ribe koje svako malo gledamo kako ulaze ili izlaze iz građanima poznatog objekta u Remetincu.

Zato, ostavimo učitelje na miru da uživaju u po-šteno zarađenim mizernim plaćama, jer oni nikada nisu bili niti će ikada biti izvor zala u ovoj državi. A kolege novinari istraživači možda bi trebali više čepr-kati po istinskim rak-ranama ove napaćene države, a ne po pubertetskim aknama poput instrukcija, koje su, ruku na srce, ipak pri samom dnu lanca naših negativnosti.

I mi svoj WikiLeaks za trku imamo

GoVor StatIStIKe

PoDCrtaNo

Na temelju dobivenih podataka može se zaključiti kako su najčešći razlozi napuštanja školovanja: loš školski uspjeh, nedostatak motivacije i interesa za

školu, disciplinski problemi te loša obiteljska materijalna situacija.Razlozu i odrednice ranog napuštanja školovanja / Ivana Ferić, Goran Milas i Stanko Rihtar

Društvena istraživanja, Vol. 19, br. 4-5 (108-109), 2010., str. 621.

OBAVIjEsT PRETPLATNIcIMAPoštovani pretplatnici,zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Škol-ske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogreškomu dobijete veći ili manji broj primjeraka na-šega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uop-će do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretpla-te (tel. 01/4855-824 ili na [email protected]).

Redakcija Školskih novina


Godinama imamo dojam da je na djelu jedno te isto: da u svijetu rada, kod poslodavaca dakle, prevladava mišljenje da im obrazovni sustav „ne isporučuje” kadrove kakvi su im potrebni; s druge strane, da se u institucionalnom obrazova-nju ne zna koje su i kakve sadašnje (i buduće) potrebe tržišta rada, pa stoga i ne vodi računa o tome. Je li baš tako?

Što kažu poslodavci u Europi?

Od prošloga tjedna možemo znatno pouzdanije i više znati o tome koje su potrebe europskih poslodavaca i kakve su nji-hove zamjedbe glede zapošljavanja diplomiranih studenata. Flash Eurobarometer (br. 304) objavio je rezultate najnovi-jeg istraživanja (provedenoga početkom rujna ove godine) u kome su sudjelovali predstavnici više od sedam tisuća raznih poslodavaca iz 31 države (EU 27, Norveška, Island, Hrvat-ska i Turska). Radi osvjetljavanja pozadine zapošljavanja (i zapošljivosti) anketiranje je „pokrivalo” širok spektar pro-blematike: važnost raznih vještina i sposobnosti, stupanj (ne)zadovoljstva poslodavaca kandidatima za posao i novozapo-slenima, stupanj naobrazbe najpoželjnijih kandidata, čimbe-nike koji pospješuju zapošljavanje, važnost ugleda obrazovne ustanove iz koje dolaze kandidati, količinu i vrstu potrebne izobrazbe nakon zapošljavanja, broj novih zaposlenika iz ino-zemstva, opseg i vrstu suradnje između poslodavaca i obra-zovnih ustanova te poglede poslodavaca na to kako da diplo-mirani studenti steknu bolje mogućnosti za zapošljavanje.

Inače, glede anketiranih poslodavaca iz raznih sektora, njih 35 posto ima više od petine zaposlenika s visokom stručnom spremom; imaju potrebe za zaposlenicima raznih struka, a više od polovice tih poslodavaca tražilo je unatrag pet godina (i sada traži) ponajviše diplomirane studente po-slovnih i gospodarskih studija te inženjere raznih vrsta.

Što poslodavci traže i cijene pri zapošljavanju? Na prvo-me mjestu, važnim ili vrlo važnim oni drže vještine timskoga rada (98 posto); visoko cijene i sposobnosti prilagodljivosti novim situacijama (97 posto), potom komunikacijske vješti-ne (96 posto), kompjutorske vještine jednako kao i klasičnu pismenost, tj. čitanje i pisanje, te umijeće analitičnosti i rje-šavanja problema (95 posto). Dakako, visoko su rangirana (ali ne na prvom mjestu) specifične kompetencije potrebne za određeno radno mjesto (91 posto). Znanje stranih jezika pri zapošljavanju također je važno ili vrlo važno (67 posto), no znatno više od toga – prema ovom istraživanju – poslo-davci cijene vještine planiranja i organizacije te vještine do-nošenja odluka i matematička znanja (oko 90 posto).

Velika većina poslodavaca (89 posto) suglasna je s tezom da su su među kandidatima za zapošljavanje u njihovoj kom-paniji bili diplomirani studenti s potrebnim znanjima i vješti-nama, s tim što zadovoljstvo poslodavaca varira među pojedi-nim zemljama – od 65 posto u Litvi do 98 posto u Švedskoj.

Zanimljivo je pogledati što o vještinama potrebnim za zapo-šljavanje misle hrvatski poslodavci obuhvaćeni ovim istraži-vanjem. Oni vrlo važnim (pr)ocjenjuju kompjutorske vještine (92 posto), dobru („klasičnu”) pismenost (74 posto), sposob-nost prilagodbe i djelovanja u novim situacijama (82 posto), komunikacijske vještine (81 posto), analitičnost i rješavanje problema (79 posto), specifična stručna znanja i vještine (74 posto), sposobnosti planiranja i organizacije (77 posto), spret-nost u rješavanju problema (66 posto), primjenu matematič-kih znanja (64 posto) te znanje stranog jezika (69 posto). Jesu li hrvatski poslodavci zadovoljni kompetencijama koje imaju diplomirani studenti? Čak 48 posto naših poslodavaca u tom je pogledu vrlo zadovoljno, 44 posto je zadovoljno, dok je samo 8 posto nezadovoljno ili jako nezadovoljno. Oprez, da ne bismo obrazovni sustav precijenili: ovdje je riječ o (ne)za-dovoljstvu novozaposlenima, no ne i o svim kandidatima koji su se natjecali za zapošljavanje u proteklih 3 – 5 godina. No, još je nešto znakovito kad su u pitanju hrvatski poslodavci: ispada da su oni – u usporedbi s drugim zemljama – najzado-voljniji znanjima i vještinama diplomiranih studenata koje su zaposlili (u 10 od 11 kategorija oni su na prvom mjestu).

Ne moramo ovu studiju uzeti zdravo za gotovo, no ne tre-ba je niti podcjenjivati ili ignorirati. Kako god njezine rezul-tate interpretirali, ona sadrži indikatore o tome što bi u obra-zovanju trebalo biti važno drži li se do mišljenja, potreba i procjena sadašnjega svijeta rada, dotično poslodavaca.

Kad bi još „osvanula” kakva međunarodna studija o tome kako potaknuti i trajno osigurati otvaranje novih rad-nih mjesta!?

Anđelko Jelin

jo© jeDaN tjeDaN

sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod s pedesetak tisu-ća kuna, namijenjenih za kupovinu božićnih poklona svojim članovima, pomoći će zaposlenicima Osnovne škole don Mihovila Pavlinovića u Metkoviću, čije su kuće stradale u katastrofalnoj poplavi, a pokrenuo je i u svim svojim sindikalnim podruž-nicama humanitarnu akciju „Božić u Metkoviću” za prikupljanje financij-ske pomoći za kolege u Metkoviću.

Na prigodnoj je svečanosti prošlog utorka u Zagrebu dodijeljena državna Nagra-

da Ivan Filipović za 2009. godinu, najviše državno priznanje u područ-ju odgoja, obrazovanja i znanosti. Nagradu su dobitnicima uručili mi-nistar znanosti, obrazovanja i športa dr. Radovan Fuchs i dr. Petar Selem, predsjednik Odbora za dodjelu Na-grade.

Državnom Nagradom Ivan Fi-lipović za životno djelo nagrađeni su: u području osnovnoga školstva Marija Šuveljak, učiteljica matema-tike i fizike u Osnovnoj školi Ivana Meštrovića u Zagrebu te u području znanstvenoga i stručnoga rada dr. sc. Ivan Perić, umirovljeni znanstvenik, Filozofski fakultet Sveučilišta u Za-grebu.

Godišnjom državnom Nagradom Ivan Filipović nagrađeni su: u po-dručju predškolskog odgoja Marija Filipović, profesorica psihologije i pedagogije, ravnateljica Dječjeg vrtića Tatjane Marinić u Zagreb; u području osnovnoga školstva Senka Pintarić, nastavnica razredne nasta-ve u Osnovnoj školi Antuna Nemči-ća Gostovinskog, Koprivnica, Jakov Grbeša, nastavnik hrvatskoga jezika u Osnovnoj školi Jakova Gotovca u Unešiću; u području srednjega školstva Roksanda Smolčić Krnić, ravnateljica 10. gimnazije Ivana Supeka u Zagrebu, Mirjan Režić, profesorica hrvatskoga jezika i knji-ževnosti, Srednjoškolski đački dom Osijek, Ljubica Banović, profeso-rica sociologije i pedagogije, rav-nateljica Učeničkog doma Marije

Jambrišak u Zagrebu; u području visokoga školstva dr. sc. Zlatko Mi-liša, izvanredni profesor na Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru.

Dodjeljujući Nagrade, ministar Fuchs je istaknuo da je uloga učite-lja ponajprije plemenita, ali i odgo-vorna, jer učitelju je povjereno ono što je najvrednije u jednome društvu - djeca i mladi.

„Kao učitelji u školi prenijeli ste im znanje, ali ih naučili i društvenim i duhovnim vrijednostima, kao sve-učilišni profesori nadahnuli ste ih za plemenito zvanje i nesebično dava-nje, a kao znanstvenici podarili ste nam knjige i stručne članke iz kojih će budući učitelji, pedagozi i znan-stvenici crpiti znanje i nadahnuće za rad. Znanje i stručnost koji se dobiju u školi su važni”, rekao je ministar Fuchs i dodao da vrijednosti koje

prosvjetni djelatnici usade djeci i mladima usmjeravaju njihovo djelo-vanje i njihove živote.

„Trag koji ostavljate u njihovim životima je neprocjenjiv - to je trag za naše bolje sutra i bolje sutra naše zemlje. Osim vama, koji ste primi-li ovu vrijednu nagradu, čestitam i svim ostalim prosvjetnim djelat-nicima koji svoj posao obavljaju s ljubavlju, samozatajno i vrijedno, a koji možda neće imati prigodu biti javno nagrađeni” - poručio im je mi-nistar Fuchs.

Ukupno je dodijeljeno sedam go-dišnjih nagrada i dvije za životno djelo za 2009. godinu. Nagrada se sastoji od novčanog iznosa i pove-lje. Novčani iznos nagrade za život-no djelo iznosi 45.000 kuna, a za godišnju nagradu 25.000 kuna.

M. Šimeg

Odsjek za fiziku prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu od prošlog je tjedna bo-gatiji za laboratorij za nuklearnu magnetsku

rezonanciju čvrstog stanja. Radi se o prvom takvom laboratoriju u visokoškolskoj ustanovi, a sličan po-stoji u Institutu Ruđera Boškovića, čime je Hrvat-ska jedna od zemalja u kojoj su otvorena vrata za nove mogućnosti istraživanja. Laboratorij, vrijedan 460.000 eura, otvorio je ministar znanosti, obrazo-vanja i športa Radovan Fuchs, koji je istaknuo da se time otvaraju i nove mogućnosti sudjelovanja na raznim znanstvenim projektima koji se ne ograni-čavaju samo na Europu, nego se šire i na suradnju s američkim projektima i drugim svjetski važnim znanstvenim krugovima.

– Širina suradnje i mogućnosti su velike, moramo raditi danas da bismo postavili temelje za ono što želi-mo ostvariti sutra. Stoga je naš zadatak da postavimo sustav koji će funkcionirati, i to kroz novu zakonsku regulativu koja se tiče znanosti i obrazovanja – kazao je ministar Fuchs.

Dodao je da iako laboratorij u nazivu ima nuklearni, to ne znači opasnost od radijacije, aludirajući pritom na nedavni slučaj i mogućnost da se malo i srednje ra-dioaktivni otpad odloži u obližnji Institut Ruđera Boš-kovića.

Dekan PMF-a Amir Hamzić kazao je da je otvara-nje ovog laboratorij uspjeh koji proizlazi iz snažne i uspješne tradicije. Dodao je da ovakve svečanosti nisu česte u znanstvenoj zajednici, ali novi laboratorij za nuklearnu magnetsku rezonanciju zaslužuje da ga se pokaže široj javnosti.

– Ponosan sam na novu opremu, a aktivnosti PMF-a nisu samo nastava studentima, nego i istraživačka dje-latnost, kojoj će pomoći i ovaj laboratorij – kazao je Hamzić, naglasivši da su se predstavnici struke deset-ljećima zauzimali za nabavu takvog uređaja i laborato-rija te da se time fakultetu otvaraju nove mogućnosti istraživanja.

Voditelj NMR laboratorija Miroslav Požek rekao je da je trebalo uložiti veliki napor u realizaciju ovog pro-jekta. Takav se uređaj planiralo nabaviti još 1991. go-dine, no zbog rata to nije bilo moguće. Podsjetio je da je magnetna rezonanca poznata kao dijagnostička me-toda u medicini i istaknuo da je važna u istraživanjima u kemiji te da je danas nezamisliv znanstveni rad bez rezultata koje daje takav uređaj. Prisutnima se obratila i prorektorica Melita Kovačević, koja je navela da jake institucije čine jaki ljudi.

– Treba ulagati što više dobre volje i boriti se za cilje-ve, uključivati znanje i stvarati jake institucije. Moramo biti svjesni toga da u istraživačkom procesu sudjeluju svi, od studenata do onih koji upravljaju sustavima – kazala je Kovačević, dodavši da je ovaj uspjeh PMF-a najbolji pokazatelj da bi to trebalo funkcionirati.

Novac za laboratorij prikupljen je uz pomoć Mini-starstva znanosti, obrazovanja i športa te većinom kroz program SOLeNeMar, koji podupire Europska komi-sija, a PMF je taj novac dobio u jakoj međunarodnoj konkurenciji.

Ivica Buljan

DODIjELjENA DRŽAVNA NAGRADA IVAN FILIPOVIć ZA 2009. GODINU

PRIRODOsLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET

PMF dobio laboratorij za nuklearnu magnetsku rezonanciju

Nagrada za životno djelo Mariji Šuveljak i Ivanu Periću


razgovor

Početkom studenoga na Uči-teljskom fakultetu u Rijeci svečano je predstavljen

novopokrenuti diplomski studij pod nazivom „Rani i predškol-ski odgoj i obrazovanje”, prvi takve vrste u Hrvatskoj i prema mnogima predstavlja značajan kvalitativni iskorak za cjeloku-pni naš sustav ranog i predškol-skog odgoja i obrazovanja. O svemu vezanom za spomenuti studij razgovarali smo s prof. dr. sc. Jasnom Krstović, dekanicom Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

„To je nešto što se spremalo godinama i sad kad je počelo do-ista je divno vidjeti s kolikim su ushitom naše studentice krenu-le na studij. Slično se dogodilo kad smo prije nekoliko godina pokrenuli dvogodišnji studij za doškolovanje učitelja razredne nastave. Tada nam se skupila učiteljska krema i to je bila gru-pa prema kojoj smo imali veliki respekt, jer su nam studenti bili ljudi s radnim stažem i s viso-kom unutarnjom motivacijom za studij. Sad imamo sličnu situa-ciju, jer su nam se na diplomski studij upisale odgojiteljice iz ci-jele Hrvatske, od Čakovca, pre-ko Zagreba, Istre do Dalmacije i da smo htjeli mogli smo imati tristo studenata na izvanrednom diplomskom studiju” – rekla nam je na početku razgovora de-kanica Krstović.

O kakvom se programu radi i tko sve može upisati taj diplomski studij?

Koncept sveučilišnog obrazo-vanja odgojitelja utemeljen je na kompetencijskom pristupu od-nosno na ishodima učenja i kom-petencijama s implikacijama u europski kvalifikacijski okvir u kontekstu europskog prostora visokog obrazovanja. Akadem-skim rječnikom to znači da smo definirali standarde odgojiteljske profesije u novim promijenje-nim ulogama opisivanjem sušti-ne kvalifikacije terminologijom generičkih i specifičnih kom-petencija, odnosno postignutim određenim ishodima učenja na-kon uspješnog dovršetka pri-znatog studijskog programa. Na taj smo način željeli hrvatskog odgojitelja pripremiti za njego-vu europsku budućnost na način da ga obrazovanjem približimo konceptu europskog profesiona-lizma. Istodobno, ostvarili smo san hrvatskih odgojitelja, jer su

se oni, kao jedini u okviru od-gojno-obrazovne struke, do sada obrazovali na stručnim studijima bez mogućnosti daljnjeg obrazo-vanja.

Na sveučilišni diplomski stu-dij mogu se upisati osobe koje su završile preddiplomski studij ranog i predškolskog odgoja, preddiplomski studij u područ-ju društvenih znanosti u polju pedagogije, psihologije, eduka-cijsko-rehabilitacijskih znanosti, socijalnih djelatnosti, kinezio-logije, zatim oni koji su završili stručni studij predškolskog od-goja i stručni studij primarnog obrazovanja te su uz to završili i program cjeloživotnog učenja primjerene nadoknade kompe-tencija za upis na diplomski stu-dij. Studij je izvanredan i njime se stječe akademski naziv magi-stra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.

Kako su tekle pripreme za početak studija koji ste sve-čano obilježili prije mjesec dana?

Neposredne pripreme za izvo-đenje ovog studija održavale su se tijekom prošle akademske go-dine. Jedan od problema kojim smo se susreli jest pitanje „pri-jelaza” studenata sa stručnog na sveučilišni studij. Naime prema Zakonu o znanstvenoj djelatno-sti i visokom obrazovanju osobe koje su završile stručni studij mogu upisati diplomski studij ako je to predviđeno općim ak-tom sveučilišta koje provodi taj studij, pri čemu se upis može uvjetovati polaganjem diferen-cijskih ispita. Sveučilište u Ri-jeci odredilo je opće uvjete za upis na diplomske studije godini 2010./2011. Uz ostalo, uvjet za upis završeni je odgovarajući akreditirani program cjeloživot-nog učenja i kroz koji je moguće primjereno nadoknaditi kompe-tencije koje omogućuju upis na sveučilišni diplomski studij. Naš je cjeloživotni program nosio 30 ECTS i strukturiran je kroz šest kolegija. Nakon dobivene akre-ditacije, upisali smo sedamdese-tak studenata kako bismo iz tog broja kandidata mogli izabrati najbolje na temelju njihovih po-stignuća.

To možda i nije dobro odje-knulo među kandidatima, jer su očekivali da će svi koji prođu program cjeloživotnog učenja upisati diplomski studij. Nakon toga smo oglasili natječaj za di-

plomski studij za 40 pristupnika i javilo nam se 55 kandidata koji su prošli program cjeloživotnog učenja. Ove smo godine izni-mno upisali sve prijavljene, ali ubuduće ćemo vjerojatno sma-njiti upisnu kvotu i inzistirati na selekciji kandidata kakvu smo proveli ove godine.

U kakvoj su poziciji oni koji danas redovno studiraju i že-ljeli bi nastaviti diplomski stu-dij?

Iako postoji veliki pritisak re-dovitih studenata za nastavkom studija na diplomskoj razini, od-lučili smo da ćemo s redovnim studijem pričekati do vremena prvih sveučilišnih prvostupnika. Učiteljski fakultet nema za sada kapaciteta paralelno izvoditi i re-dovni i izvanredni studij, ali se nadam da ćemo to uskoro moći realizirati. Za sada smo organi-zacijom samo izvanrednog stu-dija dali prednost kolegicama iz prakse, jer one već jako dugo če-kaju na takvu priliku. Osim toga, željeli smo utjecati na situaciju evidentnog „odljeva” najboljih na studij izvan Hrvatske, za što mislimo da i nije pohvalni poda-tak za nas.

Što vas je na fakultetu ponu-kalo da stvorite tako moderan program diplomskog studija?

Krenuli smo od rezultata re-centnih znanstvenih spoznaja o ranom djetinjstvu kao značaj-nom razvojnom razdoblju za cjelokupni kasniji razvojni do-seg svakog čovjeka, a koji su usmjerili pogled prema ranom i predškolskom odgoju i obrazo-vanju, odredivši ga kao svoje-vrsno edukacijsko izvorište. Isto tako, nove kulturološke okolno-sti življenja pokazuju da je in-stitucionalno djetinjstvo postalo sudbina djeteta 21. stoljeća. Iz tih se razloga velika pozornost pridaje kvaliteti odgojnoga kon-teksta suvremene predškolske ustanove te ulozi i značaju odra-sle osobe kao kreatora poticaj-nog okruženja u kojem se ostva-ruje rano djetinjstvo. U tim smo okolnostima započeli procese redefiniranja tradicionalnih edu-kacijskih gledišta o profesional-nim ulogama u području ranog djetinjstva napuštanjem tradici-onalnog pogleda na odgojitelja kao „tete čuvalice“ koja jednom i zauvijek obrazovanjem „usva-ja” sve što joj je potrebno da bi

uspješno obavljala posao prema unaprijed stvorenom konačnom inventaru poslova i zadaća.

Dakle, program se odmiče od „tete čuvalice” i nudi novu vizuru odgojiteljske profesije.

Točno. Odgojiteljsku profesiju definiramo kao vrlo složeno zani-manje koje implicira refleksivno mišljenje, kontinuirani profesio-nalni razvoj, autonomiju, odgo-vornost i kreativnost istraživa-nja. Naš je odgojitelj kritički in-telektualac čiji obrazovni habitus implicira „akademičnost”, on je također stručnjak širokog spek-tra interesa, osjetljiv na promje-ne koje se oko njega događaju, aktivni sudionik u njima te neri-jetko i njihov inicijator. Magistar ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja moći će raditi u od-gojnim skupinama na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, ali isto tako i kao stručnjak u razvoj-nim timovima svog vrtića, speci-jalist za pojedine poslove unutar cjelokupne djelatnosti ranog i predškolskog odgoja, kao struč-njak za pojedine aspekte djelat-nosti, kreator obrazovne politike ranog i predškolskog odgoja, kao član timova za izradu nacional-

PROF. DR. sc. jAsNA KRsTOVIć, DEKANIcA UČITELjsKOG FAKULTETA sVEUČILIŠTA U RIjEcI

Drukčiji pogled na profesiju

odgojitelja

Konceptom sveučilišnog obrazovanja odgojitelja definirali smo standarde odgojiteljske profesije u novim promijenjenim ulogama opisivanjem

suštine kvalifikacije terminologijom generičkih i speci-fičnih kompetencija, odnosno postignutim određenim ishodima učenja nakon uspješnog dovršetka priznatog studijskog programa. Time smo željeli hrvatskog od-gojitelja pripremiti za njegovu europsku budućnost na način da ga obrazovanjem približimo konceptu eu-ropskog profesionalizma. Istodobno, ostvarili smo san hrvatskih odgojitelja, jer su se oni jedini do sada obra-zovali na stručnim studijima bez mogućnosti daljnjeg obrazovanja

Magistar ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

moći će raditi u odgojnim skupinama na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, ali i kao stručnjak u razvojnim timovima svog vrtića, specijalist za pojedine poslove unutar djelatnosti ranog i predškolskog odgoja, kao stručnjak za pojedine aspekte djelatnosti, kreator obrazovne politike ranog i predškolskog odgoja, kao član timova za izradu nacionalnih kurikuluma i odgojno-obrazovnih standarda, kao recenzent u programima studija za obrazovanje budućih odgojitelja, voditelj stručno-razvojnih centara, istraživač...


razgovor

nih kurikuluma i odgojno-obra-zovnih standarda, kao recenzent u programima studija za obrazo-vanje budućih odgojitelja, vodi-telj stručno-razvojnih centara, istraživač ili mentor studentima.

Očito je da ovaj studij ima nekoliko različitih dimenzija.

Studij ima višestruke dimen-zije koje mnogi neće odmah ni prepoznati, Osim izravne reflek-sije na unapređivanje neposredne odgojno-obrazovne prakse, nada-mo se da ćemo među studentima „regrutirati” novi znanstveni po-tencijal: znanstvene novake, asi-stente, odnosno doktorande. To je od krucijalne važnosti za dalj-nji razvoj prije svega pripadaju-će znanstvene grane, ali i ukupne znanstvene discipline. Do sada na žalost nije bilo tako. Naime, poznato je da se svaka znanost i znanstvena disciplina obnavlja i unapređuje prvenstveno znan-stvenom reprodukcijom unutar svoje domene. Za područje ranog i predškolskog odgoja tako nešto nije bilo moguće ostvariti, iz jed-nostavnog razloga što najbolji studenti nisu imali mogućnost daljnje znanstvene vertikalne prohodnosti. Zato su se događale apsurdne situacije da su upisivali studij doškolovanja za učitelja u razrednoj nastavi koji im je po-služio kao „ulaznica” na doktor-ske studije u polju pedagogije.

Označava li ovaj studijski program prekretnicu u obra-zovanju za rani i predškolski odgoj?

Naravno, to mu je i temeljna misija. Projiciramo navedeno na dva aspekta. Svjesni smo okol-nosti određenog trenutka i činje-nice da za sada ne možemo oče-kivati da će se inicijalno obrazo-vanje za profesiju podignuti na diplomsku razinu. Razlog tomu leži prije svega u društvenim okolnostima, a nikako u obiljež-jima polja rada. S druge strane, i u postojećoj profilaciji profesio-nalnih uloga u ranom i predškol-skom odgoju postoje određeni anakronizmi koje treba početi

mijenjati. To mislim prije svega na aktualnu monoprofilaciju, jer u odgojnoj skupini radi „unifor-mno” obrazovan odgojitelj, bez obzira na činjenicu koja poka-zuje na bogatstvo i raznolikost polja rada. Naravno, tu je i na-slijeđeni koncept „ograničenog dosega njegove kompetencije”, po kojem njegov rad „servisira” stručnjak obrazovan izvan odgo-varajuće vertikale pripadajućeg polja rada. Morati ćemo početi propitivati takve odnosne relaci-je. Naravno da nemamo ambicije „istisnuti” stručne suradnike iz ranog i predškolskog odgoja, ali imamo ambiciju osnaživati od-gojitelja da se pojavljuje u svim poslovima koji se tiču projekcije razvoja njegova polja rada. Očito da je potrebno započeti procese redefiniranja profesionalnih ulo-ga u sustavu posebice sa pozicije njihova obrazovanja, a ovaj je di-plomski program na tom tragu.

Što je s roditeljima čija je uloga također promijenjena u suvremenom svijetu?

Suvremena pedagogija ranog i predškolskog odgoja itekako apostrofira značaj obiteljskog ozračja kao ključnog čimbenika kvalitetnog djetinjstva. U našem sustavu predškolskog odgoja još uvijek nemamo dovoljno primje-ren odgovor na naše roditelje. Nismo roditelje osnažili u onoj mjeri koliko bismo mogli da i oni postanu sukreatori politike u svim segmentima. Kad roditelj „osjeti kompetenciju” stručnjaka kojemu je povjerio svoje dijete, onda je odgojitelj za njega naj-važnija osoba na svijetu. Suvre-mena hrvatska obitelj posrnula je pod teretom objektivnih život-nih okolnosti u kojima se našla. Odgojitelj stoga može biti „ruka koja baca pojas za spašavanje” u zajedničkom putu izlaženja na sigurnu obalu. Uočivši navede-no, u svoj smo program ugradili modul koji se upravo odnosi na osnaživanje profesionalaca za rad s roditeljima kao prvim od-gojiteljima.

U vašim se riječima osjeća zadovoljstvo zbog programa koji ste pokrenuli.

Mislim da smo krenuli dobrim putem, zadovoljna sam progra-mom, zadovoljni su i studenti, jer promišlja aktualni trenutak razvoja ranog i predškolskog odgoja, nije statičan. Naravno da se uvijek može bolje. Željeli smo zaista izbjeći da bude kom-penzacijski program pa smo i pripremili kandidate za drukčije promišljanje i vlastitog obrazo-vanja i sustava na koji se odnosi. Sad vidimo da nam se trud ispla-tio i da su studentice spremne za te izazove učenja. Ne radi se samo o uključivanju u diplom-ski studij, nego i o spremnosti da prihvate novi način studiranja prema Bolonjskom procesu, da uspješno spoje teoriju i praksu. Krenuli smo u nešto novo i ne-poznato, ali kad prva generacija završi diplomski studij vrlo brzo će se pokazati njegova vrijed-nost. Uz to smatramo da je ovo je posebna prilika za program, jer imamo jedinstvenu priliku odmah ga testirati u praksi, pa se spoznaje koje se prezentiraju u tijeku studija mogu istoga trena propitivati.

S druge strane smatram poseb-no značajnim istaknuti potrebu da novi obrazovni profil prepo-zna i zakonodavac te da ga ugra-di u odgovarajuće zakonske akte kako bi im i na taj način otvorio prostor, kako onima koji su već u praksu tako posebice koji su tek u procesu obrazovanja za nove ulo-ge u ranom i predškolskom od-goju i obrazovanju. Zakon mora prepoznati i njihov pedagoški, i stručni, i znanstveni aspekt pa ih prema tome i pozicionirati u su-stavu ranog i predškolskog odgo-ja. Vrijeme će pokazati tko je tko u vrtiću i tko čemu služi.

Što je s takozvanim suple-mentima kao dodacima diplo-mi?

Upravo će u navedenome pomoći taj dokument. Pokazat će se i njihova vrijednost, jer

u njima stoje i dodatne kompe-tencije, znanja i vještine koje je kandidat tijekom studija usvo-jio. Suplement jest forma, ali ne smije na to svesti. Čvrsto vjeru-jem da će se ubrzo početi doga-đati situacije u kojima će poslo-davac imati nekoliko kandidata s možda čak iste obrazovne ra-zine, ali različite lepeze kompe-tencija, koje će biti presudne pri zapošljavanju.

Tu je velika prednost našeg magistra, jer će biti vidljivo da je diplomirani odgojitelj kva-lificiran za promicanje razvoj-nih akcija, za usavršavanje i za mnoge druge dimenzije koje „vuku ustanovu” prema višim razinama kvalitete. Isto tako vje-rujem da smo ovim programom odškrinuli vrata prema europ-skoj dimenziji odgojiteljske pro-fesije. Nadamo se, naime, da će naš odgojitelj biti prepoznat ne samo u Hrvatskoj nego i u ino-zemstvu i sa svojom diplomom moći konkurirati europskom kolegi. Razvojni se procesi ne mogu zaustaviti. Ne smijemo biti inertni, razmišljati tradicio-nalno i osjećati se ugroženo, no dužni smo mladim ljudima otva-rati mogućnosti. Našim budućim odgojiteljima moramo omogu-ćiti punu mobilnost. Žao mi što na razini Hrvatske to još nismo uspjeli. Gotovo je nemoguća mi-sija prelaziti s jednoga na drugo sveučilište u okviru istoga stu-dijskog programa zbog njihovih različitosti, ali i drugih prepreka koje ne bi trebale postojati.

Na kraju svakako valja nagla-siti da je u ostvarivanju ideje o sveučilišnom studiju ranog i predškolskog odgoja i obrazova-nja veliku ulogu imala činjenica da nam je naše sveučilište pruži-lo pravu podršku. Prepoznalo je važnost programa i trenutka, po-držalo nas je. Bez toga ne bismo uspjeli u svojoj nakani da rani i predškolski odgoj odredimo kao svojevrsno edukacijsko ishodi-šte.

Razgovarao Marijan Šimeg

Ne treba nitko biti prevelik

odgojitelj, pedagog ili znanstvenik da bi primijetio da se danas s malim djetetom događaju brojne važne stvari. To su neki drugi klinci, rano djetinjstvo je posve druga priča jer živimo u nekom novom dobu. Razvijaju se nove paradigme života i prestala je odavno ona fama da su odgajateljice „tete čuvalice” kojima je dovoljno imati majčinske osjećaje i pedagoški eros da bi bile dobre odgojiteljice. To su davno zaboravljene priče

Institucio-nalno djetinjstvo postalo je

sudbina djeteta 21. stoljeća i zbog toga se pridaje velika važnost kvaliteti odgojnog konteksta suvremene pred-školske ustanove te ulozi i značaju odrasle osobe kao kreatora poticajnog okruženja u kojem se ostvaruje rano djetinjstvo. Drugim riječima, vrtić mora odgovoriti svim zahtjevima djeteta, a u svemu tome najvažnija je osoba odgojiteljica


Na prigodnoj svečanosti, održanoj 29. studenoga u zagrebačkom mu-zeju Mimara, uručene su ovogodiš-

nje nagrade osnovnim i srednjim školama za volonterstvo i jedinicama lokalne i po-dručne samouprave za sudioničku demo-kraciju.

Nagrade Škola – prijatelj zajednice ove su godine dobile Osnovna škola kralja To-mislava iz Našica za volontersku inicijati-vu Veliki park biser u srcu grada Našica, odnosno uređenje gradskoga parka engle-skog tipa; Osnovna škola Ivana Kozarca iz Nijemaca za inicijativu Učenička zadruga Bosut, kojom učenici likovnim radovima i cvjećarstvom osiguravaju novac za pomoć siromašnijim kolegama; Osnovna škola Ivana Lackovića Croate iz Kalinovca za volontersku inicijativu Upotreba i isko-rištavanje otpada, kao oblik očuvanja i zaštite okoliša; Osnovna škola Sućidar iz Splita za inicijativu Volontirajmo za bolji svijet, za sve učenike, učitelje i roditelje, odnosno njihovo bavljenje ekologijom i humanitarnim radom; Osnovna škola Ma-tije Gupca iz Zagreba za volontersku inici-jativu Vodič za male volontere odnosno za izradu istoimenoga ilustriranog vodiča za buduće volontere.

Nagrade su u kategoriji srednjih škola osvojile Srednja škola Bedekovčina za inovativni model motiviranja učenika za volonterske aktivnosti, Turističko-ugosti-teljska i prehrambena škola Bjelovar za prikupljanje odjeće, obuće i igračaka za učenike s teškoćama i provedbu slobod-nog vremena s njima, Gimnazija Petra Preradovića iz Virovitice za akciju Volon-tiranje u programima Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije odnosno druženje s učenicima s teškoćama u ra-zvoju i pomaganje učenicima sa slabijim

uspjehom u školi, Ugostiteljsko-turistička škola Osijek za akciju Jedan sat za oso-be u potrebi, odnosno suradnju učenika volontera i štićenika Doma za starije i nemoćne, Doma za psihički bolesne i za djecu s posebnim potrebama i 1. gimnazija Zagreb za inovativan model volontiranja koji uvode od 2007. godine, a posebno za širenje učeničke inicijative u promicanju volonterstva.

Nagrade Zajedno za bolje uručene su Međimurskoj županiji za brojne i vrijedne pomake u razvoju sudioničke demokraci-je, Gradu Sisku za uzornu suradnju s broj-nim udrugama civilnoga društva te Općini Šolta za formiranje Foruma udruga otoka Šolte, koji među ostalim kroz volonterske aktivnosti radi na promociji otoka kao je-dinstvene turističke destinacije.

Godišnje nagrade Škola – prijatelj zajed-nice odnosno Zajedno za bolje dodjeljuju se po šesti put, a priznanja su onima koji razvijaju ideju volonterstva u osnovnim i srednjim školama te lokalnoj i područnoj samoupravi, koji uključuju brojne građane i organizacije civilnog društva u život i ra-zvoj svojih zajednica te onima koji u tome imaju najviše uspjeha.

Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva osnovana je posebnim zakonom u listopadu 2003. godine, a registrirana stu-denoga iste godine, s osnivačkim ulogom od dva milijuna kuna koji je do kraja 2009. godine narastao na 42 milijuna, a oni se koriste za poticanje građanstva na razvoj lokalne zajednice, izgradnju kapaciteta ci-vilnoga društva, povećanje javnog utjecaja i vidljivosti aktivnosti udruga te posebno povećanje utjecaja civilnoga društva u procesima donošenja raznih oblika javne politike.

Duško Popović

NAcIONALNA ZAKLADA ZA RAZVOj cIVILNOG DRUŠTVA

FEsTIVAL MALIH PLEsNIH FORMI

Godišnje nagrade za volonterstvo

VREDNOVANjE OBRAZOVNIH POsTIGNUćA

Počelo je, počelo! U sri-jedu, 1. prosinca zapo-čele su prijave učenika i

ostalih pristupnika u Nacionalni informacijski sustav prijava na visoka učilišta (NISpVU), što se smatra i početkom državne mature. Druge državne matu-re. Javnost će sigurno zanima-ti kako je prva državna matura utjecala na sadašnje učenike četvrtih razreda strukovnih ško-la i njihovo prijavljivanje ispita državne mature, koja za njih nije obvezna i polažu je samo ukoliko nastavljaju obrazovanje na visokim učilištima. Točne po-datke imat ćemo po završetku prijava koje traju do 31. siječ-nja 2011. godine. Međutim, isti ti učenici imali su mogućnost predprijava koje su škole po-

slale Centru i na taj način smo dobili prve pokazatelje. Obra-dom rezultata dobili smo zaista impresivnu brojku koja govori o tome da je državna matura sa-živjela i da su poruke prve dr-žavne mature shvaćene.

U 372 srednje škole u četve-rogodišnje gimnazijske i stru-kovne programe obrazovanja u školskoj godini 2010./2011. upisan je 32.631 učenik. Pre-ma pristiglim predprijavama, ispite državne mature polagat će 31.006 učenika, odnosno 95 posto. Ova nam brojka jasno go-vori da se uloženi trud isplatio i da su pozitivna iskustva njihovih prethodnika utjecala na uklanja-nje negativnih stavova kojima je dočekana prva državna matura do trenutka provedbe. Nema

više nepovjerenja prema su-stavu i za razliku od početaka prošle školske godine, kada se još čuo glas „mature neće biti”, ove su godine svi usredotoče-ni na zadaće koje očekuju sve koji sudjeluju u ovome procesu. Škole su od početka školske go-dine započele pripreme učenika kako bi što spremniji izašli na ispite, prate se ispitni materijali objavljeni na mrežnim stranica-ma Centra, vježbaju uz pomoć oglednih ispita dok ispitni koor-dinatori budno prate učeničke aktivnosti kako ne bi propustili rokove prijava, potiču ih na ak-tivnije samostalno uključivanje u zadaće koje su pred njima.

Osim novoga Pravilnika o polaganju državne mature, za učenike i ostale pristupnike

izrađena je brošura „Državna matura 2010./2011. i prijave za upis na studijske programe”, koja je praktični vodič s detaljno razrađenim informacijama o sa-moj državnoj maturi i korak po korak objašnjava cijeli postupak prijava ispita, prijava studijskih programa do konačnoga cilja – upisa na željeni studijski pro-gram.

U izradi brošure sudjelovali su Ministarstvo znanosti, obra-zovanja i športa, Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja i Hr-vatska akademska i istraživač-ka mreža CARnet. Osim infor-macija o postupcima, u njoj je objavljen i Kalendar polaganja ispita te na samome kraju i pod-sjetnik s upisanim rokovima za svaku pojedinu aktivnost kako bi oni koji pristupaju ispitima još jednom mogli provjeriti jesu li obavili sve prema propisanim pravilima. Središnji prijavni ured poslao je ove brošure u sve srednje škole i dobili su je svi

učenici četvrtih razreda. Osim toga, vrlo je važno napomenuti da je tijekom cijeloga procesa organiziran i helpdesk, koji svim pristupnicima pruža podršku ukoliko je potrebna pomoć u rje-šavanju teškoća koje se eventu-alno jave uz mogućnost njihova trenutačnog uklanjanja.

Na mrežnoj stranici www.postani-student.hr putem koje se obavljaju sve radnje, kao i na mrežnim stranicama Cen-tra (www.ncvvo.hr) stoje sve važne obavijesti. Ipak, unatoč svim ovim informativnim ma-terijalima, radu koordinatora u školama, a prema dnevnim telefonskim pozivima i upitima poslanih elektroničkom po-štom, ne možemo ne primijetiti kako još dobar dio učenika ne čita. Mislim da komentar nije potreban. I unatoč ljutnji onih koji na poruku „detaljno mi objasnite” očekuju opširan od-govor, u cilju dobre informira-nosti odgovaramo: „…o tome možete sve pročitati u brošuri, na stranici…”

Počele prijave za državnu maturu

Piše Višnja Francetićnačelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja

U Zagrebačkom plesnom centru 28. studenoga održan je prvi Fe-stival malih plesnih formi u or-

ganizaciji Udruge Ples i dijete – Dance and the Child International - daCi Hr-vatska. Festival nema natjecateljski ka-rakter, već je cilj organizatora prikazati koreografske cjeline iz različitih izraza plesne umjetnosti te kreativnost mladih plesača i njihovih plesnih pedagoga bez napetosti i straha od prosudbenog povje-renstva i ocjena.

Festival su otvorile Ivančica Janković, predsjednica Udruge Ples i dijete – daCi Hrvatska, i Jasmina Zagrajski Vukelić, tajnica Udruge, naglasivši da se pozivu na festival odazvalo deset od petnaest ustanova, grupnih članova Udruge. Ove su godine na festivalu sudjelovali samo članovi daCi-a, ali od iduće godine fe-stival se otvara i široj plesnoj zajednici. Ovaj festival, u duhu temeljnih ciljeva daCi-a, promiče ideju da svako mlado biće ima pravo na kreativni izraz po-kretom i plesom, bez obzira na spolnu, socijalnu, etničku, rasnu, vjersku ili na-cionalnu pripadnost.

Prvi nastup imali su učenici Škole su-vremenog plesa Ane Maletić iz Zagreba plesnom minijaturom Putovanje (kore-ografija Ira Bičanić). Nakon njih nastu-pile su učenice Osnovne škole za balet i ritmiku Zagreb u koreografiji Kap po kap (koreografija Mirjana Brcko, Ivana Ovčarić i Aleida Viduka), zatim učenici Osnovne škole za klasični balet i suvre-meni ples pri OŠ Vežica, Rijeka, kore-ografijom Kate Foley Ritmička vježba te učenici Plesnog studija Svjetlost u pokretu, Zagreb, koreografijom Tatjane Rupcich Gospođa Ambrozija Strahota.

Mnogobrojni gledatelji, a tražila se karta više, uživali su i u kreaciji Pokreni se Plesnog studija Zagrebačkoga kazali-šta mladih (koreografija Desanke Virant

i Mirjane Preis); u koreografiji Korane Smoljanović Jesen učenika Umjetničke škole Franje Lučića iz Velike Gorice te u plesnoj izvedbi Lutak Narodnog sveučili-šta Dubrava u koreografiji Maje Đurino-vić i Martine Radošević. U trećem dijelu festivala nastupili su mladi iz Požege ple-snom izvedbom Unutar nje i njega (kore-ografija Ilijana Lončar); iz Siska su nastu-pili mladi iz Plesnoga kluba Tina Pričom o balonu (koreografija Valentina Ivanko-vić Pelikan), a karlovački Baletni studio Gradskoga kazališta Zorin dom, predsta-vio se koreografijom Barni u dolini tuli-pana (koreografija Martina Maričić).

Za sve mlade sudionike, nakon služ-benog dijela Festivala, a pod vodstvom voditelja Plesnog kluba Megablast, or-ganizirane su radionice hip-hopa, break-dancea i show-dancea, odnosno druga-čijeg plesnog izraza od onoga predstav-ljenog na festivalu. Tako je sto i pedeset mladih, zajedno sa svojim plesnim pe-dagozima, ovogodišnju prvu adventsku nedjelju provelo u zabavi, plesu, glazbi i smijehu, a to i jesu temelji za zajedniš-tvo, prijateljstvo, mir i druge vrijednosti nadolazećeg blagdana.

Dance and the Child International (daCi) neprofitna je međunarodna orga-nizacija osnovana s ciljem promicanja rasta i razvoja plesa za djecu i mlade u svim zemljama svijeta, koja želi omogu-ćiti svakom djetetu da doživi ples kao stvaralac, izvođač i gledalac, želi oču-vati kulturno nasljeđe svih oblika ple-snog izraza, a naročito potiče uvođenje plesnog odgoja u općeobrazovni sustav i u lokalne programe šire društvene za-jednice. Hrvatska u daCi-u aktivno su-djeluje od njegova osnivanja 1978. go-dine do danas, a 2006. godine osnovana je Udruga Ples i dijete – daCi Hrvatska kao ogranak međunarodnog daCi-a.

Biserka Šavora

Otvorimo svijet plesa djeci i mladima


aktualno

Gotovo nema roditelja koji se oko djetetove pete godine ili još ranije nije

zapitao ima li njegovo dijete dis-leksiju ili disgrafiju, teškoće u čitanju i pisanju. U tom je smislu glas „r” roditeljska noćna mora i sve dok ga dijete pravilno ne izgovori roditelji strepe, a brojni traže i pomoć stručnjaka, koji, ako se radi samo o tome, uspješ-no rješavaju problem već nakon nekoliko sati.

Disleksija i disgrafija jedne su od nekoliko specifičnih smetnji u učenju, teškoće vezane uz či-tanje i pisanje. Nisu bolesti i ne liječe se u doslovnom smislu ri-ječi. Pojavljuju se diljem svijeta, bez obzira na kulturu i jezik. Za-hvaćaju oko 10 posto populacije, pa i nadarene, kreativne i uspješ-ne djece, koja pritom imaju specifične probleme pri čitanju, sricanju, pisanju, izgovaranju ili slušanju. Nisu rezultat smanjene inteligencije, niti problem pona-šanja i motivacije.

Kako prepoznati disleksiju

Logopedica iz logopedske or-dinacije Logoped Nataša Šunić, kojoj u izdanju Mozaik knjige početkom iduće godine izlazi vježbenica Kad slova ne slušaju o problemima djece s disleksi-jom, ističe da su u zadnje vri-jeme sve češći upiti i roditelja i učitelja o tome kako prepoznati ima li dijete disleksiju ili disgra-fiju. A da bi se dao odgovor, tre-ba se upoznati s problematikom čitanja i pisanja.

– Naime, kada dijete sluša što se govori sve jezične glasove mora prevesti u značenje, a kada čita slova i riječi mora prevesti u glasove sa značenjem. Učenje či-tanja zahtijeva poznavanje slova. Slova moramo povezati s određe-nim glasovima, što je poveziva-nje glasa i slova. Glas i slovo idu zajedno. Nakon što se glasovi po-vežu, imamo riječ koja mora ima-ti značenje. S povećanjem broja riječi u rječniku, učenik brže čita rečenice. Neki se učenici bolje snalaze čitajući prema kontekstu u odnosu prema dekodiranju po-jedinih riječi. Važno je spomenuti da tekst nije dovoljno samo pro-čitati, potrebno ga je i razumjeti i pamtiti – navodi Šunić.

Već se u predškolsko doba može predvidjeti bi li dijete mo-glo imati teškoća u čitanju i pi-sanju, odnosno pokazuje li sklo-nost disleksičnim i disgrafičnim teškoćama, i to kroz ispitivanje glasovne i slogovne analize i sin-teze.

– Nepercipiranjem inicijalno-ga i finalnoga glasa u riječima, odnosno ako dijete ne uspije ra-zaznati glas od sloga i ne uspije spojiti određene glasove u riječ, moguće je vrlo rano predvidjeti teškoće poput disleksije i dis-grafije, već u prvim razredima osnovne škole. Tada se javljaju pogreške u čitanju i pisanju po-put omisija ili ispuštanja glasova i slova, supstitucija, adicija ili umetanja te metateze ili izvrta-nja, koje je karakteristično za čitanje napamet, brzo čitanje bez razumijevanja. Dakle, u predš-kolskoj dobi mogu se predvidjeti

moguće disleksične i disgrafične teškoće, a potvrditi u prvim ra-zredima osnovnoškolskog obra-zovanja – kazala je Šunić.

Ističe da postoji pet faza u svladavanju čitanja – spremnost za čitanje (glasovna i slogovna analiza i sinteza), početno čita-nje, brzi razvoj vještine čitanja, proširivanje čitanja i usavršava-nje čitanja. Treba znati da spre-mnost za čitanje podrazumijeva da dijete poznaje govorni jezik da bi razumjelo poruku teksta, da zna rastavljati riječi na sastavne dijelove (glasove i slogove) te da poznaje vezu između glaso-va i slova. Dijete treba svladati orijentaciju u prostoru i praćenje slijeda lijevo-desno i gore-dolje, treba znati da je pisana riječ znak za izgovorenu i da ima isto zna-čenje te treba razumjeti pisanu poruku.

simptomi određenih teškoća

Vidljivi simptomi disleksije i disgrafije su teškoće pri čitanju – slovkanje, nepovezivanje riječi, teškoće pri pisanju – izostavlja-nje slova u pisanju, zamjena slo-va ili slogova, neuredan rukopis, teškoće u pronalaženju primje-renog značenja riječi, teškoće u razumijevanju teksta, teškoće pri izražavanju misli u pisanom obliku, teškoće pri upotrebi za-mjenica i priložnih oznaka, za-

bune u orijentaciji lijevo-desno ili gore-dolje, pogrešno ponav-ljanje onoga što čuje, teškoće u matematici, vezane uz nizove brojeva ili redoslijed matematič-kih operacija, teškoće u orijenta-ciji jučer-danas-sutra te u orijen-taciji na satu.

Na pojavu teškoća u čitanju i pisanju utječu različiti organski, psihički i socijalni čimbenici te usporeno sazrijevanje djeteta. Kod djeteta sa smetnjama u či-tanju i pisanju usporen je razvoj sazrijevanja pojedinih funkcija, a to je posljedica općeg uspore-nog razvoja djeteta. Dok je nor-malno razvijeno dijete sposobno ovladati procesom raščlanjivanja cjeline na sastavne dijelove (re-čenice u riječi, riječi na glasove) za šest, sedam tjedana, a sred-nje razvijeno dijete za tri, četiri mjeseca, djetetu s teškoćama u čitanju i pisanju potrebne su čak godine ili dvije.

– Kod djeteta s disleksijom možemo primijetiti jezičnu sla-bost, zbog koje će ono poslije imati problema sa sintaksom, se-

mantikom i teško će moći ispri-čati priču. Također, u neke su djece prisutni problemi raščlanji-vanja riječi na glasove odnosno foneme i njihovo spajanje, što je vrlo važno za čitanje. Koliko je raščlanjivanje riječi na slogove i glasove, dakle glasovna i slo-govna analiza, važan čimbenik za stjecanje vještine pisanja, to-liko je i spajanje glasova i slo-gova u riječi, tj. glasovna i slo-govna sinteza izrazito važno za razvijanje vještine čitanja – kaže Šunić.

Smetnje u čitanju često su po-vezane s teškoćama u pisanju, a često se pojavljuju i smetnje u orijentaciji u prostoru te u aku-stičkom i vizualnom zapažanju. Međutim, ne treba već pri naj-manjim teškoćama u čitanju i pisanju sumnjati na disleksiju i disgrafiju. Jer, djeca koja malo teže shvaćaju ili kojima je lak-še oštećen vid, sluh ili govor ne moraju imati i specifične teškoće u čitanju i pisanju.

Poremećaj pažnje posebno utje-če na pisanje. Učenik češće gri-

ješi i ne uočava svoje pogreške. Impulzivni učenik piše brže nego što mu to sposobnosti, posebno motoričke, dopuštaju. Kod duljeg pisanja problemi će biti sve veći. Kod pisanja diktata učenik u po-četku ne griješi ili ima manji broj pogrešaka, dok prema kraju broj pogrešaka raste. Istodobno, uče-nik mora uočiti prostor stranice, rubove stranice te vizualizirati slova i riječi kao cjelinu. Vidno-prostorna konfuzija dovodi do teškoća organiziranja materijala na stranici, slabe upotrebe pro-stora i stalnog mijenjanja veliči-ne slova. Ako je prisutna slabost vidne memorije i vidne povratne veze, učenik ne razlikuje dobro i loše pisanje. Piše neuredno i loše, nastavnik od njega zahtijeva da piše urednije, a učenik ne uoča-va da piše loše pa to kod njega, a vjerojatno i učitelja, može dove-sti do frustracije.

Poremećaji pažnjeBudući da se pisanje smatra

najvišim oblikom jezika, dis-funkcije u razvoju jezika dovest će i do disfunkcije u pisanju. Prisustvo problema s prona-laženjem riječi, semantikom i sintaksom dovode do problema u pisanju. Bitno je naglasiti da vrlo inteligentna djeca u prvim razredima uspijevaju često i dugo prikrivati teškoće u čitanju i pisanju, pa se pravi problemi pojavljuju tek u petom ili šestom razredu, i to posebno u pisanju, s mnogo pravopisnih i grama-tičkih pogrešaka. Mnogima nije jasno zašto djeca obrnuto čitaju slova b i d ili nizove slova. Na-ime, kod njih postoje teškoće u vizualnom sekvencioniranju. Međutim, obrtanje slova pri či-tanju često je i kod male djece koja tek uče čitati, to se događa kod djece čije je poznavanje slo-va i mogućnost sekvencioniranja još vrlo nesigurno, što nije znak nesposobnosti nego nezrele faze u procesu učenja čitanja.

Djeca koja imaju disleksiju ne samo da imaju teškoća zadržati u sjećanju slike riječi, već se to odnosi i na cijele rečenice, kao i na mogućnost da rastave rečeni-cu na slogove ili foneme te da je ponovno sastave. Samo slušanje, prepoznavanje i razlikovanje, kao i pamćenje riječi i slova za-htijevaju koncentraciju, vrijeme i brzu reakciju (kod pravopisnih diktata ili prepisivanja teksta s ploče), što je kod disleksičnog djeteta vrlo teško i izaziva stres, odustajanje, plakanje, a ponekad i agresivnost.

– Ako dijete koje pri čitanju, pisanju po diktatu ili sponta-nom pisanju čini pogreške poput premještanja glasova, slogova, slova, izostavlja konsonante, vokale, slogove i riječi, dodaje pojedina slova ili cijele slogove, zamjenjuje akustički ili vizualno slična slova, izobličuje ih, riječi piše zajedno, dijeli ih, čita napa-met ili je potpuno nesposobno iščitati glasove unutar riječi, tada se s njime mora ozbiljno raditi i odvesti ga na logopedsku dija-gnostiku da se napravi procjena sposobnosti čitanja i pisanja – zaključuje Šunić.

Ivica Buljan

Disleksija i disgrafija su smetnje, a ne bolesti

Disleksija i disgrafija zahvaćaju oko 10 posto populacije, pa i nadarene, kreativne i uspješ-ne djece. Nisu rezultat smanjene inteligencije, niti problem ponašanja i motivacije

PREDŠKOLsKI ODGOj

TEŠKOćE U ČITANjU I PIsANjU

savjeti za roditelje Nemojte dijete proglasiti lijenim ako izbjegava čitanje i pisanje. Nemojte zahtijevati da čita naglas.

Nemojte ga uspoređivati s drugom djecom u razredu. Nemojte stalno prigovarati da mu je rukopis neuredan. Ohrabrite ga da smije raditi i polako ako mu je tako lakše. Otvoreno razgovarajte o stva-rima koje mu ne idu za rukom. Pohvalite ga za sve dobro što učini. Surađujte s djetetovim učiteljima i objasnite im s kakvim se teškoćama dijete susreće. Nemojte razvijati osjećaj krivnje ni kod sebe ni kod djeteta, jer se tako uništava djetetovo samopouzdanje i smanjuje se mogućnost njegova na-pretka. Potičite ga u drugim aktivnostima u kojima je kreativno i maštovito. Javite se logopedu radi dijagnosticiranja i potrebnog uključivanja djeteta u tretman s vježbama čitanja i pisanja.

Mogući razlozi nastanka disleksijeKao mogući uzroci disleksije navode se nasljedni čimbenici, trauma, cerebralna (moždana) dis-

funkcija, nedovoljno razvijena dominacija moždane hemisfere (anomalije u lateralizaciji), pri čemu se kao posljedica može javiti zrcalno pisanje, periferna organska i funkcionalna oštećenja, slabija fizička konstitucija djeteta, opće smetnje u razvoju govora, smetnje u percepciji (auditivnoj-slušnoj, vizualnoj-optičkoj, kinestetskoj), teškoće percepcije položaja u prostoru, nesposobnost zadržavanja slike riječi u pamćenju, nesposobnost koncentracije, smetnje u motorici, pedagoška zapuštenost djeteta – obično se javlja uz primarni uzrok.


aktuakno

Promocija za 233 studenta predbolonjca

ZADAR – Prošlog su tjedna na promociji na Sveuči-lištu u Zadru diplome dobili studenti koji su studirali po starom sustavu, odnosno oni koji su fakultete upisali prije uvođenja Bolonjskog procesa. Budući da je bilo mnogo studenta koji su okončali studij i dobili naslov diplomiranog profesora, što danas odgovara zvanju magistra struke, promocija je održana u dvije skupine. Na zadarskom sveučilištu ne pamti se, pak, da su u jednom danu promovirana čak 233 studenta. U ime rektora Ante Uglešića, promociju u akademska zva-nja, kako ih popularno zovu starih studenata, vodila je doc. dr. sc. Jelena Čulina s Odsjeka za poljodjelstvo i akvakulturu sredozemlja. Uz oduševljenje, na jedan od sretnijih dana za nove akademske građane nastu-pila je i briga kako se nakon školovanja zaposliti.

– Valjda će biti i nešto za nas. Ipak ćemo uskoro u Europsku Uniju, a tamo bi nam, kažu, trebalo biti bolje – optimistično je govorio jedan od magistara struke.

stipendije za osječke studente

OSIJEK – Na sjednici Senata Sveučilišta J. J. Stro-ssmayera u Osijeku potvrđeno je da će u akademskoj godini 2010./2011. biti dodijeljeno 40 stipendija, što je pet više nego prošle godine. Radi se o mjesečnim iznosima od 800 kuna tijekom cijele godine, koji su prije svega namijenjeni redovnim studentima, tri su namijenjena za vrhunske sportaše, a dva za studente invalide. Rok za predavanje zahtjeva je 13. prosinca, a stipendije će se isplatiti čim prije. Na sjednici Senata bilo je riječi i o upisnim kvotama te je usvojen prijedlog da se u akademsku godinu 2011./2012. upiše maksi-malno 4009 studenata. Također je usvojen i rebalans proračuna za 2010. godinu kao i financijski plan za razdoblje od 2011. do 2013. godine. Dogovorena je promocija studenata u zvanje doktora znanosti te je potvrđen izbor sveučilišnih nastavnika prof. dr. sc. Jo-sipa Babića i prof. dr. sc. Zlate Šundalić u znanstve-no-nastavno zvanje redovitog profesora.

stara školska zgrada ruglo grada

IMOTSKI – Kada se zapostavi duga tradicija i kada prevlada sustavna nebriga zajednice za svoju proš-lost, onda nije ni čudno što stara školska zgrada Lau-rić u Ulici kralja Tomislava u Imotskom, kroz čije su ra-zrede prošle generacije đaka iz cijele Imotske krajine, već godinama predstavlja ruglo grada. Devastirana, razrušena i obrasla, stalna je opasnost ne samo za slučajne prolaznike već i za vozače, koji svakodnev-no prometuju tom ulicom. Jake su kiše proteklih dana pridonijele da se još više uruši ionako uništeno krovi-šte. Zgrada je u vlasništvu četiriju imotskih srednjih škola, koje se svih ovih godina ne mogu dogovoriti oko obnove tog zdanja. I sami ravnatelji priznaju da se oteže s rješavanjem sudbine tog objekta, i to zato što imaju različito viđenje. Dok jedni predlažu da se zgrada ustupi Gradu, koji na tom mjestu ima namjeru napraviti objekt za javnu upotrebu, drugi predlažu da se oronulo zdanje preuredi u hostel.

Mandat za prorektore ZAGREB – Prošlog je tjedna počeo teći novi man-

dat prorektora Sveučilišta u Zagrebu, koji je Senat potvrdio na drugoj izvanrednoj sjednici, koja je održa-na 26. listopada 2010. Dužnost prorektora i dalje će obavljati prof. dr. sc. Bojan Baletić, prof. dr. sc. Meli-ta Kovačević i prof. dr. sc. Ksenija Turković, a novu dužnost prorektora preuzimaju prof. dr. sc. Blaženka Divjak i prof. dr. sc. Vesna Vašiček. Novim su man-datom djelomično izmijenjena i područja djelovanja i odgovornosti prorektora. Tako će Bojan Baletić s Ar-hitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu biti pro-rektor za prostorni razvoj i međuinstitucijsku suradnju, Blaženka Divjak s Fakulteta organizacije i informatike bit će prorektorica za studente i studije, Melita Kova-čević s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta bit će prorektorica za istraživanje i tehnologiju, Ksenija Tur-ković s Pravnog fakulteta bit će prorektorica za prav-na pitanja i međunarodnu suradnju, a Vesna Vašiček s Ekonomskog fakulteta bit će prorektorica za poslo-vanje. Mandat prorektora Sveučilišta u Zagrebu traje koliko i mandat rektora – do 30. rujna 2014. godine.

Ivica Buljan

UKRATKOMožemo to riješiti projekt je

koji se provodi od ove jese-ni, a do kraja godine, u 13

osnovnih i srednjih škola na područ-ju Zagreba, Rijeke i Velike Gorice u kojima postoje medijacijski centri, održat će se niz prezentacijskih radi-onica za sve zaposlenike škola kako bi im se približilo pojam medijacije i dobrobiti njezine implementacije u obrazovni sustav. U okviru projekta informirat će se i roditelji kao i svi učenici o medijaciji, medijacijskim centrima te radu školskih medija-tora u navedenim školama te će se sustavno informirati i šira javnost promovirajući tako nenasilne me-tode rješavanja sukoba u lokalnoj zajednici. Početkom iduće godine raspisat će se i nagradni natječaj za najbolji projekt Nenasilno rješava-nje sukoba za nastavnike i učenike s područja ova tri grada, a u proljeće će biti organizirani i okrugli stolovi na temu Medijacija u školama. Ci-

jeli projekt želi promovirati kulturu nenasilne komunikacije i rješavanja sukoba kao doprinos prevenciji na-silja među djecom i mladima.

Kao partneri koji su se uključili u projekt na području grada Rijeke i okolice su OŠ Podmurvice u Ri-jeci, OŠ svetog Mateja iz Viškova, OŠ Milana Brozovića u Kastvu te OŠ Rikarda Katalinića Jeretova u Opatiji. Svi članovi Učiteljskog vi-jeća u navedenim školama, njih 184, obaviješteno je o projektu, svim ak-tivnostima i Medijacijskom centru Rijeka, a sudjelovali su u radionici koja se sastojala od prezentacija o medijaciji, nekoliko vježbi na temu komunikacijskih vještina.

Na području Zagreba pet škola (OŠ Prečko, OŠ Lovre pl. Matači-ća, OŠ Luka, OŠ Žitnjak i OŠ Tina Ujevića) provodi projekt kojim se medijacija uvodi kao jedan od te-meljnih načina rješavanja sukoba i prevencije nasilja. U svakoj od njih

određeni broj djelatnika educiran je o medijaciji i primjenjuje ju u sva-kodnevnom radu s učenicima. Tije-kom listopada i studenoga školski su medijatori održali radionice iz medijacije za Učiteljska vijeća te su započeli s osmišljavanjem temat-skih radionica za učenike i učenice, kao i načina informiranja roditelja o medijaciji, što će započeti u drugom polugodištu. U pripremi je informa-tivni letak za roditelje o primjeni medijacije u školi, kao i kreativni natječaj Možemo to riješiti, kojim se pozivaju učenici i učenice, ali i nastavnici da prijavljuju svoje ideje, radove i projekte vezane za nenasi-lje i rješavanje sukoba.

Na području koje pokriva Medi-jacijski centar Velika Gorica u pro-jekt Možemo to riješiti uključile su se Ekonomska škola Velika Gorica, OŠ Velika Mlaka, Gimnazija Velika Gorica i OŠ Nikole Hribara. Nakon sastanaka s ravnateljima, predstavni-cima škola i školskim medijatorima, u studenome su održane tri radionice za nastavno osoblje uključenih ško-la. Uz interaktivne vježbe, sudionici radionica su imali priliku upoznati se s duhom nenasilne komunikacije koja je u temeljima medijacije, kao i s dobrobitima školske medijacije o čemu su svjedočile same školske medijatorice. Na radionicama je su-djelovalo ukupno 70 nastavnika koji su dali pozitivne povratne informa-cije o medijaciji i cijelom projektu.

Nastavnici zaključuju da je nužno implementirati medijaciju i ostale sadržaje nenasilne komunikacije već u razrednu nastavu kako bi se s učenjem demokratske i tolerantne komunikacije započelo što ranije. Pozdravljaju pogotovo akciju infor-miranja roditelja, jer smatraju vrlo važnim uključiti u akciju sve rele-vantne aktere uključene u rad škole.

E. P. P.

Članovi Županijskoga stručnog vijeća učitelja razredne nastave Vukovarsko-srijemske župani-je okupili su se u Gradskom muzeju Vinkovci

na stručnom skupu kojem je nazočila i sudjelovala u radu i viša savjetnica Snježana Lustig. Okruženje starih predmeta koji čuvaju stoljetno bogatstvo duha, ugodno okruženje multimedijalnog prostora pobudilo je inte-rese, ali i rješenja mnogih pitanja vezana za ostvarenja plana i programa svih predmeta, od obrade do usustav-ljivanja novih znanja pa i same nastave na terenu, izvan učionice. Svemu je pripomogao i edukativan film o et-nologiji Vinkovaca i okolice koji je sudionike pričom i slikom odveo do najvrednijih i najljepših tradicijskih tvorevina u Vukovarskoj-srijemskoj županiji.

Na stručnom skupu razgovaralo se o odjelotvore-nju kurikulumskih ciljeva, vrijednosti i načelima u umjetničkom području razredne nastave kroz etnolo-giju Vinkovaca te o implementaciji tradicijske kulture u nastavnim programima prirode i društva, tjelesne i zdravstvene kulture, glazbene i likovne kulture. Muzej-ska savjetnica mr. Ljubica Gligorević, autorica stalnog etnološkog postava upoznala je sudionike s nositeljima tradicijske baštine ovoga područja Hrvatima - Šokci-ma te govorila i o drugim Hrvatima koji su povijesno naseljavali ovo područje. Ljepota zavičajne tradicije, rad ruku obrtnika i rukotvoraca koji i danas izrađuju komadiće našeg nasljeđa živući su čuvar povijesti, a to može biti i svaki učitelj sa željom da pokaže i dokaže da svaki detalj tradicijske baštine može postati dio su-vremene nastave.

Treba uvijek imati na umu da suvenirski oblici po-

nekad služe kao dekoracija u obiteljskim domovima poslovnim i drugim prostorima kao malo prisjećanje na baštinu i podrijetlo, ali i pitati se koliko se blaga nalazi u ormarima i zbirkama pojedinih škola, što uče-nici imaju prigodu vidjeti i podsjetiti se koje smo mo-tive često promatrali na šarenim tikvicama pronalazeći u njima biljne i geometrijske motive, rozete, zvijezde, grane s cvjetovima i plodovima različite loze? Pitanje je zašto bismo se divili ljepoti vlastitoga nasljeđa samo u određenim prigodama? To su možda manifestacije koje traju nekoliko dana, a potom svu ljepotu na koju smo ponosni ostavljamo muzejima da je čuvaju do organizi-ranih skupnih posjeta. Prema tradicijskim pravilima, na koje su se zajedno prisjetili, treba znati urediti narodnu nošnju, a to podrazumijeva pravilno čišćenje, pranje, peglanje, štirkanje. Vrijedne učiteljice neizostavno su morale povući poredbe sa današnjim načinima održa-vanja kućanstava.

Oni koji vole tradicijsku glazbu ili znaju svirati na nekom od tradicijskih glazbala imali su prigodu pro-motriti bisernicu, bugariju, brač, berde, proces njihova nastajanja, a spomenuli su se koje pjesme, brojalice, napjeve i poskočice obrađuju u svojim učionicama. Voditeljice dramskih i recitatorskih skupina imale su prigodu dobiti literaturu za svoj rad, da ga mogu upot-puniti obiljem sadržaja iz svoga zavičaja.

Na kraju valja naglasiti da kurikulum ima svoje odrednice, ključne pojmove, obrazovna postignuća, razrađene teme, a s ovakvim pristupom u stručnom usavršavanju učitelji su bliži ostvarenju zadaća koje su pred njima. Miroslava Vekić

MEDIjAcIjA U ŠKOLAMA

Možemo to riješiti!

ŽUPANIjsKO sTRUČNO VIjEćE UČITELjA RAZREDNE NAsTAVE VUKOVARsKO-sRIjEMsKE ŽUPANIjE

Tradicijska kultura u školskim kurikulumima

Zajednički projekt Foruma za slobodu odgoja i Veleposlanstva sAD-a ima cilj u medijacijskim centrima u Zagrebu, Rijeci i Velikoj Gorici nastavnicima, roditeljima i učenicima približiti pojam medijacije, ali i informirati javnost o prednostima medijacije u svakodnevnom životu


Piše mr. sc. Dunja Špoljar Osnovna škola Viktora Kovači-ća, Hum na Sutli, PŠ Prišlin

„Tijekom jedne školske godine učenici 3. razreda trebaju proči-tati s popisa lektire sedam djela. Obaveza je učitelja interpretirati u trećem razredu dva prva djela s popisa lektire. Ostala djela za čitanje mogu birati učenici za-jedno s učiteljem.” (Nastavni plan i program za osnovnu školu, 2006.)

„Posao je umjetnika poslati svjetlost u dubinu ljudskog srca.” (Robert Schumann)Važnost lektire u razrednoj nastavi

Oba ova navoda moramo shva-titi kao imperativ, prvi zakona zvanja koji smo svjesno odabrali i koji moramo slijediti, a drugi kao imperativ ljudske tekovine tijekom dvaju tisućljeća razvoja ljudskog uma i srca.

Između ovih dvaju navoda moramo smjestiti svu umješ-nost, profesionalnost i volju da prenesemo i pravilno raspodije-limo ono što se odraslim osoba-ma čini normalno i samo po sebi razumljivo. U svijetu u kojemu se kulturne i civilizacijske navi-ke tako brzo mijenjaju, samo je jedna kultura vječna – kultura či-tanja. Razredna nastava je tome prva stuba.

Lektira je u razrednoj nastavi sastavni dio hrvatskog jezika, odnosno područja književnosti. Svrha je nastave književnosti raznolikim oblicima i organiza-cijom nastavnih i izvannastavnih situacija poticati zanimanje uče-nika za čitanje i razvijati kultu-ru čitanja književnoumjetničkih tekstova. Lektiri je svrha razvija-nje ljubavi, interesa i potrebe za čitanjem. Stoga je ona nezamje-njiva i obvezatna.

Uvriježeno je mišljenje da je lektira golem napor djeci, a po-sebno roditeljima. Te stavove

provjerila sam anketom s rodi-teljima 3. razreda PŠ Prišlin na uzorku od 21 roditelja. Roditelj i lektira

Većina roditelja izjavljuje da njih same vežu lijepe uspomene uz njihovu osnovnoškolsku lekti-ru. A kad je riječ o njihovoj djeci, svi roditelji bez iznimke smatra-ju da imaju razvijenu tehniku či-tanja primjerenu svojoj dobi i da razumiju što pročitaju.

Malo su šarolikiji odgovori na pitanje tko vodi brigu o čitanju lektire u obitelji: u 4,77 posto slučajeva dijete potpuno samo-stalno donosi i pročita knjigu te napravi bilješke, nešto veći broj (14,29 posto) samostalno čita i piše, ali su roditelji ti koji do-bavljaju knjige s popisa, u najvi-še slučajeva (61,9 posto) dijete samostalno čita, ali mu roditelji pomažu pri pisanju, dok ima i roditelja (19,05 posto) koji dje-

lomično čitaju djetetu i pomažu mu pri pisanju lektire. Utješno je ipak da nema nijednoga rodi-telja koji bi svome djetetu čitao na glas lektiru i diktirao mu što da o njoj zapiše. Dvije trećine roditelja (66,67 posto) smatra da vođenje tablice pročitanih knjiga i cjelogodišnje natjecanje u ra-zredu dodatno motivira djecu da čitaju lektiru, mnoga djeca čitaju lektiru i u vrijeme ljetnih pra-znika, ali na žalost većina djece, prema mišljenju roditelja (62 po-sto) nije pročitalo nijednu knjigu izvan školske lektire.

Ova anketa pomogla je da po-tvrdimo odgovornost učitelja za (ne)čitanje lektire. Učenik i lektira

Zanimanje djeteta za književ-noumjetničke sadržaje počinje već u roditeljskom domu, prije polaska u školu, slušanjem pjesa-ma, priča i kratkih bajki koje mu

roditelji pričaju ili čitaju. Raspon u kojem djeca prihvaćaju takve sadržaje kreće se od nule (postoje djeca koja se do predškole uopće nisu susrela s pisanom riječju ni u kojem obliku) do zapanjujućih čitača, odnosno „gutača” knjiga već u predškolskoj dobi.

Sve to poprima opipljivu for-mu tek u prvom razredu, gdje učenici svladavaju početno či-tanje i pisanje i tako polako, ali sigurno ulaze u svijet doživljava-nja i razumijevanja čitavih sadr-žaja, zapažaju i izdvajaju likove, zauzimaju osobni stav. U sve to unose svoju osobnost, imagina-ciju i naglašenu emotivnost.

U drugom razredu učenici, uz već postojeće, stječu i dru-ge sposobnosti, npr. asocijacije, predočavanja, zapažanja odjeljka i redoslijed događanja, prepo-znavanje i imenovanje glavnih i sporednih likova te određivanje njihovih temeljnih osobina.

Te sposobnosti znatno se pro-širuju u trećem razredu. Učenici tada uočavaju odnos intonacije i emotivnog ustrojstva, pjesničku sliku kao kompozicijsku sastavni-cu poetskog teksta, rimu na razini slušnog i vizualnog prepoznava-nja. Samostalno povezuju doga-đaje s mjestom, vremenom i liko-vima, karakterizaciju likova, uo-čavaju jezična sredstva, shvaćaju uzročno- posljedične odnose.

No, sve je to tek drugi korak, nakon početnog, najvećeg i naj-težeg – motivacije za čitanje. Tu ne mislim na početnu etapu u nastavnom satu lektire, nego na sveobuhvatnu pripremu učenika da čitanje književnoumjetničkih tekstova shvate kao uživanje i nagradu, a ne prisilu i kaznu. Motivacija

Kako motivirati učenika za čitanje lektire u trećem razredu osnovne škole? Dobar, iako ne najbolji, oblik za to je natjecanje unutar odjela – sustavno praćenje u odjelu broja pročitanih knjiga, upisivanje i objavljivanje tablica

s rezultatima te mjesečno ili po-lugodišnje nagrađivanje najbo-ljih čitača. Natjecanje se može proširiti i izvan odjela, tako da se čitavi odjeli unutar škole natječu ili čak između različitih škola.

Danas postoje mnogi klubovi prijatelja knjige i slični. Oni su organizirani kroz dječje časopi-se, televizijske emisije i mnoge druge oblike. Djeca ih posebno vole, jer im daju osjećaj da čine nešto „odraslo”.

Usporedba doživljaja čitanja s onima objavljenima na internetu također može poslužiti kao poti-caj za čitanje. Današnje internet-ske stranice nude nepregledno mnoštvo objavljenih sadržaja lektira koje objavljuju profesori, ali sve više i učenici. Do nedugo je tso bilo rezervirano samo za lektiru u predmetnoj nastavi, ali danas se na hrvatskim tražilica-ma mogu naći i razrade naslova

za razrednu nastavu, poput Ezo-povih basni, Družbe Pere Kvrži-ce, Andersenovih bajki, itd.

Unutarpredmetna korelacija (korelacije unutar hrvatskog je-zika) – medijska kultura, filmovi, kazalište, kao i međupredmetne korelacije – likovna kultura, pri-roda i društvo i ostalo također imaju motivacijski karakter, a tu su i ostali oblici rada, primjerice susreti s pjesnicima i piscima, dramatizacija književnog djela, stvaranje zajedničkih razrednih bilježaka ili plakata, zatim dobra ocjena i iskrena učiteljeva preda-nost u interpretaciji umjetničkih tekstova, a velike mogućnosti pružaju i suvremeni mediji – gru-pe na Facebooku ljubitelja knji-ge, internetske rasprave o knjizi – chat, itd.

Primjenom kombinacije svega navedenoga možda možemo doći do zadivljujućih rezultata. Uloga učitelja

Uloga učitelja u nastavi lekti-re je neizostavna. Čak i roditelji smatraju (62 posto) da nastava lektira ovisi o učitelju. Svaki uče-nik je djelomična preslika svojih roditelja i svoga učitelja. Pouča-va li učitelj umjetničku riječ sr-cem, učenici će to prihvatiti bez zadrške. Želja za čitanjem u dje-ce može se postići samo pravil-nim kombiniranjem metodičkih postupaka u procesu proučavanja književnog djela. Učitelj mora znati dobro odmjeriti zahtjeve, prilagoditi ih i diferencirati pre-ma potrebama i sposobnostima učenika.

Jedno je sigurno, dobra nasta-va lektire proporcionalna je ulo-ženom vremenu i trudu nastavni-ka. S obzirom na važnost lektire, ne samo za školovanje, nego i za cijeli život, ništa nam ne smije u tom slučaju biti ni preteško, ni neostvarivo.

(U sljedećem broju: Metodička interpretacija romana

Vlak u snijegu)

odgojno-obrazovna praksa

Samo je jedna kultura vječna - kultura čitanja!

IsKUsTVA DOBRE PRAKsE - LEKTIRA U RAZREDNOj NAsTAVI (1) Svrha je nastave književnosti po-ticati zanimanje učenika za čitanje i razvijati kulturu čitanja književno-umjetničkih teksto-va. Lektiri je svrha razvijanje ljubavi, interesa i potrebe za čitanjem. Stoga je ona nezamjenji-va i obvezatna

Dobre knjige, loše knjige, stavovi i želje roditelja

Roditelji imaju apsolutno pozitivan stav prema lektiri. Tek 4,77 posto roditelja ne sudjeluje aktivno u izvannastavnom čitanju lek-tire. Polovica roditelja smatra da je broj knjiga na tzv. popisu lek-tire prevelik i jednaki broj roditelja smatra da su pojedine knjige neprimjerene dobi – Čađave zgode, Pripovijest o doktoru Dolit-tleu, Grički top

Trećina roditelja kažnjava svoje dijete zbog lektire. Jedan podatak, međutim, morao bi uključiti alarm kod sviju nas,

stručnjaka, a taj je da tek 38 posto djece pročita i poneku knjigu izvan popisa lektire.

Stavovi roditelja glede lektire su sljedeći:• lektira je za dijete dobra jer vježba čitanje i razumijevanje• pomaže djeci u razvijanju tehnike čitanja, razumijevanja i boga-

ćenja rječnika, ali svakako izbaciti knjige koje nisu primjerene dobi

• bila bi lakša da ne treba pisati• pri pisanju im je preteško odrediti osobine i postupke glavnih

likova• djeci treba pomoći da shvate ljepotu čitanja • knjige moraju biti primjerene dobi• čim više treba razgovarati o pročitanome• lektira u nižim razredima puno je važnija od one u višim razre-

dima.

Čitanje književno-umjetničkih tek-stova trebalo bi

biti uživanje i nagrada, a ne pri-

sila i kazna

Gledanje igranih ili animiranih filmova snimljenih prema pozna-

tim književnim djelima može biti velika motivacija za čitanje tih

djela



Piše mr. sc. Morana Koludrović

U suvremenom odgojno-obrazovnom procesu ute-meljenom na humanistič-

kom i konstruktivističkom pristu-pu u kojem se poseban naglasak stavlja na poštivanje učenikove osobnosti i njegovih potreba, ostvarivanje otvorene, kreativne i aktivne škole, od neizmjerne je važnosti osiguravati kvalitetne udžbenike i priručnike.

Poticanje na aktivno i samostalno učenje

Udžbenik mora težiti didaktici otvorene nastave, odnosno hu-manističkoj i stvaralačkoj školi koja je usmjerena na iskustvo, potrebe i sposobnosti učenika ostvarene individualizacijom na-stave i poticanjem preuzimanja odgovornosti za ishode vlastita učenja, poticanjem kreativnosti i istraživačkog rada, interesa za umjetnost, timski rad te cjeloži-votno učenje. Bitna je odrednica suvremenog udžbenika da on nije više „knjiga za učenje“ već „knjiga koja uči učiti“.

Izvrstan primjer takve knjige, knjige koja uči učiti, predstavlja

priručnik za školu i obitelj Grad Zagreb skupine autora (Željko Škalamera, Sonja Gaćina-Ška-lamera, Sonja Jurković, Eliza-beta Serdar, Roman Šušković Stipanović i Sanja Majer-Bobet-ko) koji je osmislila i priredila Slavenka Halačev, urednica u Školskoj knjizi. Priručnik je pr-venstveno namijenjen učenici-ma trećih razreda osnovne škole kao pomoć pri učenju prirode i društva te je osmišljen kao „vo-dič koji riječju i slikom upozna-je čitatelje sa

sadašnjošću i prošlošću grada Zagreba“.

Priručnik je podijeljen na tri velike tematske cjeline. U pr-vome dijelu priručnika (Zagreb, Zagreb, najljepši meni si grad) cilj je upoznati čitatelje s oso-bitostima suvremenoga i povi-jesnoga razvoja grada Zagreba. U ovome dijelu priručnika sadr-žajno su obuhvaćene sve važne geografske, klimatske, promet-ne, povijesne, društvene i gospo-darske osobitosti grada Zagreba, pri čemu ilustracije i fotografije značajno pridonose estetskoj

Piše mr. sc. Nataša Ljubić Klemše učiteljica savjetnica, I. osnovna škola Bjelovar

Wikispaces http://www.wikispaces.com/ izni-mno je koristan alat

koji je moguće koristiti za objavu svojih uradaka i njihovu prezen-taciju, ali i kao hosting uslugu. Sučelje mu je vrlo jednostavno za upotrebu. Postoji i Wikispaces za edukatore, tzv. EduWiki koji broji skoro 400.000 wikija.

U društvenom umrežavanju Edmodo http://www.edmodo.com/ predstavlja društvenu mrežu namijenjenu školama za komuni-kaciju i suradnju između učitelja i učenika. U svijetu je jedna od najviše korištenih edukativnih društvenih mreža. Profesionalnu društvenu mrežu LinkedIn http://www.linkedin.com/ kao alat za komunikaciju koristi više od 85 milijuna korisnika kojima je omo-gućeno da samostalno grade svoju profesionalnu virtualnu zajedni-cu, otvorenog ili zatvorenog tipa, u kojoj profil predstavlja svojevr-sni e-CV. Općenito, osobina alata za komunikaciju je razmjena zna-nja i iskustava među korisnicima, koju je moguće ostvariti i tzv.

dopisivanjem (engl. messaging) u realnom vremenu nekim od ras-položivih alata Google Talk http://www.google.com/talk/, Windows Messenger http://messenger.live.com/, Skype http://www.skype.com/, Twitter http://www.twitter.com/...

Društveno označavanje svo-jim aktivnostima omogućava korisnicima različite poglede na podatke i izvore podataka, a ko-risničkim dodavanjem ključnih riječi i oznaka omogućava pro-nalazak i pojedinaca s istim po-dručjem interesa što vodi prema društvenom umrežavanju. Vrlo popularan servis za društve-no označavanje je Diigo http://www.diigo.com/, jednostavniji i moćniji alat od drugih (npr. Deli-cious http://www.delicious.com/, Google Bookmarks http://www.google.com/bookmarks, Xmarks http://www.xmarks.com/), alat koji sadrži i alate za isticanje, bilježenje, prezentiranje slika te stvaranje i objavljivanje doku-menata u sistemu mrežnih obla-ka na označenim stranicama. In-tegracijom u mrežni preglednik moguće je brzo označiti tekst ili poveznicu (link) i dodati ga u Diigo servis omogućavajući, na taj način, stvaranje grupe koja će dijeliti te poveznice.

U najbrojniju skupinu alata za razmjenu medija pripadaju alati za razmjenu prezentacija, fotografija, audio i audio-video podcasta te vlogging. Slides-hare http://www.slideshare.net/ najčešće je korišten alat za raz-mjenu prezentacija, dokumenata i videozapisa. Vrlo je pregledan i jednostavan za upotrebu. Prezi http://prezi.com/ je inovativan, začuđujući alat za dijeljenje pre-zentacija. Predstavnici podsku-pine alata za razmjenu fotogra-

fija su Flickr http://www.flickr.com/ i Zoto http://www.zoto.com/ (alat i za razmjenu videa i dokumenata) koji pomoću ključ-nih riječi (tagova) omogućavaju brzo i jednostavno pretraživanje, komentiranje i organiziranje fo-tografija i ostalih dokumenata. Audio i videopodcasting znači stvaranje i publiciranje audio ili audio-video datoteka putem in-terneta.

Odeo http://www.odeoenter-prise.com/ je najpoznatija pod-

Najbolji i najkorisniji alati u osnovnoj školiMeđu najvi-še korištenim 2.0 alatima za osnovnu školu zastupljene su sve podskupine: wiki alati, blog usluge, društve-no umrežava-nje, društveno označavanje, vlogging, pre-zentacijski alati, audio i video-podcastovi, alati za crtanje i ma-piranje... I što je jako važno - svi su besplatni

Knjiga koja uči učiti UZ KNjIGU GRAD ZAGREB: PRIRUČNIK ZA ŠKOLU I OBITELj

MALI TEHNOLOŠKI KUTAK (1) (4)

Svaki udžbenik mora težiti didaktici otvorene nastave, odnosno humanističkoj i stvaralačkoj školi. Izvrstan primjer takve knjige predstavlja priručnik za školu i obitelj Grad Zagreb koji je primjeren razvojnim mogućnostima i sposob-nostima učenika koji potiče njihove interese te je iznimno koristan i kao vodič izvan školskog okružja kojim se mogu koristiti i čitatelji različitih uzrasta i interesa



vrijednosti knjige i pomažu uče-nicima da sadržaj teksta povezu-ju sa stvarnim mjestima i doga-đajima.

Za razliku od prvoga dijela priručnika koji je usmjeren na snalaženje gradom i upoznava-nje s njegovim osobitostima, drugi (Zagrebačkim ulicama, tr-govima parkovima...) i treći dio knjige (Umjetnost i Zagreb)uz učenje novih sadržaja, dopuštaju gotovo poetski doživljaj grada Zagreba. Kroz cijeli priručnik ostavlja se dovoljno mjesta za intenzivnu korelaciju sadržaja predmeta prirode i društva sa sadržajima književnosti, jezika, gramatike, glazbe, povijesti i zemljopisa što upućuje na mo-gućnost korištenja priručnika u drugim nastavnim predmetima.

Povezivanje naučenog sadržaja i osobnog iskustva

Posebnu didaktičko-metodič-ku pozornost valja obratiti na pitanja i zadatke na kraju svake tematske cjeline koja su podije-ljena u četiri skupine. Ovakvom konstrukcijom pitanja i zadataka cilj priređivačice bio je pomoći čitateljima da prvo ponove što su naučili o gradu te da obrate pozornost na one dijelove koje su možda preskočili, ili pri pr-vom čitanju nisu zamijetili (Opi-ši gdje se smjestio grad Zagreb, Opiši grb grada Zagreba, Na-broji što je pronađeno u arheo-loškim nalazištima u Zagrebu). Potom su zastupljena pitanja i zadatci kojima je bio cilj da uče-nici mogu primijeniti naučeni sadržaj s razumijevanjem te da mogu kritički objasniti, analizi-rati i vrednovati naučeni sadržaj povezujući činjenice s osobnim iskustvom (Ispričaj što je važno znati o Manduševcu., Proma-traj zgrade na trgu. Po čemu su slične, a po čemu se razlikuju?). Treći sklop pitanja usmjeren je na snalaženje gradom te na sna-laženje na planskoj karti, što je

uočljivo kroz zadatke Na planu grada pokaži kojom ćeš ulicom s Trga bana Jelačića doći do Kap-tola i sl. Posljednja skupina pi-tanja i zadataka snažno je usmje-rena na poticanje kreativnosti razvoj divergentnog mišljenja i to posebno kroz kategorije ela-boracije, maštanje i original-nosti gdje učenici imaju priliku stvarati nove, kreativne uratke i promišljati o već poznatim či-njenicama i spoznajama na nov i drugačiji način.

Primjeri takvih pitanja i zada-taka su: Zamislite da ste postali pradavni stanovnici Medvedni-ce. Pronašli ste veliku špilju koja će vam biti zaklon. Navedite što više prijedloga kako ćete je ure-diti za stanovanje. Po čemu su vaši prijedlozi slični, a po čemu različiti? Odaberite one prijed-loge koje smatrate najboljima. Nacrtajte ili modelirajte iz gli-namola tu zamišljenu špilju ure-đenu za stanovanje.

Vodič kroz Zagreb Pitanja i zadatci u priručni-

ku snažno potiču i omogućuju samoobrazovanje motivirajući učenike na sukonstrukciju vla-stita znanja i samoorganiziranje, što je posebno uočljivo kroz pi-tanja koja potiču divergentno mišljenje. Vrijedno je istaknuti da se u priručniku uz obradu po-jedinih sadržaja nude i korisne internetske stranice kao dodatni izvori informacija.

Zaključno se može reći da je knjiga Grad Zagreb: priručnik za školu i obitelj vrlo kvalitetan priručnik, primjeren razvojnim mogućnostima i sposobnostima učenika koji potiče njihove inte-rese te iznimno koristan i kao vo-dič izvan školskog okružja koji mogu koristiti i čitatelji različi-tih uzrasta i interesa. Istodobno, koristan je vodič za istraživanje lokalne zajednice u kojem su ro-ditelji i kulturne ustanove djelat-no, a ne samo fiktivno uključeni u taj proces.

UPOZNAjMO sEBE!

Josef Kirschner u svojoj knjizi Igre života ra-zlikuje naivno, lukavo i pametno ponašanje. Čitajući tu knjigu razmišljao sam o primje-

ni te tipologije na ponašanje učitelja u zbornici i razredu. Održao sam i nekoliko predavanja uči-teljima po školama na tu temu. Pokušat ću po-jednostavljeno i sažeto te misli iznijeti i u ovoj rubrici.

U naivnom ponašanju ne znamo što želimo, tko smo i što možemo postići. Ponavljamo iste po-greške. Tražimo tko će nam kazati što želimo, za što se trebamo boriti, u koga bismo trebali vjero-vati i tko će nas voditi. Dopuštamo da za nas drugi misle i odlučuju. Ispravno, dobro i djelotvorno u svakoj situaciji nalazi se samo u glavama naivnih. Naivne smo žrtve lukavih. Tražimo one koji će nam kazati što treba misliti, nadati se. Osjećamo se krivima ako ne slijedimo zakone lukavih. Bojimo se misliti više na sebe nego na druge. Bespomoć-no se podvrgavamo lukavima. Potiskujemo svoju maštu. U lukavom ponašanju puštamo naivne da se za nas bore. Sudjelujemo u pobjedi naivnih. Nemamo skrupula. Procjenjujemo prije nego što utvrdimo taktiku igre. Naše žrtve su naivne, koje sve vjeruju jer hoće vjerovati. Serviramo naivni-ma prazna obećanja. Pomoću straha programira-mo naivne na poslušnost i podvrgavanje. Koristi-mo se ljubavlju i igrom moći kao instrumentima manipuliranja naivnima. Govorimo im što moraju raditi. Iskorištavamo ih. Propali bismo kada ih ne bi bilo. Prodajemo im sreću. Dajemo im nade koje se nikada ne ostvare. Preuzimamo ulogu njihovih staratelja. Lukavi i naivni međusobno su ovisni. Lukavi naivnima postavljaju norme ponašanja.

U pametnom ponašanju sami odlučujemo, vo-limo i sebe, znamo postupati sa strahom. Ne bo-rimo se niti za sebe niti protiv drugoga. Važna nam je pobjeda nad samim sobom. Nemamo po-trebu pobjeđivati druge. Teško nas je nagovoriti. Vjerujemo u svoje ciljeve. Ne tražimo što si ne možemo sami dati. Želje ne prepuštamo ni sluča-ju ni drugome. Ne prihvaćamo rješenje koje nas čini ovisnim o drugima. Ne želimo podvrgavanje drugih. Sreća nam nije trijumf nad drugima. Ne budimo niti sebi niti drugome lažna obećanja. Puštamo protivnika da se sam pobijedi svojom nestrpljivošću. Niti moć primjenjujemo, niti se njoj podvrgavamo. Analiziramo poraz i učimo iz njega. Ne tješimo se pobjedom nad slabijima. Odlučujemo izvan sustava i živimo prema indivi-

dualnim normama. Poznajemo, priznajemo i go-vorimo o svojim slabostima i jakostima. Znamo što hoćemo i to radimo. Vlastitim snagama želi-mo biti slobodni i sretni. Znamo se braniti u igri moći. Sami odlučujemo kada i gdje prihvaćamo igru. Stojimo sa strane, slobodni i sretni, vlasti-tim snagama. Ne pitamo što smijemo. Živimo po svojim zakonima. Njegujemo zdravi egoizam. Ne trebamo nikoga da nam proda sreću. Život obliku-jemo vlastitim snagama prema vlastitim idejama. Dijalog sa sobom je osnova našeg zdravog egoiz-ma. Naši učenici trebaju pametne, a ne naivne ili lukave učitelje. To je preduvjet da se i oni razviju u pametne, a ne naivne i lukave građane. Samo pametnim ponašanjem možemo graditi svoju i za-jedničku budućnost. Pametni odgajamo pametne, naivni naivne, a lukavi lukave učenike. Pametni koriste sebi i drugima, naivni samo drugima, a lu-kavi iskorištavaju druge. Pametni usrećuju sebe i druge, naivni druge na svoj račun, a lukavi sebe na tuđi račun. Pametni učitelji pomažu učenicima i čuvaju sebe, naivni učitelji pomažu učenicima žrtvujući sebe, a lukavi učitelji održavaju sebe na račun učenika.

Učenici nam nisu povjereni da pomažu nama nego mi njima. Oni trebaju nas, a mi ne bi smjeli trebati učenike da pomažemo sebi. Niti se smije-mo naivno žrtvovati za učenike, niti lukavo zlo-upotrebljavati njih za sebe. Zbog toga nam treba rad na sebi i održavanje sebe, supervizija našeg rada s učenicima, da možemo pravodobno prepo-znati kada se pretvaramo u naivne ili postajemo lukavi učitelji.

Naše naivno i lukavo ponašanje nije često na-mjerno, a niti do kraja svjesno. U to se jednostav-no pretvaramo zbog sve slabijeg uvida u sebe i svoje ponašanje. To je entropički proces kao po-sljedica nedovoljno negentropičke energije, s ko-jom se moramo redovito opskrbljivati da bismo zaustavili spontano entropičko nazadovanje. Vo-lim koristiti metaforu veslanja u rijeci. Ako že-limo ostati u ekološki čistom dijelu rijeke, bliže izvoru, moramo veslati i to naporno protiv struje (negentropička energija). Ukoliko prestajemo ve-slati spontano idemo (entropička energija) prema zagađenijem dijelu rijeke prema ušću. To je razlog potrebe i važnosti našeg rada na sebi i održavanja sebe ako doista želimo pomoći učenicima da se razviju u uspješne i kvalitetne članove društva. (U sljedećem broju: Dvije stvarnosti jedne škole)

Lukavo, naivno i pametno

ponašanje učitelja

cast stranica koja omogućava upotrebu i korištenje videa kao alata za komunikaciju u koje-mu učitelji mogu stvarati nove audio i videozapise, a učenici ih preuzimati, preslušavati i pregledavati u bilo koje vrije-me. Audioboo http://audioboo.fm/ omogućava jednostavno snimanje i dijeljenje audio sa-držaja. Voicethread http://voi-cethread.com/ se ističe moguć-nošću komentiranja uradaka na pet načina: glasovno telefonom ili internet telefonijom, tekstu-alno, audio ili videonačinom. Vlogging je naziv za novi me-dij koji ujedinjuje blog i video, a predstavlja formu bloga po-sredovanog videom čime je korisnicima pružena moguć-nost objavljivanja, pregledava-nja, organiziranja i komentira-nja videosadržaja. Najpoznatiji predstavnici su YouTube http://www.youtube.com/, servis koji omogućava kategoriziranje, pretraživanje i dijeljenje vide-ozapisa i Google Video http://video.google.com/ koji pruža mogućnost preuzimanja vide-ozapisa.

U skupini alata za kreativno učenje, čija je svrha i cilj po-taknuti korisnike na aktivnost i kreativnost, najpoznatiji su ser-visi, web alati za izradu mental-nih mapa Bubbl.us http://bubbl.us/, izradu stripova kojima su baza slike iz navedenog Flickr

http://www.flickr.com/, Bubblr http://www.pimpampum.net/bubblr/ i Wordle http://www.wordle.net/ poseban alat za stvaranje oblaka riječi. Učeni-cima je Wordle iznimno zani-mljiv, jer na temelju upisanog (zalijepljenog) teksta kreira oblak riječi.

S obzirom na činjenicu da su osnova svakog procesa e-uče-nja i e-obrazovanja nastavni sadržaji organizirani, putem IK tehnologije, na učenicima dostupan, odgovarajući i svr-sishodan način za pretpostavi-ti je kako postoje i sustavi za upravljanje učenjem tzv. LMS sustavi (engl. Learning Mana-gement System). Najpoznatiji predstavnici su Moodle i Blac-kboard, dok Elgg http://www.elgg.org/ kao predstavnik nove generacije sustava učenicima pruža mogućnost izrade bloga, profila, audio zapisa, upotre-bu RSS čitača, tagiranje, itd. RSS (engl. Really Simple Syn-dication) jest tehnologija koja uz pomoć posebnih programa ili dodataka omogućava čita-nje naslova i sažetaka vijesti, blogova i sl. na način da se u unificiranom sučelju pregleda-vaju naslovi sadržaja koje je moguće čitati poveznicom ili linkom).

Recimo na kraju i to da su svi ovi alati besplatni.

(Kraj u sljedećem broju)

(14)

Ako želimo ostati u ekološki čistom dijelu rije-ke, bliže izvoru, moramo veslati protiv struje. Ukoliko prestajemo veslati, spontano idemo prema zagađenijem dijelu rijeke prema ušću. To je razlog potrebe i važnosti našeg rada na sebi i održavanja sebe ako doista želimo pomoći učenicima da se razviju u uspješne i kvalitetne članove društva

Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša psihoterapeut i komunikolog



DOMOLjUBNI ODGOj

• Poučavanje: teorija i praksa (2003). Ur. P. Jarvis. Zagreb: Andragoš-ki centar Zagreb.Poučavanje, učenje – krajolik se mijenja. Poučavanje u svijetu koji se mi-jenja. Stilovi i metode poučavanja. Etika i obrazovanje. Radikalne i femi-nističke pedagogije. Didaktičnost: predavanja i predavanje kao metoda. Sokratovska metoda. Facilitacija i facilitatorov stil. Načela iskustvenog obrazovanja, iskustvene metode poučavanja i učenja. Učenje zasnovano na praksi i učenje zasnovano na problemu, mentorstvo: umijeće pouča-vanja i učenja. Zajednica učenja: model za poučavanje i učenje. Procjena u obrazovanju nakon formalnog školovanja. Procjena iskustvenog uče-nja u visokom obrazovanju. Obrazovanje na daljinu u društvu koje uči. Daljnji razvoj poučavanja.

• Terhart, E. (2001). Metode poučavanja i učenja: uvod u probleme metodičke organizacije poučavanja i učenja. Zagreb: Educa.Nastavne metode u povijesnom procesu. Dimenzije metodičkog proble-ma. Istraživanje metoda poučavanja. Poučavanje i učenje izvan škole. Metode poučavanja kao uvjeti za proces učenja. Superučenje – megapo-učavanje: prema alternativnim oblicima učenja i poučavanja.

• Žužul, A. (2004). Udžbenik i kurikulum. U: Udžbenik i virtualno okruženje. Zagreb: Školska knjiga, str. 23. – 43.Udžbenik u kontekstu nastavnog plana i programa. Udžbenik u kontek-stu kurikuluma. Udžbenik kao izraz kulturnog i civilizacijskog ambijen-ta. Ka temeljnim odrednicama udžbeničkog standarda. Udžbenik i druga odgojno-obrazovna sredstva. Udžbenik kao nacionalni resurs.

• Žužul, A. (2007). Udžbenik u nacionalnom kurikulumu. U: Kuriku-lum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Ur. V. Previšić. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 357. – 364.Tradicionalni i suvremeni pristup odgoju i obrazovanju. Udžbenik u na-cionalnom kurikulumu. Udžbenik kao nastavno sredstvo, nacionalno i interkulturalno dobro. Udžbenik – učenik – učitelj.

• Halačev, S. (ur.). (2006). Vodič za roditelje: O Nastavnom planu i programu prema Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu. Za-greb: Školska knjiga.HNOS – put prema unaprjeđivanju hrvatskoga školstva. Ciljevi HNOS-a. Škola po mjeri učenika. Uloga roditelja u ostvarivanju HNOS-a. Una-prjeđivanje komunikacije – poticajno ozračje.

• Puzić, S. (2006). Decentralizacija kurikuluma i jačanje autonomije škola: uloga ravnatelja. U: Nacionalni kurikulum za obvezno obrazova-nje u hrvatskoj: različite perspektive. Ur. B. Baranović. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, str. 259. – 297.Djelokrug rada ravnatelja (decentralizirani školski menadžment, struč-no-pedagoško vođenje škole). Rezultati empirijskog istraživanja pokazu-ju da ravnatelji osnovnih škola uočavaju važne prednosti koje proizlaze iz jačanja školske autonomije i decentralizacije kurkuluma.

• Sekulić-Majurec, A. (2005). Kurikulum nove škole – istraživački iza-zov školskim pedagozima. Pedagogijska istraživanja (Zagreb), II, br. 2, str. 267. – 277.Stvaranje mogućnosti uspostavljanja novoga kurikuluma „iznutra”. Pro-pituje se koliko kurikulum škole uvažava nove spoznaje.

• Sekulić-Majurec, A. (2007). Uloga sudionika odgojno-obrazovnog procesa u stvaranju, provedbi i vrednovanju kurikuluma. U: Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Ur. V. Previšić. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 305. – 331.Poimanje kurikuluma. Kurikulumska polazišta i uloga sudionika odgoj-no-obrazovnog procesa. Uloga i zadatci sudionika u školskom kuriku-lumu (učenika, nastavnika, stručno-razvojnih službi, ravnatelja i rodi-telja).

• Stoll, L. & Fink, D. (2000). Mijenjajmo naše škole: kako unaprijediti djelotvornost i kvalitetu škola. Zagreb: Educa, str. 181. – 200.Potreba za partnerstvom: roditelji, škola i društvena zajednica, učenici, vlada i drugi partneri.

• Hrvatić, N. (2005). Kurikulum pedagoške izobrazbe i interkulturalne kompetencije učitelja. Pedagogijska istraživanja (Zagreb), II, br. 2, str. 251. – 265.Polazišta: škola i učitelj u novom ozračju. Povijesni prikaz pedagoške izobrazbe učitelja u Hrvatskoj. Izobrazba učitelja. Interkulturalna kom-petencija i njezine bitne dimenzije.

• Hrvatić, N. & Piršl, E. (2007). Kurikulum pedagoške izobrazbe uči-telja. U: Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Ur. V. Pre-višić. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 333. – 356.Pedagoška izobrazba učitelja u Hrvatskoj. Izobrazba učitelja (uzastopni/sukcesivni model, usporedni model i integrirani model). Kompetencije učitelja. Kurikulum i interkulturalne kompetencije učitelja.

(Kraj)

KURIKULUM - Tematska bibliografija

S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjet-nih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma

Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar

Metode poučavanja i učenja te izvori znanja i kurikulum

Sudionici odgojno-obrazovnog procesa i kurikulum

Kurikulum i obrazovanje učitelja

Uzore tražiti u hrvatskoj povijesti i kulturi

Piše prof. dr. Ante Vukasović

Dugotrajna vladavina protuhr-vatskoga jugokomunističkog totalitarizma i ateističkog mar-

ksističko-lenjinističkog svjetonazora obezvrjeđivala je i, u velikoj mjeri, obezvrijedila ne samo vjerske, nego i ukupne univerzalne, općeljudske, a poglavito hrvatske nacionalne ideale i vrjednote. Liberalno-anarhistička stihija, koja nas je zahvatila u procesu tranzicije, nastavila je i još više oja-čala obezvrjeđivanje općeljudskih, nacionalnih, religijskih, kulturnih i svekolikih duhovnih vrijednosti. Po-sljedice su kriza morala, odgajanja, vrijednosti. A bezvrijednim se svijet i život mogu teorijski zamisliti, ali se bezvrijednima ne mogu živjeti – dav-no je upozorio pokojni filozof Vladi-mir Filipović.

Mukotrpna, ali časna povijest

Mukotrpna hrvatska povijest žrtva-ma je posvećena. Prepuna je žrtava, mučenika i junaka u borbi za narodnu slobodu, pravdu i ideale. Hrvati nisu osvajali tuđe, nego su stoljećima bra-nili svoju lijepu i dragu domovinu od brojnih osvajača, tlačitelja i poroblji-vača. Svuda oko nas su stratišta, gro-bovi, križevi, kosti naših mučenika i junaka. Naša sloboda postoji zahva-ljujući žrtvama i slavnim junacima za Hrvatsku. Iz krvi Gvozda, Krbavskog polja, Krvavog sabora križevačkog, Bečkog Novog Mjesta, Srpanjskih žrtava, Prosinačkih žrtava, Bleiburga, Križnih putova, Vukovara, Škabrnje, logora smrti – nikla je slobodna i sa-mostalna hrvatska država. Žrtve su temelj Republike Hrvatske. Ne smi-jemo ih zaboraviti. Moramo ih pošto-vati i širiti istinu o njima. To je naš dug prema onima koji su dali živote za Hrvatsku.

Drugi temelj i izvor hrvatskoga op-ćeg i domoljubnog odgajanja je naša tisućljetna, autohtona i vrlo bogata kulturna baština. Neprekidno traje od

Baščanske ploče, glagoljičkog pisma, glagoljaškog bogoslužja i starohrvat-skoga sakralnog graditeljstva, preko našeg humanizma i renesanse, ista-knutih humanista i latinista, pa sve do stoljeća hrvatske književnosti i svjet-ski relevantnih postignuća hrvatskih velikana u području filozofije, znano-sti, slikarstva, kiparstva, glazbe i sve-opće duhovnosti do naših dana.

Odgojni uzori i ideali Djeci i mladeži, u procesu njihova

sazrijevanja, najviše trebaju pozitiv-ni primjeri, privlačni likovi, uzorne osobnosti na koje se mogu ugledati, s kojima se mogu poistovjetiti. Oni ih privlače, postaju im putokazi u ži-vot, uzori koje rado oponašaju. Gdje se odgaja snagom i zanosom uzora – dobro se odgaja! A mukotrpna, ali časna opća povijest i povijest kulture hrvatskoga naroda prave su riznice uzornih likova te pružaju obilje mo-gućnosti odgajanja – općeljudskoga i domoljubnog.

Među mnogobrojnim uzornim li-kovima junaka i mučenika spome-nut ćemo tragično poginuloga kralja Petra Svačića, bana Petra Zrinskog i grofa Frana Krstu Frankopana, legen-darnog bana Josipa Jelačića; opjevane narodne junake Žarka Dražojevića, Milu Gojsalić, Petra Berislavića, Pe-tra Kružića, Vuka Mandušića, Niko-lu Jurišića, Nikolu Šubića Zrinskog; političare Antu Starčevića, Eugena Kvaternika, Stjepana Radića i Milana Šufflaya; mučenike Crkve u Hrvata sv. Nikolu Tavelića, sv. Marka Kri-ževčanina, bl. Augustina Kažotića, bl. Alojzija Stepinca, „Drinske mu-čenice“ i, dakako, prvoga hrvatskog Predsjednika Franju Tuđmana, hr-vatske generale, časnike i sve junake našega oslobodilačkog Domovinskog rata.

I naša tisućljetna kulturna baština ima brojne uzorne likove hrvatskoga narodnog duha i stvaralaštva. Spo-menimo u renesansnom graditeljstvu Jurja Dalmatinca, slikarstvu Julija Klovića i Andriju Medulića i plejadu

hrvatskih velikana na svim poljima duhovnog života kao: Ivan Česmički – Panonius, Ivan Vitez, Antun i Faust Vrančić, Franjo Petrić, Nikola Gu-četić, Marko Marulić, Marin Držić, Ivan Gundulić, Bartol Kašić, Juraj Križanić, Ruđer Bošković, Ivan Ma-žuranić, Petar Preradović, August Še-noa, Antun Gustav Matoš, Tin Ujević, Vatroslav Lisinski, Ivan Zajc, Nikola Tesla, Lavoslav Ružička, Vladimir Prelog i drugi.

Svi ti spomenuti i mnogobrojni nespomenuti naši junaci, mučeni-ci, žrtve za svoj narod i domovinu, svi znameniti znanstvenici, filozofi, umjetnici, političari, diplomati, spor-taši, velikani hrvatske stvaralačke misli i djelovanja na svim područjima materijalne i duhovne kulture – mogu biti i treba ih učiniti značajnim čim-benicima i suodgojiteljima u procesu reafirmiranja zanemarene odgojne funkcije i domoljubna odgajanja.

Narodna snaga i vrjednota

Domoljublje nije ni šovinizam, ni agresivni nacionalizam. Ono je osje-ćaj i izraz čovjekove ljubavi prema svome narodu i domovini. U takvoj ljubavi nema ni mržnje, ni agresi-je i posve je u suglasju s narodnom mudrošću: „Tuđe poštuj, a svojim se diči.” Agresivnost i mržnju podmet-nuli su nam neprijatelji da bi obez-vrijedili, oklevetali i razorili naše do-moljublje, oslabili narodno jedinstvo, snagu otpora i tako nas lakše pokorili, porobili i tlačili. Takve krivotvorine, podvale i objede moramo razotkriva-ti, osuditi i odbaciti.

Domoljublje je odlika izgrađene osobnosti, ali i povijesno utemeljena sveopća, narodna i odgojna vrjedno-ta. Očituje se u ljubavi prema rodnom kraju, zavičaju, domovini, narodu, njegovoj prošlosti i sadašnjosti, sve-kolikim postignućima, kulturi, vrijed-nostima. Svi narodi posvećuju mu ve-liku pozornost i domoljubno odgajaju svoju djecu. Hrvati imaju i posebne razloge za takvo odgajanje. Hrvat-sko domoljublje je izgrađivano kroz povijesnu borbu za opstanak. Ono je uporište našega održanja u prošlosti, simbol današnje slobode, neovisnosti i jamstvo hrvatske budućnosti.

Naša je snaga u domoljublju. Jačaj-mo ga i njegujmo. Nastavni programi i udžbenici u našim školama moraju kazivati povijesnu istinu o hrvatskom narodu, njegovim pothvatima, junaci-ma, mučenicima, žrtvama, velikani-ma hrvatske misli, znanosti, kulture, stvaralaštva, moraju buditi nacionalni ponos i zračiti domoljubljem. Ono nas je očuvalo u prošlosti, osiguralo nam sadašnjost, a da bi nam i budućnost bila sigurna – moramo domoljubno odgajati svoju djecu, naše nade, pro-jektante, graditelje i nositelje hrvat-ske budućnosti.

Naša sloboda postoji zahvaljujući žrtvama i slavnim junacima koje nikada ne smijemo zaboraviti. Drugi temelj i izvor hrvatskoga općeg i domoljubnog odgajanja je naša tisućljetna, autohtona i vrlo bogata kulturna baština, od Baščanske ploče do danas


regija

boSNa I HerCeGoVINa

Podizanje razine rada menadžera osnovnih i srednjih škola

Promatrajući školu, i u njoj se, kao i u svakom drugom poslovnom sustavu, može

govoriti o ljudima koji su izravni izvršitelji i upravitelji. Gledajući odnos broja izvršitelja i uprav-ljačkih radnih mjesta, on je 90 naprema 10 posto. A kada posta-vimo pitanje važnosti izravnih izvršitelja u odnosu na one u me-nadžmentu koji trebaju razvijati poslovni sustav, odnosno kada tražimo odnos sudjelovanja u ostvarenim rezultatima poslov-nog sustava, od je 80 naprema 20, u kojem većina pripada me-nadžmentu. Negativne političke promjene

Problemi nastaju zbog či-njenice što ne znamo koliko je menadžera u ukupnom broju zaposlenika, a ne znamo ni zna-čaj tih ljudi u odnosu na razvoj i unapređenje poslovnog susta-va, objasnio je profesor Živko Mitrović na prezentaciji o temi Podizanje razine rada menadže-ra osnovnih i srednjih škola. On je, inače, autor istoimenog pro-grama, koji je odobrio Zavod za unapređivanje obrazovanja i odgoja, objavljenog u katalogu Programa stručnog usavršavanja zaposlenih u obrazovanju.

Cilj programa je stjecanje ključnih kompetencija za uprav-ljanje osnovnim i srednjim ško-lama, a profesor Mitrović ukrat-

ko je objasnio što se sve može saznati i naučiti na trodnevnom seminaru o potrebnim znanjima i načinima kojima se može una-prijediti rad školskog sustava, kroz podizanje razine kvalitete rada njegovih menadžera.

– Škola spada u skupinu po-slovnih sustava koji daju odre-đenu uslugu, pa je nužno vratiti se malo unazad i vidjeti kroz koje se procese te usluge reali-ziraju, a zatim i koji su resursi potrebni da bi se određeni pro-cesi odvijali. To je vrlo važno. Naime, ako sustavno ne postavi-te svoju instituciju, onda lutate, jer povlačite poteze onako kako u određenom trenutku mislite da je dobro. Međutim, kada posta-vite sustav, morate točno defi-nirati koje usluge dajete vašim klijentima, odnosno studentima ili učenicima, a nijedan poslovni sustav ne može dobro funkcioni-rati ako unaprijed nije definirao svoje usluge – kaže profesor Mi-trović.

Također, daje sažet odgovor na osnovno pitanje – zašto je potrebno stalno podizati razinu kvalitete rada menadžera. Prvo, upravljačka funkcija je najzna-čajnija za rad i razvoj poslovnog sustava. Ulaskom u Europsku Uniju mijenja se uloga menad-žmenta te se zahtijevaju i nova znanja, a u pripremi su i stan-dardi iz područja menadžmenta. Na fakultetima gdje se izučava

menadžment još se nedovoljno proučavaju vještine upravljanja. Razina znanja menadžera jest rezultat znanja koja su stečena u praksi, a koja su nedovoljna za učinkovito upravljanje. Potrebna teoretska i praktična znanja

Uspješno poslovanje svako-ga poslovnog sustava u funkciji

je znanja menadžera iz osnova upravljanja, upravljačkih pro-cesa kojima se upravlja. Razinu kvalitete rada menadžera mo-guće je podići kroz utvrđivanje potrebne razine znanja, kao i stvarnih znanja menadžera, os-posobljavanje menadžera kroz programe iz osnova upravljanja i upravljačkih procesa. Potrebna su teoretska i praktična znanja

menadžera za upravljanje u po-slovnom sustavu i njegovim pod-sustavima znanja iz osnova rada u upravljačkim procesima (za sve razine menadžera); iz uprav-ljačkih procesa (za sve razine menadžera različitog obujma) i iz procesa kojima se upravlja (za srednje i operativne menadžere).

Prema Prosvetni pregled Priredio Ivica Buljan

SrbIja

Važno stjecanje ključnih kompetencija

Ulaskom u Europsku Uniju mijenja se uloga menadžmenta te se zahtijevaju i nova znanja

Hrvatska televizija i Hrvatsko kulturno društvo Napredak u Sarajevu su bili su organizatori

koncerta i javnog snimanja emisije 20 godina s Vama, posvećene 20. godišnji-ci obnove rada Napretka i osnivanju Na-pretkove zaklade za sveučilište i stipen-diranje. Kako su istaknuli organizatori, sav će prihod od prodanih ulaznica, kao i od sponzora, biti namijenjen Zakladi, a cilj je osigurati sredstva za Vrhbosansko sveučilište, koje je osnovao Napredak uz podršku Vrhbosanske nadbiskupije i Franjevačke provincije Bosne Srebrne, te za godišnje stipendije.

„Cilj nam je osigurati obrazovanje za što više mladih ljudi i na taj im način pomoći da ostvare karijere u svojoj do-movini kako sreću ne bi tražili negdje drugdje. Čast mi je i što su svi sudionici pristali koncert odraditi besplatno te na taj način dali svoju punu podršku pro-jektu”, istaknuo je predsjednik HKD-a Napredak Franjo Topić te dodao da je ovaj projekt u funkciji zbližavanja i pov-ezivanja ljudi i stvaranja prijateljstva i pozitivnog ozračja.

Organizatori su ovim putem uputili poziv svim Sarajlijama i građanima dobre volje da dolaskom na snimanje i kupnjom ulaznice pomognu Zakladi, čime će prvenstveno pomoći mladim ljudima željnima obrazovanja. Ovakva

manifestacija nije iznenađujuća, jer, kao je istaknuo Topić, ovo društvo, prije svega dobročiniteljsko, voli kada iz BiH u susjedne zemlje stigne pozitivna priča, budući da smo često okruženi nega-tivnim stvarima.

„Napredak je model kako bi sve poli-tike u BiH trebale postupati, kazao je ne-davno predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, i drago nam je što je naše malo društvo napravilo toliko puno, jer bez ustručavanja mogu kazati da je Napredak u kulturi napravio više nego svi Hrvati zapadne Europe zajedno”, na-glasio je Topić.

Na koncertu, koji je okupio mnogo napretkovaca iz svih podružnica, pri-jatelja i dobročinitelja Napretka te predstavnika javnog, političkog, vjer-skog, gospodarskog i kulturnog života Bosne i Hercegovine i Hrvatske, nastu-pili su Tereza Kesovija, Željko Bebek, Halid Bešlić, Kemal Monteno, Zlatko Pejaković, Ivica Šarić, Duško Kuliš, Marija Šestić, Krunoslav Kićo Slabinac, Hanka Paldum, Đani Stipaničev, Josip Pejaković, Klapa Ragusa, Klapa Hr-voje te glazbene skupine iz Napretkovih podružnica iz Kupresa, Bihaća, Saraje-va, Knina, Busovače, Kreševa, Uskoplja i Odžaka.

Prema Dnevni list Priredio I. Buljan

U sklopu ovogodišnje manife-stacije Šimićevi susreti, koja se održava 47. put, a ove go-

dine u čast Stanislava Šimića o 50. obljetnici njegove smrti, u Grudama je prošloga tjedna upriličen susret s hrvatskim piscem Ivanom Aralicom. Tom je prigodom predstavljen novi Araličin roman Život nastanjen sje-nama, a gosti večeri bili su profesor Jozo Marić i Mario Bušić, ministar prosvjete, znanosti, kulture i sporta Zapadnohercegovačke županije.

Riječ je o knjizi koja je inspirirana ratnom zbiljom devedesetih, u kojoj se miješaju autobiografski motivi i memoarska građa, oblikujući obitelj-sku sagu. Istodobno, obilje historio-grafskih činjenica čini taj epistolarni roman svojevrsnom Ilijadom i Odise-jom Dalmatinske zagore, ali i nacio-nalnom kronikom 20. stoljeća. Rad-nja romana odvija se dan uoči vojno-redarstvene akcije Oluja i traje četiri dana nakon nje, a autor se, boraveći u svojoj spaljenoj kući, prisjeća svih predaka i ljudi koji su obilježili nje-govo djetinjstvo te govori o ključnim pitanjima devedesetih godina. Riječ je Araličinom dosad najopsežnijem djelu. Na gotovo tisuću stranica tek-sta autor je ispisao stoljetnu povijest svoje obitelji i zavičaja.

Osim spomenute promocije, susre-ti su obilovali kulturnim događajima od kojih izdvajamo dodjelu nagra-de Antun Branko Šimić hrvatskom književniku prof. dr. Šimunu Musi i predstavu HNK Mostar Romansa o tri ljubavi autora Antuna Šoljana u re-žiji Joška Juvančića. U Franjevačkoj galeriji na Širokom Brijegu otvorena je i izložba slika Izbor slika iz likovne zbirke Gradskog muzeja Vinkovci, a u dvorani Osnovne škole u Drinovcima izložene su slike akademskog slikara Vlade Puljića. Kao i svake godine, u Drinovcima, rodnom mjestu braće Ši-mić, u Crkvi sv. Mihovila služena je sveta misa za njih.

Na završnoj svečanoj Akademiji u čast Antuna Branka i Stanislava Šimi-ća u programu su sudjelovali prof. dr. Vlado Pandžić, održavši predavanje o Stanislavu Šimiću, zbor Osnovne škole iz Drinovaca, Ivan Galić na gla-soviru i Klapa Bratovština glazbeno su uljepšali skup. Svoje nagrađene pjesme pročitali su učenici osnovnih i srednjih škola i Sveučilišta u Mosta-ru. Svoje pjesme govorili su: K. Šego, I. Nuić, Z. Kordić, M. Bilosnić i M. Petrović.

Prema Dnevni list Priredio I. Buljan

Šimićevi susreti

Nagrade učenicima za poeziju

Hrvatsko kulturno društvo Napredak

Koncert za studentsku zakladu


Nastavnica koja je izgubi-la glas nakon godina vi-kanja u bučnoj učionici

dobila je 156.000 funti odštete. Pedesetogodišnja Joyce Wal-

ters bila je prisiljena odreći se učiteljskog posla nakon što je otkrila bolne izrasline, polipe na glasnicama, zbog čega joj je teško govoriti. Tvrdi da je sva-kodnevno morala vikati na na-stavi kako bi čula i samu sebe, budući da su razredi bili preveli-ki, a učionice preblizu školskog igrališta. Naglasila je kako je njezin glas svakodnevno trpio zbog uvjeta u kojima je radila. Unatoč redovitim terapijama koje još danas polazi, i dalje joj je teško sudjelovati u dugom razgovoru. Bez nade za povratak u učionicu

„Učenje je moj poziv. Oboža-vala sam rad u učionici i to mi jako nedostaje. No, mislim da se zbog problema s glasom nikada neću moći vratiti u školu”, kaza-la je Joyce Walters.

Tužila je Vijeće Hillingdona, mjesta u kojem se nalazi škola, a sud joj je dodijelio 11.000 funti odštete. No, nakon što je podigla privatnu tužbu zbog ozljede na radu, u nagodbi sa školom do-bila je još 145.000 funti odštete. To je dosad najviša svota takve vrste, pa se nagađa da bi to mo-gao biti okidač za ostale slične

zahtjeve oštećenih prosvjetnih radnika.

Joyce Walters počela je podu-čavati engleski jezik u Centru za obrazovanje odraslih u školskoj zajednici u Hillingdonu 2005. godine. No, nakon samo mjesec dana počela je primjećivati prve teškoće s glasom. Do ljeta 2006.

dijagnosticirani su joj polipi na glasnicama, glas joj je bio pro-mukao i često je kašljala. Ti su je problemi prisilili da propusti ci-jelu školsku godinu 2006./2007., kada je odlazila na terapije. Pod-nijela je zbog toga zahtjev za odštetu, ali je odbijen, uz obra-zloženje da se polipi na glasni-

cama smatraju „profesionalnim rizikom”. Potom se iduće škol-ske godine vratila u učionicu, ali ju je ponovno morala napustiti nakon samo tri mjeseca.

„Zbog buke i stalnih prekida često sam morala ponavljati ono što sam rekla te podizati glas tijekom nastave. Vikanje uma-

njuje jasnoću izgovora, što je posebno važno za učenike po-četnike engleskog jezika, pa su me često tražili da ponavljam već izgovoreno”, ispričala je Joyce Walters.

Tvrdi da joj njezini poslodavci nisu htjeli pomoći, zahtijevajući da i dalje predaje, a odbili su i njezin zahtjev da prestane podu-čavati početnike. Zbog toga je unajmila odvjetnicu Joanne Je-fferies, koja je nakon donesene presude kazala: Škola prihvatila odgovornost

„Unatoč brojnim pokušajima Joyce Walters da upozori svoje poslodavce na njezin problem, oni su je konstantno ignorirali, što je rezultiralo ovom teškom profesionalnom ozljedom, koja joj je promijenila cijeli život i zbog toga je odlučila podignuti privatnu tužbu i tražiti zado-voljštinu na sudu. Da stvar bude gora, smatra da ne bi toliko pa-tila da su reagirali na vrijeme i prihvatili njezine molbe i prijed-loge. Vijeće Hillingdona prihva-tilo je potom odgovornost, pri-znavši da se nije dovoljno brinu-lo za zdravlje i sigurnost svojih zaposlenika. Unatoč tome što je Joyce Walters dobila pravednu odštetu, to se moglo izbjeći da su svi reagirali na vrijeme.”

Prema BBC Education Priredila Ivana Čavlović

Tisuće studenata i profesora u Londonu najavilo je pro-svjede zbog vladina plana o skupljem studiranju. Naime, najavljeno je da će se školarine u Engleskoj gotovo utro-

stručiti te tako narasti na 9000 funti godišnje. Na taj način Na-cionalna unija studenata (NUS) želi pritisnuti zastupnike koji će krajem godine glasovati o podizanju studentske naknade.

Predsjednika NUS-a Aaron Porter kaže da su Liberalni de-mokrati suočeni s izbornim krahom ako prekrše svoje obeća-nje da će glasati protiv porasta školarina. Koalicijska vlada kaže da su njihovi planovi o skupljem studiranju pravedniji od sadašnjeg sustava. No, predsjednica Sindikata sveučilišnih profesora Sally Hunt napala je prijedlog o porastu školarina sa 3290 na čak 9000 funti godišnje od 2012. godine.

„Ne postoji ništa pošteno niti progresivno u utrostručenju godišnje cijene studija, jer zbog toga mnogi mladi neće niti moći upisivati fakultet“, rekla je Hunt.

Studenti kažu da će pokušati iskoristiti predloženo zakono-davno pravo na opoziv kako bi poslali poruku saborskim za-stupnicima koji su zanemarili svoje izborno obećanje da će se suprotstaviti povećanju školarina. Konkretno, Aaron Porter je upozorio da će se student birači obrušiti na zastupnike Libe-ralnih demokrata koji nisu uspjeli održati riječ da će glasovati protiv skupljeg studiranja, prijeteći da će ih oboriti tijesnom većinom. Studenti su već prosvjedovali protiv ministara Libe-

ralnih demokrata Vincea Cablea i Chrisa Huhnea. Sveučilišni ministar David Willetts kazao je da će vlada i

dalje podupirati mlade koji studiraju: „Studentima će se omo-gućavati veći zajmovi za obrazovne troškove, koje će vraćati nakon završenog studija. Stoga se nadam da će mladi koji žele studirati i dalje imati hrabrosti prijavljivati ti se za upise.”

Najavljeni prosvjed bit će organiziran u Londonu, oko 20.000 studenata i profesora hrabro će se suprotstaviti prijedlozima o financiranju studiranja koji bi mogli potresti britansko visoko obrazovanje.

Više školarine zamijenit će nastavna sredstva koja su ukinu-ta u svrhu smanjenja javne potrošnje. To znači da mnogi stu-diji umjetničkog i humanističkog smjera vjerojatno više neće

dobivati javna sredstva, a državna financijska potpora bit će ograničena na znano-sti, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku.

Sindikat sveučilišnih pro-fesora također je upozorio da ne postoji jamstvo da će veće naknade značiti i bolje mo-gućnosti za studente. Upozo-ravaju da su troškovi studira-nja ionako porasli više od tri

puta od 1988. godine te da je omjer studenata i profesora sada lošiji. Prije 12 godina bilo je oko 13 studenata na jednog profe-sora, a sada ih je 16, unatoč tome što je studiranje skuplje.

Koalicijska vlada kaže da će njihovi prijedlozi zaštititi siro-mašnije studente te da su dizajnirani tako da imućniji studenti plaćaju veće doprinose.

„Koalicijska vlada razvila je paket koji je pravedniji od po-stojećeg sustava financiranja studija. Pristup visokom obra-zovanju temeljit će se na intelektualnim sposobnostima, a ne platežnoj moći. Na taj način želimo zaštititi siromašnije stu-dente te im osigurati jednake mogućnosti za obrazovanje kao i ostalima”, rekao je glasnogovornik Odjela za poslovne ino-vacije i vještine.

Prema BBC Education Priredila Ivana Čavlović

VeLIKa brItaNIja

Učiteljica „bez glasa” dobila 156.000 funti

svijet

To je dosad najviša svota takve vrste, pa se nagađa da bi to mogao biti okidač za ostale slične zahtjeve oštećenih pro-svjetnih radnika

Engleski muzeji i arhivi podržavaju pismenost učenika

Muzeji i arhivi u Engleskoj pomažu učenici-ma školske dobi da razviju vještine pismeno-sti uz inspiraciju iz svojih zbirki, koju podupire Program strateške educiranosti koji je pokre-nulo Vijeće muzeja, knjižnica i arhiva (MLA) u Velikoj Britaniji.

Program Zaklade za nacionalnu pismenost Igrajmo se pisanja omogućava djeci i mladi-ma da razvijaju pismenost na zabavan i in-spirativan način te se na taj način upoznaju sa svijetom muzeja, galerija i arhivskih zbirki. Ovaj uspješan program, koji su razvili Muzeji i škole Prestona u suradnji sa Zakladom za nacionalnu pismenost, bit će predstavljen i na nacionalnoj konferenciji 9. prosinca 2010. I ostali muzeji u regiji koji provode opismenji-vanje mladih ugostit će prezentaciju progra-ma Igrajmo se pisanja kako bi podržali uče-nička postignuća.

Projekt Britanske knjižnice Književnost u kontekstu (LinC) provodi se u suradnji s piscima širom Engleske, koji daju podršku nastavnicima engleskog jezika. U drugoj godini provođenja projekta LinC Nacionalna udruga pisaca u obrazovanju i Zaklada Arvon nadahnut će učitelje i učenike da se aktivno uključe u GCSE kurikulum, a Vijeće muzeja, knjižnica i arhiva omogućit će nastavnicima te zaposlenicima muzeja i arhiva da zajedno izgrađuju održive resurse.

Nastavnici pripravnici istražuju načine na koje poučavati pismenost u okruženju izvan učionice kroz program Inicijalno usavrša-vanje učitelja. Knjižničari također surađuju sa zaposlenicima muzeja i arhiva te ostalih kulturnih organizacija u cilju potpore rizičnoj skupini djece i mladih kojima prijeti napušta-nje školskog sustava.

Prema Education Today I. Č.

Prosvjedi protiv porasta školarina

Najavljeni prosvjed bit će organiziran u Londonu, oko 20.000 studenata i profesora hrabro će se suprotstaviti prijedlozima o skupljem studiranju


Tema b

roja: B

udućn

ost ob

razova

nja od

raslih

Vrijeme je za samostalni studij

andragogije

O spomenutim su temama, potaknuti raspravom na ovogodišnjoj Ljetnoj an-

dragoškoj školi, na kojoj se raz-govaralo o problematici obrazo-vanja andragoga, govorili brojni stručnjaci okupljeni protekle srijede u Zagrebu, u prostorija-ma Pučkog otvorenog učilišta, na okruglom stolu o dosadaš-njim iskustvima te budućnosti obrazovanja odraslih odnosno perspektivama sustave edukacije nastavnika andragoga.

Dr. sc. Tihomir Žiljak s Puč-kog otvorenog učilišta i potpred-sjednik Hrvatskog andragoškog društva smatra da je krajnje vri-jeme da se na sveučilišnoj razini pristupi obrazovanju andragoga i da to postane društveno važ-no pitanje. Naime, andragoška je realnost da se svakodnevno trebaju (ponovno!) dokazivati

kao stručnjaci za obrazovanje odraslih, stručnjaci od kojih se očekuju dodatna znanja i vješti-ne za planiranje, pripremanje, vođenje i evaluiranje procesa obrazovanja odraslih. Europske zemlje shvatile su da je potreb-na profesionalizacija obrazova-nja odraslih. Kod nas je, naža-lost, danas situacija lošija nego prije četiri desetljeća, istaknuo je prof. dr. Milan Matijević s Učiteljskog fakulteta Sveučili-šta u Zagrebu, također potpred-sjednik Hrvatskog andragoškog društva.

- Prije 40 godina u Andragoš-kom centru zatekao sam projekt neformalnog obrazovanja an-dragoških kadrova u vidu dvo-godišnjeg studija. Utemeljio ga je Aleksandar Kovačić, prema potrebama onog vremena, i stotinjak je ljudi iz cijele bivše

Jugoslavije završilo taj oblik konzultativno-dopisnog andra-goškog osposobljavanja u traja-nju dvije godine, koje uključuje, među ostalim, po dvije ljetne i zimske škole. I tada je taj oblik neformalnog obrazovanja pri-znavan i upisivan u radnu knji-žicu kao viša stručna spreman, što je vjerojatno bio jedan od prvih oblika stjecanja andragoš-ke kompetencije na ovim pro-storima. Sljedeći je korak bio na Filozofskom fakultetu, kada se za tri, četiri generacije studena-ta pedagogije nudio modul an-dragoških kompetencija. Nakon toga su utemeljene dvije grupe poslijediplomskih studenata za specijalizacijom iz andragogije. Nekoliko je ljudi magistriralo taj studij, uključujući državnu tajnicu MZOŠ-a Dijanu Vican. Na Učiteljskoj fakultetu, na po-

slijediplomskom studiju, uteme-ljen je i modul Opismenjavanje i osnovno obrazovanje odraslih, posvećen UNESCO-ovu deset-ljeću pismenosti.

Slavnih dana andragogije na našim prostorima prisjetio se i dr. sc. professor emeritus Niko-la Pastuović, također s Učitelj-skog fakulteta u Zagrebu. Prije tridesetak godina u Hrvatskoj je djelovala značajno življa an-dragoška djelatnost, kazao je Pastuović, navevši Poreč, gdje je funkcionirala svjetski poznata ljetna andragoška škola sa su-dionicima iz cijelog svijeta. U Zagrebu je djelovao Zavod za industrijsku andragogiju s petna-est stalno zaposlenih djelatnika, najjača istraživačko-znanstvena institucija u području obrazova-nja odraslih na Balkanu.

- Tadašnje je društvo bilo svje-

tema broja

Pripremio Branko Nađ

Prepoznaju li ključni kreatori obrazovne politike u Hrvatskoj vrijednost i dugoročni značaj andragoga, osoba koje se godinama bave obrazovanjem odraslih i na taj način brojnim generacijama izravno pomažu steći nova znanja i vještine kako bi sačuvali radno mjesto,

napredovali ili pronašli posao nakon što su (ne)određeno vrijeme bili na burzi rada?! Štoviše, je li došlo vrijeme da se konačno andragogija kao zasebna znanstvena disci-

plina, praktična struka i profesija emancipira i osamostali te odvoji od pedagogije?


tema broja

sno važnosti obrazovanja odra-slih. Je li današnje?

Neobično je, pa i žalosno, da se dogodio pad i nazadovanje ove djelatnosti. Kako bi izgledao studij andragogije?

Hrvatsko andragoško društvo podržava sve projekte formalnog i neformalnog oblika stjecanja an-dragoških kompetencija, bilo kroz strukovne udruge bilo kroz privat-ne tvrtke. Svega toga nikad dosta, smatraju stručnjaci, ali obrazo-vanje nastavnika andragoga još nije sustavno uređeno. Štoviše, u Hrvatskoj ne postoji formalno pri-znata profesija - andragog.

Današnji društveni kontekst zahtijeva oživljavanje, ekspanzi-

ju andragoške djelatnosti. Naime, o Hrvatskoj se dugo govori da će postati društvo, zemlja znanja. Ali društvo znanja je društvo koje ne samo da posjeduje znanje, nego ga i primjenjuje. To su dvije razli-čite stvari. Društva znanja, pak, nema bez cjeloživotnog učenja. To ne podrazumijeva samo obra-zovanje odraslih, dakako, ali ono najdulje traje. Zato obrazovanje odraslih mnogi poistovjećuju s cjeloživotnim učenjem.

- Da bi se profesija andragoga formirala, treba postojati defini-rani korpus poslova koje ljudi tih kompetencija obavljaju, korpus znanstvenoga znanja koje ospo-sobljava te ljude da to što rade čine kvalitetno. Mora postojati znanstvena produkcija u ovom

području, koja se mjeri prizna-tim publikacijama. Naposljetku, profesije ne može biti ako nije uspostavljen diplomski i poslije-diplomski studij za tu profesiju, upozorio je Pastuović.

A kako bi uopće trebao izgle-dati studij koji bi osposobljavao osobe za uspješno obavljanje poslova u obrazovanju odraslih, dakle sveučilišni studij andrago-gije? Moguća su dva scenarija. Prvi bi bio studij andragogije koji bi se izvodio u okviru stu-dija pedagogije, što korespon-dira pedagoškom konceptu koji andragogiju tretira kao jednu od grana pedagogije. Druga je mo-gućnost da se osnuje poseban sveučilišni studij andragogije, koji se razlikuje od studija u okviru pedagogije po tome što je zasnovan interdisciplinarno. Pe-dagoški koncept jest legitiman, objašnjava Pastuović, pedagogi-ja jest autonomna i krovna zna-nost u području obrazovanja, ali je monodisciplinarna, gdje su druge obrazovne znanosti tre-tirane kao pomoćne, susjedne, komplementarne, ali ne pred-stavljaju temelje pedagoškog studija.

Za uspoređivanje s ostalim zemljama ne trebamo gledati daleko, ne trebamo se mjeriti sa zapadnoeuropskim visokocivi-liziranim zemljama koje su po svim aspektima življenja daleko ispred nas. Dovoljno je pogleda-ti, reklo bi se, u svoje dvorište i ono svojih susjeda. U bivšoj su se Jugoslaviji u svim republikama uspjeli izboriti za emancipaciju odnosno odvajanje andragogije

Milan Matijević, Učiteljski fakultet, potpredsjednik Hrvatskog andragoškog društva

Prosvjetna politika bez razumijevanja za andragoge

Najnoviji Zakon o odgoju i obrazovanju iz 2008. obuhvaća i spominje pedagoške kompe-tencije. Međutim, o andragoš-kim kompetencijama ni riječi. Smatram da smo mi, andrago-zi, mogli više utjecati i lobirati prilikom izrade zakona. Nadam se zato da bismo pri skorim iz-mjenama i dopunama tog zakona mogli imati popravni ispit.

Na nastavničkim su fakulteti-ma u Hrvatskoj pojam, koncept i sintagma cjeloživotnog obra-zovanja krivo shvaćeni, pa se u prošlih dvadeset godina, koliko se ta sintagma spominje, na na-stavničkim fakultetima ono tre-tira kao privjesak, forma koja se samo tu i tamo upotrijebi. Tvrdim da nijedan nastavnički fakultet u Hrvatskoj ne priprema buduće nastavnike za cjeloživot-no obrazovanje. Teško ćete naći na bilo kojem nastavničkom fa-kultetu ijedan kolegij, makar izborni, koji upućuje te studente da steknu barem uvodne infor-macije, a kamoli specifične kom-petencije potrebne za andragoški rad. Tako, primjerice, na Učitelj-skom ili Filozofskom fakultetu u Zagrebu tek diplomirani student nije kompetentan raditi u cjelo-životnom obrazovanju, odnosno dijelu koji obuhvaća najduži ci-klus u ljudskom životu, a traje od 40 do 50 godina.

Znam za mnogo pokušaja i inicijativa, ali nisam siguran da u institucijama, od ljudi koji do-nose odluke o prosvjetnoj poli-tici i njezinu financiranju, ima razumijevanja za problematiku i potrebu sustavnog uređenja obrazovanja andragoga. Trebat će mnogo napora i muke da an-dragoška kompetencija uopće bude zapisana kao zakonska ob-veza.

Prije 25 godina divili smo se susjedima Slovencima koji su pedagoško-psihološko-metodič-ki minimum nazvali andragoš-ko-pedagoško-psihološko-me-todički minimum, iako su imali mnogo manje andragoških po-tencijala nego mi u Hrvatskoj. No, očito su se bolje organizirali i lobirali pa se već četvrt stoljeća u Sloveniji stječu i andragoške kompetencije. Kod nas je mo-guće pronaći sve više ljudi koji su završili neke druge fakultete, a žele raditi u obrazovanju. I na Učiteljskom fakultetu nude se kompetencije koje su potrebne, ali nismo u pedagoško-psihološ-ko-metodički minimum mogli uključiti i andragoške kompe-tencije. Gotovo nikakvih izgle-

da, pak, nema da se uvede zase-ban andragoški kolegij. Velika je prilika propuštena prilikom uvođenja Bolonjskog sustava na naša visoka učilišta. Tada je bilo prostora da se na fakultete implementiraju moduli ili barem izborni kolegiji iz područja an-dragoške psihologije, andragoš-ke didaktike, andragogije. Od toga nije bilo ničega, niti da se na postojeće pedagoško-psiho-loške kolegije implementiraju neki od takvih kompetencija, niti da se pokrene novi specijalistič-ki stručni studij andragogije.

Zakon o odgoju i obrazovanju iz 2008. propisuje da svi koji žele raditi u obrazovanju moraju steći pedagoške kompetencije, andragoške se ne spominju! Au-tori će se pravdati time da su pod pedagoškima mislili i na andra-goške. Apeliramo, ali bojim se da će opet ostati samo na tome. Zakon konkretno propisuje da svi koji žele raditi u obrazovanju moraju steći 60 ECTS bodova iz područja pedagoške kompeten-cije. Mi želimo da se u zakonu navede i andragoške. Budući da MZOŠ još nije donio nikakav pravilnik o načinu i sadržaju

pedagoških kompetencija, to je prilika da se u njega jasno uvede pojam, pojedinačni kolegij i mo-duli koji se odnose na stjecanje andragoških kompetencije, od-nosno profesije. Ako tu priliku ne iskoristimo sada, ne znamo kada ćemo opet moći.

Nikola Pastuović, Učiteljski fakultet sveučilišta u Zagrebu

Omogućiti školovanje profesionalnih andragoga Sve analize pokazuju da Hrvat-ska pada na ljestvici međuna-rodne konkurentnosti, i Nacio-nalno vijeće za konkurentnost u svojim mjerama za poboljšanje konkurentnosti među najvažniji-ma navodi cjeloživotno učenje, pri čemu misle baš na obrazova-nje odraslih. Dakle, sa svih smo strana bombardirani signalima i porukama da trebamo više pa-žnje posvetiti trajnoj izobrazbi i obrazovanju aktivnog sta-novništva, ali i onoga koje nije aktivno, baš zbog toga što nema potrebne kompetencije. Ovaj bi kontekst morao prisiliti odluču-juće aktere u našoj zemlji da se andragoška djelatnost sustavno unaprijedi i uredi.

Tko će to raditi kvalitetno i profesionalno? Dolazimo do problema formiranja, uspostav-ljanja i razvoja profesije andra-goga, bez koje zapravo nećemo kvalitetno moći i dalje se baviti cjeloživotnim učenjem, poduča-vanjem naročito obrazovanjem odraslih. Kod nas se još, naro-čito u zakonima, ističu samo pedagoške kompetencije. Zbog

naše sadašnje situacije i tradicije uvriježilo se da pedagogija krov-no pokriva i obrazovanje odra-slih. Deklarativno da, ali stvarno pedagogija to ne čini. Društvene potrebe su silno narasle, pa ako želimo poboljšati konkurentnost naše ekonomije te unaprijediti ekonomsku i društvenu efika-snost, moramo unaprijediti an-dragogiju.

Želimo također biti demokrat-sko, civilno društvo. Područje po-litičkog obrazovanja i političkog opismenjavanja društva iznimno je važno. Hrvatska nije zrelo de-mokratsko društvo pa obrazova-nje odraslih nema samo zadaću osposobljavati ljude za trajnu zapošljivost, nego i za aktivno demokratsko građanstvo. To je kod nas potpuno zapostavljeno. Moramo cjeloživotno obrazovati ljude i za kulturnu modernizaci-ju. Ne možemo čekati na gene-racijsku izmjenu kompletnog stanovništva, koje će, nadajmo se, biti modernije. Edukacija i odgoj odraslih presudni su ako želimo modernizirati zemlju. A moderna je ona zemlja koja ima moderno stanovništvo.

Silne su stoga potrebe društva za obrazovanjem odraslih, koje zasad provode ljudi koji su taj zanat ispekli iskustvenim uče-njem i neformalnim obrazova-njem, koje stječu u ljetnim i zim-skim školama, čitajući andra-goške knjige... To nije dovoljno. Želimo li promijeniti koncept cjeloživotnog učenja na andra-gošku profesiju, onda moramo uspostaviti školovanje profesi-onalnih andragoga, diplomskog tipa i, naravno, postdiplomskog za one koji rade kao andragozi, a nisu studirali ni pedagogiju. Ve-ćina praktičnih andragoga danas je u Hrvatskoj završila nepeda-goške studije. To su inženjeri, ekonomisti, pravnici... Njima treba omogućiti poslijediplom-

Kako bi trebao izgledati sveučilišni studij andragogije? Moguća su dva scenarija. Prvi bi bio studij andragogije koji bi se izvodio u okviru studija pedagogije, što korespondira

pedagoškom konceptu koji andragogiju tretira kao jednu od grana pedagogije. Druga je mogućnost da se osnuje poseban sveučilišni studij andragogije, koji se razlikuje

od studija u okviru pedagogije po tome što je zasnovan interdisciplinarno

Rasprava će se nastaviti na stranicama Andragoškoga glasnika, u Zimskoj andragoškoj školi te na Međunarodnoj konferenciji o obrazovanju odraslih u lipnju iduće godine

Milan Matijević Nikola PastuoviÊ


tema broja

od pedagogije. U Beogradu po-stoji poseban studij andragogije, točnije zaseban odsjek za andra-gogiju, u Ljubljani, pak, postoji Odelek za pedagogiku in an-dragogiku. Svugdje je formalno bolja situacija nego u Hrvatskoj. Zato se tamošnji stručnjaci godi-nama čude što kod nas još nema studija andragogije, unatoč izvr-snih ljudskim resursima.

Moguća su, dakle, oba puta, pedagoški koncept obrazovanja odraslih, ali i samostalno interdis-ciplinarni studij andragogije. An-dragozi priželjkuju ovo drugo. Re-kli bismo - s pravom. Jer, njihova postignuća i svakodnevni napori, kao i sve zahtjevniji korisnici jed-nostavno nalažu da se osnuje zase-ban studij andragogije.

- Jedna školska generacija u prosjeku obuhvaća oko 50 tisu-ća stanovnika. Ta je brojka, do-duše, u padu, pa sada iznosi oko 45 tisuća. Ako računamo da je čovjek radno aktivan oko 40 go-dina, problematika cjeloživotnog obrazovanja odnosi se barem na 1,5 milijuna stanovnika, koji bi mogli poželjeti ili ih okolnosti tjeraju na to da se uključe u neki vid obrazovanja odraslih. I zato se ta investicija u andragogiju itekako isplati. Nažalost, mnogo onih koji odlučuju o obrazovnoj politici i obrazovnoj ekonomiji to ne razumiju. Godišnje od tisuću do tri tisuće ljudi ulazi u obrazov-ni proces s namjerom da se bave nekim od segmenata cjeloživot-nog obrazovanja i kada prvi puta imaju priliku doći na neki od an-dragoških skupova tek tada prvi čuju termin andragogija, rekao je

Milan Matijević.Formalizacijom do osiguranja kvalitete

Koje su uopće razlike između pedagogije i andragogije? Jesu li te razlike znanstveni potvrđe-ne, istražene, jesu li znanstvenim istraživanjima utvrđene različi-tosti potreba korisnika i na tome temeljeni opisi ishoda, odnosno kompetencije koje treba steći an-dragog? Koji su korisnici usluga andragoga odnosno pedagoga i što im je zajedničko, a što razli-čito? Ta je pitanja javno postavila Mihaela Dubravac Šigir, načelni-ca Odjela za cjeloživotno učenje pri Ministarstvu znanosti, obra-zovanja i športa, provocirajući na neki način andragoge da se izbore i dokažu pred stručnom, nadasve političkom javnosti. Naposljetku, politika odlučuje.

- Postoji zajedničko obilježje svih koji uče nešto novo. Posto-je razlike u metodama odnosno organizaciji obrazovanja. Primje-rice, specifično je obrazovanje osoba treće životne dobi, jer su osjetila oslabila, sluh i vid je sla-biji, slabija im je i fizička pokret-ljivost. S druge strane, specifično je i podučavanje djece najmlađe životne dobi. Svi ćemo se, pak, složiti da je odrasle ponekad teže odgajati nego mlade, govori Du-bravac Šigir.

Kod odraslih je nerijetko pri-sutna poslušnička nota, poglavito kada uče pod prisilom, zbog rizi-ka od gubitka posla, napetosti što nema posla ili poslodavca koji ih je primorao da se usavršavaju i educiraju. S druge strane, djeca i

adolescenti manifestiraju veliku razinu neposluha. Ne žele pri-hvatiti ono što je postojeće, već žele tražiti nešto novo.

Na putu prema daljnjoj afirma-ciji i osamostaljivanju andrago-gije kao profesije sami andragozi trebali bi ispitati u kojoj mjeri pedagogija odgovara na sve po-trebe korisnika, onih koje opslu-žuje svojim programima odnosno kompetencijama koje nudi kroz obrazovanje. Andragogija, ako želi i odluči ići putem definira-nja ishoda učenja do formalne pozicije i profesije andragoga, treba krenuti putem prijedloga da istraži što su potrebe korisnika, što daje, a što ne daje, da obradi te podatke i predstavi ih javnosti, raspravi o njima, dokaže na pri-mjerima kroz pilot-projekte zašto je potrebno osamostaliti profesiju andragoga.

- Jednostavno govoreći, mora-te se dokazati, a onda se ugraditi u sustav i stalno se unapređiva-ti i nadograđivati, znanstveno i iskustveno, poručila je Dubravac Šigir, dodavši da formalizacija andragogije ne treba imati nega-tivan predznak, u administrativ-no-birokratskom smislu.

Formalizacija bi trebala osigu-rati kvalitete. To ne znači da se prostor za sve neformalno za-tvara. Dapače, svi koji ne žele ulaziti u sustav formalnih kvali-fikacija, formalnih kompetencija, ipak imaju modele iz kojih mogu učiti kako podizati kvalitetu svo-jih usluga u neformalnom dijelu svog obrazovanja, pa ostaje iz-bor, mogućnost da se davatelj ili korisnik usluga u neformalnom

ske specijalizacije iz područja obrazovanja odraslih.

Mihaela Dubravac Šigir, načelnica Odjela za cjeloživotno učenje, MZOŠ

Iskoristiti HKO za osamos-taljenje andragogije

Hrvatski kvalifikacijski okvir koji je u izradi pruža savršenu priliku za institucionalizaciju andragogije i definiranje kompe-tencija za tu profesiju. Sektorski sastavljene radne skupine koje pokrivaju vertikalu obrazovnog sustava mogle bi odrediti koje su to kompetencije u standardu neke kvalifikacije koje bi dovele do osamostaljena ili neosamo-staljenja andragogije. Treba de-finirati ishode učenja koji odra-žavaju ono što osoba treba steći da bi nakon završetka procesa obrazovanja zadovoljila potre-be, odnosno mogla kompetentno raditi ono za što se obrazovala. A to moraju odrediti stručnjaci koji se iskustveno ili znanstve-no bave tim područjem i koji bi mogli odraziti potrebe profesije andragoga. Moglo bi se u ovome trenutku iskoristiti vrijeme rede-finiranja postojećih kurikuluma, cjelokupne vertikale obrazovanja kroz izradu HKO-a, da se pitanje profesije andragoga riješi kroz sektorsku skupinu stručnjaka.

Andragogija je itekako pri-sutna još od sedamdesetih godi-na, naročito bijelog dokumenta društva koje uči, kao potreba, kompetencije koje ljudi stječu

kroz iskustvo rada s odraslima evidentne su, ali ih nitko insti-tucionalno ne verificira, barem ne dovoljno, pa su se ljudi mo-rali svakako snalaziti. Ali to nije dovoljno. Morate imati standard da biste osigurali kvalitetu uslu-ge. O svojstvima kompetencija andragoga ovisi kakvu će uslugu pružiti korisniku, kakav će izaći u život i koliko će biti ekonom-ski učinkovit. Kada se radi o obrazovanju odraslih, u praksi je razvidan nedostatak standar-da i osiguranja kvalitete u smi-slu određene uređenosti, koja će kroz institucionalno priznanje profesije andragoga napredova-ti.

Usluge ustanova za obrazova-nje odraslih svakako bi zapošlja-vanjem profesionalnih andrago-ga bile na dobitku. Istodobno, i za neformalne programe koji su značajni u cjeloživotnom učenju, vrlo je važno tko, s kakvim vje-štinama i kojim kompetencijama provodi te treninge usavršavanja odnosno sve ono što nije forma-lizirano. Naposljetku, nastavnici ili pedagozi u školama, koji su cijeli radni vijek proveli u su-stavu, prolazili su razne oblike usavršavanja koje nikad nije bilo

formalizirano do te mjere da bi se moglo reći da je formalno obrazovanje. Ono je imalo odre-đene standarde i sadržaje, poput toga tko može provoditi usavr-šavanje, ali to nije dovoljno za osiguranje kvalitete.

sonja Vrban, Pučko otvoreno učilište, Zagreb

Specifičnosti podučavanja treće životne dobi

Biti andragog i baviti se obra-zovanjem odraslih u vrijeme brzih tehnoloških napredaka, kada znanja zastarijevaju u ne-koliko godina, živjeti u vrijeme teške gospodarske krize, velike nezaposlenosti, u zemlji u kojoj je gospodarstvo gotovo na ko-ljenima, što zbog rata, tranzicije i loših pretvorbi, za mene je bio veliki izazov. Tu mi je školova-nje puno pomoglo. Na fakultetu

sam naučila da kroz ispitivanje obrazovnih potreba ovog druš-tva na neki način mogu dati i odgovor na te potrebe. Prošla sam stotinjak obrazovnih pro-grama, osposobljavanja i usavr-šavanja, a radila sam i u nastavi s odraslima te priznajem da sam upotrijebila sve andragoške me-tode kojima su me na fakultetu naučili.

Specifičan je rad u nastavi s odraslima koji se vraćaju u školske klupe, nakon što su više godina izbivali iz svijeta učenja, s osobama koje imaju vrlo slabu mentalnu kondiciju, koji su če-sto nemotivirani, frustrirani, pa i agresivni, koji imaju nisku ra-zinu samopouzdanja i samopo-štovanja. Nerijetko su to osobe koje su izgubile posao, žive na rubu egzistencije, imaju i obi-teljske probleme, koji su susreću s alkoholizmom. Od njih očeku-jemo da uče, ostvaruju rezultate, a najčešće u tom slučaju nema-mo ni puno vremena za njihovo obrazovanje. Naime, obrazova-nje odraslih u današnjem druš-tvu ne može dugo trajati.

To su bili veliki izazovi za mene kao andragoga. Morala sam znati prepoznati obrazov-ne potrebe, napraviti obrazovni program, napraviti ga tako da bude primjeren krajnjem kori-sniku. Morala sam znati pred-vidjeti ishode učenja i u znanji-ma i u praktičnim vještinama te voditi računa da pridonosim i stvaranju nekih novih navika, stavova i vrijednosti.

Posebne vještine potrebe su za rad s osobama treće životne dobi. Ljudski život, zbog svoje kvalitete, traje sve duže. Svje-sni smo da gospodarstvo nije u stanju izdržati sve duži ljudski vijek. Andragozima se kao iza-zov postavlja pitanje kako oso-be treće životne dobi motivirati za učenje te stvoriti put usvaja-nja novih znanja i vještina. Koje

metode učenja upotrijebiti, osla-njajući se na prethodna znanja i iskustva tih ljudi? Naravno, pri-tom treba voditi računa o mo-gućnostima primanja i procesu-iranja informacija u osoba treće životne dobi. Ne zaboravimo da i mozak stari!

Pred andragoge se postav-ljaju izazovi vremena u kojem živimo, mobilnost radne snage u Europi i svijetu, nova tržišta rada, nove tehnologije, izrade novih kurikuluma, drugi i dru-gačiji ishodi učenja, certificira-nje znanja stečenog neformalnih i informalnim putem. Sve su to izazovi suvremene andragogi-je. U eri cjeloživotnog obrazo-vanja, koje je zapravo postalo imperativ, došlo je vrijeme da se što prije utemelji visokoškol-ska ustanova koja će odgovoriti ovim izazovima.

Paul Roeders, voditelj tima u projekta Regionalna mreža lokalnih obrazovnih ustanova, IPA Komponenta IV

Stvorite vlastiti kvalifikacijski okvir

Obrazovanje odraslih svugdje se u svijetu odmiče od pristupa pojedincu korisniku te usluge prema pristupu koji koristi i služi cjelokupnoj široj zajed-nici, nudeći trening-tečajeve koji pridonose smanjivanju nezaposlenosti, prilagođavajući izravno tečajeve potrebama tržišta rada. Dobro je što po-stoji konstantan dijalog između prakse i teorije, koji ipak i dalje

Kako bi trebao izgledati sveučilišni studij andragogije? Moguća su dva scenarija. Prvi bi bio studij andragogije koji bi se izvodio u okviru studija pedagogije, što korespondira

pedagoškom konceptu koji andragogiju tretira kao jednu od grana pedagogije. Druga je mogućnost da se osnuje poseban sveučilišni studij andragogije, koji se razlikuje

od studija u okviru pedagogije po tome što je zasnovan interdisciplinarno

Rasprava će se nastaviti na stranicama Andragoškoga glasnika, u Zimskoj andragoškoj školi te na Međunarodnoj konferenciji o obrazovanju odraslih u lipnju iduće godine

Mihaela Dubravac ©igir Sonja Vrban


tema broja

dijelu obrazovanja može forma-lizirati, ako želi.

Agencija za obrazovanje odra-slih, koja je nedavno spojena u Agenciju za strukovno obrazo-vanje i obrazovanje odraslih, iskoristila je svojedobno među-narodni projekt CARDS 2004. Obrazovanje odraslih, razvijen je trening i usavršavanje na-stavnika andragoga, kroz koje je dosad prošlo više od 450 na-stavnika u obrazovanju odraslih. U projektu Regionalna mreža lokalnih obrazovnih ustanova, čiji je voditelj tima Paul Roeders i sam nazočio prošlotjednom okruglom stolu, bit će pokrenuto dodatno usavršavanje nastavnika i razvijan taj sustav. Dugoročna isplativost ulaganja u andragogiju

Naime, sva istraživanja koja su napravljena na terenu, među andragozima praktičarima, po-kazala su da nastavnici u obra-zovanju odraslih najviše trebaju i traže nova kvalitetnija znanja i metode pristupa i rada s polazni-cima svojih tečajeva, korisnici-ma svojih usluga.

Građansko obrazovanje, čak više i od toga odgoj odraslih leži velikim dijelom na osnivačima raznih ustanova za obrazovanje odraslih. Te se ustanove, među-tim, nalaze na tržištu i ponekad osnivači privatnih ustanova vrlo malo mare o tome koliko mogu biti korisni u odgoju zajednice. Sami nastavnici u tim ustanova-ma, andragozi praktičari, najviše su zapostavljeni. Često se govo-ri o mnogim aspektima obrazo-vanja odraslih, ali o nastavnici-ma i njihovoj profesiji premalo.

Primjerice, u redovnom sustavu obrazovanja postoji mogućnost napredovanja školskih nastavni-ka, od profesora mentora, profe-sora savjetnika, dok su nastavni-ci u obrazovanju odraslih u tom pogledu zapostavljeni. Zbog svega bi toga zaseban sveuči-lišni studij, naročito poslijedi-plomski specijalistički studij iz područja andragogije, vrlo brzo naišao na plodno tlo, pokazao se kao dugoročno vrlo isplativa investicija.

Milan Matijević je pred kraj okruglog stola postavio pitanje može li društvo funkcionirati bez andragoga i andragogije. Njegov je odgovor potvrdan, ali je pitanje kakve će biti posljedi-ce, kako će funkcionirati proces obrazovanja odraslih na svim razinama.

- I sveučilišta funkcioniraju bez metodičkog obrazovanja sveučilišnih nastavnika, pa to sigurno proizvodi određene po-sljedice na kvalitetu studiranja. Ako sva dosadašnja istraživanja, analize i rezultati nisu dovoljni da se shvati važnost ovog po-dručja obrazovanja, kakvi su dodatni dokazi potrebni? Kako da to prihvate oni koji odlučuju o obrazovanju? To je teže od pri-bavljanja samih dokaza o važno-sti andragoške profesije, zaklju-čio je Matijević.

Tihomir Žiljak na kraju je kon-statirao da je pitanje andragoške profesije i pitanje prepoznat-ljivosti u javnosti, definiranje teorija i tehnika koje čine siste-matski zaokruženu cjelinu te po-sebno uvažavanje andragoga pri stručnoj ekspertizi u obrazovanju odraslih. Polazište za ovu prošlo-tjednu raspravu bilo je istraživa-

nje provedeno u nekoliko država Europske Unije (Ključne kom-petencije profesionalaca koji se bave obrazovanjem odraslih). U ovogodišnjem istraživačkom iz-vještaju obuhvaćene su različite razine rada u obrazovanju odra-slih, od poučavanja, programi-ranja i planiranja, financiranja, preko unutrašnje organizacije ustanova do rukovođenja i pro-fesionalnog razvoja.

Obrazovanje odraslih, dakle, ne sadrži samo kompetencije ve-zane za neposredno poučavanje, prijenos znanja i vještina u obra-zovnim skupinama. Na obrazo-vanju odraslih radi se u tvrtka-ma, ustanovama za obrazovanje odraslih, udrugama. U to su

uključeni nastavnici, organiza-tori, treneri, voditelji, rukovodi-telji, promotori... Neki to rade puno radno vrijeme, a neki kao dodatni posao. Sve ta različitost pretpostavlja različite kompeten-cije, od kojih su neke zajedničke za sve sudionike, a neke specifič-ne za različita područja, ali sva-kako prelaze okvire pedagoških kompetencija koje su eventualno stekli na fakultetima.

Kako ovu različitost pretoči-ti u sustavno osposobljavanje stručnjaka u obrazovanju odra-slih, koju i kakvu kvalifikacijsku razinu odrediti za te kompetenci-je te kakva je profesionalna od-govornost u tom procesu ostaje za daljnje razgovore o ovoj temi.

Rasprava će se nastaviti na stra-nicama Andragoškoga glasnika, u Zimskoj andragoškoj školi te na Međunarodnoj konferenciji o obrazovanju odraslih u lipnju iduće godine. U središtu daljnjih nastojanja bit će definiranje po-trebnih kompetencija, različiti putovi za njihovo stjecanje i smještaj andragoga u strukturu nacionalnoga kvalifikacijskog okvira. Ostaje samo da kreatori obrazovne politike čuju apele i potrebe andragoga praktičara, koji sve nas obrazuju da budemo bolji i kvalitetniji ljudi, potom bolji i educiraniji radnici, a naše društvo civiliziranije, demokrat-skije, dakle i gospodarski učin-kovitije.

treba unapređivati. Da bi se profesija afirmirala, trebala spoznati koje kompetencije andragozi trebaju na svojim radnim mjestima. Treba nam spoznaja svih kompetenci-ja koje su stekli praktičnim radom, ali i svih izazova s kojima se u radu susreću, da bismo došli do spoznaje koje im kompetencije još nedosta-ju.

Sljedeći je korak u hrvat-skom obrazovanju izrada od-nosno dovršetak Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, koji će morati biti implementiran kao jedan od svojevrsnih pre-duvjeta u procesu pristupanja Europskoj Uniji. Budući da je HKO još u izradi, andragozi trebaju prihvatiti izazov i od-govornost te se aktivno uklju-čiti u taj projekt, kako bi uspje-li stvoriti kvalifikacijski okvir za vlastitu profesiju. Sada je vrijeme da uskočite u taj vlak! Ne smijete više čekati, sada je pravo vrijeme da odlučite o svojoj budućnosti, odnosno budućnosti svoje struke.

Vitomir Tafra, sustav ustanova Edukacija za poduzetništvo Hrvatske gospodarske komore

Stručnost andragoga uvjetuje tempo gospodarskogoporavka

Uopće nije upitno treba li etablirati i osamostaliti andra-gogiju kao zasebnu profesiju. Ona je potrebna iz nekoliko razloga. Kod nas postoji sjajno riješen sustav vertikale obra-zovanja koji traje 17 godina. Ali što je s ostalih četrdesetak godina života i cjeloživotnog učenja? Zato je andragoško obrazovanje neophodno, da temeljna znanja koja se steknu kroz prvih 17 godina prelaze u uska specijalistička znanja na radnim mjestima. Primje-rice, tajnica koja radi na isto-me radnom mjestu desetak godina prošla je nekoliko de-setaka edukacija, što računo-vodstvenih, što informatičkih, tajničkih, da bi ondje ostala. Njoj je upravo obrazovanje odraslih pomoglo da zadrži taj posao. Tu edukaciju svima nama pružaju upravo andrago-zi. Zato moramo nužno imati visokoosposobljene andragoge da mogu odgovoriti svim za-dacima koje društvo pred njih nameće, kada, pak, govorimo o kompetencijama, mislim da je

primarna odgovornost koju an-dragog ima prenošenje znanja za ono što je potrebno korisni-ku, običnom čovjeku, sutra na tržištu rada. Iz te odgovornosti proizlaze sve druge potrebne kompetencije.

Kada se govori o neformal-nom obrazovanju, najčešće se misli na pučka otvorena uči-lišta. Međutim, treba znati da postoje brojne srednje i velike tvrtke koje, prvenstveno zbog poslovne potrebe za obrazo-vanim kadrovima, provode vlastite cikluse edukacije i usavršavanja. A o tome jako malo znamo. Nemamo podatke o tome tko educira druge ka-drove u tim tvrtkama, zapravo malim zatvorenim svjetovima. U svemu tome vidi se koliko je široka potreba za andrago-zima, dio kroz pučka otvorena učilišta i druge seminare, a dio u samim tvrtkama, koje to vrlo seriozno rade, ali se malo o tome zna.

Nužno je stoga da se podi-gnu ukupne kompetencije svih andragoga, da se i stručno i

znanstveno razvija andragogi-ja, jer bez toga nećemo moći razvijati naše gospodarstvo onim tempom i na onaj način koji je potreban da bismo bili konkurentni na tržištu. Marija Halić, Hrvatski zavod za zapošljavanje

Treba znati motivirati, posebno nezaposlene

Da bi naša institucija bila učinkovita, Zavod ima neo-pisivu i konstantnu potrebu za uslugama andragoga. Naša ciljna skupina su nezaposlene osobe mlađe, srednje i starije životne dobi, koje se, da bi se uključile u svijet rada, trebaju prije svega uključiti u svijet obrazovanja. Zato je vrlo važ-no uspostaviti sustav edukaci-

je i specijalizacije andragoga, koji s tim ljudima rade. Treba iskoristiti trenutak u kojem se još izrađuje Hrvatski kvalifi-kacijski okvir i svi se zajedno moramo potruditi da se kroz HKO definiraju ishodi profe-sije andragoga i da ona uđe u hrvatski registar profesija.

To bi bio prvi korak prema kvalitetnim andragozima i na tržištu rada. Zavod za zapošlja-vanje susreće se s problemom da prilikom izbora obrazovnih programa ne može naći dovolj-no kompetentne andragoge koji bi proveli te nastavne procese. Naime, vrlo smo aktivno kre-nuli u pripremu i provođenje projektnog zapošljavanja, gdje radimo sa specifičnim skupina-ma nezaposlenih osoba koje su na neki način i marginalizira-ne. Konkretno, sada radimo s Romkinjama, koje trebamo os-posobiti za prvo zanimanje. Pi-tanje je, dakle, ima li na našem tržištu andragoga, nastavnika u obrazovanju odraslih, koji će uspjeti motivirati konkretnu ciljnu skupinu za uključivanje u obrazovne aktivnosti, zadrža-ti ih u obrazovnom procesu te ga dovršiti, da te žene steknu certifikat odnosno prvo zani-manje.

Žao mi je što na tržištu rada pedagozi i andragozi nisu do-voljno prepoznati i cijenjeni. Ali u svom okruženju i praksi vidi se da se radi s ljudima koji su iznimno stručni, fakultet im daje plodno tlo na kojem se može razviti vrlo kvalitetna profesionalna karijera. I zbog toga potpuno podržavam osa-mostaljenje profesije andrago-ga, ova se profesija što prije treba uvrstiti u Hrvatski kvali-fikacijski okvir.

Paul Roeders Vitomir Tafra Marija HaliÊ


savjetnici

Novi pravilnik izbjegao je utvrditi broj obveznih ocjenjivanja po elementima po polugodištu, kao što je to utvrđeno bilo starim,što se ponekada svo-dilo na formaliziranje- upisivanje ocjena u svrhu zadovoljavanja zahtjeva iz Pravilnika. Minimalan broj ocjena po elementima može se utvrditi na razini stručnog vijeća, a u skladu s zahtjevima

nastavnog progra-ma, ali i plana. Jer, zasigurno predmeti zastupljeni sa sat ili dva tjedno , teško su mogli u potpunosti i realno poštivati sta-ri pravilnik. S druge strane, nastavni pred-meti zastupljeni s ve-ćim broje sati tjedno mogli su u mjesecu omogućiti učenicima i više ocjena.

O elementima do-nošenja ocjene vla-danja novi Pravilnik ne govori, osim u članku koji utvrđuje da razrednik zaklju-čuje ocjenu vladanja učenika, uz mišljenje razrednoga vijeća . To pretpostavlja da bi i razrednici, kao što to rade predmet-

ni nastavnici, trebali donijeti dogovorom na razini škole elemente ocjene vladanja i o tome izvijestiti sve sudionike odgojno obrazovnog procesa. Obli-ci i načini provjeravanja detaljno su opisani u oba pravilnika.

Inicijalna provjeravanja koja se mogu provoditi, prije neodređeno, sada novim Pravilnikom odre-đuju se u rokovima, najkasnije nakon dva tjedna nastave i kao i ranije ne ubrajaju se u broj plani-ranih pisanih provjera, a rezultati se ne vrednuju ocjenom.

Kod usmenog ispitivanja zadržan je stav da se usmeno provjeravanje može provoditi na svakom satu bez najave, no novim pravilnikom nastoji se uskladiti mogući broj pismenih i usmenim provje-ra znanja učenika u jednom danu, a kao novost uvodi se obveza upisa datuma u rubrici bilježaka, kada je učenik usmeno provjeravan.

Pisane provjere prema novom pravilniku dije-le se na pisane i kratke pisane provjere koje su vremenski definirane s ograničenim brojem tjed-no. Planirane pisane provjere bile bi ispiti znanja, testovi i traju cijeli sat, trebale bi biti utvrđene vre-menikom za cijelu školsku godinu. Upravo ova odrednica izazvala je niz polemika jer zahtijeva planiranje prema polugodištima prema raspore-du sati, no niz neplaniranih okolnosti od promjena rasporeda sati do kojih može doći iz različitih ra-zloga preko potreba dodatnih priprema do izvan-rednih okolnosti – bolesti učenika ili nastavnika, prekida nastave zbog posebnih okolnosti i slično čime se dalje remete i ostale planirane provjere i dolazi u pitanje poštivanje pravilnika.

U starom pravilniku višeminutne provjere sada se nazivaju kratke provjere i ograničenog su pet-naestminitnog trajanja, rezultati kojih se upisuju u rubriku bilježaka.

Ponavljanjem pisane provjere znanja nakon neočekivanih postignuća – kako to stoji u novom Pravilniku, razrađuju oba pravilnika. Temeljna ra-zlika uočava se u postotom kriteriju koji ima stari pravilnik, čime je ponavljanje obvezno, zatim me-tode otklanjanja neuspješne pisane provjere. Novi pravilnik procjenu potrebe ponavljanja prepušta učitelju. Novi pravilnik obvezuje na organizaciju dopunske nastave, što donosi niz organizacijskih problema - vrijeme i prostor, povećano zaduže-nje učitelja, povećano tjedno opterećenje učeni-ka, dok je stari pravilnik zahtijevao ponavljanja i utvrđivanja nastavnog gradiva unutar redovite na-stave određenog predmeta, prije ponovne pisane provjere, što je opet nužno zahtijevalo korekcije nastavnog programa.

Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika (3)

PeDaGoGIjaPiše Azra Rađenovićpedagoginja, ravnateljica, Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

Za svakodnevni život u zajednici, su-stavno promišljanje i održavanje posto-jeće stvarnosti veoma je važno misaono približavanje različitih pojedinaca, jer se njime ostvaruje misaono jedinstvo neop-hodno za zajedničko djelovanje. Bez od-stupanja od uobičajenog načina mišlje-nja, stvaralački bi pomaci bili nemogući. Stoga je divergentno mišljenje u osnovi svakoga stvaralačkog mišljenja i osmi-šljenog djelovanja, pa posebno odlikuje velike izumitelje. S porastom zanimanja suvremenog svijeta za nove izume i sve većom potražnjom za njima, jača i za-htjev da se odgoj više usmjeri potpori i poticanju divergentnog mišljenja.

Kreativnost nije znanje, već sposob-nost, u didaktičkom sustavu ne pripada materijalnim zadacima nastave, već funkcionalnim. To znači da se kreativnost ne može naučiti, već samo uvježbavati, poput sporta. Više treninga omogućava bolje rezultate. Gledajući ovu tvrdnju obrnuto, može se ustanoviti poražavaju-ća činjenica: većina ljudi zapravo ne rje-šava probleme razmišljajući, već nauče-nim znanjem koje im je na raspolaganju. Mišljenje je vještina koja je dostupna samo onima koji je uvježbavaju.

Isaac Newton, slavni britanski znan-stvenik, prvi je shvatio gravitacijsku silu. No, da bi stvorio teoriju gravitacije trebao si je najprije postaviti pravo pitanje koje ga je navelo na traženje zadovoljavaju-ćeg odgovora. Navodno se to dogodilo 1666. godine, nakon što je vidio kako jabuka pada na tlo. Zapitao se je li sila koja utječe na predmete što padaju ista ona koja zadržava Mjesec u njegovoj putanji oko Zemlje. Neki kažu da mu je plod pao na glavu dok se odmarao pod

stablom jabuke. Je li ovo posljednje baš istinito ili nije, važno je tek ako se vjeru-je da ljudi nisu sposobni misliti na način različit od uobičajenog, a da ih nešto ne udari u glavu.

Tisućama godina milijuni su ljudi sva-kodnevno gledali kako predmeti, pa i ja-buke, padaju, ali se tek jedan među nji-ma upitao o univerzalnosti i zakonitosti sile koja na njih djeluje. Taj jedan očito je razmišljao drukčije nego ostali ljudi i postavljao je pitanja o onome što je dru-gima izgledalo razumljivo samo po sebi. Drugim riječima, on je vidio problem tamo gdje ga za druge nije bilo. Možda bi netko zloban čak mogao reći da je stvarao probleme tamo gdje ih nema. Ali samo tako je i mogao doći do veličan-stvenog odgovora oblikovanog u teoriju gravitacije.

Guilford navodi faktore divergentnog mišljenja: 1. fleksibilnost, sposobnost proizvodnje mnogih relevantnih ideja,

brzo pronalaženje što više rješenja ne-kog problema; 2. fluentnost, sposobnost obrade informacija i objekata na različi-te načine, mogućnost simultanog sagle-davanja različitih mogućnosti, što više kategorija; 3. originalnost (divergentna produkcija semantičkih transformacija), sposobnost proizvodnje rijetkih ili posve novih ideja, dolaženje do ideja koje se razlikuju od onih ostalih ljudi; 4. elabo-rativnost, sposobnost ukrašavanja ideja detaljima, što više detalja u odgovori-ma; 5. osjetljivost za probleme (kognici-ja semantičkih implikacija), sposobnost da se uoče nedostaci ili potrebe za pro-mjenama ili poboljšanjima u postojećim stvarima; 6. redefinicija (kognicija se-mantičkih transformacija), sposobnost napuštanja starih načina tumačenja poznatih predmeta kako bi se koristili u nove svrhe.

Kako sve napisano primijeniti u svom razredu? Poticanje kreativnosti vrlo je bitno kod svakog učenika (i onoga ko-jem je prilagođen program). Zašto? U svakom je učeniku zrno kreativnosti koje treba otkriti i njegovati. Jedan je od načina poticanja kreativnosti u razredu postavljanje pitanja koja pobuđuju razli-čite funkcije: 1. Pamćenje; Tko?, Kada?, Gdje?, 2. Konvergentno mišljenje; Kada?, Zašto, Objasni!., 3.; Divergentno mišljenje; Na koji način možeš?, Što bi se moglo dogoditi kad...?, Imaš li drugu ideju...?, 4. Vrednovanje; Usporedi, Što je bolje, ljepše...? (Psihologija obrazo-vanja). Neka vam ova pitanja budu po-ticaj i smjernice u planiranju i realizaciji nastavnoga gradiva koji predajete. Vje-rujte da će vas učenici iznenaditi svojom kreativnošću.

?Smije li ravnatelj škole stručnim suradnicima koji imaju ugovor o

radu na nepuno radno vrijeme orga-nizirati rad kroz cijeli tjedan ili oso-be prijavljene na natječaj imaju pra-vo tražiti biti na raspolaganju samo određene dane u tjednu s obzirom na nepuno radno vrijeme? Na koji bi način u toj situaciji stručni suradnik mogao ostvarivati mogućnost rada i na drugom radnom mjestu do puno-ga radnoga vremena?

Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN br. 80/02., 174/04., 94/05., 28/06.) član-kom 25. stavak 2. određuje da je tjed-no radno vrijeme raspoređeno na pet dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka. Sukladno članku 37. stavak 2. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (NN br. 11/08.), tjedno radno vrijeme raspore-đeno je na pet dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka, osim za rad u nepunom radnom vremenu, u kojem slučaju tjedno radno vrijeme može biti raspoređeno na manje od pet radnih dana, osim ako radnik na to ne pristane. Iz navedenih odredbi granskih kolektiv-nih ugovora za osnovno i srednje škol-stvo proizlazi da se tjedno radno vrijeme raspoređuje u pet dana u tjednu za puno radno vrijeme.

Granski kolektivni ugovor za srednje školstvo daje mogućnost (ali ne i obve-zu) određivanja tjednog radnog vreme-na osobe koja radi u nepunom radnom

vremenu na manje od pet radnih dana, osim ako radnik na takav raspored ne pristaje. Iako granski kolektivni ugovor za osnovne škole ne sadrži odredbu da se radno vrijeme radnika koji radi u nepunom radnom vremenu može raspo-rediti i na manje od pet radnih dana u tjednu, takav se zaključak može izvesti iz činjenice određivanja rasporeda tjed-noga radnog vremena osobe koja radi u punom radnom vremenu. Iz navede-nog proizlazi da postoji mogućnost, ali ne i obveza, određivanja tjednih obveza radnika koji rade u nepunom radnom vremenu u manjem broju dana od pe-todnevnog radnog tjedna.

Način organizacije rada škole, po-treba nazočnosti radnika u školi i ostali čimbenici uvjetovat će organizaciju rada škole, a ravnatelj će prema navedeno-me odlučiti hoće li rad u nepunom rad-nom vremenu rasporediti u pet ili manji broj radnih dana u tjednu. Smatram da bi ravnatelj trebao voditi računa o mo-gućnosti udovoljenja zamolbi radnika, konkretno stručnog suradnika koji radi u nepunom radnom vremenu, za ras-poredom tjednoga radnog vremena u manje od pet radnih dana. Međutim, ako to zbog opravdanih razloga nije moguće, radnik koji radi nepuno radno vrijeme neće moći uvjetovati ravnatelja škole da mu obvezno odredi raspored radnog vremena u manje od pet radnih dana tjedno, odnosno da ga prilagodi rasporedu radnog vremena drugog po-slodavca.

?Učiteljica je u našoj školi radila kao zamjena dva mjeseca u proš-

loj školskog godini, od 14. travnja do 18. lipnja 2010., nakon prestanka ugovora o radu dobila je naknadu plaće umjesto korištenja godišnjeg odmora, a ponovno radi kao zamje-na u ovoj školskoj godini, od 6. ruj-na do 17. studenoga 2010. Budući da su obje zamjene u ovoj kalendarskoj godini, može li i drugi puta dobiti na-knadu plaće umjesto korištenja go-dišnjeg odmora?

Sukladno članku 61. Zakona o radu (NN br. 149/09.), u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u ci-jelosti dužan isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora (stavak 1.). Naknada iz stavka 1. ovoga članka određuje se, sukladno odredbi članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, razmjer-no broju dana neiskorištenoga godiš-njeg odmora (stavak 2.). Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je po-slodavac u svakom slučaju prestanka ugovora o radu, ako radniku nije omo-gućio korištenje godišnjeg odmora, dužan isplatiti naknadu plaće umjesto korištenja godišnjeg odmora. Prema tome, naknada plaće umjesto korište-nja godišnjeg odmora može se isplatiti u istoj kalendarskoj godini onoliko puta koliko je puta radnik radio i ostvario pravo na godišnji odmor, a zbog preki-da ugovora o radu nije koristio godišnji odmor.

PSIHoLoGIjaPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

PraVoPiπe Olivera Marinković dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola

stručni suradnici na nepuno radno vrijeme

Zadržan je stav da se usmeno provjeravanje može provoditi na svakom satu bez najave, no novim pravilni-kom nastoji se uskladiti mogući broj pismenih i usmenim provje-ra znanja uče-nika u jednom danu

Kreativnost nije zna-nje, već sposobnost, u didaktičkom sustavu ne pripada materijalnim zadacima nastave, već funkcionalnim. To zna-či da se kreativnost ne može naučiti, već samo uvježbavati, poput sporta

Divergentno i konvergentno mišljenje (2)


Vrhunac uspjeha hrvat-skoga narodnog prepo-roda u Istri bio je 1899.

godine, kada je konačno, nakon nekoliko desetljeća uporne bor-be, u sklopu tadašnjih nacional-nih i političkih prilika, otvore-na u Pazinu Carsko-kraljevska velika državna gimnazija, prva srednjoškolska ustanova istar-skih Hrvata, koja je utemeljena 24. kolovoza 1899., odlikom austrijskog cara i hrvatsko-ugarskoga kralja Franje Josipa I., kao osmorazredna škola kla-sičnog smjera. Sa 111 godina Hrvatska gimnazija u Pazinu relativno je mlada ustanova, osobito ako ju se usporedi s ostalim gimnazijama u Hrvat-skoj, primjerice zagrebačkom osnovanom 1607., riječkom osnovanom 1627. ili križevač-kom osnovanom 1675. godine. Ali njezino značenje nije u sta-rosti, već u prilikama i okruže-nju u kojem je djelovala te u funkciji koju je odigrala u vri-jeme kada se u Istri vodila teška bitka za nacionalno i kulturno održanje, za vlastiti jezik i vla-stite hrvatske škole. Ona je bila ne samo prosvjetna i odgojna ustanova već istodobno i žari-šte nacionalne i kulturne misli. Svjedočila je o kulturnoj zre-losti hrvatskog naroda u Istri, a svojim mu je djelovanjem pripremala mlade intelektualne kadrove, pomagala u težnji za što jačom afirmacijom na svim područjima javnog života.

Prije otvorenja Pazinske gi-mnazije morala su djeca istar-skih Hrvata, ako su željela po-laziti hrvatske škole, odlaziti izvan Istre, jer se u to vrijeme u Istri nastava održavala samo na njemačkom ili talijanskom jeziku. Bečkoj vlasti trebalo je dosta vremena da prihvati da i istarski Hrvati imaju pravo na gimnaziju na vlastitom jeziku. Gimnazija je bila smještena u dvokatnoj zgradi nedaleko Fra-njevačkog samostana i u prvoj školskoj godini imala je 101

učenika. Prvi ravnatelj bio je Fran Matejčić, a u nastavnič-kom kolektivu bila su još 43 profesora. Bila je to osmogo-dišnja općeobrazovna srednja škola koja je pripremala za stu-dij na sveučilištu, osobito onih struka koje zahtijevaju znanje klasičnih jezika i klasične sta-rine.

U Gimnaziji su od njezina osnivanja do danas kao profeso-ri radili i dijalektolog dr. Martin Zgrablić, Vladimir Nazor, geo-graf Nikola Žic, dijalektolog dr. Božidar Finka, filolog dr. Mate Križman, sveučilišni profesor dr. Ivan Mardešić i pedagog dr. Josip Malić. Među učenicima ove škole bili su i istaknuti cr-kveni djelatnik dr. Božo Mila-nović, književnik i ekonomist, akademik Mijo Mirković po-znatiji kao Mate Balota, slikar Antun Motika, pjesnik Tugomil Ujčić, akademik Josip Bratulić i mnogi drugi.

Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, pravna sljednica nekadašnje Pazinske gimnazije, danas ima ukupno 750 učenika raspoređenih u 28 razrednih odjela. Od toga je po 14 gi-mnazijskih i strukovnih odjela (četverogodišnji programi teh-ničara za elektroniku i uprav-nog referanta te trogodišnji programi za elektromehaničare i prodavače), a o njima se brine sedamdesetak stalno zaposlenih djelatnika.

– Radimo u dvije smjene i to je problem tim više što pod istim krovom ustvari organizi-ramo nastavu za tri škole – gi-mnaziju, četverogodišnju i tro-godišnju strukovnu školu. Ove smo godine inače upisali sko-ro 13 posto učenika više nego lani, a u državi je upis smanjen devet posto. Očito je da je škola prepoznata u cijeloj Istri i da je vrlo popularna, pa je zanimljiv i podatak da iz Poreča u Pazin dolazi četrdesetak učenika, go-tovo jedno i pol odjeljenje, iako i u Poreču postoji gimnazijski

program – kaže nam s ponosom na početku razgovora ravnatelj škole Josip Šiklić i nastavlja:

– Budući da pod istim kro-vom imamo takva tri prilično različita programa to traži jako kompliciranu organizaciju rada, a osim te programske raznoli-kosti otežavajuća je okolnost da nam je 80 posto učenika ve-zanih za prijevoz. Dolaze nam iz cijele Istre i u zadnje nam vrijeme dodatni problem pred-stavlja i nadoknađivanje nasta-ve subotom, jer je to skupo za roditelje, budući da država više ne osigurava besplatan prijevoz za srednjoškolce, a mjesečna

karta košta skoro tisuću kuna. I bez obzira na sve to, mi i dalje imamo navalu u vrijeme upisa.

Rekosmo, škola radi u dvije smjene i u njoj ima prostora za 18 odjeljenja u jednoj smje-ni, ali su svaki dan dva do tri razreda na praksi i barem šest odjeljenja u poslijepodnev-noj smjeni. Zbog raznorodnih programa škola nema klasičan raspored za A i B smjenu nego je strukturiran tako da gimna-zijski razredi imaju četiri dana u tjednu nastavu ujutro, a je-dan dan poslijepodne. Da stvar s prostorom bude gora, škola nema ni svoju sportsku dvora-nu već koristi sportsku dvora-nu susjedne škole, Pazinskoga kolegija. Sportsku dvoranu koriste tako da često nemaju ni punu satnicu za sva odjeljenja pa se nerijetko u dvorani nađu i dva ili tri razreda i jako je teško organizirati nastavu, gotovo je nemoguće odvajati djevojke i mladiće, a ponekad to program tjelesne i zdravstvene kulture zahtijeva. Kako nam reče rav-natelj Šiklić, Grad Pazin stavio je u prioritetne planove dograd-nju školske zgrade tako da je škola nedavno kupila građevin-sko zemljište i u izradi je pro-jektna dokumentacija pa kad se skupi novac, istog će trenutka moći započeti gradnja, a onda će biti dovoljno prostora i za redovnu nastavu, ali i za brojne aktivnosti, za projekte i različi-te programe kojih i sada u školi imaju jako puno.

Naš put prema kvalitetnoj školi

U školi je 1996. godine zapo-čet projekt pod nazivom „Naš put prema kvalitetnoj školi”, koji je tijekom godina prerastao u proces kontinuiranog traženja novih i boljih načina učenja i poučavanja. Teorijske osnove projekta su suvremene spoznaje

u području učenja i poučavanja, posebice spoznaje i praktična postignuća Williama Glassera koji je razradio djelotvornu me-todu školskog rada zasnovanu na Teoriji izbora.

„Naš je cilj kvalitetan rad, a jedna od njegovih važnih po-stavki je zadržavanje slike ško-le, učenja i poučavanja u svijetu kvalitete učenika, nastavnika i roditelja. U tom smislu trudimo se raditi tako da škola doista bude mjesto gdje će njezini su-bjekti zadovoljiti svoje potre-be. U početku, istina, nije bilo prevelikog oduševljenja tom idejom pogotovo zato što se edukacija nastavnika izvodila preko vikenda, ali sad je stanje posve drukčije jer se vide pozi-tivni pomaci u školi, a i puno je uspjeha postignuto, što samo potvrđuje da je ta edukacija imala smisao. Uostalom, da se ovdje jako kvalitetno radi svje-doči i činjenica da smo jedina srednja škola u Europi koja ima status Glasserove kvalitetne

škole. Prije pet godina bili smo u Irskoj i prezentirali svoj rad, a godinu dana kasnije Glasser je posjetio našu školu i bio toliko oduševljen svime što je vidio i doživio da je izjavio da bi i svog unuka poslao u našu ško-lu” – kaže Šiklić.

Što je toliko specifično u ci-jeloj priči? „Glasser je prona-šao djelotvornu metodu rada s današnjim generacijama učeni-ka, prije svega u promijenjenoj komunikaciji. Naglasak u našoj školi je postavljen na odnose – kako među nastavnicima tako i između učenika i nastavnika, nastavnika i roditelja – i na razvoj svijesti da svi činimo školu i da smo tu na zajednič-kom zadatku. To je vjerojatno i razlog zašto nam iz godine u godinu raste broj upisanih uče-nika. Naime, i među učenicima se pronosi glas da im je lijepo u školi i da je u njoj izvrsna atmosfera. Nitko ni na koga ne viče, nitko ne radi pritisak i u takvoj je školi učenicima lije-po, zadovoljni su kada dolaze u nju. Bez obzira i na skupu mjesečnu kartu, roditelji su spremni i to financirati samo da im dijete ide u kvalitetnu školu kakva je naša.

Hrvatska gimnazija u Pazinu utemeljena 1899. godine relativno je mlada ustanova, ali njezino značenje nije u starosti, već u prilikama i okruženju u kojem je djelovala te u funkciji koju je odigrala u vrijeme kada se u Istri vodila teška bitka za nacionalno i kulturno održanje, za vlastiti jezik i vlastite hrvatske škole. Bila je ne samo prosvjetna i odgojna ustanova već i žarište nacionalne i kulturne misli. Svjedočila je o kulturnoj zrelosti hrvatskog naroda u Istri, a svojim mu je djelovanjem pripremala mlade in-telektualne kadrove, pomagala u težnji za što jačom afirmacijom na svim područjima javnog života

Ponos svoga grada i cijele Hrvatske

reportaæa

111 GODINA GIMNAZIjE

I sTRUKOVNE ŠKOLE

jURjA DOBRILE U PAZINU

Ravnatelj Josip Šikljić Milenijska fotografija Šime Strikomana (Izvor: arhiv Škole)


Škola kao košnicaPitaju nas što to radimo u

školi kad djeca tako vole ići u nju. Za vrijeme odmora u ško-li nema galame, vriske, buke. Nitko ne juri hodnicima, doista se osjeća smirena atmosfera, jer tu nitko ne dolazi s grčem u želucu, već sa zadovoljstvom. U takvoj atmosferi drukčija je i motivacija za rad, motivacija za izvršavanje školskih obveza, ali očito je da sve to svi u ovoj ško-li ne doživljavaju kao tlaku, kao nešto što se jednostavno mora učiniti” – kaže ravnatelj Šiklić.

Škola je doista kao košnica i između smjena je samo peto-minutna pauza za koje vrijeme jedni izađu iz razreda, a drugi u njega uđu. I nastava je tempi-rana tako da stignu na redovne autobusne linije, jer neki pu-tuju i do 45 kilometara u jed-nom pravcu. No, i pored svih tih otegotnih okolnosti, u školi nalaze i prostora i vremena za organizaciju i realizaciju broj-nih izvannastavnih aktivnosti u kojima do izražaja dolaze kre-ativne sposobnosti doista svih učenika.

Pored onih, reklo bi se, stan-dardnih izvannastavnih aktivno-sti u koje ulaze sport, ples, zbog,

dramska umjetnost i sve ostale, specifičnost škole jesu i projek-ti. Krovni projekt „Naš put pre-ma kvalitetnoj školi” već smo spomenuli, a u okviru njega još je puno podprojekata. Jedan od njih je i „Na naš način”, projekt koji se provodi već desetak go-dina i u kojemu tijekom jednog dana kompletan rad u školi – od posla ravnatelja, nastavnika, ad-ministrativnog osoblja, domara do čistačice - obavljaju učenici. Nije tu cilj samo zamjena uloga nego i način da učenici u tom jednom danu pokažu kakvu do-ista školu žele.

„Naša pravila ponašanja” pro-jekt je u kojem su učenici zajed-no s nastavnicima i roditeljima dogovorili pravila ponašanja u školi, kao i sankcije za one koji ih se ne pridržavaju. „Moj razred, moj drugi dom” projekt je koji se također provodi duže vrijeme i čiji je cilj učionice učiniti ugodnijima i ljepšima za boravak učenika i nastavnika, ali i potaknuti učenike na kva-litetnije korištenje slobodnog vremena. Od 1996. godine rea-lizira se i projekt „Susreti ško-la”, a radi se o suradnji i susre-tima s učenicima i nastavnicima Gimnazije iz Marla u Njemač-koj, Privatne slavističke gimna-

zije u Bratislavi, Srednje šole za elektroniko in računalništvo u Ljubljani i Gimnazije Eugena Kumičića iz Opatije.

„Eko – moja škola” među-narodni je projekt čiji je glavni cilj odgoj i obrazovanje za oko-liš, ali na razini čitave škole. Baš su nedavno imali školski ekološki dan i cijela škola je su-djelovala u tom projektu. Nije bilo klasične nastave nego je sve temeljeno na radionicama u kojima se prezentiraju sadržaji i informacije, razgovara se o ra-zličitim temama, a nakon svega je u školskom prostoru zabava uz školski glazbeni sastav.

„Nastojimo povezati eduka-tivne, odgojne i obrazovne sa-držaje sa zabavom i vjerujemo da se poslije napornoga rad-nog dana doista treba opustiti. Mislimo o još nečemu: naime, mladi obično izlaze kasno na-večer i vraćaju se u ranim jutar-njim satima kući nakon čega im treba dan ili dva da se naspava-ju i odmore. Ovime im želimo pokazati da se zabaviti mogu i usred dana, u 13 sati, da odre-đeno vrijeme mogu provesti s prijateljima iz razreda ili škole, da imaju i tada ugodno društvo i da ne moraju čekati ponoć da bi se zabavili” – kaže ravnatelj Šiklić.

Među projektima valja spo-menuti Semep, projekt odgoja i obrazovanja za okoliš u jugoi-stočnom Sredozemlju, Globe, znanstveno-obrazovni projekt s ciljem cjelovitog učenja i opaža-nja za dobrobit okoliša, Junior Achivement, projekt čiji je cilj poučavanje i pripremanje mla-dih za poduzetništvo, poslova-nje i gospodarske trendove kroz simulacije poslovanja te Školu demokracije, u kojoj se učenici kroz debate i okrugle stolove na određene teme te posjete lokal-noj ili državnoj upravi, uključu-

ju u različite društvene proce-se koji pridonose poboljšanju društva. Tome valja dodati i permanentnu edukaciju nastav-nika u svim područjima njihova djelovanja, a pohvaliti se mogu brojnim međunarodnim certi-fikatima, kao i podatkom da je četvero nastavnika voditelja žu-panijskih stručnih vijeća, četve-ro ih je promovirano u zvanje mentora, a dva u zvanje savjet-nika. Četvero nastavnika steklo je status magistra znanosti iz različitih područja.

Odaziv na roditeljske sastanke iznad 90 posto

„Imamo doista puno slobod-nih aktivnosti i projekata i uvi-jek se iznenadimo koliko su o svemu tome dobro informirani učenici koji se žele upisati u našu školu. Znamo da su im glavni izvor informacija naši učenici pa tako imamo najbolji marketing i u njihovoj široj i užoj obitelji, ali i u mjestima iz kojih dolaze. No, za marketing su najzaslužnija postignuća učenika kako u redovnoj nasta-vi tako i na brojnim natjecanji-

ma na kojima godinama sudje-lujemo. Puno velikih uspjeha i priznanja osvojili su i ostvarili učenici tijekom godina, a samo prošle godine imali amo najbo-lji istraživački rad iz biologije, drugo mjesto na državnim na-tjecanjima iz matematike i na natjecanju prodavača, na eko-kvizu Lijepa naša, četvrto mje-sto iz talijanskog.

Na državnoj maturi posti-gli smo jako dobre rezultate i može se reći da je više od 90 posto učenika ostvarilo svoju želju i upisali se na željeni stu-dij, odnosno na studij koji im je bio prvi izbor u predprijavama. Ti rezultati pokazuju i da osim vladanja čistim enciklopedij-

skim znanjima naši učenici znaju razmišljati, povezivati stvari i to je u korelaciji s Gla-sserovom paradigmom koju mi u školi provodimo i koja nije nikakvo bubanje gradiva već kvalitetna komunikacija, tim-ski rad, istraživanje i s te strane našim učenicima je lakše nego drugima.

Kod nas je doista drukčija atmosfera, drukčiji odnosi i statistike pokazuju da imamo značajno manje izostanaka nego druge škole iako nam je 80 posto učenika putnika. Po-red toga, samo su tri učenika prošle školske godine pala ra-zred, ispisao se nije nitko i to su vrlo važni elementi. Ocjena je važna, ali nije jedino mjeri-lo uspješnosti škole i učenika. Tome zasigurno pridonosi i či-njenica da puno radimo i s rodi-teljima. Stručni suradnici su im stalno na raspolaganju i doista se brinemo o svakom učeniku. Ako roditelj ne javi što je s uče-nikom koji nije došao na nasta-vu, razrednik obavezno zove roditelje da provjeri o čemu se radi jer puno je učenika putni-ka i svašta se može dogoditi. Odaziv na roditeljske sastanke je iznad 90 posto, a na tim se sastancima nikad ne razgovara samo o ocjenama ili vladanju nego stručno razvojni tim u su-radnji s razrednicima organizira različite edukacije, predavanja i radionice za roditelje.

Imamo roditelje koji školu doživljavaju kao nešto svoje, a to sve zajedno sa svim aktiv-nostima učenika i svih zaposle-nika na različitim programima i projektima stvara posebnu i pozitivnu sliku škole, koja eto punih 111 godina postoji i dje-luje na ponos svoga grada, ali i cijele Hrvatske” - zaključuje ravnatelj Josip Šiklić.

Marijan Šimeg

Ponos svoga grada i cijele Hrvatske

reportaæa

Milenijska fotografija Šime Strikomana (Izvor: arhiv Škole)


BAKAR Svjetlost u Bakru, svjetlost za Vukovar nazvana je komemoracija kojom je 18. studenoga 2010. obilježen Dan sjećanja na Vukovar. U gradskom parku ispred Spomenika žrtvama Domovinskog rata u blizini Pomorske škole okupili su se građani, osnovnoškolci, učenici Pomorske škole praćeni profesoricom Maricom Kučan i zapaljenom svije-ćom u ruci odali počast poginulim. - Ovakve strahote neka se nikad ne ponove - kazao je tim povodom bakarski gradonačel-nik Tomislav Klarić. Istim je povodom organizirano i jednod-nevno putovanje dragovoljaca Domovinskog rata i građana s područja Bakra da bi na licu mjesta odali poštovanje žrtvama grada heroja. (Ivan Šamanić)

DUGO SELO Vježbe evakuacije škole izvedene su 24. studenoga u Osnovnoj školi Josipa Zorića

u Dugom Selu kao preventiva za slučaj opasnosti od požara, potresa i sličnih nepogoda, u suradnji s Dobrovoljnim vatroga-snim društvom. Ekipa vatrogasaca na čelu sa zapovjednikom Nikolom Rnjakom oglasila je znak za uzbunu s tri uzastopna zvučna signala školskoga zvona. Školska ekipa za evakuaciju i spašavanje, zbog velike površine školske zgrade s dugačkim i uskim hodnicima te brojnih učenika, izradila je plan evaku-acije u kojemu su iscrtani pravci kretanja i redoslijed izlaska. Osnovni je cilj vježbe da učenici i školski djelatnici što brže napuste školsku zgradu i zbrinu se na sigurnu udaljenost na školskom igralištu. No, budući da je pri svakom napuštanju zgrade najveći problem panika i velika gužva, svi su se trebali pridržavati dogovorenoga plana. Upravo zbog dobre organi-zacije, obje su vježbe evakuacije uspješno ostvarene. Prva je smjena školsku zgradu napustila za 2,35 minuta, a druga 10 sekundi brže. (Lada Grdan)

POREČ Eko-loški dan u Srednjoj školi Mate Balote u Poreču, orga-niziran 19. studenoga 2010., sadržavao je mnoge radionice, a jednu od njih na temu Šund literatura, vodi-la je profesorica

Branka Temimović. Trinaest učenika u tri skupine dobilo je zadatak napraviti dva plakata. Prvoj je skupini bio zadatak napraviti plakat o šundu, kiču i trešu općenito, a druge su dvije skupine zajedno napravile plakat o književnosti i glazbi. Sve tri skupine bile su opremljene odgovarajućom literaturom - prva je imala rječnik, druga enciklopediju, dok je treća imala pristup računalu da potraži primjere šunda u domaćoj zabavnoj glazbi. Nakon podjele posla i pronalaska potrebnog sadržaja, bilo je vrijeme za realiziranje ideja, tj. za izradu plakata. Profesorica je bila veoma zadovoljna rezultatima, kao i učenici, koji dodaju da su se dobro proveli izrađujući plakate. (Rebekah Pribetić)

ĐAKOVO Pro-jekt spomena-ra obilježio je Mjesec hrvatske knjige u knjiž-nici Osnovne škole Vladimira Nazora u Đakovu. Izloženo je dvadesetak spomenara od kojih najstariji datira iz 1868. Kako pojašnja-va knjižničarka Dubravka Poljarević,

među spomenarima koja su djeca donijela nalaze se brojni vrijedni primjerci. - Dragan Rogoz, čija unuka pohađa našu školu, poslao nam je pet spomenara njegove obitelji, a najstariji iz 1868. razliku-je se od ostalih po tome što su stihovi s dobrim željama za zdrav-ljem i srećom ispisani na karticama i složeni u kutijicu. Većim je dijelom po običaju iz toga vremena, pisan krasopisom na njemač-kom jeziku. U međuvremenu spomenari su iz kutijica prešli u bilježnice izrađene od finih materijala kao što je pliš sa željeznim aplikacijama poput secesijskih simbola. Jedna je učenica donijela spomenar svoje bake koja je pohađala školu početkom 19. stoljeća dok je bila u samostanu i zvala se Gradska škola. Među izloženim spomenarima nalazi se i jedan iz Trnave datiran 20. ožujka 1869. s lijepim željama pretočenim u stihove: Milostiva da Ste zdrava pozdravlja Vas svak’ od nas ljubav živa, čuvstvo pravo iz srca nam diže gar. Najmlađi je spomenar iz 1992. godine. (Maja Muškić)

UKRATKOsuradnici javljaju

Svima je to veliko i lijepo iskustvo kojim haiku kreće na nova putovanja

U subotu, 27. studenoga 2010. održan je haiku susret u Kloštar Ivaniću. Otvoren je uz srdačne pozdrave Đurđe Vukelić-Rožić te Željke Vuči-

nić-Jambrešić. Skup je obilježilo prisjećanje na velikog haiku tvorca Vladimira Devidéa. Osvrt na uspješnice i njegov bogat život označio je kraj jednog i početak drugog poglavlja za haiku. Za prisjećanje na velikog pisca pobrinuo se Tvrtko Klarić, predstavljajući proši-reno izdanje Devidéova Antidnevnika. Novo poglavlje otvorili su najmlađi, ali i neki provjereni pisci.

Ravnateljica Muzeja Moslavine u Kutini Slavica Moslavac održala je predavanje o tradicijskim ze-mljanim posudama, načinima izrade, upotrebe i kako je opstao zanat. Zbirku haiku za djecu Muha u četvr-tom A, predstavila je uz simpatičan nastup Jasna Po-pović Poje. O haiku i zenu te Biglisanje bili su uvod u proglašavanje pohvaljenih autora i podjelu nagrada.

Anamarija Ereš (3. razred) iz Adamovca osvojila je treću nagradu. Pohvaljeni su Laura Štefanek, Matija Vlašić i Dominik Žegman (3. razred, Adamovec).

Učenicima i njihovoj učiteljici ovo je priznanje za uložen trud, ali i poticaj za daljnji rad i sudjelovanje. Svima je to veliko i lijepo iskustvo kojim haiku kreće na nova putovanja. Kao što bi Vladimir Devidé rekao: - Početak je kad sam se ja rodio, a kraja nema.

Ankica Dmejhal

Haiku susreti 2010. KLoŠtar IVaNIĆ

Zasluženo priznanje Pohvale i priznanja

Ostvario se cilj projektnog dana i svaki je učenik na zanimljiv način naučio nešto o pravima, dužnosti-ma i različitostima

Osnovna škola Gvozd bila je domaćin udruzi Novi svijet iz Siska koja je za učenike orga-nizirala uživo popularnu igru Čovječe ne ljuti

se. Na igralištu sportske dvorane učenici su zamijeni-li figurice i kroz igru učili o toleranciji. Pobijedila je ekipa žutih, ali najvažnije je da je u vedrom ozračju i natjecateljskoj atmosferi dan bio drukčiji od ostalih i posvećen Međunarodnom danu tolerancije.

U istom tjednu učiteljice i učitelji razredne nastave

organizirali su integrirani dan i kroz brojne aktivnosti približili djeci načela Međunarodnoga dana Konven-cije o pravima djeteta. Učiteljica Ljiljana Škara orga-nizirala je plesnu radionicu kojom su učenici kroz ples i pokrete podsjećali da mnoga djece u svijetu ne uži-vaju svoja prava. S učiteljicom Viktorijom Ljubešić učenici su izrađivali narukvice prijateljstva na kojima su se nalazile brojne poruke djece. U učionici četvrto-ga razreda učiteljica Barbara Šišinački organizirala je dramsku radionicu gdje su učenici glumili situacije iz svakodnevnog života.

Učiteljica engleskog jezika Anamarija Rajić i učitelj Petar Dimić sa svakim razredom pripremili su prigo-dan plakat s porukama o pravima djece na engleskom jeziku. Te su radionice prošli i svi učenici od prvoga do četvrtoga razreda. U završnim aktivnostima sudje-lovali su svi učenici, roditelji te učitelji predmetne nastave. Učitelj vjeronauka Zoran Vračan pripremio je zanimljivu prezentaciju Svi smo vrijedni pažnje i poštovanja. Kroz nekoliko anketnih pitanja učiteljica Mirjana Šeović pozvala je učenike na razmišljanje o tome koliko su u svakodnevnoj situaciji u školi i obite-lji netolerantni i koliko su ugrozili svoja i tuđa prava.

Zadovoljni i ponosni, puni novih spoznaja zajed-ničko druženje završili su pjesmom za svu djecu svi-jeta koju su pripremili s učiteljem glazbene kulture Natkom Rupčićem. Svoje poruke nisu ostavili samo u razredu. Ispred škole svaki je razred pustio u zrak balon s porukama mira, ljubavi, razumijevanja. Cilj projektnog dana se ostvario i svaki je učenik naučio nešto o pravima, dužnostima i različitostima na zani-mljiv način.

Ankica Rakas-Drljan

Osnovna škola GVoZD

Poruke mira djeci svijeta

Baloni ljubavi i tolerancije

Debatni klub Poreč Srednje škole Mate Balote, u pratnji profesora Josipa Brajkovi-

ća, uspješno je sudjelovao na tra-dicionalnom debatnom turniru Pete gimnazije u Zagrebu organiziranom 13. i 14. studenoga 2010. Natjeca-nje je organiziralo Hrvatsko debat-no društvo u suradnji s Debatnim klubom Sagittom iz Pete gimnazije, a bio je otvoren za sve debatante srednjih škola. Četrdeset i četiri ekipe debatirale su na dvije teze podijeljene po kolima. U prva dva kola teza je bila Učenici bi trebali prijavljivati varanje na ispitima, a u četvrtom i petom kolu Slobodna trgovina donosi više štete nego ko-risti. Ukupno 28 sudaca odsudilo je 175 debata, a prvo mjesto pripalo je ekipi Sagitto 2. Tijekom turnira po-tvrđeno je osmero novih sudaca.

Na otvorenom turniru porečki su srednjoškolci imali tri ekipe i ostvarili zapažene rezultate, pogo-tovo ako se uzme u obzir da je ve-ćina njih prvi put debatirala u KP formatu. Ekipa Poreč 2, u sastavu Tea Radović, Alen Perčić, Tibor Gašparac, osvojila je 11. mjesto i jedina ušla u popis prvih 50 go-vornika turnira. Druge dvije ekipe, Poreč 1, u sastavu David Hrvatin, Mija Matasović, Simona Tomić, i Poreč 3, u sastavu Rebekah Pribe-tić, Marija Jakovčić, Vjera Šestan, dobile su pohvale sudaca, iako nisu ostvarile značajnije rezultate.

Porečanima je ovo bila važna priprema i proba za nadolazeće međužupanijsko natjecanje. Ujed-no su se dobro zabavili, stekli nove prijatelje i zavoljeli debatu.

Simona Tomić

Srednja škola Mate BalotePoreČ

Uspješan nastup u Zagrebu

Vježbe govorništva

Porečanima je ovo bila važna priprema za nadolazeće

međužupanijsko natjecanje


Škola i domPiπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Poplava koja se pojavi odmah po-slije Sesveta već je zapljusnu-la sve trgovine i izloge, širi se na ulice, parkove,

dvorane, škole i stigne svuda gdje ima netko živ. Uime velikog blagdana Božića nastaje takva pomama u kup-nji svega i svačega, a oni trenuci svečanog mira, čestitog Božića, blagdanskog ugođaja i obiteljskog okupljanja pa-daju u drugi plan. U školama se već pripremaju božićni sajmovi i rasprodaje, izrađuje nakit, kalendari, čestitke, ukrasi razne vrste i podrijetla. Tako se pružaju velike mo-gućnosti da djeca izraze svoje stvaralačke sposobnosti, maštu, smisao za lijepo i dobro.

Radionice i zajednički rad omogućavaju da očvr-snu veze između škole i doma. Zaista ima mnogo oblika i mogućnosti da se osmisli zajednički rad svih generacija, pripoma-žu mame i tate, djedovi i bake, spajaju se tradici-onalni i moderni običaji. Sva ta predblagdanska ži-vost stvara vedru i opušte-nu atmosferu i daje moguć-nost pojačanog odgojnoga djelovanja. Doba je to kad

se naglašava ljubav prema bližnjem, milosrđe prema oni-ma koji su potrebiti, potreba da se nečega odreknemo i tako izgrađujemo svoju duhovnu i duševnu snagu. Da ne bi baš sve bilo lako i idilično pobrinuli su se trgovački lanci i trgovci koji su nas zapljusnuli kao i obično svojom robom, rasprodajama, sajmovima, reklamama.

Što u svemu tome nije dobro? Izgubila se svaka mjera u bespoštednoj komercijalizaciji. Djeca nisu od toga ni-malo pošteđena, naprotiv, kao da se svi utrkuju kako će manipulirati baš s najmlađima. Nastoji se djecu uvjeriti da im je nužno baš ono što je nepotrebno. Nudi im se roba bez vrijednosti, slatkiši koji su čak i štetni, igračke i igrice koje potiču na agresivnost, a sve se to vrti do ludila dok se djeci ne ispere mozak. Mnogi se trude da bi zadovoljili samo svoje neutažive apetite u pomamnoj jurnjavi za zaradom. Tako se od svečanosti i blagdana napravi samo veliko sajmište gdje mnogi nastoje pod-valiti.

Od silnih čestitki, ukrasa, nakita, darova, šarenih pa-pira, vrpci, svjećica i lampica ne vidi se više ništa. U te pretprazničke dane događa se prava ekološka katastrofa, toliko se proizvede i baci papira, vrećica, kutija, boca, jelki da se stvore čitava brda otpada. Nešto se od toga razgradi, a mnogo više ostavljamo generacijama koje će doći da se snalaze kako budu mogle i znale.

Da to sve baš i ne mora biti tako pokazuju dobri primje-ri vještih i osviještenih učiteljica koje se trude i upućuju učenike u izradu ekoloških čestitki i ukrasa. Ima toliko mogućnosti pronaći u prirodi materijal, a ne rabiti sku-pe kupljene gotove proizvode. Na božićno drvce mnogo bolje pristaju jabuke božićnice, orasi, češeri, žir, lančić od slame, nego svjetlucave plastične kuglice i patuljci od gipsa. Istina, nismo baš svi blizu prirode, njezinih ljepota i blagodati pa se mogu upotrijebiti i one male stvarči-ce kojih ima svuda po kući. Staniol, kartonske kutijice, istrošene kemijske olovke, bočice i još mnogo toga što bismo bacili u koš za smeće, a može se iskoristiti kao originalni i jedinstveni nakit.

Kad smo bili siromašni i nerazvijeni, nismo imali prili-ku biti tako rastrošni. Sve je bilo skromnije i jednostavni-je, ali nisu izostajali veselje i pjesma. I ovom je prilikom potrebno djecu uputiti da ovakav način slavlja i čestitanja nije u skladu sa stvarnim čovjekovim potrebama. Pravu sreću i zadovoljstvo čovjeku može pružiti samo čovjek, bližnji i nezagađena prirodna sredina. Nužno je stvori-ti ravnotežu i sklad između čovjeka i njegove okolice, između njegovih potreba i mogućnosti, da sve to bude održivo. Ovo je silno trošenje štetno i jednostavno neodr-živo. Raskoš bi morala biti usmjerena prema unutrašnjem bogatstvu, a ne samo vanjskom sjaju.

Blagdani su potrebni, oni oplemenjuju i zbližavaju ljude. Čestitke i čestitanja pokazuju našu ljubav i pažnju prema bližnjima, ali najvažnije je to da sve bude iskreno i iz srca, a ne samo vanjski sjaj i glamur. Dužni smo naše učenike zaštiti i uputiti prema stvarnim vrijednostima, to će im biti najvrednija i najbolja čestitka.

Predblagdanska živost stvara ve-dru i opuštenu atmosferu i daje mogućnost poja-čanog odgojnog djelovanja

suradnici javljaju

Na©a SVaKIDa©NjICa

Učenici osmoga razreda Osnovne škole Andrije Kačića Miošića iz Donje Voće aktivno su se uključili u Projekt Šafran (The Crocus Project)

koji upoznaje mlade s temom holokausta i upozorava ih na diskriminaciju, predrasude i nesnošljivost te ih potiče na kontinuirano učenje o važnosti tolerancije i poštovanja. Projekt organizira Irska zaklada za obra-zovanje o holokaustu i spomen-područje Jasenovac. Irska opskrbljuje škole lukovicama žutoga šafrana koje se ujesen sadi u znak sjećanja na milijun i pol židovske djece i tisuće druge djece koja su stradala u holokaustu.

Učenici su najprije u informatičkoj učionici pogledali dokumen-tarac Svjetlo u tami te poslušali izlaganje njihove učiteljice povi-jesti. Potom su s učite-ljicom povijesti i knjiž-ničarkom ispred zgrade svoje škole zasadili lu-kovice žutog šafrana u znak sjećanja na djecu koja su izgubila živote u holokaustu, kao i na svu djecu žrtve rata. Učenici će pratiti razvoj šafrana, a procvast će potkraj siječnja ili početkom veljače, otprilike u vrijeme Dana sjećanja na holokaust, 27. siječnja.

Žuti cvjetovi podsjećaju na žute Davidove zvijez-de koje su morali nositi Židovi za vrijeme nacističke vladavine. Projekt Šafran na opipljiv način upoznaje mlade s temom holokausta i podiže svijest o opasno-stima diskriminacije, predrasuda i nesnošljivosti. Ovi

izvori dopunjuju postojeće materijale o rasizmu i in-terkulturalizmu. Uključivanje djece u sadnju lukovica i promatranje cvijeća kako raste potiče kontinuirano učenje o važnosti tolerancije, poštovanja, strpljenja te multikulturološke orijentiranosti.

Biljana Jurić

Osnovna škola Andrije Kačića Miošića DoNja Vo∆a

Projekt Šafran

Učenici prate razvoj šafrana u znak sjećanja na djecu koja su izgubila život u holokaustu, kao i na svu djecu žrtve rata

Njegovanje cvijeća kao simbol ljubavi prema stradaloj djeci

O djelovanju udruge posljednjih nekoliko godina govorila je predsjednica Vesna Jerković

Splitska udruga Srce, koja okuplja mlade i djecu s cere-bralnom paralizom, obilježi-

la je 27. studenoga petnaest godina djelovanja. Članovi su rođendan proslavili s roditeljima i prijate-ljima, zahvalili volonterima i do-natorima, asistentima i članovima drugih splitskih udruga, gostima iz Hrvatskog saveza osoba s cerebral-nom paralizom i predstavnicima županijskih i gradskih ustanova. Organizirali su svečani koncert u Lori, postavili izložbu fotografija, portreta autora Marija Bašića i po-kazali na prodajnoj izložbi čime se sve udruga i njezini volonteri bave (božićni aranžmani, nakit, crteži i slike nastale u likovnoj radionici).

Prva predsjednica Keti Vukašin napomenula je da su prvih godina

djelovali pri Centru Slave Raškaj, gdje je većina članova polazila osnovnu i srednju školu ili se os-posobljavala za zanimanja pri-mjerena svojim sposobnostima. U udrugu su tada odlazili povremeno, gdje su organizirano ispunjavali slobodno vrijeme uključivanjem u brojne programe. Nakon završetka obrazovanja u Centru Slave Raš-kaj, teško su se uključivali u trži-šte rada. Silom prilika intenzivirali su druženje i aktivnosti u udruzi. Gradske ustanove prepoznale su njihove rezultate pa su im dale do-datni prostor i dodijelile im Nagra-du grada Splita.

O djelovanju udruge posljednjih nekoliko godina govorila je sadaš-nja predsjednica Vesna Jerković. Upravo njezinom zaslugom osmi-šljene su nove, raznovrsne radio-nice i brojni, zanimljivi programi u koje se članovi uključuju prema svojim sposobnostima i interesima. Likovna i sportska radionica, boća-nje i kuglanje imaju za cilj poticati motoričke sposobnosti, njegovati perceptivno-spoznajnu i komuni-kacijsko-socijalnu komponentu.

Mladima je omogućena i fizikal-

na terapija, rad s logopedom i psi-hologom, organizirano je terapijsko jahanje, a jednom godišnje članovi odlaze na kraća edukativna puto-vanja. Zahvalila je mnogima koji su podržavali udrugu, a zahvalnice su dobili Denis Smodlaka, Mario Bavčević, Vili Miličević, Dijana Gerić i Mario Bašić za volonter-ski i profesionalni rad kojim su pomogli da Srce postavi i ostvari tako visoke standarde rada. No, ovi mladi najviše su ponosni na svoju glazbenu radionicu i na voditelje volontere Marija Bavčevića i Juli-ju Šarić, koji godinama animiraju brojne splitske glazbenike i s ko-jima zajedno realiziraju koncerte i snimaju nosače zvuka.

Računa se da u svijetu dvoje od tisuću djece oboli od cerebralne paralize, a u nas ih je čak četvero. Zabrinjavaju podaci da je u Hrvat-skoj oko 14.500 osoba s cerebral-nom i dječjom paralizom koja uz to često imaju CP plus mentalnu retardaciju, CP plus hidrocefalus, oštećenje vida, sluha i druga ošte-ćenja. Splitska udruga Srce okuplja ih tek tridesetak.

Mlade u udruzi Srce povezuje ljubav, posebno ljubav njihovih majki koje su davno shvatile da ljubav često nije dovoljna, već da je potrebno uključiti rad, snagu volje i razum kako bi njihova dje-ca, sukladno nacionalnoj politici i strategiji za osobe s invaliditetom, ostvarila prava i bila tretirana kao ravnopravni članovi društva. Bilo da se radi o elementarnim, svakod-nevnim potrebama: školovanje, ukidanje arhitektonskih barijera i nabavka medicinska pomagala, bilo da su u pitanju inkluzija, soci-jalna habilitacija, samozastupanje, rehabilitacija ili ostvarivanje prava na asistenta, društvena zajednica je dužna učiniti sve da bi ta mladež, uza sve teškoće, imala dostojan-stven život.

Vanja Škrobica

Udruga Srce SPLIt

Petnaest godina rada

Svečani koncert u Lori


suradnici javljaju

Strukovna škola Virovitica uključila se u projekt Ministar-stva turizma Program obrazo-

vanja i obuke kadrova u turizmu pod nazivom Promocija zanimanja. Cilj je projekta Učimo od izvrsnih – Ho-teli Milenij u Opatiji u Strukovnoj školi Virovitica poticati povezivanje obrazovnih ustanova i gospodarskih tvrtki u turizmu i podizati svijest po-slodavca o potrebi suradnje s obra-zovnim sustavom. Projekt je prove-den kroz projektne dane u školi u obliku predavanja i radionica.

Prvoga dana, u nazočnosti pred-stavnika županijske obrtničke ko-more, lokalne samouprave, članova školskog odbora i mnogih profesora, predstavljena je škola domaćin i nje-zin rad te rad hotela Milenij Opatija. Ravnateljica škole Pavica Biondić–Ivanković istaknula je važnost ovog projekta, koji pomaže učenicima da

upoznaju rad vrhunskih profesiona-laca te da im se omogući da svoju praktičnu nastavu odrade u hoteli-ma Milenij u Opatiji, što pridonosi usavršavanju učenika u usmjere-njima turizma i ugostiteljstva. Di-rektor kompanije Milenij hotels d.o.o. Branimir Blajić govorio je o povezivanju gospodarstva sa stru-kovnom izobrazbom i naglasio važ-nost sudjelovanja svih komponenti koje uključuju obitelj, školu, poslo-davce, državu i naravno učenike.

Dugoga su dana održane radi-onice Izrada kodeksa ponašanja učenika ugostiteljskih usmjerenja, Kako se izrađuju praline, Pripre-

ma barskih mješavina, More u tanjuru te Pripravnički program u Milenij hotelima namijenjene učenicima ugostiteljskih usmjere-nja. O pripravničkom programu u Milenij hotelima Opatija govorio je Branimir Blajić. Kazao je da na pripravničkom stažu žele ambi-ciozne osobe, koje su tamo došle sa željom da rade posao koji vole.

Voditeljica radionice Ivona Luk-šić, koja radi u odjelu za ljudske resurse hotela Milenij predstavila je učenicima kodeks ponašanja u hotelima s pet zvjezdica. Zaposle-nici moraju biti nasmiješeni, ljuba-zni te susretljivi, gost ima prednost pri ulasku u hotel i izlazu iz njega, zaposlenik hotela dužan je gosta dočekati stojeći te mu se obratiti na njegovom materinskom jeziku, zaposlenici su dužni slušati gosta, gledati ga u oči te mu se obraćati razgovijetno i umjerenim tonom, trebaju znati na ljubazan način po-praviti pogreške, ispričati se gostu te ponuditi najbolje rješenje - samo su neka od pravila ponašanja.

Voditelj radionice spravljanja barskih mješavina Willim Vivoda radi u hotelu Grand i rad je zapo-čeo sa sedam najzanimljivijih kok-tela, a zatim je predložio suradnju s učenicima u pripremi koktela po njihovoj volji. Bilo je tu koktela koji su nekim učenicima već pozna-

ti: Martini day, Kamikaza, Blody Mary, BBC, Sex machine i drugi.

Voditelj kuharske radionice Ni-kola Jordan objasnio je učenicima način rada u hotelu, ali i što učeni-ke čeka kada napuste školske klu-pe. Uslijedilo je pripremanje jela. Na meniju Nikoline čarolije našla se salata od hobotnice, bijela riblja juha s porilukom i rižom, rižoto od kozica, filet brancina a la chef, bli-tva na dalmatinski sa salatom. Jela su pripremali učenici koje je nadzi-rao Nikola uz pomoć profesorica.

Voditeljica Sanja Hrvatin radi-onicu je započela malom prezen-tacijom o čokoladi, o tomu kako izrađuju čokolade u čokoladarnici hotela Milenij. Nakon toga uče-nici su s voditeljicom krenuli na pravi posao - izradu pralina. Na okruglom stolu voditelji radioni-ca i predmetni profesori razmije-nili su dojmove, kritike i pohvale te prijedloge za poboljšanje rada.

Strukovna škola Virovitica ima iskustva u promociji zanimanja. Organizirala je 2009. regionalno natjecanje GASTRO, a redovito sudjeluje i na drugim natjecanjima. Od studenoga 2009. ima restoran u kojemu učenici ugostiteljskih usmjerenja mogu obavljati svo-ju praktičnu nastavu, ali i pruža ugostiteljske usluge građanima.

Ivana Đilas

Učenici Strukovne škole na praksi u Opatiji

Učimo od izvrsnihVIroVItICa

Na mladima je naša budućnost

Ravnateljica je istaknula veliku važnost projekta koji omogućuje učenicima da upoznaju rad vrhunskih ugostiteljskih stručnjaka

U Učeničkom domu Podmurvice u Rijeci održano je Žu-panijsko stručno vijeće za odgojitelje učeničkih domova Karlovačke, Ličko-senjske, Istarske i Primorsko-goranske

županije. Sudjelovalo je 25 odgojitelja iz 11 učeničkih domova. Nakon uvodne riječi voditeljice ŽSV-a Orijane Jeličić, sudionike je pozdravila ravnateljica Ljiljana Kencel-Drandić. Terapeutski

vrtovi i njihovi utjecaji na ponašanje adolescenata bio je naziv predavanja Daniela Winterbottoma, krajobra-znog arhitekta s Odsjeka za pejsažnu arhitekturu Sveučilišta Washington u Seattleu. Predstavio je projekte koje je na različitim svjetskim lokacijama dizajnirao i gradio zajedno sa svojim studentima i lokalnom zajednicom, između ostaloga i hortikulturni vrt u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Predavanjem Edukativni-rekrea-cijsko-radni vrt s terapijskim učin-kom za mlade iz Učeničkog doma Podmurvice Rijeka, predavačica kra-

jobrazne arhitekture iz Zagreba Marina Butorac izložila je rezultate ankete o tom projektu, provedene među učenicima i odgojiteljima doma, a koji se od početka listopada do kraja studenoga stvarao i oblikovao u okolišu Učeničkog doma Podmurvice u Rijeci.

U trećem dijelu skupa Vježbama opuštanja QiGong predavačica shiatsu praktičarka Marijana Bonetta u nekoliko praktičnih vježbi podučila je prisutne toj tradicionalnoj staroj kineskoj vještini za poboljšanje zdravlja, sve prihvaćenijoj i u nas.

Silvano Simčić

U povodu obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige, učenici prvoga i trećega razreda Osnovne škole Josipa Lovretića iz Otoka ugostili su u školskoj knjižnici mladu spisate-

ljicu Ana Paulu Jelić, učenicu sedmoga razreda OŠ Vladimira Nazora iz Komletinaca, kojoj je u sklopu državnog natječaja za učenike osnovnih škola u pisanju i ilustriranju vlastite priče -

Moja prva knjiga ove godine objav-ljena već druga slikovnica. Prvom slikovnicom Srećko general osvoji-la je drugu nagradu, a za slikovnicu Djevojčica i knjiga posebnu nagra-du za društvenu angažiranost.

Obje slikovnice ostavljaju na čitatelja snažan dojam, jer se bave sljepoćom, na što se odlučila kada je pročitala članak u novinama o tome kako su knjige tiskane na brajici vrlo skupe i ima ih malo. Cilj je tog susreta bio uputiti uče-nike na važnost i ljepotu literarnog izražavanja, kazati im da i oni, iako su vrlo mladi, mogu biti pisci te ih osvijestiti da se literarnim djelom može ukazivati na određenu proble-

matiku, ali i potaknuti rješavanje određene problematike. Susret s mladom spisateljicom izvrsno se nadovezao na ak-

tivnosti kojima su učenici obilježili Dan bijelog štapa - upo-znavanje brajice, pisanje slova i svoga imena na brajici. Tim su aktivnostima učitelji nastojali kod učenika osvijestiti invalid-nost sljepoće, potaknutu osjetljivost prema osobama s posebnim potrebama te ih ohrabriti u komunikaciji sa slijepima i uvjereni su da su to i uspjeli.

Martina Domac i Antonela Jelić

Učenički dom Podmurvice rIjeKa

Terapeutski učinak radnoga vrta

Američki krajo-brazni arhitekt izlagao je o utjecaju tera-peutskih vrtova na ponašanje adolescenata

Cilj je susreta bio uputiti uče-nike na važnost i ljepotu literar-nog izražava-nja i kazati im da i oni, iako su vrlo mladi, mogu biti pisci

Osnovna škola otoK

Učenica spisateljica

Ljiljanka Fuček (1948. – 2010.) Nakon dugotrajne borbe s bolešću, napustila

nas je Ljiljanka Fuček. Oprostili smo se s njom 1. prosinca na komemoraciji u Osnovnoj školi prof. Franje Viktora Šignjara u Virju te na đurđevačkom groblju. Bila je dobra kći i majka, naša kolegica, učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture, koja je cijeli život provela u učiteljskim temama. Rođena je u učiteljskoj obitelji, u početku radila u nekoliko osnovnih i srednjih škola, a od 1979. u virovskoj osnovnoj školi sve do prerane smrti.

Budući da je predavala tjelesnu i zdravstvenu kulturu, predmet koji uglavnom vole sva djeca, bila je omiljena nastavnica, a Virje joj je kao poznata

sportska sredina pružalo izvr-sne uvjete za rad. Među sta-rijim kolegama bila je, prema karakterizaciji jednoga uči-teljskog djeteta poznata kao, drugarica od lopte! Napuniv-ši 35 godina prosvjetarskoga staža, nije se spremala u mi-rovinu, nesebično skrbivši se za svoju obitelj, sina Slobodana i majku Zorku. Zadnjih mjeseci bila je šutljiva i pomalo je odustajala, najradije boraveći u svom kabinetu i u sportskoj dvorani, iako je uvijek bila ponosna na učiteljsko zvanje.

Hvala joj za sva dobra koja je dijelila s nama.Marica Cik Adaković

Mirica Bertović (1947. - 2010.)

Nakon kratke i teške bolesti 29. studenog 2010. godine umrla je Mirica Bertović dugogodišnja tajnica i računovođa Hrvatske zajednice osnovnih škola. Rođena je 16. svibnja 1947. godine u Kašini gdje je provela djetinjstvo, a srednju ekonomsku školu završila je u Sesvetama. Nekoliko godina bila je zaposlena u privredi, a od 1976.godine radila je u djelatnosti školstva, najprije u SIZ-u odgoja i os-novnog obrazovanja u Sesvetama, a u Hrvatskoj zajednici osnovnih škola od 1990. godine.

Bila je jaka i hrabra žena, koja je rano ostala udovica i sama se skrbila o sinu Mariju i kćerki Marini. Uz djecu, najveća radost bili su joj unuci: Marita, Dominik, Nika, Mia i Sara. Posljednji ispraćaj Mirice Bertović bio je na Krematoriju u Zagrebu 2. prosinca u nazočnosti velikog broja prijatelja, suradnika i rodbine. Nakon brzog i iznenadnog odlaska ostat će u sjećanju kao srdačna, draga, komunikativna i vesela osoba, unatoč svim životnim teškoćama koje su je tijekom života pratile.

U sPOMEN

U sPOMEN


mediji

U Hrvatskom školskom mu-zeju u Zagrebu upravo traje izložba Slovenskoga

školskog muzeja pod naslovom Školstvo u Ilirskim pokrajinama, priređena prigodom 200. godiš-njice osnutka Ilirskih pokrajina, a njome je na neki način obilježena i 100. godišnjica plodne suradnje Hrvatskoga i Slovenskoga škol-skog muzeja. Ovu je izložbu slo-venski Muzej otvorio još prošle godine i obišla je sve slovenske škole.

– Iako je izložba u prvi plan stavila osobine školstva u samoj Sloveniji, ona daje uvid u ukupno ustrojstvo školskoga sustava koje je bilo zajedničko svim zemljama koje su se našle u okviru Ilirskih pokrajina – istaknuo je na otvara-nju izložbe u Hrvatskom školskom muzeju, u srijedu, 24. studenoga, njezin autor Stane Okoliš.

Naime, prvo što su Francuzi poduzeli u školstvu odmah nakon osnutka Ilirskih pokrajina – čije je sjedište, kao što znamo, bilo u Ljubljani – jest pokušaj da u ra-znolikoj državi najprije ujednače školu i uvedu jedinstven školski sustav. Uvođenje francuskoga jezika, kao nastavnog predmeta, u postojeće škole bila je njihova prva mjera, a odmah potom na-stojali su da francuski barem u školama višega stupnja postane i nastavni jezik, s time da su u osnovne i niže srednje škole kao nastavni jezik uveli „narodni je-

zik” i to je zapravo bila najveća dobit za školstvo u Ilirskim po-krajinama.

– Na taj su način i slovenskom jeziku na području sa slovenskim stanovništvom priznali pravo ko-rištenja u školi, a to pravo Slo-venci pod Austrijom nisu imali. Za povijest školstva u Sloveniji, a osobito slovensku školu to je postignuće u doba Ilirskih pokra-jina najvažnije – naglašava Stane Okoliš, uz napomenu da je to pra-vo bilo moguće ostvariti ponajpri-je izdavanjem i tiskanjem sloven-skih školskih udžbenika, kojih do tada nije bilo.

Ilirske su pokrajine „živjele” samo tri godine, pa tako ni pro-mjene u školstvu, koje su inače

bile sustavne i korjenite, nisu po-stigle krajnji učinak, jer je razdo-blje bilo prekratko da bi se vidjele sve dobre i manje dobre strane no-voga sustava, napominje Okoliš.

Otvaranje izložbe u Hrvatskom školskom muzeju s nekoliko glaz-benih točaka obogatila je skupina studenata vanjskih suradnika Slo-venskoga školskog muzeja, koji su uz pomoć djelatnika dvaju mu-zeja izveli i ogledni školski sat iz onoga vremena sa strogim učite-ljem koji je po razredu hodao – sa šibom u ruci.

Izložba u Hrvatskome školskom muzeju bit će otvorena do 9. siječ-nja sljedeće godine.

I. RodićSnimio Fredi Fijačko

Školstvo u Ilirskim pokrajinama

Drugi program - srijeda, 8. 12. 2010., 8.50 i 14.15KAKO NAsTAjE …TKO TO HODA PO NAŠIM KROVOVIMA?U današnjoj emisiji govorimo o tome kako je nastao običaj darivanja i tko nas sve daruje u prosincu. Što je sv. Nikola Djedu Mrazu/Božićnjaku? Zašto odora Djeda Mraza/Božićnjaka tako jako sliči biskupskom plaštu? Kako je (transfor-mirana) sjevernjačka tradicija o bucma-stom djedici s crvenim nosom osvojila gotovo cijeli svijet? Kada je varijacija Sinterklassa/Santa Clausa postala suvre-meni Djed Mraz/Božićnjak, pitanja su na koja smo odgovorili u ovoj emisiji.Urednica: Anamarija Simonelli Milković

Drugi program - četvrtak, 9. 12. 2010., 8.50 i 14.15ABEcEDA EU - slovo RR kao referendum. Osnovno sredstvo

neposredne demokracije. Putem re-ferenduma građani izravno sudjeluju u donošenju odluka izjašnjavajući se jesu li za ili protiv ustava, određenog zakona, akta, političke ili neke druge odluke koje su već donesene ili se nji-hovo donošenje planira. R kao Rimski ugovori, potpisani su 1957. godine, a njima su postavljeni temelji današnje EU. R kao Rumunjska. Uz Bugarsku, najmlađa članica Unije. Ime joj potje-če od starih Rimljana, glavni joj grad nazivaju balkanskim Parizom, svjetski je poznata po krvavim legendama iz Transilvanije.Urednica: Marija Vukelić Božičković

Drugi program - petak, 10. 12. 2010., 8.50 i 14.15GLAZBEcEDA - TRIO Oni su trio, a svi sviraju glasovir. Za nastupe im ne trebaju tri glasovira, jer se radi o troje pijanista i šest ruku koje

sviraju na samo jednom. Ovaj neobičan i zanimljiv sastav našli smo u glazbe-noj školi Pavla Markovca u Zagrebu, a njegovi članovi su Bruna Kajfeš, Ana Planinić i Franjo Bilić. A kako zvuče, poslušajte u Glazbecedi.Urednica: Anamarija Simonelli Milković

Drugi program - subota, 11. 12. 2010., 11.15 satiNI DA NI NE - VARANjE NA TEsTOVIMAU ovoj epizodi riječ je o varanju na te-stovima. Je li varanje na testovima oblik ponašanja koji bi trebalo prijavljivati kako bi se počinitelj kaznio ili je riječ o običnoj snalažljivosti koja, zapravo, nikomu ne nanosi štetu? U emisiji sudjeluju učenici Gospodarske škole iz Varaždina, debatanti debatnog kluba Bušmani II. gimnazije i debatnog kluba VII. gimnazije. Tu je, kao i sva-

ki put, naš stručnjak profesor Tomislav Reškovac, kao i gošće psihologinja Du-bravka Miljković i studentica Iva Ćorić.Urednica: Ana Jurišić

PRIjATELjI (12. epizoda)Svi već znaju što u Prijateljima rade Joso i Groso, veliki dečki. Koš drže i tu i tamo zapjevaju stojećki. U današnjoj epizodi jedan od njih otkrit će svima da za operno pjevanje dara ima. Prijatelji iz OŠ Petra Zrinskog i OŠ Tina Ujevića naučit će kako se u opernom pjevanju pravilno diše i kako se može pjevati du-blje ili više. No nemojte se bojati da će današnja epizoda preozbiljna i dosadna biti. Uz Grosin tečaj pjevanja svi ćemo se nasmijati i zabaviti! Autori serije: Ida Tomić, Dragutin Broz i Srđan GulićVoditelji: Žan Jakopač i Jasna BilušićScenarist: Tomislav Zagoda Redatelj: Vladimir Kleščić

HtV Školski program(izbor) NAjAVLjUjEMO...

Ogledni školski sat iz doba Ilirskih pokrajina

IZLOŽBA U HRVATsKOM ŠKOLsKOM MUZEjU

Četiri eksperimentalna, tri animirana i tri igrana filma našla su se pri završetku 42. revije hrvatskoga filmskog i video-stvaralaštva u konkurenciji za revijske nagrade i priznanja,

a među svim na Reviju prijavljenim filmovima bilo je čak 35 igra-nih, 28 animiranih, 26 dokumentarnih, 24 eksperimentalna i jedan videospot. Zanimljivo je napomenuti da je od 24 eksperimentalna filma svaki šesti zaslužio nagradu, a od 26 dokumentarnih baš niti jedan, što govori o kvaliteti pojedinih autora i njihovih radova, ali i o sklonosti da životnu stvarnost manje dokumentiraju, a više oblikuju prema vlastitim promišljanjima, sklonostima i stremlje-njima.

Među deset odabranih filmova ovogodišnje Revije sedam je studentskih ostvarenja sa zagrebačke Akademije dramske umjet-nosti, Akademije likovnih umjetnosti te s Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, odnosno tri filma članova filmskih klubova i samostalnih autora. Trend već zamijećen na 41. reviji održanoj 2009. godine u Splitu, gdje se među devet službenih nagrada našlo šest studentskih autora s Akademije dramske umjetnosti Zagreb is UMAS-a Split, uz troje samostalnih autora iz Šibenika, Poreča te Berlina i Zagreba, pokazuje kako je klupska aktivnost u Hrvatskoj u višegodišnjoj krizi, pa valja razmisliti o načinima i oblicima nje-zina poticanja i novoga uzleta, kao i o novim ustrojstvima Revije kao mjesta na kojem se jednom u godini okupe i samostalni i klup-ski i studentski, akademski autori ne bi li jedni drugima i cjeloku-pnoj zainteresiranoj javnosti pokazali svoja ostvarenja i međusob-no se usporedili, prihvaćajući ono što je dobro i vrijedno.

Pobjednici 42. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva su Michaela Müller, Akademija likovnih umjetnosti Zagreb, za ani-mirani film Miramare i Krunoslav Ptičar, Filmska autorska gru-pa Enthusia Planck, Samobor, za eksperimentalni film Teletrope. Specijalne diplome 42. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaš-tva osvojili su Igor Dropuljić, Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu, za eksperimentalni film Cesta i Livio Rajh, Akademija likovnih umjetnosti Zagreb, za animirani film Jače od života.

Među dobitnicima ostalih nagrada našao se i Ivica Mušan, Umjet-nička akademija Sveučilišta u Splitu, za igrani film Visibabe (treća nagrada), Dario Lonjak, Akademija dramske umjetnosti Zagreb, za igrani film Brat moj, Manuel Šumberc, Akademija likovnih umjet-nosti Zagreb, za animirani film Escargot i Ivan Livaković, Akade-mija dramske umjetnosti Zagreb, za igrani film Pandemija.

Iduća, 43. revija hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva najav-ljena je za kraj studenoga 2011. godine, u Puli.

Duško Popović

Izložba koja je obišla sve slovenske škole sada i pred hrvatskom publikom

ODRŽANA 42. REVIjA HRVATsKOG FILMsKOG I VIDEOsTVARALAŠTVA

Osobnost stvarnosti

Kadar iz pobjedničkog animiranog filma Miramare, autorice Michaele Müller


Potpora unaprjeđenju kvalitete životahttp://www.psihologija.hr

Sadržajno je bogata i ažurno vođena, a djelatnicima u odgoju i obrazovanju može biti vrlo kori-sna internetska stranica Hrvat-skog psihološkog društva. Riječ je strukovnoj udruzi psihologa koji djeluju u Republici Hrvatskoj, oku-plja psihologe iz različitih područja psihološke djelatnosti (forenzička psihologija, klinička psihologija, medicina rada, penološka psiho-logija, predškolski odgoj, profe-sionalna orijentacija, psihologija rada, psihologija u socijalnoj skr-bi, psihologija sporta, školska psi-hologija, vojna psihologija, zdrav-stvena psihologija).

Prateći aktualnosti i dajući oba-vijesti o aktivnostima Društva, stranica je korisna u prvom redu stručnim suradnicima psiholozima u školama, a zbog drugih sadržaja može biti zanimljiva učiteljima/na-stavnicima pa i roditeljima. Naime,

na ovom internetskom mjestu do-bro se gleda ono što je vizija Druš-tva ‡ zajedno s Hrvatskom psiho-loškom komorom postati vodeći partner pojedincima, grupama i organizacijama u privatnom, jav-nom i civilnom sektoru u pružanju usluga radi unaprjeđivanja kvalite-te života pojedinaca, skupina i ljud-ske zajednice, služeći se znanjima teorijske i primijenjene psihologije i drugih prirodnih, društvenih i hu-manističkih znanosti.

Tome ondje pridonosi ne samo mogućnost da posjetitelj dobije stručni odgovor na određeno pita-nje, nego i bogata baza referenci ‡ bibliografija knjiga i radova iz raznih psihologijskih disciplina, uključujući i one koje su posebi-ce važne za odgojno-obrazovne procese (kognitivna psihologija, psihologija motivacije, emocija i ličnosti, razvojna psihologija).

A. Jelin

mediji

KaZaLIŠte

Ivo de Wijs i Joop Stoker-mans, Miffi, u redateljstvu Bruuna Kuijta, Gradsko kazalište Trešnja i Jacques Senf Teaterpartners b. v. Zagreb, 2010.

Naslovna sintagma „dru-gačije shvaćanje kaza-lišta“ upućuje na dru-

gačije od onoga kako se u nas, u suvremenoj Hrvatskoj, često shvaća smisao i poslanje kazali-šta za djecu – to su velike, sku-pe i raskošne predstave s tema-ma izvan svakidanjega realiteta djece. Naoko, međutim, razlike nema: Miffi je mjuzikl (u tečnu prijevodu Ljube Pauzina) glaz-beno gledano sličan brojnima drugima, kakve inače gledamo, a ni glazba Joopa Stokermansa ne čini mi se bitno drugačijom, s napomenom da je znatno manje estradna, prirodnija.

Kazalište Trešnja i nizozem-ski Teaterpartners, uz pripomoć i zagovor Veleposlanstva Kra-ljevine Nizozemske, nude nam zapravo dječje stripove glasovi-toga Dicka Brune, jednostavne i djeci razumljive (realistične!) crteže. Dick Bruna je i lik na pozornici koji ima ulogu stano-vitog pričaoca – on slika svoje zečiće, a odmah potom oni i oži-ve pred nama.

Miffi, zečica, živi jednako kao i djevojčice i dječaci u gle-dalištu: voli mamu i tatu, priča s njima, djed i baka je maze, stječe dvije prijateljice, odlazi s njima na plažu, vozi romobil te slavi rođendan. I – to je sve! Nema posebne priče. Ispričan je svakidanji život, najobičniji i najobičnije; djeca gledaju sebe. Zašto ne bi bili dostojni biti ka-zališni junaci – kazalište se ne razlikuje od svakidanjega živo-ta. I obratno. To je ta razlika o kojoj je riječ.

Da bi jedinstvo kazališta i života još i naglasili, autori su upriličili da mali gledatelji traže Miffina medu, bez koje-ga ona ne može zaspati. Sve

to je, naravno, ponuđeno naj-mlađim dobnim skupinama – vrtićke i niže osnovnoškolske dobi.

Jednostavan komad traži i jednostavnu glumu: uvjerljivo nastupaju Aleksandra Naumov, Ivana Bakarić, Sanja Hrenar, Vanda Vujanić Šušnjar, Hrvoje Barišić i Richard Dick Simone-lli. Pozornicu je oslikao i odjeću osmislio Arno Bramers, rasvjetu postavio Pelle Herfst, a uredate-ljio je Bruun Kuijt – sve je vrlo profesionalno.

Nije na odmet od njih štogod i naučiti! Igra to već duže, oči-to da maleni lijepo prihvaćaju „svoje“ kazalište.

Stijepo Mijović Kočan

Simfonijski orkestar i Zbor Muzičke akade-mije u Zagrebu djeluju od osnutka Muzičke akademije 1921. godine, a ansambl čine stu-

denti svih odsjeka i studijskih godina. Spomenimo da je na njegovu razvoju radio čitav niz naših veli-kih dirigenata: Nikša Bareza, Igor Kuljerić, Pavle Dešpalj i drugi. Uspješni nastupi u zadnjih dva-deset godina uvrstili su zbor i orkestar Muzičke akademije, kao i soliste pjevačkog odjela, u sam vrh glazbenih ostvarenja u nas.

Reprezentativan program izveden je i 27. stude-noga u KD Vatroslava Lisinskog, u ciklusu Lisin-ski subotom, pod dirigentskom palicom Mladena Tarbuka, koji je njihov višegodišnji dirigent (vo-diteljica zbora je Jasenka Ostojić Radiković, koja je, također u višegodišnjem radu stvorila odličan mješoviti zbor). Kao prvu točku programa slušali smo uvertiru Hebridi u h-molu, op. 26 F. Mendels-chon-Bartholdyja. Druga je bila skladba Danijela Legina Sweet Dreams and Pleasant Nightmares za veliki simfonijski orkestar. To je praizvedba stu-dentskog rada, koja se svidjela publici.

Danijel Legin (1984.) diplomirao je kompozici-ju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Frane Paraća, nakon studija na Prirodoslovno-matema-tičkom fakultetu. I sljedeći glazbenik Nikola Kos (Pula, 1989.) student je treće godine Medicinskog fakulteta, a u isto je vrijeme i na prvoj godini di-plomskog studija klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. On je briljantno interpretirao veliku i zahtjevnu solističku dionicu u skladbama Frédéri-ca Chopina Andante spianato i Velika briljantna poloneza za klavir i orkestar, op. 22 u dva kratka stavka za klavir, odnosno klavir uz pratnju orke-stra.

U drugom dijelu koncerta izvedene su dvije sa-kralne skladbe. Prva je bila skladba Franza Liszta Heer, i wie lange wilst du meiner so gar verge-

ssen, 13. psalam za tenor solo, mješoviti zbor i orkestar (treća verzija, 1862.), S. 13. Biblijski tekst u vokalnim dionicama za tenor solo dobro je artikulirao Marko Fortunato (1982.), student pete godine solo pjevanja u Rijeci u klasi Miljen-ke Grđan, a odlično je zvučao i mješoviti zbor. Ekspresivan je bio i orkestar izvodeći glazbenu formu djelomično sonatno koncipiranu. Karol Szymanowski (1882. – 1937.) predstavljen je svojim djelom Stabat Mater za sopran, alt, bari-ton, mješoviti zbor i orkestar, op. 53. Solisti već dobro uvježbani kroz brojne studentske produk-cije i ovaj su put iskazali svoje pjevačke talente. Bile su to Jelena Kordić i Ivana Srbljan (u alter-naciji Martina Burger i Nikolina Pinko) i Marijan Padavić, bariton.

Milica Jović

Drugačije shvaćanje kazališta

GLaZba

Mladi glazbenici s dugom tradicijom

Web

Ususret BožićuBožić je oduvijek bio nepresušno vrelo umjetničke inspiraci-

je, a u tom je pogledu glazbena umjetnost bila jedna od nje-nih perjanica. Isusovo rođenje kao tema posebno je nadahnjivala glazbenike s početka 20. stoljeća u broadwayskim predstavama i hollywoodskim filmovima gdje su slavni veliki orkestri i njihovi aranžeri i skladatelji napisali neka od najljepših ostvarenja. Riječ i glazba stvorili su idealnu simbiozu koja je rezultirala rijetko li-jepim bojama i osobito toplim i iskrenim raspoloženjima, kakva rijetko izaziva kakav drugi događaj u ljudskoj povijesti. Sve do naših dana glazbenici nalaze u sebi posebnu snagu za izuzetnu kreaciju, a da je tome tako zagrebačka se publika mogla uvjeriti na koncertu HGM jazz orkestra Zagreb u Zagrebačkom kazalištu lutaka, u nedjelju, 5. prosinca 2010.

HGM jazz orkestar Zagreb, koji je pod ravnanjem svog stal-nog dirigenta Sigi Feigla, a pred prepunim gledalištem, održao koncert s programom popularnih božićnih melodija. Instrumen-talne izvedbe brojeva kao što su Let it snow, Let it snow pa zatim Angels We Have Heard, Winter Wonderland, The Twelve Days Of Christmas, svojim je ugodnim i toplim glasom obogatila iz-vrsna austrijska jazz pjevačica Ulrike Tropper, koju je publika nagradila dugim aplauzom. Od glazbenika, svojim su se solo dionicama istakli na trombonima Istvan Bellada i Miron Hauser u skladbi What Are You Donig New Years Eve i na saksofonu Andears Marinello u Yo Tannenbaum. Kraj koncerta označile su skladbe Jingle Bells i Silent Night, svima poznate i ugodne melodije koje je publika pjevušila još dugo nakon koncerta, na putu kući.

Sve u svemu bio je to jednog od najljepših ovogodišnjih božić-nih darova u kojemu je publika zasigurno uživala.

I. Dorić

sIMFONIjsKI ORKEsTAR I ZBOR MUZIČKE AKADEMIjE U LIsINsKOM KONcERT HGM jAZZ ORKEsTRA ZAGREB


mediji

KNjIGe

Vanda Boras Podravac Dnevnik iz tuđine / Stradanja hrvatskog naroda u XX. stoljeću gledana kroz prizmu jedne hrvatske obiteljiHrvatska matica iseljenikaZagreb, 2010.

Egzilantske pustolovine Autentično svjedočanstvo

hrvatske emigrantkinje 20. stoljeća Senjkinje Vande

Boras Podravac (1930.) dojmljiva je priča o stradanjima hrvatskoga naroda i prilagodbi životu u no-vim sredinama od Buenos Airesa do Canberre.

Rastanak s najmilijima 1954., život u progonstvu, roditeljstvo daleko od zavičaja, borba za et-nička prava Hrvata u domicilnim multietničkim društvima svijeta 60-ih i 70-ih godina, sudjelovanje hrvatskoga iseljeništva u ostva-renju sna o neovisnosti Hrvatske 90-ih, prvi posjet oslobođenoj do-movini nakon 38 godina progon-stva tek su neke teme zabilježene u Dnevniku iz tuđine ove hrabre majke četvero djece.

Autorica, sociologinja i aktivi-stica civilnih udruga hrvatske za-jednice u Australiji, nastoji postići dokumentarističku uvjerljivost emigrantskih pustolovina koje su iza ‘željezne zavjese’ ostavljale jedan nepravedan svijet, a uvodile nju i njezinu obitelj u svijet novih izazova na drugim meridijanima, s nizom drukčijih prepreka poput jezičnih barijera ili pak kulturo-loških razlika u stilu života.

Za svoj rad autorica je primila visoko odlikovanje The Medal of the Order of Australia (OAM), koje dodjeljuje kraljica Elizabeta II.

Uz dirljive egzilantske dnev-ničke zapise u knjizi nalazimo niz

informacija iz kulturnog i obra-zovnog života australskih Hrvata. Primjerice, među 206 jezika koji se uz engleski govore u Australi-ji, hrvatski se nalazi na 11 mjestu po broju govornika s tendencijom opadanja. Ta pojava u 21. stoljeću muči sve male jezike i sve iselje-ničke organizacije u svijetu pa je Hrvatska zajednica u Australiji najljepši primjer među našim ise-ljeništvom kako sačuvati materin-ski jezik daleko od domovine.

U svojim domovima 80 posto australskoga stanovništva govori engleskim, a onda slijede jezici etničkih zajednica. Po broju ak-tivnih govornika na 11. mjestu nalazi se hrvatski jezik kojim go-vori 0,4 posto australskog stanov-ništva ili 69 851 osoba od 105 747 australska građana koje navodi zadnji popis stanovništva. U od-nosu na šezdesete i sedamdesete godine prethodnog stoljeća, kada je Hrvatima u Australiji ondašnji ministar useljeništva Ian McPhee odobrio pravo na upotrebu mate-rinskog jezika na svim razinama 15. listopada 1980., broj se učeni-ka i govornika hrvatskoga jezika u Australiji smanjuje – no naši ljudi u svojim obiteljima njeguju hrvatski jezik poput Vande – koja se sa svojim sunarodnjacima iz-borila za materinski jezik. U ovoj knjizi je pismo koje o tome svje-doči.

Vesna Kukavica

Autentično svjedočanstvo o stradanjima hrvatskoga naroda i prila-godbi životu u novim sredina-ma od Buenos Airesa do Canberre

Marko MušanovićMario VasiljSonja KovačevićVježbe iz didaktikeHrvatsko futurološko društvoRijeka, 2010.

U potrazi za vlastitim stilom poučavanjaHrvatsko futurološko druš-

tvo iz Rijeke objavilo je znanstveni priručnik pod

nazivom Vježbe iz didaktike, prvi suvremeno uređen priručnik o stjecanju nastavničkih kompeten-cija. Knjiga se sastoji od 12 vježbi: Stil rada učitelja, Misaona karta, Izrada powerpoint prezentacije, Oluja ideja – brainstorming, So-ciometrija, Taksonomije odgoj-noobrazovnih ciljeva, Priprema nastavne jedinice, Problemska nastava, Projektna nastava, Ak-cijsko istraživanje, Zadaci objek-tivnog tipa, i Studija slučaja.

Kvalitetu knjige svojim ugle-dom jamče profesori sa Sveučilišta u Rijeci, Mostaru i Splitu. Autori su izložili iskustva iz istraživanja na područja didaktike i metodike. Cilj je bio – radom razviti nastav-ničke kompetencije.

Svaka vježba ima prepoznatlji-vu metodičku strukturu: teorijski dio u kojem autori opisuju i objaš-njavaju temu, korake u izradi za-dataka i ogledni primjer rada na vježbi, zadatak za uvježbavanje, odnosno praktični rad te prostora za rad. Svaka vježba odgovara na pitanja što je, čemu služi te kako izraditi pojedinu vježbu. Da se u oblikovanju ove knjige nije šte-djelo, možemo vidjeti iz brojnih ilustracija te same činjenica da je svaka vježba označena drugom bojom. Time se ubrzava vizual-na orijentacija čitatelja. Moderan dizajn te pripadajući CD, koji dolazi s knjigom, a na kojem se nalazi softver potreban za poje-dine vježbe te upute i zadatci za

pojedine vježbe, ovom priruč-niku daje prepoznatljiv grafički rukopis.

U prvom poglavlju Stil rada učitelja knjiga nudi budućim učiteljima orijentacijsku vježbu u kojoj kratkim testom otkrivaju osobni stil rada (četiri su osnovna: autokratski učitelj, demokratski učitelj, emocionalni učitelj i lai-ssez-faire učitelj) te detaljan opis pojedinoga stila rada.

Drugo poglavlje knjige osvrće se na izradu misaonih karti, tj. na predočavanje ideja. Unutar vježbe autori definiraju misaonu kartu uz prikladan grafički prikaz, ističu svrhu misaone karte. Detaljno opi-suju i navode korake u izradi mi-saone karte. U trećoj vježbi radi se na izradi power point prezentaci-je. I u ovoj vježbi dan je sustavan i detaljan grafički prikaz toga što se i kako radi. Ovu vježbu najkraće se može opisati kao nove/novije kompetencije na pravi način.

Budući da ne možemo opisati sve vježbe, spomenut ćemo samo još jednu zanimljivu - zadatke objektivnog tipa. Ova vježba po-svećena je vrednovanju, osjetlji-vom pitanju odgojno-obrazovnog rada. U vježbi se nudi pregled spektra načina ispitivanja znanja.

Vježbe ne nude recepte kako postati dobar praktičar, nego na-stavnicima nude ideje od kojih mogu polaziti u stvaranju vlastito-ga stila poučavanja i rada na sebi radi promicanja stručnoga rada u nastavi i osobnoga profesionalnog identiteta.

Ivna Dorić

Prvi suvre-meno uređen priručnik o stjecanju nastavničkih kompetencija

Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga, pod pokrovi-teljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, obilje-žilo je šezdesetu obljetnicu djelovanja. Ova značajna obljet-

nica proslavljena je brojnim događanjima od 14. do 16. listopada u hotelu Zora u Primoštenu.

Osvrćući se na dosadašnje djelovanje Društva, predsjednik HD-GPP-a Frano Matušić u uvodnoj je riječi posebice istaknuo aktivnosti u zadnjih 15 godina, u kojemu su razdoblju posebno kvalitetno orga-nizirana natjecanja učenika i studenata glazbe i plesa na kojima svake godine sudjeluje sve više natjecatelja. Otkrivajući i prateći talentirane mlade glazbenike i plesače na natjecanjima, HDGPP pruža potporu njihovu daljnjem usavršavanju, organizirajući za njih seminare koje vode svjetski priznati pedagozi i koncerte na kojima oni pokazuju svoje dosege u umjetničkom školovanju.

Sve to iznjedrilo je i Centar izvrsnosti koji je školovanje mladih talentiranih glazbenika i plesača podigao na višu razinu. Uz to, HD-GPP nastavlja s izdavanjem stručnog časopisa Tonovi, koji sada izlazi redovito dva puta godišnje i u njemu se objavljuju znanstveno-stručni članci glazbenih i plesnih pedagoga iz zemlje i inozemstva. Suradnja s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, Agencijom za odgoj i obrazovanje te drugim ustanovama na vrlo visokoj je razini, što uz ostalo dokazuje i prihvaćanje prijedloga novih nastavnih planova i program za glazbene i plesne škole koje je izradio HDGPP.

Uz svečarsko ozračje sudionici su obljetnicu obilježili i radno, su-djelujući na predavanjima za nastavnike, tajnike i računovođe glaz-benih i plesnih škola.

Osim Koncerta mladih talenata, Hrvatsko društvo glazbenih i ple-snih pedagoga priredilo je koncert u spomen na uglednoga hrvatskog skladatelja, dirigenta i pedagoga Adalberta Markovića, koji je premi-nuo 5. siječnja 2010. Uoči koncerta, kojem je prisustvovala supruga Vlasta i dvojica sinova Adalberta Markovića, o skladatelju i pedago-gu lijep je proslov održala glazbena kritičarka Višnja Požgaj. Koncert In memoriam Adalbertu Markoviću, koji je upriličilo HDGPP 15. listopada u Primoštenu, upravo je na najljepši način podsjetio na nje-govu veliku i značajnu ulogu u glazbenom životu Hrvatske. Za ovu su prigodu odabrane redom reprezentativne, antologijske Markoviće-ve skladbe u vrhunskim izvedbama uglednih hrvatskih umjetnika, što je brojni auditorij u velikoj dvorani hotela Zora u Primoštenu ispratio aklamacijom. Nastupili su violinist Tonko Ninić, sopranistica Lidija Horvat Dunjko, pijanistica Lana Bradić, pijanist Ruben Dalibaltayan, Dubrovački komorni zbor pod ravnanjem Frane Krasovca i Komorni sastav tambura Glazbene škole Alberta Štrige iz Križevaca pod rav-nanjem Stjepana Fortune.

Čestitku u povodu 60. obljetnice Društva uputio je i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović.

Josip Burjan

60. OBLjETNIcA HRVATsKOG DRUŠTVA GLAZBENIH I PLEsNIH PEDAGOGA

Nemjerljiv doprinos glazbenom

obrazovanju mladih

Koncert u spomen na uglednoga hrvatskog skladatelja, dirigenta i pedagoga Adalberta Markovića upravo je na najljepši način podsje-tio na njegovu veliku i značajnu ulogu u glazbenom životu Hrvatske. Na slici: nastup Tonka Ninića

60. obljetnica Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga uve-ličana je i koncertom mladih talenata


Praktično računstvo „Vossische Ztg” piše: Njeki školski savjetnik putovao

je po svojem kraju, da se osvjedoči o napredku narodih učionah. – Došav u njeko mjestance blizu Kopenhagena, zapovjedi tamošnjem učitelju, da djake svoje iz pojedinih predmetah izpitava. Konačno zahtieva, neka bi preduzeo računstvo na pamet. Učitelj dade djakom sljedeću zadaću: Njeki učitelj ima 160 talirah (t. j. 240 fr. u srebru); te mora iz toga izdržavati sebe, suprugu i petero djece. Koliko ima svaka glava na dan? – Djeca su odmah izračunala, da ima svaka glava na dan 9 i pol nv. iz česa se mora hraniti, odi-evati itd. Taj se je račun istom savjetniku tako jako dopao, da nije dao više ništa pitati iz računstva na pamet. Kod njegova polazka preporuči mu se učitelj sliedećimi bi-bličkimi riečimi: „Gospodine sjeti se mene, kada dodješ u svoje kraljestvo.” – Velemožni gospodin sjeti se ga u isti-nu, povećavši mu plaću za 40 talirah na godinu. – Doista i kod nas bi trebalo, da naši djaci kod svakog izpita izraču-navaju, koliko dodje na svaku glavu učiteljevu. Mislim da se nebi baš velika razlika pronašla.

NapredakBr. 5 / 1. prosinca 1860.

Djeca su radost i žalost roditelja

Predavanje za roditelje priredilo je „Učiteljsko društvo za grad Zagreb i okolicu” dne 8. prosinca o. g. u pučkoj školi grada Zagreba na Kaptolu. Predavao je učitelj Mi-roslav Galović, koji je lijepom broju sakupljenih roditelja pripovijedao nekoliko pripovijedaka, iz kojih se moglo ja-sno razabrati, kako treba da se udesi postupak prema djeci. Želimo li, da ih uzgojimo za korisne članove ljudskoga društva.

Predavač nije prikazao roditeljima samo kako valja dje-cu uzgjati, nego je pripovijedao i nekoliko takvih događaja iz života, na kojima su roditelji vidjeli, čega im se valja čuvati, da im dijete ne pođe zlim putem. Ciklusu tih pripo-vijedaka dao je predavač natpis: „Djeca su radost i žalost roditelja.”

Hrvatski učiteljski domBr. 24 / 20. prosinca 1910.

Noćišta za slavenske učiteljice Hajny, tajnik „Saveza slavenskoga učiteljstva” u Austri-

ji, javlja da su još prošle godine na poticaj gđice. Marije Steyskalove, ravnateljice u Brnu, uredile slovenske učite-ljice u Ljubljani noćište za učiteljice. No frekventcija bila je upravo neznatna; valjda radi toga, što se za to noćošte činila slaba reklama. Stoga svraćamo pažnju naših učite-ljica na tu lijepu uredbu, koja je stvorena samo u njihovu interesu. To se noćište nalazi kod gđe. Marije Glovacki (udovice iza mjernika) u Ljubljani, Komenskoga ul. br. 14. Tko se umaprijed javi dopisnicom, toga će gđa Glovacki čekati u naznačeno doba na željezničkoj stanici. Pravo na noćenje u tom noćištu imaju učiteljice sviju slavenskih na-rodnosti.

Domaće ognjište Br. 12 / prosinac 1910.

Previšnje odlikovanje Djelo vrloga našeg sudruga Julija Kempfa: „Požega i

požeška županija”, tu veoma opsežnu monografiju, bla-goudostojalo je Njeg. Veličanstvo premilostivi naš kralj previšnjim rješenjem primiti u svoju c. i kr. obiteljsku knjižnicu. Podjedno je blagoizvoljelo piscu izraziti svoju previšnju zahvalu. Čestitamo od srca.

ŠkolaBr. 11 i 12 / studeni-prosinac 1910.

PRIJE 150 GODINA

PRIJE 100 GODINA

obLjetNICe

Didaktičar znanstvene legitimacije

– U svakoj prigodi s ponosom ističem da sam 45 godina radio u školi na svim stupnje-vima školovanja (osnovnoj, sedmogodišnjoj, učenika u privredi, industrijskoj, gimnaziji, učiteljskoj, višoj pedagoškoj za studij inspek-tora, fakultetu, brojnim školama za povratno obrazovanje) i to uvijek u nastavnom pogonu i nikada u direktorskim, političkim sizovskim i sličnim foteljama. Svojim dužim ili kraćim stu-dijskim boravcima u inozemstvu (Švicarska, Francuska, SR Njemačka, Italija, Sovjetski Sa-vez) nastojao sam uspostaviti komunikaciju s brojnim znanstvenim pedagoškim ustanovama i njihovim članovima, radi dobivanja znan-stvenih informacija o inovacijama u peda-goškoj teoriji i praksi. Prema tome, cijeli svoj radni vijek, od 50 godina pa i period nakon umirovljenja (po sili zakona) posvetio sam ži-votu i radu u školi. I kada govorim ili pišem o radu u školi, govorim i pišem na temelju njena poznavanja, a ne napamet. Zato vrlo rigorozno diferenciram znanje od neznanja o školi, što je prosvjetnoj javnosti vrlo dobro poznato.

Tim je riječima na stranicama Školskih novi-na 1990. godine prof. Vladimir Poljak reagirao u jednoj polemici. Njezin povod i sadržaj nisu nam ovom prigodom bitni, koliko činjenica da je u ovih nekoliko rečenica sadržan portret znanstvenika koji je unatoč delikatnom razdo-blju za struku kojom se bavio, uspio sačuvati integritet znanstvenika ne dopustivši da posta-ne zatočenikom sustava.

Hrvatska će se pedagogija još dugo oporav-ljati od onoga što se na njezinu polju dogodilo ili što se nije dogodilo u drugoj polovici 20. stoljeća, za vrijeme bivše države. Istina, tek treba svestrano rasvijetliti pojmove i procese te karakter (dosege, ograničenja pa i zablude) pedagogijske teorije i pedagoške prakse koja se izgrađivala pod okriljem nametnutog svje-tonazora i autoritarnog političkog poretka. O sprezi pedagogije i komunističke ideologije eminentni njemački pedagog Wolfgang Bre-zinka prije osam godina u intervjuu za Školske novine rekao je, među ostalim, sljedeće:

Karakteristika je totalitarnih sustava da sva politički važna kulturna područja, kao pravo, gospodarstvo i odgoj, moraju, zajedno s njima posvećenom akademskom praksom poučava-nja, služiti sustavu. U tom se smislu pedagozi-ma nema što prigovoriti. Doduše, oni nisu bili potpuni zatočenici sustava. Imali su određeni međuprostor između umjerenog i totalnog prilagođavanja, niže ili više teorijske kvali-tete, humanističkog ili strogo indoktriniranog vođenja službe.

Kada sam pročitala ovu Brezinkinu ocjenu pomislila sam na nekolicinu naših pedagoških doajena druge polovice 20. stoljeća koji su djelovali u tom međuprostoru. Među njima je bio i Vladimir Poljak. Tijekom više od četiri desetljeća pedagoškoga djelovanja uspješno se odupirao totalnom prilagođavanju sustavu i strogoj indoktrinaciji. Rođen je 11. prosinca 1920. godine u Vukovu Selu pokraj Zaprešića. Pučku je školu završio u Šenkovcu, nižu gi-

mnaziju u Korenici, a petogodišnju učiteljsku školu 1940. godine u Zagrebu. Razrednik mu je bio Salih Ljubunčić (1890. – 1964.), poznati međuratni pedagoški praktičar i teoretičar te jedan od najvažnijih predstavnika radne škole u Hrvatskoj. U istom je razredu bio i Ivan Fur-lan (1920. – 2000.), kasnije profesor razvojne psihologije kojeg se rado sjećaju i brojne gene-racije studenata pedagogije.

Prvo učiteljsko iskustvo Poljak stječe u osnovnim školama u Mariji Gorici i Laduču, a zatim 1947. upisuje te 1951. godine završava studij pedagogije i psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon jednogodišnje službe u Učiteljskoj školi u Kninu, gdje je pre-davao pedagogiju i psihologiju, premješten je u istom svojstvu u Učiteljsku školu u Zadar, odakle 1953. godine odlazi na mjesto asistenta na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakul-teta u Zagrebu. Doktorirao je 1958. godine s temom Didaktički principi cjelovitosti nasta-ve. Godine 1966. postaje izvanrednim, a 1972. redovnim profesorom. Uz nastavne obveze i vođenje Katedre za didaktiku i metodiku obavljao je i dužnosti predstojnika Instituta za pedagogiju, pročelnika Odsjeka za pedagogiju te prodekana za nastavu.

Od sredine pedesetih godina Poljak aktivno sudjeluje u radu Hrvatskoga pedagoško-knji-ževnog zbora – kao član uprave, utemeljitelj Pedagoških večeri te kao dugogodišnji urednik Pedagoškog rada (nekadašnjeg i današnjeg Na-pretka). Popis svih ustanova, inicijativa, povje-renstava, uredništava i sličnih oblika njegova stručnog angažmana bio bi prilično dugačak, kao i popis njegovih radova. Više od 20 monograf-skih publikacija, oko 250 članaka u periodičnim pedagoškim tiskovinama, dvadesetak priloga u zbornicima i nešto više poglavlja u raznim pedagoškim udžbenicima i priručnicima. Sve to uz redovitu nastavnu djelatnost na fakultetu koja se nije svodila na rutinsko obavljanje posla, što dobro pamte njegovi studenti. Poljakovo je ime desetljećima bilo simbolom didaktike, kao discipline ili kao istoimenog sveučilišnog udž-benika, koji je od 1970. do 1991. godine doživio devet izdanja. Na tom je području, složit će se i njegovi kritičari, najviše došao do izražaja nje-gov potencijal pedagoga - znanstvenika i prakti-čara, njegov neprijeporni autoritet.

Vladimir Poljak umro je u 24. listopada 1998. godine u Novom Marofu. Prema nje-govoj želji, obitelj je 1999. godine Hrvatskom školskom muzeju predala njegovu ostavštinu koja se većim dijelom čuva u Arhivskoj zbirci, a manjim u Pedagoškoj knjižnici Muzeja. Za-hvaljujući tome budući istraživači, kako lika i djela Vladimira Poljaka, tako i hrvatske pe-dagogije druge polovice 20. stoljeća, imaju na raspolaganju vrijednu arhivsku građu.

U Osnovnoj školi Ivana Perkovca u Šenkovcu (općina Brdovec) održat će se

8. prosinca u 12 sati okrugli stol u povodu 90. obljetnice rođenja bivšeg đaka te

škole Vladimira Poljaka.

Tijekom više od četiri desetljeća pedagoškog djelovanja uspješno se argumenti-ma odupirao bespogovor-nom prilago-đavanju sustavu i strogoj in-doktrinaciji

Vladimir Poljak (1920. – 1998.)

Priredila Štefka Batinić

Habilitacija Vladimira Mužića

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu ha-bilitirao je za eksperimentalnu pedagogiju dr. Vladimir Mužić, asistent Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Za-grebu, na osnovi radnje „Mogućnosti i granice primje-ne eksperimenta u pedagoškom istraživanju.” Radnju je prihvatilo Vijeće Filozofskog fakulteta na osnovu ocjene koju su dali dr. Zlatko Pregrad, dr. Zoran Bujas i dr. Pero Šimleša.

Habilitaciono predavanje pred Vijećem Filozofskog fakulteta održao je dr. Vladimir Mužić 23. IX 1960.

Pedagoški radBr. 9-10 / 1960.

Pedagoški arhiv pripojen Školskom muzeju

Pedagoški arhiv koji je godinama bio jedan od odjela Pedagoško-književnog zbora pripojen je nedavno Hrvat-skom školskom muzeju u Zagrebu. Upravni odbor Zbora došao je do zaključka da je za dalji razvoj Arhiva ne-ophodno potrebno da bude u rukama ustanove koja ima stalne stručnjake koji će voditi i dalje razvijati Arhiv, a koja također ima materijalna sredstva da dalje prikuplja građu koja će kompletirati dosad prikupljeni materijal.

Arhiv će i dalje ostati smješten u dosadašnjoj prostoriji u Učiteljskom domu i bit će pristupačan svim prosvjet-nim radnicima kojima je građa pohranjena u njemu po-trebna za njihov rad. Dosada je Arhivom rukovodio dr Mihajlo Ogrizović.

Pedagoški radBr. 9-10 / 1960.

PRIJE 50 GODINA

iz proπlosti

Vladimir Poljak


πkolski æivot nekoÊ

Iza prvih se cjelova i zagrljaja otac i sin zgledaše. Odmaknuvši i uzvinuvši malko glave jedan je na drugoga tužno

ozirao, a u tom je dugom i žalobnom po-gledu bila usredotočena sva bol, sva pečal, što je ljudska duša izraziti može. I posma-trajući se tako, oni kao da su htjeli, da je-dan uhvati sliku drugoga, – sliku, koja se tako jasno, tako opredieljeno odrazivala u krupnim onim suzama, što se onako broj-ne ronile niz izpaćena njihova lica.

I jedan i drugi izgledahu jadno...Mali Pepić – dečko je posve slabe gra-

dje, rastom ne veli, lica otegnuta, blieda, gotovo neznatna, na kome se ipak razabi-rala i po gdje koja finija i nježnija crta, što mu uz one njegove svietle i ponešto sanji-ve oči podavaše obličju veoma dobroću-dan i blag izražaj.

Odjeven bijaše dosta slabo, pa i to otrca-no i pobliedjelo ruho, što ga na sebi imao, izgledalo, kao da i nije bilo skrojeno za nj, tako da mu izpod tiesnih i kusastih hlačica izim zgužvane vanredno trošne obuće pro-virivale i prljave, na više mjesta poderane čarape. Bilo mu neko dvanaest godina, a skoro je u svemu (izim u očima, koje na-pominjahu na pokojnu majku) naličio na oca, tek što je lice u ovoga bilo nešto uza-nije, a prema dolje još i zašiljenije […]

– A kud ste naumili oče? – upita mališ onom neodoljivom radoznalosti, koja je u djece tako običajna.

Učitelj se i nehotice posmotri. Digne se, položi nogu na obližnji kamen, pa rubcem izpraši cipele, na kojima se bilo nakupilo mnogo prašine. Poravnav zatim crnim ru-bom obrubljeni ovratnik košulje i prešav dlanima preko obiju rukava svoga „salo-na” – primi maloga za ruku, pa krenuvši dalje, odpovrnu: – Zovu me na kapetanat.

Pa prošutjev malko i videći, kako dečko još sve onako hodajući ne skida s njega za-čudjenoga svoga pogleda, dometnu:

– Bit će valjada poradi onoga spomeni-ka […]

Kapetan – u službenoj odori – sje-dijaše za svojim pisaćim stolom, a do njega stajaše školski nadzornik

– sitan i neznatan čovuljak, koji se – ne-tom je suočio svoga podčinjenika – namah potvrdio, da svome, do tada dubokom smjernosti i taman robskom sniženosti po-klopljenom licu – podade nekakav samo-sviestniji i doličniji izražaj.

Kapetan se okrenu na svome naslonaj-ču, pogladi objema rukama svoje plave i jake brkove, poravna sebi zlatom obru-bljeni cviker, nakašlja se, premetnu neko-je papire, što su ležali pred njime na stolu – pa ujedared, podignuv već na učitelja, rekne mu nekuda rezko i otresito: – Vi ste, Marko Zeliniću, tuženi poradi smetanja javnoga mira, znate li?... Vi ste nadalje tu-ženi i sbog nasilja na javnoj ulici... eto – (i tu kapetan segne za nekakvom hartijom) – ovdje stoji pisano, da ste vi uvriedljivim izrazima napali na pripadnike druge jedne narodnosti... pa i to, da ste naoružanom ru-kom navalili na nekoje mirne gradjane..... Sad iznesite, što znate na svoju obranu...

Kapetan upiljio u učitelja žučljive svoje očice, tek ih za trenut svrnuo na nadzorni-ka, koji se takodjer za svoje strane zagledô u učitelja – nu još i oštrije i začljivije. Srce se u Marka Zelinića nemilo steglo, pa sti-snulo a po tom se uzkucalo jače. I budne mu stoga vrlo tjeskobno.

Nastao duboki mir.Mršavi se prsti Markovih ruku grozni-

čavo savijali oko oboda trošna njegova šešira – mukotrpno stajaše on pred svojim poglavarima.

U neke promucao ipak nekuda izpre-kidano: – Poradi smetanja javnoga mira! Ali poglaviti – kako? Zašto? Ja eto ne do-kučujem – radi kakova smetanja javnoga mira? – zaintači učitelj jošte i jače sbunjen s tvrda pogleda, te s oštre kretnje, kojom je u taj mah njegov predpostavljenik odao svoju nestrpljivost.

– Kako ne dokučujete!... – Pa produži u istom tonu: – Ili zar hoćete da vas ja podsjetim na nepokornost, što ju izkaza-ste spram glavara obćine, u kojoj služite, spram predpostavljenika vašeg, koji vas je već od prije s liepa opomenuo, da uklonite onaj odista neumjestni nadpis s groba vaše žene, upozorujući vas podjedno na poslje-dice, što bi ih vaš odpor mogô povući za sobom? Treba li da vam i to dozovem u pamet?...

Kapetan zašuti – pa ošinuo učitelja lju-tim i nesmiljenim pogledom, prebaci lievu nogu preko desne, da tako dočeka učitelj odgovor.

Upleo se i nadzornik. Nije li i on od nje-ga, učitelja, zahtjevao najstrožije (on je rieč „najstrožije” osobito naglasio), da se podvrgne nalogu onoga odličnoga glava-ra? Nije li ga i on odsudio i prekorio sbog nekorektnog njegova postupka u toj stva-ri?...

Ostalo je učitelj prečuo. […]

I Marko se Zelinić nije više osjećao ona-ko malen, onako plah i bojazljiv kô u času, kad je stupio u tu odaju. On se

sada nekuda kao ojunačio, obodrio, pa je – okrenuvši se kapetanu – uzeo da govori glasom, u kome je tek ponekle podrhtava-la žica nutarnje uzbudjenosti.

Izkazao je sve, što je znao o stvari. – Eto: – Kako će se „poglaviti” možda sje-ćati – njemu je zimus preminula jadna supruga. Umrla naglo: nenadano u neko-liko se dana sve svršilo... Težak udarac za njegovo ubogo srce. Kako mu bijaše i liepo i prijatno dok je ona bila u životu!... Uzeli se bili iz ljubavi – pa se za cieloga vieka vruće voljeli... nu dá – prekinu se Marko Zelinić zamjetivši na kapetanu na-glu kretnju, koja je očito odavala njegovu nestrpljivost – nu eto – proslijedio neku-da uzplahiren – nu eto – on je želio, da se tako skoro ne zamete trag njenu grobu – riečju – on je naručio skromni spomenik, kameni krst, uz koji je dao urezati njeno ime, da još nekoliko rieči, što mu ih srdce kazalo u pero... Jest.... Naručeni spomenik prispio pred neko mjesec dana, i on ga dao smjestiti na grob mile pokojnice... njegove Marije. Minu dan-dva – kad al eto k njemu obćinskog načelnika s odlučnim nalogom, da ukloni onaj nadpis na križu, jer da je sastavljen u „tudjem jeziku” (inuna lingua straniera), a oni da na svome groblju ne će da podnose ikakvog egzotičnog „gali-matiaša” – taman se tako izrazio, na što mu on odgovorio, da spomenik maknuti ne će, jer da je nadpis na njemu sastavljen u hrvatskom jeziku – koji da nije nikakov galimatiaš, već jezik pripoznat i državnim zakonima kao idiom, što ga govore miliju-ni i milijuni u ovoj monarkiji... i ...

Nu tu ga prekinuo kapetan: – A odkut vama tolika smjelost, te se drznuste umje-šti se čak i u politiku?... Jer znate li? – to što vi sada govorite šušta je politika – zna-te li? – šušta je politika i ništa drugo no šušta politika...

A i nadzornik htjede, da kaže svoju.– Onakav odgovor jednome načelniku,

predsjeniku mjestnoga školskoga vieća!... Ta to je insubordinacija – očita insoburdi-nacija – nije li? – sa sgražanjem se nadzor-nik okrenu sprem kapetana.

– Ta dašto – potvrdi ovaj, a po tom obra-tiv se učitelju: – Prosliedite!

Učitelj preuze: – Moj se je odgovor na-čelniku u čas raztumačio čitavim selom. Moji politički protivnici...

A kapetan kao da ga na to netko iglom podbo: – Kako čujem, vi imadete daklem i političkih protivnika! Liepo – taman – samo napried...

A nadzornik prekrstio ruke na grudima i, skretajući glavom, izkesio zube, te zain-tačio: – Liepo, liepo!...

Nu učitelj se ne dade smesti. U duši mu i opet postalo nekuda sjegurnije – i on produži bezobzirce: – Moji politički protivnici i neprijatelji stadoše, da protiv mene razdražuju i huckaju svoje sumišlje-nike – osobito pako najprostiju fukara. I tako se sbude, te mi nekoga dne iztrgoše sa ženina groba kameni krst i iznesavši ga na ulicu, tresnuše njime o zemlju takovom silom da se u čas razspao u sto komada. Slučaj htjede, te sam taman u onaj čas i ja prolazio onuda, dapače i do mojih se nogû dokotrljao i jedan komad skršenog spomenika. Pogledam bolje – uzčitam ri-eč-dvie – a to bilo ime moje pokojne žene. Pomislsite, kako bi Vama bilo, kad... Ja se ustresoh na svem tielu – žilama mi podidje mrazna zebnja – u meni se sve uzbunilo – sav jar, sav bies uvriedjena čovjeka probio mi odjedanput iz duše – i ja se zaboravih – uzavrieh, uzkipjeh, planuh – i u tom pr-vom pozivu opravdane srčbe podigoh te novovjeke vandale svoj štap – i eto gospo-dine moj – u meni je u onaj čas bilo toliko srčanosti, toliko odlučnosti, da – mnijem – smrvio bih bio te divljake, da za dobe ne uzmakoše...

– Liep ste vi učitelj – ujede ga kapetan, a te se rieči ubogome učitelju zarinuše u srce poput mnogobrojnih sićušnih i trov-nih iglicâ.

Poniknuo glavom, oborio oči – pa snizio glas – preuzeo nekuda tužno, žalobno: – Priznajem poglaviti – da me u onom času predaleko zaniela moja, ako i opravdana srčba, nu što ćete da vam kažem... Prosu-dite sam. Eno – moja je vruća želja bila, da izkažem posljednju počast onoj, koju sam u životu najvećma ljubio... Ja sam se u to ime i zadužio – jer odkud da smognem – kraj nebrojenih inih troškova – toliko nov-ca za nabavu spomenika onake ruke?... Pa eto: taj krajnji nakit, što ga nabavih kao uspomenu mojoj dragoj pokojnici – taj tužni ures, za koji ću godine i mjesece biti prinudjen, da odkidam od svojih ustiju za-logaj po zalogaj, doklen ga izplatim, – u cigli se jedan čas – izpred mojih očiju pre-tvorio u hrpu kamenčića – u prah, po kome će gaziti i ljudi i životinje, doklen vjetar ne raznese na daleko i široko tu moju težku i gorku muku... Poglaviti – recite mi sada, kako bih bio mogao, da sve to gledam onako mirno i hladno, a da se s toga u mo-joj duši ne razbudi gnjev i – odpor?

Učitelj je to govorio takovim naporom, a glas mu je zvučao tako tužno i pokorno, da je i s nadzornikova lica u jedan mah odprhnuo onaj zloradi izražaj – a čak i sam kapetan ostade časak nekuda kao dirnut, – nu ubrzo se u njemu udušilo to i onako slabo i prolazno čuvstvo...

On ustade sa svog mjesta, još jed-nom premetne papirima na pisa-ćem stolu, poravna sebi cviker i

okrenuo se k učitelju punim svojim licem, preuze s nekakvim dostojanstvom: – Kako sam se mogao uvjeriti iz zadobivenih oba-viesti – pa takodjer i iz vaših rieči, vi ste u istinu krivac onoga s čega ste obiedjeni. Vi ste sami priznali, da je vaše držanje bilo

nekorektno – a ja ću k tomu dodati, da je ono bilo odista i nedostojno...

– Ali, poglaviti! – prosvjedova učitelj.– Ne prekidajte „poglavitoga” – okosnu

se na nj nadzornik, koga je takodje bilo minulo ono prolazno čuvstvo nekake lake samilosti, što ju netom u njemu razbudilo bilo tužno pripoviedanje njegova podči-njenika. Kapetan produlji: – Izim toga, iz samih vaših rieči izbija još i druga jedna okolnost, biva, da vi imadete takodjer i svojih političkih protivnika, što jasno do-kazuje, da se vi prtite i u politiku, premda vam to zakon najodrešitije zabranjuje. Da-klem, s uzorka što ste vi očito povriedili zakon svojim držanjem koliko političkim, toliko moralnim...

– Poglaviti! – prosvjedova još jednom ubogi čovjek.

Ali „poglaviti” odgovori: – Ja vam eto podieljujem ukor uz opazku, da će vas se – budete li u buduće budi kojim nači-nom podali ma i najmanjeg povoda jav-noj kakovoj obtužbi, stante pede, dignuti iz službe uz totalni gubitak vaših prava na mirovinu, eventualno i na odpravninu. A pošto je pako uslied onog vašeg sabla-žnjivog držanja medju vama i velikim di-elom pučanstva Gradine nastala neka vrst neodkloniva i neizbježiva incompabilite-ta, to se nalazim prinudjenim, da vas za umirenje tamošnjih duhova – te za boljak tamošnje škole – što prije odanle maknem. A pošto je već od nekoliko godina amo na pučkoj školi u Brdima na Krasu izpražnje-no mjesto podučiteljice, to ste dodieljeni k tamošnoj školi u svojstvu suplenta po-dučiteljice, naravno uz beriva, što ih već samo tako sistemizovano mjesto sobom donosi.

Nastade šutnja.

Na prozorima bijahu spušteni zasto-ri, kroz koje se tuj i tamo probio po gdjekoji sunčani tračak, prelje-

vajući se odajom i titrajući na podu i na sučelnim stienama.

Vani sa hodnika odmnieli koraci: valja-da opet kakav činovnik polazeći iz jednog ureda u drugi. A po tom nastao opet muk, tek s pokrajnih soba dopirao na mahove nejasan razgovor – dopirao i smieh, kratak no glasan smieh.

A u odaji bilo sparno – i suviše sparno – bar tako se nekako prividjalo učitelju, koga je na posljednje kapetanove rieči po svem tielu oblio obilat znoj – noge mu se tresle na licu ubliedio kô krpa, izdavala ga snaga a rieč mu se u grlu kô pripela.

Tek u neke izlanu: – Ali poglaviti – meni se tim premeštajem nanaša ogromna šteta – prosudite sami. – A opet – nego dajte – poglaviti – učinite, da mi se ne dira u moje dohodke, koji su i onako skromni i neznat-ni... Ta kud ću – kamo li ću ovako. Imam diete i duga imam... Uništila me bolest i smrt ženina – a k tomu i školanje djeteta. Poglaviti, kud ću – kako li ću – pomozite za Boga miloga – moljaše Marko Zelinić a lične mu mišice drhtale.

Kapetan strese ramenima – pa zametne s nadzornikom (koji se bijaše takodjer di-gao) razgovor o nekoj drugoj stvari.

Učitelj uvidi, da je sve svršeno, on se pokupi – i kô bez duše sune na vrata, otvo-ri ih – i u tren se nadje doli na ulici, gdje ga čekaše mali Pepić. Uzbudjenost je u njem zahvatila svoj krajnji vršak.

Bilo mu kô da će svisnuti.Dečko se sav prepao, videći ga onako

blieda i potrvena.– Šta vam je oče? – sa strahom će mali

Pepić.– Ništa, ništa, ajdmo odavle...

Zbivanja i osobe iz stvarnog škol-skog života, zrcaljeni u pojedinač-nom doživljaju i svijesti, često su bili poticaj i tema raznovrsnih tekstova, od beletrističkih opisa i memoarskih zapisaka do publicističkih članaka i analitičkih rasprava. Usporedno s tim sadržajima, nerijetko i nasuprot njima, oblikovale su se teorije i nor-me bolje škole, onakve kakva bi ona trebala, mogla ili morala biti.Da bismo osvijetlili bogatstvo, razno-likost pa i proturječja naše školsko-pedagoške baštine, za ovu rubriku odabiremo ulomke tekstova koji ilu-striraju stanje stvari kakvo je bilo, s jedne strane – u zbilji i praksi, s dru-ge strane – u teoriji i normama.

Priređuje Anđelko Jelin

Između profesionalnih ideala i blata zbilje, između dobra i zla – te bi relacije mogle biti oznakom mnogih rasprava i priča o društvenom statusu i materijalnom položaju učitelja, posljedično i o njiho-vom psihičkom stanju. Motiv osobne i obiteljske nesreće, nedužne patnje i bijedna života učitelja (u neprijateljskom okruženju tuđinskih poslušnika i bezdušnih „moćnika”) došao je do izražaja u pripo-vijetci Viktora Cara Emina (1870. – 1963.) Nadgrobni spomenik, objavljenoj u časopisu Prosvjeta davne 1900. godine.

Nadgrobni spomenik[Ulomci]

Viktor Car Emin

Viktor Car Emin


pisma

REAGIRANjE

Gotovo je nevjerojatnoOsvrt na članak Uh, ta matema-tika, autorice Ankice Benček (ŠN br. 35/2010)

Bez obzira na to što su zagrebačka Klasična gimnazija, a posebno njezin Ak-tiv matematike spominjani u negativnom kontekstu, nekoliko puta u posljednja dva mjeseca, u nekim našim dnevnim novina-ma, nismo reagirali svjesni očite potrebe čitatelja za senzacionalizmom i žutilom. Koga će zanimati podrška 470 bivših učenika svojoj profesorici?! Koga zanima istina? Zašto bi novinarka nešto pitala i drugu stranu? Tim više smo bili razočara-ni kad smo u Školskim novinama, dakle tjedniku za odgoj i obrazovanje, pročitali nešto slično iz pera naše bivše kolegice, ali i diplomirane pedagoginje Ankice Ben-ček.

Gotovo je nevjerojatno da se netko usudi pisati o problemu koji ne poznaje, o kojem je informiran samo iz dnevnih no-vina ili je djelomično informiran od samo jedne strane. Kako objasniti da autorica teksta ne zna:

– da Klasična gimnazije nije jezična gi-mnazija već ima program opće gimnazije dopunjen s tri sata latinskoga i tri sata grčkoga jezika (matematika 4+4+3+3)

– da Klasična gimnazije ne upisuje samo učenike sa 60 i više bodova, nego većina ima između 50 i 60 bodova pa imamo vjerojatno i više učenika koji mogu „sami zbog svoga nedovoljnog rada, za-laganja i nemara skriviti slabu ocjenu”, nego učenici te „najbolje škole”

– da se učenici Klasične gimnazije, unatoč lošijim bodovima, upisuju podjed-nako uspješno na sve vrste fakulteta i s uspjehom ih završavaju

– da su svi učenici Klasične gimnazije s uspjehom položili državnu maturu

– da Klasična gimnazija upisuje samo dva razreda nastavljača (učenika koji su u osnovnoj školi učili klasične jezike), a tri (ove godine četiri razreda) početnika, dakle učenika koji su odlučili uz program opće gimnazije, učiti i latinski (tri sata tjedno) i grčki (također tri sata tjedno), vrlo opsežan i zahtjevan program

– da spomenuta učenica nije vrlo dobra (samo je u prvom razredu to bila, s pro-sjekom 3,93), nego dobra

– da je spomenuta učenica svake godi-ne imala barem jedan popravni ispit (sva-ki put i matematiku)

– da se već u prvom razredu spominjalo njezino preseljenje u neki lakši program

– da je učenica popravni ispit nakon trećeg razreda polagala ČETIRI puta (što joj, naravno, nismo ni smjeli omogućiti, a ipak smo joj izašli u susret, uz odluku NV)

– da se nitko nije žalio na ocjenu zaklju-čenu na kraju školske godine

– da se nitko nije žalio na ocjene zaklju-čene na popravcima

– da je učenica u trećem razredu zna-čajno popustila u svim predmetima

– da se učenici htjelo pomoći i nakon nepoloženog popravnog ispita (ravna-teljica, razrednica i pedagoginja su joj napisale i preporuku za drugu školu, što su dnevne novine ismijale i nazvale lice-mjernim)

– da učenica nikad nije dolazila na do-punsku nastavu koju je njezina profesori-ca održavala svakog tjedna

– da sve profesorice Klasične gimna-zije već godinama održavaju dopunsku (tijekom cijele godine, dva do tri puta tjedno) i produžnu nastavu (tjedan dana prije popravaka, dva do tri sata dnevno) prije popravaka

– da svi profesori Klasične imaju po je-dan sat tjedno rezerviran za razgovore s roditeljima o svom predmetu

– da profesorice matematike svaku dru-gu srijedu održavaju sastanke aktiva (već godinama) na kojima pokušavaju smisliti „sve moguće i nemoguće načine” kako bi bile što uspješnije u svom radu

– da surađuju s razrednicima, peda-goginjom, psihologinjom, ravnateljicom i roditeljima

– da je 470 bivših učenika potpisalo po-dršku svojoj profesorici

– da su dvije članice aktiva profesori savjetnici, a treća je magistrirala

Kako bi to Ankica Benček mogla znati kad nas baš ništa nije pitala. Ali je vrlo hrabro sudila o nama! Ne ponovilo se!

Za Aktiv matematike: Vesna Rakamarić, prof. savjetnik

DOGAđAjI

Smotra učenika zadrugaraOkupilo se više od 400 sudionika iz svih krajeva zemlje

Dvadeset drugu smotru učeničkih za-druga Republike Hrvatske održanu u Pod-gori organizirali su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Agencija za odgoj i obrazovanje, Hrvatska zajednica tehničke kulture i Hrvatska udruga učeničkog za-drugarstva, a pokrovitelji su bili Ministar-stvo gospodarstva, rada i poduzetništva te Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, dok je domaćinstvo pre-uzela Osnovna škola don Mihovila Pavli-novića u Podgori.

Državno povjerenstvo za provedbu smotre, na osnovi kriterija koji su propi-sani u Katalogu natjecanja i smotri te na osnovi plasmana na županijskim i me-đužupanijskim smotrama, pozvalo je na Državnu smotru u Podgori 66 zadruga. Osam učeničkih zadruga plasiralo se za sudjelovanje na smotri samo na osnovi istraživačkog rada (ukupno je bilo 11 istra-živačkih radova), tako da su na smotri su-djelovale ukupno 74 učeničke zadruge iz svih krajeva Hrvatske. Okupilo se više od 400 sudionika, i to 182 mlada zadrugara, 141 voditelj i suradnik učeničkih zadruga, 25 članova povjerenstva te više od sto su-radnika i gostiju.

Svečano otvaranje smotre upriličeno je u kinodvorani Podgora i uljepšali su ga prigodnim programom učenici škole domaćina. Otvaranju su nazočili mnogi uvaženi gosti koji su svojim obraćanjem odali priznanje mladim zadrugarima i nji-hovim voditeljima za marljiv rad, vrijedna postignuća, kreativnost i poduzetništvo u učeničkom zadrugarstvu. Priznanja su izrazili državna tajnica Ministarstva gospodarstva Tihana Kraljić, tajnica Dr-žavnog povjerenstva i viša savjetnica za učeničko poduzetništvo u Agenciji za odgoj i obrazovanje Vesna Marović, predsjednik Državnog povjerenstva Ma-tija Bučar, dopredsjednik Hrvatske za-jednice tehničke kulture Dragan Milec, predsjednica Hrvatske udruge učenič-kog zadrugarstva Marica Berdik, stručni savjetnik u odjelu za prosvjetu, kulturu i sport Splitsko-dalmatinske županije Ili-ja Krišto, predsjednik općinskog vijeća Podgore Stipe Vela i ravnatelj OŠ don Mihovila Pavlinovića Podgora Jakov Ba-tinović.

Mladi zadrugari i njihovi voditelji pred-stavili su svoje proizvode na lijepo ure-đenim izložbenim prostorima, prikazali su praktičan rad te prezentirali svoje istra-živačke radove u kriterijskim skupinama poljoprivredne proizvodnje, njegovanja narodne baštine, izrade uporabnih i ukra-snih predmeta, prinos odgoju i obrazova-nju posebnih odgojno–obrazovnih ustano-va te istraživačkim radovima iz djelatnosti učeničke zadruge.

Brojni gosti koji su posjetili smotru imali su nesvakidašnju prigodu uživati u razgle-davanju prekrasnih radova najboljih uče-ničkih zadruga. Državno povjerenstvo za provedbu smotre vrednovalo je i rangiralo jedanaest istraživačkih radova, deset iz osnovnih škola i jedan iz srednje škole. Održan je i Okrugli stol za sve sudionike, moderatori su bili Matija Bučar, Marica Berdik, Vesna Marović i dr. Miroslav Trat-nik. Na završnoj svečanosti, uz prigodni

program, podijeljene su pohvalnice mla-dim zadrugarima sudionicima smotre, priznanja nagrađenima u kategoriji istra-živačkih radova, zahvalnice voditeljima, povelje HUUZ-a i plakete za najproizvod. Pohvalnice, zahvalnice i priznanja uručili su Marica Berdik, Vesna Marović i Matija Bučar.

Svečanost zatvaranja smotre uljepšali su prigodnim programom učenici škole domaćina. Organizirana je potom za sve sudionike smotre vožnja brodom i turistič-ko razgledanje Makarske rivijere.

Smotra je protekla u vedrom raspolo-ženju, druženju, razmjeni iskustava, me-đusobnom učenju i prijateljstvu, a brojni turisti koji su posjetili smotru imali su ne-svakidašnju prigodu uživati u prekrasnim proizvodima vrijednih ruku mladih zadru-garki i zadrugara.

Blanka Dragojević, Zagreb

sKUPOVI

Odgoj čin ljubaviOvi će mi dani ostati zauvijek u sjećanju

U centru Marijapoli Chiara Lubich u tali-janskom gradu Trentu održan je 9. i 10. li-stopada europski pedagoški susret. Ovaj susret pod naslovom Odgoj – čin ljubavi priredila je udruga EdU, Odgoj za jedin-stvo (www.eduforunity.org), a pod pokro-viteljstvom regije Trento i predstavništva Europske komisije u Italiji. Okupilo se 420 sudionika iz čitave Europe, s predstavni-cima iz Indije, Argentine, Brazila, Kube, Zimbabvea i Burundija. EdU je mreža koju čine stručnjaci iz svijeta odgoja i obrazovanja, sveučilišni profesori i na-stavnici svih razina, studenti, ravnatelji.

Njihovo razmatranje i istraživački rad usmjereni su na izradu odgojne teorije koja proizlazi iz karizme jedinstva Chiare Lubich. U Trentu su razgovarali o važno-sti osobe u središtu odgojnog izazova, kako bi doživjeli da odgoj i obrazovanje nisu samo teške teme, nego stvarne pri-gode za težnju prema sveopćem brat-stvu u kojem se osoba ostvaruje. Sve te stručnjake povezuje oduševljenje i žar za odgojnim djelovanjem, koji su se tiho, ali odlučno prepoznavali u odnosima, svje-dočanstvima i u radu po skupinama.

Iz tog je žara proizašao i naslov susre-ta. Na prvi pogled mogao bi izgledati nai-van, no on izvire iz dubokih i ukorijenjenih uvjerenja i iskustava koja dijele mnogi, mnogo više njih no što se može zamisli-ti. Njihov žar ima svoje korijene u žarkoj ljubavi prema čovjeku, djeliću onog sve-općeg bratstva kojemu valja težiti, a koje se može ostvariti sasvim određenim sred-stvima, kao što je umijeće ljubavi koje je predložila Chiara Lubich putem videozapi-sa, uzetog iz njezina govora u prigodi pri-manja počasnog građanstva Rima 2000. godine. To je umijeće, naravno, poznato i drugima, dovoljno da pomislimo na Fro-mma, no ono teško nalazi svoje mjesto u odgoju, svedenom na uopćene nakane, a ne na postavljanje stilova i metoda.

Zato je odgojiteljima potreban novi polet, istaknuo je u pozdravnom govoru prof. Bruzzone s Katoličkog sveučilišta u Piacenzi. Potrebno je ciljati na odgojite-lje koji su sposobni biti graditelji odnosa i otvarati putove uzajamnosti, napomenuto je u izlaganjima međunarodnog odbora EdU-a. U stalnom povezivanju teorije i prakse, metodologije i života, izmjenjiva-li su se trenuci rada po skupinama, pro-dubljivanje metoda i sredstava kao što je interkulturalni odgoj, prosocijalni odgoj, didaktika kocke ljubavi i svjedočanstva. Među njima ističemo svjedočanstvo Gio-vannija Bacheleta, čijeg su oca, uglednog profesora i pravnika, ubile Crvene brigade 1980. godine, i tri upravitelja škola iz Irske i Sjeverne Irske koji su svjedočili snagu autentične ljubavi u teškim situacijama.

Na susretu je sudjelovala i skupina iz Hrvatske s predstavnicima iz Makedonije koji su dan prije posjetili renomirano Sve-učilište u Padovi, osnovano prije gotovo 800 godina, poznato i po tome što je na njemu predavao Galileo Galilei. Imali smo priliku vidjeti sačuvanu katedru na kojoj je predavao slavni znanstvenik. Za-nimljivo je bilo vidjeti i prvu predavaonicu anatomije u Europi te saznati da je upra-vo na tom Sveučilištu u 17. stoljeću diplo-mirala prva žena u Europi. Činjenica da je Sveučilište u Padovi kroz stoljeća uvi-jek bilo poprište naprednih ideja nekako se i danas može osjetiti na padovanskim ulicama kojima dominiraju mladi, uglav-nom studenti, jer je Padova danas više od ijednog grada u Italiji sveučilišni grad, grad mladih.

Posjetili smo i Palazzo della Ragione, srednjovjekovnu gradsku vijećnicu gdje nas je gostoljubivo primio pročelnik grad-skog ureda za kulturu. Predstavljajući grad i njegovu otvorenost za sve one koji žele sudjelovati u bilo kojem od studijskih programa Padovanskog sveučilišta, pro-čelnik je predstavio i razne programe za mlade. Mladi čine 70 posto stanovništva Padove. Grad im kroz svoje programe nudi alternativu svim negativnim poja-vama u društvu vezanim uz mladenač-ku populaciju. Ti programi su tematski usmjereni prema kvalitetnoj organizaciji slobodnog vremena, umjetnosti, sportu, medijima i drugim područjima. U Bazilici svetog Antuna nalaze se svečeve relikvi-je i grob koji privlači mnoge hodočasnike iz cijeloga svijeta. Na tom prekrasnom mjestu mira i sabranosti naša se skupina pomolila Bogu i povjerila mu dio onoga što nosi u srcu.

Uslijedio je posjet Trentu, gradu u ko-jem je rođena Chiara Lubich i uz koji se vezuju počeci Pokreta fokolara. Vo-dič nas je proveo njegovim ulicama, ali i prvim stranicama Chiarina životopisa. Vidjeli smo kuću u kojoj je živjela obitelj Lubich i u kojoj je rođena Chiara, crkvu u kojoj je krštena, a pred kojom je vodič za-nimljivo povezao ideje Koncila održanog u Trentu i životne težnje Chiare Trentinke, pronalazeći u njima duboku vezu. Šetnja je završila pred kućom u Piazza Cappuci-ni gdje je Chiara sa svojim prijateljicama osnovala prvi fokolar.

Na naše veliko ugodno iznenađenje, bili smo primljeni u gradskoj vijećnici Trenta gdje nas je pozdravio u ime gra-donačelnika, kao i u Padovi, pročelnik gradskog ureda za kulturu. Pročelnik je predstavio nastojanja grada oko odgoja mladih te spomenuo brojne projekte koje zajednički provode sve škole u Trentu, a s ciljem izgradnje mira. U tome im je od velike pomoći kocka ljubavi. Jedan od zanimljivih projekata je i uređenje Par-ka mira, a provodi se u suradnji između škola i gradske uprave. To je jedan ma-leni park u čijem je središtu kocka ljubavi okružena skladnim i razigranim cvjetnja-kom. Iznenađeni tolikom gostoljubivošću, bili smo prepuni ugodnih dojmova. Neki su od sudionika podijelili s nama svoje oduševljenje općenito putovanjem kao i pedagoškim skupom:

- Ovi će mi dani ostati zauvijek u sjeća-nju. Po prvi put sam bio u Trentu i vidio mjesta gdje je nastao ideal jedinstva koji će, siguran sam, promijeniti ljudski i du-hovni tijek povijesti. Osjećao sam se kao u raju. Uočio sam da svi oni koji su nas dočekali i primili nisu bili samo profesori nego svjedoci ljubavi.

- Još sam pod dojmom svega što smo vidjeli i doživjeli u tri dana. Bio je to je-dan od najbolje organiziranih pedagoških skupova na kojima sam sudjelovala.

- Dojmila me se tema Graditelji odnosa i putovi uzajamnosti. Bila je to potvrda da odgoj kao i svaki korak čovjeka moraju biti nadahnuti Ljubavlju i da je svakodnevni rad na samima sebi nužan da bismo bili vjerodostojni svjedoci za druge. Radioni-ce i iskustva potvrdili su da je teorija život i da donosi plodove.

Andrijana Lovrić, Križevci

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

tema broja: vrijeme je za samostalni studij andragogije · broj 39 • zagreb • 7. prosinca 2010....

Documents