SVEUČILIŠTE / UNIVERZITET „VITEZ“Školska 23

Travnik

TEORIJE O NASTANKU DRŽAVESeminarski rad

Predmet: Komparativna istorija države i prava

Profesor:  prof. dr Dragan Pantić

Asistent: mr. Dragan Sokanović

Student: Kundalić Kenan

Index broj. 0044-10/ROP

Studij: Pravne nauke

Smjer: Opće pravo

Travnik, Februar 2011. god.

0

Sadržaj:

1

1. UVOD

Država je organ vladajuće klase za ostvarenje njenih klasnih interesa. U XVI vijeku termin je

prvi put upotrijebio Makijaveli. Država je istorijska kategorija, što znači da je jednom nastala i da će

iščeznuti. U prvobitnoj zajednici, društvu sa gentilnim uređenjem, nije postojala još nikakva

organizirana vlast. Razvojem materijalnih proizvodnih snaga, podjelom rada, proširenjem razmjene i

formiranjem tržišta u okviru gensa i izvan njega, pojavom privatnog vlasništva i cijepanjem

plemenskih organizacija na vlasnike (bogate) i nevlasnike (siromašne), propada gentilno uređenje. Na

ruševinama starih plemenskih zajednica izrasta nova društvena organizacija sa postojanjem

antagonističkih klasa. Kao rezultat nepomirljivosti klasa nastaje država.

Problematika države, prava i politike je obrađivana od strane mnogih domaćih i stranih autora

sa mnogih aspekata, tako da mi pronalaženje literature nije predstavljalo problem, problem je bio samo

obrađenu literaturu sistematizovati i predstavitu u prostoru koji je predviđen za rad. Pošto nema

sgurnih dokaza o porijeklu države, otuda prava šarolikost u teorijama i raznim konstrukcijama o tome

kako je država nastala.

2

2. TEORIJE O NASTANKU DRŽAVE

Država znači, prije svega, jednu društvenu organizaciju. Materijalistička teorija drži da država

ne postoji u svim razdobljima razvoja društva, već samo u nekim. To znači da su postojala

razdoblja društvenog razvoja koja nisu poznavala državu.1 Bit države možemo shvatiti samo

ako razjasnimo koji su uzroci za njen nastanak. Naime, u razvoju ljudske povijesti postoje do

sada dva društvena stanja:

1)Preddržavno društveno stanje

2)Državno društveno stanje

Najvažnija shvaćanja o postanku države i prava slažu se da pravo i država nisu nastali u

jednom trenutku razvoja povijesti, već da je njihov postanak relativno dugotrajan društveni

proces.2

2.1. Aristotelova (patrijarhalna) teorija o biti i nastanku države

Jedna od najranijih teorija o postanku i biti države i prava, kao svog začetnika navodi

Aristotela. On ističe kako sve složene pojave u društvu valja raščlaniti i od manjih spoznaja

stići do većih. On je, dakle, pristaša analitičke i induktivne metode, što je u ono vrijeme

predstavljalo novo spoznajno sredstvo, različito od onih religiozne, mistične ili deduktivne

prirode. Kroz cjelokupno se djelo Aristotela provlači izrazita sociološka metoda, čije načelo

glasi: “Objasnimo ljudsko društvo društvenim, ovozemaljskim uzrocima, a ne voljom

bogova”. No, Aristotel je bio i pristaša evolucionističke metode, koja stvari gleda na

dinamički način, u njihovom razvoju i promjenama koje u tom razvoju slijede.3 To potvrđuje

da je Aristotel već tada dijalektički mislio. Kako je Aristotel primijenio načela svoje

znanstvene metode na tumačenje postanka i biti države i prava?

1 Prvobitna zajednica, prva društveno ekonomska formacija, osnovana na zajedničkom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju.

2 Država je istorijska kategorija čiji se nastanak vezuje za pojavu klasa. 3 Atila Özer, Država, Sarajevo 2003, str. 45

3

Aristotel polazi od tri osnovna društvena odnosa:

odnos muškarca i žene

roditelja i djece

gospodara i roba

Od tih osnovnih odnosa nastalo je domaćinstvo i obitelj, ali društveni razvoj nije stao na tome.

Prva zajednica nastala od više domaćinstava jest naselje, kojeg po stupnju razvoja slijedi

država kao najviši stupanj samodovoljnosti. Iz ovog slijeda je jasno da država nastaje po

prirodi i da je čovjek po prirodi državotvorno biće, zoon politikon. Aristotel uz postanak

države veže i ekonomske činitelje: razvoj obitelji doveo je do porasta potreba koje su se

mogle zadovoljiti jedino povećanjem razmjene među obiteljima. Tako su među njima ojačale

veze koje su iziskivale sve veću lokalnu koncentraciju, te je tako došlo do naselja. Razvitkom

tog procesa, povećanjem komunikacije i razmjene među naseljima, stvoreni su preduvjeti za

nastanak države. Prema Aristotelu, bitna funkcija države jest ostvarenje pravednosti.

2.2. Teoliško-mističke koncepcije o nastanku države

Cilj države nije ostvarivanje zajdeničkih interesa nego priprema čovjeka za vječni spas

i za vječno blaženstvo. Takve koncepcije su državu podredile crkvi, a politiku teologoji.4

Augustin tvrdi da postoje dvije države:

• Zemaljska, zasnovana na samoljublju čovjeka

• Nebeska, počiva na ljubavi prema Bogu

Ovozemaljski svijet ima svoj početak i kraj, sva historija je ustvari čovjekov put od Boga

do Boga, od prvobitnog pada do najvišeg blaženstva.

Toma Akvinski kaže da je priroda opredjelila čovjeka da živi u velikoj zajednici i zato je

neophodno da među ljudima postoji nešto što će upravljati zajednicom. Dante Alighieri

postavlja tri pitanja:

1. Da li je neophodna vladarska dužnost?

4 http://sladjanajvaz.blogger.ba/

4

2. Da li je rimski narod s pravom prisvojio vlast nad svijetom?

3. Da li vlast vladara zavisi od Boga ili od nekog drugog?

U ugovorima Dante, ipak, uspostavlja koncept po kojem odvaja svjetovnu od duhovne vlasti.

Za Bodina je suverenitet vrhovna zakonodavna vlast nad građanima, a njime raspolaže jedino

narod.

2.3. Teorija sile o postanku i biti države

Ova teorija stavlja činitelje društvene sile i političke prisile ispred gospodarskih faktora. U

novijoj političkoj filozofiji vodila se zanimljiva polemika o ulozi sile i prisile u povijesti i

njenim promjenama. Polemika je počela s pitanjem: što je primarno, a što sekundarno u

povijesnom razvoju države i prava, ekonomski činitelji ili činitelji sile i prisile?

Duhring daje primat neposrednoj političkoj sili, smatra da su privredne zavisnosti činjenice

drugog reda. Ističe kako je gospodarstvu nad prirodom prethodilo gospodarstvo nad

čovjekom. Pretpostavku za uvođenje ekonomske vladavine nad stvarima činila je vladavina

nad čovjekom.5 Zaključci koji proizlaze iz Duhringovih stavova jesu:

1. Politička sila u procesu stvaranja države ima neposredan utjecaj, a ekonomska moć tek

posredan.

2. Politička sila je temelj, a ekonomske činjenice su samo posljedica u tom procesu.

3. Ekonomske činjenice su činjenice drugog reda.

4. Ekonomski činitelji su mogli postati značajni samo poslije ili uz uvjet postojanja političkih

činitelja.

5 http://www.np.ac.rs/doc/file/Savremena%20sociologija/predavanja-soc.pdf

5

2.4. Ugovorne teorije o državi

Ugovorne teorije polaze od prirodnog prava kao osnova prava i pravičnosti. Da bi

ostvarili pravičnost pojedinci stupaju u ugovorni odnos. Iz toga se izvodi tj. nastaje građansko

pravo, koje kao svoju osnovu ima obaveznost kao izraz volje, a koja proizilazi iz ugovora.6

Za Hobbes-a su ljudi u prirodi jednaki, ali u svojoj brobi za opstanak čovjek je u ratu

protiv svakog. Da bi se spriječilo to stanje stalnog rata svakog protiv svih, potrebno je da

svaki čovjek prizna prava drugom i obrnuto, tj. da se uspostavi zakon koji je jednak za sve.

Pošto se zakoni ne ostvaruju sami od sebe, mora se oformiti i snaga koja će osigurati

provođenje zakona, a to je država tj. vlast. Da bi se uspostavila država pojedinci trebaju da

prenesu svojom voljom tj. ugovorom određena prava, odnoson svoje interese na vlast odnosno

vladara. Tako nastaje država. John Locke je napravio jasnu razliku između države i vladara:

Ukoliko vlast vladara prekrši ugovor, ona se može raspustiti bez posljedica za opstanak

države. Rousseau tvrdi da suverentitet ima izvor u narodu i ne može se prenositi na vlasit ili

vladara. Bez obzira na modalitete konstruisanja vlasti i principe vladanja suverenitet je u

narodu.

2.5. Sociološke teorije

Marksistička teorija nastanak države veže za podjelu rada i nastanak antagonističkih klasa.

Država je historijska tvorevina na određenom stepenu društvenog razvitka.7 Ona je zaštitnik

interesa vladajuće klase, a vladajuća klasa vrši svoju vlast preko državnog aparata kao oblika

moći i snage kojom ona raspolaže. Marksisti su razvili teoriju o odumiranju države i njenih

funkcija.

Neke teorije nastanak države izvode iz individualizacije suverenosti. Suvremenost je osnova

legeliteta postojanja države i vlasti.

Durkheim nastanak i razvoj države vidi u ''imanentnoj tradiciji volje i svijesti'', iz koje

oblikuju suverenost i prenosi na institucionalni oblik društva, tj.državu.

Još neka viđenja države:

6 http://vww.znanje.org/i7i21/01 iv07/01 iv0733/engeis.htm7 Atila Özer, Država, Sarajevo 2003, str. 34

6

1. Država je organizacija različitih nosilaca vlasti koji udružuju određenu masu ljudi zato da

bi čuvali i štitili, a i proširivali područje djelatnosti.

2. Država je ljudska zajednica koja za sebe uspješno traži monopol zakonitog korištenja

fizičke sile na određenoj teritoriji.

3. Država je organizacija s monopolom na fizičku prinudu

3. ZAKLJUČAK

7

U svakom klasnom društvu postoji država. Njen nastanak je u mnogome specifičan

kod različitih etničkih zajednica. Engels je u «Porijeklu porodice, privatnog vlasništva i

države» analizirao tri različita puta u nastanku države, na koje se u osnovi može svesti

nastanak svake pojedine države. Klasični oblik nastanka države je u atinskom gensu. U njemu

su gotovo isključivo unutrašnji faktori uslovili nastanak države. Druga dva načina nastanka

države, u starom Rimu i kod starih Germana, razlikuju se po utjecaju vanjskih faktora koji

ponekad imaju i odlučujuće značenje.

Za razliku od gentilnog uređenja, država ima slijedeće bitne karakteristike: prvo,

stanovnici se ne dijele prema krvnom srodstvu, već prema teritoriju; drugo, moć društva u

nastanku države otuđuje se od njega u javnoj ustanovi javne vlasti koja se oslanja na monopol

fizičke prinude i, treće, počinje oporezivanje građana i stvaranje fondova radi izdržavanja

državnih organa. O nastanku kao i o suštini države postoje različite teorije. Prema

marksističkoj teoriji, država je nastala tada i tamo gdje se društvo pocijepalo na dvije

nepomirljive klase koje se nalaze u stalnoj otvorenoj borbi. Država koja nastaje zbog borbe

suprotnih klasnih interesa ima dvostruku funkciju u društvu: ona je stvarno oruđe vladajuće

klase za ostvarenje njenih klasnih interesa i prividno opšti reprezentant, predstavnik čitavog

društva. Država se kroz istoriju stalno razvijala i mijenjala. Postoji velika raznolikost državnih

struktura. Međutim, može se ipak prema objektivnim kriterijima izvršiti klasifikacija država.

Na osnovu ekonomsko-klasne sadržine govorimo o tipovima država i društva: robovlasničko,

feudalno, kapitalističko i o posebnom tipu države u prelaznom periodu ili socijalizmu.

Svaki tip države može imati različite oblike. Dijelimo ih prema organizaciji vrhovne

vlasti u državi (monarhija i republika), prema odnosu lokalnih i centralnih organa vlasti

(federativne i unitarne države) i prema političkom nosiocu suverene vlasti (demokratija,

oligarhija i autokratija). I savremena država je instrument klasne vladavine, ali se putem nje

ostvaruje i tendencija podruštvljenja sredstava za proizvodnju. Ona se sve više nameće kao

regulator cjelokupnog društvenog kretanja, od elementa proširene reprodukcije, preko

održavanja monopola u oblasti ideologije, umjetnosti i nauke, do proširenja u sferu

međunarodnih odnosa. Osnovni tokovi odumiranja države jesu: prvo, ukidanje državnih

organa i prenošenje poslova na samoupravne organe društva; drugo, smanjenje državnog

aparata i ograničenje njegovih kompetencija, jačanje uloge predstavničkih tijela na račun

8

njihovih izvršnih organa i svođenje uloge državne uprave na stručnog izvršioca odluka

predstavničkih tijela; treće, unošenje elemenata društvenog samoupravljanja i u državne

organe i promjena njihovog karaktera, te povezivanje državnih i samoupravnih organa u

jedinstveni sistem koji sve više dobiva karakter samoupravljanja. Odumiranje države nije

mehaničko ukidanje državnih organa, već istovremeno organski rast društvenog

samoupravljanja. Naše društvo je našlo put svoga prirodnog kretanja ostvarenjem Marksove

ideje da «asocijacija neposrednih proizvođača upravlja procesom proizvodnje» kroz organe

radničkog i društvenog upravljanja.

4. LITERATURA

1. ATILA ÓZER, Država, Sarajevo 2003.

2. Znanje.org

3. Wikipedija.org

4. http://sladjanajvaz.blogger.ba

9